Osveta Spasitelja

 

Osveta Spasitelja

 

Ova verzija legende o Veroniki je napisana u vrlo grubom latinskom, verovatno iz sedmog ili osmog vijeka. Čitatelj će vidjeti da u ovom dokumentu su dve različite priče, nekako nespretno spojene zajedno – ona o Natanovom poslanstvu i ona o Veroniki.

 

OVDE POČINJE OSVETA SPASITELJA

U danima cara Tiberija Cezara, kada Herod je vladao, Hrist je izručen pod Poncijom Pilatom od židova, i otkriveno je Tiberiju.

U te dane Titus (1) je bio princ pod Tiberijem u oblasti Ekiutanije, u gradu Libije koji se zove Burgidala. A Tit je bio bolan u desnu nosnicu, zarad raka, i svoje lice je poderao do oka. Tamo je išao neki čovjek iz Judeje, po imenu Natan, sin Nahuma, jer on je bio Ismaelita koji je išao od zemlje do zemlje, i od mora do mora, i na sve krajeve zemlje. A Natan je poslan iz Judeje ka caru Tiberiju, da svoj ugovor prenesu u grad Rim. A Tiberije je bio bolestan, i pun čireva i vručice, i imao je devet vrsta gube. I Natan je želio da ide u grad Rim. Ali sjeverni vjetar je duvao i otežao njegovu plovidbu, i odveo ga dolje do luke grada Libije. A Titus, videći dolazak broda, znao je da je iz Judeje, i oni svi su se čudili, i rekoše da nikad nisu videli nijedan brod koji dolazi iz tog ugla. I Titus naredi kapetanu da dođe k njemu, i upita ga tko je. A on reče: Ja sam Natan sin Nahuma, od rase Ismaelita, i ja sam podanik Pontija Pilata u Judeji. I ja sam poslan da idem Tiberiju Rimskome caru, da odnesem ugovor iz Judeje . I jak vetar je došao na more, i odveo me u zemlju koju ne znam.

A Tit reče: Ako bi mogli u ikoje vreme naći išta ili pomasti ili bilja koje bi izlečile ranu koju imam na licu, kao što vidiš, tako da budem zdrav, i povratim ranije zdravlje, ja bih darivao ti mnoge dobre stvari. A Natan mu reče: Ja ne znam, niti sam ikad znao, za takve stvari o kojima mi pričaš. Ali za sve to, da si bio neko skorašnje vreme u Jerusalimu, tamo bi našao odabranoga proroka, čije ime je Emanuel, jer On će spasti svoj narod od njegovih greha. I On, na svom prvom čudu u Kani Galilejskoj, učinio je vino od vode, i njegovom rečju On je čistio gubave, On je osvetljavao oči on onih koji su slepo rođeni, On je lečio uzete, On je činio da demoni beže, On je oživio tri mrtva, ženu uhvaćenu u preljubu i osuđenu od židova da bude kamenovana On je oslobodio, i drugu ženu zvanu Veroniku, koja je trpjela dvanaest godina od tečenja krvi, i dođe iza Njega, i dodirnu rub Njegove odeće, On je izlečio, i sa pet pogača i dve ribe On je posvetio pet hiljada ljudi, da nije rekao ništa malenima i ženama, i tamo ostaše ostaci u dvanaest košara. Sve ove stvari, i mnoge druge, behu izvršene pred Njegovo stradanje. Nakon njegova oživljenja mi videsmo ga u tijelu kao što je bio ranije. A Titus mu reče: Kako je on ustao ponovo iz mrtvih, videći da je mrtav? A Natan odgovori i reče: On je očito bio mrtav, i visio na krstu, i opet spušten sa križa, i za tri dana On je ležao u grobnici: potom On je ustao iz mrtvih, i otišao u Pakao, i oslobodio praoce (patrijarhe) i proroke, i celu ljudsku rasu, potom se On pojavio svojim učenicima, i jeo je š njima, potom su ga videli kako ide u nebo. I to je istina, sve ovo što vam kažem. Jer ja sam video sa svojim očima, i sva kuća Izraela. I Titus reče svojim rečima:

Jao tebi, O Care Tiberije, punom čireva, i pokriven gubom, jer takva nesreća se dogodila u tvome kraljevstvu,jer si učinio takve zakone (1) u Judeji, u zemlji rođenja našega Gospoda Isusa Hrista, i oni su uhvatilikralja, i predali smrti Vladara naroda, i učinili su da ne dođe k nama i izleći te od gube, i očisti me on moje slabosti, zarad čega, da su bili pred mojim licem, sa vlastitim rukama ja bih ubio tijela tih židova, i objesio ih na najgore drvo, jer su uništili moga Gospoda, i moje oči nisu bile vredne da vide Njegovo lice. I kad je on ovako rekao, odmah rana spade sa lica Tita, i njegovo telo i lice behu vraćeni zdravi. I svi bolesni koji behu u istome mestu behu zdravi u tom času. I Titus je plakao, i svi ostali sa njim, glasno, govoreći: Moj Kralj i moj Bože, jer te nikad nisam video, a Ti si me izlečio, naredi mi da idem sa brodom preko voda do zemlje Tvoga rođenja, da osvetim se na Tvojim neprijateljima, i pomozi mi, O Gospodine, da mogu da ih uništim, i osvetim Tvoju smrt, i Ti Gospodine, izruči ih u moje ruke. I rekavši tako, on naredi da bude kršten. I on pozva Natana k sebi, i reče mu: Kako si vido te krštene koji veruju u Krista? Dođi k meni, i krsti me u ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Amin. (2) Jer ja čvrsto verujem u Gospoda Isu Krsta sa celim mojim srcem, i sa celom mojoj dušom, jer nigde u svetu nema drugoga koji me stvorio, i učinio me zdravim od mojih rana.

I rekavši tako, on posla glasnike ka Vespasianu da dođe žurno sa svojim najhrabrijim ljudima, tako da se pripremio kao za rat.

Tad Vespasian dovede sa sobom pet hiljada naoružanih ljudi, i oni odoše da sretnu Tita. I kada su došli u grad Libije, on reče Titu: Zašto si učinio da dođemo ovamo? A on reče: Znaj da Isus je došao na ovaj svijet, i bio je rođen u Judeji, u mestu zvanom Betlehem, i predali su ga Židovi, i bičevali, i razapeli na Gori Kalvarijskoj, (3) i ustao je ponovo iz mrtvih na treći dan. I Njegovi učenici su ga videli u istome telu u kojem je rođen, i pokazao se svojim učenicima, i oni su verovali u Njega. I mi uistinu želimo da postanemo Njegovi učenici.

Sad, idemo i uništimo Njegove neprijatelje sa zemlje, da znaju da nema nikoga kao Gospod naš Bog na licu zemlje.

Sa ovim naumom, oni su otišli iz grada Libije koji je zvan Burgidala, (4) i odoše na palubu broda, i nastaviše u Jerusalem, i opkoliše kraljevstvo Židova, i počeše da ih šalju u uništenje. I kada kraljevi židova su čuli za njihove radnje, i nestanak zemlje, strah dođe na njih, i behu u velikoj zbunjenosti. Tad Arhelaj (5) bi zbunjen u svojim rečima, i reče svome sinu:

 Moj sine, uzmi moje kravljevstvo i sudi, i savetuj se sa drugim kraljevima koji su u zemlji Judeje, kako bi mogao izbeći od neprijatelja. I rekavši ovako, on izvuče svoj mač i nasloni se na njega, i okrenu svoj mač, koji je bio veoma oštar, i ubode ga sebi u grudi, i umre. I njegov sin pridružio je sebi druge kraljeve koji su bili poda njim, i oni se savetovaše među sobom, i odoše u Jerusalim sa njihovim vođama ljudi koji su bili u njihovu savetu, i stadoše u istome mestu sedam godina. I Tit i Vespasian se savetovaše i opkoliše grad. I oni učiniše tako. I sedam godina kad je napunjeno, oni su bili u velikoj gladi, i u potrebi za hlebom i počeše da jedu zemlju.

Tad svi vojnici koji behu od četiri kralja se savetovaše među sobom, i rekoše: Sada smo sigurni da ćemo umreti: šta će Bog učiniti nam? Ili šta dobar nam je život, jer Rimljani su došli da uzmu naše mesto i narod? Bolje je za nas da ubijemo jedan drugog, nego da Rimljani kažu da su nas ubili, i stekli pobjedu nad nama. I oni izvukoše svoje mačeve i ubiše se međusobno, i umreše, do broja dvanaest hiljada ljudi. Tad je bio veliki smrad tamo u tome gradu od leševa mrtvih ljudi. I njihovi kraljevi bojali su se veoma do smrti, i nisu mogli podnositi njihov smrad, niti sahraniti ih, niti izbaciti ih iz grada. I oni rekoše jedan drugom: Šta da radimo? Mi uistinu predali smo Hrista smrti, i sada smo predani smrti sami. Hajde da pognemo naše glave, i damo ključeve grada Rimljanima, jer Bog je već predao nas smrti. I odmah oni odoše na zidove grada i svi vikaše glasno,govoreći: Tite i Vespasiane, uzmite ključeve grada, koji su vam dati od Mesije, koji je zvan Hrist.

Tada oni se predaše u ruke Tita i Vespasiana, i rekoše: Sudite nam, videći da treba da umremo, jer mi smo sudili Hristu, a on je predat bez razloga. Tit i Vespasian uhvatiše ih, i neke su kamenovali, a neke obesili na drvo, s nogama gore a glavom dole, i probadaše ih kopljima, a druge dadoše da budu prodati, a druge podeliše među sobom, i učiniše četiri dela od njih, baš kao što su učinili sa odećom Gospoda. I oni rekoše: Oni su prodali Hrista za trideset srebrenih novčića, a mi čemo prodati trideset njih za jedan dinar. I oni učiniše tako. I učinivši tako, oni osvojiše celu zemlju Judeju i Jerusalem.

Oni su tražili za licem portreta (1) Isusa, kako bi našli. (2) I oni nađoše ženu zvanu Veroniku koja ga je imala. Tada oni uhvatiše Pilata, i poslaše ga u zatvor, da bude čuvan od četiri kvadrona (skupina od 4) vojnika na vratima zatvora. Tada oni poslaše njihove glasnike Tiberiju, caru grada Rima, da bi on poslao Velosianusa ka njima. I on im reče: Uzmi sve šta je potrebno za tebe na moru, i idi dole u Judeju, i potraži jednoga od učenika onoga koji je zvan Hrist i Gospodin, da bi on došao k meni, i u ime njegova Boga izliječio me od gube i slabosti kojima sam danima neizmerno mučen, i od mojih rana, jer sam bolestan.  I oni poslaše kraljevima židova, koji su potčinjeni mojoj vlasti, tvoje sile i užasne naprave, jer su oni osudili na smrt našega Isusa Krista našega Gospodina. I ako nađeš tamo čovjeka koji me može osloboditi od ove moje slabosti, Ja ću verovati u Krista Sina Božijeg, i krstiti ću se u njegovo ime. A Velosianus reče: Moj gospodaru care, ako ja nađem takvoga čovjeka koji bi mogao pomoći ti i osloboditi nas, koju nagradu da mu obečam? Tiberije mu reče: Pola moga kraljevstva, bez podvale, da bude u njegovim rukama.

Tad Velosianus odmah ode, i ode na brod, i digao je jedro u brodu,i otišao ploviti morem. I plovio je godinu i sedam dana, nakon čega je došao u Jerusalem. I odmah on naredi nekima od židova da dođu k njemu, i poče pažljivo da pita koja su bila dela Kristova. Tad Josif, iz grada Arimateje, i Nikodim, dođoše u isto vreme. I Nikodem reče: Ja videh ga, i ja znah da uistinu On je Spasitelj svijeta. I Josif mu reče: I ja ga uzeh dole sa krsta, i položih ga u novu grobnicu, koja je bila odsećena od stene. I židovi su me držali zatvorenog na dan pripreme, u večer, i dok sam stajao u molitvi na Subotnji dan, kuća je visjela za četiri ugla, i ja videh Gospoda Isusa Hrista kao sjaj svetla, i iz straha ja padoh na zemlju. I On mi reče, Pogledaj na mene, jer ja sam Isus, čije telo ti si sahranio u tvoju grobnicu. I ja mu rekoh, Pokaži mi grobnicu gde sam te položio. A Isus, držeći moju ruku u svojoj desnoj ruci, odveo me do mesta gde sam ga sahranio. (3)

I tamo dođe također žena zvana Veronika, i ja rekoh mu: I ja dodirnuh u masi rub Njegove odeće, jer dvanaest godina ja sam trpjela tečenje krvi; i on odmah izlečio me. Tad Velosianus reče Pilatu: Ti Pilate, bezbožni i okrutni, zašto si ubio Sina Božjeg? A Pilat odgfovori: Njegov vlastiti narod, i glavni sveštenik Ana i Kajafa, dadoše ga meni. Volosianus reče: Bezbožni i okrutni, ti si vredan smrti i okrutnoj kazni. I on posla ga nazad u zatvor. I Velosianus na kraju tražio je lice pojave Gospoda. I svi koji behu u tom mestu rekoše: Žena Veronika ima portret Gospoda u njenoj kući. I odmah on naredi da ona bude dovedenea pred njega. I on joj reče: Imaš li portret Gospodina u svojoj kući? Ali ona reče, Ne. Tad Velosianus naredi da ona bude mučena, dokle ne odustane od portreta Gospoda. I ona je bila primorana reči: Imam ga u čistoj lanenoj tkanini, moj gospodaru, i ja danom klanjam joj se. Velosianu reče: Pokaži mi je. Tada ona pokaza portret Gospoda.

Kad Velosianus je vidje, on pokloni se na zemlju, sa spremnim srcem i iskrenom vjerom on je držao, i umotao u zlatnu tkaninu, i stavio u kovčeg, i zapečatio sa svojim prstenom. I on se zakle zakletvom i reče: Tako živ bio Gospod Bog, i zdravljem Cezara, nijedan čovjek neće više videti je na licu zemlje, dokle ne vidim lice moga gospodara Tiberija. I kad je on tako izgovorio, prinčevi, koji behu upravitelji Judeje, uhvatiše Pilata da ga vode u luku. I on uze portret Gospoda, sa svim Njegovim učenicima, i oni odoše na brod isti dan. Tad žena Veronika, zarad ljubavi Hrista, ostavi sve šta je posedovala, i slijedila je Velosianusa. A Velosianus joj reče: Šta želiš ženo, ili šta tražiš? A ona odgovori: Ja tražim sliku našega Gospodina Isusa Hrista, koji me osvetlio, ne zarad mojih zasluga, već kroz Njegovu svetu ljubav. (1) Vrati mi sliku moga Gospodina Isusa Krista, jer zbog ovoga ja umirem pravednom čežnjom. Ali ako mi je ne vratiš, ja neću otići dokle ne vidim gde si je stavio, jer Ja, najjadnija žena koja sam, ću služiti Njemu sve dane moga života, jer ja verujem da On, moj Spasitelj, živi večno.

Tada Velosian naredi da žena Veronika bude uzeta s njim u brod. I jedra behu podignuta, oni krenuše da idu u brod u ime Gospoda, i putovali su preko mora. Ali Titus, zajedno sa Vespasianom, otišao je u Judeju, osvećujući sve barode na njihovoj zemlji. (2) Na kraju godine Velosian dođe do grada Rima, dovede svoj brod u rijeku koja se zove Tiber, i uđe u grad koji se zove Rim. I on posla svoga glasnika ka svome gospodaru Tiberiju caru u Lateran o svome uspješnom dolasku.

Tad Tiberije car, kada je čuo poruku od Velosianusa, radovao se uveliko, i naredio mu da dođe pred njega. I kad je on došao, on pozva ga, govoreći: Velosianus, kako si došao, i šta si video u regiji Judeje Hrista Gospoda i njegove učenike? Reci mi, molim te, da on ide da izleči me od moje slabosti, da bih odjednom bio očišćen od te gube koja mi je uzela telo, i da predam moje celo kraljevstvo u tvoju vlast i njegovu.

 I Velosian reče: Moj gospodaru care, Ja nađoh tvoje sluge Tita i Vespasiana u Judeji kako se boje Gospoda, i oni behu očišćeni od njihovih čireva i bolova. I ja nađoh da svi kraljevi i vladari Judeje su bili obešeni od Tita; Ana i Kajafa su bili kamenovani, Arhelaj je ubio sam sa svojim kopljem, a ja sam poslao Pilata u Damask u okovima, i držao u zatvoru pod sigurnim držanjem. Ali sam također spoznao o Isusu, koga židovi su najzlobnije napali sa mačevima, i palicama i oružjem; i oni razapeše ga koji je trebao biti oslobođen i prosvetliti nas, i da dođe nam, i oni obesiše ga na drvo. I Josif dođe iz Arimeteje, i Nikodim sa njim, noseći mješavinu smirne i aloja, oko stotinu funti , da pomažu tijelo Isusa, i oni skinuše ga sa križa, i položiše u novu grobnicu. I na treći dan on najizvesnije ustao je iz mrtvih, i pokazao se svojim učenicima u istome telu u kojemu je bio rođen.

Na kraju, nakon četrdeset dana, oni ga videše kako ide u nebo. Mnoga, uistinu,i druga čuda Isus je učinio pre stradanja i poslije. Prvo, vodu je učinio vinom, on podizao je mrtve,čistio gubave, davao je vid slepima, liječio nepokretne, istjerivao demone, činio je da gluhi čuju, a nijemi da govore; Lazar, kad je bio četiri dana mrtav, on je podigao iz grobnice; žena Veronika, koja je trpjela od tečenja krvi dvanaest godina, ona je dotakla rub njegove odeće, i bi zdrava.. Tada je zadovoljilo Gospodara u nebesima, da Sin Božiji, koji, poslat u ovaj svijet kao prvo-stvoreni, je umro na zemlji, da pošalje svoga anđela; i on zapovedi Titu i Vespasianu, koje ja znah u tom mestu gde tvoje prijestolje je. I zadovoljilo je Boga Svemogućega da oni odu u Judeju i Jerusalem, i uhvate tvoje podanike, i osude ih, kako je bilo, na isti način kao što su oni učinili kada su tvoji podanici uhvatili Isusa i svezali ga.

I Vespasian potom reče: Šta da radimo sa onima koji ostanu? Tit odgovori: Oni su obesili našega Gospodina na zeleno drvo, i udarili ga kopljem, sada hajde da ih obesimo na suho drvo, i probodemo njihova tela kopljem. I oni učiniše tako. I Vespasian reče: Šta s onima koji su ostali?

Titus odgovori: Oni su uzeli tuniku našega Gospoda Isusa Krista, i od njenapravili četiri dela, sad hajde da ih uhvatimo, i podelimo u četiri dela, --tebi jedan, meni jedan, tvojim ljudima jedan, i mojim slugama četvrti deo. I oni učiniše tako. I Vespasian reče: Ali šta čemo učiniti sa onima koji su ostali? Titus mu odgovori: Židovi su prodali našega Gospoda za trideset komada srebrenjaka: sad hajde da prodamo trideset njih za jedan komad srebra. I oni učiniše tako. I oni uhvatiše Pilata, i predadoše ga meni, i ja stavih ga u zatvor, da bude čuvan od četiri kvadrona  (skupina od 4) vojnika u Damasku.  Tad oni učiniše potragu veliku da nađu portret Gosoda, i nađoše ženu zvanu Veronika koja je imala sliku Gospodina.  Tad car Tiberije reče Velosianusu: Imaš li je? A on odgovori: Imam je u čistoj tkanini od zlata, umotana kao marama. I Car Tiberije reče: Donesi k meni, i raširi je pred mojim licem, da ja, padnem na zemlju i pognem svoja kolena, i poklonim joj se na zemlji. Tad Velosian raširi svoju maramu sa tkaninom od zlata koja je bila slika Gospodina koja je bila utisnuta, i car Tiberije vidje je.

I on odmah je obožavao sliku Gospoda sa čistim srcem, i njegovo telo bi očišćeno kao telo malog deteta. I svi slepi, i gubavi, hromi, nijemi, gluhi, oni obuzeti različitim bolestima, koji behu tamo prisutni, behu izlečeni, i očišćeni. I Car Tiberije pognu svoju glavu i savi svoja koljena, govorivši ovako: Blagoslovena je utroba koja je nosila Tebe, i grudi koje si Ti sisao, i on zavapi ka Gospodaru, govoreći sa suzama:

Bože nebesa i zemlje, ne dozvoli mi da grešim, već utvrdi moju dušu i moje telo, i stavi me u Tvoje kraljevstvo, jer u Tvoje ime ja verujem uvek: oslobodi me od svih zala, kao što si Ti oslobodio troje dece od peći plamteće vatre.

Tad reče car Tiberioje ka Velosianu. Velosiane, jesi li video ikoga od tih ljudi koji su videli Hrista? Velosian odgovori: Jesam. On reče: Jesi li ih pitao kako oni krste one koji veruju u Hrista? Velosian reče: Ovde, moj gospodaru, imamo jednoga od učenika Kristovih lično. Tad on naredi Natanu da bude pozvan k njemu. Natan stoga dođe i krstio ga je u ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha. Amin. Odmah car Tiberije, bi zdrav od bolesti svih, popne se na tron, i reče: Blagosloven si Ti, O Gospode Bože Svemočni, i vrijedan hvale, koji si oslobodio me od zamke smrti, i očistio me od svih mojih bezakonja, jer ja sam uveliko grešio pred Tobom, O Gospodine moj Bože, i nisam vredan da vidim Tvoje lice. I tada car Tiberije bi upućen u sve stvari vjere, pun, i sa jakom vjerom.

Neka taj isti Bog Svemočni, koji je Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, sam zaštiti nas u Njegovoj vjeri, i odbrani nas, i izbavi nas od svake opasnostio i zla, i udostoji se donijeti nas u život večni, kad ovaj život, koji je privremen, prođe; koji je blagosloven u vijeke vekova. Amin.

 

 

Izveštaj Pilata Cezaru

 

Izvještaj Pilata Cezaru

 

Izveštaj Pilata upravitelja u pogledu našega Gospoda Isusa Hrista, poslano Augustu Cezaru u Rimu.

 

Previ grčki oblik

U tim danima, naš Gospod Isus Hrist je bio razapet pod Poncijem Pilatom, upraviteljem Palestine i Fenikije, ovi zapisi su učinjeni u Jerusalemu o onomu šta je učinjeno od Židova protiv Gospoda. Pilat stoga, zajedno sa ličnim izvještajem, posla ih Cezaru u Rim, pišući ovako:--

Najmočnijem, časnom, božanskom, i najjačemu, Augustu Cezaru, Pilat upravitelj Istoka šalje pozdrav. Imaj, O najmočniji, priču da ti kažem, zarad koje sam uhvaćen u strah i drhtanje. Jer u ovoj mojoj vladavini, od kojih jedan od gradova se zove Jerusalem, sav narod židova izručiše mi čovjeka zvanog Isus, donoseći mnoge optužbe protiv njega, jer nisu mogli da ga osude prema dosljednosti njihovih svedočanstava. A jedno od krivovjerja koje su oni imali protiv njega je, je da Isus je rekao da njihova Subota ne treba da bude dan slobodan, i da ne treba biti čuvan. Jer on je izvodio mnoga izlečenja u taj dan, on je učinio da slepi primi vid, hromi da hoda, oživljavao je mrtve, i čistio gubave, liječio je uzete koji nisu mogli izvršiti ni jedan pokret njihova tela, ili da drže svoje nerve postojanim, već koji su imali samo govor i pokazivanje njihova govora, i on im je dao moč hodanja i trčanja, otklanjajući njihovu bolest jednom rečju. Druga stvar opet, mnogo jača, koja je strana čak našim bogovima, on je podigao jednoga koji je bio mrtav četiri dana, pozivajući ga jednom rečju, kada je mrtav čovjek imao njegovu krv pokvarenom, i kada je njegovo telo bilo uništeno od crva stvorenim od njega, i kad je imao smrad psa. I videći ga kako leži u grobnici, on naredi mu da potrči. Niti je on imao išta od mrtvaca oko njega uopće, već kao mladoženja sa svoga vjenčanja, tako je izašao iz grobnice ispunjen jako velikim mirisom. I stranci koji koji su bili demonizovani, i koji su svoje stanovanje imali u pustinjama, i jeli njihovo sopstveno mesto, živeći kao zveri i puzajuće životinje, čak takve je učinio stanovnicima gradova, i svojom rečju vraćao je im je zdravlje uma, i prikazivao ih mudrim i vještim i priznatim, jedući sa svim neprijateljima nečistih duhova koji stanuju u njima za njihovo uništenje, koje je on bacao u dubine mora. I opet tamo je bio drugi koji je imao uzetu ruku, i ne samo ruku, već pola tela čovećijeg, i skamenjem, tako da nije imao izgled čovjeka, ili moč pomjeranja tijela. I njega rečju je izlečio, i učinio zdravim. I žena koja je imala tečenje krvi, tako da se nije pojavljivala kao ljudsko biće, već je bila kao leš, i bila je nijema svaki dan, tako da ljekari krajeva nisu je mogli izlečiti. Jer nije bilo nijedne nade ostavljene njoj. I kad je Isus prolazio, ona tajanstveno primi snagu kad ju je on zasjenio, i ona uze njega za rub odela iza, o odmah u istome času moč ispuni nju koja je bila prazna, tako da, više nije trpela bol, počela je da brzo trči ka svome gradu Kafernaumu, tako da je izvršila put za šest dana.

Sve ovo su stvari koje sam naumio kasnije da izvestim, koje Isus izvrši u Subotu. I druge znakove veće od ovih on učini, tako da sam uvidio da čudesna dela učinjena od njega su veća nego od bogova koje mi obožavamo.

I njega Herod i Arhelaj i Filip, Ana i Kajafa, sa svim narodom, izručiše meni, dižući veliku galamu protiv mene da bih ga ja ispitao. I stoga ja naredih da bude raspet, prvo bičevavši ga, i ne našavši na njemu nikakav povod zlim optužbama ili delima.

I u vreme kada je bio raspet bila je tama nad celim svetom, sunce je pomračilo u podne, i zvezde se pojavile , ali u njima nije bilo sjaja, i mjesec, kao da se okrenuo u krv,opavši u svijetlu. A svijet je bio progutan od donjih regija, tako da svako svetište hrama, kako ga zovu, nije mogao biti viđen od Židova u njihovu padu, i oni videše ispod njih ponor zemlje, sa tutnjavom gromova koji padoše. I u tome strahu mrtvaci ustali behu viđeni, kako su židovi sami svedočili, i rekoše da je bio Abraham, i Isak, i Jakov, i dvanaest patrijarha, i Mojsije i Jov, koji su umrli, kako oni kažu, tri hiljade pet stotina godina ranije. I tamo behu mnogi koje ja također videh da se pojavljuju u telu, i oni su plakali o židovima, na račun zloće koja je došla kroz njih, i uništenje Židova i njihovog zakona.

I strah zemljotresa ostao je od šestoga časa raspeća do devetoga časa. I na večer prvog dana sedmice tamo je bio zvuk sa nebesa, tako da su nebesa postala osvetljena sedmostruko više nego svih dana. I u trećem času noći također sunce se videlo sjajnije nego ikad ranije da je sjalo, svjetljenjem nebesa. I kako su svjetla (munje?) dolazile iznenada u zimu, tako veličanstveni ljudi se pojavivaše i veličanstvenoj odjeći, nebrojeno mnoštvo, čiji glas se čuo kao velikog groma, plakaše: Isus koji je raspet je ustao: izađite iz Pakla, vi koji ste bili zarobljeni u podzemlju regija Hada. I ponor zemlje je bio kao da nije bilo dna, već je bilo kao osnovi zemlje su se pojavili sa onima koji su plakali u nebesima, i hodali okolo u tijelu usred mrtvih koji su ustali. A onaj koji je oživio sve mrtve, i vezao Had, reče: Recite mojim učenicima, On ide pred vama u Galileju, tamo ćete ga videti.

I svu tu noć svetlo nije prestajalo sijati. I mnogi od židova umreše, progutani u ponor zemlje, tako da u sledeći dan mnogi od onih koji su bili protiv Isusa nisu mogli biti nađeni. Drugi su videli pojavu onih koji su ustali,koje niko od nas nije nikad vidio. I samo jedna sinagoga židova je ostala u Jerusalimu, jer sve su nestale u tome padu.

Sa takvim užasom, bijući zbunjen, i uhvaćen najstrašnijim drhtanjem, ja sam napisao šta sam, video u to vreme, i izvestio sam tvoje veličanstvo. Postavivši u red također ono što je urađeno od židova protiv Isusa, Ja sam poslao ga, moj gospodaru, tvome božanstvu.

 

Izveštaj Pontija Pilata, upravitelja Judeje poslan u Rim ka Tiberiju Cezaru

Druga grčka forma

Ka najmočnijem, časnom, strašnom, božanstvenom, augustu – Pilat Poncije, upravitelj istoka: Moram izvestiti tvoju uvaženost, kroz ovo moje pisanje, bijući uhvaćen sa velikim drhtanjem i strahom. O najmočniji care, vladaru sadašnjeg vremena, kako kraj ovih stvari je pokazao. Jer dok ja, moj gospodaru, prema zapovijesti tvoje milosti, sam izvršavao dužnosti moga upravljanja, koje je jedno od gradova Istoka, po imenu Jerusalem, i kojem je izgrađen hram Jevrejskog naroda, i mnoštvo židova dođe zajedno, i izruči mi izvjesnog čovjeka zvanog Isus, donoseći protiv njega mnoge i neutemeljene optužbe, i oni nisu mogli da ga osude u ičemu. A jedno krivovjerje njihovo protv njega je bilo, je što je on rekao da Subota nije za njihov odmor. I taj čovjek je učinio mnoga izlečenja, u prilog dobrim delima. Učinio je da slepi vidi, čistio je gubave, podizao mrtve, liječio je uzete koji se uopšte nisu mogli pomjeriti, osim što su mogli samo govoriti, i združivanjem njihovih kostiju, on im je dao moč da hodaju i trče, zapovedajući im rečju. I drugo močnije delo on učini, koje je strano čak našim bogovima, on je oživio mrtvaca, Lazara, koji je bio mrtav četiri dana, i sa rečju naredio mrtvacu da ustane, iako je njegovo telo bilo već pokvareno crvima i uveliko ranjeno; i taj smrdljivo telo je ležalo u grobu on je naredio da ide, kao mladoženja iz venčane sobe, tako je izašao iz grobnice, ispunjen neizmjernim mirisom. A neki behu veoma uznemirivani od demona , i imaše njihova mesta u pustinjama, i jedoše sopstveno meso, i živješe sa gmizavcima i divljim zverima, on je učinio ih stanovnicima gradova u njihovim vlastitim kućama, i jednom ih je riječju učinio zdravoumnim, i učinio je one koji su bili u nevolji od nečistih duhova da budu pametni i ugledni, i istjerivajući demone u njima u krdo svinja, on ugušio ih je u moru. Drugi čovjek, opet, koji je imao uzetu ruku i živeo je u tugi, i nije mu čak ni polovica tela bila zdrava, on je učinio zdravim jednom rečju. I žena koja je imala odljev krvi za mnoge godine, tako da u posledici tečenja njene krvi, i zglobovi njenih kostiju se pojaviše, i behu providni kao staklo, i zasigurno svi lečnici su ostavili je bez nade, i nisu je očistili, jer u njoj nije bilo nimalo nade za zdravljem, jednom, kako je Isus prolazio, ona ga uze za rub njegove odeće iza, i u isti čas snaga njenog tela bi u potpunosti obnovljena, i ona posta zdrava, i kao da ništa nije bilo sa njom, i ona poče da trči brzo u njen grad Paneju.

I te stvari behu uistinu tako. I židovi su govorili da je Isus učinio sve ove stvari na Subotu. I ja također potvrđujem da čuda su učinjena od njega su veća od ikojih od bogova koje mi obožavamo.

Njega potom Herod i Arhelaj i Filip, i Ana i Kajafa, sa svim narodom, izručiše k meni da ga ispitam. A kako su mnogi bili digli se protiv mene, naredio sam da bude razapet.

I kad je on bio razapet, tamo je bila tama nad celom zemljom, sunce se bilo celo sakrilo, i nebesa se pojaviše tamna iako je bio dan, tako da su se zvezde pojavile, ali one u isto vreme su svoj sjaj potamnile, i kako predpostavljam vaša uvaženost da nije bez interesa na to, jer u celome svijetu oni su palili lampe od šestoga časa do večeri. I mjesec, bijući kao krv, nije sijao celu noć, i opet se pojavio kao pun. I zvezde također, i Orion, učiniše tugu zarad židova, zbog zla koje je učinjeno od njih.

I na prvi sedmice, oko trećega časa noći, sunce se vidjelo kakvo nikad u nijedno vreme nije sijalo, i sva nebesa behu podignuta. I sijevanje dođe u zimu, tako veličanstveni ljudi u neopisivoj sjajnoj odjeći i slavi se pojaviše u vazduhu, i nebrojeno mnoštvo anđela je plakalo i vikalo, govorilo: Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja: izađite iz pakla, vi koji ste bili držani u ropstvu u podzemnim oblastima Hada. I na njihov glas sve planine i brda behu udareni, i stijenje puknuše nadvoje, i veliki ponori se učiniše u zemlji, tako da se bezdan pojavio.

I tamo behu viđeni u tom strahu mrtvi koji su ustali, i kako su  židovi videli ih oni rekoše: Mi smo videli Avrama, i Isaka, i Jakoba, i dvanaest patrijarha (praoca), koji su umrli dve hiljade pet stotina godina ranije, i videli smo Noja u telu. I sve mnoštvo je hodalo okolo, i pevalo slavu Bogu glasno govoreći: Gospodar naš Bog koji je ustao iz mrtvih je doveo u život mrtve, i oplijenio Pakao, i stavio ga na smrt.

Cele te noći stoga, moj gospodaru, O kralju,svetla nisu prestajala. I mnogi od židova umreše, i behu uhvaćeni i progutani u ponore u toj noći, tako da čak njihova tela se nisu pojavila. Ti, ja kažem, od židova su pretrpjeli koji su govorili protiv Isusa. I jedna sinagoga je nestala iz Jerusalema, jer sve te sinagoge koje su bile protiv Isusa behu zahvaćene.

Od toga straha, tad, bijući u pometnji, i uhvaćen sa mnogo drhtanja, u isti čas ja naredih šta je bilo učinjeno od njih da se zapiše, i ja sam izvestio  to vašemu veličanstvu.

Tri Setove stele

 preuzet prevod

TRI SETOVE STELE (VII,5)

 

Uvod:

JAMES  E. GOEHRING

 

Tri Setove stele pružaju nam rijedak uvid u obredne običaje setijanske gnostičke zajednice. Ovi su gnostici identificirali svoje učenje sa prvotnim Božjim otkrivenjem Adamu, otkrivenjem koje je Set kasnije prenio svojim potomcima. Vjekovima izgub­ ljena i zaboravljena,  ova je setijanska gnoza bila potom  nanovo  otkrivena.  Oni ko­ ji su primali to obnovljeno otkrivenje sebe su smatrali "živom i nepokolebljivom ra­ som" (118,12-13), istinskim modernim potomcima Seta (otud i moderna oznaka seti- janskog gnosticizma). Tri Setove stele predstavljene su kao dio ovog obnovljenog ot­ krivenja, koje je ovdje pripisano Dositeju, navodnom utemeljitelju gnosticizma iz Sa- marije.

Tekst, u kojemu nema znakova kršćanskog utjecaja, mnogo duguje židovskoj i neo- platonističkoj tradiciji. U Postanku, Set označava novi početak nakon tragičnog suko­ ba između Kajina i Abela (Post 3,25-5, 8). Postavljen od Boga da zamijeni Abela,  on  je sin nalik ocu svome Adamu, kao što je i Adam nalik Bogu, i upravo su u njegovo vrijeme "ljudi počeli zazivati ime Gospodnje". Prema židovskom povjesničaru iz pr­ vog stoljeća Josipu (Ant. I,67-71), Setovi su potomci slijedili njegov put bogobojaz­ noga života punih sedam naraštaja, no potom su i oni polako otklizili u nemoralnost i izopačenost. Tijekom tog vremena, međutim, oni  su očuvali i pridonijeli  znanju koje je Adam prenio Setu. Upozoreni na prijetnju božanskoga suda vodom i vatrom, saču­ vali su to znanje za buduće naraštaje na dvije stele, jednoj od kamena koja bi pretrpje­ la potop, i jednoj od opeke koja bi preživjela vatru.

Ta predaja objašnjava prisutnost ovog teksta na stelama koje se pripisuju  Setu (usp. Zostrijan 130,1-4 i Evanđelje po Egipćanima 68,10-23). Promjena sa izvorne dvije stele iz židovske predaje na tri, nastala je pod utjecajem neoplatonističkog kon­ cepta božanske trijade. Tri stele ili himničke molitve u ovome tekstu upravljene su trostrukoj prirodi boga: Samorođenome Sinu, muškoj djevici Barbelo (majci) i Ne­ rođenome Ocu.

Ekstatično nebesko putovanje motiv je koji se često javlja u setijanskome gnosti­ cizmu. Setijanski traktati Zostrijan i Alogen, primjerice, opisuju takva putovanja, i to upravo onih vidovnjaka po kojima su traktati i naslovljeni. Ova svjedočanstva, među­ tim, bilježe samo ono što je vidovnjaku otkriveno prilikom njegova uzlaska; božan­ ska se trijada spominje tek usputno, kao, na primjer, u Zostrijanovom navodu "Pri­ družili im se i blagoslovili Kalyptos eon, djevičansku Barbelo i Nevidljivi duh. I po- stadoh potpuno savršen." U Tri Setove stele ovi su blagoslovi i himničke molitve za­ bilježene u cijelosti.

Budući da se Alogen može protumačiti kao drugo ime za Seta, moguće je da oba traktata slave uspomenu na uzlaz utemeljitelja svoje zajednice do božanske trijade. Dok Alogen, međutim, iznosi ono što je vidovnjaku otkriveno kao moralna pouka, Tri Setove stele čuvaju njegove invokacije kao prototip koji ima služiti idućim naraštaji­ ma setijanske zajednice u njezinom liturgijskom predočenju njegova uzlaska. Iako su himničke molitve u traktatu predstavljene kao Setove molitve, korištenje prvog lica množine u tekstu (npr. 124,17-18) otkriva nam da su se molitve koristile u zajednič­ kom bogoslužju. Tekst je Hansa Martina Schenkea naveo na pretpostavku o postoja­ nju setijanskog otajstva uzašašća. Tri cjeline samoga teksta korespondirale bi  pritom sa tri stupnja ili tri razine vjernikova uzašašća do trostruke prirode boga, budući da se u zaključku traktata ustvrđuje da se s trećeg vraća ponovo na drugi, a potom prvi.

Neoplatonistička se filozofska terminologija obilno koristi u tekstu, pogotovo bo­ žanska trijada Postojanje-Život-Um. Ista se terminologija također nalazi u srodnim traktatima Zostrijan, Alogen i Marsanes, koji zajedno sačinjavaju skupinu setijanskih gnostičkih tekstova kou su usko vezani uz neoplatonizam. I Zostrijan i Alogen spomi­ nju se u Porfirijevom Životu Plotinovom kao tekstovi koje je Plotin pobijao u svojim predavanjima "Protiv gnostika" 265-266 g. n. e. Taj nam, stoga, datum može pomo­ ći pri vremenskom određivanju ovog stupnja razvoja setijanskog gnosticizma, a i da­ tuma nastanka traktata Tri Setove stele. Mjesto nastanka manje je sigurno, iako nas fi­ lozofska narav samoga teksta upućuje na Egipat i Aleksandriju.

Postoje dva tumačenja za pisarevu bilješku na kraju traktata (127,28-32), po koji­ ma je ona ili dodana samom tekstu Tri Setove stele, ili kodeksu kao cjelini.

 

TRI SETOVE STELE VII 118, 10-127,27

127, 28-32

 

Otkrivenje Dositejevo o tri stele Setove, Oca žive i nepokolebljive rase, koje on (Dositej) vidje i shvati. I nakon što ih je pročitao, on ih je upamtio. I dao ih je izabranima, kako su ondje zapisani.

Mnogo sam se puta pridružio moćima u slavi, i postadoh stoga vrije­ dan neizmjerna veličanstva.

One su (stele) kako slijedi:

 

Prva Setova stela

Blagosiljam te, Oče Geradama(s), ja, kao sin tvoj (vlastiti), Emma- cha Set, kojeg si začeo bez začeća, kao blagoslov našega Boga; jer, ja sam tvoj (vlastiti) Sin. I ti 119 si um moj, Oče. I ja, ja posijah i začeh: [no] ti si [vidio] veličanstva. Ti si stajao neiščeziv. Blagosiljam te, Oče.

Blagoslovi me, Oče. Zbog tebeja postojim; zbog Boga ti postojiš. Zbog tebe ja sam s njime. Ti si svjetlost, jer ti vidiš svjetlost. Ti si otkrio svjet­ lost. Ti si Mirotheas; ti si moj Mirotheos. Blagosiljam te kao Boga; bla- gosiljam tvoju božanstvenost. Velik je i dobar Samorođeni koji posto­ jaše, Bog koji već postojaše. Došao si u dobroti; ukazao si se, i otkrio dobrotu. Izustit ću ime tvoje, jer ti si prvo ime. Ti si nerođeni. Pojavio si se kako bi nam otkrio one vječne. Ti si onaj koji jesi. I ti si, stoga, ot­ krio one koji uistinu jesu. Taj si onaj kojeg glas izgovara, no umom se tebe slavi, tebe koji svagdje vladaš. I osjetilni svijet tebe poznaje, zbog tebe i sjemena tvojega. Ti si milostiv. 120

Ti si od druge rase, a mjesto je njezino iznad druge rase. Ti si, dakle, od druge rase, a [mjesto je] njezino iznad druge rase. Ti si od druge ra­ se, jer ti si drukčiji. I milostiv si, jer si vječan. I mjesto je tvoje iznad ra­ se, jer ti si razlog rasta sviju njih; i zbog sjemena moga. Jer, ti si taj ko­ ji ga poznaje, da je mjesto njegovo u rađanju. No, oni su od drugih ra­ sa, jer oni su drukčiji. A mjesto je njihovo iznad drugih rasa, jer je mjes­ to njihovo u životu. Ti si Mirotheos.

Blagosiljam moć njegovu koja mi je podarena, koja je učinila da muš- kost koja uistinu jest postane trostruko muška; on koji je razdijeljen u pentadu, on koji nam je dan u trostrukoj moći, on koji je začet bez za­ čeća, on koji je nastao iz onoga što je izabrano; zbog onoga što je poniz­ no, on je izašao.

Ti si Otac kroz Oca,  riječ  iz  zapovijedi.  Blagosiljamo  te,  Trostru­ ko Muško, jer ti si Svekolikost sjedinio kroz sve njih, jer, ti si nam dao moć. Ustao si iz jednoga; iz jednoga si došao; jednome si došao. [Ti] si spasio, ti si spasio, ti si nas spasio,  o nositelju krune,  ti koji  krunu da­ ješ! 121 Na vječnost te blagosiljamo. Blagosiljamo te, kada smo  spaše­ ni, kao savršena stvorenja, zbog tebe savršeni, oni koji su [postali] sa­ vršeni s tobom koji si potpun, koji upotpunjuješ, savršen kroz sve  ove,  koji si posvuda isti.

Trostruko Muško, ti si postojao. Ti si već postojao. I posvuda ti bje razdijeljen. I nastavio si biti jedan. I koje si želio, ti si spasio. No, ti že­ liš da spašeni budu svi koji su vrijedni.

Ti si savršen! Ti si savršen! Ti si savršen!

 

 

Druga Setova stela

Velik je prvi eon, muška djevičanska Barbelo, prva  slava nevidljivo­ ga Oca, ona koja se zove "savršena".

Ti si prva vidjela onoga koji uistinu prapostoji budući da je ne-biće. I iz njega i kroz njega ti si vječno prapostojala, ne-biće iz nedjeljive, tro­ struke [moći], ti moći trostruka, [ti] velika monado iz čiste monade, 122 ti izabrana monado, prva [sjeno] svetoga Oca, svjetlo iz svjetlosti.

Blagosiljamo te, stvoriteljice savršenstva, stvoriteljice eona. Ti si [vidjela] one vječne, jer oni su iz sjenke. I postala si brojiva. I pronašla si, i nastavila si biti jedna; postavši izbrojiva u podjeli, ti si trostruka. Ti uistinu jesi triput, ti jedna od jednoga. I ti si iz sjene njega, ti Skrivena, ti koja si svijet razumijevanja, znajući one koji su od jednoga, da su iz sjene. I oni su tvoji u srcu.

Zbog njih si ti podarila moć vječnima u bivanju; podarila si moć bo­ žanstvu u životu; podarila si moć znanju u dobroti; u blaženosti, poda­ rila si moć sjenkama koje se izlijevaju iz jednoga. Podarila si moć (ovo­ me) u znanju; drugome si podarila moć u stvaranju. Podarila si moć onome koji je jednak i onome koji nije jednak, onome koji je sličan, i onome koji nije sličan. Podarila si moć u rađanju, i (podarila) si oblike u [onome što] postoji za druge. [... Ti si] podarila moć 123 ovima. - On je onaj Skriveni [u] srcu. -I [ti si] došla njima, i [iz] njih. Ti si podijeljena [među njima]. I postala si velika muška [noetička] Prvoukazana.

Božanski Oče, božansko dijete, stvoritelju mnogostrukosti u skladu s podjelom sviju koji uistinu jesu, ti si se svima njima ukazao u riječi. I sve njih ti posjeduješ bez rađanja i zbog sebe vječno si neuništiva.

Spasenje nam je došlo; od tebe potječe spasenje. Ti si mudrost, o, znanje; ti si istinitost. Zbog tebe postoji život; od tebe život potječe. Zbog tebe um postoji; od tebe um potječe. Ti si um, ti si svijet istinitos­ ti, o trostruka moći, o trostruka. Ti uistinu jesi triput, eon eona. Samo ti čisto vidiš prve vječne i nerođene.

No, prve su podjele nalik podjelama tvojim. Sjedini nas kako si i ti sjedinjena. Pouči nas [onome] što vidiš. Podari [nam] moć kako bismo 124 bili spašeni u život vječni. Jer [svaki] od [nas] sjena je tebe, kao što si i ti sjena [onog] prvog prapostojećeg. Poslušaj nas. Mi smo vječni.

Poslušaj nas savršene pojedince. Ti si eon eona, potpuno savršena ko­ ja je ustoličena.

Ti si čula! Ti si čula!

Ti si spasila! Ti si spasila!

Zahvaljujemo! Vazda te blagosiljamo! Slavimo te!

 

 

Treća Setova stela

Radujemo se! Radujemo se! Radujemo se!

Vidjeli smo! Vidjeli smo! Vidjeli smo onog uistinu prapostojećeg, da uistinu postoji, da je prvi prapostojeći.

O Nepojmljivi, od tebe potječu oni vječni i eoni, svesavršeni koji su ustoličeni, i savršeni pojedinci.

Blagosiljamo te, ne-biće, postojanje koje si prije postojanja, prvo bi­ će koje si prije bića, Oče božanstvenosti i života, stvoritelju uma, tebe koji daješ dobrotu, koji blaženstvo daješ!

Svi te blagosiljamo, tebe koji znadeš, blagoslovom [uznosećim], (te­ be) 125 zbog kojega [svi ovi jesu.... uistinu,...], koji tebe zna [kroz] te­ be samoga. Jer, nitko ne bje prije tebe. Ti si jedini i živi [duh]. I [ti] znaš njega, jer onaj koji tebi pripada, svugdje je. Mi ga ne možemo izraziti. Jer, svjetlost tvoja sja nad nama.

Zapovijed nam daj kako bismo te vidjeli, kako bismo bili spašeni. Znanje o tebi spasenje je sviju nas. Zapovijed nam daj! Kada nam zapo­ vijed dadeš, mi smo spašeni! Uistinu smo spašeni! Umom smo te svo­ jim vidjeli! Ti jesi svi oni, jer sve njih ti si spasio, onaj koji nije spašen, niti je kroz njih spašen. Ti, ti si nam zapovjedio.

Ti si jedan. Ti si jedan, kao što postoji jedan (koji) će ti reći: Ti si je­ dan, ti si jedini živi duh. Kako da ti ime damo? Mi to ne umijemo. Jer, ti si postojanje sviju njih. Ti si život sviju njih. Ti si um sviju njih. [Jer]  ti [si onaj u kojem se svi oni] raduju. 126

Zapovjedio si da svi  ovi  [budu  spašeni]  kroz  riječ  [...]  slava  koja bje prije njega, Skrivenoga, blagoslovljenog Senaona, [njega koji] sebe

[zače], [Asi]neu(s)a. [...Jephneu(s), Optaon, Elemaon velika moć, Emou- niar, Nibareu(s), Kandephor(os), Aphredon, Deiphaneus, ti koji jesi me­ ni Armedon, začetnik moći, Thalanatheu(s), Antitheus, ti koji jesi u se­ bi postojao, ti koji jesi prije samoga sebe - i nakon tebe, nitko više ni­ je ušao u djelovanje.

I kako da te blagoslovimo? Mi nemamo tu moć. No, mi ti zahvalju­ jemo, i ponizni smo pred tobom.  Jer, ti si nam zapovjedio, kao onaj  ko­   ji je izabran,  da te  slavimo  koliko nam to moći naše dopuštaju.  Vazda  te slavimo. Iz ovog te razloga slavimo, kako bismo bili spašeni vječnim spasenjem. Blagoslovili smo tebe, jer imamo moć. Bili smo spašeni, jer tvoja je volja da to učinimo.

To smo i učinili. [...] ne kroz [... 127 eon. ...], onaj  koji bijaše  [...], mi i oni koji [...]. Onaj koji će ove pamtiti i vazda slaviti, postat će sa­ vršen među onima koji su savršeni i nedohvatni, onkraj svega. Jer, svi njih slave pojedinačno i zajedno. I nakon svega, oni će utihnuti. I, kao što bje određeno, oni će uzaći. Nakon tišine, oni će saći sa trećega. Oni blagosiljaju drugo; nakon toga prvo. Put uzlaza put je silaska.

Znaj stoga, kao oni koji žive, da si stigao. I poučio si sebe stvarima beskrajnim. Divi se istini koja je u njima, i otkrivenju.

Tri Setove stele

 

Ova knjiga pripada očinstvu.

Sin je  taj  koji ju napisa.

Blagoslovi me, O oče. Blagosiljam te O oče, u miru.

Amen.

Petrova poslanica Filipu

 preuzet prevod

PETROVA POSLANICA FILIPU (VIII,2)

 

Uvod:

MARVIN  W.  MEYER

 

Petrova poslanica Filipu obuhvaća najveći dio Kodeksa VIII. Smještena odmah poslije Zostrijana, Petrova poslanica Filipu započinje podnaslovom (132,10-11), izvučenim iz poslanice koja tvori prvi dio teksta. Poput nekoliko drugih tekstova iz knjižnice Nag Hammadi (Otkrivenje po Jakovu, Rasprava o uskrsnuću, Eugnostos), Petrova poslanica Filipu jednim je svojim dijelom poslanica. Osim tih poslanica iz knjižnice Nag Hammadi, druga su pisma također bila u uporabi u gnostičkim krugo­ vima (primjerice, Ptolomejevo Pismo Flori, i pisma Valentina, Monoima Arabljani- na, a možda i Marcionova). Budući da je cijela veličanstvana epistolarna predaja sa­ tkana oko Pavla i pavlinske škole, tako se i ova, nešto skromnija zbirka pisama, pri­ pisala Petru. Te Petrove ili pseudo-Petrove poslanice uključuju, uz Petrovu poslanicu Filipu, katoličke Petrove poslanice sadržane u Novome zavjetu, Epistula Petri ("Pet­ rovu poslanicu"), u uvodu u pseudo-Klementove, te možda i još jednu Petrovu po­ slanicu poznatu samo iz kratkih navoda Optata iz Milevisa. Od tih poslanica, osobito je zanimljiva pseudo-Klementova Petrova poslanica Filipu. Ona nije značajna samo kao dio zbirke tekstova koji se odnose na Petra, već i zbog toga što svjedoči o Petro­ vom autoritetu. Na završetku poslanice, Contestatio započinje naznakom o primatelju

-              Jakovu Pravedniku - koji je pročitao i odgovorio na poslanicu, slično kao i Filip u Petrovoj poslanici Filipu (133,8—11). Ne treba, međutim, poistovjećivati Petrovu po­ slanicu Filipu niti sa jednom od ovih poslanica koje se pripisuju Petru, budući da ona predstavlja novootkriveno djelo u Petrovu korpusu.

U svom sadašnjem obliku, Petrova poslanica Filipu očito je kršćansko-gnostički tekst. U cjelini uzevši, nju bi valjalo promatrati kao dio predaje o Petru; Petar je vo­  đa, glasnogovornik, propovjednik među apostolima, te ga se može opisati kao vođu vlastite skupine učenika (139,10). Jedini apostol koji se poimence spominje jest Fi­ lip, koji je spreman prihvatiti Petrovu vlast i čije mjesto u tekstu treba naglasiti visoki Petrov autoritet. Apostoli se, sa svojim vođom, Petrom,  okupljaju na Maslinskoj  gori, i primaju ondje pouku od uskrslog Spasitelja. Vrativši se u Jeruzalem, apostoli pod­ učavaju u hramu, bave se iscjeliteljstvom,  a kasnije, ispunjeni  duhom  svetim,  kreću na svoj put propovijedanja. Ne samo uloga Petra, već i čitav okvir pripovijesti upuću­ ju na to da je Petrova poslanica Filipu po nekim značajkama istovjetna prvom dijelu (o Petru) Djela apostolskih (1-12).

Nedvojbeno je daje autor Petrove poslanice Filipu crpio iz kršćanske predaje. Po­ stoje, naime, mnoge sličnosti između ovog teksta i prve polovice Djela apostolskih, uključujući prizore, teme i izraze koji su prisutni u oba teksta. Sličan im je čak i knji­ ževni žanr - pripovijest o Petru i apostolima, koja sadrži otkrivenja, liturgijske i poučne elemente - iako je u slučaju Petrove poslanice Filipu pripovijest nazvana Petro­ vim pismom. Nadalje, autor Petrove poslanice Filipu poznaje, osim Lukine građe, i druge kršćanske predaje. Spasiteljevo drugo otkrivenje (136,16-137,4) nalikuje Iva­ novoj himni Logosu (Iv 1, 1,18), no moguće je da te  slučajnosti  nisu toliko  značaj­ ne. Nadalje, tradicionalna kerigmatička formula u kredu mise (139,15-21) upućuje na sličnu formulu koju često susrećemo u ranokršćanskoj književnosti (paralele u Iv 19 osobito su bliske kredu iz Petrove poslanice Filipu), a malo "ukazanje" iz Petrove po­ slanice Filipu (140) slično je "ukazanju" kod Ivana (Iv 20, 19-23). Autor ovoga tek­ sta također spominje i prethodna Spasiteljeva otkrivenja (135,5-6; 138,2-3, 22-24; 139,11-12), riječi koje je Isus navodno izgovorio dok je bio u tijelu. Možda se ta ot­ krivenja utjelovljenog Spasitelja odnose na nauk koji je sadržan u kanonskim evanđe­ ljima, a "četiri riječi" u 140,25 mogle bi se shvatiti  kao četiri  evanđelja koja imaju bi­ ti odaslana na četiri strane svijeta. (Hans-Gebhard Bethge  sugerira da je izvoran tekst u 140,25 možda glasio "četiri smjera", što je naknadno možda modificirano u "četiri riječi".) Autor Petrove poslanice Filipu očito je bio upoznat s ranokršćanskim teksto­ vima, želeći uspostaviti kontinuitet s tom starijom predajom.

Gnostički su elementi jasno vidljivi u pripovjednom okviru Petrove poslanice Fi­ lipu, osobito u gnostičkom "dijalogu", Spasiteljevu otkrivenju danom kao odgovor na pitanja apostola. Prva četiri odgovora (135,8-137,13) u najboljem su slučaju margi­ nalno kršćanska, iako im je dana legitimnost otkrivenja uskrsnuloga Gospodina. Pr­  vi odgovor (135,8-136,15), koji podastire skraćenu verziju mita o majci, uopće ne sa­ drži kršćanske elemente. On,  štoviše,  odražava vrlo pojednostavljenu verziju mita,  te je sličan mitu o Sofiji iz Ivanova apokrifa, i Irenejevim barbelo-gnosticima (Haer. 1.29.1-4), kako po terminologiji, tako i po općoj konstrukciji. Ova četiri odgovora otkrivenja predstavljaju gnostičko gledište o padu u nedostatak i postizanju ispunje­ nja, te o zatočeništvu i borbi gnostika u svijetu. Toj su skupini odgovora pridodani još jedno pitanje i odgovor (137,13-138,3), u kojem se rabe različiti pojmove i usredoto­ čuje se na život i zadaću apostola. Iako gnostički poput ostalih odgovora, ovaj  posljed­ nji odgovor ipak iskazuje neke kršćanske teme, i  služi  kao ilustracija glavnog intere­ sa Petrove poslanice Filipu - patnje vjernika.

Uz pitanja i odgovore u gnostičkom dijalogu, gnostičku orijentaciju odaje i osta­ tak građe sadržane u tekstu. Dvije molitve okupljenih apostola (133,17-134,9)  sadr­ že tradicionalne izraze i teme uobičajene u kršćanskim molitvama, no spominjanje svjetlosti i slave čini ih naročito primjerenima gnostičkim kršćanima. Jednako tako, opis uskrsnulog Isusa kao  svjetlosti  i  glasa (134,9-14;  135,3-4;  137,17-19; 138,11--13,21-22) predstavlja prvobitni način opisivanja ukazanja uskrsnuloga Gospodina (Mk 9, 2-8; 2 Pt  1,16-19;  Dj  9,1-9;  22,4-11;  26,9-18;  1  Kor  15;  Otk  1,12-16),  no među gnostičkim kršćanima takvi su teofanijski opisi bili osobito cijenjeni.

U kratkoj Petrovoj propovijedi (139,9-140,1 [?]) gnostičke su tendencije još jas­ nije izražene. Prvi dio propovijedi svakako je u okvirima tradicionalnog kršćanskog vjerovanja (139,15-21), i za Isusa se koriste tradicionalni nazivi ("Gospodin Isus", "Sin", "tvorac života našeg"), no kredo se tumači u skladu s kršćansko-gnostičkom teologijom autora Petrove poslanice Filipu. Isus je patio od prvog trenutka svoje in­ karnacije, ali kao onaj "kojemu je ova patnja strana" (139,21-22). Kristologijska ten­ zija nastavlja se i u dijelu kad propovijed naglašava i stvarnost Isusovih patnji, i  sla­  vu njegove božanstvenosti. Suprotno patnjama prosvjetitelja Isusa, nastavlja propovijed, njegovi će sljedbenici patiti zbog "grijeha majke" (139,23).  Ova faza podsjeća na predaju o padu majke Eve, te se, po kršćansko-gnostičkom autoru, odnosi na maj­ ku koja se često naziva Sofija u drugim verzijama mita. Ona se također naziva "maj­ kom" i u 135,12, a njezin tragičan pad smatra se izvorom ljudskih patnji. Naznaka o "grijehu majke" možda predstavlja još jednu dodirnu točku između likova Eve i Sofi­ je u gnostičkoj književnosti.

Moguće je, stoga, postaviti općeniti okvir književne povijesti Petrove poslanice Filipu. Na temelju paralela s Ivanovim apokrifom i djelima Irenejevim,  pretpostavlja se da je Petrova poslanica Filipu napisana krajem drugoga ili početkom trećeg stolje­ ća. Sudeći po prisutnosti grčkih posuđenica i idioma, autor teksta vjerojatno je pisao na grčkom jeziku. On je, čini se, bio kršćanski gnostik dobro upoznat s kršćanskom predajom, i tu je predaju rabio i  tumačio na kršćansko-gnostički način.  Konstruiran je i gnostički dijalog, iako je taj dijalog prije govor otkrivenja koji se temelji na Kris­ tovim odgovorima na pitanja apostola. U njega je uključen gnostički materijal koji je nekršćanskog ili tek marginalno kršćanskog porijekla; materijal je usvojen kao otkri­ venje uskrsnulog Krista. Na temelju kršćanskih i gnostičkih predaja s kojima je bio upoznat, autor je sastavio pripovijest koja je usredotočena na otkrivenje. Sama je po­ slanica stavljena na početak pripovijesti kako bi se naglasio Petrov autoritet, i Petrova poslanica Filipu tek je naknadno dobila svoj sadašnji naslov. Konačno, grčki je tekst preveden na koptski, te uključen u Kodeks VIII knjižnice Nag Hammadi.

Prema izvještajima Jamesa M. Robinsona i Stephena Emmela, druga koptska ver­ zija Petrove poslanice Filipu nalazi se u papirusnom kodeksu koji do danas, međutim, još nije objavljen, niti je dostupan za proučavanje.

 

 

PETROVA POSLANICA FILIPU VIII 132, 10-140, 27

Pismo Petrovo koje on posla Filipu

 

"Petar, apostol Isusa Krista, Filipu, našem ljubljenom bratu i našemu sudrugu apostolu, i braći koja su s tobom: budite pozdravljeni! Znaj, brate naš, [da] smo primili zapovijedi od našega Gospodina i Spasitelja čitavoga svijeta da se okupimo, i podučavamo i propovijedamo o spa­ senju koje nam je obećao 133 naš Gospodin Isus Krist. No, ti si od nas bio odvojen, i nisi želio da se okupimo i složimo kako bismo objavili radosnu vijest. Da li bi se, stoga, složio, brate naš, da dođeš u skladu sa zapovijedima našega Boga Isusa?"

Kada je Filip primio i pročitao ove riječi, otišao je Petru, u radosti. Petar je potom okupio i ostale. I oni pođoše na goru koja se naziva "maslinska (gora)", mjesto gdje su običavali sastajati se sa  blaženim  Kris­ tom, dok je ovaj bio u tijelu.

I kada su se apostoli okupili, i pali na koljena, počeše se moliti, go­ voreći: "Oče, Oče, Oče svjetlosti, koji posjeduješ nepropadljivosti, usli- ši nas, kao [što si] [bio zadovoljan] svojim svetim djetetom Isusom Kris­ tom. Jer, on je postao naše svjetlo 134 u tami. Usliši nas."

I ponovo su molili, govoreći: "Sine života, Sine besmrtnosti koji si u svjetlosti, Sine, Kriste besmrtnosti, Otkupitelju naš, daj nam snage, jer nas žele ubiti."

I pojavi se tad velika svjetlost, i planina zasja zbog onoga koji se ukazao. I glas ih dozva, govoreći: "Čujte moje riječi, kako bih vam mo­ gao govoriti. Zbog čega me pitate? Ja sam Isus Krist koji je s vama do­ vijeka."

Apostoli tad rekoše: "Gospodine, željeli bismo znati o nedostatku eo­ na i njihove plerome." I: "Zbog čega nas se zadržava u ovome prebivališ­ tu?" Dalje: "Kako smo ovdje došli?" I: "Kako ćemo otići?" I: "Kako to da imamo 135 vlast smionosti?" [I]: "Zašto se moći bore protiv nas?"

I glas iz svjetlosti im odgovori, "Sami ste svjedoci da sam vam o svemu tome govorio. No zbog nevjerice vaše, reći ću to opet. U pogle­ du [nedostatka] eona, taj je [nedostatak] nastao kada se pojavila nepo­ kornost i nerazboritost majke, bez zapovijedi veličanstva Oca. Ona je poželjela uzdignuti eone. I kada je govorila, Oholi ju je slijedio. I kada je za sobom ostavila dio, Oholi ga se dočepao, i on je postao nedosta­ tak. To je nedostatak eona. Kada je Oholi uzeo dio, on ga je posijao, i nad njega postavio moći i vladare. I zatvorio ga je u eone, koji su mrtvi. I sve moći svijeta radovahu se što su rođene. 136 No, one nisu poznava­ le preegzistentnoga [Oca], budući da su mu strane. No, ovome su dale moć, i služile ga u slavi. I zbog te slave moći, Oholog obuze ponos. Po­ stao je zavidan, i poželio načiniti sliku na mjestu [slike], i oblik na mjes­ tu oblika. I naredio je moćima u svojoj vlasti da načine smrtna tijela. I one postadoše iz krive slike, iz sličnosti koja bijaše izronila.

Nadalje, o pleromi: ja sam onaj koji je poslan u tijelu, zbog sjeme­ na koje je palo. I ja sam sišao u njihovu smrtnu tvorevinu. No, nisu me prepoznale, i mislile su da sam smrtnik. I govorio sam s onime koji mi pripada, i on me slušao, kao što i vi danas slušate. I dao sam mu vlast, kako bi mogao ući u nasljedstvo svoga očinstva. I uzeo sam 137 [...] oni bijahu ispunjeni [...] u njegovu spasenju. I budući  da je  on bio nedosta­ tak, postao je pleroma.

Zbog ovoga ste vi zadržani, zbog toga što mi pripadate. Kada sa se­  be svučete ono što je iskvareno, tada ćete postati prosvjetitelji među smrt­ nicima.

I (zbog toga) ćete se sa zlim silama boriti, jer [one],  za razliku  od  vas, nemaju spokoja, i ne žele da budete spašeni."

Tada apostoli ponovo počeše moliti, govoreći, "Gospodine, reci nam: Na koji ćemo se način boriti protiv arhonata, budući da su arhonti iznad nas?"

I glas ih dozva iz ukazanja, govoreći, "Ovako ćete se protiv njih bo­ riti, jer, arhonti se bore protiv unutarnjeg čovjeka. A  vi  ćete  se protiv njih boriti ovako: Okupite se i propovijedajte svijetu  spasenje  i  obeća­ nje. I naoružajte se snagom moga Oca,  i nek se zna za vašu molitvu.  A on, Otac, on će vam pomoći, kao što vam je pomogao kada je mene po­ slao. 138 Ne bojte se, [ja sam s vama dovijeka,] kao što sam već i rekao, dok sam bio u tijelu." I nebesa tad proparaju munje i gromovi, i  ono  što se pred njima na tom mjestu pojavilo, uzdignu se u nebo.

I apostoli stadoše zahvaljivati Gospodinu, i blagoslivljati ga svim blagoslovima. I vratiše se u Jeruzalem. Na putu su jedan s drugime go­ vorili o svjetlosti koja im se ukazala. I netko spomenu Gospodina, i re­ če, "Ako je on, Gospodin naš, patio, koliko li ćemo onda mi (patiti)?"

Petar odgovori, "On je patio zbog [nas], stoga je nužno da i mi pa­ timo zbog svoje malenkosti." I glas im se javi, govoreći, "Mnogo sam vam puta rekao: neophodno je da patite. Neophodno je da vas dovedu u sinagoge i pred upravitelje, kako biste patili. No, onaj koji ne pati i ne 139 [...] [...] Oca [...] kako bi mogao [...]."

I apostole obuze [velika] radost, i oni stigoše u Jeruzalem. I otiđoše do hrama, i ondje stadoše poučavati o spasenju, u ime Gospodina Isusa Krista. I cijelo mnoštvo izliječiše.

Petar otvori svoja usta, i reče učenicima svojim, "[Je li] nam naš Gos­ podin Isus, kada je bio u tijelu, sve pokazao? Jer, on je sišao. Braćo, slušajte moj glas." I ispuni ga duh sveti. Ovako je govorio, "Prosvjetitelj naš, Isus, sišao je i bio razapet. I nosio je krunu od trnja. I grimiznu je halju odjenuo. Bio je [razapet] na drvetu, i pokopan u grob. I ustao je iz mrtvih. Braćo, Isusu je strana ta patnja. No, mi smo ti koji su patili zbog grijeha majke. I zbog ovoga, on je činio sve poput nas. Jer, Gospodin Isus, Sin neizmjerne slave Oca, tvorac je našeg života. Braćo moja, ne pokorimo se onima bez zakona, i hodajmo u 140 [...  I] Petar [tad okupi i druge], i reče, ["O, Gospodine Isuse] Kriste, koji nam daješ pokoj, po­ dari nam duh razumijevanja, kako bismo i mi mogli činiti čuda."

I Petar i ostali apostoli tad [ga] ugledaše, i ispuniše se  svetim  du­ hom. I svaki od njih počeo je iscjeljivati. Raziđoše se kako bi propovi­ jedali riječ Gospodina Isusa. Okupili  su  se,  i jedan  drugoga  pozdravi­ li, "Amen."

Isus se tad pojavi, i reče im, "Mir [svima]  vama i  svakome tko vjeru­ je u moje ime. Kada otiđete, neka s vama bude radost, i milost i  moć.  I ne bojte se, jer, ja sam s vama dovijeka."

I apostoli se raziđoše jedan od drugoga, u četiri riječi, kako bi propo­ vijedali. I pođoše, opunomoćeni od Isusa, u miru.

Molitva apostola Pavla

 preuzet prevod

MOLITVA APOSTOLA PAVLA I A, 1-B, 10

(Nedostaju otprilike dva retka.) 

...[tvoje] svjetlo, udijeli mi svoju [mi­ lost! Moj] Iskupitelju, iskupi me, jer [ja sam] tvoj; onaj koji je iz tebe iznikao. Ti si [moj] um, iznjedri me! Ti si moja riznica; otvori mi se! Ti [si] moja punina; uzmi me k sebi! Ti si [moj] mir; podaj mi [ono] savr­ šeno što se ne da pojmiti!

Zazivam te, tebe koji jesi i koji si prapostojao u imenu [koje je] uzvi­ šeno nad imenima, kroz Isusa Krista, Gospoda nad gospodima, Kralja nad vjekovima; darove svoje, kojih se ne kaješ, podari mi kroz Sina Čovječjeg, Duh i Paraklet [istine]. Svojom me čvrstom rukom vodi, [kada] te zamolim; tijelo moje izliječi kada te, kroz Evanđelista, zamolim; [i] iskupi moje vječno svjetlo dušu i moj duh; i Prvorođenog od Plerome milosti - razotkrij ga mome umu!

Udijeli ono što anđeoske oči nisu vidjele, niti vladarske uši čule, i što nije ušlo u ljudsko srce, koje ispade anđeosko  i  (oblikovano) po uzoru  na duševnog Boga kad je stvoreno u početku, jer imam vjere i nade. I obasjaj me svojom ljubljenom  i  izabranom,  blagoslovljenom  uzvišenoš- ću, Prvorođenim, i [prekrasnom] tajnom doma svoga; [jer] tebi pripada moć [i] slava, hvala i uzvišenost, za sve vijeke vjekova. [Amen.]

Molitva apostola Pavla. U miru.

Krist je svet.

Prepiska Pavla i Seneke

 

Prepiska Pavla i Seneke

 

Uvod

Prepiska Pavla i Seneke je postojala u četvrtom vijeku, Jerom jespominje, kaže da je 'čitana od mnogih', i vođeno je da stavi Seneku u hrišćanske autore. Augustin također, citira jedinstvenog Seneku, govoreći 'od koga neka pisma apostola Pavla se trenutno čitaju'. Pseudo – Linus navodi u djelu svojih Muka Pavlovih govoreći kako je Seneka često razgovarao i prepisivao se sa Pavlom,poštovao ga veoma, i čitao neke od svojih pisanja Neru.

Rukopis star iz devetoga vijeka postoji, i iz dvanaestog-petnaestog su mnogi. Kompozicija je siromašnije vrste, samo značaj likova navodi me da prevedem tekst-

..................

 

1. SENEKA KA PAVLU, pozdrav

Ja verujem, Pavle, da si informisan o razgovoru koji sam imao jučer sa mojim Luciliusom o apokrifi (ili vjerovatno tajnama) i drugim stvarima, jer izvjesni djelitelji tvoga učenja su sa mnom. Jer mi smo se povukli do vrtova Salusta, gde, zarad nas, oni o kojima sam govorio,idući u suprotnom pravcu, vidješe i pridružiše nam se. Naravno mi smo željeli tvoje prisustvo, i ja želio da znaš. Bili smo mnogo osnaženi čitanjem tvoje knjige, kojom neka od mnogih pisama koja si uputio nekim gradovima ili sjedištima provincija, i koji uračunavaju smrtan život sa značajnim preporukama. Ove misli, mislim, da nisu izgovorene od tebe, već kroz tebe, ali sigurno nekad i od tebe i kroz tebe: jer takva je veličina njega i oni su prožeti (topli) sa takvom plemenitošću, da mislim da celi naraštaji ljudi mogu teško da im nedostaje izvođenje njih. Ja želim ti dobro zdravlje, brate.

2. PAVLE KA SENEKI, pozdrav

Ja sam primio tvoje pismojučer sa zadovoljstvom, i trebao sam ti odgovoriti odjednom, imao sam mladića koga sam mislio poslati k tebi. Jer znaš kada, i po komu, i u koji čas, i komu stvari trebaju biti date i povjerene. Ja molim, stoga, da ne misliš da si zanemaren, kada ja poštujem tvoju dostojnost. Sad u tome ti negde pišeš da si zadovoljan sa mojim pismom (ili, pišeš da si zadovoljan delom moga pisma) Ja sam sretan u dobrom mišljenju takvoga čovjeka, jer ti ne bi rekao, ti , kritik, mudrac, učitelj velikoga kraljevića, i uistinu svega – osim ukoliko ne govoriš istinu. Ja verujem ti budi dugo u zdravlju.

3. SENEKA KA PAVLU, pozdrav

Uredio sam neka pisanja u knjigu, i dao im propisne naslove: Također sam riješio da ih pročitam Cezaru, ako sreća posluži, da bi on novim ušima čuo. Možda ti, također,češ biti tamo. Ako ne, ja ću u drugo vreme odrediti dan, da pogledamo delo zajedno: uistinu, ja nisam mogao dati ovo pisanje njemu, bez prethodnog savjetovanja sa tobom, ako jedino bi moglo to biti bez rizika: da bi ti znao da nisi bio zanemaren. Doviđenja, najdraži Pavle.

4. PAVLE KA MILOSTIVOM SENEKI, pozdrav

Kada god čujem čitanje tvoga pisma, Ja mislim kao da si tu, i zamišljam ništa drugo već da si uvek sa nama. Ubrzo, stoga, kad dođeš, vidjeti čemo se. Želim ti dobro zdravlje.

5. SENEKA KA PAVLU, pozdrav

Mi smo mnogo pogođeni tvojim povlačenjem. Šta je? Šta je uzrok odlaska? Ako je ljutnja na gospođu (Popeju) jer si ostavio stari obred i veru, i preobratio druge, biti će mogućnost zagovaranja kod nje, da ona razmotri je li učinjeno u dužnom svjetlu i nejasno.

6. PAVLE KA SENEKI I LUCILIUSU, pozdrav

O temi o kojoj si pisao ne mogu da govorim sa perom i tintom, od kojih prvi označava i crta nešto, a kasnije pokazuje jasno, naročito kako da znam da među vama – to je, u vašim kućama i u vama – tamo su oni koji razumiju me. Čast je dužno dati svima, i utoliko više jer ljudi hvataju priliku da budu uvrijeđeni. Ako smo strpljivi sa njima, mi čemo ih nekako prevladati u svakoj točki, znajući da su ljudi kojima može biti žao radi njihovih dela. Zbogom.

7 MILOSTIVI SENEKA KA PAVLU I TEOFILU, pozdrav

Dokazujem sebe dobrim sa čitanjem vaših pisama koje ste poslali Galaćanima, Korinćanima, i Ahajanima, i neka živimo tako zajedno kako vi pokazujete nadahnuti sa božanskim strahom.  Jer je sveti duh koji je u vama i visoko iznad vas koji iskazuje te uzvišene i poštovane misli. Ja bih stoga ukazao vam pažnju na druge tačke, da dotjerivanje stila možda nije u pažnji veličanstva misli. I, brate, ne da krijem išta od tebe, i imam na svojoj savjesti, Ja priznajem ti da Augustus je pokrenut tvojim pogledima. Kada sam mu čitao početak sile (svojstva) koja je u tebi (možda on misli početak vrline) njegove riječi su bile ove: da on se može čuditi da čovjek koji nije uobičajeno obrazovan može misliti ovo. Ja odgovorih da bogovi često pričaju ustima jednostavnih (nedužnih), a ne onih koji varaju da pokažu da šta mogu učiniti svojim znanjem. I kada sam ja citirao mu primjer Vatienusa seljaka, kojemu dvojica ljudi se pojaviše u regiji Reate, koji potom behu prepoznati kao Kastor i Poluks, on je izgledao u potpunosti uvjeren. Zbogom.

8.PAUL KA SENEKI, pozdrav

Iako sam svestan da Cezar, čak iako nekad pogriješi, je ljubitelj naših čuda, ti češ dopustiti sebi biti, ne ranjen već uvjeren. Jer ja mislim da ti uzimaš veoma ozbiljan korak u donošenju ka njegovu zapažanju stvar stranu njegovoj vjeri i učenju. Jer budući da je on obožavatelj bogova naroda, Ja ne vidim zašto želiš da on zna ovu stvar, osim ukoliko da mislim da si učinio pretjeran prilog meni. Molim te da ne činiš tako ubuduće, Jer moraš biti pažljiv ne da uvrijediš caricu u svojoj ljubavi ka meni, jer njena ljutnja nas neće povrediti ako traje, niti učiniti dobra ako ne učini (ovo je besmisleno). Kao kraljica, ona neće biti ljuta, ali kao žena, biti će uvređena. Zbogom.

9. SENEKA KA PAVLU, pozdrav

Ja znam da ti nisi utoliko uznemiren radi sebe zarad moga pisma tebi o pokazivanju pisama Cezaru, po prirodi stvari, koja takoreći odnose misli ljudi od svega pravog učenja i ponašanja – tako da nisam iznenađen, jer sam spoznao ovo izvesnim u mnogo primjera. Hajde da onda radimo drugačije, i ako u prošlosti išta je bilo učinjeno nemarno, ti češ oprostiti. Poslao sam ti knjigu o ljepoti izražavanja (riznica riječi). Zbogom, najdraži Pavle.

10. KA SENEKI , PAVLE, pozdrav

Kadagod ti pišem i ne stavim moje ime nakon tvoga (vidi naslov) činim ozbiljnu stvar i nešto neprimjereno mojoj namjeri. Jer trebao sam, kao što sam često pokazivao, da budu sve stvari svim ljudima, i da pazim na tebe da ono što Rimski zakon je dao časti senatu, i izaberem zadnje ime u pismu, ne želeći učiniti kako sam izvolio u zbunjenom i nezahvalnom načinu. Zbogom, najodaniji od gospodara. Dato na 5-i kalendara Jula, Nero četvrti put, i Mesala, konzuli (A.D. 58)

11. SENEKA KA PAVLU, pozdrav

Zdravo, moj najdraži Pavle. Ako ti, tako velik čovjek, tako voljen u svim putevima, si – ne kažem pridružen – već tajno udružen sa mnom i mojim imenom, uistinu će biti dobro sa tobom Seneka. Od tada, ti si vrh najvišlji od sviju ljudi, ne bi li me imao zadovoljnim da sam ja tako blizu kao što si ti ubrojao drugog sebe? Nemoj, onda, misliti da nisi vrijedan da budeš imenovan prvo na početku pisma, da me ne učiniš da mislim da me kušaš radije nego da se igraš sa mnom – naročito budući da znaš sebe da si Rimski građanin. Jer titula je moja, ja bih želio da je tvoja, i ti da je moja. Zbogom, najdraži Pavle. Dato u deseti kalendara Aprila; Apronianus i Kapito savjetuju (59).

12. SENEKA KA PAVLU, pozdrav

Pozdrav, moj najdraži Pavle. Misliš li da nisamu tugi i bolu, da tvoj nedužni narod je često osuđen da trpi? I potom, da svi ljudi misle tebe tako bešćutnog i tako sklonog kriminalu, da si ti odgovoran za svaku nesreću u gradu? Još neka podnosimo strpljivo i držimo sebe sa onim šta sreća nosi, dokle najvišlja sreća stavi kraj našim nevoljama. Ranija vremena imala su nositi Makedonca, Filipova sina, i, nakon Darija, Dionizija, i u naša vlastita vremena izdržala Gaja Cezara: kojima njihova volja je zakon. Izvor mnogih vatri kojih Rim je poprište. Ali ako ponizni ljudi bi pričali koji je razlog, i ako bi bilo moguće pričati bez straha od tamnih vremena, bilo bi jasno svima. Hrišćani i Židovi su obično smatrani kao počinitelji vatre. Tkogod je zločinac u čijem zadovoljstvu je ono od krvnika, i koji zaogrće se lažima, on je sačuvan za neko doba, a kako je najbolje za ljude je žrtvovanje,jedan za mnoge, tako on, zaklet na smrt za sve, će biti spaljen vatrom. Stotinu i trideset i dve kuće i četiri bloka su spaljeni u šest dana, sedmi je donio predah. Ja se molim da si dobro, brate. Dato na 5-i kalendara Aprila; Frugi i Basus savjetnici (64)

13. SENEKA KA PAVLU, pozdrav

Mnogo u svakom dijelu tvojih djela je stavljeno u poređenja i tajne, stoga velika sila koja ti je data je stvar znanja da bude uljepšana, Ja ne kažem sa ljepotom riječi, već sa izvesnom brigom. Niti se trebaš bojati što se ja sječam tebe da si često govorio, da mnogi koji utječu na takve stvari kvare misao i odsjecaju snagu stvari. Ali ja želim da ti doprineseš mi i humoru latinskog genija, i daš ljepotu svojim plemenitim riječima, da velik dar koji ti je dat bude vrijedno čuvan od tebe. Zbogom.

Dato na dan prije Juna; Leo i Sabinus savjetnici (ne-postojeći).

14. PAVLE KA SENEKI, pozdrav

Tvojim razmišljanjima su otkrivene te stvari koje Bog Otac je dao nekolicini. Sa pouzdanjem, stoga, Ja posijah u polju već plodno i nabolje sjeme, ne takvo koje je podložno kvarenju, već stalnoj riječi, koja izvire od Boga koja raste i biva za uvek. Ova tvoja mudrost je postignuta i videti češ da je nepogrešiva – tako kako sudija zakona neznabožaca i izraelićana je izbegavao. Ti možeš postati novi autor, pokazujući sa milošću govora nepogrešivu mudrost  Isusa Hrista, koju ti, dobro je stekavši, češ uliti u trenutne kraljeve, njegove sluge, i njegove bliske prijatelje, uvjeravati ih biće težak zadatak, jer mnogi od njih će teško nagnuti ka tvojim savjetima. Opet riječ Božja, ako bude ulivena u njih, biti će važna dobit, stvarajući novoga čovjeka, nepokvarljiva, i večnu dušu koja će požuriti odavde ka Bogu. Zbogom, Seneka, najdraži meni.

Dato kalendara Augusta; Leo i Sabinus konzuli.

 

Poslanica Laodikejima

 

Poslanica Laodikejima

 

1 Pavle, apostol ne od ljudi niti od čovjeka, već od Isusa Hrista,ka braći koja su u Laodikeji.

2 Milost vam i mir od Boga Oca i Gospoda Isusa Hrista.

3 Zahvaljujem Hristu u svim mojim molitvama, da vi nastavite u njemu i očuvate se u njegovim delima,gledajući za obećanjem na dan suda.

4 Niti uzaludne riječi nekih vas prevazilaze, koje dolaze, da biste se vi okrenuli od istine Evanđelja koje je propovedano od mene.

5 I sad hoće li Bog učiniti da oni koji su od mene nastave služiti povećanju istine Evanđelja i ostvarenju dobra, i dela spasenja, i večnoga života.

6 I sad su moji okovi viđeni od svih ljudi, koje trpim u Hristu, u čemu se radujem i zadovoljan sam.

7 I meni je ovo za večno spasenje, koje također je došlo vašim molitvama, i službom Svetoga Duha, bilo u životu ili smrti.

8 Jer uistinu meni je život u Hristu, i da umrem u radosti.

9 A njemu (ili I također) će on učiniti njegovu milost u vama da biste imali istu ljubav, i bili jedne misli.

10 Stoga, dragi voljeni, kao što ste čuli u mom prisustvu tako držite čvrsto i radite u strahu Božjem, i biti će vam za večan život.

11 Jer Bog je koji čini u vama.

12 I činite bez naknadnih misli šta god činite.

13 A za ostale, dragi voljeni, radujte se u Hristu, i čuvajte se onih koji su puni dobiti.

14 Neka vaše molbe budu otvorene pred Bogom, i budite čvrsti u misli Hristovoj.

15 I koje stvari se čuju i istinite su i uzdržljive i pravedne i da budu voljene, činite ih.

16 I šta ste čuli i primili, držite čvrsto u svome srcu.

17 I mir će vam biti.

18 Sveti vas pozdravljaju.

19 Milost Gospodina Isusa neka je sa vašim duhom.

20 I učinite ovu poslanicu da bude pročitana onima u Kolosu, i poslanica Kološanima da bude pročitana vama.

 

Priča o Josifu iz Arimateje

 

Priča o Josifu iz Arimateje

 

Pripovijedanje o Josifu iz Arimateje, koji je molio za tijelo Gospodnje; u kojem on također nosi i tijela dvojice razbojnika

 

Poglavlje 1

Ja sam Josif iz Arimateje, koji je izmolio od Pilata tijelo Gospoda Isusa za sahranu, i koji zarad ovog je držan u zatvoru od ubica i Bogo-buntovnih Židova, koji također, držeći zakon, imajući od Mojsija su postali sudionici u nevolji i budući da su izazvali Zakonodavca do ljutnje, i ne znajući da On je Bog, razapeše ga i učiniše Njega objavom onima koji su znali Boga. U tim danima u kojima su oni osudili Sina Božijeg da bude razapet, sedam dana prije Hrist je trpio, dva osuđena lopova behu poslata iz Jerihona ka upravitelju Pilatu, a njihov slučaj je bio sledeći:--

Prvi,po imenu Gesta, putnike je ubijao, ubijajući ih sa mačem, a druge je skidao gole. I vješao je žene za pete, glavom dole, i sjekao im grudi, i pio je krv iz delova dojenčadi, nikada ne znajući Boga, niti slušajući zakona, bio je nasilan od početka, čineći takva dela.

A slučaj drugoga je bio sledeći: On se zvao Demas, i po rođenju je bio Galilejac, i držan u boravištu. On je napadao bogate, ali bio je dobar ka siromašnima – lopov kao Tobit, jer sahranjivao je tela siromašnih. (2) I stavljao je svoju ruku na pljačkanje mnogih židova i ukrao je zakon (3) sam u Jerusalemu, i skinuo je do gola kćer Kajafe, koji je bio svećenica svetišta, i odnio je sa svoga mesta tajni zavjet stavljen tamo od Solomona. Takva behu njegova dela.

A Isus je također bio uzet u treći dan pre pashe, u večer. A Kajafi i mnoštvu židova nije bila pasha, već im je bila velika tuga, zarad pljačke svetišta od pljačkaša. I oni pozvaše Judu Iskariota, i govoriše s njim, jer on je bio sin brata (4) Kajafe sveštenika. On nije bio učenik pred licem Isusa, već svo mnoštvo židova vješto ga je podupirala, da bi on slijedio Isusa, ne da bi bio poslušan čudima učinjenim od Njega, niti da bi ga on ispovijedio, već da bi ga on izdao njima, želeći da ga uhvati za kakvu lažnu riječ, dajući mu poklone za takvu hrabrost, pošteno ponašanje u iznosu od pola šekela, od zlata svaki dan. I on je činio ovo dve godine sa Isusom, kao što kaže jedan od Njegovih učenika zvan Jovan.

I na treći dan, prije jego je Isus bio uhvaćen, Juda reče židovima: Dođite, hajde da vijećamo, jer možda nije pljačkaš koji je ukrao zakon, već Isus sam, i ja ga optužujem. I kad ove riječi su izgovorene, Nikodim, koji je držao ključeve svetišta, dođe k nama, i reče svima: Ne činite takva dela. Jer Nikodem je bio istinit, više nego sve mnoštvo Židova. A kćer Kajafe, Sara po imenu, je plakala, i rekla: On sam je rekao ranije pred svima protiv ovoga svetoga mjesta, Ja mogu da uništim ovaj hram, i u tri dana da ga podignem. Židovi joj rekoše: Ti imaš svedoke tomu sve nas. Jer oni su je poštivali kao proročicu. I zasigurno, nakon što je savjetovanje bilo držano, Isus je bio uhvaćen.

POGLAVLJE 2 – U sledeći dan, četvrti u sedmici, oni dovedoše Njega u deveti čas pred Kajafu. I Ana i Kajafa rekoše mu: Reci nam, zašto si ukrao naš zakon, i odrekao (5) se puteva Mojsija i proroka? A Isus ne odgovori ništa. I opet drugi put, mnoštvo je također bilo prisutno, oni rekoše Njemu: Svetište koje Solomon je gradio četrdeset i šest godina, zašto želiš da uništiš u jednome trenutku? I na ove stvari Isus ne odgovori ništa. Jer svetište sinagoge je bilo opljačkano od lopova.

I večer se četvrtoga dana završilo, i mnoštvo je tražilo da spali kćer Kajafe, zarad gubitka zakona, jer oni nisu znali kako da drže pashu. A ona im reče: Čekajte, moja deco, hajde da uništimo Isusa, i zakon će biti nađen, i sveti praznik će biti u potpunosti izvršen. I tajno Ana i Kajafa dadoše prilično novca Judi Iskariotu, govoreći: Reci kao što si rekao nama ranije, Ja znam da zakon je ukraden od Isusa, da optužba bude okrenuta prema njemu, a ne protiv djevojke, koja je nedužna. I Juda primivši ovu zapovijed, reče im: Neka ne zna masa da sam ja upućen od vas da učinim ovo protiv Isusa, ali oslobodite Isusa, i ja ću uvjeriti mnoštvo da je tako. I vješto oni oslobode Isusa.

I Juda, idući u svetište u zoru petoga dana , reče ljudima: Šta ćete mi dati, i ja ću vam dati kradljivca (1) zakona, i pljačkaša proroka? Židovi mu rekoše: Ako ga predaš nama, mi čemo ti dati trideset komada zlatnika. A ljudi nisu znali da Juda je govorio o Isusu, jer mnogi od njih su priznavali da je on Sin Božiji. I Juda primi trideset komada zlatnika.

I izlazeći u četvrti čas, i u peti, on nađe Isusa kako hoda ulicom. I večer je dolazila, i Juda reče židovima: Dajte mi pomoč u vojnicima sa mačevima i motkama, i ja ću vam ga predati. Oni stoga dadoše mu službenike u svrhu hvatanja Njega. I dok su oni išli, Juda im reče: Uhvatite čovjeka koga ja poljubim, jer on je ukrao zakon i proroke. Idući ka Isusu, stoga, on poljubi ga, govoreći: Zdravo, Učitelju! Bila je večer petoga dana. I uhvativši Njega, oni predadoše ga Kajafi i upravitelju sveštenika, Juda reče: Ovo je onaj koji je ukrao zakon i proroke. I židovi predadoše Isusa nepravednom sudu, govoreći: Zašto si učinio ove stvari? I on ne odgovori ništa.

A Nikodim i Ja Josif, videći sjedište pošasti, (2) odstupismo od njih, ne želeći da stradamo zajedno sa savjetom zlih.

POGLAVLJE 3 –Učinivši stoga mnoge strašne stvari protiv Isusa te noći, oni predadoše ga Pilatu upravitelju u zoru, da bi ga on razapeo, i za ovu svrhu oni svi dođoše zajedno. Nakon suđenja, Pilat upravitelj naredi da bude zakovan za krst, zajedno sa dva razbojnika. I oni behu prikovani sa Isusom, Gestas levo, a Demas na desno.

I onaj koji je bio levo poče da plače, govoreći Isusu: Vidi koliko zlih dela sam ja učinio na zemlji, i da sam znao da si ti kralj, ja bih tebe posjekao također.  I zašto ti sebe nazivaš Sinom Božijim a ne možeš pomoći sebi u nužnosti? Kako možeš dozvoliti sebi da drugi mole za pomoć? Ako si ti Hrist, siđi dole sa križa, da bih ja verovao u tebe. Ali sada ja vidim te da stradavaš sa mnom, ne kao čovjek, već kao divlja zver. I mnoge druge stvari on je počeo govoriti protiv Isusa, bogohuleći i škripeći zubima na Njega. Jer razbojnik je uzet živ u zamku đavola. (3)

Ali razbojnik na desnu stranu, čije ime je bilo Demas, videći Bogoliku milost Isusa, ovako je plakao: Ja znam te, Isuse Hriste, ti si Sin Božij. Ja znam te, Hriste, poštovan od mirijade mirijada anđela. Oprosti mi moje grehe koje sam počinio. Nemoj na mome sudu učiniti da zvezde idu protiv mene, ili mjesec, kada budeš sudio celomu svijetu, jer u noći sam završio moju zlu nameru. Ne nagovarajte sunce, koje je sad potamnelo zarad Tebe, da kaže zla srca moga, jer nijedan dar ti ne mogu dati za uklanjanje mojih grehova. Već smrt dolazi na mene zarad grehova, ali Tvoje je pomilovanje. Izbavi me, O Gospode svega, od Tvoga strašnoga suda. Ne daj neprijatelju sile da me proguta, i da poseduje moju dušu, kao onoga koji visi s leva, jer ja vidim kako đavo pun radosti je uzeo njegovu dušu, i njegovo telo nestaje. Ne zapovedaj mi da odem od udjela jevreja, jer ja vidim Mojsija i patrijarhe u velikom plaču, i đavo se raduje nada njima. Prije nego, O Gospode, moj duh ode, naredi da moji grehovi budu oprani, i sjeti se mene grešnika u Tvome kraljevstvu, kada na velikom uzvišenom prijestolju (4) budeš sudio dvanaest plemena Izraela. (5) Jer ti si pripremio veliku kaznu za Tvoj svijet zarad sebe.

I kako je pljačkaš ovako izgovorio, Isus mu reče: Amin, amin, ja kažem ti, Demas, danas ti češ biti sa mnom u raju. (6) I sinovi kraljevstva, djeca Abrahama, i Isaka, i Jakova, i Mojsija, će biti bačena u vanjsku tamu, tamo će biti plakanje i škripanje zuba. (7) A ti sam češ živeti u raju do moje druge pojave, kada ću suditi onima koji ne ispovijedaju moje ime. I on reče pljačkašu: Odlazi, i reci heruvimu i silama, da okrenu plamteći mač, koji čuvaju raj od vremena Adama, prvo stvorenog, koji je bio u raju, i pogrešio, i nije držao moje zapovijesti, i ja ga izbacih od tamo. I nitko od prvih neće videti moj raj dokle ja ne dođem drugi put da sudim živima i mrtvima. I On napisa ovako: Isu Krst Sin Božij, koji je sišao dole sa visina nebeskih, koji je izašao iz njedara nevidljivoga Oca bez da je bio odvojen od Njega, (1) i koji je sišao dole u svijet i učinjen tijelom, i bio prikovan za krst, kako bih spasao Adama, koga ja stvorih, ka mojim arhanđelskim silama, čuvarima vrata raja, službenicima moga Oca: Ja ću narediti da onaj koji je razapet zajedno sa mnom uđe unutar i da primi oproštenje greha kroz mene, i da on, obukavši nepokvarljivo telo, ode u raj, i stanuje tamo gde niko nikad nije mogao stanovati.

I , gle, nakon što je On rekao ovo, Isus preda duh, na dan raspeća, u deveti čas. I tamo bi tama nada celom zemljom, i od velikog zemljotresa koji se dogodio, svetište pade, i okrilje hrama.

 

POGLAVLJE 4 –I Josif je izmolio telo Isusa, i stavio ga u novu grobnicu, gde niko nije bio stavljen. A od lopova na desno telo nije bilo nađeno, ali onoga na lepo, kao u obliku zmaja, takvo je bilo njegovo tijelo.

I nakon što sam izmolio telo Isusa za pokop, Židovi, nošeni mržnjom i bijesom, zatvoriše me u zatvor, gde zločinci su držani. I dogodilo mi se u večer Sabata, kojom naš narod je sagrešio zakon. I gle, sam narod naš je trpio velika iskušenja na Subotu.

I sad, na večer prve sedmice, u peti čas noći, Isus dođe k meni u zatvor, zajedno sa lopovom koji je bio raspet sa Njim na desno,kojega je poslao u raj. I tamo je bilo veliko svetlo u zgradi. I kuća je visjela za četiri ugla, i mesto bi otvoreno, i ja izađoh. Tada ja prvo prepoznah Isusa, i opet razbojnika, kako nosi pismo Isusu. I kako smo mi išli u Galileju, tamo zasjaveliko svetlo,koje postanje nije stvorilo. I tamo je bio sa lopovom također velik miris raja.

A Isus, sjedavši u nekomjesto, ovako pročita: Mi, heruvim i šesto-krili, koji smo po zapovedi Tvoga Božanstva pazili vrt raja, učinili smo sledeći izveštaj kroz razbojnika koji je bio razapet sa Tobom, po Tvome uređenju:  Kada smo videli otisak eksera pljačkaša koji je razapet sa Tobom, i sjajnu svetlost pisma Tvoga Božanstva, (2) vatra je uistinu ugašena, ne mogavši da nosimo sjaj otiska, (3) i mi smo čučnuli, bijući u velikom strahu. Jer mi čusmo da je Stvoritelj nebesa i zemlje, i od celoga postanja, došao dole sa visine da živi u donjim delovima zemlje, zarad Adama, prvo stvorenog. I kad mi gledasmo čist krst kako je sijao od razbojnika, svjetlio je sedmostruko sjajnije od sunca, drhtanje nas obuze. Mi osjetismo nasilno udaranje svijeta ispod, (4) i glasno, sluge Pakla rekoše, zajedno sa nama: Svet, svet, svet je Onaj koji u početku je bio u najvišljemu. I sile zaplakaše: O Gospode, Ti si obznanio u nebesima i zemlji, donoseći radost svijetu, i veći dar nego ovaj, Ti si oslobodio Tvoj vlastiti lik od smrti nevidljivom svrhom vremena.

POGLAVLJE 5 –Nakon što sam video ove stvari, dok sam išao u Galileju sa Isusom i lopovom, Isus se preobrazio, i nije bio kao ranije, pre nego je razapet, već je bio ceo svetlo, i anđeli su uvek služili mu, i Isus je razgovarao sa njima. I Ja ostah sa Njim tri dana. I nitko od Njegovih učenika nije bio sa njim, osim razbojnika samo.

I usred praznika beskvasnih hlebova, Njegov učenik Jovan dođe, i mi više nismo videli lopova i šta se dogodilo. A Jovan upita Isusa: Tko je ovo, da Ti nisi dao da ga vidim? Ali Isus ne odgovori mu ništa. I padnuvši pred Njega, on reče: Gospode, Ja znam da Ti si me voleo od početka, i zašto mi ne otkriješ toga čovjeka? Isus mu reče: Zašto tražiš što je sakriveno? Jesi li još bez razumevanja? Ne osječaš li miris raja kako ispunjava mjesto? Zar ne znaš tko li je? Pljačkaš na krstu je postao nasljednik raja. Amen, amen, Ja ti kažem, da će pripadati njemu samome dok velik dan ne dođe. A Ivan reče: Učini me vrednim da ga gledam.

I dok je Ivan još govorio, razbojnik se odjednom pojavi, i Jovan, udaren čuđenjem pade na zemlju. A lopov nije bio u svom prvom obliku, kao kad je Ivan došao, već je bio kao kralj u velikoj sili, imajući na sebi krst. I glas velikog mnoštva bi poslan: Ti si došao do mjesta pripremljenog za tebe u raju. Nama je naređeno od Njega koji te poslao, da služimo ti do velikoga dana. I nakon što je ovaj glas, i razbojnik i Ja Josif nestasmo , i ja bih nađen u mojoj kući, i više nisam video Isusa.

I Ja, videvši ove stvari, sam ih napisao, kako bi svi verovali u razapetoga Isusa Hrista našega Gospodina,i da više ne slušamo zakon Mojsija, već da verujemo u znakove i čuda koja su se dogodila kroz Njega, i po redu da onaj koji je verovao može naslijediti večan život, i biti nađen u kraljevstvu nebesa. Njemu je dužna slava, sila, hvala, i čast u veke vekova. Amin.

Pisma Isusa i Abgara

 

Pisma Isusa i Abgara

 

LETTERS OF CHRIST AND ABGARUS

Iz "The Apocryphal New Testament"

M.R. James, Clarendon Press, 1924

 

Uvod

Naš naraniji tekst od ovih – koji su nađeni u mnogim oblicima – je dat od Eusebiusa i njegovoj Crkvenoj Istoriji (i.13), izveden, kako on kaže, od njegaiz arhive Edese koja se odnosi na Abgara i prevedena iz Sirijskog riječ za riječ:

 

Prijepis pisma napisanoga od Abgara vladara ka Isusu, i posla mu po Ananiji glasniku, u Jerusalem.

 

Abgar Uhama vladar ka Isusu dobrom Spasitelju koji se javio u delovima mesta Jerusalema, pozdrav. Ja sam čuo za tebe i tvoja izlečenja, da su ona učinjena od tebe bez lijekova i bilja: jer, kako izveštaj kaže, ti činiš slijepe ljude da vide ponovo, hrome da hodaju, i čistiš gubave, i izbacuješ nečiste duhove i đavole, a one koji su u nesreći duge bolesti ti liječiš, i podižeš mrtve.

I čuvši ovo od tebe, ja odredih jednu od dve stvari, ili da si ti Bog koji je sišao sa nebesa, i tako činiš te stvari, ili ti si Sin Božji koji činiš te stvari.

Stoga sad sam napisao i molim te da dođeš k meni i izlečiš nevolju koju ja imam, i uistinu ja sam čuo da židovi govore protiv tebe i žele da ti naškode. A ja imam veoma malen grad i lijep (uvažen), koji je dovoljan za nas oboje.

 

Odgovor, napisan od Isusa, poslan po Ananiji glasniku ka Abgarusu vladaru.

Blagosloven si ti koji si povjerovao u mene, ne vidjevši me.

Jer je pisano za mene da oni koji me budu vidjeli neće vjerovati u mene, a da oni koji me ne vide će vjerovati i živjeti. Ali u pogledu onoga o čemu si mi pisao, da dođem k tebi, potreba je da ispunim sve stvari zbog kojih sam poslan ovdje, i nakon što ih ispunim tad ću biti uznesen ka njemu koji me poslao.

I kada budem uznesen, Ja ću ti poslati jednoga od mojih učenika, da izliječi tvoju nevolju i da ti da život i onima koji su sa tobom.

Kasniji tekstovi dodaju obećanje da gde ovo pismo je, neprijatelj neće prevladati, i tako mi nalazimo pismo prepisano i korišteno kao amajlija. Ono je poštovano kao paladijum (kip, statua) Edese, ali je također smatran kao zaštita pojedinaca.

Pisma oblikuju zajednički dio priče o misiji Tadeja i preobraćenju Edese, dio te legende je da Isus je dao glasniku Abgarusa maramu čudesno utisnuti sa slikom svoga lica. U sve ovo ne možemo ulaziti.