Saturday, April 30, 2016

Prava žena

Jednom jedan čovjek upita svoga oca:
''Oče, hoću li ikad naći pravu ženu?''

Otac odgovori:
''Zaboravi da češ naći pravu ženu,
već radi na tom da budeš pravi čovjek''.

Friday, April 29, 2016

Milosti puna

          Evanðelje po Luki
Navještenje Isusova rođenja
(26) U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret (27) k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. (28) Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" (29) Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. (30) No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.

Danas sam pročitao ovo, naišao na ove riječi, ovu osobinu. Dakle nebitna biva sva pravda i osveta, vrlina je biti pun milosti, praštati, to je uzvišenije. Kad ste prema svemu milostivi, pa i prema onomu što vam šteti, i nemate namjeru istom mjerom uzvratiti, ne hajete za to, ima Bog pa kako hoće neka radi.

Takvo stanje čovjeka je poseban stepen/deredža, naravno treba pravedan biti, ali zub za zub stvara kaos, stalnu borbu, ovako vi se uzdižete iznad toga i prevazilazite savršenstvom nesavršen svijet.

Milosti puna me danas natjeralo i podučilo novoj vjerskoj visini, tj. dubini. To je Marijina/Merjemina osobina.

Monday, April 25, 2016

Zašto je Čovjek uzvišeniji od meleka/anđela?

Melek je stvoren savršen, navodno bez greške kažem jer nije pouzdano je li Šejtan ili Sotona od duhova/džinna, to ne znam, ali uzmimo da su anđeli idealni.

Njima je lako, ne griješe, predodređeni su na dobro.

Ali teško je biti čovjek zbog grijeha, koji nas udaljava od dobra. Veći napor čini čovjek, veće djelo, na veće je pozvan, jer melek je gotovan kao, a čovjek mora da se muči da bi nešto zaslužio, sa grijehom se muči da bude savršen.

Zato možda Bog je tražio od meleka da ukažu poštovanje Ademu/Adamu tako da kleknu (op.) pred njim, dakle Čovjek je veći od anđela, ali pre svega čovjek koji se opire strastima, bježi od njih, tu se ljudi razlikuju, pa su zavidni jedno na drugo, a svaki je kriv sam sebi.

U hadisima nailazim na neke koji toleriraju grijeh kao dato sudbinom i normalu, što nije baš dobro, već utješno, a opet rečeno je ne griješite.
Dakle pozvani smo na svetost, treba se truditi ne griješiti, a ne prihvatati grijeh, tu je to negdje, a Bog će oprostiti.