Prva i druga knjiga Adama i Eve - egipatsko etiopski

PRVA KNJIGA ADAMA I EVE

TAKOZVANA

SUKOB ADAMA I EVE SA SATANOM

Priče o Adamu I Evi postoji u vise verzija I na vise jezika. Verzija koja je ovde je djelo nepoznatog egipčanina, I nemoguće je odrediti vrijeme pisanja djela. Djelovi ove verzije se nalaze u Talmudu, Kur’anu, I drugdje, pokazujući koju bitnu ulogu je imalo u originalnoj literaturi ljudske mudrosti. 

 Egipatski autor prvo je pisao na arapskom, a potom je prevedeno u etiopski. Iz etiopskog je prevedeno na engleski, a ovaj južnoslavenski prevod je rađen iz engleskog.

Ovo je priča o prvoj porodici.

Priču o postanju nalazimo u Bibliji, ovde nalazimo nova poglavlja, vrstu nastavka. Ovde je priča o bliznakinjama, sestrama Kaina I Abela, I vidi se da krivica za prvo ubistvo počiva na različitostima među ženama.

Sadržaj knjiga je sledeći:-

Knjiga I. Život Adama I Eve, od dana napuštanja raja, njihov život u Pećini s Blagom, njihova iskušenja; Satanina ukazanja njima. Rođenje Kaina, Abela, njihovih sestara bliznakinja; Kainova ljubav prema sopstvenoj bliznakinji Luluvi, koju Adam I Eva htjedoše dati za ženu Abelu; Kainovo ubistvo svojega brata; Adamova tuga I smrt.

Knjiga II. Istorija patrijarha (praroditelja) koji su živjeli pre potopa;  život Setove djece na Svetoj Planini – Hermon – dok ih nije primamio Henun I kćeri Kainove, da dođu dole s planine. Kainova smrt, kad ga je ubio slijepi Lameh; život ostalih patrijarha do rođenja Noja.

KNJIGA I.

Glava I.

Kristalno more. Bog zapovjeda Adamu, istjeranom iz raja, da živi u Pećini s Blagom.

Na treći dan, Bog posada vrt na istoku zemlje, na granici istočnog svijeta, preko koga, prema dizanju sunca, nema ništa osim vode, koja okružuje čitav svijet, I dostiže do granica neba.

2 I na sjeveru vrta je more vode, bistro i čisto onima koji ga probaju, kao ništa drugo, tako da, putem njegove čistoće, mogu se vidjeti dubine zemlje.

3 I čovjek kad se okupa u njemu, postane čistiji od najčistijeg , I bijelji od bijeloga, I ako je bio taman.

4 I Bog stvori to more za svoje zadovoljstvo, jer znao je šta će biti sa čovjekom koga stvori, tako da nakon što napusti vrt, zbog svog sagrešenja, čovjek bude rođen na zemlji, među kojim pravedni treba da umru, čije duše Bog će uzdići na poslednjem danu, kad treba da se vrate svojim tijelima; treba da se okupaju u void morskoj, I svi da se pokaju od svojih grijeha.

5 A kad Bog načini Adama da izađe iz vrta, nije ga stavio na granicu sjevera, da se ne bi privukao bliže morskoj void, I on I Eva oprali se u njemu, I budu čisti od svojih grijeha, zaborave prijestup koji su počinili, I da se vise ne podsječaju na njega I njihovoj kazni.

6 Tad opet što se tiče južne granice vrta, Bogu nije bilo drago da dopusti da Adam stanuje tamo, jerk ad vjetar puše sa sjevera, dovest će ga, na južnoj strani, prijatan miris drveća u vrtu.

7 Zato Bog nije Adama stavio tamo, da ne udahne prijatan miris tog drveća I zaboravi svoj prijestup, I nađe utjehu za to što je učinio, uzme zadovoljstvo od mirisa drveća, I ne bude očišćen od svog prijestupa.

8 Opet, također, jer Bog je milostiv I velikog sažaljenja, I upravlja svim stvarima na način znan samo Njemu – On učini da naš otac Adam stanuje na zapadnoj granici vrta, jer na toj strani zemlja je veoma široka.

9 I Bog zapovjedi mu da živi tamo u kamenoj pećini – Pećini od Blaga ispod vrta.

GLAVA II.

Adam I Eva se onesvješćuju nakon napuštanja vrta. Bog šalje Svoju riječ da ih ohrabri.

Ali kad naš otac Adam, i Eva, izađoše iz vrta, hodali su bosi, ne znajuči da su bosi.

2 I kad dođoše do otvorenih vrata vrta, I vidjeli široku zemlju kako se prostire pred njima, prekrivenu velikim I malim kamenjem, I sa pijeskom, plašili su se I drhtali, I padoše na lice, od straha što dođe na njih, I bili su ko mrtvi.

3 Jer – gdje god su do sada bili u vrtu bila je zemlja, lijepo zasađena sa svakojakim drvećem, sad su se vidjeli, u stranoj zemlji, koju nisu znali, niti su ikad vidjeli.

4 I jer u to vrijeme bili su ispunjeni milošću svijetla prirode, i nisu imali srca okrenuta prema zemaljskim stvarima.

5 Zato Bog se sažali na njih, i kad ich vidje pale pred vratima vrta, On pošalje Svoju riječ ocu Adamu i Evi, i podiže ich iz njihovog palog stanja.

GLAVA III.

Dato obećanje o velikih pet dana i polovinu

Bog reče Adamu, ‘’Ja sam odredio na ovoj zemlji dane I godine, a ti I tvoje sjeme ćete živjeti I hodati njome, dok se dani I godine ne navrše, kad ću poslati Riječ kojom te stvorih, I protiv koje si sagriješio, Riječ kojom si izašao iz vrta I koja te podigla kad si pao. 

2 Da, Riječ koja će te ponovno spasti kad pet I pola dana budu navršeni.’’

3 Kad Adam ću ove riječi od Boga, I o pet I po velikih dana, nije razumeo značenje toga.

4 Adam je mislio da će biti pet I pola dana za njega, do svršetka svijeta.

5 I Adam plaka, I molio je Boga da mu objasni to.

6 Tad Bog u svojoj milosti za Adamom koji je stvoren po Njegovoj slici I sličnosti, objasni mu, da to su 5000 I 500 godina, I kako će Jedan tad doći I spasiti njega I njegovo potomstvo.

7 Bog je ranije učinio ovaj savez sa našim ocem Adamom po istim okolnostima, kad je izašao iz vrta, kad je zbog drveta gdje Eva uze voćku I dade mu da jede.

8 Kako je naš otac Adam izašao iz vrta,prošao je kraj tog drveta, I video kako Bog je tad promjenio mu izgled u drugi oblik, I kako je usahlo.

9 Adam kako je prišao mu bojao se, drhtao I pao dole, ali Bog u svojoj milosti podiže ga, I tad učinu zavjet s njim.

10 I opet kad je Adam bio na vratima vrta, I video heruvima sa mačem od plamena vatre u njegovoj ruci, i heruvim posta ljut i namršti se na njega, oboje I Adam I Eva pobojaše se njega, I misliše da je mislio da ih usmrti. Tako padoše na svoja lica, I drhtaše sa strahom.

11 Ali on se smilova na njjih, I pokaza im milost, I okrenu se od njih I ode u nebo, I moliše Gospodara, I reče

12 ‘’Gospodaru, Ti si poslao me da čuvam vrata vrta, sa plamenim mačem.

13 ‘’Ali kad tvoje sluge, Adam I Eva, vidješe me, oni padoše na svoja lica, kao da su mrtvi. O moj Gospodaru, šta da radimo sa tvojim slugama?’’

14 Tad Bog imaše milosti za njih, I pokaza im milost, I posla svog anđela da čuva vrt.

15 I Riječ Gospodnja dođe k Adamu I Evi, I podiže ih.

16 I Gospodar reče Adamu, ‘’Rekoh ti da na kraju pet i pola dana, poslati ću svoju Riječ da te spasi.

17 ‘’Učvrsti svoje srce, stoga, I budi u Pećini od Blaga, o kojoj sam ti ranije govorio.’’

18 I kad Adam ću ovu Riječ od Boga, bio je ohrabren time što mu je Bog rekao. Jer On mu je rekao kako će On spasiti ga.

GLAVA IV.

Adam oplakuje promijenjene okolnosti. Adam I Eva ulaze u Pećinu s Blagom.

Ali Adam I Eva plaču jer su izašli iz vrta, njihovog prvog prebivališta.

2 I zaista, kad Adam pogleda na svoje tijelo, koje se izmjenilo, gorko je plakao, on I Eva.zbog toga što su uradili. I oni hodaše I odoše polako dole u Pećinu s Blagom.

3 I kako su došli do nje Adam plakaše nad sobom I reče Evi: ‘’Vidi ovu pećinu, to će biti naš zatvor u ovom svijetu, I mjesto kazne!

4 ‘’Šta je uporedivo sa vrtom? Šta je njena tjeskoba sa drugim prostorom?

5 ‚‘Šta je ovaj kamen, prema tim gajevima? Šta je sumornost ove pećine, u usporedbi sa svijetlom vrta?

6 ‚‘Šta je ovaj viseći kameni ležaj da štiti nas, u usporedbi sa milošću Gospoda koji nas zaklanja?

7 ‚‘Šta je ovo tlo ove pečine u usporedbi sa zemljom u vrtu? Ova zemlja, prekrivena kamenom, i ono, posađene mirisne voćke?‘‘

8 I Adam reče Evi, ‚‘Vidi oči svoje, i moje, koje prije gledaše anđele na nebu, slaveći, i one također bez prestanka.

9 ‚‘A sad ne vidimo kako smo vidjeli, naše oči su postale od mesa, one ne mogu vidjeti na način kako su vidjele ranije.‘‘

10 Adam reče ponovo Evi. ‚‘Šta je danas naše tijelo, u usporedbi kakvo je bilo ranije, kad smo stanovali u vrtu?‘‘

11 Poslije ovog Adam nije htio ući u pećinu, pod nadvišenu stijenu; niti je htio ikad da uđe.

12 Ali se povinuo pred Božjim odredbama, i rekao sebi, ‚‘Dok ne uđem u pećinu, opet ću biti prestupnik.‘‘

GLAVA V.

U kojem Eva čini veliko i emotivno posredovanje, uzimajući krivicu na sebe.

TAD Adam i Eva uđoše u pećinu, i stadoše moliti, na njihovom jeziku, nepoznatom nama, ali koji su dobro znali.

2 I kako su molili, Adam podiže oči, i vidje stijenu i krov pećine koji ga pokriva iznad glave, tako da nije mogao vidjeti nebesa, niti Božja stvorenja. Te on plakaše i udari se jako u grudi, dok nije pao, kao da je mrtav.

3 I Eva stade plakati, jer je vjerovala da je on mrtav.

4 Tad ona usta, raširi svoje ruke prema Bogu, tražeći ga za milost i samilost, i reče, ‚‘: O Bože, zaboravi mi moj grijeh, grijeh koji sam učinio, i ne pamti ga protiv meine.

5 ‚‘Ja sama uzrok sam da je Tvoj sluga pao iz vrta u ovo loše stanje, iz svijetla u tamu, i iz mjesta užitka u ovaj zatvor.

6 ‚‘O Bože, vidi na ovog Svog slugu ovako palog, i digni ga iz mrtvih, da bi mogao plakati i pokajati se za svoja sagrešenja koja je učinio posredstvom meine.

7 ‚‘Ne uzimaj njegovu dušu odjednom, već daj mu da živi da bi mogao stajati nakon dovoljno pokajanja, i da čini Tvoju volju, kao pre smrti.

8 ‚‘Ali ako ga Ti ne podigneš , O Bože, uzmi moju dušu, da budem kao on, I ne ostavi me u ovoj tamnici samu; ne bih mogla sama biti na ovom svijetu, već samo s njim.

9 ‚‘Jer ti, O Bože, uzrokovao si san da dođe na njega, I uzeo si kost sa njegove strane, I vratio si meson a mjesto njega, Svojom  moći.

10 ‚‘ I Ti uze me, tvoju kost, i učinio si me ženom, svijetlom kao on, sa srcem, razumom I govorom, I u tijelu kao njemu, I učinio Si me da izgledam po njegovom licu, tvojom milošću I silom.

11 ‚‘O Gospodaru, Ja i on smo jedno i Ti, O Bože, ti si naš Stvoritelj, ti si Onaj koji nas je učinio oboje u jednom danu.

12 ‚‘Stoga, O Bože, daj mu život, da može biti sa mnom u ovoj stranoj zemlji, dok živim na njoj zbog svog grijeha.

13 ‚‘Ali ako mu ne daš život, tad uzmi mene, i meine, kao njega, da oboje umremo u istom danu.‘‘

14 I Eva plaka gorko, i pade na našeg oca Adama, od velike tuge.

GLAVA VI.

Božiji ukor Adamu I Evi u kojem shvaćaju kako I zašto su griješili.

ALI Bog pogleda na njih, jer oni ubiše velikom tugom.

2 A On je htio dići ih, I utješiti.

3 On, stoga, pošalje svoju riječ njima, da bi mogli živjeti I napredovati nadalje.

4 I Gospod reče Adamu I Evi, ‘’ Pogriješili ste svojom slobodnom voljom, dok niste izašli iz vrta u koji vas smjestih ja.

5 ‘’Svojom slobodnom voljom pogriješili ste zbog svoje želje za božanstvom, veličinom, I uzdignutim stanjem, kakav ja imam; tako vas liših svijetle prirode u kojoj ste bili, I učinih da izađete iz vrta na ovu zemlju , tešku I punu nevolja.

6 ‘’Da samo niste pogriješili moje zapovjedi I da ste držali Moj zakon, I da niste jeli voće sa drveta, komu vam rekoh da ne prilazite! A bilo je u vrtu voćnih drveta koja su bolja od toga jednog.

7 ‘’Ali bezumni Satana koji nije bio u svom prvom stanju, ni čuvao svoju vjeru, u komu nije bilo dobre namjere prema Meni, I koji je iako sam ga ja stvorio, učinio Me ništavnim, I tražio Božanstvo, tako da sam ga zavitlao sa neba, - on je ko je učinio drvo da ti se ukase prijatnim u tvojim očima, dok nisi probao s njega, slušajući njega.

8 ‘’Tako si prekršio Moju zapovjed, I stoga ja sam donio na vas sve ove žalosti.

9 ‘’Jer Jas am Bog Stvoritelj, koji, kad sam stvorio Moja stvorenja, nisam namjeravao da ih uništim. Već  nakon što su oni ljuto podigli Moj gnjev, Ja sam ih kaznio sa bolnim pošastima, dok se ne pokaju.

10 ‚‘Ali, ako nasuprot, oni nastave otežavati u svom grešenju, biti će pod prokletstvom zauvek.‘‘

GLAVA VII.

Zvijeri su pomirene.

KAD Adam i Eva čuše ove riječi od Boga, oni plakahu i jecahu još vise, ali osnaživši svoja srca u Bogu, jer sad su osjetili da Gospod je njima kao otac i majka; i iz toga razloga, oni plakahu pred njim, i tražiše milost od Njega.

2 Tad Bog imaše milosti ka njima, i reče: ‚‘O Adame, učinio sam Moj savez sa tobom, I neću se okrenuti od njega, niti ću tebi dati da se vratiš u vrt, dok Moj zavjet od pet I pol dana ne bude ispunjen.’’

3 Tad Adam reče Bogu, ‚‘O Bože, Ti si nas stvorio, i učinio nas prikladnim da budemo u tvom vrtu, i pre nego pogreših, ti si učinio da sve životinje dođu k meni, da ich nazovem imenima.

4 ‚‘Tvoja milost je bila tada na meni, i ja imenovah sve i jedno prema Tvom naumu, i Ti učini svako od njih podložnim meni.

5 ‚‘A sad, O Gospode Bože, da sam pogrešio Tvoju zapovjed, sve životinje će ustati protiv mene i proždrijeti me, i Evu tvoju pomoćnicu; i oduzeti će nam život sa lica zemlje.

6 ‚‘Stoga te molim, O Bože, da, kao što si učinio da izađemo iz vrta, i učinio nas u stranoj zemlji, da ne dozvoliš da nas zvijeri povrijede.

7 Kad Gospod ću ove rijeći od Adama, On imaše milosti ka njemu, i osjeti da je bio u pravu kad je rekao da će zvijeri poljske ustati i proždrijeti njega i Evu, jer On,, Gospod, je bio ljut na njih dvoje zbog njihovog prekršaja.

8 Tad Bog zapovijedi zvijerima, i pticama, i svemu što se kreće po zemlji, da dođu Adamu i da budu bliski sa njim, i da ne stvaraju nevolje ni njemu ni Evi; i nijednomu dobromu i pravednome ismeđu njihovog potomstva.

9 Tad zvijeri učiniše naklon Adamu, prema zapovijedi Gospodnjoj, osim zmije, protiv koje Bog je bio gnjevan. Ona nije došla Adamu, sa zvijerima.

GLAVA VIII.

‚‘Svijetla priroda‘‘ čovjeka je oduzeta

TAD Adam plaka i reče ‚‘‘O Bože, dok smo živjeli u vrtu, naša srca su bila vesela, vidjeli smo anđele koji su pjevali hvale u nebesima, ali sad ne vidimo kao što smo do sada, jer kad smo ušli u pećinu, sve stvaranje posta skriveno od nas.‘‘

2 Tad Gospod Bog reče Adamu, ‚‘ Kad si bio podčinjen meni, imao si svijetlu prirodu unutar sebe, I zbog toga nisi mogao vidjeti stvari daleke. A nakon tvog sagrešenja tvoja svijetla priroda je povučena od tebe, i nije ti ostavljeno da vidiš stvari daleke, već samo one blizu pri ruci, nakon sposobnosti tijela, to je životinjski.

3 Kad Adam i Eva čuše ove riječi od Boga, odoše svojim putem, slaveći i veličajući Ga sa tužljivim srcem.

4 I Bog presta pričati s njima.

GLAVA IX.

Voda sa Drveta Života. Adam I Eva blizu utapanja.

TAD Adam I Eva izađoše iz Pećine od Blaga, I dođoše blizu vrtnih vrata, I tamo stajaše da vide, I plakaše jer su izašli od tamo.

2 I Adam I Eva odoše ispred vrata vrta ka južnoj strani od njih I nađoše tamo vodu koja je natapala vrt, iz korijena Drveta Života, I koja se djelila od tud u četiri rijeka po zemlji.

3 Tad oni dođoše i priđoše blizu vodi, i pogledaše u nju; i vidješe da je to voda koja je dolazila iz korijena Drveta Života u vrtu.

4 I Adam plaka i zajauka, i udari se po grudima, jer je bio odvojen od vrta, i reče Evi:--

5 ''Šta si donijela na mene, na sebe,i na naše potomstvo, tolike nesreće i kazne?''

6 A Eva mu reče, ''Šta si to vidjeo, da plačeš i govoriš ovako sa mnom?''

7 I reče On Evi, ''Ne vidiš li ti ovu vodu što je s nama u vrtu, koja je natapala drveće u vrtu, i plovila odatle?

8 ''A mi, kad smo bili unutar vrta, nismo brinuli za to,  već kad dođosmo u ovu stranu zemlju, zavolismo ga, i okrenusmo da ga koristimo za sebe.''

9 Ali kad Eva ču ove riječi od njega, ona plakaše, i iz ove tuge njenog plača, oni padoše u vodu; i mogaše se utopiti u njoj, tako da nikad se ne vrate i vide stvaranje, jer kad pogledaše na djelo stvaranja, osjetiše da moraju da zadaju sebi smrt.

GLAVA X.

Njihova tjela trebaju vodu nakon izlaska iz vrta

TAD Bog, milostiv i velikodušan, pogleda na njih ležaše u vodi, i blizu smrti, i posla anđela, koji ih izvadi iz vode, i postavi ih na obalu kao mrtvace.

2 I anđel ode Bogu, i dobrodošao reče, ''O Bože, Tvoja stvorenja su udahnula njihovo poslednje.''

3 Tad Bog posla svoju riječ Adamu i Evi, koji ih diže iz njihove smrti.

4 I Adam reče, nakon što bi dignut, ''O Bože, dok smo bili u vrtu nije nam trebala, i nismo marili za ovu vodu, ali čim dođosmo u ovu zemlju mi ne možemo biti bez nje.''

5 Tad Bog reča Adamu, '' Dok si bio pod Mojom komandom i bio svetao anđeo, nisi znao za ovu vodu.

6 ''Ali nakon što si prekršio Moju zapovjed, ti ne možeš biti bez vode, koja ti pere tijelo i čini da rasteš; sad ti je kao i životinjama, i u potrebi za vodom.''

7 Kad Adam i Eva čuše ove riječi od Boga, gorko plakaše, i Adam umoli Boga da mu da da se vrati u vrt, i pogleda ga drugi put.

8 Ali Bog reče Adamu, ''Učinio sam ti obećanje; kad to obećanje je ispunjeno, vratiti ću te u vrt, tebe i tvoje pravedno potomstvo.''

9 I Bog presta pričati sa Adamom

GLAVA XI.

Sjećanje na slavne dane u Vrtu.

TAD Adam i Eva osjetiše da izgaraju od žeđi, i vručine, i tuge.

2 I Adam reće Evi, ''Nećemo piti ovu vodu, čak i da umremo. O EVO, kad ova voda uđe u nas, uvećati će našu kaznu i naše djece, koja će doći poslije nas.''

3 Oboje Adam i Eva tad povukoše se od vode,i nisu pili ništa od nje, već došli i ušli u Pećinu Blaga.

4 Ali kad u njoj Adam nije mogao vidjeti Evu; samo je čuo zvuk koji je činila. Ni ona nije mogla vidjeti Adama, samo je čula ga.

5 Tad Adam plaka, u velikoj tugi, i udari se u grudi, i ustane i kaže Evi, ''Gdje si ti?''

6 I ona mu reče, ''Gle, ja stojim u tami.''

7 Tad on reče njoj, ''Sjeti se svijetle prirode u kojoj smo živjeli, dok smo boravili u vrtu!

8 ''O Evo! Sjeti se slave koja je počivala na nama u vrtu. O Evo! Sjeti se drveća koje nas je zasjenjivalo u vrtu dok smo kretali se kroza njega.

9 ''O Evo! Sjeti se da dok smo bili u vrtu, nismo znali ni za noć ni za dan. Sjeti se drveta života, ispod koga je tekla voda, i koje je djelilo svijetlo iznad nas! Sjeti se O Evo, zemlje u vrtu, i svijetlosti tamošnje!

10 ''Misli, o misli o vrtu u kome nema tame, dok smo boravili tamo.

11 ''Dok nismo ranije došli u ovu Pećinu Blaga dok tama nas okruživala, i sad mi ne možemo vidjeti jedno drugo, i sva zadovoljstva ovog života su došla do kraja.''

GLAVA XII.

Kako je tama došla do Adama i Eve

TAD Adam udari se u grudi, on I eva, i jadikovaše cijelu noć do pred zoru, i uzdahnuše nad dužinom noći u Mijaci (Aprilu).

2 I Adam se udari, i baci se na zemlju u pećini, od gorke tuge, i zbog tame, i leža tamo kao mrtav.

3 Ali Eva je čula kako je učinio zvuk prilikom pada. I tražila ga je rukama, i nađe ga kako leži.

4 Tad je bila uplašena, nijema, i osta pri njemu.

5 Ali milostiv Gospod pogleda na smrt Adama, i na Evinu šutnju od straha od tame.

6 I Riječ Božja dođe Adamu i podiže ga iz mertvih, i otvori Evina usta da može govoriti.

7 Tad Adam usta u pećini i reče, ''O Bože, gde je svetlo otišlo od nas, i tama dođe nada nas? Gdje si na ostavio u ovoj dugoj tami? Zašto nas mučiš time?

8 ''I ova tama, O Gospode, gdje je bila da dođe na nas? Takva je da ne vidimo jedno drugo.

9 ''Za toliko koliko dugo bismo u vrtu, nismo vidjeli ni znali šta je tama. Nisam bio sakriven od Eve, niti je ona bila sakrivena od mene, do sada kad me ne može vidjeti, i tama nije bila nada nama, da nas razdvoji.

10 ''Ali Ona i ja bismo oboje u jarkom svijetlu. Ja vidjeh nju i ona vidje mene. I sad pošto smo došli u ovu pećinu, tama dođena nas, i razdvoji nas na dvoje, tako da ja ne vidim nju, niti ona vidi mene.

11 ''O Gospodaru, hočeš li nas mučiti ovom tamom?

GLAVA XIII.

Pad Adama. Zašto su noć i dan stvoreni.

TAD bog, koji je milostiv i pun sažaljenja, čuo Adamov glas, On reće njemu:--

2 ''O Adame, toliko dugo dok je dobar anđeo bio poslušan Meni, jako svijetlo počivalo je na njemu i na njegovim.

3 ''Ali kad je pogriješio Moje zapovjedi, oduzeo sam mu tu svijetlu prirodu, i on posta tama.

4 ''I dok je bio u nebesima, u carstvu svijetla, nije znao ništa o tami.

5 ''Ali je pogriješio, i učinih da padne sa nebesa na zemlju, i zato ova tama dođe na njega.

6 ''I na tebe, O Adame, dok si bio u mom vrtu i poslušan meni, ta je jasna svijetlost počivala također.

7 ''Ali kad ja ču za tvoje sagrešenje, ja ti oduzeh to jako svijetlo. I iz Moje milosti, nisam te vratio u tamu, već učinih tvoje tijelo od mesa, preko koga stavih kožu, kako bi moglo izdržati hladnoću i vručinu.

8 ''Da sam pustio da moj bijes padne teško nada tebe, uništio bih te, i pretvorio te u tamu, bilo bi kao da sam te ubio.

9 ''Ali mojom milošću, učinio sam te takvim kakav jesi; kad si prekršio Moje zapovjedi, O Adame, izveo sam te iz vrta, i učinio da dođeš pravo na ovu zemlju, i zapovjedih ti da živiš u ovoj pećini, i tama dođe na tebe, kao što je na onog koji je prekršio Moju zapovjed.

10 ''Tako, O Adame, ova noć te je prevarila. Neće večito trajati, već samo za dvanaest sati, kad je gotova, dan će se vratiti.

11 '' Ne uzdiši, stoga, niti se pomjeraj, i ne reci u svom srcu da je ova tama duga i dugo traje, i ne reci u svom srcu da te ja mučim s njom.

12 ''Osnaži svoje srce, i ne plaši se. Ova tama nije kazna. Već, O Adame, učinio sam dan, i stavio sunce da daje svijetlost, kako bi ti i tvoja djeca mogli raditi svoj rad.

13 ''Jer znao sam da ćeš griješiti i prekršivati, i izaći u ovu zemlju. I nisam te silio, niti slušao tebe, ni šutao, ni osudio te kroz tvoj pad, niti kroz tvoj izlazak iz svijetla u tamu, niti kovao tebe iz vrta u ovu zemlju.

14 ''Ja te učinih od svijetla; i bio sam voljan da izvedem djecu svjetlosti iz tebe i nalik tebi.

15 ''Ali ti nisi jednog dana držao Moju zapovjest, dok nisam završio stvaranje i blagoslovio sve u njemu.

16 ''Tad ti zapovjedih za drvo, da ne jedeš s njega. Ipak znah Satanu, koji je prevario sebe, da će takođe prevariti tebe.

17 ''Tako ti dadoh na um drvo, da mu ne prilaziš. I rekoh ti da ne jedeš voće s njega, da ne kušaš, niti da sjedaš pod njega, niti da bereš s njega.

18 ''Da nisam bio i govorio s tobom, O Adame, što se tiče drveta, i da sam te ostavio bez zapovjedi, i da si grešio –bio bi to Moj prekršaj, jer ti nisam dao naredbu; ti bi se vratio i krivio Mene za to.

19 ''Ali Ja zapovjedio sam ti, i upozorio te, i ti si pao. Tako da Moja stvorenja ne mogu kriviti mene, već krivnja prebiva na njima samima.

20 ''I O Adame, učinio sam dan za tebe i za tvoju djecu nakon tebe, za njih da rade, i težače u njemu. I učinio sam noć za njih da se odmore od svog rada; i za zvijeri poljske da idu noću i traže svoju hranu.

21 ''Ali dio tame sad preostaje, O Adame, i dnevno svijetlo će uskoro se pojaviti.

GLAVA XIV.

Najranije proroštvo o dolasku Hrista

TAD Adam reče Bogu: '' O Gospodaru, uzmi moju dušu, i daj da ne vidim ovu sumornost više, ili premjesti me na neko mjesto gdje nema tame.''

2 Ali Gospod Bog reče Adamu, ''Uistinu ti kažem, ova tama će otići od tebe, svaki dan sam odredio za tebe, do ispunjenja Mog zavjeta, kad ću te spasti i dovesti nazad u vrt, u prebivalište svijetla koje tražiš, gdje nema tame. Dovesti ću te, unutar – u kraljevstvo nebesko.''

3 I opet reče Bog Adamu, ''Sva ova bol šta se nađe na tebi zbog tvog sagrešenja, neće te osloboditi od ruke Satane, i neće te spasti.

4 ''Ali Ja hoću. Kad dođem dole sa nebesa, i postanem tijelo od tvog potomstva, i uzmeš na Mene slabost od koje ti patiš, tad će tama što je došla na tebe u ovoj pećini doći na Mene u grobu, kad budem u tijelu od tvog sjemena.

5 ''I Ja, koji sam bezvremen, ću biti predmet računanju godina, i vremena, i mjeseci i dana, i biti ću ubrojan kao jedan od sinova između ljudi, u smislu tvog spasenja.''

6 I Bog presta pričati sa Adamom

GLAVA XV

Tad Adam i Eva plakaše i tugovaše zbog riječi Božje ka njima, da će da se vrate u vrt dok se ne ispune dani određeni za njih, najviše zbog jer Bog im reče da On mora trpjeti zbog njihovog spasenja.

GLAVA XVI.

Prvo podizanje sunca. Adam i Eva misle da vatra dolazi da ih spali.

POSLIJE ovog Adam i Eva nisu prestajali da stoje u pećini, mole i tuguju, dok nije jutro svanulo iznad njih.

2 I kad su vidjeli svjetlo da im se vratilo, prestaše se bojati, i očvrsnu u srcima.

3 Tad Adam poče izlaziti iz pećine. I kad je došao do ulaza u nju, i stavši okrenu svoje lice ka istoku, i vidje podizanje sunca sa užarenim zracima, i osjetiše toplotu od njega na tijelu,bio je uplašen od toga, i mislio je u srcu da ovaj plamen dolazi da ga muči.

4 On plaka tad, i udari se u grudi, i pade na zemlju na lice, i učini zahtjev, govoreći:--

5 ''O Bože, nemoj me mučiti, ni proždrijeti me, već uzmi moj život sa zemlje.''

6 Jer mislio je da je sunce Bog.

7 Kako je dok je bio u vrtu čuo glas Božji i zvuk koji je On činio u vrtu, i bojao ga se, Adam nikad nije vidio savršeno svijetlo sunca, ni plamenu vručinu koja mu je doticala tijelo.

8 Stoga se bojao sunca jer plameni zraci su ga stizali. Mislio je da Bog misli da ga muči stoga sve dane on je odredio za njega.

9 Adam također reče u svojim mislima, kako Bog nije nas mučio u tami, možda, on je uzrokovao sunce da ustane i da nas muči vatrenom vručinom.

10 I dok je tako mislio u srcu, Riječ Božja dođe i reče mu:--

11 ''O Adame, ustani i stani. Ovo sunce nije Bog; već je stvoreno da to daje svijetlo po danu, o čemu sam to govorio u pećini govoreći, '' da će svanuće doći brzo, i biti će svijetlo po danu.'

12 ''Ja sam Bog koji te tješio u noći.''

13 I Bog presta da govori Adamu.

GLAVA XVII.

Poglavlje o Zmiji

TAD Adam i Eva izađoše iz otvora pećine, i krenuše ka vrtu.

2 Ali kako dođoše blizu njega, pre zapadnih vrata, od kojih Satana dođe kad prevari Adama i Evu, oni nađoše da zmija postade Satana dolazeći na vrata, i tužno ližući prašinu, i krivuda na grudima na zemlji, zbog prokletstva koje je palo na nju od Boga.

3 I iako je prethodno zmija bila najuzvišenijaod svih zvijeri, sad je promijenjena i postala je ljigava, i najbeznačajnija od svih, i vukla se na grudima i išla po stomaku.

4 I iako je bila najljepša od svih životinja, bila je promijenjena, i posta najružnija od njih svih. Umjesto jedenja najbolje hrane, sad je jela prašinu. Umjesto stanovanja, kao ranije, na najboljim mjestima, sad je živjela u prašini.

5 I dok je bila najljepša između zvijeri, od kojih su sve stajale nijemo na njenu ljepotu, sad je bila omražena od njih.

5 I opet, dok je živjela na najljepšim mjestima, na koja sve ostale životinje dolazile su oda svuda, i gdje je pila, pile su isto, sad, nakon što je postala otrovna, zbog Božje kletve, sve zvijeri su bježale od njenog staništa, i nisu htjele piti vodu, već bježahu od nje.

GLAVA XVIII

Smrtna borba sa zmijom

KAD prokleta zmija vidje Adama i Evu, ona nadune svoju glavu, stajući na repu, i sa očima krvavo crvenim, učini kao da će ih ubiti.

2 Išla je pravo na Evu, i trčala za njom; dok je Adam stajao, plakao jer nije imao štap u ruci da udari zmiju, i nije znao kako da ju usmrti.

3 Sa srcem koje je gorjelo ka Evi, Adam je prišao zmiji, i držao je za rep, kad se okrenu ka njemu i reče mu:--

4 ''O Adame, zbog tebe i Eve, ja sam gmizava, i idem na stomaku.'' Tad svojom velikom snagom, baci Adama i Evu i pritisne ih, kao da će ih ubiti.

5 Ali Bog posla anđela koji je bacio zmiju dalje od njih, i pridigao ih.

6 Tad Riječ Gospodnja dođe zmiji, i reče joj, ''iz prva učinih te glatkom, i učinih da ideš na stomaku, ali ti nisam oduzeo govor.

7 ''Sad, međutim, budi nijema, i ne pričaj više, ti i tvoja vrsta; jer iz prva, pad mojih stvorenja se dogodio kroz tebe, i htjela si ih ubiti.''

8 Tad zmija bi pogođena nijemošću, i nije pričala više.

9 I vjetar dođe udari s nebesa naredbom Božijom da odnese dalje zmiju od Adama i Eve, baciše je na morsku obalu, i spusti se u Indiji.

GLAVA XIX.

Zvijeri se podčiniše Adamu.

ALI Adam i Eva plakaše pred Bogom. I Adam Mu reće:--

2 ''O Bože, kad sam bio u pećini, rekoh ovo Tebi, moj Gospode, da zvijeri poljske će ustati i progutati me, i oduzeti će mi život sa zemlje.''

3 Tad Adam, zbog toga što ga snađe, udari se u grudi, i pade na zemlju kao mrtvac, tad dođe k njemu Riječ Božja, koja ga podiže, i reče mu,

4 ''O Adame, nijedna od ovih zvijeri neće moći da te povrijedi; jer kad ja stvorih zvijeri i ostale koji se kreću dovedoh ih tebi do pećine, nisam dao zmiji da dođe s njima, jer bi ustala protiv tebe, učinila da se bojiš, i strah bi ti pao na srce

5 ''Jer ja znam da prokleti je bezuman; stoga nisam dao da dođe blizu tebi sa ostalim zvijerima.

6 ''Ali sad ohrabri svoje srce i ne boj se. Ja sam sa tobom do zadnjeg dana koji sam odredio za tebe.''

GLAVA XX.

Adam želi da zaštiti Evu

TAD Adam plaka i reče, ''O Bože, premjesti nas na drugo mjesto, da zmija ne dođe ponovo blizu nas, i ustane na nas. Da ne nađe tvoju sluškinju Evu samu i ubije je; jer njene oči su gadne i zle.''

2 Ali Bog reče Adamu i Evi, ''Nadalje ne bojte se, neću dati da priđe blizu vas, odveo sam je dalje od vas, od ove planine; niti ću ostaviti u njoj išta da vas povrijedi.''

3 Tad Adam i Eva slaviše Boga' i dadoše mu hvalu, i veličaše Ga za to što ih je izbavio iz smrti.

GLAVA XXI.

Adam i Eva pokušavaju samoubistvo

TAD Adam i Eva krenuše u potragu za vrtom

2 I vručina im je pekla lica; i znojili su se od vručine, i plakaše pred Bogom.

3 Mjesto gdje su plakali bilo je blizu visoka planina, prema zapadnim vratima vrta.

4 Tad Adam baci sebe dole sa vrha planine; njegovo lice je bilo iskidano i tijelo oderano; mnogo krvi je tjecalo od njega, i bio je blizu smrti.

5 U međuvremenu Eva je ostala na planini plačući nada njim, ležeći.

6 I ona reče, ''Ne želim da živim poslije njega, jer sve što on uradio je sebi je zbog mene.''

7 Tad ona baci sebe za njim, i bi izudarana i ogrebana od stijenja, i osta ležeći kao mrtva.

8 Ali milostivi Bog, koji gleda na svoja stvorenja, pogleda na Adama i Evu kako ležaše mrtvi, i posla svoju riječ njima, i podiže ih

9 I reče Adamu, ''O Adame, sva ova bijeda koju si donio na sebe, neće prevagnuti protiv Moje odluke, niti če izmijeniti zavjet od 5500 godina.''

GLAVA XXII.

Adam u vedrijem raspoloženju

Tad Adam reče Bogu, ''Venem se na vručini; umoran sam od hodanja, nisam sklon ovom svijetu. I ne znam kad ćeš me Ti izvesti iz njega, da odmorim.''

2 Tad Gospod Bog reče mu, ''O Adame, ne može to biti sada, niti kada ti završiš svoje dane. Tada ću izvesti tebe iz ovog jadnog svijeta.''

3 I Adam reče Bogu, ''Dok sam bio u vrtu nisam znao za vručinu, ni umor, niti sam kretao unaokolo, niti drhtao, niti bojao se; a sad od kad sam došao u ovu zemlju, sve te nevolje dođoše na mene.''

4 Tad Bog reče Adamu, ''Tako dugo dok držiš Moje zapovijedi, Moje svijetlo i Moja milost će počivati na tebi. Ali kad prekršiš Moju zapovijed, tuga i patnja će te snaći u ovoj zemlji.''

5 I Adam plaka i reče, ''O Bože, ne ostavljaj me zbog ovog, niti udaraj me sa teškim patnjama, niti mi uzvraćaj prema mojim grijesima; Jer mi, našom slobodnom voljom, smo sagriješili Tvoju zapovijed, i zaboravili Tvoj zakon, i tražili da budemo bogovi kao Ti, kad Satan neprijatelj prevari nas.''

6 Tad Bog reče opet Adamu, ''Jer si donio strah i nevolju u ovu zemlju, umor i trpljenje zato su tu, penjanje na ovu planinu, i smrt od nje, uzeti ću sve ovo na Sebe u cilju da te spasim.

GLAVA XXIII

Adam i Eva se spremaju i prave prvi oltar ikad napravljen.

TAD Adam zaplaka više i reče, ''O Bože, imaj milosti na me,tako daleko da uzmem na Tebe, to što ću raditi.''

2 Ali Bog uze Svoju Riječ od Adama i Eve.

3 Tad Adam i Eva stadoše na noge; i Adam reče Evi ''Spremi se, i ja ću također spremiti se.'' I ona se pripremala, kako joj Adam reče.

4 Onda Adam i Eva uzeše kamenje i staviše ga u obliku oltara; i uzeše lišće sa drveća van vrta, sa kojim su  obrisali, sa strane kamena, krv koju su prolili.

5 Ali to što je palo na pijesak, uzeše zajedno sa prahom i pomješaše i ponudiše na oltaru Bogu.

6 Tad Adam i Eva stadoše podno oltara i tugovaše, tako prizivajući Boga, ''Oprosti nam prekršaj (*1) i naš grijeh, i pogledaj nas Tvojim milostivim očima. Jer kad smo bili u vrtu naše hvale i naše himne išle su pred Tebe bez prestanka.

7 ''Ali kad smo došli u ovu stranu zemlju, čista hvala nije više bila naša, ni prava molitva, niti razumijevanje srca, ni mile misli, ni pravi savjet, ni duboka pronicljivost, ni visoke misli, čak naša svijetla priroda napusti nas. Ali naša tijela su se promjenila od izgleda u komu su prvo bili, kad smo stvoreni.

8 ''Sad pogledaj našu krv koja je ponuđena na ovom kamenju, i primi iz nađih ruku, kao hvalu koju smo uobičajavali pjevati Tebi prvo, kad smo bili u vrtu.++

I Adam poče upučivati još molbi Bogu.

Napomena

16.1 ORIGINALNA GOSPODNJA MOLITVA NAVODI SE DA JE KORIŠTENA 150 GODINA PRIJE NAŠEG GOSPODA: Naš Oče, Koji si na nebesima, budi milostiv nama, O Gospode Bože, sveti se Ime Tvoje, i daj da sječanje na Tebe bude veličano u Nebesima gore i dole na zemlji.

Daj da dođe kraljevstvo Tvoje sad i zauvek. Sveti ljudi od davnina kažu popusti i oprosti svim ljudima šta god oni uradili meni. I ne uvedi nas u iskušenje, već izbavi nas od zloga; jer Tvoje je kraljevstvo i Ti ćeš vladati u slavi zauvek i u vijeke, AMEN.

GLAVA XXIV

Jasno proročanstvo o životu i smrti Hrista

Tad milostivi Bog, dobar i koji voli ljude, pogleda na Adama i Evu, i na njihovu krv, koju su držali kao žrtvu Njemu; bez naređenja od Njega da tako rade. On se čudio nad njima, i primio njihovu žrtvu.

2 I Bog posla oda sebe svijetlu vatru, i spali žrtvu.

3 Osjetio je miris slatkog mirisa njihovog prinosa, i pokaza im milost.

4 Tad dođe Riječ Božja Adamu, i reče mu, ''O Adame, kao što si ti prolio krv, tako ću ja proliti Moju sopstvenu krv kad Ja postanem tijelo od tvog potomstva; i kao što si ti umro, O Adame, tako ću također ja umreti. I kao što si ti sagradio olta, tako ću ja za tebe napraviti oltar na zemlji, i kao što si ti ponudio svoju krv na njemu, tako ću također ponuditi Ja Svoju krv na oltaru na zemlji.

5 ''I kao što si ti tražio oproštenje kroza krv, tako ću ja učiniti Moju krv oproštenjem od grijehova, i izbaciti sagrešenje u njoj.

6 ''I sad, vidi, Ja sam prihvatio tvoj prinos, O Adame, ali dani zavjeta, čime sam te vezao, nisu ispunjeni. Kad budu ispunjeni, tad ću te dovesti nazad u vrt.

7 ''Sad, stoga, osnaži svoje srce; i kad tuga dođe na tebe, učini Mi žrtvu, i biti ću ti na uslugi.

GLAVA XXV.

Bog se pokazuje kao milostivi i ljubljeni. Ustanovljenje bogosluženja.

ALI Bog je znao šta Adam ima na svom umu, da bi on morao često ubijati sebe i činiti prinos Njemu svoje krvi.

2 Stoga mu je rekao, ''O Adame, ne ubijaj se kao što si, bacajući sebe sa te planine.''

3 Ali Adam reče Bogu, ''Bilo mi je na umu da stavim kraj sebi odjednom, jer sam sagrešio Tvoju zapovjed, i za to što sam izašao iz prelijepog vrta; i zbog jasnog svijetla koje Si oduzeo od mene, i za hvalu koja je izlazila iz mojih usta bez prestanka, i zbog svjetlosti koja je prekrivala me.

4 ''Sad, Tvojom dobrotom, O Bože, ne udaljuj od mene sve to, već budi mi na usluzi svaki put kad umrem, i dovedi me u život.

5 ''I tako biti će znano da Ti si milostiv Bog, koji ne želi da jedan strada; koji ne voliš da čovjek padne; i koji ne osuđujueš nikog okrutno, teško, i kroz cijelo uništenje.''

6 Tad Adam osta tiho.

7 I Riječ Božja dođe k njemu, i blagoslovi ga, i utješi ga, i dogovori se s njim, da će ga On spasiti na kraju dana određenog za njega.

8 Ovo, tad, bi prva žrtva koju je Adam učinio Bogu, i to posta običaj da se čini.

GLAVA XXVI.

Prelijepo proročanstvo o vječnom životu i sreći (v.15). Dolazak noći

TAD Adam uze Evu, i počeše se vračati do Pećine Blaga gde življaše. Ali kad se približavao i vidio je iz daljine, teška tuga dođe na Adama i Evu kad je pogledaše.

2 Tad Adam reče Evi, ''Kad smo bili na planini bili smo utješeni Rječju Božjom kad je pričao s nama; i svjetlost koja je došla sa istoka, sijaše iznad nas.

3 ''Ali sad Riječ Božja je sakrivena od nas, i svijetlo koje je sijalo iznad nas je tako promjenjeno da nestaje, i daje da tama i tuga dolaze na nas.

4 ''I natjerani smo da uđemo u ovu pećinu koja je kao zatvor, gdje tama nas pokriva, tako da smo razdvojeni jedno od drugog; i ti me ne možeš vidjeti, niti Ja tebe.

5 Kad Adam izgovori ove riječi, oni plakaše i raširiše ruke pred Bogom; jer bili su puni žalosti.

6 I oni se utjecaše Bogu da donese sunce na njih, da im sija, tako da tama se ne vraća, i da ne dolaze ponovo da se sakrivaju u kamen. I htjedoše radije umreti nego vidjeti tamu.

7 Tad Bog pogleda na Adamai Evu i na njihovu veliku tugu, i na sve što su uradili žarkog srca, na nevolje u kojima su, umjesto prijašnjeg stanja dobrog bića, i na svu bijedu što dođe na njih u stranoj zemlji.

8 Stoga Bog se nije ljutio na njih; niti bio nestrpljiv s njima; već je bio dugo trepeljiv i suzdržan prema njima, kao prema djeci koju On je stvorio.

9 Tad dođe Riječ Božja k Adamu, i reče mu, ''Adam, što se tiče sunca, ako ga ja uzmem i donesem tebi, dani, sati, godine i mjeseci bi došli do ničega, i savez koji sam ja napravio sa tobom, nikad ne bi bio ispunjen.

10 ''Tad bi ti bio ostavljen u dugoj boli, i spasenje ti ne bi nikad došlo.

11 ''Tako, radije, nosi dugu i mirnu dušu dok živiš noću i danju, do ispunjenja dana, i vremena kad Moj zavjet dođe.

12 ''Tad ću doći da te spasem, O Adame, jer ja ne želim da ti budeš nesrećan.

13 ''I kad Ja pogledah na sve dobre stvari u kojima ti prebivaš, i zašto izlaziš iz njih, tad ću ti voljno pokazati milost.

14 ''Ali ne mogu izmjeniti zavjet što je izašao iz Mojih usta; drugačije bih te doveo nazad do vrta.

15 ''Kad bude zavjet ispunjen, tad ću ti pokazati i tvom potomstvu milost, i dovest ću te u zemlju zadovoljstva, gdje nema ni tuge ni bola, već stalna sreća i zadovoljstvo, i svjetlo da nikad ne prestaje, i slava da nikad ne prestaje, i prelijepi vrt koji nikad neće proći.''

16 I Bog reče ponovo Adamu, '' Budi dugo strpljiv i uđi u pećinu, jer tama, koje se bojiš, će biti samo dvanaest sati duga, i kad završi, svjetlo će se dići.''

17 Tad kad Adam ću ove rijeći od Boga, on i Eva slaviše Boga, i njihova srca bijahu utješena. Oni se vratiše u pećinu po običaju, dok su suze tekle im niz oči, tuga i jadikovanje dođoše iz njihovih srca, i oni htjedoše da njihova duša napusti im tijelo.

18 I Adam i Eva stadoše moliti, dok tama noći dođe na njih, i Adam bi sakriven od Eve, i ona od njega.

19 I ostaše stajati u molitvi.

GLAVA XXVII.

Drugo iskušenje Adama i Eve. Đavo uzima oblik lažne svjetlosti.

KAD Satana mrzitelj svega dobra, vidje kako su nastavili svoju molitvu, i kako Bog pričao je s njima, i utješio ih, i kako je On prihvatio prinos – Satan se prikaza u utvari.

2 Počeo je da mijenja svoje snage; u njegovim rukama bijaše plamteća vatra, i biše u velikom svijetlu.

3 Potom svoje prijestolje stavi blizu ulaza u pećinu, jer nije mogao uči zarad njihovih molitvi. I on prosu svjetlo u pećinu, dok pećina nije blistala kroza Adama i Evu; dok snage počeše pjevati hvale.

4 I Satan učini ovo, da kad Adam ugleda svijetlo, da pomisli da je nebesko svijetlo, i Satanine snage su anđeli; i da Bog posla ih da paze na pećinu, i da im da svijetlo u tami.

5 Tako da kad Adam izađe iz pećine i vidje ih, Adam i Eva se pokloniše Satani, tako je prevario Adama, i drugi put ponizio ga pred Bogom.

6 Kad Adam i Eva vidješe svijetlo, misleći da je pravo, oni očvrsnuše u srcima, i kako su drhtali Adam reće Evi: --

7 '' Pogledaj na veliko svijetlo, i na mnoge te što pjevaju himne, i snage koje stoje vani nisu došle do nas, ne govore nam šta govore, ili odakle dolaze, ili šta znači to svijetlo, šta su te himne, zbog čega su poslani ovamo, i zašto ne ulaze.

8 ''Da su od Boga, došli bi kod nas u pećinu, i rekli bi nam njihovu namjeru.''

9 Tad Adam stane i moli se Bogu sa žarkim srcem, i reče:-

10 ''O Bože, je li u svijetu iko drugi nego Ti, koji si stvorio anđele i napunio ih svijetlom, i poslao ih da nas čuvaju, koji češ doći s njima?

11 '' Ali vidi, mi vidimo ove snage koje stoje na ulazu u pećinu, oni su u velikom svijetlu, pjevaju glasne hvale. Ako su oni neki drugi bogovi pored Tebe, reci mi; i ako su oni poslani od Tebe, obavijesti me o razlogu kojem si ih poslao.

12. Čim je Adam ovo rekao, tad anđel Božji pojavi se njemu u pećini, koji mu reče, ''O Adame, ne boj se. Ovo je Satana i njegove snage; on želi da te zavede kao što te prevario prvi put. Prvi put, bio je sakriven u zmiji, ali sad je došao po sličnosti anđela svjetlosti, iz razloga, da kad ga poštivaš, on može očarati te, u prisustvu Boga.

13 Tad anđeo ode od Adama, koji je svezao Satanu na ulazu u pećinu, i skinuo ga od lažnog prikaza koji je imao, i dovede ga u njegovom odvratnom obliku Adamu i Evi; koji su se bojali kad su ga vidjeli.

14 I anđel reče Adamu, ''Ovaj odvratan oblik je njegov od kad je Bog dao da padne sa nebesa. On nije mogao prići ti u njoj; stoga se preobrazio u anđela svjetlosti.

15Tad anđel odvede Satanu dalje i njegove horde od Adama i Eve, i reče im, ''Ne bojte se, Bog koji vas je stvorio, će vas ojačati.''

16 I anđeo ode od njih

17 Adam i Eva ostaše stajući u pećini, utjeha ne dođe do njih, bili su razdvojeni u mislima.

18 I kako je dolazilo jutro oni se moliše, i onda odoše da traže vrt. Jer njihovo srce bi prema njemu, i nisu mogli naći utjehu za to što su ga napustili.

GLAVA XXVIII

Đavo se pretvara da vodi Adama i Evu do vode da se okupaju.

ALI kad Satana vidje ih, kako idu ka vrtu, on okupi svoje snage, i dođe u vidu oblaka, s namjerom da ih prevari.

2 Adam i Eva vidješe ga, i mislili su da su anđeli Božji došli da ih utješe zarad njihovog napuštanja vrta, ili da ih odvedu nazad u njega.

3 I Adam raširi svoje ruke prema Bogu, tražeći od Njega da ga učini da razumije šta su postali.

4 Tad Satana, mrzitelj svega dobrog, reče Adamu, ''O Adame, Ja sam anđeo velikog Boga, i vidi snage koje me okružuju.

5 ''Bog me posla i njih da učinim da te dovedem do granice vrta ka sjeveru; do obale čistog mora, i da okupaš se ti i Eva u njemu, i da uzdigneš se u prošlo stanje, da se vratiš ponovo u vrt.

6 Ove riječi uploviše u srce Adama i Eve.

7 Zasad Bog je držao svoju riječ od Adama, i nije mu dao da razumije iz prva, već je čekao da vidi njegovu snagu; da li će prevazići kao Evu u vrtu, ili će on nadvladati.

8 Tad Satana pozva Adama i Evu i reče, ''Vidite, idemo do morske vode, ''i oni krenuše

9 I Adam i Eva slijediše ih na nekoj maljoj udaljenosti

10 Ali kad dođoše do planine sjeverno od vrta, vrlo visoka planina, bez ijednog koraka ka vrhu nje, Đavo se približi Adamu i Evi, i učini ih da idu do vrha ustvarno, a ne u viziji, želeći, kao on, da ih baci odozdo i ubije ih, i da izbriše njihovo ime sa zemlje; tako da zemlja ostane njemu i njegovim poslušnima samo.

GLAVA XXIX.

Bog saopštava Adamu namjeru Đavola

Ali kad milostivi Bog vidje da Satana želi da ubije Adama na razne načine, i vidje da je Adam krotak i bez lukavstva, Bog reče Satani jakim glasom, i prokle ga.

2 Tad on i njegove snage odoše, a Adam i Eva ostaše stajaći na vrhu planine, odakle vidješe da ispod njih je prostran svijet, veći nego su mislili. Ali ne vidješe nikog od snaga koje biše s njima.

3 Oni plakaše, oboje Adam i Eva, pred Bogom, i moliše za oproštaj.

4 Tad dođe Riječ od Boga k Adamu, i reče mu, ''Znaj i razumij glede Satane, da on traži da zavede te i tvoje potomke poslije tebe.''

5 I Adam plaka pred  Gospodom Bogom, i molio ga i tražio da mu da nešto iz vrta, kao znak, da bude utješen.

6 I Bog vidje Adamove misli, i posla anđela Mihaela daleko na more koje je do Indije, da uzme od tamo zlatni štap i donese ga Adamu.

7 Ovo uradi Bog u mudrosti, u smislu da ovaj zlatni štap, bude sa Adamom u pećini, sija svijetlom u noći oko njega, i da to bude kraj strahu od tame.

8 Tad anđeo Mihajlo ode po Božjem naređenju, uzme zlatni štap, kako Bog naredi mu, i donese Adamu.

GLAVA XXX.

Adam prima prva zemaljska dobra.

POSLE, ovih stvari, Bog odredi anđelu Gabrielu da ode do vrta, i kaže heruvimu koji ga čuva, ''Vidi, Bog mi odredi da dođem u vrt, i da uzmem prijatan mirisni tamjan, i dam Adamu.''

2 Tad anđeo Gabriel ode dole Božjim određenjem do vrta, i kaže kerubimu kako Bog zapovjedi mu.

3 Heruvim tad reče, ''Dobro.'' I Gavrilo ode i uze tamjan.

4 Tad Bog naredi anđelu Rafaelu da ode do vrta, i kaže heruvimu da mu da mirisne smole mira, da da Adamu.

5 I anđeo Rafael ode i kaže heruvimo kako Bog mu naredi , i heruvim reče, ''Dobro.'' Tad Rafael ode i uze miro.

6 Zlatni štapovi su bili iz Indijskog mora, gdje je tamo drago kamenja. Tamjan je bio sa istočne granice vrta, a smirna sa zapadne granice, odakle gorčina dođe na Adama.

7 I anđeli donesoše ove tri stvari Bogu, do Drveta Života, u vrtu.

8 I Bog reče anđelima, ''Uronite ih u izvor vode; tad uzmite ih i pospite njihovu vodu preko Adama i Eve, da mogu biti malo utješeni u svojoj tugi, i dajte ih Adamu i Evi.

9 I anđeli učiniše kako Bog zapovjedi im, i daše sve te stvari Adamu i Evi na vrhu planine na koju Satana stavi ih, kad su tražili da učini kraj s njima.

10 I kad Adam vidje zlatne štapove, tamjan i miro, bio je radostan i plakao jer je mislio da zlato je uzeto iz carstva odakle je došao, da je tamjan uzet od jarkog svjetla koje je uzeto od njega, i da miro je uzeto od tuge u kojoj je bio.

GLAVA XXXI.

Dodatno su se prilagodili Pećini Blaga na treći dan.

POSLIJE ovih događanja Bog reče Adamu, ''Tražio si me nešto iz vrta da uzmeš, da se utješiš time, i Ja dao sam ti ove tri uspomene kao utješenje k tebi;  da veruješ u Mene i Moj savez s tobom.

2 ''Ja ću doći i spasti ću te; i kraljevi će mi donijeti kad budem u tijelu, zlato, tamjan i izmirnu; zlato kao znak Mog kraljevstva; tamjan kao znam Moje božanstvenosti; i miro kao znak Mog trpljenja i Moje smrti.

3 ''Ali, O Adame, stavi ovo u pećinu; zlato da ti da svjetlost po noći; tamjan, da možeš udisati njegov mio miris, i smirnu, da te utješi u tugi.''

4 Kad Adam ću ove riječi od Boga, on slavio ga je pred Njim. On i Eva veličaše Ga i dadoše mu hvalu, jer je milostivo odnosio se prema njima.

5 Tad Bog zapovjedi trima anđelima, Mihaelu, Gavrilu i Rafaelu, svakomu da donese šta je on donio, i da daju Adamu. I oni učiniše tako, jedan po jedan.

6 I Bog zapovjedi Surijelu i Salatielu da uzmu Adama i Evu, i da ih donesu dole sa vrha visoke planine, i da ih odvedu u Pećinu Blaga.

7 Tamo oni položiše zlato na južnu stranu pećine, tamjan na istočnu stranu, i izmirnu na zapadnu stranu. Jer otvor pećine bi na sjevernoj strani.

8 Anđeli tada udobno smjestiše Adama i Evu i odoše.

9 Zlato je imalo sedamdeset štapova, tamjan dvanaest funti (6 kg); i smirna, tri funte (1.5kg.)

10 To je sotalo Adamu u Pećini Blaga; stoga je zvano ''od skrovišta.'' Ali prevodioci kažu da je znava ''Pećina od Blaga'', zbog tijela pravednika koja su bila unutar nje.

11 Ove tri stvari Bog dade Adamu, i treći dan nakon što je izašao iz vrta, znak trećeg dana Gospodnjeg treba ostati u srcima na zemlji.

12 I ove tri stvari, su ostale sa Adamom u pećini, davale su mu svjetlo po noći, i po danu davalu su mu malo olakšanja od tuge.

GLAVA XXXII.

Adam i Eva ulaze u vodu da se mole.

I Adam i Eva ostaše u Pećini Blaga do sedmog dana; nisu ni jeli plodova zemaljskih, ni pili vodu.

2 I kad je svanulo osmi dan, Adam reće Evi, ''O Evo, da molimo Boga da nam da nešto iz vrta, i On posla Svoje Anđele koji su donijeli šta su željeli.

3 ''A sad, ustani, hajde da idemo do mora vode koje vidimo prvo, i hajde da stojimo u njoj, moleći Boga da ponovo bude uslužan nam i da nas vrati u vrt; ili da nam da nešto; ili da nam On da nešto da nas utješi u nekoj drugoj zemlji od ove u kojoj smo.

4 Tad Adam i Eva izađu iz pećine, odoše i stajaše na obali mora u koje su ranije uronili sebe, i Adam reće Evi:--

5 ''Dođi, idi dolje do ovog mjesta, i ne izlazi do kraja tridesetog dana, tad ću doći k tebi. I moli Boga sa žarkim srcem i milim glasom, da nam oprosti.

6 ''Ja ću ići na drugo mjesto, i uči u njega, i učiniti kao i ti.''

7 Tad Eva ode dolje u vodu, kako Adam odredi joj. Adam također ode u vodu; i oni stajaše moleći; i tražeći Gospodara da im oprosti njihovu grešku, i da povrati ih u njihovo prijašnje stanje.

8 I tako su stajali moleći, do kraja pet i tridesetog dana.

GLAVA XXXIII

Satana lažno obećava ''jarku svjetlost''

ALI Satana, mrzitelj svega dobrog, tražio ih u pećini, i nije ih našao, iako tražio je svugdje za njima.

2 Ali našao ih je kako stoje u vodi moleći i mislio u sebi, ''Adam i Eva stoje u toj vodi moleći Boga da im oprosti njihov prekršaj, i da povrati njihovo prijašnje stanje, i da ih uzme od moje ruke.

3 ''Ali ja ću zavesti ih tako da oni izađu iz vode, i da ne ispune svoj zavjet.

4 Tad mrzitelj svega dobra, ne ode Adamu, već ode Evi, i uzme oblik anđela Božjeg, hvaleći i radujući, i reće joj—

5 ''Mir tebi! Budi zadovoljna i radosna! Bog je na naklonjen vama, i poslao me Adamu. Donio sam mu radosne vijesti spasenja, i od njega ispuniti ću ga jasnim svjetlom kao iz prva što je bio.

6 ''I Adam, u svojoj radosti za obnovom, poslao me tebi, da dođeš k meni, u smislu da te krumišem svjetlom kao njega.

7 ''I on reče mi, ''Reci Evi; ako ona ne dođe s tobom, reci joj za znak kad smo bili na vrhu planine, kako je Bog poslao Svog anđela koji nas je uzeo i doveo do Pećine s Blagom; i ostavio zlato na južnoj strani; tamjan na istočnoj strani, i miro na zapadnoj strani. 'Sad dođi k njemu.''

8 Kad Eva ću ove rijeći od njega, ona se veoma obradova. I mislila da Satanina pojava je stvarna, i izađe iz mora.

9 On ode prije, i ona ga pratila dok nisu došli do Adama. Tad Satana sakri sebe od nje, i nije ga vidjela više.

10 Ona tad dođe i stade pred Adama, koji je sjedio u vodi i radovao se Božjem oprostu.

11 I kako ga je ona pozvala, on se okrenuo, našao nju tamo i plakao kad ju je vidio, i udario se po grudima; i od gorčine žalosti, on potonu u vodu.

12 Ali Bog pogleda na njega i na njegovu nevolju, i na njega na poslednjem udisaju. I Riječ Božja dođe s nebesa, podiže ga iz vode, i reče mu, ''Idi do obale ka Evi.''I kad on dođe do Eve reče joj, ''Ko ti reče da dođeš ovamo?''

13 Tad ona reče mu razgovor anđela koji se pojavio njoj i dao joj znak.

14 Adam je tugovao, i dade joj do znanja da je to Satana. On tad uze nju ioboje se vratiše u pećinu.

15 Ova stvari su se dogodile njima po drugi put kad su otišli do vode, sedam dana nakon njihovog izlaska iz vrta.

16 Postili su u vodi trideset i pet dana; sve skupa četrdeset i dva dana odkad su napustili vrt.

GLAVA XXXIV.

Adam podsječa na stvaranje Evu. On rječito moli za hranu i piće.

I u jutro četrdeset i treći dan, izađoše iz pećine, tužni i plakahu. Njihova tijela bijahu izgladnjela, i bili su omršavjeli od gladi i žeđi, od posta i molitve, i od teške tuge zbog njihovog grijeha.

2 I kad su izašli iz pećine odoše na planinu zapadno od vrta.

3 Stajali su i molili i tražili Boga da im oprosti njihove grijehe.

4 I poslije moljenja Adam poče da se utječe Bogu govoreći, ''O moj Gospode Bože, i moj Stvoritelju, ti si zapovjedio četiri elementa da se sakupe, i biše sakupljeni tvojim naređenjem.

5 Tad si raširio Svoju ruku i stvorio me iz jednog elementa, koji je prah zemlje; tad si me doveo u vrt na treći čas, u Petak, i saopštio mi o tomu u pećini.

6 ''Onda, iz prva, nisam znao noć ni dan, jer imah svjetlu prirodu; niti me je svjetlo u kojem sam živio napuštalo da bih znao noć i dan.

7 ''Potom , opet, O Gospode, u taj treći čas u kome si stvorio me, doveo si mi sve zvjeri, i lava, i nojeve, i ptice u vazduhu, i sve stvari koje se kreću po zemlji, koje Si stvorio u prvi čas prije mene u Petak.

8 ''I Tvoja volja bila je da ih imenujem sve, jedno po jedno, sa odgovarajučim imenom. I ti dao si mi razumevanje i znanje, i čisto srce i pravu misao od Sebe, kako bih mogao nazvati ih po Tvom promislu u odnosu na imenovanje njihovo.

9 ''O Bože, Ti si ih učinio poslušnim meni, i naredio da nijedno od njih prekrše i zastrane, prema Tvojoj zapovjedi, i vlast koju Si dao mi nad njima. Ali sad one su se odstranile od mene.

10 ''Tad je u taj treći čas u Petak, u kojem si me stvorio, i zapovjedio mi u pogledu drveta, kojem se nisam ni približavao, niti jeo s njega, jer Ti reče mi u vrtu, ''Kad okusiš s njega, od smrti ćeš umrijeti.''

11 ''I ako si me kaznio kao što si rekao, sa smrću, trebao sam umrijeti isti taj trenutak.

12 ''Štaviše, kad si mi zapovjednio u pogledu drveta, nisam prilazio ni jeo s njega, Eva nije bila sa mnom; Ti nisi je još stvorio, niti Si još uzeo nju s moje strane; niti je još čula ovo naređenje od Tebe.

13 ''Onda, na kraju trećeg časa u Petak, O Bože, Ti si učinio da zadrijemam i san dođe na mene, i ja spavah, i bih prevučen snom.

14 ''Tad Ti si povukao rebro s moje strane, i učinio ga po mojoj sličnosti i slici. Tad ustah, i kad ja vidjeh nju i znah ko je, Ja rekoh, 'Ovo je kost od moje kosti, i tijelo od mog tijela, stoga ona će biti zvana ženom.'

15 ''Bila je Tvoja dobra volja, O Bože, da si donio drijemež i san nada me, i da si izveo Evu iz moje strane, dok nije izašla, tako da nisam vidio kako je stvorena, niti mogu svjedočiti. O moj Gospodarum kako strašna i velika je Tvoja dobrota i slava.

16 ''I Tvoja dobra volja,O Bože, Ti učini nas oboje sa tijelima od svijetle prirode, i Ti učini nas dvoje, jednim, i Ti dade nam Svoju milost, i napunio si nas hvalama tvog Svetog Duha; da ne budemo ni gladni ni žedni, niti da znamo šta je tuga, ni slabost srca; niti patnja, post, ni umor.

17 ''Ali sad, O Bože, poslije sagrešenja Tvoje zapovjedi i kršenja Tvog zakona, Ti si izveo nas u stranu zemlju, i uzrokovao patnju, i slabost, glad i žeđ da nas obuzmu.

18 ''I sad, O Bože, molimo Te, daj nam nešto da jedemo iz vrta, da zadovoljimo našu glad, i nešto čime ćemo ugasiti žeđ.

19 ''Jer, vidi, mnoge dane, O Bože, mi nismo kušali ništa i pili ništa, i naše tijelo je sasušeno, i naša snaga je iscrpljena, i san je otišao s naših očiju od slabosti i plakanja.

20 ''Tako, O Bože, mi se ne usudimo sakupljati išta plodova sa drveća, iz straha od Tebe. Jer kad sagriješismo iz prva Ti si poštedio nas, i nisi učinio da umremo.

21 ''Ali sad, mi mislimo u svojim srcima, ako ne jedemo voća sa drveta, bez Božjeg naređenja, On će nas uništiti ovaj put, i izvući će nas sa lica zemlje.

22 ''I ako pijemo ovu vodu, bez Božjeg naređenja,On će učiniti kraj s nama, i isčupati nas odjednom.

23 ''I zato O Bože, došao sam na ovo mjesto sa Evom, molimo Te daj nam voća iz vrta, da budemo zadovoljeni njime.

24 ''Mi želimo plodove koji su na zemlji, i sve ostalo što nam nedostaje na njoj.

GLAVA XXXV.

Božji odgovor

TAD Bog pogleda na Adama i njegov plač i stenjanje, i Riječ Božja dođe k njemu, i reče mu:--

2 ''O Adame, kad si bio u Mom vrtu, nisi znao ni za jelo ni piće; niti slabost, niti patnju; niti mršavost tijela, niti promjenu; niti je san dolazio na tvoje oči. Ali kako si pogrešio, i došao u ovu stranu zemlju, sva ova iskušenja dođoše na tebe.

GLAVA XXXVI.

Smokve.

TAD Bog zapovijedi heruvimu, koji je čuvao vrata vrta sa plamenim mačem u ruci, da uzme nešto voća od smokvinog drveta, i da da Adamu.

2 Heruvim posluša zapovijed Gospoda Boga, i ode u vrt i donose dve smokve na dve grančice, svaka smokva visjela je na svom listu; bile su od dva drveta između kojih Adam i Eva sakriše sebe kad Bog hodaše u vrtu, i Riječ Božija dođe k Adamu i Evi i reće im, ''Adama, Adame, gdje si?''

3 A Adam odgovori, ''O Bože, ovdje sam Ja. Kad čuh glas Tvoj, sakrih se, jer sam go.''

4 Tad heruvim uze dve smokve i donese ih Adamu i Evi. Ali on baci njima izdaleka, jer nisu smjeli prilaziti blizu heruvimo iz razloga svojih tijela, da ne prilaze blizu vatri.

5 Iz prva, anđeli su drhtali u prisustvu Adama i bojali ga se. Ali sad Adam je drhtao pred anđelima i bojao ih se.

6 I Adam se približi i uze jednu smokvu, i Eva također dođe i uzme drugo.

7 I kako ih uzeše u ruke, oni pogledaše na njih, i znaše da su sa drveća između kojeg su se bili sakrili.

GLAVA XXXVII

Četrdeset i tri dana ispaštanja ne može otkupiti jedan čas grešenja.

TAD Adam reće Evi ,''Ne vidiš li ove smokve i njihovo lišće, sa kojim smo se pokrili kad smo bili otkriveni od naše svijetle prirode? Ali sad, mi ne znamo koja bijeda i patnja može doći na nas od jedenja njih.

2 Zato, O Evo, hajde da su uzdržimo i da ih ne jedemo, ti i ja; i hajde da pitamo Boga da nam da voća od Drveta Života.''

3Tako učiniše Adam i Eva suzdržiše se, i nisu jeli ove smokve.

4 Ali Adam poče moliti Boga i tražiti od Njega da mu da voća od Drveta Života, govoreći ovako: ''O Bože, kad smo mi pogriješili Tvoju zapovjed u šesti čas u Petak, bili smo otkriveni od svjetle prirode koju smo imali, i nismo nastavili biti u vrtu nakon našeg grijeha, više od tri sata.

5 ''Ali na većer, Ti si učinio da izađemo iz njega. O Bože, mi pogriješismo protiv Tebe jedan sat, i sva ova iskušenja i žalosti su došli na nas do današnjeg dana.

6 ''I ti dani zajedno sa ovim su četrdeset i tri dana, ne mogu iskupiti taj jedan sat u kome smo pogriješili!

7''O Bože, pogledaj na nas sa očima samilosti, i ne vračaj nam po našim prekršajima Tvojih zapovjesti pred tobom.

8 ''O Bože, daj nam voće Drveta Života, da ga možemo jesti, i živjeti, i da se ne vraćamo patnjama i ostalim nevoljama, na zemlji, jer Ti si Bog.

9 ''Kad smo pogriješili Tvoju zapovjed, Ti si učinio da izađemo iz vrta, i poslao si heruvima da drži Drvo Života, jer bi jeli s njega, i živjeli, i ne znajući slabost poslije sagrešenja.

10 '' Ali sad, O Bože, vidi, mi smo izdržali sve ove dane, i stvorili patnju. Učini ovih četrdeset i tri dana jednakim onom jednom satu u kome smo pogriješili.''

GLAVA XXXVIII.

''Kad 5500 godina se navrši....''

POSLIJE

 Ovih stvari Riječ Božja dođe Adamu, i reče mu:--

2 ''O Adame, u pogledu voća Drveta Života, za koje si pitao, Ja ti ga sad neću dati, već kad 5500 godina se napuni. Tad ću ti dati voće sa Drveta Života, i ti češ jesti, i živeti večno, ti, i Eva, i tvoje pravedno potomstvo.

3 ''A ovih četrdeset i tri dana ne mogu učiniti odštetu za čas u kojem si prekršio Moju zapovjed.

4 ''O Adame, dajem ti da jedeš drvo smokve u kojem si se sakrio. Idi i jedi s njega, ti i Eva.

5 ''Neću odbaciti tvoje molbe, niti ću razočarati tvoju nadu, strpi se do ispunjenja zavjeta koji Ja učinih s tobom.''

6 I Bog povuče Svoju Riječ od Adama.

GLAVA XXXIX

Adam je svjestan – ali prekasno.

TAD Adam se vrati Evi, i reče joj, ''Ustani, i uzmi smokvu za sebe,a ja ću uzeti drugu, i hajde da idemo u našu pećinu.''

2 Tad Adam i Eva uzeše svako po smokvu i odoše put pećine; vrijeme je bilo zalaska sunca; i njihove zamisli učiniše da dugo jedoše voće.

3 I Adam reće Evi, ''Bojim se da jedem ovu smokvu. Ne znam šta se može mi dogoditi od nje.''

4 I Adam plaka, i stade moliti pred Bogom,  govoreći, ''Utoli moju glad, bez da moram jesti ovu smokvu, jer nakon što je pojedem, šta će biti bolje od mene? I šta ću željeti i pitati od Tebe, O Bože, kad ga ne bude?''

5 I opet on reče, ''Bojim se da ga jedem, jer ne znam šta će mi se dogoditi kroza njega.''

GLAVA XL.

Prva ljudska glad.

TAD Riječ Božja dođe Adamu, i reče mu, ''O Adame, zašto se bojiš, ni postiš ni brineš o ovom?  I zašto se ovoga nisi bojao prije nego si pogrešio?

2 ''Već kad si došao živjeti u ovoj stranoj zemlji, životinjsko tijelo nije moglo biti na zemlji bez zemaljske hrane, da te ojača i povrati tvoje snage.''

3 I Bog povuče Svoju Riječ od Adama.

GLAVA XLI.

Prva Adamova žeđ.

Tad Adam uze smokvu, i stavi je na zlatne štapove. Eva također uze smokvu, i stavi je na tamjan.

2 I težina svake smokve bi kao u lubenice; jer voće iz vrta je bilo mnogo veće nego voće sa zemlje.

3 Ali Adam i Eva ostaše stajati i postiti cijelu tu noć, sve do svitanja jutra.

4 Kad je sunce podiglo se oni behu kod svojih molitvi, i Adam reče Evi, nakon obavljene molitve:--

5 ''O Evo, dođi, hajde da idemo na granicu gledajući južno; do mjesta gdje rijeke teku, i dijele se na čitiri glave. Tamo ćemo se moliti Bogu, i pitati ga da nam da da pijemo Vodu Života.

6 ''Jer Bog nas nije hranio Drvetom Života, da ne bismo živjeli. Mi ćemo, također, pitati ga da nam da Vode Života, da ugasimo žeđ sa njom, radije nego da pijemo vodu ove zemlje.

7 Kad Eva ću ove riječi od Adama, ona sesloži, i oboje ustaše i dođoše do južne granice vrta, do obale rijeke vode na maloj udaljenosti od vrta.

8 I oni stajaše i moliše se pred Gospodarem, i pitaše Ga da ih pogleda jednom, da im oprosti, i da im da što su tražili.

9 Poslije ove molitve njih oboje, Adam poče moliti glasom pred Bogom, i reče:--

10 ''O Bože, kad sam bio u vrtu vidio sam vodu koja je plovila ispod Drveta Života, moje srce ju nije htjelo, niti je moje tijelo tražilo da je pije, niti sam znao za žeđ, jer bio sam živ; i preko toga što sam sad.

11 ''Tako da bih mogao živjeti ja nisam tražio Hranu Života, niti sam pio Vodu Života.

12 ''Ali sad, O Bože, ja sam mrtav, moje tjelo je presječeno žeđi. Daj mi Vode Života da mogu piti i živjeti.

13 ''Od Tvoje milosti, O Bože, spasi me ove pošasti i iskušenja, i dovedi me u drugu zemlju drugačiju od ove, ako Ti nečeš mi dopustiti da živim u vrtu.''

GLAVA XLII.

Obećanje Vode Života. Treće proroštvo o dolasku Hrista.

TAD dođe Riječ Božja Adamu, i reče mu:--

2 ''O Adame, kao što kažeš, ''Odvedi me u zemlju odmora, 'to nije druga zemlja od ove, već je kraljevstvo nebesko gdje je jedini odmor.

3 ''Ali ti ne možeš sada uči u njega, već jedino nakon što je tvoj sud pređen i ispunjen

4 ''Tad ću učiniti da odeš u kraljevstvo nebesko, ti i tvoje pravedno potomstvo, i dati ću tebi i njima odmor koji si trenutno tražio.

5 ''I ako kažeš, ''Daj mi Vode Života da mogu piti i živjeti'—ne može biti to danas, već na dan kad ću sići u pakao, i razbiti bakrena vrata, i razbiti u komade željezno kraljevstvo.

6 ''Tad ću u milosti sačuvati tvoju dušu i duše pravednika, i dati im odmor u Mom vrtu. I to će biti kad kraj svijeta dođe.

7 ''I opet s obzirom na Vodu Života koju tražiš,neće ti biti data ovaj dan, već na dan kad ću proliti Moju krv na tvoju glavu u zemlji Golgoti.

8 ''Jer Moja krv će biti Voda Života tebi, u to vrijeme, i ne samo tebi, već svima od tvog sjemena koji će vjerovati u Mene; da im bude za vječiti mir.

9 Gospod reče opet Adamu, ''O Adame, kad si bio u vrtu, ova iskušenja nisu dolazila do tebe

10 '' Ali čim si pogriješio Moju zapovijed , ove patnje dođoše na tebe.

11 ''Sad, također, dali tvoje tijelo traži hranu i piće; pij onda vodu koja teće od tebe na licu zemlje''

12 Tad Bog povuče Svoju Riječ od Adama.

13 I Adam i Eva hvališe Gospoda, i vratiše se od vodene rijeke do pećine. Bilo je podne; i kad se povukoše do pećine, vidješe veliku vatru od nje.

GLAVA XLIII

Đavo podmeće požar.

TAD Adam i Eva se bojaše, i stajaše čvrsto. I Adam reće Evi, ''Šta je ta vatra u našoj pećini? Nismo ništa učinili u njoj da donese vatru.

2 ''Nismo imali ni kruh da pečemo unutra, niti smo čorbu kuhali. Što se tiče vatre, ne znamo odakle, niti znamo šta da radimo.

3 ''Ali odkad Bog posla heruvima sa mačem od plamteće vatre koji je svijetlio u njegovoj ruci, od straha od kog mi padosmo i bismo kao mrtvaci, nismo vidjeli nešto takvo.

4 ''Ali sad O Evo, ovo je ista vatra koja je bila u kerubimovoj ruci, koju je Bog poslao da držimo u pećini u kojoj stanujemo.

5 ''O Evo, to je što je Bog ljut na nas, i izvest će nas iz nje.

6 ''O Evo, opet smo pogriješili Njegovu zapovijed u pećini, tako da On je poslao vatru da spali okolo, i da spriječi da uđemo u nju.

7 ''Ako je to tako, O Evo, gde ćemo živjeti? I gde ćemo pobeći pred licem Gospodnjim? Još, od vrta, On nam neće dati da živimo u njemu, On nam je oduzeo sve dobre stvari tamošnje; i smjestio nas u ovu pećinu, u kojoj smo vidjeli tamu, iskušenja i teškoće, dok nismo našli utjehu.

8 ''A sad nas je doveo u drugu zemlju, tko šta se može dogoditi u njoj? I tko zna tamu te zemlje može biti veća nego tama ove zemlje?                                                                                                   

9 ''Tko zna šta se može dogoditi u zemlji po danu ili noći? I tko zna hoće li biti daleko ili blizu, O Evo? Hoće li zadovoljiti Boga da nas stavi, možda daleko od vrta, O Evo! Ili gde će Bog spriječiti nas od gledanja Njega, jer smo pogriješili Njegovu zapovjed, i jer smo ga molili sve vrijeme?

10 ''O evo, ako Bog nas dovede u stranu zemlju drugu od ove, u kojoj nađemo utjehu, morao bi naše duše dovesti do smrti, i izbrisati naše ime sa lica zemlje.

11 ''O Evo, ako smo dalje udaljeni iz vrta Gospodnjeg, gde ćemo Ga ponovo naći, i pitati ga da nam da zlato, tamjan, smirnu, i nešto voća od drveta smokve?

12 ''Gde ćemo ga naći, da nas utješi drugi put? Gde ćemo ga naći, da On misli na nas, u pogledu saveza koji je On učinio na našu korist?

13 I Adam ništa više nije rekao. I oni nastaviše gledati, on I Eva, prema pećini, i vatri koja je plamsala unaokolo.

14 Ali vatra bi od Satana. On je sakupio drveće i suvu travu, i sakupio i donio do pećine, i zapalio vatru, u smislu da spali pećinu i što je u njoj.

15 Tako da Adam i Eva bi trebali biti tužni, i on je mislio odsjeći njihovo povjerenje u Boga, i učiniti da ga zanijeću.

16 Ali milost Gospodnja nije davala da spali pećinu, Bog je poslao anđela oko pećine da ju čuva od takve vatre, dokle ne prestane.

17 I vatra je trajala od podneva do kraja dana. To je bio četrdeset i četvrti dan.

GLAVA XLIV

Moč vatre nad čovjekom.

Adam i Eva stajaše i gledašu u vatru, i nisu mogli da priđu bliže pećini iz straha od vatre.

2 I Satana je donosio drveće i bacao ga u vatru, dok plamen nije narastao visoko, i pokrio celu pećinu, misleći, po svom osobnom mišlju, da zapali pećinu vatrom. Ali anđel  čuvaše je.

3 I nije mogao prokleti Satanu, ni povrijediti ga rečju, jer nije imao ovlasti nad njim, niti je činio tako sa riječima svojih usta.

4 I tako se anđeo nosio sa njim, bez da je rekao ijednu lošu riječ sve dok Riječ Božja dođe koji reče Satani, ''Idi odavde, jednom prije prevario si Moje sluge, a ovaj put tražiš da ih uništiš.

5 ''Da nije bilo moje milosti uništio bih tebe i tvoje snage sa zemlje. Ali imam strpljenja sa tobom, do svršetka svijeta.''

6 Tad Satan pobeže pred Gospodom. Ali vatra je palila okolo pećine užareno celi dan; koji je bio četrdeset šesti dan Adam i Eva koji su proveli kako izađoše iz vrta.

7 I kad Adam i Eva vidješe da je vručina vatre se nešto spustila, krenuše da idu ka pećini da uđu u nju, ali još nisu mogli zbog vreline vatre.

8 Tad oboje počeše plakati zbog vatre koja je odvojila njih od pećine, i koja im je se približila. I bojali su se.

9 I Adam reče Evi, ''Vidi ovu vatru u kojoj imamo udio: ranije nam je bila dobra, ali više nije, sad kad smo pogriješili granice stvaranja, i promjenili naše stanje i naša priroda je promijenjena. Ali ova vatra nije promijenjena u svojoj prirodi, ni u stvaranju. Zato sad ima moč nad nama, i kad dođemo blizu nje, prži nam tijelo.

GLAVA XLV

Zašto Satana nije održao svoje obećanje.

POTOM Adam usta i poče moliti Gospoda govoreći, ''Vidi, ova vatra se ispriječila između nas i pećine u kojoj Ti zapovjedi nam da živimo, a sad vidi, ne možemo ući u nju.''

2 I Bog ću Adama, i posla mu Svoju riječ, koja kaže:--

3 ''O Adame, vidi ovu vatru! Kako različiti su plamen i vručina od užitaka u vrtu i dobrih stvari u njemu!

4 ''Kad si bio pod Mojim upravljanjem, sva stvorenja su ti dolazila, ali nakon što si pogrešio Moju zapovjed, sve ustaše protiv tebe.''

5 Opet Bog mu reče, ''Vidi, O Adame, kako Satana te uzvisio! On te lišio od božanstva, i uzvišenog stanja kao što sam Ja, i nije ti držao riječ; već, nakon svega, postao tvoj neprijatelj. On je taj koji je učinio ovu vatru kojom želi da spali tebe i Evu.

6 ''Zašto, O Adame, nije držao svoj dogovor sa tobom, niti jedan dan, već je oduzeo od tebe slavu koja je bila na tebi—kad si poslušao njegovu zapovijed?

7 ''Misliš li, Adame, da te on voli kad je uradio pogodbu s tobom? Ili da te volio i želio te podići na visoko?

8 ''Ali ne, Adame, on nije to učinio iz ljubavi prema tebi, već je htio da izađeš iz svijetla u tamu, i iz uzvišenog stanja u stanje propadanja; iz slave u poniženje; iz sreće u žalost; i iz odmora u post i nesvjest.''

9 Bog također reče Adamu, ''Vidi ovu vatru zapaljenu od Satane oko pećine; vidi ovo čudo koje te okružuje; i znaj da će okruživati tebe i tvoje potomstvo, kad poslušate njegov zavjet; da će vas mučiti sa vatrom; i da će te ići u pakao nakon smrti.

10 ''Tad ćete vidjeti gorjenje vatre, koja će pržiti oko vas i vašeg potomstva. Neće biti izbavljenja od nje vama, već Mojim dolaskom; na isti način kao što ti ne možeš do pećine, zbog velike vatre oko nje, ne dok Moja Riječ ne dođe koja će učiniti put za tebe na dan ispunjenja Moga zavjeta.

11 ''Ne postoji način za tebe sada da dođeš od tamo do se odmoriš, ne dok Moja Riječ ne dođe, koji je Moja Riječ. Tad će On učiniti put za tebe, i ti ćeš imati odmor.'' Tad Bog pozva Svojom Rječju vatru što je palila unaokolo pećine, da se podijeli nadvoje, dok Adam ne prođe kroza nju. I vatra se podijeli po Božjem naređenju, i put bi učinjen Adamu.

12 I Bog povuće Svoju Riječ od Adama.

GLAVA XLVI.

''Koliko puta sam te izbavio iz njegove ruke...''

I Adam i Eva dođoše ponovo do pećine.I kad dođoše između vatre, Satana baci u vatru vihor, i učini na Adama i Evu da prži užarena vatra; tako da su njihova tijela bila spržena; i užarena vatra opržila ih.

2 I od gorenja vatre Adam i Eva plakaše glasno i rekoše , ''O Gospodaru, spasi nas ! Ne ostavi nas da budemo izgoreni i unesrećeni gorenjem ove vatre, niti traži od nas grijeha za prekršenje Tvoje zapovijesti.''

3 Tad Bog pogleda na njihova tijela, na koja Satana učinio je vatra da ih prži, i Bog posla svog anđela koji je zaustavio vatru. Ali rane ostaše na njihovim tijelima.

4 I Bog reče Adamu, ''Vidi Sataninu ljubav za tobom, koji je namjeravao dati ti božanstvo i veličinu, i vidi, on te prži vatrom, i traži da te uništi sa zemlje.

5 ''I pogledaj Mene, O Adame, Ja te stvorih, i koliko puta trebam da te izbavljam iz njegove ruke? Da nisam, ne bi li te on uništio?

6 Bog reče Evi, ''Šta je to što ti je obećao u vrtu, govoreći, 'Kad okusiš sa drveta, tvoje oči će biti otvorene, i postat ćete kao bogovi, znajući dobro i zlo. 'Ali vidi! On je spalio vaša tijela sa vatrom, i učinio da kušate ukus vatre, za ukus vrta, i učinio da vidite plamen vatre, i zlo

Od nje, i moč koju ima nada vama.

7 ''Tvoje oči su vidjele dobro koje je on uzeo od vas, i uistinu on je otvorio vaše oči; i vidjeli ste vrt u kojem ste bili sa Mnom, i također ste vidjeli zlo koje je došlo na vas od Satane. A božanstvo vam on ne može dati, niti ispuniti vam to svoje obećanje. Već, on je bio ljut na vas i vaše potomstvo, koje će doći poslije vas.''

8 I Bog povuče Svoju Riječ od njih.

GLAVA XLVII.

Đavolje spletkarenje

Tad Adam i Eva dođoše u pećinu, još strahujući od vatre koji je oprćila njihova tijela. I Adam reće Evi:--

2 ''Vidi, vatra je spalila naše tijelo na ovom svijetu; ali kako će biti kad budemo mrtvi, i kad Satana kazni našu dušu?Nije li naše izbavljenje predaleko, dok Bog ne dođe, i iz milosti ka nama ispuni svoje obećanje?''

3 Adam i Eva uđoše u pećinu, blagosiljajući sebe što su ušli još jednom u nju. Mislili su, da nikad u nju neće uči, kad su vidjeli vatru oko nje.

4 Ali kako je sunce zalazilo vatra je još gorjela blizu Adama i Eve u pećini, tako da nisu mogli spavati u njoj. Nakon što je sunce zašlo, oni su izašli iz nje.. To je bio četrdeset i sedmi dan nakon što su izašli iz vrta.

5 Adam i Eva tad dođoše ispod vrha brda do vrta da spavaju, mada nisu htjeli.

6 I oni stajaše i moliše Boga da oprosti ih njihovog grijeha,i oni padoše u san ispod vrha planine.

7 Ali Satan, mrzitelj dobra, mislio je u sebi: Ako je Bog obećao spasenje Adamu po zavjetu, a ne da će ga izbaviti iz svih nevolja koje bi padale na njega – ali nije obećao meni po zavjetu, i neće me izbaviti iz moje nesreće; dakle ako mu je obećao da će učiniti njega i sve njegovo potomstvo da stanuju u kraljevstvu u kome sam ja jednom bio – Ja ću ubiti Adama.

8 Zemlja će se lišiti njega; i biće ostavljena meni samom; tako kad bude mrtav, neće imati nijednog potomka koji će ostati da naslijedi kraljevstvo koje će ostati moje sopstveno kraljevstvo; Bog će tada željeti mene, i On će vratiti me njemu sa mojim snagama.

GLAVA XLVIII

Peto ukazanje Satane Adamu i Evi

POSLIJE ovog Satana pozva svoje snage, koje dođoše k njemu, i oni mu rekoše:--

2 ''O, naš gospodaru, šta češ činiti?''

3 On tada reče im, ''Vi znate da ovaj Adam, koga Bog napravi iz prašine, je onaj koji je uzeo naše kraljevstvo. Hajde, da se sakupimo i da ga ubijemo, ili da bacimo stijenu na njega i na Evu, i smrskamo ih ispod nje.

4 Kad Satanine sluge čuše ove riječi, oni dođoše do dijela planine gdje Adam i Eva su spavali.

5 Tad Satan i njegove sluge uzeše velik stijenu, široku i ravnu,  i bez imalo savjesti, misliše u sebi, ''ako bude rupa u stijeni, kad padne na njih, rupa u stijeni će doći na njih, i tako će izbjeći i neće umreti.''

6 On tad reće svojim slugama, ''Dignite ovaj kamen, i bacite ga pravo na njih, tako da se ne odkotrlja od njih negde drugamo. I kad bacite, bjećite i zadržavajte se.''

7 I oni učiniše kako im ovaj reče. Ali kako je stijena padala dole sa planine na Adama i Evu, Bog naredi da je postala vrsta pokrova iznad njih, i ne učini im štetu. I tako bi po Božjem naređenju.

8 Ali kad je stijena pala, cijela zemlja se zatresla, i bi udarena veličinom stijene.

9 I kako je zatreslo i udarilo, Adam i Eva se probude iz sna, i nađu se ispod stijena koja ih je natkrivala.Ali nisu znali odkud to, jer su bili spavali pod nebom, a ne ispod strehe, i kad je vidiše, onin se bojaše.

10 Tad Adam reće Evi, ''Zbog čega se planina savila, i zemlja tresla i udarala radi nas? I zašto je ova stijena raširila sebe iznad nas kao šator?

11 ''Namjerava li Bog mučiti nas i zatvoriti nas u ovaj zatvor? Ili hoće li zatvoriti zemlju nada nama?

12 ''On je ljut na nas jer smo izašli iz pećine bez Njegovog naređenja; i zato što smo učinili tako po svom osobnom promislu, vez pitanja Njega, kad smo napustili pećinu i došli u ovo mjesto.''

13 Tad Eva reče, ''Ako uistinu, zemlja se tresla zbog našeg spasenja, i ova stijena oblikovala šator iznad nas zbog našeg sagrešenja, tada jao nama, O Adame, jer naša kazna će biti duga.

14 ''Već ustani i moli Boga da nam kaže u pogledu ovoga, šta je ova stijena, što se raširila iznad nas kao šator.''

15 Tad Adam ustane i molio se pred Gospodom, da mu ukaže o ovoj tjeskobi. I Adam tako stajaše moleći do jutra.

GLAVA XLIX.

Prvo proroštvo o uskrsnuću (oživljenju)                                                    

TAD riječ Božja dođe i reče:--

2 ''O Adame, tko te savjetovao, kad si izašao iz pećine i došao na ovo mjesto?''                            

3 I Adam reče Bogu, ''O Gospodaru, mi dođosmo na ovo mjesto zbog vreline vatre, koja je došla na nas unutar pećine.''

4 Tad Gospod Bog reče Adamu, ''O Adame, ti se bojiš vreline vatre za jednu noć, a kako će biti kad budeš stanovao u paklu?

5 ''Sada, O Adame, ne boj se, niti reci u svome srcu da sam raširio stijenu kao nadstrešnicu iznad tebe, da te mučim tamo.

6 ''Došlo je od Satane, koji je obećao ti božanstvo i veličinu. On je taj koji je bacio stijenu dole da te ubije njome, i Evu s tobom, kako bi sprečio te da živiš na zemlji.

7 ''Ali, iz milosti za tobom, baš kao što je ta stijena padala dole na tebe, ja naredih da oblikuje strehu iznad tebe, i kamen ispod tebe, da se smanji.

8 ''I ovaj znak, O Adame, će se dogoditi Meni na Mom dolasku na zemlju. Satana će podići židovski narod da Me stave na smrt; i oni će Me staviti da ležim na stijeni, i staviti veliki kamen na Mene, i ja ću ostati unutar te stijene tri dana i tri noći.

9 ''Ali na treći dan ja ću oćivjeti ponovo, i biće to spasenje tebi, O Adame, i tvom potomstvu, da vjeruju u Mene. Ali, O Adame, Ja te neću izvesti ispod stijene dok tri dana i tri noći ne prođu.

10 I Bog povuče Svoju Riječ od Adama.

11 A Adam i Eva ostaše ispod stijene tri dana i tri noći, kako Bog reče im.

12I Bog učini tako jer su oni napustili svoju pećinu i došli do ovog mjesta bez Božjeg naređenja.

13 Već, nakon tri dana i tri noći, Bog otvori stijenu i izvede ih ispod nje. Njihovo tijelo je bilo suho, a njihove oči i njihova srca su bila u nevolji od plača i tuge.

GLAVA L.

Adam i Eva traže da pokriju svoju golotinju

POTOM Adam i Eva odoše pravo i dođoše do Pećine od Blaga, i stadoše moliti u cijeli taj dan, do većera.

2 I ovo bi na kraju pedesetog dana otkako su izašli iz vrta.

3 Adam i Eva ustaše opet i moliše Boga u pećini cijelu tu noć, i tražiše milost za njih.

4  I kad je dan svanuo , Adam reče Evi, ''Dođi! Idemo i učinimo nešto za naša tijela, ''

5 I izađoše iz pećine, i dođoše do sjeverne granice vrta, i tražiše nešto da pokriju svoja tijela s tim. Ali ne nađoše ništa, i ne znaše šta da rade. Njihova tijela još behu obojena, i oni ne mogahu pričati od hladnoće i vručine.

6 Tad Adam stade i upita Boga da mu pokaže nešto čime bi pokrio svoje tijelo.

7 Tad dođe Riječ Božja i reče im, ''O Adame, uzmi Evu i dođi do obale mora, gdje postiste prethodno. Tamo ćete nači kožu od ovce, čije meso su pojeli lavovi, i čija koža je ostala. Uzmi ih i učini odjeću za vas, i obucite se s tim.''

GLAVA LI.

''Koja je njegova ljepota da bi ti trebao slijediti ga?''

KAD Adam ću ove rijeći od Boga, on uze Evu i ukloni se od sjevernog kraja vrta ka južnije od njega, do rijeke vodene, gdje jednom postiše.

2 Ali kako su išli putem, i prije nego stigoše do tog mjesta, bezumni, je čuo Riječ  Božju koju je pričao sa Adamom o njegovom odijevanju.

3 To ga je ljutilo, i on požuri do mjesta gdje ovčje kože su bile, sa namjerom da ih uzme i baci ih u more, ili da ih spali vatrom, da Adam i Eva ne nađu ih.

4 Ali upravo kad je htio da ih uzme, Riječ Božja dođe sa nebesa, i zabrani mu te kože dok Adam i Eva nisu došli blizu njega. Već kako su se približavali oni su ga se bojali, i njegovog odvratnog pogleda.

5 Tad dođe Riječ Božja Adamu i Evi, i reče im, ''Ovo je onaj koji je bio sakriven u zmiji, i koji vas je zavarao, i ogolio vas od vaše odjeće svjetlosti i slave u kojoj ste bili.

6 ''Ovo je onaj koji vam je obećao božanstvo i veličanstvo. Gdje, onda, je ljepota što bi na njemu? Gdje je njegovo božanstvo? Gdje je njegovo svjetlo? Gdje je slava koja počiva na njemu?

7 ''Sad njegov izgled je odvratan, on je postao omražen među anđelima, i dobio je ime Satana.

8 ''O Adame ako bih Ja želio da uzmem od tebe zemaljsku odjeću od ovčje kože, i da je uništim, i ne bih dao da se pokriješ njome.

9 ''Šta, onda, je njegova ljepota da bi ti trebao slijediti ga? I šta si stekao slušajući ga? Vidi njegova zla djela i onda pogledaj Me, u Mene, svog Stvoritelja, i na dobra djela koja učinih tebi.

10 ''Vidi, Ja ga vežem dok ti ne dođeš i vidiš ga i njegovu slabost, da nimalo moći je preostalo s njim.''

11 I Bog oslobodi ga njegovih okova.

GLAVA LII.

Adam I Eva sašivaju prvu košulju.

POSLE ovog Adam i Eva ne rekoše ništa, već plakaše pred Bogom na račun njihovog stvaranja, i njihovih tijela kojima je potrebna zemaljska odjeća.

2 Adam reće Evi, ''O Evo, ovo je koža od životinje kojom ćemo se pokriti. Ali kad trebasmo je staviti na nas, gle, znak smrti će doći na nas, utoliko što vlasnici ovih koža su umrli, i prošli dalje. Tako ćemo isto mi umrijeti, i proći dalje.''

3 Tad Adam i Eva uzeše kože, i vratiše se u Pećinu s Blagom, i kad u njoj biše, oni stadoše i moliše kako su željeli.

4 I razmišljali su kako će napraviti odjeću od tih koža, jer ne imaše vještine za to.

5 Tad Bog im posla svog anđela da im pokaže kako da izrade. I anđeo reče Adamu, ''Idi pravo, i donesi nešto palminog trnja.'' I Adam ode, i donese nešto, kako mu anđeo naredi.

6 Tad anđeo poče pred njima da izrađuje te kože, na način kako se kroji košulja. I on uze trnje i zabije u kože, pred njihovim očima.

7 Tad anđel stane i moli Boga da trnje u tim kožama budu sakriveni, kako treba, da bude šivano sa jednim koncem.

8 I tako bi, po Božjem naređenju; one postaše odjeća za Adama i Evu, i On obuće ih s time.

9 Od tog vremena ogoljenost njihovih tijela je bila pokrivena od pogleda o očiju jednog i drugog.

10 I ovo se dogodi na kraju pedeset i petog dana.

11 Tad Adamovo i Evino tijelo biše pokriveno, oni stajaše i moliše, i tražiše milost od Gospodara, i oprost i dali su Mu zahvalu za to što je On imao milosti za njih, i pokrio njihovu golotinju. I nisu prestajali od molitve cijelu tu noć.

12 Tad kad je mjesec prošao i sunce se diglo, oni slijediše svoju molitvu po običaju, i tad izađoše iz pećine.

13 I Adam reče Evi, ''Budući da ne znamo šta je zapadno od pećine, hajde da idemo da vidimo dok je dan.'' Oni idoše pravo i odoše prema zapadnoj granici.

GLAVA LIII.

Proroštvo o Zapadnim Zemljama

ONI nisu bili daleko od pećine, kad Satana dođe prema njima, i sakrije se između njih i pećine, u obliku dva gladna lava koja tri dana nisu jela, oni dođoše prema Adamu i Evi, kao da će ih razderati u komadiće i pojesti ih.

2 Tad Adam i Eva plakaše, i moliše Boga da ih izbavi iz njihovih kandži.

3 Tad Riječ Božja dođe do njih, i odvede lavove dalje od njih.

4 I Bog reče Adamu, ''O Adame, šta tražiš ti na zapadnoj granici? I zašto ni napustio tvoje vlastito mjesto na istočnoj granici, u kome je mjesto tvoga stanovanja?

5 ''Sad, hajde, vrati se u pećinu, i ostani u njoj, da te Satana ne zavede, niti da radi svoju namjeru na tebi.

6 ''Jer u ovoj zapadnoj granici, O Adame, tamo će ići od tebe potomstvo, koje će napuniti ga; i koji će uprljati sebe sa svojim grijesima, i sa njihovim pristajanjem zapovjedima Satane, i slijedeći njegova djela.

7 ''Stoga ću donijeti na njih vode potopa, i zasuti ih sve. Ali ću izbaviti što je ostalo između pravednih između njih, i dovesti ih u udaljenu zemlju, i zemlju u kojoj ti živiš sad će ostati pusta i bez ijednog stanovnika u njoj.''

8 Nakon što Bog ovako govori im, oni odoše nazad do Pećine s Blagom. Ali tijelo njihovo bi osušeno, i njihova snaga pala je od posta i molitve, i od žalosti koju su osjetili jer su pogriješili prema Bogu.

GLAVA LIV.

Adam i Eva idu istraživati                                                                        .

POTOM Adam i Eva stadoše u pećini i moliše cijelu noć do jutarnjeg svitanja. I kad se diglo sunce oboje izađoše iz pećine; njihove glave klonuše od težine žalosti, i nisu znali kuda idu.

2 I hodaše tako do južne granice vrta. I počeše ići tom granicom dok nisu stigli do istočne granice preko koje dalje nije bilo prostora.

3 I heruvim koji je čuvao vrt je stajao na zapadnim vratima, i čuvao ih od Adama i Eve, da ne dođu odjedanput iznenada u vrt. I heruvim je kružio okolo, kao da će ih usmrtiti; prema zapovjedi Božjoj kako mu je dato.

4 Kad Adam i Eva dođoše do istočne granice vrta—mislili su u srcima da heruvim ne gleda.. kako su stajali na vratima i htjeli ući, odjednom dođe heruvim sa plamenim mačem vatre u svojoj ruci, i kad ih je vidio, on krenu pravo da ih ubije.  Jer bojao se da Bog ga ne uništi ako oni uđu u vrt bez Njegovog naređenja.

5 I mač od heruvima izgledao je izdaleka plamtiješe. Ali kad se uzdigao iznad Adama i Eve, plamen nije plamtio pravo.

6 Stoga je heruvim mislio da je Bog milostiv ka njima, i da će ih dovesti nazad u vrt. I heruvim stajaše čudeći se.

7 Nije mogao ići u nebo da sazna Božju odredbu prema njihovom puštanju u vrt, on stoga ostaše stajati s njima, bespomoćan kao da je dio s njima, jer se bojao ako uđu u vrt bez dolvole Božje, koji će potom uništit ga.

8 Kad Adam i Eva vidješe heruvima dolazeći ka njima plamenim mačem u ruci, oni padoše na lica od straha, ko mrtvi.

9 Tad nebesa i zemlja se potresu; i drugi heruvim dođe dole sa neba do heruvima koji je čuvao vrt, i vidi ga začuđenog i nijemog.

10 Tad opet drugi anđeli dođoše dolje do mjesta gdje Adam i Eva biše. Oni behu podeljeni između sreće i žalosti.

11 Bili su zadovoljni, jer su mislili da Bog je umilostivio Adama, i htio da ga vrati u vrt; i htio da povrati ga u zadovoljstvo koje je jednom uživao.

12 Ali žalili su Adama, jer je pao kao mrtav čovjek, on i Eva, i oni rekoše u svojim mislima, ''Adam nije umro u ovom mjestu; već Bog ga usmrtio, jer je došao na ovo mjesto, i htio da uđe u vrt bez Njegovog dopuštenja.''

GLAVA LV.

Sukob Satane.

TAD dođe Riječ Božja Adamu i Evi, i podiže ih iz njihovog mrtvog stanja, govoreći im, ''Zašto ste došli ovamo? Da li namjeravate da idete u vrt, iz koga sam vas istjerao?  to ne može biti danas; već jedino kas zavjet koji Ja učinih s vama bude ispunjen.''

2 Tad Adam, kad je čuo Riječ Božju, i lepršanje anđela koje on nije vidio, već samo čuo zvuk od njih ušima, on i Eva plakaše, i reče anđelima:--

3 ''O Duhovi, koji ćekate na Boga, pogledajte me, i na moje biće koje ne može vas vidjeti! Jer kad sam bio i prijašnjoj svijetloj prirodi tad sam vas mogao vidjeti. Pjevao sam hvale kao i vi, i moje srce je bilo daleko iznad vas.

4 ''A sad, kako sam pogriješio, svijetla priroda je otišla od mene, i došao sam do ovog jadnog stanja. I sad da li dolazim ovdje, gde ne mogu da vas vidim, i vi ne služite me kao što ste željeli. Ja sam postao životinja.

5 ''I sad O anđeli Božiji, pitajte Boga sa mnom, da povrati me gde sam bio ranije, da me spasi iz ove bijede, i da ukloni od mene kaznu smrti koju je sproveo On na meni, zbog sagrešenja prema Njemu.''

6 Tad, kad anđeli čuše ove riječi, oni žalovahu nada njim, i prokleše Satanu koji je prevario Adama, jer je došao iz vrta do bijede, iz života u smrt; iz mira u nevolju, i iz zadovoljstva u stranu zemlju.

7 Tad anđeli rekoše Adamu, ''Ti si slušao Satanu, i zaboravio Riječ Božju koji te stvorio, i ti si vjerovao da Satana će ispuniti šta ti je obećao.

8 ''A sad, O Adame, dati ćemo ti na znanje, šta dođe na nas kroza njega, prije njegovog pada sa neba.

9 ''On sakupio je svoje sluge, i zaveo ih, obečavajući im da će im dati veliko kraljevstvo, božansku prirodu, i druga obećanja on učini njima.

10 ''Njegove sluge vjerovaše da njegova riječ je istina, tako mu pristupiše, i odrekoše se slave Božije.

11 ''On tad posla po nas prema naredbi u kojoj mi treba da dođemo pod njegovu zapovijed, i da slušamo njegova uzaludna obećanja. Ali mi nismo htjeli, i nismo poslušali njegov savjet.

12 ''Onda nakon što se borio sa Bogom, i djelovao pravo sa Njim, on sakupi svoje sluge, i učini rat sa nama. I da nije bilo Božije snage koja je sa nama bila, mi ne bismo prevladali protiv njega da ga zbacimo sa nebesa.

13 ''Ali kad je pao od nas, bilo je veliko zadovoljstvo na nebesima, jer je otišao od nas. Jer da je nastavio na nebesima, ništa, niti jedan anđeo ne bi ostao na njima.

14 ''Ali Bog u Svojoj milosti, izvede ga između nas na ovu mračnu zemlju, jer on posta tama sama i činitelj nepravde.

15 ''I on je nastavio, O Adame, da čini rat sa tobom, i da prevari te i da učini da izađeš iz vrta, na ovu stranu zemlju, gdje sva iskušenja su došla tebi. I smrt, koju Bog donese na njega on također donese na tebe, O Adame, jer ti si ga slušao, i pogrešio protiv Boga.''

16 Tad anđeli se radovaše i veličaše Boga, i pitaše Ga da ne uništi Adama ovaj put, jer je tražio da uđe u vrt, već da se nosi s njim do ispunjenja obećanja, i da mu pomogne na ovom svijetu dok ne bude slobodan od Satanine ruke.

GLAVA LVI.

Poglavlje o božjem utješenju.

TAD dođe Riječ Božja Adamu, i reče mu:--

2 ''O Adame, pogledaj na vrt užitka i na ovu zemlju ropstva, i vidi anđele koji su u vrtu koji je pun njih, i vidi sam na ovu zemlju, sa Satanom koga si slušao.

3 ''Da si bio potčinjen, i poslušan Meni, i držao Moju Riječ, bio bi sa Mojim anđelima u Mom vrtu.

4 ''Ali kada si pogrešio i poslušao Satanu, postao si njegov gost među njegovim anđelima, koji su puni bezumlja, i ti dođe na ovu zemlju, koja ti donosi trnje i čkalj.

5 ''O Adame, pitaj onog koji te zaveo, da ti da božansku prirodu koju ti je obećao, ili da ti napravi vrt kao što sam Ja učinio za tebe, ili da te ispuni sa svijetlom prirodom sa kojom sam te ispunio.

6 ''Pitaj ga da ti načini tijelo kao jedno što sam ti ja napravio, ili da ti da dan odmora kao što sam tebi dao Ja, ili da stvori unutar tebe razumnu dušu, kao što sam ja stvorio tebi, ili da te ukloni odavde na neku drugu zemlju nego ovu koju sam ti Ja dao. Ali, O Adame, on neće ispuniti niti jednu od stvari koje ti rekoh.

7 ''Priznaj, onda, Moju naklonost prema tebi, i Moju milost na tebi, Moje stvorenje, da ti nisam vratio za tvoj prekršaj prema Meni, već u Mom sažaljenju za tobom Ja ti obečah da na kraju velikih pet i pol dana Ja ću doći i spasti te.''

8 Potom Bog ponovo reče Adamu i Evi, '' Ustanite i idite odavde, da heruvim sa vatrenim mačem u ruci ne uništi vas.''

9 I Adamovo srce bijaše utješeno sa Božjim rječima ka njemu, i on slavio ga pred Njim.

10 I Bog naredi svojim anđelima da prate Adama i Evu do pećine sa radošću, umjesto straha koje je došlo na njih.

11  Tad anđeli uzeše Adama i Evu, i dovedoše i dolje sa planine do vrta, sa pjesmama i psalmima, dok ih nisu doveli do pećine. Tamo anđeli počeše da tješe i ohrabruju ih, i potom otidoše od njih prema nebu, ka njihovom Stvoritelju, koji ih je poslao.

12 Ali, nakon što anđeli odoše od Adama i Eve, dođe Satana, sa besramnim licem, i stade na ulazu pećine u kojoj su bili Adam i Eva. On tada pozva Adama i reče, ''O Adame, dođi, daj da pričam s tobom.''

13 Tad Adam izađe iz pećine, misleći da je jedan od Božjih anđela koji je došao da mu da dobar savjet.

GLAVA LVII.

''Zato sam pao...

ALI kad Adam izađe i vidje njegov odvratan izgled, bojao ga se, i reče mu, ''Tko si ti?''

2 Tad Satana odgovori i reče mu, ''Ja sam, koji je sakrio sebe u zmiju, i koji je govorio sa Evom, i prevario je dok nije poslušala moju zapovijed. Ja sam onaj koji je poslao nju, kroz smišljeni govor, da zavede tebe, dok ti i ona ste jeli voće sa drveta, i vi izađoste pod zapovjedi Božjom.

3 Ali kad Adam ču ove riječi od njega, on mu reče, ''Možeš li mi ti načiniti vrt kao Bog što učini za me? Ili možeš li me obuči u istu svijetlu prirodu u kojoj Bog obukao me?

4 ''Gdje je božanstvena priroda koju si obećao mi? Gdje je taj pošten tvoj govor, koji si držao sa nama iz prva, kad smo bili u vrtu?''

5 Tad Satana reče Adamu, ''Misliš li, da kad sam govorio o bilo čemu, da ću ikad donijeti i ispuniti moju riječ? Nije tako. Ja sam nikad nisam mislio da ću ostvariti šta sam pitao.

6 ''Zato sam pao, i jesam li učinio tvoj pad za to što sam sam pao, i s tobom, tko god uzme moj savjet, stoga pada.

7 ''Ali sad, O Adame, zbog tvog pada ti si pod mojom vlašću, i ja sam kralj iznad tebe, jer ti si poslušao me, i pogriješio protiv Boga. Niti će biti ikakovog izbavljenja iz moje ruke do vremena koje je obećao Bog.''

8 Opet on reče, ''Utoliko kako mi ne znamo dan dogovoreni između tebe i Boga, niti sat u kojem ćeš biti izbavljen, iz tog razloga mi ćemo uvećati rat i ubojstvo nad tobom i tvojim potomstvom nakon tebe.

9 ''To je naša volja i naše zadovoljstvo, da ne ostavimo sinove čovječje da nasljede naše mjesto u nebesima.

10 Jer to naše obitavalište, O Adame, je u goručoj vatri, i mi nećemo prestati činiti naše zlo, niti jedan dan niti jedan sat. I ja, O Adame, ću posijati vatru na tebe kad dođeš u pećinu u kojoj živiš.''

11 Kad Adam ču ove riječi on plaka i tugova, i reče Evi, ''Čuj šta on kaže, da neće ispuniti ništa što ti je obećao u vrtu. Da li je on stvarno postao kralj nada nama?

12 ''Ali pitati ćemo Boga, koji nas je stvorio, da izbavi nas iz njegovih ruku.''

GLAVA LVIII

''Na zalasku sunca 53-eg dana...''

TAD Adam i Eva raširiše svoje ruke Bogu, moleći i utječući mu se da odvede Satanu dalje od njih, da im ne čini nasilja, i da ne čini da zaniječu Boga.

2 Tad Bog posla im svog anđela, koji odvede Satanu dalje od njih. Ovo se dogodi oko zalaska sunca, na pedeset i treći dan nakon što su izašli iz vrta.

3 Tad Adam i Eva odoše u pećinu, i stadoše i okrenuše svoja lica prema zemlji, da mole Boga.

4 Dok su molili Adam reče Evi, ''Vidi, ti si vidjela koja iskušenja su nas snašla u ovoj zemlji. Dođi, hajde da ustanemo, i pitamo Boga da nam oprosti naše grijehe koje smo učinili, i nećemo izlaziti do kraja četrdesetog dana. I ako umremo ovdje, On će nas spasiti.''

5 Tad Adam i Eva ustaše, i zajedno moliše Boga.

6 Oni ostaše tako moleći u pećini, niti su izlazili iz nje, po noću ili danju, dok njihove molitve ne iziđoše iz njihovih usta, kao plamen vatre.

GLAVA LIX.

Osmo ukazanje Satane Adamu i Evi

ALI Satana, mrzitelj svega dobra, nije im dozvolio da završe svoje molitve. On pozva svoje sluge, i oni dođoše, svi oni. On tada reče im, ''Odkad Adam i Eva, koje smo prevarili, su se složili zajedno da mole Boga noću i danju, da mu se utjeću da ih izbavi, i kako neće izaći iz pećine do kraja četrdesetog dana.

2 ''I kako će oni nastaviti njihove molitve kako su se dogovorili, kako bi ih On izbavio iz naših ruku, i da ih povrati u prijašnje stanje, vidite šta ćemo raditi s njima.'' I njegove sluge mu rekoše, ''Vlast  je tvoja, o naš gospodaru, da činiš šta kažš. ''

3 Tad Satan, velik u poročnosti, uze svoje snage i dođe u pećinu, u tridesetoj noći od četrdeset i jednog dana, i on udari Adama i Evu, dok ih nije ostavio mrtve.

4 Tad dođe Riječ Božja ka Adamu i Evi, koji ustaše od svoje patnje, i Bog reče Adamu, ''Budi jak, i ne boj se njega koji je upravo došao kod tebe.''

5 Ali Adam plaka i reče, ''Gdje si bio, O moj Bože, da oni udariše me takvim udarcima, i da ove muke dođoše na nas, na mene i Evu, tvoju sluškinju?''

6 Tad Bog reče mu, ''O Adame, vidi, on je gospodar i vlasnik svega što ti imaš, on koji kaže, onaj koji će ti dati božanstvenost. Odkud ova ljubav za tobom? I gdje je dar koji je on obećao?

7 ''Jednom ga je zadovoljilo, O Adame, da dođe tebi, da te utješi, da te ojača, i da se raduje sa tobom, i da pošalje svoje snage da te čuvaju, jer si slušao ga, i išao si za njegovim savjetom, i prekršio si Moju zapovijest i slijedio njegov nalog?

8 Tad Adam plaka pred Gospodom i reče, ''O Gospode jer sam pogriješio malo, Ti si ljuto kaznio me za to, molim te izbavi me iz njegovih ruku, ili imaj milosti ka meni, i uzmi moju dušu iz mog tijela sad u ovoj stranoj zemlji.''

9 Tad Bog reče Adamu, ''da je samo ovo zapomaganje i molitve bile ranije, prije nego si pogriješio! Ti bi imao odmora od nevolja u kojim si sad.''

10 Ali Bog imade strpljenja sa Adamom, i dozvoli mu i Evi da ostanu u pećini dok se napuni četrdeset dana.

11 Što se tiče Adama i Eve, njihova snaga i tijela povukoše se od posta i molitve, od gladi i žeđi, jer nisu probali ništa hrane ni pića odkad su napustili vrt, niti je njihovo tijelo bilo još dovedeno u stanje, i nisu imali snage preostale da nastave molitvu zbog gladi, do kraja sljedećeg dana posle četrdesetog. Bili su pali u pećini, i što govora izađe iz njihovih usta, su bile samo hvale.

GLAVA LX.

Đavo se pojavljuje kao starac. On nudi ''mjesto za odmor.''

TAD osamdeset i devetog dana, Satana dođe do pećine, odjeven u odjeću svjetlosti, i opasan svjetlim pojasom.

2 U njegovoj ruci bi palica svjetlosti, i izgledao je najviše odvratno, ali njegovo lice je bilo prijatno i njegov govor sladak,

3 Tako se preobrazio u smislu da zavede Adama i Evu, i da učini da izađu iz pećine, nakon što su napunili četrdeset dana.

4 Jer reče on u sebi, ''Sad kad su napunili četrdeset dana posta i molitve, Bog će ih vratiti u prijašnje stanje, ali ako ne učini tako, On će im i dalje biti na usluzi, iako nije bio milostiv na njih, On će im još dati nešto iz vrta da ih utješi, kao ranije pre dvaput.''

5 Tad Satana približi se blizu pećini u zgodnoj prilici, i reče;--

6 ''O Adame, ustani, stani, ti i Eva, i kreni sa mnom, ka dobroj zemlji, i ne plaši se. Ja sam meso i kost kao ti, i iz prva ja sam stvorenje koje je Bog stvorio.

7 ''I bilo je tako, da kad me On stvorio, On stavio me u vrt na sjever, na granicu svijeta.

8 ''I On reče mi, ''Budi ovdje!' I ja sam živio tamo prema Njegovoj Riječi, niti sam prekršio Njegovu zapovjed.

9''Tad On učini da zadrijemam, i On dovede tebe, O Adame, iz moje strane, ali nije učinio da živiš sa mnom.

10 ''Ali Bog uze te svojom božanskom rukom, i stavi te u vrt istočno.

11 ''Tad ja sam se žalio zbog tebe, jer Bog te uze iz moje strane, a nije dao da živiš sa mnom.

12 ''Već Bog mi reče: 'Ne žali se zbog Adama, kojeg izvedeh od tebe, nevolja mu neće doći.

13 ''Zasad Ja sam izveo iz njega pomočnicu za njega, i dao sam mu radost čineći tako.''

14 Tad Satana opet reče, ''Ja ne znam kako ti je u ovoj pećini, niti išta od iskušenja dođe na tebe dok Bog nije rekao mi, ''Vidi, Adam je pogrešio, on koga sam izveo iz tebe, i Eva također, koju sam izveo iz njegove strane, i izveo sam ih iz vrta, učinio sam da žive u zemlji tuge i bijede, jer su prekršili protiv Mene, i poslušao Satanu. I vidi, oni su na patnjama do ovog dana , osamdesetog.'

15 ''Tad Bog mi reče, 'Ustani, idi njima, i učini da oni dođu na tvoje mjesto, i ne muči se što Satana dolazi njima, da nanese im bol. Oni su sada u velikoj nevolji, i leže bespomoćni od gladi.'

16 ''I dalje on reče mi, 'Kad si ih doveo sebi, daj im da jedu od voća Drveta Života, i daj im da piju vode mira, i obuci ih u odjeću svjetlosti, i povrati ih u njihovo ranije stanje milosti, i ne ostavljaj ih u patnji, jer oni dođoše iz tebe. Ali ne žali za njima, niti kaji se za to što dođe na njih.

17 ''I kad čuh ovo, bilo mi je žao, i moje srce nije moglo strpljivo podnositi zbog tvog spasenja, O moje dijete.

18 ''Već, O Adame, kad ja čuh ime Satane, bojao sam se, i rekoh unutar sebe, neću izaći, da me ne prevari, kao što je moju djecu, Adama i Evu.

19 ''I ja rekoh, 'O Bože, kad odem svojoj djeci, Satana će me sresti na mom putu, i ratovati sa mnom, kao što je protiv njega.'

20 ''Tad Bog reče mi, ''Ne boj se, kad ga nađeš, udari ga sa štapom koji je u tvojoj ruci, i ne boj se njega jer ti si stariji, i on neće preći protiv tebe.'

21 'Tad ja rekoh,' O moj Gospode, Ja sam star, i ne mogu ići. Pošalji svoje anđele da ih dovedu.'

22 ''Ali Bog mi reče, 'Anđeli, zaista, nisu kao oni, i oni neće htjeti doći sa njima. Ali ja sam odabrao tebe, jer su oni tvoji potomci, i kao ti, i poslušati će šta ti kažeš.'

23 ''Bog mi dalje reče,'Ako nemaš snage da hodaš, Ja ću poslati oblak da ponese tebe i olakša ti ulaz u pećinu, onda će oblak se bratiti i ostaviti tebe tamo.

24 ''I ako oni dođu s tobom, Ja ću poslati oblak da ponese tebe i njih.'

25 ''Tad On naredi oblaku, i ponese me i donese vama, i vrati se.

26 ''I sad O moja djeco, Adame i Evo, pogledajte na moju od inja kosu i na moje slabo stanje, i na moj dolazak iz udaljenog mesta. Dođite, dođite sa mnom, ka mjestu odmora.''

27 Tad on poče da plače i jeca pred Adamom i Evom, i njegove suze padaše na zemlju kao voda.

28 I kad Adam i Eva podigoše svoje oči i vidješe njegovu bradu, i čuše njegov sladak govor, njihova srca omekšaše prema njemu, oni poslušaše ga, jer vjerovaše da je istinit.

29 I izgledalo je njima da je on zaista njihov rođak, kad oni vidješe njegovo lice kao njihovo vlastito, i vjerovaše mu.

GLAVA LXI.

Oni počeše da slijede Satanu.

TAD on uze Adama i Evu za ruku, i poče da ih izvodi iz pećine.

2 Ali kad su bili na malo da izađu iz nje, Bog je znao da Satana ih je prešao, i izveo ih od tamo nakon četrdeset dana, da ih odvede u neko udaljeno mesto, da ih uništi.

3 Tad Riječ Gospoda Boga opet dođe i prokle Satanu, i izvede ga od njih.

4 I Bog poče govoriti sa Adamom i Evom, govoreći im, ''Šta vas je učinilo da izađete iz pećine, na ovo mjesto?''

5 Tad Adam reče Bogu, ''Da li si ti stvorio čovjeka pre nas? Jer kad bismo u pećini odjednom dođe nam dobri stariji čovek koji nam reče, ' Ja sam poslanik od Boga vama, da vas odvedem u neko mjesto odmora.'

6 ''I mi vjerovasmo, O Bože, da je on poslanik od Tebe, i mi izađosmo s njim, i nismo znali da li da idemo s njim.''

7 Tad Bog reče Adamu, ''Vidi, to je otac zlid djela, koji je izveo tebe i Evu iz Vrta Zadovoljstva. I sad, uistinu, i sad kad je on vidio tebe i Evu oboje skupljeni zajedno u postu i molitvi, i da nisi izašao iz pećine prije završetka četrdesetog dana, on je želio da vam učini trud uzaludnim, da prekine vaše uzajamne veze, da odsiječe svu nadu od vas, i da vas izvede na neko mjesto gde može da vas uništi.

8 ''Jer nije bio sposoban da učini išta vama, dok se nije pojavio u vašoj sličnosti.

9 ''Zato je došao sa licem nalik vašem, i počeo da vam daje znakove kao da su svi istiniti.

10 ''Ali u mojoj milosti i sa milošću koju imam Ja ka vama, nisam mu dozvolio da vas uništi, već odvedoh ga dalje od vas.

11 ''Sad, stoga, O Adame, uzmi Evu, i vrati se u pećinu, i ostani u njoj do sutra nakon četrdesetog dana. I kad izađete, idite prema istočnim vratima vrta.''

12 Tad Adam i Eva veličaše Boga, i hvališe i blagosloviše Ga za izbavljenje koje učini za njih. I vratiše se prema pećini. Ovo se dogodi na večer trideset i devetog dana.

13 Tad Adam i Eva ustaše i sa velikom revnošću, moliše Boga, da budu iznešeni van njihove želje za snagom, jer njihova snaga ih je napustila, kroz glad i žeđ i molitvu. Ali oni gledaše cijelu tu noć moliše do jutra.

14 Tad Adam reče Evi, 'Ustani, idemo prema istočnim vratima vrta kako Bog reče nam.''

15 I oni izrekoše svoje molitve kao što su činili svaki dan, i izađoše iz pećine, i odoše blizu istočnih vrata vrta.

16 Tad Adam i Eva stadoše i moliše, i tražiše Boga da ih ojača, i da im pošalje nešto da utole svoju glad.

17 A kad završiše svoje molitve, oni ostaše gdje su bili zbog njihove iscrpljene snage.

18 Tad dođe Riječ Božja ponovo, i reče im, ''O Adame, ustani, idi i donesi brzo dve smokve.''

19 Tad Adam i Eva ustaše, i odoše dok se nisu privukli blizu pećine.

GLAVA LXII

Dva voćna drveta

ALI Satana zli beše zavidan, zbog utješenja koje im Bog da.

2 Tako ih presrete, i ode u pećinu i uze dve smokve, i spali ih van pećine, tako da Adam i Eva ne nađu ih. Također je imao na umu da ih uništi.

3 Ali milošću Božjom, čim te dve smokve biše u zemlji, Bog pobjedi Satanin savjet koje im dade, i učini ih u dva voćna stabla, koja su zasjenjivala pećinu. Jer Satan ih je spalio na istočnoj strani od njih.

4 Tad kada dva stabla behu narasla, i biše pokrivena voćem, Satan je žalio i tugovao, i reče, ''Bolje bi bilo da sam ostavio te smokve kakve su bile, jer sad, imaju dva voćna stabla, odakle Adam će jesti sve dane svog života. Dok sam mislio, kad sam ih spalio, da ih uništim cele, i da ih sakrijem od očiju.

5''Ali Bog preokrenu moj naum, i nije dozvolio da ovo sveto voće propadne, i učinio je jasnim naše namjere, i pobjedio je naše namjere koje smo imali protiv Njegovih slugu.

6 Tad Satana ode posramljen, jer nije učinio što je zamislio.

GLAVA LXIII

Prvo zadovoljstvo sa drveća.

ALI Adam i Eva, kako su se približili pećini, vidješe dva smokvina drveta, puna voća, koja zasjenjivaše pećinu.

2 Tad Adam reče Evi, ''Izgleda mi da smo išli pogrešnim putem. Kad je ovo dvoje drveta izraslo ovdje? Izgleda mi da neprijatelj želi da nas odvede pogrešnim putem, Misliš li da postoji na zemlji druga pećina od ove?

3 ''Još, O Evo, hajde da idemo u pećinu, i da nađemo u njoj dve smokve, jer ovo je naša pećina, u kojoj smo bili. Ali ako ne nađemo dve smokve u njoj, tad ne može biti naša pećina.''

4 Oni uđoše u pećinu i pogledaše u četiri ugla njena, ali ne nađoše dve smokve.

5 I Adam plakaše i reče Evi, ''Jesmo li došli do pogrešne pećine, onda, O Evo? Izgleda mi da ova dva smokvina drveta su dve smokve koje su bile u pećini.'' I Eva reče, ''Ja, što se mene tiče, ne znam.''

6 Tad Adam ustane i poče moliti i reče , ''O Bože, ti si rekao nam da dođemo u ovu pećinu, da uzmemo dve smokve, i onda da se vratimo Tebi.

7 ''A sad, nismo ih našli. O Bože, jesi li ih Ti uzeo, i posadio ova dva drveta, ili jesmo li išli pogrešnim putem po zemlji, ili nas je neprijatelj zaveo? Ako je to stvarno, O Bože, otkrij nam tajnu ova dva drveta i dve smokve.''

8 Tad dođe Riječ Božja Adamu, i reče mu, ''O Adame, kad sam poslao te da doneseš smokve, Satana ode prije tebe do pećine i uze smokve, i spali ih vani, istočno od pećine, misleći da ih uništi, i da ne posije ih sa dobrom namjerom.

9 ''I da bih ih sačuvao, onda, su ova dva drveta izrasla odjednom, ali Ja imah milosti na tebe i Ja naredih im da izrastu. I oni izrastoše u dva velika drveta, tako da budeš zasjenjen sa njihovim granama, i nađeš odmor, i da učinim da vidiš Moju moč i moja veličanstvena djela.

10 '' I također da pokažem ti Satanino bezumlje, i njegova zla djela, jer od kada si izašao iz vrta, on nije prestao, ne, niti jedan dan, da učini ti neku štetu. Ali ja mu nisam dao vlast nad tobom.''

11 I Bog reče, ''Nadalje, O Adame, raduj se zbog tih stabala, ti i Eva, i odmaraj se ispod njih kad se osjetiš umoran. Ali ne jedi njihovog voća, niti prilazi im blizu.''

12 Tad Adam plaka, i reće, ''O Bože, hočeš li nas opet ubiti, ili izvesti nas dalje od Tvog lica, i odsjeći naš život sa lica zemlje?

13 ''O Bože, molim te, ako Ti znaš da ima u tom drveću bilo smrt ili neko drugo zlo, kao prvi put, iščupaj ih iz blizine naše pećine, neka uvenu, i ostavi nas da umremo od vrućine, od gladi ili žeđi.

14 ''Jer mi znamo Tvoja velika djela, O Bože, da si ti velik, i da Tvojom vlašču Ti možeš izvesti jednu stvar iz drugog, bez ičije želje. Jer Tvoja moč može učiniti kamenje da postane drveće, i drveće da postane kamen.

GLAVA LXIV

Adam i Eva uzimaju prvu zemaljsku hranu.

TAD Bog pogleda na Adama i na njegovu snagu misli, na njegovu izdržljivost za hranom i žeđi, i od vručine. I on promjeni dva smokvina stabla u dve smokve, kao što su iz prva bili, i tad reče Adamu i Evi, ''Svako od vas može uzeti jednu smokvu.'' I oni uzeše ih, kako Gospod zapovjedi im.

2 I on reče njima, ''Idite u pećinu, i jedite smokve, i zadovoljite svoju glad, da ne umrete.

3 Tako, kako Bog im naredi, oni odoše u pećinu, u vreme zalaska sunca. I Adam i Eva stajaše i moliše u vremenu zalaska sunca.

4 Tad sjedoše da jedu smokve, ali nisu znali kako da ih jedu, jer nisu naučili da jedu zemaljsku hranu. Bojali su se naposle, ako pojedu, njihov stomak će otežati i tijelo odebljati, i njihova srca će voljeti zemaljsku hranu.

5 Ali dok su tako sjedili, Bog, iz sažaljenja prema njima, posla im anđela, da ne trpe od gladi i žeđi.

6 I anđeo reče Adamu i Evi, ''Bog vam kaže da nemate snage da postite do smrti, jedite stoga, i ojačajte svoja tijela, jer vi ste sad životinjska tijela, koja ne mogu izdržati bez hrane i pića.

7 Tad Adam i Eva uzeše smokve i počeše da ih jedu. Ali Bog stavi u njih mješavinu ukusnog hljeba i krvi.

8 Tad anđel ode od Adama i Eve, koji jedoše smokve dok nisu zadovoljili svoju glad. Tad oni ostaviše šta je preostalo, ali uz Božju moč, smokve postaše cijele kao ranije, jer Bog ih blagoslovi.

9 Poslije ovog Adam i Eva ustaše, i moliše sa zadovoljnim srcem i obnoviše snagu, i hvališe i radovaše se mnogo cijeli tu noć. I ovo je bio kraj osamdeset i treće noći.

GLAVA LXV

Adam i Eva dobivaju probavne organe. Poslednja želja za povratkom u vrt je ugašena.

I kad je bio dan, oni ustaše i moliše, po običaju, i izađoše iz pećine

2 Ali kako su osječali veliku nevolju od hrane koju su pojeli, i koju oni do sad nisu koristili, oni odoše u pećinu govoreći jedno drugom:--

3 ''Šta nam se dogodilo kroz jedenje, da ova bol dolazi na nas? Jao nama, umrijeti ćemo! Bolje da smo umrli nego da smo jeli, i da smo držali naša tijela čistim, nego što smo onečistili naša tijela sa hranom.''

4 Potom Adam reće Evi, ''Ova bol nije nam dolazila u vrtu, niti smo jeli takvu hranu ranije. Misliš li ti, O Evo, da Bog će nas mučiti s ovom hranom što je u nama, ili da naša utroba će izači van, ili da Bog misli da nas ubije sa ovim bolom prije nego ispuni Svoje obećanje nama?''

5 Tad Adam moli Gospoda i reče, ''O Gospode, nemoj da patimo kroz hranu koju smo jeli, O Gospodaru, ne udaraj nas, već radi s nama prema Tvojoj velikoj milosti, i ne zaboravi nas do dana obećanja koje si Ti dao nam.''

6 Tad Bog pogleda na njih, i odmah prijalo im je jesti hranu, tako do dan danas, tako da se ne pate.

7 Onda Adam i Eva dođoše nazad u pećinu tugujući i plačuči zbog promjene njihove prirode. I oboje znadoše od tog trenutka da su promijenjena bića, da njihova nada za povratkom u vrt je sad završena, i da ne mogu više uči.

8 Za to sad njihova tijela imadoše drugačije funkcije, i svo tijelo koje zahtijeva hranu i piće za svoje održanje, ne može biti u vrtu.

9 Tad Adam reče Evi, ''Vidi, naša nada je sad isčupana, i naše povjerenje da ćemo uči u vrt. Mi više ne pripadamo stanovnicima vrta, već nadalje mi smo zemljani i od prašine, i od stanovnika zemlje, nećemo se vratiti u vrt, do dana koji Bog nam obećao je da nas spase, i da nas dovede ponovo u vrt, kao što je obećao.''

10 Tad oni moliše Bogada On ima milosti ka njima, poslije čega, njihove misli se smiriše, njihova srca behu slomljena, i njihova čežnja je umanjena, i oni behu kao stranci na zemlji. Te noći Adam i Eva proveše u pećini, gdje su spavali duboko zbog hrane koju su jeli.

GLAVA LXVI.

Adam čini svoj prvi radni dan.

KAD bi jutro, dan nakon što su pojeli hranu, Adam i Eva moliše u pećini, i Adam reče Evi, ''Vidi, mi tražismo za hranu od Boga, i On nam dade. Hajde da pitamo također Njega da nam da piće od vode.

2 Tad oni ustaše, i odoše na obalu do izvora vode, to bi na južnoj granici vrta, u koju oni ranije ubaciše sebe. I stajaše na obali, i moliše Boga da On da zapovijed njima da piju vodu.

3 Tad Riječ Božja dođe Adamu i reče mu, ''O Adame, tvoje tijelo je postalo životinjsko, i treba vodu za piće. Uzmi, i pij, ti i Eva, dajte hvalu i slavu.

4 Adam i Eva tad se približiše, i piše, dok njihova tijela ne osjetiše osvježenje. Nakon što su pili, oni hvališe Boga, i tad se vratiše u pećinu, po ranijem običaju. Ovo se dogodi na kraju osamdeset i trećeg dana.

5 Tad na osamdeset i četvrti dan, oni uzeše dve smokve i objesiše ih u pećini, zajedno sa njihovim lišćem,  da im bude znak i blagoslov od Boga. I staviše ih tamo dok ne ustane potomstvo njima, koji će vidjeti čudesna djela Gospodnja koja je učinio njima.

6 Tad Adam i Eva opet stadoše van pećine, i moliše Boga da im pokaže nešto hrane s čime bi nahranili svoja tijela.

7 Tad Riječ Božja dođe i reče im, ''O Adame, idi dolje do zapadne granice pećine, toliko daleko u zemlju tamne zemlje, i tamo češ naći hranu.''

8 I Adam ču Riječ Božju, uze Evu, i ode dole do zemlje tamnog tla, i nađe tamo pšenicu koja raste, u klasu i zrelu, i smokbe za jesti, i Adam se radovaše nada tim.

9 Tad Riječ Božja dođe Adamu, i reče mu, ''Uzmi od ove pšenice i napravi sebi kruh od nje, da nahraniš svoje tijelo s tim. ''I Bog da Adamu mudro srce, da radi sa žitom dok ne postane hljeb.

10 Adam završi sve to, dok nije postao veoma umoran i težak. On tada vrati se u pećinu, radujući se šta je naučio da radi sa pšenicom, dok nije napravljena u pogaču za prvu upotrebu.

GLAVA LXVII

''Tad Satana poče zavoditi ustranu Adama i Evu...''

ALI kad Adam i Eva odoše dole do zemlje crnog mulja, i dođoše blizu do pšenice koju Bog pokaza im, i vidješe je zrelu i spremnu za žetvu, i kako nisu imali srp da žanju je time, --oni opasaše se, i počeše da trgaju pšenicu, dok nije bilo gotovo.

2 Tad su je stavili na hrpu, i umorni od vručine i od žeđi, odoše pod sjenovito drvo,gdje povjetarac i hladio dok nisu zaspali.

3 Ali Satana vidje šta su Adam i Eva uradili. I on pozove svoje sluge, i reče im,'' Budući da je Bog pokazao Adamu i Evi sve o ovoj pšenici, s čime će ojačati svoja tijela—i, vidite, oni dođoše i napraviše gomilu od toga, i umorni od rada su sad spavaju--, dođite hajde da zapalimo vatru na ovoj hrpi žita, i spalimo ga, i hajde da uzmemo tu flašu vode koja je s njima, i da je ispraznimo, tako da ne nađu ništa za piće, i da ih ubijemo glađu i žeđu.

4 ''Tad, kad se probude iz njihovog sna, i budu gledali da se vrate u pećinu, sresti ćemo ih na putu, i odvesti ćemo ih ustranu, tako da umru od gladi i žeđi, da tada možda, zanijeću Boga, i On uništi ih. Tako ćemo se osloboditi njih.

5 Tad Satana i njegove snage baciše vatru na pšenicu i spališe je.

6 Ali od vručine plamena Adam i Eva se probudiše iz sna, i vidješe pšenicu da gori, i kantu vode s njima, baciše.

7 Tad plakaše i otidoše nazad do pećine.

8 Ali kako su išli gore sa ispod planine gde behu, Satan sa svojim slugama sretne ih u obliku anđela, hvaleći Boga.

9 Tad Satana reče Adamu, ''O Adame, zašto si tako bolan, gladan i žedan? Izgleda mi da je Satana zapalio tvoju pšenicu.'' I Adam mu reče, ''Ah''

10 Opet Satana reče Adamu, ''Dođi s nama, mi smo božiji anđeli. Bog nas je poslao tebi, da ti pokažemo drugo polje sa žitom, bolje od toga, i preko je izvor sa dobrom vodom, i mnogo drveća, gdje možeš stanovati blizu, i da radiš na žitnom polju boljim prinosom nego to koje Satana je spalio.''

11 Adam je mislio da je on iskren, i da su oni bili anđeli koji govoriše s njim, i on vrati se s njima.

12 Tad Satana poče zavoditi ustranu Adama i Evu osam dana, dok oni oboje ne padoše kao da su mrtvi, od hrane,žeđi, i slabosti. Tad on pobježe sa svojim slugama i ostavi ih.

GLAVA LXVIII

Kako uništenje i nesreća je od Satane kad je on gospodar. Adam i Eva ustanovljavaju običaj bogosluženja.

POTOM Bog pogleda na Adama i Evu, i na to što dođe na njih od Satane, i kako je učinio da oni pate.

2 Bog, stoga, pošalje svoju Riječ, i podiže Adama i Evu od njihovog stanja smrti

3 Tad, Adam, kad bi podignut, reče, ''O Bože, Ti si spalio i uzeo od nas žito koje si Ti nam dao, i Ti si ispraznio vedro sa vodom. I ti si poslao svoje anđele, koji su odveli nas od polja žita. Hočeš li Ti da mi patimo? Ako je ovo od Tebe, O Bože, tad uzmi nazad naše duše, ali ne kažnjavaj nas.''

4 Tad Bog reče Adamu, ''Ja  nisam spalio pšenicu, i nisam prosuo vodu iz vedra, i nisam poslao Moje anđele da te odvedu u stranu.

5 ''Već je Satana, tvoj gospodar koji učini to, on kome si se podredio, Moje zapovjesti u međuvremenu su stavljene postrani. On je taj, koji je spalio žito, i izlio vodu, i koji te je odveo ustranu, i sva obećanja koja ti je dao, sigurno su obmana, prevara i laž.

6 ''Ali sad, O Adame, ti češ priznati Moja dobra djela koja učinih tebi.''

7 I Bog reče svojim anđelima da uzmu Adama i Evu, i da ih ponesu do polja žita, koje su ranije našli, sa vedrom punom vode.

8 Tad oni vidješe drvo, i nađoše na njoj manu, i čudiše se Božjoj moči. I anđeli narediše im da jedu manu kad su gladni.

9 I Bog prokle Satanu prokletstvom, da ne dolazi opet, i ne uništava polje žita.

10 Tad Adam i Eva uzeše žito, i napraviše prinos (žrtvu), i uzeše i prinesoše na planini, na mjestu gdje su ponudili prvu žrtvu svoje krvi.

11 I oni ponudiše žrtvu ponovo na oltaru koji su prvo izgradili. I stajaše i moliše, i tražiše Gospoda govoreći, ''O Bože, kad smo bili u vrtu, jesu li naše hvale stizale do Tebe, kao žrtva, i naša nevinost (čistoća) išla je tebi kao tamjan. A sad, O Bože, primi ovaj prinos od nas, i ne okreni se od nas, ne otuđuj nam Tvoju milost.''

12 Tad Bog reče Adamu i Evi, ''Budući da ste učinili ovu žrtvu i ponudili je Meni, učiniti ću je Mojim tijelom, kad dođem dole na zemlju da vas spasem, učiniti ću da će stalno biti prinošena na oltaru, za oproštaj i za milost, onima koji služe pravilno.''

13 I Bog posla svijetlu vatru na prinos Adama i Eve, i napuni ga sjajem, milošću, i svijetlom, i Sveti Duh dođe na tu žrtvu.

14 Tad Bog zapovijedi anđelu na napravi mašice , kao kašiku, i sa njom da uzme prinos i donese ga Adamu i Evi. I anđel učini tako, kako Bog naredi mu, i ponudi ga njima.

15 I duše Adama i Eve postaše osvijetljene, i njihova srca behu ispunjena sa radošću i zadovoljstvom i sa hvalama ka Bogu.

16 I Bog reče Adamu, ''Ovo će ti biti običaj, da radiš tako, kad nesreća i tuga dođu na tebe. Ali tvoje izbavljenje i tvoj ulazak u vrt, neće biti do dana ispunjenja dana, kako je ugovoreno između tebe i Mene, da nije tako, Ja bih,iz moje milosti i sažaljenja ka tebi, doveo te nazad u Moj vrt i za Moju naklonost za žrtvu koju si upravo učinio Mom imenu.

17 Adam se radovao na ove riječi koje je čuo od Boga, i on i Eva veličaše pred oltarom, prema kome su se poklonili, i oni odoše nazad do Pećine od Blaga.

18 I ovo se dogodi na kraju dvanaestog dana poslije osamdesetog dana, od vremena odkad Adam i Eva iziđoše iz vrta.

19 I oni stajaše cijelu noć moleći do jutra i onda odoše u pećinu.

20 Tad Adam reče Evi, srećnoga srca, zbog žrtvenog prinosa koji su oni učinili Bogu, i koje bi prihvačeno od Njega, ''Hajde da radimo to tri puta svake sedmice, na četvrti dan Srijedu, na pripreme za Petak, i na Subotu, sve dane našeg života.''

21 I kako se dogovoriše ovim rječima između sebe, Bog bi zadovoljan njihovim mislima,i sa odlukom koju su oni uzajamno dogovorili.

22 Poslije ovog, dođe Riječ Božja ka Adamu i reče, ''O Adame, ti si odredio ranije od sebe dane u kojim tvoje muke će dolaziti Meni, kad Ja budem u tijelu, jer oni su četvrti Srijeda i dan pripreme u Petak.

23 ''Ali kao prvi dan, Ja stvorih u njemu sva stvorenja, i podigoh nebesa. I opet, kroz Moje uzdizanje ponovno na taj dan, ja ću stvoriti radost, i uzdići ih visoko, one koji vjeruju u Mene, O Adame, ponudi ovu žrtvu, sve dane tvog života.''

24 Tad Bog povuče Svoju Riječ od Adama.

25 Ali Adam je nastavio da prinosi ovu žrtvu tako, svake sedmice triputa, do, kraja sedme sedmice. I na prvi dan, koji je pedeseti, Adam napravi žrtvu kako je htio, i on i Eva uzeše i dođoše do oltara pred Boga, kako im je On rekao.

GLAVA LXIX

Dvanaesto ukazanje Satane Adamu i Evi, dok Adam je molio nad žrtvom na oltaru, kad Satana udari ga.

TAD Satana , mrzitelj svega dobra, zavidan na Adama i na njegov prinos preko koga će nači miloast u Boga, požuri i uzme oštar kamen između oštrog željeznog kamenja, pojavi se u obliku čovjeka, i ode i stade pored Adama i Eve.

2 Adam je tad prinosio na oltaru, i počeo je da moli, sa rukama raširenim ka Bogu.

3 Tad Satana požuri sa oštrim željeznim kamenom koje je imao, i sa njim probode Adama na desnoj strani, i potječe krv i voda, tad Adam pade na oltar kao mrtvac. I Satana pobeže.

4 Tad Eva dođe, i uzme Adama i stavi ga ispod oltara. I tu ona stajaše, plačući nada njim, dok je mlaz krvi tekao od Adamove strane na njegovu žrtvu.

5 Ali Bog pogleda na smrt Adamovu. On tata posla svoju Riječ, i podiže ga i reče mu, ''Ispuni tvoju žrtvu, jer zaista, Adame, mnogo vrijedi, i nema nedostatka u njoj.''

6 Bog nadalje reče Adamu, ''Ovo će također dogoditi se Meni, na zemlji, kada budem proboden i krv će teći sa vodom od Moje strane i prelit će Moje tijelo, koje je stvarna žrtva, i koja će biti prinesena na oltaru kao savršena žrtva.''

7 Tad Bog naredi Adamu da završi svoj prinos, i kad je završio od klanjaše pred Bogom, i hvališe Njega, zbog znakova koje On pokaza mu.

8 I Bog izliječi Adama u jednom danu, koji je kraj sedme sedmice, i to je pedeseti dan.

9 Tad Adam i Eva vratiše se na planinu, i uđoše u Pećinu Blaga, kao što su uobičajavali. Ovo završiše Adam i Eva, stotinu i četrdeseti dan od njihovog izlaska iz vrta.

10 Tad njih oboje stadoše te noći i moliše se Bogu. I kad bi jutro, oni izađoše, i odoše zapadno od pećine, do mjesta gdje njihovo žito je bilo, i tamo odmoriše se pod sjenom drveta, kako su željeli.

11 Ali kad tamo mnoštvo zvijeri dođe okolo njih. Bilo je to Satanino djelo, u njegovom zlu, u cilju da naplati rat protiv Adama preko ženidbe.

GLAVA LXX

Trinaesto ukazanje Satane Adamu i Evi, da načini rat s njim, preko ženidbe sa Evom.

POSLE ovoga Satana, mrzitelj svega dobra, uze oblik anđela, i s njim dva druga, tako da su izgledali kao tri anđela koja su donijela Adamu zlato, tamjan i smirnu.

2 Oni prođoše pred Adamom i Evom dok su oni bili pod drvetom, i čestitaše Adamu i Evi sa lijepim riječima koje su bile pune prevare.

3 Ali kad Adam i Eva vidješe njihovu zgodnu vanjštinu, i čuše njihov lijep govor, Adam ustane, poželi im dobrodošlicu, i dovede ih Evi, i oni ostaše svi zajedno, Adamovo srce dok je bio zadovoljan zbog misli u pogledu njih, da su oni isti anđeli,koji su mu donijeli zlato, tamjan i smirnu.

4 Jer, kad oni dođoše Adamu prvi put, došlo je na njega od njih mir i sreća, kroz donešenje njihovog njemu dobrih poklona, tako Adam mišljaše da su oni drugi put došli da mu daju druge poklone za njega da se raduje s tim. Jer on nije znao da je to bio Satana, zato ih je primio sa radošću i družio se s njima.

5 Tad Satana, najviši od njih, reče, ''Raduj se, O Adame, i budi zadovoljan. Vidi, Bog nas je poslao k tebi da ti kažemo nešto.''

6 I Adam kaže, ''Što je to?'' Tad Satana odgovori, ''To je svijetla stvar, i riječ je od Boga, hočeš li čuti od nas i uraditi? Ali ako ne čuješ, mi čemo se vratiti Bogu, i reči mu da ti nisi htio čuti Njegovu riječ''

I Satana reče ponovo Adamu, ''Ne boj se, niti nemoj da se treseš, zar nas ne znaš?''

8 Adam reče, ''Ne znam vas.'',

9 Tad Satana reče mu, ''Ja sam anđeo koji ti je donio zlato, i stavio u pećinu; ovaj drugi je onaj koji ti je donio tamjan, i treći je onaj koji ti je donio smirnu kad si bio na vrhu planine, i koji te nosiše do pećine.

10 ''A drugi anđeli naši pratioci, koji su te doveli do pećine, Bog ih nije poslao sa nama ovaj put, jer On reče nam, ''Vi ste dovoljni.''

11 Tako kad Adam je čuo ove riječi on vjerovao je, i reče tim anđelima, ''Recite riječ Božju, da je mogu primiti.''

12 I Satana mu reče ''Zakuni se, i obečaj mi da češ ju primiti.''

13 Tad Adam reče, ''Ne znam kako da se zakunem i obećam.''

14 I Satana mu reče, ''Pruži svoju ruku, i stavi je unutar moje ruke.''

15 Tad Adam pruži ruku, i stavi je u Sataninu ruku, kad Satana reče mu, ''Reci sad—tako mi istine kao živoga Boga, razumnog, koji je govorio, koji je podigao nebesa u prostoru, i  ustanovio zemlju na vodama, i stvorio mene iz četiri elementa, i iz praha zemaljskog—neću prekršiti moje obećanje, niti odreći se svoje riječi.''

16 I Adam zakle sa tako.

17 Tad Satana mu reče, ''Vidi, neko je vrijeme kako si izašao iz vrta, i ti ne znaš ni za pokvarenost niti zlo. Ali sad Bog ti kaže, da uzmeš Evu koja dođe iz tebe, i da ju oženiš, da ti može nositi djecu, da te utješe, i da te izvedu iz nevolje i tuge, sad ovo učiniti nije teško, niti ima ijedan problem u tom za tebe.''

GLAVA LXXI

Adam je u nevolji sa ženidbom sa Evom.

ALI kad Adam ču ove riječi od Satane, on tugovaše mnogo, zbog zakletve i njegovog obećanja, i reče, '' Hoču li učiniti preljubu sa svojim tijelom i mojim kostima, hoću li griješiti protiv sebe, da me Bog uništi, i da me izbaci sa lica zemlje?

2 ''Odkad, iz prva, jedoh sa stabla, On izvede me iz vrta u stranu zemlju, i oduze mi svijetlu prirodu, i dovede smrt na mene. Ako tad ja učinim ovo, On će odsjeći moj život od zemlje, i On će me baciti u pakao, i mučiti će me tamo mnogo vremena.

3 ''Ali Bog nikad nije rekao riječi koje si mi ti rekao, i vi niste Božji anđeli, niti poslani od Njega. Već vi ste đavoli, koji ste došli u lažnom izgledu anđela. Dalje od mene, vi prokleti od Boga!''

4 Tad ti đavoli pobjegoše pred Adamom. I on i Eva ustaše, i vratiše se u Pećinu Blaga, i uđoše u nju.

5 Tad Adam reće Evi, ''Ako si vidjela šta sam uradio, ne govori, jer sam griješio protiv Boga u zaklinjanju Njegovim velikim imenom, i ja sam stavio svoju ruku drugi put u Satanovu.'' Eva, potom, drža svoj mir, kako Adam reče joj.

6 Tad Adam usta, i raširi ruke prema Gospodu, tražeći i moleći Njega sa suzama, da mu oprosti šta je učinio. I Adam osta tako stajati i moliti četrdeset dana i četrdeset noći. Nije jeo ni pio dok nije pao na zemlju od gladi i žeđi.

7 Tad Bog posla svoju Riječ Adamu, koji podiže ga odkud gdje je ležao, i reče mu, ''O Adame, zašto si se zakleo Mojim imenom, i zašto si načinio dogovor sa Satanom po drugi put?''

8 Ali Adam plakaše, i reče, ''O Bože, oprosti mi, ja učinih ovo iz neznanja, verujući da su oni anđeli Božiji.

9 I Bog oprosti Adamu, govoreći njemu, ''Čuvaj se Satane.''

10 I on povuče Svoju Riječ od Adama.

11 Tad Adamovo srce bi utješeno, i on uze Evu, i oni odoše do pećine, da naprave neku hranu za svoja tijela.

12 Ali od tog dana Adam se borio sa mislima o svom vjenčavanju Eve, bojeći se da će to učiniti, da Bog ne bude ljut na njega.

13 Potom Adam i Eva odoše do vode u rijeci, i sjedoše na obali, kako ljudi čine kad hoće da im bude ugodno.

14 Ali Satana je bio ljubomoran na njih, i htio ih uništiti.

GLAVA LXXII

Adamovo srce kao na vatri.

TAD Satana i deset njegovih slugu, pretvoriše se u djevice, kakvih nije bilo u cijelom svijetu da tražiš.

2 One iziđoše iz rijeke u prisustvu Adama i Eve, i rekoše među sobom, ''Dođite, gledati ćemo na lica Adama i Eve, koji su od ljudi na zemlji. Kako su lijepi, i kako drugačiji je njihov izgled od naših vlastitih lica. '' Tad one dođoše do Adama i Eve, i pozdraviše ih, i stadoše čudeći se na njih.

3 Adam i Eva gledaše na njih također, i čudiše se njihovoj ljepoti, i rekoše, ''Je li tamo, onda, ispod nas, drugi svijet, sa tako lijepim stvorenjima kao ove u njemu''

4 I te djevojke rekoše Adamu i Evi, ''Da, stvarno, mi smo brojna stvorenja.''

5 Tad Adam im reče, ''Ali kako se uvećavate?''

6 I oni odgovoriše im, ''Mi imamo muževe koji nas vjenčavaju, i mi im nosimo djecu, koja odrastu, i koja potom se vjenčavaju i bivaju vjenčani, i takođe donose djecu, i tako se uvečavamo. I ako tako biva, O Adame, ti nam nečeš vjerovati, mi ćemo ti pokazati drvo naših muževa i naše djece.''

7 Tad one dozivaše preko rijeke kao da dozivaju svoje muževe i njihovu djecu, koji dođoše iza rijeke, ljudi i djeca, i svaki dođe svojoj ženi, njihova djeca bivaše s njima.

8 Ali kad Adam i Eva vidješe ih, oni ostaše nijemi, i čudiše se njima.

9 Tad oni rekoše Adamu i Evi, ''Vi vidite naše muževe i našu djecu, oženi Evu kao što mi vjenčavamo naše žene, i ti ćeš imati djecu istu kao i mi. '' Ovo je bio savjet Satane da zavede Adama.

10 Satana također mislio je u sebi, ''Bog iz prva naredi Adamu što se tiče voća od drveta, govoreći mu, ''Ne jedi od njega, inače smrću ćeš umrijeti.' Ali Adam jede od njega, i još Bog ga nije ubio, On samo zapovjedio je nad njim smrt, i pošasti i iskušenja, do dana kad će on izaći iz svoga tijela.

11 ''Sad, onda, ako ja zavedem ga na ovu stvar, i da oženi Evu bez Božje zapovjedi, Bog će ubiti njega tada.''

12 Zato je Satana učinio svoje prikazanje pred Adamom i Evom, jer je tražio da ga ubije, i da učini da nestane sa lica zemlje.

13 U međuvremenu vatra grijeha dođe na Adama, i on pomisli da uradi grijeh. Ali se ustručavao, bojeći se da slijedeći savjet Satane će ga dovesti do smrti.

14 Tad Adam i Eva ustaše, i moliše Boga, dok Satana i njegove sluge odoše u rijeku, u prisustvu Adama i Eve, da vide da oni idu nazad u njihovo vlastito područje.

15 Tad Adam i Eva se vratiše u Pećinu Blaga,kako su željeli, negdje oko večeri.

16 I oni oboje ustaše i moliše se Bogu te noći. Adam je ostao stajati u molitvi, sad ne znajući kako da moli, iz razloga misli svoga srca radi njegovog vjenčavanja Eve, i on nastavi tako do jutra.

17 I kad nasta svijetlo, Adam reče Evi, ''Ustani, idemo u podnožje planine, gdje su nam donijeli zlato, i idemo pitati Gospoda o ovoj stvari.''

18 Tad Eva reče, ''Koja je to stvar, O Adame?''

19 I on odgovori joj, ''Da mogu tražiti Gospoda da mi kaže o vjenčavanju tebe, jer neću učiniti bez Njegovog dopuštenja, da ne učini On da propadnemo, ti i ja. Za one đavole staviše moje srce na vatru, sa mislima onog što pokazaše nam, u njihovoj grešnoj pojavi.''

20 Tad Eva reče Adamu, ''Zašto treba da idemo u podnožje planine? Hajde da radije stanemo i molimo u našoj pećini Boga, da nam ukaže da li je ovaj savjet dobar ili ne.''

21 Tad Adam usta u molitvi i reče, ''O Bože, ti znaš da smo griješili protiv Tebe, i od trenutka kad pogriješismo, mi smo oduzeti od naše svijetle prirode, i naša tijela postaše životinjska, trebajući hranu i piće, i sa životinjskim željama.

22 ''Zapovjedi nam, O Bože, da im ne damo puta bez Tvoje dozvole, da nas ne dovedeš do ništavila. Jer ako Ti ne daš nam dopuštenje, mi čemo biti prevladani, i slijediti savjet Satane, i Ti ćeš učiniti ponovo da patimo.

23 ''Ako ne, tad uzmi naše duše od nas, oslobodi nas ove životinjske požude. I ako Ti ne daš nam dopuštenje o ovoj stvari, tad odvoji Evu od mene, i mene od nje, i stavi nas jedno dovoljno daleko od drugog.

24 '' Jer opet, O Bože, kad Ti nas staviš nadvoje jedno od drugog, đavoli će nas zavesti svojim ukazanjem, i razoriti naša srca, i uprljati naše misli jedno prema drugom. A ako jedno od nas ne bude prema drugom, onda će, svake većeri, kroz njihovu pojavu oni se pojavljivati nama. Ovdje Adam završi svoju molitvu.

GLAVA LXXIII

Zaruke Adama i Eve

POTOM Bog pogleda na riječi Adama koje behu istinite, i da on čeka dugo Njegovu naredbu, što se tiče savjeta Satane.

2 I Bog odobri Adamu u tom što je mislio u pogledu ovog, i u molitvi što je ponudio u Njegovom prisustvu, i Riječ Božja dođe Adamu i reče mu, ''O Adame, da si samo bio oprezan iz prva, ne bi zaradio izlaz iz vrta u ovu zemlju!''

3 Poslije toga, Bog posla svog anđela koji je donio zlato, i anđela koji je donio tamjan, i anđela koji je donio izmirnu, da oni treba da obavijeste ga u pogledu njegovog vjenčavanja Eve.

4 Tad ti anđeli rekoše Adamu, ''Uzmi zlato i daj ga Evi kao vjenčani poklon, i zaruči je, tad daj joj nešto tamjana i izmirne kao dar, i budite vi, ti i ona, jedno tijelo.''

5 Adam je poslušao anđele, i uze zlato i stavi na Evine grudi na odjeću, i zaruči je svojom rukom.

6 Tad anđeli narediše Adamu i Evi, da ustanu i mole četrdeset dana i četrdeset noći, i potom Adam bi trebao doći svojoj ženi, jer tad ovo bi bio čin čist i neuprljan, i on bi trebao imati djecu koja će se umnožiti, i napuniti lice zemlje.

7 Tad oboje Adam i Eva primiše riječi anđela, i anđeli se udaljiše od njih.

8 Zatim Adam i Eva počeše da poste i da mole, do kraja četrdesetog dana, i oni dođoše zajedno, kao što su im anđeli rekli. I od vremena Adamovog napuštanja vrta dokle je vjenčao Evu, bilo je dve stotine i dvadeset i tri dana, to je sedam mjeseci i trinaest dana.

9 To je bio Satanin rat sa poraženim Adamom.

GLAVA LXXIV

Rođenje Kaina i Luluve. Zašto su primili ta imena.

I oni živješe na zemlji radeći, u smislu da nastave za dobrobit svojih tijela, i tako bi dok devet mjeseci Evine trudnoće se završi, i približi se vrijeme kad ona mora da bude oslobođena.

2 Tad ona reče Adamu, ''Ova pećina je čisto mjesto zbog promisla znakova donesenih u nju odkad smo napustili vrt, i mi čemo opet moliti u njoj. Nije zgodno, stoga, da rodim u njoj, hajde da ispravimo to na zaklonjenoj stijeni, koju Satana baci na nas, kad je htio da nas ubije njome, ali koja je zadržana i prostrta kao nadstrešnica iznad nas zapovješću Božijom, i stvorena je pećina.''

3 Tad Adam premjesti Evu u tu pećinu, i kad dođe vrijeme da ona rodi, ona rađala je dugo. Tako da je Adamu bilo žao, i njegovo srce trpjelo je zbog nje, jer bila je skoro blizu smrti, tad riječ Božija na njoj bi ispunjena: ''U bolovima ćeš nositi djecu, i u tugi češ rađati djecu.''

4 Ali kad Adam vidje tjeskobu u kojoj Eva je bila, on ustane i moli Boga, i reče, ''O Bože, pogledaj me sa okom Tvoje milosti, i izvedi je iz njene nevolje.''

5 I Bog pogleda na svoju sluškinju Evu, i izbavi je i ona rodi prvorođenog sina, i sa njim kćer.

6 Tad Adam se radova Evinom izbavljenju, i također djeci koju je ona rodila mu. I Adam posluživaše Evu u pećini, do kraja osmog dana, kad nazvaše sina Kain, a kćer Luluva.

7 Kain znači ''mrzitelj'', jer on je mrzio svoju sestru u majčinoj utrobi, s kojom je izašao. Stoga Adam ga nazva Kain.

8 Ali Luluva znači ''lijepa'' jer ona je bila ljepša od svoje majke.

9 Onda Adam i Eva čekaše dok Kain i njegova sestra su bili četrdeset dana stari, kad Adam reče Evi, ''Napraviti ćemo žrtvu i ponuditi ju na dobrobit naše djece.''

10 I Eva reče, ''Napraviti čemo jedan prinos za prvorođenog sina, i potom napraviti čemo jedan za kćer.''

GLAVA LXXV

Porodica ponovo posječuje Pećinu Blaga. Rođenje Abela i Aklemije.

TAD Adam pripremi prinos, i on i Eva priniješe ga za svoju djecu, i donesoše do oltara koji su prvo izgradili.

2 I Adam ponudi žrtvu, i moli Boga da mu prihvati njegov prinos.

3 Tad Bog prihvati Adamovu žrtvu, i pošalje svijetlo sa nebesa koje sijaše nada žrtvom. I Adam i njegov sin priđoše blizu žrtve, ali Eva i njena kćer nisu prilazili joj.

4 Tad Adam dođe dole od oltara, i oni bili su radosni, i Adam i Eva čekali su dok kćer je napunila osamdeset dana, tad Adam pripremi žrtvu i da je Evi i djeci, i oni odoše do oltara, gdje Adam ponudi je, kao što je želio, tražeći Gospoda da primi njegovu žrtvu.

5 I Gospod prihvati žrtvu Adama i Eve. Tad Adam, Eva i djeca, približiše se, i siđu dole sa planine, radujući se.

6 Ali ne vratiše se do pećine u kojoj behu rođeni, već dođoše do Pećine Blaga, u smislu da djeca treba da idu oko nje, i da budu blagoslovljena sa znacima donesenim iz vrta.

7 Nakon što su bili blagoslovljeni s tim simbolima, oni se vratiše nazad do pećine u kojoj su bili rođeni.

8 Međutim, prije nego Eva ponudi žrtvu, Adam ju uze, i ode sa njom do vode rijeke, u koju oni baciše sebe prvo, i tamo se okupaše. Adam opra svoje tijelo i Eva svoje također očisti, nakon patnje i nevolje koja dođe na njih.

9 Ali Adam i Eva, nakon što su se okupali u vodi rijeke, vračali su se svake noći u Pećinu Blaga, gdje su molili i bili blagoslovljeni, i vratiše se njihovoj pećini gdje djeca behu rođena.

10 Tako činiše Adam i Eva dokle su djeca sisala. Tad, kad behu odbijeni, Adam načini prinos za duše svoje djece, tri puta je napravio žrtvu za njih, svake sedmice.

11 Kad su dani dojenja djece bili gotovi, Eva opet zaće, i kad njeni dani se ispuniše ona rodi drugog sina i kćer, i oni nadjenuše ime sinu Abel, a kćerki Aklia.

12 Tad na kraju četrdeset dana, Adam napravi žrtvu za sina, i na kraju osamdesetog dana napravi drugu žrtvu za kćer, i učini za njih, kao što je učinio ranije za Kaina i njegovu sestru Luluvu.

13 On ih dovede do Pećine Blaga, gde primiše blagoslov,i potom se vratiše do pećine gde behu rođeni. Nakon rođenja ovih, Eva prestade sa rađanjem.

GLAVA LXXXVI

Kain postaje ljubomoran zbog svojih sestara

I djeca počeše da rastu jača, i da rastu u visinu, ali Kain beše neosjetljiv i vladaše nad mlađim bratom.

2 I često kad otac pravio je žrtvu, on bi ostao po strani i ne bi išao s njima, da prinese.

3 Ali Abel, on je imao meko srce, i bio je poslušan ocu i majci, koje je često poticao da prave žrtvu, jer je to volio to, i molio je postio mnogo.

4 Tad dođe znak Avelju. Kako je dolazio do Pećine Blaga, i vidio zlatne štapove, tamjan i izmirnu, on je pitao roditelje Adama i Evu o tome, i rekao im, ''Kako ste došli do ovoga?''

5 Tad Adam mu reče o svemu što snalazilo ih je. I Abel se osječao teško o tome šta otac mu je rekao.

6 Nadalje njegov otac Adam, reče mu o djelima Božjim, i o vrtu, i nakon toga, on osta uz svoga oca cijelu tu noć u Pećini Blaga.

7 Te noći, dok je molio, Satana se pojavi njemu u obličju čoveka, i reče mu, ''Ti si često išao sa ocem da prineseš žrtvu, da postiš i moliš, zato ubiti ću te, i učiniti da patiš od ovog svijeta.''

8 Ali Abel, moliše se Bogu, i odagna Satanu od njega, i nije vjerovao riječima đavola. Tad kad bi dan, anđeo Božiji pojavi se njemu, koji mu reče, ''Ne skračuj post, ni molitvu, niti prinos žrtveni svome Bogu. Jer vidi, Gospod je primio tvoju molitvu. Ne boj se oblika koji ti se pojavio u noći, i koji prokle te do smrti.'' I anđeo ode od njega.

9 Tad kad bi dan, Abel dođe do Adama i Eve, i reče im o viziji koju je vidio. Ali kad su oni čuli, oni tugovaše mnogo nada njom, ali ne rekoše njemu ništa o tome, oni jedino utješiše ga.

10 Ali bezdušnom Kainu, Satana dođe mu po noći, pokaza mu se i reče mu, ''Otkako Adam i Eva vole tvoga brata Avelja više nego što vole tebe, i žele da ga vjenčaju sa tvojom lijepom sestrom, jer ga vole, i žele da vjenčaju tebe sa njegovom ružnom sestrom, jer te mrze.

11 ''Sad, zato, savjetujem te, kad oni učine to, ti ubij svog brata, tad tvoja sestra će ostati samo za tebe, a njegova sestra će biti odbačena i udaljena.''

12 I Satana se udalji od njega. Ali zlikovac osta u srcu Kaina, koji je tražio dugo vremena, da ubije svoga brata.

                                              

GLAVA LXXVII

Kain, 15 godina star, i Abel 12 godina star, rastu odvojeno.

ALI kad Adam vidje da stariji brat mrzi mladog, on nastojaše da omekša njihova srca, i reče Kainu, ''Uzmi, O moj sine, plodove žetve, i napravi prinos Bogu, da može da ti oprosti tvoje bezumlje i tvoj grijeh.''

2 On reče također ka Abelu, ''Uzmi ti od svoje sjetve i napravi žrtvu i donesi pred Boga, da može da ti oprosti tvoje bezumlje i tvoj grijeh.''

3 Tad Abel posluša očev glas, i uzme od svoje sjetve, i napravi žrtvu, i reče ocu Adamu, ''Dođi sa mnom, da mi pokažeš kako da napravim prinos.''

4 I oni odoše, Adam i Eva s njim, i pokaza mu kako da prinese svoj dar na oltaru. I poslije toga, oni ustaše i moliše da Bog prihvati Abelovu žrtvu.

5 Tad Bog pogleda na Abela i prihvati njegovu žrtvu, I Bog je bio zadovoljniji sa Abelom nego s njegovom žrtvom, zbog njegovog dobrog srca i žistoće tijela. Nije bilo traga prevare u njemu.

6 Tad siđoše od oltara, i odoše do pećine gde su živeli. Ali Avelj, iz razloga veselja što je učinio žrtvu, ponavljaše je triput sedmično, po primjeru svog oca Adama.

7 Ali Kain, on nije našao zadovoljstvo u prinoženju žrtve, već nakon mnogo ljutnje na svog oca, on ponudi svoj dar jednom, i kad ga je ponudio, njegovo oko bi na prinosu koji on načini, i on uze najmanju od svojih ovaca za žrtvu, i njegovo oko bi ponovo na njoj.'

8 Stoga Bog nije primio njegovu žrtvu, zbog njegovog srca koje je bilo puno misli o ubistvu.

9 I oni svi tako živješe zajedno u pećini u kojoj Eva ih rodi, i Kain bi petnaest godina star, a Abel dvanaest godina star.

GLAVA LXXVIII

Ljubomora prevazilazi Kaina. On čini nevolju u porodici. Kako je planirano prvo ubistvo.

TAD Adam reče Evi, ''Vidi, djeca su odrasla, moramo misliti naći im žene.''

2 Eva odgovori, ''Kako da uradimo to?''

3 Tad Adam reče njoj, ''Spojiti ćemo Abelovu sestru u braku sa Kainom, a Kainovu sestru sa Abelom.''

4 Onda reče Eva Adamu, ''Ne sviđa mi se Kain jer je bezosječajan, ali neka čekaju dok ne ponudimo žrtvu Gospodu u njihovo ime.''

5 I Adam ne reće ništa više.

6 U međuvremenu Satana dođe do Kaina u obliku čovjeka sa polja, i reče mu, ''Vidi Adam i Eva su se savjetovali sajedno o vjenčavanju vas dvojice, i oni sesložiše da udaju Abelovu sestru za tebe, a tvoju sestru za njega.

7 ''Ali da nije zato što te volim, ne bih ti rekao ovu stvar. Sad ako uzmeš moj savjet, i poslušaš me, ja ću donijeti tebi na vjenčanje lijepu odjeću, zlato i srebra u obilju, i moje nastojanje će biti za tobom.''

8 Tad Kain reče s užitkom, ''Gdje je tvoje obećanje?''

9 I Satana odgovori, ''Moje obećanje je u vrtu na sjeveru, gdje jednom mišljah dovesti tvog oca Adama, ali on nije prihvatio moju ponudu.

10 ''Ali ti, ako primiš moje riječi i ako dođeš mi na moju ponudu tvog vjenčanja, ti ćeš se odmoriti od nevolje u kojoj si, i naći ćeš odmor i biti ćeš bolji od tvog oca Adama.''

11 Na ove Satanine riječi Kain otvori svoje uši, i skrene ka njegovom govoru. 12 I on nije ostao u polju, već ode do Eve, svoje majke, i udari je i prokle je, i reće joj, ''Zašto govoriš o mojoj sestri da je udaš za mog brata? Jesam li ja mrtav''

13 Njegova majka , međutim, utiša ga, i pošalje ga na polje gde je bio.

14 Tad kad Adam dođe, ona mu reče šta je Kain uradio.

15 A Adam je žalio i držao svoj mir, i ne reče ni riječi.

16 Tad slijedeći dan Adam reče Kainu svome sinu, ''Uzmi svoju ovcu, mladu i dobru, i ponudi je Bogu,i ja ću pričati sa tvojim bratom, da učinim da Bogu ponudi od žita.''

17 Oni oboje poslušaše svog oca Adama, i oni uzeše svoje žrtve, i ponudiše ih na planini kod oltara.

18 Ali Kain se ponašao nadmeno prema svome bratu, i zbaci ga sa oltara, i učini da mu zabrani da ponudi svoj dar na oltaru, već ponudi svoj vlastiti na njemu, i ponositog srca, pun lukavstva i prevare.

19 Što se tiče Abela, on postavi kamenje što mu bi pri ruci, i na to, on ponudi svoj dar sa srcem poniznim i slobodan od svake prevare.

20 Kain je tad stajao do oltara na kojem je ponudio svoj dar, i on plakaše Bogu da primi njegovu žrtvu, ali Bog nije prihvatio od njega, niti je božanska vatra sišla dole da spali njegovu žrtvu.

21 Već on ostane stajati prema oltaru, van šale gnjevan, gledajući prema bratu Abelu, da vidi da li Bog će prihvatiti njegovu žrtvu ili ne.

22 I Abel je molio Bogu da primi njegovu žrtvu. Tad nebeska vatra dođe dole i spali njegovu žrtvu. I Bog pomiriše lijepi miris njegovog prinosa, jer Abel je volio Njega i veselio se u Njemu.

23 I jer Bog je bio zadovoljan sa njim On pošalje mu anđela svijetlosti u obliku čovjeka koji je podijelio njegovu žrtvu, jer On je namirisao slatki miris njegove žrtve, i oni utješiše Abela i ojačaše njegovo srce.

24 Ali Kain je gledao na sve što se dogodilo sa bratovom žrtvom, i bio je gnjevan na račun toga.

25 Tad on otvori svoja usta i hulio je na Boga, jer On nije primio njegovu žrtvu.

26 Ali Bog reče Kainu, ''Zašto je tvoja pojava tužna? Budi pravedan, da mogu da primim tvoju žrtvu. Nisi ti protiv mene govorio, već protiv sebe.''

27 I Bog reče Kainu ovo u prijekoru, i jer je On gadio se njega i njegovog prinosa.

28 I Kain dođe dole od oltara, i njegova se boja izmjeni u bijednu pojavu, i dođe svome ocu i majci i reče im sve šta ga je snašlo. I Adam je tugovao mnogo jer Bog nije primio Kainovu žrtvu.

29 A Abel dođe dole radujući se, i zadovoljnog srca, i reče svom ocu i majci kako Bog je primio njegovu žrtvu. I oni se radovaše tomu i ljubiše mu lice.

30 I Abel reče svome ocu, ''Jer Kain udari me na oltaru, i nije mi dao da prinesem svoj dar na njemu, napravio sam oltar za sebe i ponudio svoj dar na njemu.

31 I kad Adam ču ovo bilo je veoma tužan, jer bio je oltar koji je prvi izgradio, i na kojem on je nudio svoje vlastite žrtve.

32 A Kain, on je bio tako zlovoljan i ljut da je otišao u polje, gdje Satana dođe mu i reče mu, ''Odkad tvoj brat Abel je uzeo zaklon kod tvog oca Adama, jer ti si odbio ga od oltara, oni su poljubili njegovo lice, i radovali se nada njim, mnogo više nego nada tobom.''

33 Kad je Kain čuo ove riječi od Satane, bio je pun bijesa, i nije dao da iko zna. Već je namjerio da čeka da ubije svog brata, dok ga nije doveo u pećinu, i tad rekao mu:--

34 ''O brate, zemlja je tako lijepa, i tamo su tako lijepa i prijatna drveća u njoj, i ugodna za gledanje! Ali brate, ti nisi nikad nio jedan dan u polju da uzmeš užitak od toga.

35 ''Danas, O, moj brate, mnogo želim da ti dođeš sa mnom u polje, da uživaš i da blagosloviš naša polja i naša stada, jer ti si pravedan, i ja volim te mnogo, O moj brate! Ali ti si odstranio sebe od mene.''

36 Tad Abel pristane da ide sa svojim bratom Kainom u polje.

37 Ali pre odlaska, Kain reče Abelu, ''Čekaj me, dok ne donesem štap, zbog divljih životinja.''

38 Tad Abel stane čekati u svojoj nedužnosti. A Kain, nadalje, donese štap i ode.

39 I oni počeše, Kain i njegov brat Abel, da hodaju putem, Kain pričajući s njim, i tješeći ga, da učini da zaboravi sve.

GLAVA LXXIX

Zao naum je sproveden to tragičnog kraja. Kain je uplašen. ''Jesam li ja bratov čuvar?'' Sedam kazni. Mir je prekinut.

I tako oni odoše, dok nisu došli do usamljenog mesta, gde nije bilo ovaca, tad Abel reče Kainu, ''Vidi, moj brate, umorni smo od hodanja, ne vidimo nijedno od drveća, niti od voća, niti zelenila, niti ovaca, niti jedne od stvari o kojima si mi govorio. Gde su te ovce tvoje o kojima si mi govorio da blagoslovim?''

2 Tad Kain reče mu, ''Dođi, i u trenu češ vidjeti mnoge lijepe stvari, ali idi preda mnom, dok ja ne dođem do tebe.''

3 Tad Abel krenu napred, a Kain osta iza njega.

4 I Abel hodaše u čistoti, bez lukavstva, niti vjerovaše da njegov brat bi ubio ga.

5 Tad Kain, kad dođe do njega, utješi ga svojim govorom, hodajući malo pored njega, tad on požuri, i udari ga štapom, udarac za udarcem, dok nije bio nepomičan.

6 Ali kad je Abel pao dole na zemlju, videći da njegov brat namjerava da ga ubije, on reče Kainu, ''O , moj brate, imaj milosti prema meni. Na grudima smo sisali, ne udaraj me! Tako ti utrobe koja nas je nosila i donijela nas na ovaj svijet, ne udaraj je do smrti sa tim štapom! Ako me ubiješ, uzmi jedan od tih velikih kamena, i ubij me u trenu.''

7 Tad Kain, bezdušni, i teški ubica, uze velik kamen, i udari svoga brata s njim po glavi, dok mozak ne izađe mu, i on valjaše se u svojoj krvi, pred njim.

8 I Kain se ne pokaja od tog što je učinio.

9 Ali zemlja, kad krv pravednika Abela pade na nju, tresla se, kao pijana od krvi, i htjela je Kaina dovesti do ništavnosti s tim.

10 I krv Abelova plakaše tajno ka Bogu, da osveti ga od svoga ubice.

11Tad Kain poče odjednom da kopa zemlju gde bi stavio brata, jer se tresao od straha koji dođe na njega, kad je vidio da zemlja se trese na račun toga.

12 On tada baci svog brata u jamu koju načini, i pokrije ga sa zemljom. Ali zemlja nije htijela da ga primi, već ga je izbacivala cijela odjednom.

13 Opet Kain kopaše zemlju i sakri brata u nju, ali opet zemlja izbaci ga na sebe, do tri puta je zemlja tako ga izbacivala na sebe tijelo Abelovo.

14 Blatnjava zemlja izbacila ga je prvi put, jer on nije prvo stvorenje, i izbaci ga drugi put i ne htjede ga primiti, jer on bi pravedan i dobar, i ubijen je bez razloga, i zemlja izbaci ga do tri puta i ne htjede ga primiti, da ostane pred svojim bratom kao svjedok protiv njega.

15 I tako je zemlja izlagala ruglu Kaina, dok Riječ Božja, dođe mu u pogledu njegovog brata.

16 Tad bi Bog ljut, i mnogo nezadovoljan Abelovom smrću, i On grmješe sa nebesa, i munje odoše pred Njim, i Riječ Gospoda Boga dođe sa nebesa do Kaina, i reče mu, ''Gdje je Abel tvoj brat?''

17 Tad Kain odgovori ponosnog srca i odsječno, ''Kako, O Bože? Jesam li ja čuvar svoga brata?''

18 Tad Bog reče Kainu, ''Prokleta je zemlja koja je pila krv tvog brata Avelja, i ti, da drhtiš i treseš se, i ovo će biti znak tebi, da tkogod nađe te, će te ubiti.''

19 Ali Kain plaka jer Bog reče te riječi njemu, i Kain mu reče ''O Bože, tkogod me nađe ubiti će me, i ja ću biti izbačen sa lica zemlje.''

20 Tad bog reče Kainu, ''Tkogod te nađe neće te ubiti, ''zbog ovoga, Bog je rekao Kainu, ''Ja ću ići sa sedam kazni na onog ko ubije Kaina.'' Jer riječ Božja Kainu bi, ''Gdje je tvoj brat?'' Bog reče tako u milosti za njim, i pokušao da napravi ga da se pokaje.

21 Jer da se Kain pokajao u tom trenu, i rekao, ''O Bože, oprosti mi moje grijehove, i ubistvo moga brata, ''Bog bi tada oprostio mu njegov grijeh.

22 I kako Bog reče Kainu, ''Prokleta je zemlja koja je pila krv tvoga brata'', tako također, je bila Božja milost na Kainu. Jer Bog ga ne prokle, već prokle zemlju, premda nije zemlja ta koja je ubila Avelja, i počinila bezakonje.

23 Jer bilo je tako da prokletstvo treba da padne na ubicu, ali u milosti Bog tako uradi u Svojim mislima tako da niko ne zna, i da odvrati od Kaina.

24I On reče mu, ''Gdje je tvoj brat?'' Komu on odgovori i reče, ''Ja ne znam.'' Tad stvoritelj reče mu, ''Da drhtiš i treseš se.''

25 Tad Kain tresao se i posta užasnut, i kroz ovaj znak Bog učini njega primjerom pred čitavim stvaranjem, kao ubicom svoga brata. Također učini Bog drhtanje i užas na njemu, da on može vidjeti mir u kojem je bio prvo, i vidjeti također drhtanje i užas on izdrži do kraja, tako da bi bio ponizan pred Bogom, i da okaje svoj grijeh, i da traži mir u kojem je prvotno uživao.

26 I u rijeći koju Bog reče, ''Ja ću ići sa sedam kazni na svakom ko ubije Kaina,'' Bog nije tražio da ubije Kaina sa mačem, već je tražio da učini da umre od posta, i molitve i plakanja pod teškim jarmom, do vremena kad bi on bio oslobođen od svoga grijeha.

27 I sedam kazni su sedam naraštaja kroz koje Bog je čekao Kaina za ubistvo brata.

28 Ali Kainu, odkad je ubio svog brata, nije našao odmora ni na jednom mjestu, već vratio se Adamu i Evi, drhteći, užasnut, i uprljan od krvi...

DRUGA KNJIGA O ADAMU I EVI

GLAVA I.

Bolom udarena porodica. Kain ženi Luluvu, i oni odlaze dalje.

KAD Luluva ču Kainove riječi, ona plakaše i ode do oca i majke, i reče im kako Kain je ubio njihovog brata Abela.

2 Tad svi oni plakaše glasno i podigoše svoje glasove, i udaraše svoja lica, i posuše zemlju po svojim glavama, i poderaše nadvoje svoju odjeću, i izađoše i dođoše do mjesta gde Abel bi ubijen.

3 I nađoše ga leži na zemlji, ubijen, i zvijeri okolo njega, dok su plakali i žalili zbog ovog pravednika. Od njegovog tijela,iz razloga njegove čistoće, odilazio je prijatan miris.

4 I Adam ponese ga, njegove suze padaše niz lice, i ode u Pećinu Blaga, gde ga poleže, i obloži ga prijatnim mirisima i izmirnom.

5 I Adam i Eva nastaviše sa njegovom sahranom u dubokoj žalosti stotinu i četrdeset dana. Abelu bi petnaest i pola godina starosti, a Kainu sedamnaest godina i po.

6 A Kain, kad oplakivanje za njegovim bratom je završilo, on pogleda svoju sestru Luluvu i oženi je, bez da je napustio svoga oca i majku, jer oni nisu mogli držati njega od nje, iz razloga njihovih teških srca.

7 Tad on ode do dna planine, dalje od vrta, blizu mjesta gdje je ubio svoga brata.

8 I u tom mjestu bi mnogo voćki i šume. Njegova sestra zanese mu djecu, koja na svoj način počeše na se uvećavaju koljenima dok nisu napunila to mjesto.

9 Što se tiče Adama i Eve, oni nisu došli skupa nakon Abelove sahrane za sedam godina. Posle ovog, međutim Eva zatrudni, i dok je bila sa djetetom, Adam joj reče ''Dođi, hajde da uzmemo žrtvu i prinesemo je Bogu, i pitamo Njega da nam da dobro dijete, u kojem ćemo naći zadovoljstvo, i kome ćemo pridružiti vjenačavanjem sa Abelovom sestrom.''

10 Tad oni pripremiše prinos i staviše ga na oltar, i ponudiše pred Bogom, i počeše da mole Njega da primi njihovu žrtvu, i da im da dobrog potomka.

11 I Bog ču Adama i prihvati njegovu žrtvu. Tad, oni hvališe, Adam, Eva i njihova kćer, i dođoše dolje do Pećine Blaga i staviše svjetiljku u nju, da gori po noći i po danu, pred tijelom Avelja.

12 Tad Adam i Eva nastaviše postiti i moliše dok Evino vrijeme porođaja nije došlo, kad ona reče Adamu: ''Želim da idem do pećine u stijeni, da rodim tamo.''

13 I on reče, ''Idi i uzmi sa sobom svoju kćer da pazi na tebe; a ja ću ostati u Pećini Blaga pred tijelom mog sina Abela.''

14 Tad Eva posluša Adama, i ode, ona i njena kćer. Ali Adam ostade sam u Pećini Blaga.

GLAVA II.

Treći sin je rođen Adamu i Evi.

I Eva rodi sina savršeno lijepog u izgledu i u pojavi. Njegova ljepota bi kao ona u Adama njegovog oca, i još ljepši.

2 Tad Eva bi utješena kad ga vidje, i osta osamdeset dana u pećini, tad ona posla kćer k Adamu da mu kaže da dođe i vidi dijete i imenuje ga. Ali kćerka je stajala u mjestu do tijela svoga brata, dok Adam se nije vratio. Tako učini ona.

3 Ali kad Adam dođe i vidje dječakov lijep izgled, njegovu ljepotu, i savršen izgled, on se radova nada njim, i bi utješen za Abelom. Tad on nazva dijete Set, što znači, ''da Bog je čuo moju molitvu, i izbavio me iz moje nevolje.'' Ali također znači i ''moč i snaga.''

4 Tad nakon što Adam je imenovao dijete, on se vrati u Pećinu Blaga, i njegova kćerka se vratila majci.

5 Eva je ostala u njenoj pećini, dokle četrdeset dana se ne napuni, kad dođe Adamu, i donese sa sobom dijete i svoju kćer.

6 I dođoše oni do rijeke, gde Adam i njegova kćer se opraše, zbog svoje tuge za Abelom, a Eva i dijete opraše se zbog očišćenja.

7 Tad se oni vratiše, i uzeše žrtvu, i odoše do planine i prinesoše je, za dijete, i Bog primi žrtvu, i pošalje svoj blagoslov na njih, i na njihovog sina Seta, i oni se vratiše do Pećine Blaga.

8 A Adam, on nije ponovo poznao svoju ženu Evu, sve dane svog života, niti je bilo više potomaka od njih, već samo petoro, Kain, Luluva, Abel, Aklija i Set.

9 Ali Set je rastao u izgledu i u snazi, i počeo je da posti i moli, žarko.

GLAVA III.

Satana se pojavljuje kao lijepa žena iskušava Adama, govoreći mu da je još mlad, ''Provedi svoju mladost u radosti i zadovoljstvu.'' (12) Različiti izgledi koje Satana uzima (15)

A naš otac Adam, na kraju sedme godine od dana od kad se odvojio od svoje žene Eve, Satana zavidješe mu, kad ga vidje odvojenog od nje, i žudio je da natjera ga da živi s njom ponovno.

2 Tad Adam usta i ode iznad Pećine s Blagom, i nastavi spavati tamo noć za noć. Ali što pre kako beše svetlo svaki dan on siđe dole u pećinu, i moli se tamo da primi blagoslov.

3 Ali kad bi večer on ode na krov pećine, gde je spavao sam, bojeći se da ga Satana ne prevaziđe. I on nastavi tako odvojeno trideset i devet dana.

4 Tad Satana, mrzitelj svega dobra, kad vidje Adama tako samog, kako posti i moli, pojavi se njemu u obliku lijepe žene, koja dođe i stade pred njim u noći četrdesetog dana, i reče mu:--

5 ''O Adame, od dana odkada si živio u pećini, mi smo prošli veliki mir s tobom, i tvoje molitve su stigle do nas, i mi smo utješeni s tobom.

6 ''Ali sad, O Adame, od kako si otišao gore na krov pećine da spavaš, imali smo sumnje o tebi, i velika žalost je došla na nas zbog tvoje odvojenosti od Eve. Tad opet, kad si na krovu pećine, molitve su prazne, i tvoje srce ide od strane do strane.

7 ''A kad si bio u svojoj pećini tvoje molitve su bile kao vatra skupljene skupa, dolazile su dole do nas, i ti si nalazio mir.

8 ''Zato ja također sam žalio nad tvojom djecom koja su odvojena od tebe, i moja tuga je velika zbog ubistva tvog sina Abela, jer on je bio pravednik, i nad pravednim čovjekom svaki od nas žali.

9 ''Ali ja sam se radovao nad rođenjem tvog sina Seta, jer nakon malo što sam žalio mnogo nad Evom, jer je ona moja sestra. Jer kad Bog posla dubok san na tebe, i izvuče nju iz tvoje strane, On iznese i mene zajedno s njom. Ali On podiže nju stavljajući je sa tobom, dok je otpustio mene.

10 ''Ja sam se radovala nad svojom sestrom jer je bila sa mnom. Ali Bog mi je dao obećanje ranije, i rekao,  ''Ne tuguj, kad Adam ode na krov Pećine Blaga, i bude odvojen od Eve svoje žene, Ja ću te poslati k njemu, ti češ pridružiti se njemu u braku, i donijeti mu petoro djece, kao Eva što mu donese petoro.'

11 ''I sad vidi! Božje obećanje meni je ispunjeno, jer On je taj koji me posla tebi za vjenčanje, jer ako me oženiš, donijeti ću ti ljepšu i bolju djecu nego što su ta Evina.

12 ''Sad opet, ti si još mlad, ne prekidaj svoju mladost na ovom svijetu u tugi, već provedi dane tvoje mladosti i radosti i sreći. Jer dana je malo i tvoja iskušenja su velika. Budi jak, završi svoje dane na ovom svijetu u veselju. Ja ću uzeti zadovoljstvo u tebi, i ti češ radovati se sa mnom u ovomu znanju, i bez straha.

13 ''Ustani, stoga, i ispuni zapovijest Božiju, '' ona tad privuče se blizu Adama, i zagrli ga.

14 Ali kad Adam vidje da će on biti prevladan od nje, on se moliše Bogu sa žarkim srcem da ga izbavi od nje.

15 Tad Bog posla svoju Riječ k Adamu, govoreći, ''O Adame, taj oblik je jedan koji ti je obećao božanstvo, i veličanstvo, on nije dobrih namjera ka tebi, već pokazuje sebe tebi u jednom u obliku žene, a u drugom trenu, u izgledu anđela, u drugoj prilici, on je sličan zmiji, i u sljedećem vremenu, u naličju boga, ali on čini to samo da uništi tvoju dušu.

16 '' Sad, stoga, O Adame, razumi svoje srce, Ja sam te izbavio mnogo puta iz njegovih ruku, u smislu da ti pokažem da sam ja milostiv Bog, i da želim ti dobro, i da ne želim tvoju propast.''

GLAVA IV.

Adam vidi đavola u njegovim stvarnim bojama.

TAD Bog naredi Satani da se pokaže Adamu otvoreno, u svom vlastitom odvratnom obliku.

2 Ali kad Adam vidje ga, on se bojao, i tresao se od pogleda na njega.

3 I Bog reče Adamu, ''Pogledaj na ovog đavola, i njegov odvratan izgled, i znaj da je on taj tko je učinio pad iz svijetlosti u tamu, iz mira i odmora ka mučenju i patnji.

4 I vidi, O Adame, na njega, koji je rekao za sebe da je on Bog! Može li Bog biti crn? Hoće li Bog uzeti oblik žene? Je li ima iko snažniji od Boga? I može li On biti nadvladan?

6 ''Vidi, tad, O Adame, i vidi ga svezanog u tvom prisustvu, u vazduhu, nemoćan da umakne! Stoga, Ja kažem ti, ne boj ga se, već ubuduće vodi brigu, i čuvaj ga se, u bilo čemu što on može da ti učini.''

6 Tad Bog odvede Satanu dalje od Adama, koga On ojača, i čije srce On utješi, govoreći mu, ''Idi dole do Pećine Blaga, i ne odvajaj se od Eve; Ja ću ugušiti u vama svu životinjsku požudu.''

7 Od tog časa ostaše Adam i Eva, i oni uživahu mir od zapovjesti Božje. Ali Bog nije volio nikoga od Adamovog potomstva,već jedino Adama i Evu.

8 Tad Adam slaviše Boga pred Njim, jer ga je izbavio, i što je utihnuo njegove strasti. I on dođe dole sa pećine, i živio je sa Evom.

9 Tad završiše četrdeset dana od odvojenosti od Eve.

GLAVA V.

Đavo slika predivnu sliku za Seta da proslavi njegove misli na njoj.

Što se tiče Seta, kad je bio sedam godina star, oni nije znao dobro ni loše, i bio je dosljedan u postu i molitvi, i provede sve svoje noći u moljenju Boga za milošću i oprostom.

2 On takođe postio je kad je prinosio svoju žrtvu svaki dan,više nego što je njegov otac činio, jer bio je lijepog izgleda, kao anđeo Božiji. On takođe imao je dobro srce, očuvano u najboljim osobinama njegove duše, i iz tog razloga on prinosiše žrtvu svaki dan.

3 I Bog bi zadovoljan sa njegovom žrtvom, ali on je također bio zadovoljan sa svojom čistotom. I on nastavi da radi tako volju Božju, i svoga oca i majke, dok nije bio sedan godina star.

4 Poslije toga, kako je dolazio sa oltara, završivši svoje prinošenje, Satana se pojavi njemu u obliku prelijepog anđela, prekrasnog svijetla, sa štapom svjetlosti u svojoj ruci, a sam opasan sa pojasom od svijetla.

5 On pozdravi Seta sa lijepim osmjehom, i poče da vara ga sa lijepim riječima, govoreći mu, ''O Sete, zašto živiš u planini? To je teško, puno kamenja i pijeska, i drveća sa slabim plodovima na njima, divljina bez stanovnika i bez gradova, nije dobro mjesto za život. Već sve je vručina, umor i nevolja.''

6 On reče dalje, ''A mi živimo u lijepim mjestima, u drugom svijetu nego ova zemlja. Naša zemlja je od svijetla i naši uvjeti su najbolji, naše žene su ljepše od ijednih drugih, i ja želim ti, O Sete, da oženiš jednu od njih, jer ja vidjeh da si ti lijep na pogled,i u ovoj zemlji nijedna žena nije dovoljno dobra za tebe. Pored toga, svi koji žive na svijetu, jesu samo pet duša.

7 ''Ali u našem svijetu je puno ljudi i puno djevojaka, svi ljepši od drugih. Želim stoga da te odvedem tamo, da možeš vidjeti moju namjeru i budeš vjenčan za koju god hočeš.

8 ''Ti ćeš tada živjeti kraj mene i u miru, biti ćeš ispunjen sa sjajem i svijetlom, kao što smo mi.

9 ''Ti ćeš ostati u ovom svijetu, i odmoriti se od ovog svijeta i nevolje njegove, nikad više nečeš osjetiti umor i iscrpljenost, nikad nečeš prinijeti žrtvu, niti moliti za milost, jer ti nečeš više učiniti grijeh, niti biti izložen starastima.

10 ''I ako poslušaš to što kažem, ti češ oženiti jednu od mojih kćeri, jer za nas nema grijeha tako činiti, niti je uračunata životinjska požuda.

11 ''Jer u našem svijetu mi nemamo Boga, već smo svi bogovi, mi smo svi od svijetla,nebeski, moćni, snažni i slavni.''

GLAVA VI.

Setova savjest pomaže mu. On se vrača Adamu i Evi.

Kad Set ču ove riječi on bi začuđen, i prikloni srce Sataninom varljivom govoru, i reče mu, ''Kažeš ti ta tamo je drugi svijet stvoren pored ovog, i ostala stvorenja da su ljepša nego stvorenja koja su u ovom svijetu?''

2 I Satana reče, ''Da, vidi ti si me čuo, ali ja ću hvaliti ih i njihove puteve, u tvojim ušima.''

3 Ali Set mu reče, ''Tvoj govor me iznenadio, i tvoj lijepi opis svega toga.

4 ''Ali ne mogu ići sa tobom danas, ne dok ne odem svom ocu Adamu i mojoj majci Evi, i kažem im sve šta ti si rekao mi. Tad ako mi daju da idem sa tobom, ja ću doći.''

5 Opet Set reče, ''Ja se bojim da radim išta bez očevog i majčinog dopuštenja, da ne bih patio kao moj brat Kain i kao moj otac Adam, koji je pogriješio zapovjed Božju. Ali vidi, ti znaš ovo mjesto, dođi, i nađi me ovdje sutra.

6 Kad Satana ču ovo, on reče Setu, ''Ako kažeš svome ocu šta sam ti ja rekao, on neće dati da pođeš sa mnom.

7 Već poslušaj me, ne reci svome ocu i majci šta sam ti rekao, već kreni sa mnom danas, u naš svijet, gdje češ vidjeti lijepe stvari i uživati tamo, i veseli se danas među mojom djecom, držeći ih i uzmi svoj snop smirne, i raduj se. Tad ću te vratiti nazad na ovo mjesto sutra, ali ako hočeš radije biti sa mnom, neka bude tako.

8 Tad Set odgovori, ''Duh mog oca i moje majke, je nada mnom, i ako sakrijem od njih jedan dan, oni će umrijeti, i Bog će držati me krivim za grijeh prema njima.

9 ''I osim što znaju da ću doći na ovo mjesto i prinijeti žrtvu, oni ne bi od mene bili odvojeni niti jedan sat, niti bi ja išao u ijedno drugo mjesto, dok mi oni ne bi dali. Ali oni su postupaju prema meni najjubaznije, jer ja im dolazim brzo.''

10 Tad Satana reče mu, ''Šta će ti se dogoditi ako se sakriješ od njih jednu noć, i vratiš im se kad svane dan?''

11 Ali Set, kad on vidje kako je on nastavio govoriti, i da mu neće dopustiti da ide-otrči, i ode na oltar, i raširi svoje ruke ka Bogu, i zatraži izbavljenje od Njega.

12 Tad Bog posla svoju Riječ, i prokle Satanu, koji pobježe od Njega.

13 A Set,on je otišao do oltara, govoreći u svom srcu. ''Oltar je mjesto prinosa, i Bog je tamo,božanska vatra će ga progutati, tako da Stana će biti nemoćan da me povrijedi, i neće me odvesti tamo.''

14 Tad Set dođe dole od oltara i ode ocu i majci,gde ih nađe na putu, čeznuli su da čuju njegov glas, jer se zadržao prilično.

15 On tada počne govoriti njima šta ga je snašlo od Satane, u obliku anđela.

16 A Adam kad ču ovo, on poljubi njegovo lice, i upozori ga protiv tog anđela, govoreći mu da je Satana to koji mu se pojavio. Tad Adam uze Seta, i odoše do Pećine Blaga i radovaše se tamo.

17 Ali od tog dana nadalje Adam i Eva nikad se nisu odvajali od njega, gdje god bi on išao, da li za žrtvu ili za bilo šta drugo.

18 Ovaj znak dogodi se Setu, kad je bio devet godina star.

GLAVA VII.

Set vjenčava Akliu. Adam živi da vidi unuke i praunučad.

KAD naš otac Adam vidje da Set ima savršeno srce, on poželi da ga oženi, da ne bi neprijatelj pojavio se njemu drugi put, i prešao ga.

2 Tado Adam reče svome sinu Setu, ''Ja želim, O moj sine, da ti oženiš tvoju sestru Akliju, Abelovu sestru, da ona može ti donijeti djecu, koja će napuniti zemlju, prema Božjem obećanju nama.

3 ''Ne boj se , O moj sine, nema sramote u tom. Želim da te oženim, iz straha da te neprijatelj ne prevaziđe.''

4 Set, kakogod, nije želio da se oženi, ali u poslušnosti ka svom ocu i majci, on ne reče ni riječ.

5 Tako Adam oženi ga sa Aklijom. I on bi petnaest godina star.

6 A kad bi dvadeset godina starosti, on dobi sina, koga nazva Enos, i tad poče dobivati drugu djecu pored njega.

7 Tad Enos odraste, oženi se i rodi Kainana.

8 Kainan odraste, oženi se i rodi Mahalalela.

9 To roditelji behu rođeni tokom Adamovog života, i živjeli su u Pećini Blaga.

10 Tad behu dani Adamovi devet stotina i trideset godina, a od Mahalaela jedna stotina. Ali Mahalalel kad odraste, volio je postiti, moliti i teško je radio, dok kraj našeg oca Adama dani nisu došli kraju.

GLAVA VIII.

Adamove značajne zadnje riječi. On predviđa potop. On upućuje svoje potomke na dobro. On otkriva izvjesne misterije života.

KAD naš otac Adam vidje da njegov kraj je blizu, on pozva svoga sina Seta, koji dođe mu u Pećini Blaga, i on reče mu:--

2 ''O Sete, moj sine dovedi mi svoju djecu, i svoje djece djecu, da mogu da podjelim moj blagoslov njima prije nego umrem.

3 Kad set ču ove riječi od svog oca Adama, on ode od njega, ispusti potok suza niz svoje lice, i sabra svu svoju djecu, i svoje djece djecu, i dovede ih do svog oca Adama.

4 Ali kad naš otac Adam vidje ih oko njega, on plaka štoće biti odvojen od njih.

5 I kad ga vidješe da plače, oni svi zajedno plakaše, i padoše na njegovo lice govoreći, ''Kako ćeš ti biti odvojen od nas, O naš oče? I kako će zemlja primiti te i sakriti te od naših očiju?'' Tako plakaše mnogo, i slično govoriše.

6 Tad naš otac Adam blagoslovi ih sve, i reče Setu, nakon što ga je blagoslovio:--

7 ''O Sete, moj sine, ti znaš ovaj svijet da je pun tuge, i teškoća, i ti znaš da sve to došlo je na nas, od naših iskušenja u njemu. Ja stoga sad zapovijedam ti ovim riječima, da čuvaš nevinost, da budeš čist i pravedan, i vjeruj u Boga, i ne skreći ne nagovorima Satane, niti ukazanjima u kojim on pokazuje sebe k tebi.

8 Već drži zapovijedi koje ti ja dajem danas, potom daj iste svome sinu Enosu, i neka Enos da to svome sinu Kainanu, a Kainan svome sinu Mahalalelu, tako da ove zapovijesti prebivaju čvrsto među vašom djecom.

9 ''O Set, moj sine, u trenutku moje smrti uzmi moje tijelo i prođi njime sa smirnom, alojem i cimetom, i ostavi me ovdje u Pećini Blaga u kojoj su sve ove uspomene koje Bog nam da iz vrta.

10 ''O moj sine, nadalje će potop doći na sva stvorenja, i ostati će samo osam duša.

11 ''Već, O moj sine, daj tima što će ostati između djece tog vremena, da uzmu moje tijelo s njima iz ove pećine, i kad ga uzmu sa sobom, neka najstariji između njih naredi svojoj djeci da polegnu moje tijelo u brod dok potop ne prestane, i oni izađu iz broda.

12 Tad će oni uzeti moje tijelo i poleći ga u sredinu zemlje, kratko nakon što će biti spaseni od voda potopa.

13 ''Jer mjesto gdje će moje tijelo biti polegnuto, je središte zemlje, Bog će doći od tamo i spasti sav naš rod.

14 ''Ali sad, O Set, moj sine, stavi se na čelo svog naroda, služi im i pazi na njih u strahu Gospodnjem, i vodi ih dobrim putem, zapovijedi im da poste Bogu, i neka razumiju da ne trebaju slušati Satanu, da ih ne bi uništio.

15 ''Tad, opet, odvoj svoju djecu i toje djece djecu od Kainove djece, ne daj da se miješaju s njima, niti prilazi blizu njih niti u njihovim riječima niti u njihovim djelima.''

16 Tad Adam da svoj blagoslov da se spusti na Seta, i na njegovu djecu, i na svu njegovu djece djecu.

17 On se tada okrene ka svom sinu Setu, i ka Evi svojoj ženi, i reče im, ''Sačuvaj ovo zlato, ovaj tamjan, ovo miro, koje Bog nam je dao kao znak, jer u danima koji dolaze, potom će pokriti sve stvoreno. Ali oni koji budu išli u arku će uzeti sa sobom zlato, tamjan i izmirnu, zajedno sa mojim tijelom, i polegnuti će zlato, tamjan i izmirnu sa mojim tijelom u središte zemlje.

18 ''Tad, nakon dugog vremena, grad u kome zlato, tamjan i smirna behu nađeni sa mojim tijelom, će biti oplijenjeno. I kad bude opljačkano, zlato, tamjan i smirna će biti zbrinuti na taj način, i nitko od njih neće patiti, do Riječi Božije, lud čovjek će doći, kad kraljevi ga uzmu, i ponuditi će ga Njemu, zlato u znak Njegovog bića kralja, tamjan, u znaku Njegovog Boga nebesa i zemlje, i smirna u znaku Njegove muke.

19 ''Hladnoća kao znak Njegovog prevazilaženja Satane i svih njegovih neprijatelja, tamjan kao znak da će On ustati iz mrtvih, i biti uznesen iznad stvari u nebesima i stvari u zemlji; i izmirna, znak da će On piti gorku žuč; i osjetiti bolove pakla od Satane.

20 ''A sad, O Sete, moj sine, vidi ja sam otkrio ti skrivene tajne, koje Bog otkrio mi. Drži moje zapovjesti, za sebe, i za svoj narod.''

GLAVA IX.

Smrt Adama

KAD Adam završi svoju zapovijed Setu, njegovo tijelo popusti, njegove ruke i stopala izgubiše svu snagu, njegova usta postaše nijema, i njegov jezik prestade pričati. On zatvori svoje oči i predade svoj duh.

2 A njegova djeca kad vidješe da je mrtav, oni baciše sebe na njega, muški i žene, stari i mladi, plačući.

3 Smrt Adama dogodi se na kraju devet stotina i trideset godina koliko je živio na zemlji, petnaestog dana Bermuda (Marta), nakon računanja epakta sunca, u deveti čas.

4 Bilo je u petak, na dan kad je stvoren, i na koji se odmori, i u sat u kojem umre, je bio isti taj u kome je izašao iz vrta.

5 Tad Set previje ga dobro, i stavi balzam sa mnogo lijepih mirisa, od svetog drveća i sa Svete Planine, i on ostavi njegovo tijelo na istočnoj strani unutar pećine, na strani tamjana, i stavi nasuprot njega svjetlo koje je gorjelo.

6 Tad njegova djeca stadoše pred njim plačući i jadikujući nada njim cijelu noć do svitanja.

7 Tad set i velik sin Enos, i Kainan, sin Enosov, izađoše i uzeše dobru žrtvu da prinesu Gospodu, i oni dođoše do oltara na kojem Adam ponudi darove Bogu, kad je prinosio.

8 Ali Eva reče im ''Čekajte dok prvo ne priupitamo Boga da primi našu žrtvu, i da drži sa Njim dušu od Adama Njegovog sluge, i da ju uzme gore u smiraj.''

9 I oni svi stajaše i moliše.

GLAVA X.

''Adam je bio prvi...''

I kad završiše svoju molitvu, Riječ Božja dođe i utješi ih za njihovog oca Adama.

2 Poslije ovog, oni ponudiše svoje darove za sebe i za svoje očeve.

3 I kad su završili svoje primošenje, Riječ Božja dođe Setu, najstarijem od njih, govoreći mu, ''O Sete, Sete, Sete, tri put. Kao što sam ja sa tvojim ocem, tako također ću biti sa tobom, do ispunjenja obećanja koje mu učinih- tvom ocu govoreći, Ia ću poslati Moju Riječ i spasti tebe i tvoje sjeme.

4 I kao tvoj otac Adam, drži zapovijest koju on dade ti, i odvoj tvoje sjeme od tog od Kaina tvog brata.''

5 I Bog povuče svoju Riječ od Seta.

6 Tad Set, Eva, i njihova djeca, dođoše dole sa planine do Pećine Blaga.

7 Adam je bio prvi čija duša je umrla u zemlji Edena, u Pećini Blaga, jer nitko nije umro prije njega, osim njegovog sina Abela, koji umre ubijen.

8 Tad sva djeca Adamova ustaše, i plakaše nad svojim ocem Adamom, i napraviše žrtvu za njega, stotinu i četrdeset dana.

GLAVA XI.

Set postaje poglavar najsrečnijeg i pravednog plemena ljudi koji ikad živješe.

NAKON smrti Adama i Eve, Set podijeli svoju djecu, i njegove djece djecu, od Kainove djece. Kain i njegovi potomci otišli su i živjeli zapadno, ispod mjesta gdje je on ubio svog brata Abela.

2 Ali Set i njegova djeca, živješe sjeverno na planini Pećine Blaga, iz razloga da budu blizu svom ocu Adamu.

3 A Set stariji, visok i dobar, lijepe duše, i jake misli, stajao je na čelu svog naroda, i vodio ih je u bezazlenosti, strpljenju i finoći, i nije dopuštao nikom od njih da idu Kainovoj djeci.

4 Zbog svoje čistoće, bili su nazvani ''Djeca Božija'', i bili su s Bogom, namjesto horde anđela koji su pali, oni su nastavili u hvaljenju Boga, i u pjevanju psalama Njemu, u njihovoj pećini – Pećini od Blaga.

5 Tad Set stade pred tijelo svog oca Adama, i svoje majke Eve, i moliše noći i dan, i tražiše za milost prema njemu i njegovoj djeci, i kad je imao teškoća u upravljanju djecom, On bi mu dao savjet.

6 Ali Set, i njegova djeca nisu voljeli zamaljskog posla, već daše sebe nebeskim stvarima, oni nisu imali drugih misli već hvaliti, pričati i pjevati Bogu.

7 Zato su svo vrijeme slušali glasove anđela, hvaleći i veličajući Boga, iznutar vrta, ili kad su bili poslani od Boga na zadatak, ili kad su išli na nebesa.

8 Za Seta i njegovu decu, iz razloga njihove čistoće, čuli su i vidjeli te anđele. Tad, opet, vrt nije bio daleko od njih, već samo petnaestak duhovnih lakata.

9 Duhovni lakat odgovara tri lakta od ljudi, sveukupno četrdeset i pet lakata.

10 Set i njegova djeca stanovaše ispod vrta, nisu sijali, niti su želi, nisu sakupljali hranu za sebe, niti pšenicu, već samo prinosili. Jeli su voće od drveća mirisnog koje je raslo na planini gde su živjeli.

11 Set je često postio svakih četrdeset dana, kao što su činila njegova najstarija djeca. Setova porodica je mirisala mirisom drveća u vrtu, kad je vjetar duvao tim smjerom.

12 Bili su srečni, nedužni,bez iznenadnog straha, nije bilo zavisti, ni zla, ni mržnje među njima. Nije bilo životinjske požude, iz usta između njih nije izlazila loša riječ ili prokletstvo, niti zao savjet niti prevara. Ljudi tog vremena nikad se nisu zaklinjali, a u teškim okolnostima,kad se čovjek mora zakleti, zaklinjali su se krvlju Abela pravednog.

13 Držali su svoju djecu i svoje žene svaki dan u pećini da poste i mole, i da veličaju najvećeg Boga. Blagoslovili su se u tijelu svog oca Adama, i pomazivaše sebe sa njim.

14 I činiše tako dok Setu nije došao kraj.

GLAVA XII.

Događaji sa Setovom porodicom. Njegova smrt. Vodstvo Enosa. Kako je izbačena grana Adamove porodice prošla.

TAD Set, pravedni, pozva svog sina Enosa, i Kainana, sina Enosovog, i Mahalalela, sina Kainana, i reče mim:

2 ''Moj kraj je blizu, želim da izgradim krov iznad oltara na kojima darovi se prinose.''

3 Oni poslušaše njegovu zapovijed i odoše, svi, i stari i mladi, i radiše mnogo, i izgradiše lijepi krov iznad oltara.

4 I Set mišlajše u svom djelu, je li to blagoslov došao na njegovu djecu na planini, i da bi trebao prinijeti žrtvu za njih prije smrti.

5 Tad kad je izgradnja krova bila završena, on naredi im da prinesu žrtvu. Oni radiše marljivo na ovom, i donesoše ih do Seta njihovog oca koji ih uze i ponudi ih na oltaru, i moliše Boga da prime njihovu žrtvu, da ima milosti na duše njegove djece, i da ih drži od ruke Satane.

6 I Bog prihvati njegovu žrtvu, i pošalje svoj blagoslov na njega i na njegovu djecu. I tad Bog učini obećanje Setu govoreći, ''Na kraju velikih pet dana i pola, radi čega dadoh obećanje tebi i tvome ocu, ja ću poslati Moju Riječ da spase tebe i tvoje potomstvo.''

7 Potom Set i njegova djeca, i njegove djece djeca, sastaše se zajedno, i siđoše sa oltara, i odoše do Pećine Blaga, gde su molili, i blagosloviše se tijelom oca Adama i pomazaše sebe njime.

8 Ali Set osta u Pećini Blaga, nekoliko dana, i tad pretrpi, bolove do smrti.

9 Tad Enos, njegov prvorođeni sin, dođe do njega, sa Kainanom, njegovim sinom, i Mahalalelom, Kainanovim sinom, i Jaredom, sinom Mahalalela, i Enohom, Jaredovim sinom, sa svojim ženama i djecom da prime blagoslov od Seta

.

10 Tad Set moliše nada njima, i blagoslovi ih, i preklinjaše ih krvlju Abela pravednog govoreći, ''Molim vas, moja djeco, ne dajte ni jednomu od vas da siđe sa Svete i čiste Planine.

11 Ne pravite drugarstvo sa djecom Kainovom ubice i grešnika, koji ubi svoga brata, jer znate, O moja djeco, da smo pobjegli od njega, i od sveg njegovog grijeha svom svojom snagom jer on je ubio našeg brata Abela.''

12 Nakon što je rekao ovo, Set blagoslovi Enosa, prvorođenog sina, i naredi mu uobičajeno da služi u čistoći pred tijelom našeg oca Adama, sve dane svog života, potom također da ide na vrijeme do oltara koji je Set izgradio. I on zapovijedi mu da hrani svoj narod sa pravdom, u sudu i čistoći sve dane svog života.

13 Tad tijelo Setovo popusti, njegove ruke i noge izgubiše svu snagu, njegova usta postaše nijema i nemočna da govore, i predade svoj duh i umre dan nakon njegove devet stotina i dvanaeste godine, na dvadeset sedmi dan mjeseca Abiba (rani april); Enoh bi dvadeset godina star.

14 Tad previše tijelo Setovo, i namazaše ga balzamom sa lijepim mirisima, i staviše ga u Pećinu Blaga, na desnu stranu od tijela Adamovog, i žališe za njim četrdeset dana. Prinesoše darove za njega, kako učiniše za našeg oca Adama.

15 Poslije Setove smrti, Enos stade na čelo svog naroda, koji je vodio u pravednosti, i sudu, kako njegov otac naredi mu.

16 Vremenom Enos bi osam stotina i dvadeset godina star, Kain je imao veliko potomstvo, jer su se često ženili, odajući se životinjskoj požudi, dok zemlja podno planine, nije bila ispunjena njima.

GLAVA XIII.

''Između Kainove djece ima mnogo pljačke, ubistava i grijeha.''

U tim danima življaše Lameh slijepi, koji beše od sinova Kainovih. On imade sina čije ime bi Atun, i njih dvoje imadoše mnogo stoke.

2 Lameh je uobičavao slati ih na pašu sa mladim pastirom, koji je pazio ih, i koji kad je dolazio kući na većer plaka pred svojim djedom, i pred svojim ocem Atunom i svojom majkom Hazinom, i reče im, ''Što se mene tiče, ja ne mogu hraniti tu stoku sam, da me ne opljačka ko od njih, i ubije me zbog spasenja njihovog.'' Jer između Kainove djece, ima mnogo pljačke, ubistva i grijeha.

3 A Lameh žaleći ga, reče mu, ''Uistinu, on kad je sam, može biti nadvladan od ljudi ovog mesta.''

4 Tako Lameh ustane, uzme luk koji je čuvao odkad je bio mlad, dok nije oslijepio, i uzme mnogo strijela, i glatko kamenje, i praćku koju je imao, i ode u polje sa mladim pastirom, i stane pored stoke, dok mladi pastir pazio je stoku. Tako je činio Lameh mnogo dana.

5 U međuvremenu Kain, odkad ga je Bog izbacio, i prokleo ga drhtanjem i užasom, nije se mogao smjestiti ni nači mira ni u jednom mjestu, već lutaše od mjesta do mjesta.

6 Lutajući dođe do Lamehovih žena, i pita ih o njemu. One mu rekoše, ''On je u polju sa stokom.''

7 Tad Kain ode da ga vidi, i kako dođe u polje, mladi pastir čuo je zvuk koji je činio, i stoka je išla pred njim.

8 Tad reče on Lamehu, ''O moj gospodaru, je li to divlja zvijer i pljačkaš?''

9 I Lameh mu reče, ''Reci mi da razumijem kako izgleda, kada dođe.''

10 Tad Lameh savi svoj luk, stavi strijelu u njega,i namjesti kamen u omču, i kad Kain dođe sa otvorene zemlje, pastir reče Lamehu, ''Gađaj, vidi, on dolazi.''

11 Tad Lameh pogodi Kaina sa strijelom i udari ga postrani. I Lameh udari ga sa kamenom iz praćke, koja mu pade na lice, i udari ga u oba oka, tad Kain padne odjednom i umre.

12 Tad Lameh i mladi pastir dođoše do njega, i nađu ga ležeći na zemlji. I mladi pastir reče mu, ''To je kain naš praotac, koga si ubio, O moj gospodaru!''

13 Tad Lamehu bi žao zbog toga, i iz gorčine za poštovanjem, on udari rukama, i udari sa dugom dugom palmom glavu mladića, koji pade kao da je mrtav, a Lameh je mislio da se pravio, tako da uze kamen i udari ga, i razbi mu glavu dok nije umro.

GLAVA XIV.

Vrijeme, kao nepresušni izvor, dovodi drugi naraštaj ljudi.

KAD Enos bi devet stotina godina star, sva djeca Setova, i od Kainana, njegovog prvorođenog, sa njihovim ženama i djecom, sakupiše se oko njega, tražeći blagoslov od njega.

2 On tad pomoli se nada njima i blagoslovi ih, i preklinjaše ih krvlju Aveljovom pravednika govoreći im, ''Nemojte da niti jedno od vaše djece siđe dole sa ove Svete Planine, i nedajte im da prave prijateljstva sa djecom Kaina ubice.''

3 Tad Enos pozva svoga sina Kainana i reče mu, ''Vidi, O moj sine, i upravi svoje srce na svoje ljude, i utvrdi ih u pravdi, i u čistoti, i stani upravljajući pred tijelom našeg oca Adama, sve dane tvog života.''

4 Poslije ovoga Enos umre, u devet stotina i osamdeset i petoj godini, i Kainan ga previ, i stavi ga u Pećinu Blaga na lijevo od oca Adama, i napravi žrtvu za njega, po običaju svojih otaca.

GLAVA XV.

Potomci Adamovi nastavljaju da drže Pećinu Blaga kao porodično svetište.

POSLIJE smrti Enosa,Kainan stade na vodstvo svog naroda u pravdi i čistoti, kako njegov otac zapovjedi mu, on takođe nastavi da služi pred tijelom Adama unutar Pećine Blaga.

2 Tad kad je imao devet stotina i deset godina, patnja i nevolja dođe na njega. I kad je trebao da umre, svi oci sa njihovim ženama i djecom dođoše kod njega, i on ih blagoslovi, i preklinjaše ih krvlju Abelovom, pravedna, govoreći im, ''Nemoj da ijedan između vas ide dole sa ove Svete Planine, i ne radite drugarstva sa djecom Kaina ubice.''

3 Tad Mahalalel namaza ga balzamom sa slatkim začinima, i poleže ga u Pećini Blaga, sa njegovim očevima, i oni uradiše žrtvu za njega, po običaju njihovih otaca.

GLAVA XVI.

Dobar dio porodice još uvijek strahuje od Kainove djece.

TAD Mahalalel stade pred narod, i vodi ga u pravdi i čistoti, i gledaše na njih da ne drže doticaj sa djecom Kaina.

2 On također nastavi u Pećini Blaga moliti i služiti pred tijelom oca Adama, tražeći Boga za milost nad sobom i njegovim narodom, dok nije bio devet stotina i sedamdeset godina star, kad pade bolestan.

3 Tad sva njegova djeca se skupiše ka njemu, da ga vide, i da pitaju za blagoslov za sebe, pre nego što napusti svijet.

4 Tad Mahalalel ustade i sjede na krevet, suze su mu padale niz lice, i pozva najstarijeg sina Jareda,koji dođe k njemu.

5 On tad poljubi njegovo lice, i reče mu, ''O Jarade, moj sine, preklinjem te Onim koji stvori nebesa i zemlju, da paziš na svoj narod, i da ga vodiš u pravdi i čistoti, i da ne daš nikomu od njih da silazi sa Svete Planine ka djeci Kainovoj, da ne pati s njima.

6 ''Čuj, O moj sine, nadalje će doći veliko razaranje na zemlju zbog njih, Bog će biti ljut na zemlju, i uništiti će ih sa vodama.

7 ''Ali također znam da tvoja djeca te neće slušati, i da će oni sići dole sa ove planine i držati odnos sa djecom Kaina, i da oni će propasti sa njima.

8 ''O moj sine! Uči ih, i gledaj nada njima, da nikakva krivica te ne dodirne zbog njih.''

9 Mahalalel reče, još, svom sinu Jaredu, ''Kad ja umrem, balzamiraj moje tijelo i poleži ga u Pećini Blaga, do tijela mojih otaca, tad stani do moga tijela i moli Boga, i brini o njima I ispuni svoju službu pred njima, dok ne uđeš u svoj mir.''

10 Mahalalel tad blagoslovi svu svoju djecu, i leže na svoj krevet, i uđe u odmor kao njegovi oci.

11 A kad Jared vidje da je njegov otac Mahalalel umro, on plaka, i tugovaše, i zagrli i poljubi mu ruke i njegova stopala, i tako uradiše sva djeca.

12 I njegova djeca balzamovaše ga pažljivo, i polegoše ga do tijela njegovih otaca. Tad oni ustaše, i žališe za njim četrdeset dana.

GLAVA XVII

Jared odriče poslušnost. On je primamljen ka zemlji Kaina gdje vidi mnoge pohotne prizore. Jared jedva bježi čistoga srca.

POTOM Jared je držao očevu zapovijed, i naraste kao lav nad svojim narodom. On vodio ih je u pravičnosti i čistoti, i naredio im da ne rade ništa bez njegovog savjeta. Jer bojao se za njih, da ne odu djeci Kaina.

2 Zato im je naređenja ponavljao, i nastavio je tako do kraja četiri stotine i osamdeset i pet godina svog života.

3 Na kraju tih godina, dođe njemu znak. Kako Jared je stajao kao lav pred tijelima svojih otaca, moleći i upozoravajući ljude, Satana zavidje mu, i dođe u lijepoj prikazi, jer Jared ne bi dao svojoj djeci da rade išta bez njegovog savjeta.

4 Satan se potom pojavi njemu kao trideset ljudi svojih hordi, u obliku lijepih ljudi. Satana sam beše stariji i najviši među njima, sa lijepom bradom.

5 Oni stajaše na ulazu pećine, i zvaše Jareda, iz nje.

6 On izađe napolje ka njima, i nađe ih da izgledaju kao lijepi ljudi, puni svjetla, i velike ljepote. On se čudio njihovoj ljepoti i njihovom izgledu, i mislio je u sebi da li oni možda su djeca Kainova.

7 On reče takođe u svom srcu, ''Kako djeca Kaina ne mogu doći gore u visine ove planine, i nijedan od njih nije tako zgodan kao ovi što se pojaviše, i među ovim ljudima nema nijednog od moje rodbine—oni mora da su stranci.''

8 Tad Jared i oni razmjeniše pozdrave i on reče najstarijem među njima, ''O moj oče, objasni mi čudo koje je u tebi, i reci mi ko su ovi, sa tobom, jer oni izgledaju mi kao strani ljudi.''

9 Tad stariji poče plakati, i ostali plakaše s njim, i on reče Jaredu, ''Ja sam Adam koga Bog načini prvog, a ovo je Avelj moj sin, koji je bio ubijen od svog brata Kaina, u čije srce Satana stavi da ga ubije.

10 ''A ovo je moj sin Set,koga izmolih od Gospoda, koji ga dade meni, da utješi me umjesto Abela.

11 ''Ovaj je moj sin Enos, sin Setov, a ovaj drugi je Kainan, sin Enosov, a ovaj tamo je Mahalalel, sin Kainanov, tvog oca.''

12 A Jared osta čudeći se njihovoj pojavi,i govoru najstarijeg ka njemu.

13 Tad starješina reče mu, ''Ne čudi se, O moj sine, mi živimo u zemlji sjeverno od vrta, koji Bog stvori prije svijeta. Nije nam dao da živimo tamo, već stavi nas nasred vrta, ispod koga ti sad živiš.

14  ''Jer nakon što sam pogriješio, On je učinio da izađem iz njega, i bijah ostavljen da živim u ovoj pećini, velike i teške nevolje dođoše na mene, i kad moja smrt se približi, ja naredih mom sinu Setu da pazi na svoje ljude dobro, i ovu moju naredbu je bila predana od jednog ka drugom, do kraja dolazečih naraštaja.

15 ''Jer, O Jarede, moj sine, mi živimo u lijepim predjelima, dok ti živiš u bijedi, a ovo je tvoj otac Mahalalel rekao mi, govoreći mi da veliki potop će doći i pokriti čitavu zemlju.

16 ''Zato, O moj sine, bojeći se ta tebe, ja ustah i uzeh svoju djecu sa sobom, i dođoh hitro sa nama da te posjetim i tvoju djecu, ali nađoh te kako stojiš u ovoj pećini plačeš, i tvoja djeca rasuta su po ovoj planini, u vručini i nevolji.

17 ''Jer, O moj sine, kako smo mi prošli naš put, dolazeći izdaleka, mi nađosmo druge ljude ispod ove planine, koji naseljavaju lijepu zemlju, punu drveća i voća, i svih oblika zelenila, tako da kad smo ih našli mi smo mislili da su oni vi, dok nije tvoj otac Mahalalel rekao mi da oni to nisu.

18''Sad, zato, O moj sine, poslušaj moj savjet, i idi dolje njima, ti i tvoja djeca. Odmoriti ćete se od sve ove patnje u kojoj ste. Ali ako nečeš ići dole njima, tad ustani, uzmi moju djecu, i dođi sa nama u naš vrt, živjeti češ u prelijepoj zemlji, i naći češ odmor od svih nevolja, koje ti i tvoja djeca sad podnosite.

19 A Jared kad je čuo ovaj govor od najstarijeg, čudio se, i on ode tamo i vamo, i u trenu on ne nađe nijedno od svoje djece.

20 Tad on odgovori i reče starješini, ''Zašto ste se krili do današnjeg dana?''

21 I najstariji odgovori, ''Da nam tvoj otac nije rekao, mi ne bismo znali.''

22 Tad Jared vjerovaše da su njegove riječi istinite.

23 I tako stariji reče Jaredu, ''Zašto se osvrčeš, tako i tako?'' I on reče, ''Tražio sam jedno od moje djece, da im kažem da idem s vama, i o njihovom dolasku dole tima o kojima si mi govorio.''

24 Kad starješina ču Jaredove namjere, on mu reče, ''Ostavi sad to, i idi s nama,vidjeti češ našu zemlju, ako te zemlja u kojoj živimo zadovolji, mi i ti čemo doći brzo i uzeti tvoju porodicu sa tobom. Ali ako naša zemlja te ne zadovolji, doći češ nazad u svoje mjesto.

25 I starješina požurivaše Jareda, da ide ispred svoje djece da ih savjetuje.

26 Jared tad izađe iz pećine i ode s njima, i među njima. I oni ga utješiše, dok nisu došli do vrha planine sinova Kainovih.

27 Tad reče starječina jednom od svoj pratilaca, ''Zaboravili smo nešto na ulazu u pećinu, i to je odabrana odjeća koju smo donijeli da obučemo Jareda s time.''

28 On tada reče jednomu od njih, ''Idi nazad, ti, netko, i mi čemo te čekati, dok se ne vratiš. Tad čemo obuči Jareda i on će biti kao mi, dobar, zgodan, i odgovarati će da dođe s nama u našu zemlju.

29 Tad taj jedan se vrati.

30 Ali kad je bio na kratkoj udaljenosti, starješina ga zovnu i reče mu, ''Sačekaj , dok ne dođem i kažem ti nešto.''

31 Tad je ovaj stajao, i starješina ode do njega i reče mu, ''Jednu stvar smo zaboravili u pećini, to je ovo—da stavimo vani svjetiljku koja gori unutar, iznad tijela koja su unutar. Tad dođi do nas, brzo.''

32 Taj ode, i starješina se vrati nazad svojim pratiocima i Jaredu. I oni siđoše sa planine, i Jared s njima, i oni stajaše na izvoru vode blizu kuća Kainove djece, i čekaše na svog druga dok nije donio odječu za Jareda.

33 On , tad, koji ode, nazad do pećine, stavi lampu, i dođe do njih i donese utvaru sa njim i pokaže im. I kad Jared vidje on se čudio na ljepoti i milosti toj, i radovao se u svom srcu vjerujući da je sve to istina.

34 Ali dok su stajali tamo, troje od njih odoše u kuće sinova Kainovih,i reče im, ''Donesite nam danas nešto hrane do izvora vode za nas i naših pratilaca da jedemo.''

35 Ali kad sinovi Kaina vidješe ih, oni se čudiše njima i misliše: ''Ovi su lijepi na pogled, tako kako nikad ne vidjesmo prije.'' Tako da ustaše i dođoše sa njima do izvora vode, da vide njihovu držinu.

36 Našli su ih toliko zgodnima, da su glasno plakali na mjestima za drugima da se okupe zajedno i dođu i pogledaju na ova lijepa bića. Tad se okupiše oko njih i muški i žene.

37 Tad starješina reče im, ''Mi smo stranci u vašoj zemlji, donesite nam nešto dobre hrane i pića vi i vaše žene, da se osvježimo s vama.

38 Kad ti ljudi čuše te riječi od starješine, svaki od sinova Kainovih dovede svoju ženu, a drugi dovede svoju kćer, i tako, mnogo žene dođoše k njima, svaki uzimaše Jareda za sebe ili za svoju ženu, svi tako.

39 Ali kad Jared vidje što su učinili, njegova duša istrgnu se od njih, niti je želio kušati njihove hrane niti piti.

40 Starješina vidje priliku kad se istrgnuo od njih, i reče mu, ''Ne budi tužan, ja sam veliki starješina, kao što vidiš da ja radim, čini i ti na isti način.''

41 Tad on raširi svoje ruke i uze jednu od žena, i petoro njegovih pratilaca učiniše isto pred Jaredom, da bi on učinio kao što su oni.

42 Ali kad Jared vidje da oni rade sramotu on plaka, i reče u svojim mislima,--moji oci nikad nisu činili takvo što.

43 On tad raširi svoje ruke i molio se žarkoga srca, sa mnogo plakanja, i moliše Boga da izbavi ga iz njihovih ruku.

44 I čim je Jared počeo moliti tad starješina uteče sa svojim pratiocima, jer nisu mogli biti u mjestu molitve.

45 Tad Jared se okrene i nije ih mogao vidjeti, već vidje sebe kako stoji u sredini sinova Kainovih.

46 On tada zaplaka i reče, ''O Bože ne uništi me sa ovim rodom, na koji moji oci upozoriše me, za sad, O moj Gospode Bože, ja sam mislio da to koji se pojaviše meni behu moji oci, ali nađoh ih da behu đavoli, koji namamiše me sa lijepom prikazom, i ja vjerovah im.

47 ''A sad molim te, O Bože, da me izbaviš od ovog roda, između kojeg sam sad stojim, kao što si izbavio me od tih đavola. Pošalji svog anđela da me izbavi između njih, jer na nemam moči da pobjegnem između njih.''

48 Kad Jared završi svoju molitvu, Bog posla svog anđela usred njih, koji uze Jareda i postavi ga na planinu, i pokaza mu put, dade mu savjet, i tad ode od njega.

GLAVA XVIII.

Pometnja u Pećini Blaga. Čudotvorni govor mrtvog Adama.

Jaredova djeca su uobičajavala posjećivati ga sat nakon sata, da prime njegov blagoslov i da pitaju za savjet u svakoj stvari koju su činili, i kad je on imao šta da radi, oni činjahu za njega.

2 Ali ovaj put kad su otišli u pećinu nisu našli Jareda, već nađoše svjetiljku vani,i tijela otaca razbacana, i glas dolazaše od njih Božjom moći, koja govoraše, ''Satan u utvari je zaveo našeg sina, želeći da ga uništi, kao što je uništio našeg sina Kaina.''

3 Oni rekoše također, ''Gospod Bog nebesa i zemlje, izbavi našeg sina iz ruku Satane, koji je izveo veliko i lažno ukazanje pred njim, ''Također pričaše o drugim stvarima, moći Božjom.

4 A kad djeca Jaredova čuše ove glasove oni se bojaše, i stadoše plakati za svojim ocem, jer nisu znali šta ga je snašlo.

5 I plakaše za njim taj dan do zalaska sunca.

6 Tad dođe Jared žalosnog izgleda, smeten u misli i tijelu, i tužan jer je bio odvojen od tijela svojih otaca.

7 Ali kako se približavao pečini, njegova djeca vidješe ga, i požuriše do pećine, i objesiše mu se oko vrata, plačući i govoreći mu, ''O oče, gdje si bio, i zašto si nas ostavio, kako nisi želio? I opet, ''O oče, kad si ti nestao, svjetiljka iznad tijela naših otaca je bila vani, a tijela razbacana okolo, i glasovi dolaziše oda njih.''

8 Kad Jared čuo je ovo bi mu žao, i ode u pećinu, i tamo nađe tijela razbacana, lampu stavljenu vani, i očevi sami molili si za izbavljenje iz ruku Satane.

9 Tad Jared pade na tijela i zagrli ih i reče, ''O moji očevi, vašim posredovanjem, Bog me izbavio od ruku Satane! I molim vas pitajte Boga da me drži i da me čuva od njega do dana moje smrti.''

10 Tad svi glasovi utihnuše osim glasa našeg oca Adama, koji je pričao Jaredu moči Božjom, baš kao što bi neko pričao svom prijatelju, govoreći, ''O Jarede, moj sine, prinesi darove Bogu jer te izbavio iz ruku Satane, i kad prineseš te žrtve, tako da bude da ih prineseš na oltaru na kome sam ja prinosio. Tad također, boj se Satane, jer on obmanjivaše me mnogo puta svojim ukazanjima, želeći da me uništi, ali Bog me izbavio iz njegove ruke.

11 ''Naredi svom narodu da budu na straži u pogledu njega, i nikad ne prestani prinositi darove ka Bogu.''

12 Tad glas Adama utihnu, i Jared i njegova djeca čudiše se ovomu. Tad oni polegoše tijela kako su bila iz prva, i Jared i njegova djeca stadoše moliti cijelu tu noć, dok nije svanulo.

13 Tad Jared načini žrtvu i prinese je na oltaru, kako Adam mu naredi. I kako je išao gore do oltara, on molio je Boga za milost i oproštenje grijeha, jer je lampa bila vani.

14 Tad Bog se pojavi Jaredu na oltaru i blagoslovi njega i njegovu djecu, i prihvati njegovu žrtvu, i zapovijedi Jaredu da uzme svetu vatru sa oltara, i sa njom upali lampu koja je isijavala svijetlo na tijelo Adama.

GLAVA XIX.

Jaredova djeca odvedena ustranu.

TAD Bog otkri mu ponovo obećanje koje je On učinio Adamu, On objasni mu 5500 godina, i otkri mu tajnu Njegovog dolaska na zemlju.

2 I Bog reče Jaredu, ''I za tu vatru koju si uzeo od oltara da osvijetliš svetiljku nome, neka prebiva sa tobom da ti daje svjetlo tijelima, i nemoj da izađe iz pećine, dok tijelo Adamovo ne izađe iz nje.

3 Već, O Jarede, brini o vatri, da gori svjetlom u svjetiljci, niti izlazi više iz pećine, dok ne primiš odredbu o tome vizijom, a ne prikazom, kad vidiš.

4 ''Tad naredi opet svom narodu da ne drže odnos sa djecom Kainovom, i da ne idu njihovim putevima, jer ja sam Bog koji ne voli mržnju i djela nepravde.''

5 Bog dade također mnoge druge zapovjedi Jaredu, i blagoslovi ga. I tad povuče svoju Riječ od njega.

6 Tad Jared povuče se blizu svoje djece, uzme vatre, i dođe dole do pećine, i osvijetli svjetiljku pred tijelom Adamovim, i dade svojim ljudima naredbe kako Bog naredi mu da učini.

7 Ovo ukazanje dogodi se Jaredu na kraju njegovog četiri stotine i pedesete godine, kako učini također mnoga druga čuda, koja ne bilježimo. Već bilježimo samo ovaj jedan zbog kratkoće, i u smislu da ne produžujemo naše pričanje.

8 I Jared nastavi da uči svoju djecu osamdeset godina, ali nakon toga oni počeše da greše zapovijedi koje im je on dao, i da rade mnoge stvari bez njegovog savjeta. Oni počeše da idu dolje sa Svete Planine jedan za drugim, i da se miješaju sa djecom Kaina, u zabranjenim druženjima.

9 Razlog zbog koga djeca Jareda odoše dolje sa Svete Planine je ovaj, koji ćemo sad otkriti ti.

GLAVA XX.

Zanosna muzika, jaka piča puštena između sinova Kainovih. Čine različito odjevanje. Setova djeca gledaju sa požudnim očima. Oni odbacuju mudar savjet, oni silaze sa planine u dolinu bezakonja (grešnosti). Ne mogu se popeti na planinu ponovo.

NAKON što Kain ode u zemlju tamne zemlje, i njegova djeca se namnožiše tamo, bio je jedan od njih, čije ime bi Genun, sin Lameha slijepog koji ubiKaina.

2 Što se tiče Genuna, Satana mu dođe u djetinjstvu, i on uradi osušene suncem trube i rogove, i žičane instrumente, cimbale i psaltire, i lire i harfe, i flaute, i on sviraše na njima svo vrijeme i svaki sat.

3 I kad je on svirao na njih, Satana im je dolazio, tako da od njih su se čuli lijepi i slatki zvukovi, koji su zanosili srce.

4 Tad on sakupi drugare sa drugarima da igraju sa njima, i dok je on svirao, to je dobro zadovoljilo sinove Kaina, koji se upaljivaše sebe na grijeh između sebe, i zapališe se poput vatre, dok je Satana palio njihova srca, jedno sa drugim, i povečavao požudu među njima.

5 Satana je također naučio Genuna da pravi jaka pića od koma, i ovaj Genun uobičavao je da skuplja zajedno društvo sa društvom u kućama za opijanje, i donese u njihove ruke sve vrste voća i cvijeća, i oni piše zajedno.

6 Tako je Genun uvečavao grijeh neizmjerno, i radio je to ponosito, i naučio djecu Kaina da čine sve vrste velikih poročnosti, koje oni nisu znali, i stavljaše na njih razne radnje za koje ranije nisu znali.

7 Tad Satana, kad je vidio da oni idu Genunu i slušaju ga u svakoj stvari koju im kaže, radovao se neizmjerno, povečao je Genunu razumijevanje, dok nije uzeo željezo i njime napravio oružje za rat.

8 Tad kad su bili pijani, mržnja i ubisto se poveća među njima, čovjek je bio nasilan prema drugom da ga nauči zlu uzimajući njegovu djecu i obeščaščivaše ih pred njim.

9 I kad su ljudi vidjeli da su prevladani, vidjeli su druge koji nisu potčinjeni, oni koji su bili tučeni dođoše Genunu, uzeše zaklon kod njega, i on učini ih pridružnicima.

10 Tad grijeh naraste među njima veoma, dok čovjek nije oženio vlastitu sestru, ili kćer, majku i druge, ili kćerku očeve sestre, tako da nije bilo razlike u rodbinskim odnosima, i oni nisu više znali šta je grešnost, već radiše zlo, i zemlja se uprlja sa grijehom, i oni ljutiše Boga Sudiju, koji ih stvori.

11 Ali Genun skupljaše društvo na društvo, koje sviraše na rogovima i na svim vrstama instrumenata koje malopre spomenusmo, u podnožju Svete Planine, i činili su tako u smislu da djeca Setova koja su bila na Svetoj Planini čuju to.

12 A djeca Setova kad čuše zvuk, oni se čudiše, i dođoše u društvu, i stadoše na vrhu planine da pogledaju dole, i činili su tako cijelu godinu.

13 Kad, na kraju te godine, Genun kad je vidio da su oni preuzeti od njega malo po malo, Satana uđe u njega, i nauči ga da čini obojene tkanine za odjeću raznih oblika, i da mu da razume kako da boji tamnocrvenu i ljubičastu a šta ne.

14 I sinovi Kaina koji napraviše sve ovo, i sijaše u ljepoti i predivnoj pojavi, skupljaše se zajedno u podnožju planine u sjaju, sa rogovima i predivnim odijelima, i kojnskim trkama, čineći sve vrste gadosti.

15 U međuvremenu djeca Seta, koja su bila na Svetoj Planini, molili su i hvalili Boga, na mjestu hordi anđela koji su pali, radi čega Bog ih je zvao ''anđeli'', jer On se radovao nada njima veoma.

16 Nakon ovoga, oni nisu više držali Njegove zapovijesti, niti držali obećanje koje je On učinio njihovim očevima, već oni se opustiše od posta i molitve, i od savjeta Jareda svog oca. I oni su se skupljali zajedno na vrhu planine, da gledaju na sinove Kainove od jutra do večera, na ono što su radili, njihove lijepe haljine i ukrase.

17 Tad djeca Kainova pogledaše na njih odozdo, i vidješe djecu seta, kako stoje na vrhu planine, i oni pozvaše ih da dođu dole k njima.

18 Ali djeca Setova rekoše im odozgo, ''Mi ne znamo put.'' Tad Genan, sin Lamehov, čuo ih šta su rekli da ne znaju put, i on je smišljao kako bi ih doveo dole.

19 Tad Satana se pojavi njemu noću, govoreći, ''Nema puta za njih da dođu dole sa planine na kojoj stanuju, već kad dođu sutra, reci im, ''Dođite na zapadnu stranu planine, tamo ćete naći put od izvora vode, koji silazi dole u podnožje planine, između dva brda, dođite tim putem do nas.''

20 Tad kad bi dan, Genun udari u trube i udaraše u bubnjeve ispod planine, kako su željeli. Djeca Setova su čula to, i dođoše kako su uobičajavali raditi.

21 Tad Genun reče im njima dole, ''Idite na zapadnu stranu planine, tamo ćete nači put da dođete dole.''

22 A Setova djeca kad su čuli te riječi od njega, oni odoše nazad do pećine ka Jaredu, da mu kažu sve šta su čuli.

23 Tad kad Jared ču to, on se ožalosti, jer je znao da će prekršiti njegov savjet.

24 Nakon ovog stotinu ljudi i djece Setovih skupiše se zajedno, i rekoše međusobom, ''Dođite,idemo dole ka Kainovoj deci, da vidimo šta rade, i da uživamo s njima.''

25 Kad Jared ču ovo o stotini ljudi, njegova duša se potrese, i srce mu se ražalosti. On tad ustane sa velikim žarom, i stade sred njih, i preklinjaše ih krvlju Abela pravednog, ''Nemoj da ijedan od vas ide dole sa ove svete i čiste planine, na kojoj naši oci su odredili da živimo.''

26 Ali kad Jared vidje da oni nisu primili njegove riječi, on reče njima, ''O moja draga i nedužna i sveta djeco, znajte da jednom kad odete dole sa ove svete planine, Bog neće dozvoliti vam da se vratite ponovo na nju.''

27 On opet preklinjaše ih, govoreći, ''Preklinjem vas smrću našeg oca Adama, sa krvi Abela, Sa Setom, Enosa, Kainana i Mahalalela, da me poslušate, i da ne idete sa ove svete planine, jer u trenutku kad je napustite, vi ćete biti oteti od života i od milosti, i više nećete biti zvani ''djecom Božjom'', već ''djecom đavola''.

28 Ali oni nisu htjeli da čuju njegove riječi.

29Enoh u to vrijeme je već bio odrastao, i u svojoj revnosti za Bogom, on ustane i kaže, ''Čujte me, O vi sinovi Seta, mali i veliki—kad vi prekršite zapovijedi naših otaca, i siđete dole sa ove svete planine—vi nećete doći nazad zauvek.''

30 Ali oni ustaše protiv Enoha, i nisu htjeli slušati njegove riječi, već odoše dole sa Svete Planine.

31 I kad pogledaše na kćerke Kaina, na njihova lijepa tijela, i na njihove ruke i stopala obojena sa bojama, i tetovirani ukrasima na njihovim licima, vatra i grijeh bi zapaljen u njima.

32 Tad Satana učini ih da izgledaju najljepše pred sinovima Seta, kao što je uradio da sinovi Seta izgledaju najljepše u očima kćeri Kaina, tako da kćeri Kaina su žudile za sinovima Seta kao gladne zvijeri, i sinovi Seta za kćerima Kaina, dok nisu učinili blud sa njima.

33 Ali nakon što su tako pali u onečišćenje, oni se vratiše putem kojim su došli, i pokušali su da se popnu na Svetu Planinu, ali nisu mogli, jer stijenje sa svete planine je kao vatra plamsalo pred njima, zbog razloga tog nisu mogli ponovo ići gore.

34 I Bog bi ljut na njih, i pokaja se zbog njih jer su sišli dole iz slave, i zato su izgubili i zaboravili svoju vlastitu čistotu nevinosti, i pali su u onečišćenje grijeha.

35 Tad Bog posla svoju Riječ k Jaredu, govoreći, ''Ova tvoja djeca, koju si zvao ''Moja djeca'' – vidi oni su prekršili Moju zapovijest, i otišli su dole da žive u propasti, i u grijehu. Pošalji poslanika tima koji su ostali, tako da ne idu dole, i budu izgubljeni.

36 Tad Jared plaka pred Bogom, i pita ga za milost i oproštenje. Žalio je da mu se duša rastane od tijela, radije nego da čuje te riječi od Boga o silasku dole svoje djece sa Svete Planine.

37 Ali on je slijedio Božju uputu, i molio ih da ne idu sa svete planine, i da ne drže veze sa djecom Kaina.

38 Ali oni nisu držali njegovu uputu, i nisu slušali njegov savjet.

GLAVA XXI.

Jared umire u tugi za sinovima koji su skrenuli. Predskazanje o Potopu.

NAKON što druga družina se skupila, i oni odoše da vide za svojom braćom, ali oni su propali kao i oni. I tako je bilo, družina za družinom, dok nije samo nekoliko njih ostalo.

2 Tad Jared se razboli od tuge, i njegova bolest bi takva dok nije došao do dana svoje smrti.

3 Tad on pozva Enoha svog najstarijeg sina, i Metuzaleha Enohovog sina i Lameha sina od Metuzalema i Nou sina Lamehovog.

4 I kad oni dođoše do njega on se molio nad njima i blagoslovio ih,i reče im, ''Vi ste pravedni, nedužni sinovi, ne silazite sa ove planine,jer vidite, vaša djeca i vaše djece djeca su sišla sa ove svete planine, i odstranila sebe sa ove svete planine, kroz njihovnu odvratnu požudu i prekršili Božju zapovijed.

5 ''Jer znam, kroz moč Božiju, oni vas neće ostaviti na ovoj svetoj planini, jer vaša djeca pogriješiše Njegovu zapovijed i naših otaca, koje smo primili od njih.

6 ''Več, O moji sinovi, Bog će vas odvesti u nepoznatu zemlju, i nećete se nikada vratiti da vidite vašim očima ovaj vrt i ovu svetu planinu.

7 ''Stoga, O moji sinovi, pripremite svoja srca za sebe, i držite zapovijedi Božje koje su u vama. I kad odete sa ove svete planine, u stranu zemlju koju ne znate, uzmite sa sobom tijelo oca Adama, i sa njim ova tri draga, dara i prinose, imenom zlato, tamjan i smirnu, i neka oni budu u mjestu gdje tijelo našeg oca Adama bude polegnuto.

8 ''I njima od vas koji preostanu, O moji sinovi, će Riječ Božja doći, i kad on izađe iz ove zemlje on će uzeti sa sobom tijelo našeg oca Adama, i staviti će ga u sred zemlje na mjesto u koji slava bude donešena.''

9 Tad Noa reče mu, ''Koji je od nas koji će preostati?''

10 I Jared odgovori, ''Ti si taj koji će ostati. I ti češ uzeti tijelo našeg oca Adama iz pećine, i staviti ga sa sobom u arku kada potop dođe.''

11 ''I tvoj sin Šem, koji će izači iz tvojih slabina, on je koji će poleći tijelo našeg oca Adama u sredinu zemlje, na mjesto gdje spasenje dođe.''

12 Tad Jared okrenu se svom sinu Enohu i reče mu, ''Ti moj sine, prebivaj u ovoj pećini, i službuj vrijedno pred tijelom našeg oca Adama sve dane tvog života, i vodi svoje ljude u pravdi i čistoti.''

13 I Jared ne reče više. Njegove ruke popustiše, njegove oči se zatvoriše, i on uđe u mir kao njegovi oci. Njegova smrt dogodi se u tri stotine i šezdesetoj godini Noe, i u devet stotina i osamdeset devetoj godini njegovog života, na dvanaesti Taksas (decembar?) u Petak.

14 I kako Jared umrije, suze padaše dole njegovim licem od velike tuge, za Setovom djecom, koja su pala u njegovim danima.

15 Tad Enoh, Metuzalem, Lameh i Noa, ovih četvoro plakaše nada njim, balzamom ga previše pažljivo, i tad polegoše ga u Pećini Blaga. Tad oni ustaše i plakaše za njim četrdeset dana.

16 I kad ti dani oplakivanja behu gotovi, Enoh, Metuzalem, Lameh i Noa ostaše sa tugom u srcu, jer njihov otac je otišao od njih, i više ga ne vidješe.

GLAVA XXII

Samo trojica pravednika ostaju na svijetu. Zlo stanje ljudi prije potopa.

A Enoh držaše zapovijedi Jareda svog oca, i nastavi da služi u pećini.

2 To bi ovaj Enoh komu mnoga čuda se dogodiše, i koji takođe napisa slavnu knjigu, ali čija čuda neće biti rečena na ovom mjestu.

3 Nakon ovoga, djeca Setova zastraniše i padoše, njihova djeca i njihove žene. I kad Enoh, Metuzalem, lameh i Noa vidješe ih, njihova srca patiše iz razloga njihovog pada u sumnju punu nevjere, i oni plakaše i tražiše od Boga milost, da ih sačuva, i da izvede ih iz tog pokvarenog naraštaja.

4 Enoh nastavi službovati pred Gospodom tri stotine i osamdeset i pet godina, i na kraju vremena on posta svjestan milošću Božjom, da Bog namjerava da ga ukloni sa zemlje.

5 On tada reče svome sinu, ''O moj sine, znam da Bog namjerava da dovede vode Potopa na zemlju, i da uništi naše stvaranje.

6 ''I vi ste poslednji vladari nad ljudima ove planine, jer znam da nijedan neće biti ostavljen da dobijete djecu na ovoj svetoj planini, niti će ijedan od vas vladati nad djecom svog naroda, niti će ijedna velika družina ostati od vas, na ovoj planini.''

7 Enoh reče takođe njima, ''Čuvajte svoje duše, i držite post sa strahom Božjim i svojom službom Njemu, i obožavajte ga pravom vjerom, i služite mu u pravednosti, nevinosti i sudu, u pokajanju i također u čistoti.

8 Kad Enoh završi svoju zapovijest njima, Bog prenese ga sa te planine u zemlju života, u palače pravednika i izabranika, prebivalište Raja radosti, u svjetlu koje stiže do nebesa, svijetlo koje je izvan svjetla ovoga svijeta, jer je svjetlo Boga, koje ispunjava cijeli svijet, ali koje nijedno mjesto može sadržati.

9 Tako, jer Enoh bi u svjetlu Božjem, on nađe sebe van domašaja smrti, dok Bog ne da mu da umre.

10 Sve zajedno, nijedan od naših otaca ili njihove djece, nisu ostali na svetoj planini, osim trojice, Metuzalema, Lameha i Noa. Svi ostali su sišli sa planine i pali u grijeh sa djecom Kaina. Stoga im je zabranjena ta planina, i nijedan ne osta na njoj osim tih troje ljudi.

The Forgotten Books of Eden, by Rutherford H. Platt, Jr., [1926], at sacred-texts.com


https://drive.google.com/file/d/1y_Jpi1qhQBeLIoEPiLXplRCM7TreHIjU/view?usp=sharing