Navještenje Isusova rođenja
(26) U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret (27) k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. (28) Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" (29) Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. (30) No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.
Danas sam pročitao ovo, naišao na ove riječi, ovu osobinu. Dakle nebitna biva sva pravda i osveta, vrlina je biti pun milosti, praštati, to je uzvišenije. Kad ste prema svemu milostivi, pa i prema onomu što vam šteti, i nemate namjeru istom mjerom uzvratiti, ne hajete za to, ima Bog pa kako hoće neka radi.
Takvo stanje čovjeka je poseban stepen/deredža, naravno treba pravedan biti, ali zub za zub stvara kaos, stalnu borbu, ovako vi se uzdižete iznad toga i prevazilazite savršenstvom nesavršen svijet.
Milosti puna me danas natjeralo i podučilo novoj vjerskoj visini, tj. dubini. To je Marijina/Merjemina osobina.
