iz knjige
BOG U PITANJIMA
Andre Frossard
"Pascal kaže da muškarci potroše više vremena za izbor kravate nego
žene, a za izbor žene više nego za vjeru: ljudi usvajaju vjeru osoba uz koje
žive, a ovima je vjera prenesena prema društvenom porijeklu i kulturnim
tradicijama njihove zemlje. I bolje je tako: na zemlji su religije toliko
brojne, da kad bi čovjek prije izbora trebao sve proučiti, ne bi mu za to bio
dovoljan cijeli život. Pa i ako se ograničimo na tri religije koje se temelje
na Bibliji, židovska i kršćanska vjera, te islam - one imaju tako dugu povijest,
tako različitu viziju stvarnosti i toliko bogate duhovnosti, da se nitko ne bi
usudio tvrditi da ih dovoljno poznaje, da bi između njih birao s potpunim
poznavanjem stvari. Tolikim religijama odgovaraju isto tolike istine: prema
tome, nemoguće je izvršiti neki izbor."
***
MEĐUTIM
- ako je Bog jedan, onda božanska istina može biti samo jedna.
***
Božja se
istina ne odražava na isti način u svim duhovima, upravo onako kako se njegov
stvaralački genij očituje na razne načine u beskrajnoj različitosti vrsta.
Usprkos tome, božanska istina ostaje uvijek istovjetna i jedna.
U
stvarnosti, religije i nisu toliko mnogobrojne kako se smatra. Uklonite
kulturne ukrase u koje su odjenute, oslobodite ih od više ili manje obrađenih
oblika praznovjerja, po kojima se prividno razlikuju, onda će u biti ostati
samo dvije: monoteizam i panteizam; najprije imamo religiju koja priznaje
postojanje jednog osobnog Boga; zatim imamo religije koje otvoreno ili
prikriveno niječu toga Boga, ili ga ignoriraju, a te - pošto su istražile
vijuge i arabeske raznih mišljenja, katkad i oštroumnih - sve smjeraju prema
jedinom i istom panteizmu, u kojem se stječu lokalna poganstva, neki oblici
samoubilačkih duhovnosti, koliko god bile genijalne, kao i filozofije, označene
kao moderne, a koje prirodi pridaju božanska svojstva; neki navodno znanstveni
ateizam pridaje ih - a da toga nije svjestan - čak prvotnoj materiji za koju
nitko ne zna od čega je načinjena. Moguće je Boga nijekati - ali je nemoguće
njega se riješiti. Vrlo je teško izbjeći monoteizam, a da čovjek ne upadne u
panteizam, u njegovu "Sveveličinu", u njegovu temeljnu Energiju ili u
ono "bilo što" gdje misao na sve načine nastoji rastočiti ideju o
Bogu, da je unese u tijek stvari.
Ostanimo
kod oblika monoteizma koji nas se na-jizravnije tiče, kod biblijskog
monoteizma, jer on je pri nastanku ne jedne nego triju religija, židovstva,
kršćanstva i islama. Ali ako su ove tri grane monoteizma i udaljene, da tako
kažemo, na razini tla - iz povijesnih, kulturnih, klimatskih i psiholoških
razloga, što ih čini jedne drugima skoro tuđima - ipak njihov govor postaje sve
sličniji, dok se ne ujedine u hvaljenju Boga, a to tim više što se više
oslobađaju da ne budu obuzete svagdašnjicom, pa se uzdižu u specifičnom redu
svoje duhovnosti. Na vrhuncima židovske vjere, kršćanstva i islama, mistici
govore istim jezikom. Kad ne dostignu te vrhunce, ili kada s njih siđu da lakše
podlegnu napasti moći, osvajačkog duha i drugih varljivih oblika, ljudi se
između sebe bore, dajući dojam da su u službi religije koje su međusobno
nepodnošljive, bez ičega zajedničkoga. Mir vlada samo na vrhuncima.
