Sveto Pismo
1. Carevima, glava 22
1. I prođoše tri godine bez rata između
Siraca i Izrailjaca.
2. A treće godine dođe Josafat car Judin k
caru Izrailjevu.
3. I reče car Izrailjev slugama svojim: ne
znate li da je naš Ramot u Galadu? A mi ne radimo da ga uzmemo iz ruku cara
Sirskoga.
4. I reče Josafatu: hoćeš li ići sa mnom na
vojsku na Ramot Galadski? A Josafat reče caru Izrailjevu: ja kao ti, narod moj
kao tvoj narod, konji moji kao tvoji konji.
5. Još reče Josafat caru Izrailjevu: upitaj
danas šta će Gospod reći.
6. Tada car Izrailjev sabra oko četiri
stotine proroka, i reče im: hoću li ići na vojsku na Ramot Galadski ili ću se
okaniti? A oni rekoše: idi, jer će ga Gospod dati u ruke caru.
7. A Josafat reče: ima li tu još koji prorok
Gospodnji da ga pitamo?
8. A car Izrailjev reče Josafatu: ima još
jedan čovjek, preko kojega bismo mogli upitati Gospoda; ali ja mrzim na nj, jer
mi ne proriče dobra nego zlo; to je Miheja sin Jemlin. A Josafat reče: neka car
ne govori tako.
9. Tada car Izrailjev dozva jednoga
dvoranina, i reče mu: brže dovedi Miheju sina Jemlina.
10. A car Izrailjev i Josafat car Judin
sjeđahu svaki na svojem prijestolu obučeni u carske haljine na poljani kod
vrata Samarijskih, i svi proroci prorokovahu pred njima.
11. I Sedekija sin Hananin načini sebi
gvozdene rogove, i reče: ovako veli Gospod: ovijem ćeš pobosti Sirce dokle ih
ne istrijebiš.
12. Tako i svi proroci prorokovahu govoreći:
idi na Ramot Galadski, i bićeš srećan, jer će ga Gospod dati caru u ruke.
13. A poslanik koji otide da dozove Miheju
reče mu govoreći: evo, proroci proriču svi jednijem glasom dobro caru; neka i
tvoja riječ bude kao riječ njihova, govori dobro.
14. A Miheja reče: tako da je živ Gospod,
govoriću ono što mi Gospod kaže.
15. I kad dođe k caru, reče mu car: Miheja!
hoćemo li ići na vojsku na Ramot Galadski ili ćemo se okaniti? A on mu reče:
idi, bićeš srećan, jer će ga Gospod dati caru u ruke.
16. A car mu reče: koliko ću te puta
zaklinjati da mi ne govoriš nego istinu u ime Gospodnje?
17. Tada reče: vidjeh sav narod Izrailjev
razasut po planinama kao ovce koje nemaju pastira; jer reče Gospod: ovi nemaju
gospodara; neka se vrate svak svojoj kući s mirom.
18. Tada reče car Izrailjev Josafatu: nijesam
li ti rekao da mi neće prorokovati dobra nego zlo?
19. A Miheja mu reče: zato čuj riječ Gospodnju;
vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu svojem, a sva vojska nebeska stajaše mu
s desne i s lijeve strane.
20. I reče Gospod: ko će prevariti Ahava da
otide i padne kod Ramota Galadskoga? I jedan reče ovo a drugi ono.
21. Tada izide jedan duh i stavši pred
Gospoda reče: ja ću ga prevariti. A Gospod mu reče: kako?
22. Odgovori: izaći ću i biću lažljiv duh u
ustima svijeh proroka njegovijeh. A Gospod mu reče: prevarićeš ga i
nadvladaćeš, idi i učini tako.
23. Zato sada eto, Gospod je metnuo lažljiv
duh u usta svijem tvojim prorocima, a Gospod je izrekao zlo po te.
24. Tada pristupi Sedekija sin Hananin, i
udari Miheju po obrazu govoreći: kuda je otišao duh Gospodnji od mene da govori
s tobom?
25. A Miheja mu reče: eto, vidjećeš u onaj
dan kad otideš u najtajniju klijet da se sakriješ.
26. Tada car Izrailjev reče: uhvati Miheju i
odvedi ga k Amonu zapovjedniku gradskom i k Joasu sinu carevu;
27. I reci im: ovako veli car: metnite ovoga
u tamnicu, i dajte im po malo hljeba i po malo vode dokle se ne vratim u miru.
28. A Miheja reče: ako se vratiš u miru, nije
Gospod govorio preko mene. Još reče: čujte, svi narodi!
29. I otide car Izrailjev s Josafatom carem
Judinim na Ramot Galadski.
30. I reče car Izrailjev Josafatu: ja ću se
preobući kad pođem u boj; a ti obuci svoje odijelo. I preobuče se car Izrailjev
i otide u boj.
31. A car Sirski zapovjedi vojvodama, kojih
bijahu trideset i dvije nad kolima njegovijem, i reče: ne udarajte ni na maloga
ni na velikoga, nego na samoga cara Izrailjeva.
32. I kad vojvode od kola vidješe Josafata,
rekoše: zacijelo je car Izrailjev. I okrenuše se na nj da udare; ali Josafat
povika.
33. A vojvode od kola vidješe da nije car
Izrailjev, te otstupiše od njega.
34. A jedan zastrijeli iz luka nagonom, i
ustrijeli cara Izrailjeva gdje spuča oklop. A on reče svojemu vozaču: savij
rukom svojom i izvezi me iz boja, jer sam ranjen.
35. I boj bi žestok onoga dana; a car zaosta
na kolima svojim prema Sircima, pa umrije uveče, i krv iz rane tecijaše u kola.
36. I prođe glasnik po vojsci o zahodu
sunčanom govoreći: svak u svoj grad, i svak u svoju zemlju.
37. Tako umrije car, i odnesoše ga u
Samariju; i pogreboše cara u Samariji.
38. A kad prahu kola na jezeru Samarijskom,
lizaše psi krv njegovu, tako i kad prahu oružje njegovo, po riječi koju reče
Gospod.
39. A ostala djela Ahavova i sve što je
učinio, i za kuću od slonove kosti koju je sagradio, i za sve gradove što je
sagradio, nije li to zapisano u dnevniku careva Izrailjevijeh?
40. Tako počinu Ahav kod otaca svojih, i na
njegovo se mjesto zacari Ohozija sin njegov.
...
