4 Varuh – 4 Baruh

4 Varuh – 4 Baruh

Stvari izostavljene od Jeremije proroka

Datum: prvi- drugi vijek a.d.

Glava jedan

1 Dogodilo se, kad su deca Izraela bili uzeti u zarobljenike od kralja Haldejaca, Bog progovori Jeremiji, govoreći, Jeremija, moj odabrani, ustani i idi iz ovog grada, ti i Baruh, jer Ja ću da ga uništim zarad

2 mnoštva grijehova onih koji ga nastanjavaju. Jer tvoje molitve su kao čvrst

3 stub usred njih, i kao nesalomiv zid koji okružuje ga. Tako sad

4 ustani i idi prije nego snage Haldejaca ga opkole. I Jeremija odgovori, govoreći, Ja ti se utječem, Gospode, dozvoli mi, tvome slugi da priča pred

5, 6 tobom. I Gospod reče mu, Govori, moj odabrani, Jeremija. I Jeremija progovori govoreći, Gospode Svemočni, ti izručuješ izabrani grad u ruke Haldejaca, tako da kralj će se hvaliti sa mnoštvom njegova

7 naroda i reći, Ja nadvladah nad svetim gradom Božjim? Sigurno ne, Gospodom

8 ali ako je tvoja volja, neka bude uništen od tvoje vlastite ruke. I Gospod reče Jeremiji, Budući da si ti moj odabrani, ustani i izađi iz grada, ti i Baruh, jer Ja ću da uništim ga zarad mnoštva grijehova

9 onih koji u njemu stanuju. Jer niti kralj niti njegove snage ne mogu doći u njega ukoliko ja

10, 11 prvi ne otvorim vrata. Tako ustani i idi do Varuha i reci mu ove stvari. I ustajuči u šesti sat noči, izađi na zid grada,i Ja ću

12 pokazati ti da ukoliko Ja prvi ne uništim grad, oni ne mogu unići u njega, Nakon rekavši ove stvari, Gospodar se ukloni od Jeremije.

Glava dva

1 i Jeremija otrči i reče ove stvari Baruhu, i oni dođoše u hram Božiji, Jeremija podera svoju odeću i posu prašinu po svojoj glavi i ode

2 u svetište Božije. I Varuh, videći ga sa prašinom rasutoj po glavi i njegovu odeću pocepanu, plaka glasno, govoreći, Oče Jeremija, šta je s tobom, i koju vrstu greha su ljudi počinili?

3 One reče ovo zarad jer kako ljudi grešiše, Jeremija je posipao prah

4 po svojoj glavi i molio za ljude dok im greh nije bio oprošten. I to je zašto Baruh je pitao ga, govoreći, Oče, šta je s tobom?

5 I Jeremija reče mu, izbegavajte da cepate svoju odeću, već radije poderimo naša srca, i ne prinosimo vodu našim mislima, već plačimo i

6 napunimo ih suzama. Jer Gospod neće imati milosti na svoj narod. I

7 Baruh reče, Oče Jeremija, šta se dogodilo? I Jeremija reče. Bog stavlja grad u ruke kralja Haldejaca, da uzme

8 ljude zarobljene u Vavilon. I kad Baruh je čuo ove stvari, on podera svoju

9 odeću također i reče, Oče Jeremija, tko ti otkri ovo?A Jeremija mu reče, Sačekaj me malo, do šestog časa noči,

10 da bi znao da ova riječ je istina. I tako oni oboje ostaše na oltaru plačući, i njihova odeća bi poderana.

Glava tri

1 ali kad čas noćidođe, kao što je Gospodar rekao Jeremiji, oni

2 odoše zajedno na zod grada, Jeremija i Baruh. I gle, tamo bi zvuk trube, i anđeli dođoše sa nebesa držeči baklje u

3 njihovim rukama, i oni stajaše na zidu grada. I kad Jeremija i Baruh ih vidješe, oni plakahu, govoreći, Sad znamo da riječ je istina.

4 I Jeremija zalagao se kod anđela, govoreći, Ja preklinjem vas da ne uništite

5 grad sad, dok ne imam riječ sa Gospodom. I Gospod razgovaraše sa anđelima, govoreći, Ne ništite grad dok ne razgovaram sa mojim izabranikom Jeremijom.

6,7 Jeremija govoraše, reče, Molim, Gospode, pusti me da pričam pred tobom, I

8 Gospod reče, Govori, moj odabraniče, Jeremija. I Jeramija reče, Evo, Gospodaru, mi znamo da ti izručuješ grad u ruke njegovih neprijatelja,

9 i da oni će odvesti ljude u Babilon. Šta želiš od mene da činim

10 sa svetim posudama službe Hrama? I Gospodar reče njemu, tko te stvorio, tko te oblikovao u izobilju vode, tko te je zapečatio sa sedam pečata u sedam perioda vremena, i nakon ovih stvari ti češ

11 primiti svoje plodno doba. Čuvaj posude hramovne službe do

12 dolaska voljenoga. I Jeremija progovori, govoreći, Utječem ti se, Gospode, pokaži mi šta da činim sa Abimelehom etipljaninom, jer on učini mnoga

13 dobra djela tvom slugi Jeremiji. Jer on izvukao me iz blatnjava bunara, i nisam htio da on vidi uništenje ovog grada i njegovu pustoš, ali

14 da bi mu pokazao milost i da ne bude žalostan. I Gospod reče Jeremiji, Pošalji ga u vinograd Agripe i u sjeni

15 planine ja ću zakloniti ga dok ne vratim narod do grada. Ali ti, Jeremija, idi sa svojim ljudima u Babilon i ostani s njima, preklinjuči ih

16 dok se ne vratim do grada. Ali ostavi Varuha ovde dok ne pričam s njim.

17, 18 Nakon što je Gospod rekao ove stvari, on ode gore od Jeremije u nebo. Ali Jeremija i Varuh odoše u svetište i sakupljajući posude za službu u hramu, oni dostaviše ih zemlji, kao što Gospodar ih je uputio.

19, 20 I odmah zemlja proguta ih. I dvojica sjedoše

21 i plakaše. I kad bi jutro, Jeremija posla Abimeleha dalje, govoreći. Uzmi košaru i idi do farme Agripe do planinskog puta i uzmi par smokvi da daš bolesnim među narodom, zarad radosti Gospodnjeg

22 odmora nada tobom, i njegova slava nada tvojom glavom. I govoreći ove stvari, Jeremija ga odasla dalje, i Abimeleh ode kao što je bio upućen.

Glava četiri

1 i kad bi jutro, eto snage Haldejaca opkoliše

2 grad. I velik anđeo zatrubi, govoreći, Dođite u grad, snage

3 Haldejaca, jer evo, vrata su otvorena za vas. Zato, neka kralj

4 dođe unutar sa svojim mnoštvom i uzme ljude u zarobljenike. Ali Jeremija, uzimajući ključ Hrama ode van grada, i okrečući se ka suncu, on baci ih govoreći, Ja kažem ti sunce, uzmi svoje ključeve od hrama Božijeg i drži

5 ih do dana u koji Gospod će pitati te za njih. Jer

6 mi nismo bili vrijedni da držimo, mi bismo krivi upravitelji. Dok Jeremija je još plakao za narodom, oni odnesoše ga sa narodom,

7 vodeći ih u Babilon. I Baruh, posu prašinu na svoju glavu i sjede i plaka tugujući, govoreći, Zašto je Jerusalim opustošen? Zarad grijeha voljenog naroda koji je izručen u ruke neprijatelja, za naše

8 grijehe i onih naroda. Ali ne dajte odmetnicima da se hvale i reknu, Mi bismo snažni dovoljno da uzmemo grad Božiji našom snagom, već zarad vaših

9 grehova bi nam izručen. I naš Bog će sažaliti se na nas i vratiti nas u naš grad.

10 ali vi nećete živjeti. Blagosloveni su naši oci, Abraham, Isak, Jakov, jer oni su otišli sa ovoga svijeta i nisu vidjeli uništenje ovoga grada.

11 Nakon što je rekao ove stvari, Varuh ode van grada, plačući i reče,

12 Tugujem nada tobom, Jerusaleme, Ja sam te ostavio. I on osta sjedeći na grobnici dok je anđel dolazio njemu i izložio mu sve stvari koje će Gospodar otkriti njemu kroza njega.

Glava pet

Ali Abimeleh je nosio smokve u toplini dana i došavši na

2 drvo, on sjede u njegovu sjenu da odmori malo. I nagnuvši svoju glavu na košaru smokvi pade u san, on je spavao šezdeset šest godina, i nije s budio iz

3 svoga sna, I potom, kad on ustade iz svoga sna, on reče, Ja spavah ugodno za malo, ali moja glava je teška jer nisam dovoljno

4, 5 spavao. Tad otkrivši košaru sa smokvama, on nađe ih kako ispuštaju mleko. I on reče, Želio bih da odspavam još malo, jer moja glava je teška, ali se bojim da padnem u čvrst san i da se kasno probudim, a moj otac Jeremija bi mislio za mnom. Jer da on nije u žurbi, on ne bi

6 me poslao tako rano ovo jutro. Tako ću ustati i nastaviti po vručini,

7 jer nije li vručina, nema li rada, svaki dan? Tako ustajuči, on uze košaru sa smokvama i stavi je na svoja ramena i ode u Jerusalem, i nije ga prepoznao, niti kuću niti svoje susjedstvo, niti je našao svoju

8 porodicu, niti ikog od susjeda (bližnjih). I on reče, Blagosloven da je Gospod, jer

9 velika uspavanost zadesila me danas. Ovo nije grad Jerusalim! Ja sam se izgubio jer sam došao do planinskog puta nakon što sam ustao od sna, i odkad

10 moja glava je teška jer se nisam dovoljno naspavao, Ja sam se izgubio. Zamisli da kažem

11 Jeremiji da sam se izgubio!I on ode iz tog grada, i gledajuči pažljivo on vidi znamenitosti grada i reče, Ovo, dakle je grad, Ja sam se izgubio.

12 I on se vratio opet do grada i potražio je i nije našao nikog od svojih (naroda)

13 i on reče, Blagosloven je Gospod, jer veliki san me snašao! I on ode van grada opet i stajaše tamo tugujuči, ne znajuči gde

14 da ide. I on spusti košaru dole, govoreći. Sjediću ovde dok

15 Gospod ne uzme ovaj san od mene. I kako je sjeo, on vidje starijeg čovjeka kako dolazi sa polja, i Abimeleh mu reče, Kažem ti, starče, koji

16, 17 grad je ovo? I on mu reče, To je Jerusalim. A Abimeleh reče mu, Tad gde je Jeremija sveštenik i Baruh pisar i sav

18 narod ovog grada, jer ih nisam našao. A stari čovjek mu reče, Nisi li ti iz ovoga grada, da se sječaš Jeremije danas, i pitaš o

19 tome nakon dugo vremena? Jer Jeremija je u Babilonu sa narodom. Jer oni su uzeti u zarobljeništvo od Nabuhodonozora kralja i Jeremija je s njima da

20 moli za njih, i da ih uči riječi. I čim je Abimeleh čuo ovo od starog gospodina, on reče, Ako ti nisi stari čovjek, i ako nije nepropisno za čovjeka da uvrijedi starije, ja bih se smijao tebi i tome što kažeš, ti si lud jer kažeš, narod je uzet u zarobljeništvo U Babilon.

21 ako bi vodopadi nebeski došli na njih, ne bi bilo vremena

22 da se ide u Vavilon! Jer koliko dugo može biti da moj otac Jeremija posla me do farme Agripe da uzmem nekoliko smokava tako da ih možemo dati njima bolesnima među

22 narodom? I ja odoh i uzeh ih, i došavši pod izvjesno drvo u vručini dana ja sjedoh da odmorim malo, i naslonih glavu moju na košaricu

24 i padoh u san. I kad se probudih, ja otkrih košaru smokvi, misleći Ja

25 da sam zakasnio, i nađoh smokve kako kapaju mlijeko, baš kao što je bilo kad sam ih ubrao. I

26 ti kažeš da narod ne odveden u zarobljeništvo u Babilon! Ali baš tako ti znaš

27 uzmi smokve i vidi! I on otkrije košaru sa smokvama od starog

28 čovjeka, i on vidje da kapaju mleko. I kad ih je vidio, stari gospodin reče, O moj sine, ti si pravedan čovjek, i Bog nije želio tebe da vidiš

29 pustošenje grada, tako on donese san na tebe. Jer evo, danas je

30 šezdeset i šest godina odkad narod je odveden u zarobljeništvo u Babilon. I tako da znaš, sine, da što ti ja govorim je istina, pogledaj na polje i

31 vidi da rast usjeva još nije vidljiv. Tako i smokve, da nije

32 još vrijeme za njih, i razumi. I Abimeleh plaka glasno, govoreći, Ja ću blagosiljati te, O Bože nebeski i zemlje, i ostale duše

33 pravednika u svakom mjestu. Tad on reče starijem gospodinu. Koji

34, 35 mjesec je ovo? I on reče, Nisan, dvanaesti dan. I uzeći nešto smokvi, on dade ih starom gospodinu i reče mu, Neka Bog vodi te sa svojim svijetlom to grada koji je gore, Jerusalem!

Glava šest

1 Nakon ovih stvari Abimeleh ode izvan grada i molio je Gospodu

2 i gle, anđel Gospodnji dođe i držeči ga za desnu ruku, dovede ga nazad do mjesta gdje Baruh je sjedio, i on nađe ga u

3 grobu. I kad oni vidješe jedan drugog, oboje njih plakaše, i oni poljubiše jedan

4 drugog. I pogledavši gore, Baruh vidje sa svojim očima smokve zaklonjene u

5, 6 Abimelehovoj korpi. I podigavši svoje oči u nebo, on je molio, govoreći, Ti si Bog koji daje nagradu onima koji te vole. Pripremite sebe, srca moja, radujte se i budite zadovoljni u vašem šatoru, govoreći vašem tjelesnom stanu, Vaša tuga je okrenuta na radost. Jer Svemočni dolazi i on će

7 uzdići vas u svom šatoru, jer grijeh nije uzeo korijena u vama. Budite osvježeni

8 unutar šatora, u vašoj čistoj vjeri, i vjerujte da ćete živjeti. Pogledajte na ovu košaru smokvi, jer gle, one su šezdeset i šest godina stare i one se nisu

9 osušile niti smrde, već kapaju mlijeko. Tako da bude sa vama, moja tijela, ako činite stvari zapovijeđene vama od anđela pravednosti.

10 Onaj koji je sačuvao košaru smokava, isti će opet sačuvati vas

11 svojom moči. Nakon što je rekao ove stvari, Baruh reče Abimelehu, Ustanimo i molimo se da Gospod otkrije nam kako da pošaljemo riječ Jeremiji

12 u Vavilon o zaštiti nada tobom na putu. I Varuh je molio, govoreći, Naša moči, Gospode Bože ti odabrano svjetlo je što

13 izlazi iz tvojih usta. Mi ti se utječemo i molimo za tvoju dobrotu, O veliko ime koje niko ne zna. Čuj glas tvojih sluga i neka znanje dođe

14 u tvoje srce. Šta da radimo, i kako da pošaljemo vijesti Jeremiji

15 u Babilon? I dok je Varuh još molio, gle anđel Gospodnji dođe i reče Baruhu sve ove riječi. Savjetniče svjetlosti, ne brini kako češ poslati Jeremiji. Jer sutra orao dolazi tebi

16 u čas svjetlosti, i ti moraš usmjeriti ga Jeremiji. Zato, napiši u pismo, Govori narodu Izraela, Neka onaj među vama koji je postao stranac bude istjeran, i neka oni provedu petnaest dana, i nakon ovih stvari

17 ja ću voditi te u tvoj grad, govori Gospod. Tkogod nije odvojen od Vavilona, neka ne dolazi u grad, i Ja ću kazniti ih bez da ih

18 vratim nazad ponovo od Babilonaca, kaže Gospod. I nakon ovih stvari,

19 anđel ode od Baruha. I Baruh posla na tržnicu pagana i uze papirus i tintu, i on napisa sledeće pismo, Baruh

20 sluga Božiji, piše Jeremiji u zarobljeništvu u Vavilonu. Pozdrav i raduj se! Jer Bog nije ostavio nas da napustimo naša tela tugujuči nad gradom koji je

21 opustošen i ogorčen. Iz ovog razloga Gospod je imao sažaljenje na naše suze i svjetio se saveza koji je ustanovio sa našim ocima Abrahamom, Isakom

22 i Jakovom. I on posla anđela meni i reče mi ove riječi koje vam

23 šaljem. Sad ovo su riječi koje Gospod Bog Izraela, koji nas izvede iz zemlje Egipta iz velike peći, reče: Zarad tog jer niste držali moje zapovijesti, već vaše srce se uzdiglo, i vi otvrdniste vaše vratove preda mnom, u gnjevu i ljutnji Ja izručih vas peći u Babilon.

24 Štaviše, ako budete slušali moj glas, govori Gospod, iz usta Jeremije moga sluge, tkogod sluša Ja ću ga vratiti iz Babilona, a tkogod ne sluša će postati stranac Jerusalemu i Babilonu.

25 I vi ćete im dokazati vodom Jordana, tkogod ne sluša će postati znan, ovo je znak velikog pečata.

Glava sedam

1 i Baruh ustade i ode do groba i nađe orla kako sjedi

2 van groba. I razgovarajuči u ljudskom glasu, orao reče njemu, Zdravo

3 Baruh, nadzorniče vjere! I Baruh reče njemu, Ti koji pričaš si izabran od svih ptica nebeskih, jer ovo je jasno od sjaja tvoga

4 oka, tako pokaži mi, šta ti radiš ovdje? I orao reče njemu, ja sam

5 poslan ovde tako da ti možeš poslati svaku riječ koju želiš kroz mene. I Baruh

6 reče njemu, Možeš li odnijeti ovu poruku Jeremiji u Babilon? I

7 orao reče njemu, Sigurno, zato sam poslat. I uzimajući pismo i petnaest smokvi iz košare Abimeleha, Baruh sveza ih na vrat orla i reče mu, Ja kažem ti, kralju ptica, idi u miru i zdravlju

8 i odnesi poruku za mene.  Ne budi kao gavrani koje Noje posla i koji se nikad ne vratiše njemu u arku, već budi kao golubica koja u trećem

9 pokušaju donese riječ pravednicima. Tako također, uzmi ovu vrijednu riječ ka Jeremiji i onim zatvorenicima sa njim da bi bili dobro sa tobom.

10 Uzmi ovaj papirus narodu i izabranicima Božjim. Ja sve ptice nebesa treba da te okružuju u želji da se bore sa tobom, odbi ih, Gospodar

11 će ti dati snage. I ne skreći na desno ni na lijevo, već budi kao strijela idi pravo, idi u snagi Božjoj, i neka slava Gospodnja

12 bude sa tobom na celom putu kojim putuješ. Tad orao uzleti, imajući pismo oko vrata, i ode za Babilon. I kad on stiže tamo, on se odmori na izvesnom drvetu van grada u pustom mestu.

13 I on bi tih dok Jeremija ne dođe, jer on i izvesni drugi ljudi behu

14 dolazili da sahrane čoveka van grada. Jer Jeremija je učinio molbu Kralju Nabukodonozoru, govoreći. Daj mi mjesto gde bih sahranio mrtve

15 moga naroda. I kralj dade mu. I kako su oni išli

16 sa mrtvacem i plakali, oni prođoše pored orla.I orao zaplaka glasno, govoreći, Kažem ti, Jeremija, odabraniče Božiji, idi! Sakupi narod i dođi ovde da oni čuju pismo koje sam ti donio

17 od Baruha i Abimeleha. I kad Jeremija ću, on uzveliča Boga, i ode i sakupi narod sa njihovim ženama i djecom, i on dođe

18 gde je orao bio. I orao je silazio na onog koji je umro

19, 20 i on se povrati u život. Ovo se dogodi da bi oni verovali. I sav narod se čudio na ovo što se dogodi, govoreći, Je li ovo Bog koji se pojavio našim ocima u divljini kroz Mojsija koji se sad također pojavio

21 nama kroz ovog orla? I orao reče, Kažem ti, Jeremija, dođi odveži ovo pismo i pročitaj ga narodu. Tako , odvezujući pismo, on ga pročita

22 narodu. I kad ljudi čuše oni plakahu i posuše pepeo po svojim glavama, i oni rekoše Jeremiji, Spasi nas, i reci nam šta da radimo, da bi mi

23 ušli u grad još jednom ponovo. I Jeremija odgovori i reče im, Sve što ste čuli od pisma držite, i Gospod će vas voditi u naš

24 grad. I Jeremija također napisa pismo Baruhu, govoreći ovako, Moj voljeni sine, nemoj biti nemaran u svojim molitvama iznoseči pred Boga na našu korist, da on

25 bi mogao ubrzati naš put dopk ne ostavimo upravu ovog bezakonitog kralja. Jer ti si nađen pravedan pred Gospodom, i on nije dozvolio ti da dođeš ovde, tako da ne vidiš ugnjetavanje koje je palo na ljude od ruku

26 babilonaca. Jer pravedno je kad otac ima jedinog sina i on je predan na kaznu, oni koji vide svoga oca i tješe ga pokrivaju svoje lice tako da on ne vidi kako njegov sin je kažnjen i mučen od bola i više.

27 Jer Bog slično ima milost na tebe i nije dozvolio tebi da dođeš u

28 Babilon tako da ne vidiš zlostavljanje naroda. Jer odkad dođosmo

29 ovde, žalost nas nije napustila danas nakon šezdeset i šest godina! Jer ja bi često izlazio i nalazio neke iz naroda obješene od kralja Navuhodonozora plačući

30 i govore, Imaj milosti na nas, Bože Zar! Čujući ove stvari, ja bih žalio i plakao dvostrukim jadom, ne samo zarad onih obješenih, već

31 zato što oni zovu stranog boga, govoreći, Imaj milosti na nas. I ja bih se sjetio dana praznika kad smo slavili u Jerusalimu prije nego što smo uzeti u zarobljeništvo, i sječajući se, ja bih plakao i vračao se mojoj kući

32 potrešen i plačući. Zato moli sad u mjestu gde si, ti i

33 Abimeleh, za ovaj narod, tako da možemo otići odavde. Jer kažem ti da celo vreme mi bismo ovde, oni su nas tlačili, govoreći, Pevajte nam

34 pesmu od pesama Ziona, pesmu našega Boga. I mi govorismo im

35 Kako da vam pjevamo, bivajući u stranoj zemlji? I nakon ovih stvari, Jeremija sveza pismo za vrat orla, govoreći, Idi u miru, i neka

36 Gospod gleda na vas oboje! I orao uzleti i dođe u Jerusalem i dade pismo Baruhu, i nakon što je razvezao ga, i pročitao ga, i poljubio ga, i on plaka kad je čuo o žalosti i zlostavljanju naroda.

37 ali Jeremija uze smokve i dade ih bolesnima izmeđ naroda, i on nastavi učiti ih da se drže dalje od onečišćenja pagana Babilona.

Glava osam

1, 2 ali dan dođe u kojem Gospod odvede svoj narod u Babilon. I Gospod reče Jeremiji, Ustani ti i tvoj narod, i dođite na Jordan, i ti češ reči narodu, Neka onaj koji želi Gospoda ostavi se posla

3 Babilona iza. I od ljudi koji uzeše žene od njih, i žene koje uzeše muževe od njih, neka oni koji vas čuju pređu, i vodi ih u Jerusalem, ali za one koji te ne čuju, ne smiješ

4 ih voditi tamo. I Jeremija progovori ove riječi ljudima i oni ustaše

5 i dođoše do Jordana da pređu. I kad on reče im riječi koje Gospodar je izgovorio njemu, pola od onih koji su oženjeni nisu htjeli da čuju Jeremiju, već rekoše mu, Mi nečemo ostaviti naše

6 žene zauvek, ali čemo ih dovesti sa nama nazad u naš grad. Tako oni

7 pređoše preko Jordana i dođoše u Jerusalem. I Jeremija stade čvrsto sa Baruhom i Abimelehom govoreći. Nijedan čovek koji živi sa babiloncima neće

8 uči u ovaj grad! I oni rekoše među sobom, Hajde da ustanemo i vratimo se

9 u Babilon, u naše mjesto. I oni odoše. Ali kad dođoše u Babilon, babilonjani izađoše da ih sretnu, govoreći, Vi nečete uči u naš grad, jer vi ste nas mrzili i otišli od nas u potaji, zarad ovog vi nečete

10 doći k nama.Jer mi učinismo drugu zakletvu u ime našeg boga da ne primimo vas niti vašu djecu, budući da ste otišli od nas u

11 tajnosti. I kad oni primiše ovo, oni se okrenuše i dođoše u pusto mjesto na neku udaljenost od Jerusalima, i izgradiše sebi grad i nazvahu ga

12 Samaria. I Jeremija posla po njih, govoreći, Pokajte se, jer anđel pravednosti dolazi, i on će voditi vas na vaše uzvišeno mjesto.

Glava devet

1 i oni koji behu sa Jeremijom nastaviše devet dana radujući se

2 i prinoseči žrtve za narod. A u deseti dan Jeremija sam prinese

3 žrtvu. I on je molio molitvu, govoreći, Svet, svet, svet, tamjan

4 živog drveća, istinsko svjetlo koja obasjava me dok Ja nisam uzet k tebi, za tvoju milost ja molim, za mio glas dva serafima molim, za drugi mirisni

5 miris tamjana. I neka Mihail, arhanđel pravednosti koji otvara vrata pravednosti, bude stvar moje pažnje dok ne uvede

6 pravedne unutar. Utječem ti se, Svemočni Gospode svega stvorenja, nerođeni i neshvatljivi, u kome sav sud je sakriven prije nego ove stvari postojaše.

7 I kako je Jeremija rekao ove stvari, dok je stajao na oltarom sa Baruhom i

8 Abimelehom, on posta kao jedan od onih koji su predali dušu. I Baruh i Abimeleh ostaše tugujući i plačući glasno, Jao nama, zarad

9 našeg oca Jeremije koji nas je ostavio, sveštenik Boga je otišao. I sav narod ču njegov plač, i oni svi otrčaše njima i vidješe Jeremiju kako leži

10 na zemlji kao mrtav. I oni poderahu svoju odeću i staviše prah na svoje

11 glave i plakaše gorko. I nakon ovih stvari, oni pripremiše sebe da

12 ga sahrane. I gle, dođe glas govoreći, Ne sahranjujte onoga koji je još živ,

13 jer njegova duša dolazi u tijelo ponovo. I jer su oni čuli glas, oni ga nisu sahranili već ostaše u krugu oko šatora za tri

14 dana, govoreći, U koji čas će ustati? I nakon tri dana, njegova duša dođe u njegovo tijelo i on podiže svoj glas usred njih svih i reče, Slavite Boga jednim glasom! Svi vi veličajte Boga, i Sina Božijeg koji probudi nas, Isusa Hrista svjetlo svih eona, neugaslu svjetiljku

15 života vjere! I nakon ovih vremena biti će drugih četiri stotine i sedamdeset

16 sedam godina, i tad će on doči na zemlju. I drvo života koje je posađeno usred raja će učiniti da divlje drveće nose

17 plod, i oni će narasti i niknuti. A drveće koje je već niknulo i raširilo se i reklo, Mi rastemo vrhom u zrak, on će učiniti ih da se okupe zajedno sa uzvišenjima njihovih grana. I čvrsto ukorijenjeno drvo će učiniti

18 ih da im bude suđeno! I šta je crveno će postati belo kao vuna, snijeg će biti učinjen crn, pitke vode će postati slane, i slane slatke u

19 velikom svijetlu radosti Božje. I on će blagosloviti otoke da oni mogu

20 donijeti plod riječi usta pomazanika. Jer on će doći! I on će izači i odabrati za sebe dvanaest apostola, da bi oni propovijedali među narodima, on koga sam vidio ukrašenog od njegova oca dolazi u svijet

21 na Gori Maslinskoj, i on će napuniti gladne duše. I kao što Jeremija je govorio ove stvari o Sinu Božijem, da on dolazi na svijet, ljudi postaše ljuti i rekoše, To su ponovno riječi izgovorene od

22 Isaije sina Amosovog govoreći, Ja videh Boga i sina Božijeg, Dođite, zato, i nedajmo ga ubiti, od iste smrti, već kamenujmo ga kamenjem.

23 Sad, Baruh i Avimeleh behu veoma tuži jer su oni htjeli da čuju

24 u celosti tajne koje je on video Ali Jeremija reče im, Budite tiho i ne tugujte, jer oni neće ubiti me dok ne opišem sve

25, 26 što sam video. I on reče im, Donesite kamen ovde meni. I on namjesti ga i reče, Svijetlo eona, učini ovaj kamen da izgleda baš kao ja dok ja

27 opišem sve što sam vidio Baruhu I Abimelehu. Tad kamen,

28zapovesću Božjom, uze sličnost Jeremiji. I oni su kamenovali

29 kamen, misleći da je Jeremija. A Jeremija dostavi sve tajne koje je video Varuhu i Avimelehu, i tad on je stajao usred

30 ljudi, želeći da dovede svoj položaj vođe do kraja. Tad kamen zaplaka, govoreći, O glupi narode Izraela, zašto me kamenujete, misleći da Ja

31 sam Jeremija? Gledajte Jeremija stoji usred vas! I kad oni videše ga oni istog trena potrčaše ka njemu sa mnogim kamenjem i njegovo vodstvo bi ispunjeno.

32 I Varuh i Avimeleh dođoše i sahraniše ga, i uzeše kamen i staviše ga na njegov grob nakon što napisaše ovako: Ovo je kamen koji je bio saveznik Jeremije.