Abrahamov Testament - Dan Ašure

 

Abrahamov Testament

 

Verzija 1

1. Abraham je živeo mjeru svog života, devet stotina i devedeset i pet godina, živeći sve godine svoga života, u povučenosti, blagosti, i pravednosti, pravednik je bio neizmjerno gostoljubljiv, dižući svoj šator na raskršću hrasta Mamre, on je primao svakoga, i bogate i siromašne, kraljeve i vladare, sakate i bespomoćne, prijatelje i strance, bližnje i putnike, svim jednako činio je pobožnost, svima sveto, pravedno, i gostoljubivo Abraham je dočekivao. Čak je i njemu došla, zajednička, neumoljiva, gorki udio smrti i neizvjestan kraj života. Zato Gospod Bog,pozva arhanđela Mihaila, i reče mu: Idi dolje, glavni zapovedniče Mihail, ka Abrahamu i govori s njim u pogledu njegove smrti, da može dovesti svoje stvari u red, jer Ja blagoslovih ga kao zvijezde nebeske, i kao pijesak na obali mora, i on u obilju duga života i mnogih posjeda, je postao neizmerno bogat. Iznad svih ljudi, štaviše, on je pravedan u svakoj dobroti, gostoljubiv i ljubeći do kraja svog života, već idi, arhanđele Mihailo, ka Abrahamu, mom voljenom prijatelju, i objavi mu da njegovu smrt i osiguraj mu ovo: Ti češ u ovo vreme otići sa ovog zaludnog svijeta, i napustiti češ tijelo, i ići češ svome Gospodaru među dobrima.

 

2. I glavni zapovjednik ode ispred lica Božjeg, i ode dole Abrahamu do hrasta Mamre, i nađe pravednog Abrahama u polju blizu, kako sjedi pored jarma volova za oranje, zajedno sa sinovima Maseka i drugim slugama, do broja dvanaest. I gle zapovednik dođe njemu, i Abraham, videći zapovednika Mihaela da dolazi izdaleka, kao veoma lijep ratnik, ustane i sretne ga kako je bio običaj, sreteći i gosteći sve strance. A glavni zapovjednik pozdravi ga i reče: Pozdrav najčasniji oče, pravedna dušo izabrana od Boga, istinski sine Nebeskog Jedinog. Abraham reče glavnom zapovjedniku: Pozdrav, najčasniji ratniče, svijetao kao sunce i najljepši između svih sinova ljudskih, dobrodošao si, zato Ja molim tvoje prisustvo, reci mi koje si doba mladosti, reci mi, tvom molitelju, odakle i od koje vojske i sa kojeg puta takva ljepota je došla ovamo. Glavni zapovjednik reče: Ja, O pravedni Abrahame, dolazim iz velikog grada. Poslan sam od velikog kralja da uzmem mjesto od dobra prijatelja njegova, jer kralj ga je pozvao. A Abraham reče, Dođi, moj Gospodaru, idi sa mnom toliko dokle je polje. Glavni zapovjednik reče: Ja dolazim, i idem u polje oranja, oni sedoše dolje pored društva. I Abraham reče svojim slugama, sinovima Maseka: Idite do stada konja, i dovedite dva konja, mirna, i lijepa i krotka, tako da ja i ovaj stranac možemo sjediti na njima. Ali zapovjednik reče, Ne , moj Gospodaru, Abraham, nemoj da dovode konje, jer ja se uzdržavam oduvek od sedenja na četvoronožnim životinjama. Nije li moj kralj bogat u svom posedstvu, imajuči moč nada ljudima i sve vrsti stoke? Ali ja se držim oduvek od sedenja na bilo kojoj četvoronožnoj životinji. Idemo mi, onda, O pravedna dušo, šetati lagano dok ne stignemo tvoju kuću. I Abraham reče, Amen, neka bude tako.

 

3. I kako su odlazili od polja ka kući, pored puta je stajalo čempresovo drvo, i po zapovijedi Gospodnjoj drvo je plakalo sa ljudskim glasom, govoreći, Svet, svet, svet je Gospod Bog koji zove sebi one koji vole njega, ali Abraham sakri tajnovitost, misleć da zapovednik nije čuo glas drveta. I dolazeći blizo kuće oni sedoše u dvoru, i Isak vidjevši lice anđela reče Sari svojoj majci, Moja majko, vidi, čovjek koji sjedi sa mojim ocem Abrahamom nije sin rase onih koji stanuju na zemlji. I Isak potrča, i pozdravi ga, i padne na noge bestelesnog, i bestelesni blagoslovi ga i reče, Gospod Bog će dati ti svoje obećanje koje je dao tvom ocu Abrahamu i svemu njegovom potomstvu, i također dati će ti dragocjenu molitvu tvoga oca i tvoje majke. Abraham reče Isaku svome sinu, Moj sine Isak, povuci vode iz bunara, i donesi mi u posudi, da možemo oprati noge stranca, jer on je umoran, dolazeći nam sa dugog puta. I Isak otrča do bunara i povuče vodu u posudi i donese im, i Abraham ode i opra noge od zapovednika Mihaila, i srce Abrahamovo bi ganuto, i on plaka nad strancem. I Isak, videći oca da plače, plaka također, i glavni zapovjednik videći ih kako plaču, također plaka sa njima, i suze glavnog zapovjednika padoše na posudu u vodu i postaše drago kamenje. I Abraham videći čudo, bi zapanjen, uze kamenje tajno, i sakri ovu tajnovitost, držeči je za sebe u srcu.

 

4. I Abraham reče Isaku svome sinu: Idi, moj voljeni sine, u sobu unutar kuće i uredi je. Raširi za nas dva ležaja, jedan za mene i jedan za ovoga čoveka koji je sa nama danas. Uredi za nas tamo mjesto i sviječnjak i stol sa izobiljem svake dobre stvari. Uredi sobu, moj sine, i raširi pod nama posteljinu i ljubičasto i lijepu postelju. Zapali tamo svaki drag i lijep tamjan, i donesi lijepo mirisno bilje iz vrta i napuni kuću sa njim. Zapali sedam lampi punih ulja, tako da se možemo radovati, jer ovaj čovjek koji je naš ovaj dan je veći od kraljeva i vladara, i njegova pojava nadilazi sve sinove ljudi. I Isak pripremi sve stvari dobro, i Abraham idući sa arhanđelom Mihailom ode u sobu, i oni oboje sjedoše dole na ležaj, i između njih on stavi stol sa izobiljem svake dobre stvari. Tad glavni zapovjednik usta i ode, kao zarad stomaka da ima problem s vodom, i uzađe u nebo u trenu oka, i stane pred Gospoda, i reče mu: Gospodaru, neka tvoja sila zna da ja ne mogu podsjetiti pravednog čovjeka na njegovu smrt, jer nisam video na zemlji čovjeka kao on, sažaljiva, gostoprimna, pravedna, iskrena, odana, koji se uzdržava od svakog lošeg djela. I sad znaj, Gospode, da ne mogu ga podsjetiti na njegovu smrt. A Gospod reče: Idi dole, zapovedniče Mihailo, mome prijatelju Abrahamu, i čini što god ti kaže, i jedi s njim štogod on jede. A ja ću poslati moj Sveti Duh na njegova sina Isaka, i staviti mu sječanje o njegovoj smrti na srce Isaka, tako da čak on u snu vidi smrt svoga oca, i Isak će povezati san, a ti češ protumačiti ga, i on sam će znati njegov kraj. I glavni zapovjednik reče, Gospodaru, svi nebeski duhovi su bestelesni, i niti jedu niti piju, a ovaj čovek je stavio preda me stol sa izobiljem svih dobrih stvari zemaljskih i pokvarljivih. Sad, Gospoadru, šta da radim? Kako da izbjegnem ga, sjedeći za jednim stolom sa njim? Gospodar reče: Idi dole k njemu, i ne misli o ovom, jer kad sjedneš sa njim, ja ću poslati na te proždrljiv duh, i on će jesti iz tvojih ruku i kroz tvoja usta sve šta je na stolu. Raduj se zajedno sa njim u svemu, samo češ ti protumačiti stvari vizije, da Abraham zna da srp smrti i neizvjesnost kraja života, i da ostavi na raspolaganje sve svoje posjede, jer Ja sam blagoslovio ga nada pijeskom morskim i zvijezdama nebeskim.

 

5. Kad zapovjednik ode do kuće Abrahama, i sjede s njim za sto, a Isak ih je služio. I kad večera bi gotova, Abraham je molio po svom običaju, i glavni zapovednik molio je zajedno s njim, i svaki od njih leže da spava na svom krevetu. I isak reče svome ocu, Oče, Ja također bih rado spavao sa tobom u ovoj sobi, da ja također mogu čuti vaš razgovor, jer volim da čujem lijepe riječi ovog časnog čovjeka. Abraham reče, Ne, moj sine, već idi u tvoju vlastitu sobu i spavaj na svom krevetu, da ne budemo na smetnji ovome čovjeku. Tad Isak, primajući molitvu od njih, i blagoslovivši ih, ode u svoju vlastitu sobu da legne na svoj ležaj. Ali Gospodbaci pomisao smrti na srce Isakovo u snu, i oko trečeg časa noći Isak se probudi i ustane od svog kreveta i dođe trčući u sobu gde njegov otac je spavao zajedno sa arhanđelom. Isak, stoga, dotakavši vrata zaplaka, govoreći, Moj oče Abraham, ustani i otvori mi brzo, da mogu uči i ovjesiti se o tvome vratu, i zagrliti te prije nego što te uzmu od mene. Abraham stoga ustane i otvori mu, i Isak uđe i ovjesi se o njegovu vratu, i poče da plače glasno. Abraham bivan dirnut u srcu, također plaka glasno, a glavni zapovjednik, videvši kako plaču, plaka također. Sara bijući u svojoj sobi, čula je njihov plač, i dođe trčeći k njima, i nađe ih zagrljene kako plaču. I Sara reče plačući, Moj gospodaru Abraham, šta je to da plačeš? Reci mi, moj Gospodaru, je li ovaj brat koji je ugošćen od nas u ovaj dan donio ti vijesti o Lotu, sinu tvoga brata, da on je mrtav? Je li zato tuguješ? Glavni zapovjednik odgovori i reče joj, Ne , moja sestra Saro, nije to što kažeš, već tvoj sin Isak, mislim, imao je san, i dođe nama plačući, i mi vidjevši ga besmo ganuti u našim srcima i plakasmo.

 

6. Tad Sara, čuvši izvrsnost razgovora glavnog zapovednika, odmah je znala da je to anđeo Gospodnji koji govori. Sara zato pokaza Abrahamu da izađe prema vratima, i reče mu, Moj Gospodaru Abraham, znaš li ko je ovaj čovjek? Abraham reče, Ne znam. Sara reče, Ti znaš, moj Gospodaru, tri čovjeka iz neba koje smo ugostili u našem šatoru pokraj hrasta Mamre, kad si ubio jare bez mane, i postavio stol pred njih. Nakon što je meso bilo pojedeno, jare usta ponovo, i posisa svoju majku sa velikom radošću. Ne znaš li, moj Gospodaru Abraham, da po obećanju oni nam dadoše Isaka kao plod utrobe? Od tih troje svetih ljudi ovo je jedan. Abraham reče, O Sara, u ovom ti govoriš istinu. Slava i hvala od našeg Boga i Oca. Jer kasno uveče kad ja prah njegove noge u lavoru Ja rekoh u srcu, Ovo su noge jednog od trojice ljudi koje ja oprah tada, i njegove suze padoše u posudu postaše drago kamenje. I tresuči ih iz svoga krila on dade ih Sari, govoreći, ako mi ne vjeruješ, pogledaj ovo. I Sara primivši ih nakloni se i pozdravi i reče, Slava da je Bogu koji nam je pokazao čudesne stvari. I sad znaj, moj Gospodaru Abraham, da među nama je otkrivenje iste vrste, da li bilo zlo ili dobro!

 

7. I Abraham ostavi Saru, i ode u sobu, i reče Isaku, Dođi ovamo, moj voljeni sine, reci mi istinu, šta je što si vidio i šta snašlo te da si došao tako brzo nama. I Isak odgovarajući poče da kaže, Ja videh, moj Gospodaru, u ovoj noći sunce i mjesec iznad moje glave, opkoljavajući me sa svojim zracima i davajući mi svijetlo. I ja gledah u to i radovah se , videh nebesa se otvorila, i čovjek noseći svijetlo siđe sa njega, sjajući više od sedam sunaca. I ovaj čovjek kao sunce dođe i uze sunce sa moje glave, i ode u nebesa odakle dođe, ali ja sam veoma tugovao što je uzeo sunce od mene. Nakon malo, dok sam još tugovao i bolovao nevolju, ja videh ovaj čovek dođe sa neba drugi put, i on uze od mene mjesec također sa moje glave, i ja plakah veoma i pozvah tog čoveka od svetla i rekoh, Ne čini, moj Gospodaru, uzmi moju slavu od mene, smiluj se i čuj me, i ako uzmeš sunce od mene, tad ostavi mjesec meni. On reče, Pretrpi ih da budu uzeti kralju gore, jer on želi ih tamo. I on uze ih od mene, ali ostavi zrake na meni. Glavni zapovednik reče, Čuj, O pravedni Abraham, sunce koje je tvoj sin vidio si ti njegov otac, i mjesec također je Sara njegova majka. Čovjek koji nosi svijetlo koji je sišao sa nebesa, to je onaj poslan od Boga koji će uzeti tvoju pravednu dušu od tebe. I sad znaj, O najčasniji Abrahame, da u ovo vrijeme ti češ ostaviti ovaj zemaljski život, i otići Bogu. Abraham reče glavnom zapovjedniku O najjači od čuda! I sad si ti taj koji će uzeti moju dušu od mene? Glavni zapovjednik reče mu, Ja sam glavni zapovjednik Mihail, koji stoji pred Gospodarem, i ja sam poslan tebi da te podsjetim na tvoju smrt, i tad ću otići k njemu kao što mi je zapoveđeno. Abraham reče, Sada znam da ti si anđeo Gospodnji, i poslan si da uzmeš moju dušu, ali ja neću ići sa tobom, ali čini sve što ti je zapoveđeno.

 

8. Glavni zapovednik čuvši ove riječi odmah iščezne, i uspinjuči se u nebo stade pred Boga, i reče sve što je video u kući Abrahamovoj, i glavni zapovednik reče ovo također svome Gospodaru, Ovako kaže tvoj prijatelj Abraham, Ja neću ići sa tobom, već čini štagod zapovediš, a sad, O Bože Svemočni, da li tvoja slava i večno kraljevstvo naređuju bilo što? Bog reče glavnom zapovjedniku Mihailu, Idi do mog prijatelja Abrahama još jednom, i govori s njim ovako, Ovako kaže Gospod tvoj Bog, onaj koji te doveo u zemlju obećanja, koji je blagoslovio te nad pijeskom mora i iznad zvijezda nebeskih, koji je otvorio utrobu neplodnosti Sare, i dao ti Isaka kao plod utrobe u staroj dobi, Zaista Ja kažem ti da blagoslovom ja ću blagosloviti te, i uvećanjem ja ću uvečati tvoje potomstvo, i ja ću dati ti sve što tražiš od mene, jer Ja sam Gospod tvoj Bog, i pored mene nema drugog. Reci mi zašto si se pobunio protiv mene, i zašto je žalost u tebi, i zašto si se pobunio protiv mog arhanđela Mihaila? Ne znaš li da svi koji su došli od Adama i Eve su umrli, i da niko od proroka je umakao smrti? Nitko od onih koji vladaju kao kraljevi su besmrtni, nitko od tvojih paotaca je umakao tajni smrti. Oni su svi umrli, oni su svi otišli u Had, oni su svi sakupljeni  srpom smrti. Ali na tebe Ja nisam poslao smrt, Ja nisam  dao nijednu smrtnu bolest da dođe na tebe, nisam dozvolio srpu smrti da te sretne, nisam dozvolio mreži Hada da te omota, Ja nikad nisam želio da ti susretneš išta zlo. Već dobru udobnost Ja sam poslao mog glavnog zapovednika Mihaila tebi, da bi znao tvoj odilazak sa sveta, i stavio svoju kuću u red, i sve što pripada tebi, i blagoslovim Isaka tvog voljenog sina. I sad znaj da sam ja učinio ovo ne želeći te žalostiti. Zašto si rekao mome glavnome zapovjedniku, Ja neću ići s tobom? Zašto si govorio tako? Ne znaš li da ako pustim smrt i dođe nada te, tada ću videti da li češ doći ili ne?

 

9. Glavni zapovjednik primajući podsticaj od Gospoda ode dole k Abrahamu, i vidje njega pravdnoga kako je pao na lice do zemlje kao mrtav, i zapovednik mu reče sve što je čuo od Svevišnjeg. Tad sveti i pravedni Abraham ustajući sa mnogim suzama padne pred noge bestelesnoga, i molio ga, govoreći, Molim te, glavni zapovedniče snaga iznad, budući da si upućen da dođeš k meni grešniku i u svim stvarima nevrednom slugi, molim te sad, O glavni zapovedniče, da odneseš moju riječ opet Svevišnjem, i ti češ mu reći, Ovako govori Abraham tvoj sluga, Gospode, Gospode, u svakom djelu i riječi koje ja tražih od tebe, ti si me čuo, i ispunio sve moje molbe. Sad Gospode, ja se ne opirem tvojoj moči, jer ja također znam da ja nisam besmrtan već smrtan. Budući da na tvoju zapovest sve stvari čine, i boje se i drhte pred licem tvoje moči, Ja se također bojim, ali tražim jednu molbu od tebe, i sad, Gospodaru, čuj moju molitvu, dok sam još u ovom tijelu želim da vidim svu naseljenu zemlju, i sva stvorenja koja si osnovao svojom jednom rečju, i kad vidim to, tad ću rastati se od života i biti bez tuge. Tako glavni zapovjednik ode vrati se ponovo, i stade pred Boga, i reče mu sve, govoreći, Ovako govori tvoj prijatelj Abraham, Ja želim da vidim sve zemlju u mom životu prije nego umrem. I Svevišnji čuvši ovo, opet zapovedi glavnom zapovedniku Mihailu, i reče mu, Uzmi svetlosni oblak, i anđele koji imaju moč nad kočijama, i idi dole, uzmi pravednoga Abrahama na kola heruvima, i uznesi ga u vazduh nebesa da bi mogao vidjeti svu zemlju.

 

10. i arhanđel Mihail ode dole i uze Abrahama na kola heruvima, i uznese ih u vazduh nebeski, i vodi ga na oblaku zajedno sa šezdeset anđela, i Abraham uznese se na kočijama iznad zemlje. I Abraham vidje svijet kakav je bio u tom danu, neki oru, drugi prevoze kola, u jednom mjestu ljudi čuvaju stada, a u drugom čuvaju ih po noći, i plešu i igraju i sviraju, u drugom mjestu ljudi nastoje se boriti sa zakonom, drugdje ljudi plaču i imaju mrtve u sječanju. On vidje također novovjenčane kako primaju počasti, i u riječima on vidje sve stvari kojese čine u svijetu, i dobre i loše. Abraham zato prolazeći nad njima vidje ljude koji nose mačeve, držeći u rukama oštre mačeve, i Abraham pita glavnog zapovjednika, Tko su ovi? Glavni zapovednik reče, To su lopovi, koji namjeravaju učiniti ubojstvo, i da ukradu i spale i unište. Abraham reče, Gospode, Gospode,čuj moj glas, i zapovedi da divlje zveri dođu iz šume i progutaju ih. I dok je pričao dođoše divlje zveri iz šume i progutaše ih. I on vidje u drugomu mjestu čovjeka koji sa ženom čini blud , i reče Gospode, Gospode, zapovijedi zemlji da se otvori i proguta ih, i odmah zemlja bi rascjepljena i proguta ih. I on vidje u drugomu mjestu čovjeka koji kopa kroz kuću, i odnosi imovinu drugih ljudi, i on reče, Gospode, Gospode, zapovedi vatri da siđe sa neba i proguta ih. I dok je govorio, vatra dođe dole sa neba i proguta ih. I odmah dođe glas s neba glavnome zapovedniku, govoreći ovako, O glavni zapovedniče Mihailo, zapovedi kolima da stanu, i okreni Abrahama dalje da ne vidi svu zemlju, jer ako vidi sve koji žive u zlu, on će uništiti sve postanje. Jer evo, Abraham nije grešio, i nema samilosti na grešnike, ali Ja sam stvorio svijet, i nisam želio da uništim ijedno od njih, već čekam smrt grešnika, dok se ne preokrene i živi. Ali uzmi Abrahama do prvih vrata nebesa, da može vidjeti tamo sudove i odštete, i pokajanje duša grešnika koje je on uništio.

 

11. Tako Mihail okrenu kočije i dovede Abrahama do istoka, do prvih vrata nebeskih, i Abraham vidje dva puta, jedan uzak i skračen,  a drugi širok i prostran, i tamo on vidje dvoja vrata, ona široka na širokom putu, i druga uska na uskom putu. I izvan dvoja vrata on vidje čovjeka kako sjedi na pozlačenom prijestolju, i pojava tog čoveka bi užasna, kao Gospoda. I oni videše mnoge duše izvedene od anđela i vođena kroz široka vrata, i druge duše, malo u broju, koji behu uzeti od anđela kroz uska vrata. I kada Čudesno Onaj koji sjedi na zlatnom prijestolju vidje nekoliko da ulazi kroz uska vrata, i mnoge da ulaze kroz široka, odmah taj čudesni jedan počupa kosu sa glave i strane svoje brade, i baci sebe na zemlju sa svog trona, plačići i tugujući. Ali kad vidje mnoge duše da ulaze kroz uska vrata, tad ustane sa zemlje i sjede na tron u velikom zadovoljstvu, radujući i uzdizući. I Abraham pita glavnog zapovjednika, Moj Gospodaru glavni zapovjedniće, ko je ovaj najčudesniji čovjek, obučen u takvu slavu, i nekad plače i tuguje, a nekad raduje se i usklikuje? Bestelesni reče: To je prvo stvoreni Adam koji je u takvoj slavi, i on gleda na svijet jer svi su rođeni od njega, i kad on vidi mnoge duše da idu kroz uska vrata, tad on ustaje i sjedi na prijestolju radujući i usklikujući od radosti, jer ova uska vrata su ona od pravednika, koja vode životu, a oni koji ulaze kroz njih idu u Raj. Zbog toga, zato, prvo-stvoreni Adam se raduje, jer on vidi duše spašene. Ali kad vidi mnoge duše da ulaze kroz široka vrata, tad on vuče kosu svoje glave, i baca sebe na zemlju plačući i tugujući gorko, jer široka vrata su ona od grešnika, koja vode uništenju i večnoj kazni. I zarad ovog prvo-oblikovani Adam pada sa prijestolja plačući i tugujući zarad uništenja grešnika, jer su mnogi koji su izgubljeni, a samo je malo koji su spašeni, jer u sedam hiljada jedva je jedna duša spasena, bivajući pravedna i neuprljana (čista).

 

12. Dok je on još govorio ove stvari meni, gle dva anđela, vatrena naizgled, i nemilosrdna u pomislima, i stroga lica, i oni odvedoše hiljade duša, nemilosrdno bičujući ih vatrenim bičevima. Anđel je položiojednu dušu, i oni izvedoše sve duše na široka vrata na uništenje. Tako i mi odosmo sa anđelima, i dođosmo unutar širih vrata, i između dvoja vrata stajao je tron strašan naizgled, strašno kristalan, svjetlucav kao vatra, i na njemu sedeo je čudesan čovek svetao kao sunce, kao Sin Božji. Ispred njega stajao je stol kao kristal, sav od zlata i finog platna, i na stolu ležala je knjiga, debljine šest lakata, i širina od deset lakata, i na desno i na lijevo stajala su dva anđela držeći papir i tintu i pero. Ispred table sjedio je anđeo svjetlosti, držeći u svojoj ruci vagu, i od njega levo sjedio je anđeo sav vatren, nemilosrdan i strog, držeći u njegovoj ruci trubu, imajući unutar svega vatru koja guta sa kojom se iskušavaju grešnici. Čudesan čovjek koji sjedi na prijestolju je sam sudio i osuđivao duše, a dva anđela na desno i na levo su pisala, onaj na desno pravednost a onaj na levo poročnost (zloću). Onaj ispred stola, koji je držao vagu, vagao je duše, a vatreni anđeo, koji drži vatru, iskušavao je duše. I Abraham je pitao glavnog zapovednika Mihaila, Šta je ovo što vidimo? A glavni zapovednik reče, Ove stvari koje vidiš, sveti Abrahame, su sudovi i odšteta. I gle anđel je držao dušu u svojoj ruci, i on dovede je pred sudiju, i sudija reče jednom od anđela koji su mu služili, Otvori mi knjigu, i nađi mi grehove od ove duše. I otvorivši knjigu on nađe njene grehe i njenu pravednost jednako tešku, i on niti ju je dao mučiteljima, niti onima koji behu spaseni, već stavi je nasred.

 

13. I Abraham reče, Moj Gospodaru glavni zapovjedniče, tko je ovaj najčudesniji sudija? I tko su anđeli koji zapisuju? I tko je anđeo koji je kao sunce, koji drži vagu? I tko je vatreni anđeo koji drži vatru? Glavni zapovjednik reče, Vidiš li, najsvetiji Abraham, strašanog čoveka koji sedi na tronu? To je sin prvo stvorenog Adama, koji je Abel, koga zli Kain ubi, i on sjedi tako da sudi svem stvorenju, i ispituje pravednike i grešnike. Jer Bog reče, Ja neću suditi ti, već svaki čovek rođen od čoveka biti će suđen. Zato on je dao njemu sud, da sudi svijetu do njegovog velikog i slavnog dolaska, i tad, O pravedni Abrahame, je savršen sud i odšteta, večna i nepromenjiva, koju niko ne može promjeniti. Jer svaki čovjek je došao iz prvo-stvorenog, i stoga oni su prvo suđeni od njegova sina, i na drugom dolasku njima će biti suđeno od dvanaest plemena Israela, svakom dahu i svakomu stvorenju. Ali treći put njima će biti suđeno od Gospoda Boga svega, i tad, uistinu, kraj toga suda je blizu, i presuda strašna, i nema nikoga da izbavi. I sad od tri suda sud svijeta i odšteta je učinjena, i iz ovog razloga stvar nije konačno potvrđena od jednog ili dva svedoka, već od tri svedoka će sve biti utvrđeno. Dva anđela na desno i na levo, to su oni koji zapisuju grehove pravednika, jedan na desnoj ruci zapisuje pravednost, a onaj na levo grehove. Anđeo koji je kao sunce, drži vagu u ruci, je arhanđel, Dokiel pravedni koji važe, i on važe pravednost i grehove sa pravednošću Božjom. Vatreni i nemilosrdan anđeo, koji drži vatru u svojoj ruci, je arhanđel Puruel, koji ima moč nad vatrom, i iskušava djela ljudi kroz vatru, i ako vatra proguta djela ikojeg čoveka, anđeo suda odmah ga veže, i vodi ga do mjesta grešnika, najgorče mjesto kažnjavanja. Ali ako vatra odobri djelo od ikoga, i ne veže se na njega, taj čovjek je opravdan, i anđeo pravednosti uzima ga i vodi da bude spašen u udijelu pravednih. I tako, naj pravedniji Abrahame, sve stvari u svim ljudima su iskušane vatrom i vaganjem.

 

14. I Abraham reče glavnom zapovjedniku, Moj Gospodaru glavni zapovjedniče, duša koju anđeo drži u svojoj ruci, zašto je presuđeno da bude stavljena nasred? Glavni zapovjednik reče, Slušaj,pravedni Abrahame. Jer sudija je našao njene grehove, i njegovu pravednost jednakom, on niti ju je predao sudu niti da bude spašena, dok sudija od svega ne dođe. Abraham reče glavnom zapovjedniku, A šta se traženo od duše da bude spasena? Glavni zapovjednik reče, Ako ostvari pravednost iznad grehova, ona ulazi u spasenje. Abraham reče glavnomu zapovjedniku, Dođi ovamo, glavni zapovedniče Mihailo, hajde da se molimo za ovu dušu, i vidimo da li će Bog čuti nas. Glavni zapovednik reče, Amin, neka bude tako, i oni se pomoliše i utjecaše za dušu, i Bog ih je čuo, i kad ustahu od svoje molitve oni nisu videli dušu da stoji tamo. I Abraham reče anđelu, Gde je duša koju si držao u sredini? A anđeo odgovori, ona je spašena tvojom pravednom molitvom, i vidi anđeo svjetlosti ju je uzeo i odveo u Raj. Abraham reče, Ja veličam ime Božje, Svevišnjega, i njegovu neizmjerljivu milost. I Abraham reče glavnom zapovjedniku, Ja molim te, arhanđele, čuj moju molitvu, i hajde da još prizivamo Gospoda, i utječemo se njegovoj samilosti, i molimo njegovu milost za duše grešnika koje Ja ranije, u svojoj ljutnji, prokleh i uništih, koje zemlja proguta, i divlje zveri podraše u delove, i vatra progura kroz moje reči. Sada znam da sam grešio pred Gospodom našim Bogom. Dođi, O Mihael, glavni zapovjedniče sila gornjih, dođi, hajde da prizivemo Boga sa suzama da on oprosti mi moj grijeh, i da ih meni. A glavni zapovjednik čuo ga, i oni učiniše molbu pred Gospodom, i kad su prizvali ga nakon dugo vremena, dođe glas sa neba govoreći, Abraham, Abraham, Ja sam čuo tvoj glas i tvoju molitvu, i oprostio ti tvoj grijeh, a oni za koje misliš da sam uništio Ja sam pozvao gore i doveo ih u život mojom prekomjernom milošću, jer za vrijeme dok sam im uzvračao u sudu, i one koje uništih žive na zemlji, neću uzvračati u smrti.

 

15. I glas Gospoda reče također glavnom zapovedniku Mihailu, Mihael, moj slugo, vrati Abrahama njegovoj kući, jer evo njegov kraj je došao blizu, i mjera njegova života je ispunjena, da može staviti sve stvari u red, i onda uzmi ga i dovedi k meni. Tako glavni zapovjednik, okrečući kočije i oblak, dovede Abrahama njegovoj kući, i idući u svoju sobu on sjede na krevet. I Sara njegova žena dođe, i zagrli noge bestelesnog, i progovori nježno, govoreći, Ja dajem ti hvalu, moj Gospodaru, što si doveo mog Gospodara Abrahama, jer evo mi smo mislili da je uzet od nas. I njegov sin Isak također dođe i ovjesi se oko njegova vrata, i na isti način svi njegovi ljudi – robovi i žene ropkinje opkoliše Abrahama i zagrliše ga, veličajući Boga. I bestelesni reče im, Poslušajte, pravednog Abrahama. Evo tvoje žene Sare, vidi svog voljenog sina Isaka, gle također sve tvoje muške sluge i sluškinje oko tebe. Uredi sve šta imaš, jer dan je došao blizu u kojem češ ti otiči iz tijela i ići Gospodu jednom za svagda. Abraham reče, Je li Gospod rekao, ili govoriš ovo od sebe? Glavni zapovjednik odgovori, Slušaj, pravedni Abrahame. Gospod je zapovjedio, i ja ti kažem. Abraham reče, Ja neću ići s tobom. Glavni zapovjednik, čuvši ove riječi, odmah izađe iz prisustva Abrahama, i ode u nebesa, i stade pred Boga Svevišnjeg, i reče, Gospodaru Svemočni, evo Ja sam čuo Tvog prijatelja Abrahama u svemu što ti je rekao, i ispunio njegove zahteve. Pokazao sam mu Tvoju moč, i sva zemlja i mora koja su pod nebesima. Pokazao sam mu sud i naknadu pomoču oblaka i kola, i opet on govori, Ja neču ići s tobom. A Svevišnji reče anđelu, Je li moj prijatelj Abraham rekao to ponovo, Ja neću ići s tobom? Arhanđel reče, Gospodaru Svemočni, on kaže tako, a ja se uzdržavam od stavljanja ruku na njega, jer od početka on je Tvoj prijatelj, i učinio je sve stvari ugodne u Tvojim očima. Nema čovjeka kao što je on na zemlji, niti čak Jov čudesan čovjek, i zato ja se ustežem od stavljanja ruku na njega. Zapovjedi, zato, Večni kralju, šta da bude urađeno.

 

16. Tad Svevišnji reče, Dozovi mi ovamo Smrt koja je zvana po sramnoj pojavi i nemilosrdnom izgledu. I Mihael bestelesni ode i reče Smrti, Dođi ovamo; Gospod stvaranja, večiti kralj, zove te. I Smrt,čuvši ovo, zadrhta i zatrese se, bijući obuzeta velikim strahom, i dolazeći sa velikim strahom stala je pred nevidljivog oca, drhteći, stenjući i tresući, čekajući zapovijed Gospodnju. Potom nevidljivi Bog reče Smrti, Dođi ovamo, ti gorkog i svirepog imena svijeta, sakrij svoj bijes, pokrij svoju pokvarenost, i odbaci gorčinu od sebe, i obuci svoju ljepotu i svu svoju slavu, i idi dole ka Abrahamu mome prijatelju, i uzmi ga i dovedi ga k meni. Ali sad također Ja ti kažem da ga ne strašiš, već dovedi ga lijepim govorom, jer on je moj prijatelj. Čuvši ovo, Smrt ode ispred Svevišnjeg, i obuće odeću velikog sjaja, i učini svoju pojavu kao sunce, i posta lijepa iznad sinova ljudskih, uzimajući oblik arhanđela,imajući obraze od plamena vatre, i on ode do Abrahama.  A pravedni Abraham je izašao iz svoje sobe, i sjeo ispod drveća Mamre, držeći bradu u svojoj ruci, i čekajući dolazak arhanđela Mihaila. I gle, miris ugodan dođe do njega, i sijevanje svjetla, i Abraham se okrenuo i video Smrt kako dolazi prema njemu u velikoj slavi i lepoti. I Abraham usta i ode da ga sretne, misleći da je glavni zapovjednik Božiji, i Smrt gledajući ga pozdravi ga, govoreći, Raduj se, dragi Abrahame,pravedna dušo, istinski prijatelju  Svevišnjega Boga, i druže svetih anđela. Abraham reče Smrti, Pozdrav pojavi i obliku kao sunca, naj slavnijem pomagaću, donositelju svjetla, čudesnom čovjeku, odakle tvoja slava dolazi k nama, i tko si ti, i odakle dolaziš? Tad Smrt reče, Najpravedniji Abrahame, evo reći ću ti istinu. Ja sam gorak dio smrti. Abraham mu reče, Ne, već ti imaš ljepotu svijeta, ti si slava i ljepota anđela i ljudi, ti si ljepši u obliku nego bilo ko drugi, i kažeš li, Ja sam gorak udeo smrti, a ne radije, Ja sam ljepši od svake dobre stvari. Smrt reče, Ja ti kažem istinu. Kako Gospod me je imenovao, tako ti i kažem. Abraham reče, Zašto si došla ovamo? Smrt reče, Po tvoju svetu dušu ja sam došla. Tad Abraham reče, Ja znam šta ti misliš, ali ja neću ići s tobom, i Smrt bi tiha i ne odgovori mu ni riječi.

 

17. Kad Abraham usta, on ode u svoju kuću, i Smrt također pratila ga tamo. I Abraham ode u svoju sobu, i Smrt ode s njim. I Abraham leže dolje na krevet, i Smrt dođe i sjede kraj njegovih nogu. Tad Abraham reče, Odlazi, odlazi od mene, jer želim da odmorim na mom ležaju, Smrt reče, Ja neću otići dok ne uzmen dušu tvoju od tebe. Abraham reče mu, U ime večnog Boga ja tražim da mi kažeš istinu, Jesi li ti smrt? Smrt mu reče, Ja sam smrt. Ja sam uništitelj svijeta. Abraham reče, Ja molim te, budući da si smrt, reci mi ako dolaziš svima ovako u takvoj ljepoti i slavi? Smrt reče, Ne, moj Gospodaru Abraham, zarad tvoje pravednosti, i nebrojenom moru tvoje gostoljubljivosti, i veličine tvoje ljubavi prema Bogu je postala kruna na mojoj glavi, i u ljepoti i velikom miru i nježnosti ja prilazim pravednima, ali grešnima ja dolazim u velikoj pokvarenosti i svireposti i največoj gorčini i sa bijesom i nemilosrdnim pogledom. I Smrt reče, Ti ne možeš vidjeti moju okrutnost, najpravedniji Abrahame. Abraham reče, Da, Ja ću moči izdržati svu tvoju svirepost uz pomoć imena živoga Boga, jer moč moga Boga koji je u nebesima je sa mnom. Tad Smrt svuče svu svoju prijatnost i ljepotu, i sva njegova slava i izgled sunca sa kojim je odjevena, i stavi na sebe strašnu odeću, i učini svoju pojavu tmurnom i bijesnijom nego sve vrste divljih zveri, i više nečistom nego sva nečistoća. I on pokaza Abrahamu sedam vatrenih glava zmija i četrnaest lica, jedno od plamena vatre i od velike svireposti, i lice tame, i najtmurnije lice zmije, i lice od najstrašnije prepasti, i lice bijesnije od zmije, i lice od strašnoga lava, i lice od zmije i zmaja. On pokaza mu također lice od vatrene sablje i lica s mačem, i lice  s munjama, sijevajući užasno, i zvuk strašnog groma. On pokaza mu također drugo lice od bijesne oluje mora, i bijesne nabujale rijeke, i užasne troglave zmije, i čaša uzmješanih otrova, i ukratko pokaza mu veliku svirepost i neizdrživu gorčinu, i svaku smrtnu bolest kao miris Smrti. I od velike gorčine i svireposti tamo umru sluge i sluškinje u broju oko sedam hiljada, i pravedni Abraham dođe u ravnodušnost smrti tako da ga je njegov duh iznevjerio.

 

18. I u svemu sveti Abraham, videći ove stvari takvima, reče Smrti, Ja molim te, sveuništiva Smrti, sakrij svoju okrutnost, i stavi svoju ljepotu i izgled koji si imao ranije. I odmah Smrt sakri svoju svirepost, i obuče svoju ljepotu koju je imala ranije. I Abraham reče Smrti, Zašto si učinila to, da si ubila sve moje sluge i sluškinje? Je li Bog te poslao ovamo zarad takvog kraja ovog dana? Smrt reče, Ne, moj Gospodaru Abraham, nije kao što kažeš, već zarad tebe sam poslana ovamo. Abraham reče Smrti, Kako su onda ovi umrli? Je li Gospod rekao to? Smrt reče, veruj, najpravedniji Abrahame, da ovo također je čudesno, da ti nisi uzet s njima. Kakogod Ja ti kažem istinu, jer da desna ruka Božija nije bila sa tobom sad, ti bi također otišao iz ovog života. Pravedni Abraham reče, Sada znam da sam došao do ravnodušnosti smrti, tako da mi je duh klonuo, ali molim te, sveuništiva Smrti, budući da moje sluge su umrle prije njihova vremena, hajde da molimo Gospoda Boga da on čuje nas i oživi one koji su umrli od tvoje svireposti prije njihova vremena. I Smrt reče, Amin, neka bude tako. Stoga Abraham ustane i padne na lice na zemlju u molitvi, i Smrt zajedno sa njim, i Gospod posla duha života na one koji behu mrtvi i oni behu oživljeni ponovo. Tad pravedni Abraham dade slavu Bogu.

 

19. I idući u svoju sobu on leže, i Smrt dođe i stade pred njim. I Abraham reče mu, Odlazi od mene, jer želim da odmorim, jer moj duh je smeten. Smrt reče, ja neću otići dok ne uzmem tvoju dušu. I Abraham strogo i ljuto pogleda i reče Smrti, Tko ti je naredio da kažeš to? Ti govoriš ove reči od sebe naduto, i ja neću ići sa tobom dok glavni zapovjednik Mihail dođe k meni, i ja ću ići s njim. Ali ovo ti isto kažem, ako želiš da ja pratim te, objasni mi sve svoje promjene, sedam vatrenih glava zmija i koje lice od prepasti je, i šta oštar mač, i šta glasna uzburkana rijeka, i šta burno more bijesni jako. Nauči me također neizdržljivoj grmljavini, i užasnim munjama, i zlomirisnoj čaši pomiješanih otrova. Nauči me o svemu tome. I Smrt odgovori, Slušaj, pravedni Abrahame. Za sedam doba Ja uništavam svijet i vodim sve dole u Had, kraljeve i vladare, bogate i siromahe, robove i slobodne, Ja vodim do dna Hada, i za ovo ti pokazah sedam glava zmija. Lice od vatre ja pokazah ti jer mnogi umru progutani od vatre, i vide smrt kroz lice vatre. Lice od prepada ja pokazah ti, jer mnogi ljudi su umrli silazeči sa vrhova drveća od strašnog prepada i izgubili svoj život, i vide  smrt u obliku strašne prepasti. Lice s mačem ja pokazah ti jer mnogi su ubijeni u ratovima mačem, i vide smrt kao mač. Lice velike tutnjave rijeke ja pokazah ti jer mnogi su utopljeni i stradaju ugrabljeni od prelaženja mnogih voda i odneseni velikim rijekama, i vide smrt prije njegovog vremena. Lice od ljutog bijesnog mora Ja pokazah ti jer mnogi u more su pali u velike valove i ostali brodolomci progutani i vidjeli smrt mora. Neizdrživi grom i strašno sijevanje ja pokazah ti jer mnogi ljudi u trenutku ljutnje sretnu se sa neizdrživom grmljavinom i užasnim sijevanjima dolazeći da napadnu ljude, i vide smrt ovako. Ja pokazah ti također otrovne divlje zveri, zmije i zmajeve, leoparde i lavove i lavlje mladunce, medvjede i zmije, i ukratko lice svake divlje zvjeri ja pokazah ti, tebi najpravednijem, jer mnogi ljudi su uništeni od dvivljih zvijeri, a drugi od otrovnih zmija i zmajeva, izdahnu svoj život i umru. Ja pokazah ti također smrtne čaše pomešane otrovom, jer mnogim ljudima je dat otrov da popiju od drugih ljudi i odjednom su umrli neočekivano.

 

20.  Abraham reče, Ja molim te, da li postoji također neočekivana smrt? Reci mi. Smrt reče, Zaista, zaista, ja kažem ti u istini Boga da postoji sedamdeset i dvije smrti. Jedna je pravedna smrt, kupujući određeno  vreme, i mnogi ljudi u jednom času uđu u smrt bivajući predati grobu. Evo, rekla sam ti sve što si pitao, sad ti kažem, najpravedniji Abrahame, da otkloniš sve sumnje, i prestaneš od pitanja išta jednom za svagda, i dođi, idi sa mnom, kako je Bog i sudija svih nas zapovjedio mi. Abraham reče Smrti, Odilazi od mene još za malo, da mogu da se odmorim na krevetu, jer ja sam veoma smeten u srcu, jer odkad sam vidio sa mojim očima moja snaga napustila me, svi udovi moga tijela izgledaju mi teški kao od olova, i moj duh je neizmerno potrešen. Odilazi za malo, jer rekao sam ne mogu podnijeti da vidim tvoj izgled. Tad Isak njegov sin dođe i pade na njegove grudi plačući, a njegova žena Sara dođe i zagrli njegove noge, plačući gorko. Također dođoše njegovi ljudi robovi i robinje i opkoliše njegov krevet,plačući veoma. I Abraham dođe u ravnodušnost ka smrti, i Smrt reče Abrahamu, Dođi, uzmi moju desnu ruku, i neka veselje i život i snaga dođu ti. Jer Smrt je zavarala Abrahama, i on uze njegovu desnu ruku, i odmah njegova duša prione uz ruku Smrti. I odmah arhanđel Mihailo dođe sa mnoštvom anđela i uze njegovu cenjenu dušu u svoje ruke u božanski vezeno laneno platno, i oni pobrinuše se za tijelo pravednog Abrahama sa božanskim uljima i mirisima do trećeg dana nakon njegove smrti, i sahraniše ga u obećanoj zemlji, hrasta Mamre, a anđeli primiše njegovu vrednu dušu, i uzađoše na nebo, pevajući pesme triput svet Gospod Bog svega, i namjestiše tamo da obožavaju Boga i Oca. I nakon velike hvale i slave koja je data Gospodu, i Abraham se pokloni da moli, utom dođe čisti glas Boga i Oca govoreći ovako, Odvedite mog prijatelja Abrahama u Raj, gde je šator od sastanka i moji pravednici, i boravište mojih svetaca Isaka i Jakova na njegovim grudima, gde nema nevolje, niti tuge, niti uzdaha, već mir i radost i život večni. (I neka mi, također, moja ljubljena braćo, slijedimo gostoljubivost od praoca Abrahama, i držimo njegov častan put života, da budemo vredni života večnog, slaveći Oca, Sina i Svetog Duha, komu je slava i moč zauvek. Amin.)

 

 

 

 

Verzija 2

 

1. Bilo je to, kad se dani smrti Abrahamove približiše, da Gospod reče Mihailu. Ustani i idi Abrahamu, mom slugi, i reci mu, Ti češ umrijeti, jer gle! Dani tvog privremenog života su ispunjeni, tako da može urediti svoju kuću prije nego umre.

 

2. I Mihail ode i dođe Abrahamu, i nađe ga da sjedi pred svojim volovima za oranje, a on bi veoma star u pojavi, i imao je sina u svojim rukama. Abraham, stoga, videći arhanđela Mihaila, ustane od zemlje i pozdravi ga, ne znajući ko je, i reče mu: Gospod te sačuvao. Neka tvoje putovanje bude ti na dobro. A Mihail odgovori mu: Ti si ljubazan, dobri oče. Abraham odgovori i reče mu: Dođi, priđi bliže meni, brate, i sjedi za malo, da naredim da životinju donesu da idemo u moju kuću, i možeš odmoriti sa mnom, jer je skoro večer, a ujutro ustani i idi gde god hočeš, da neka zla zvijerka te ne sretne i povredi. I Mihail upita Abrahama, govoreći: Reci mi svoje ime, prije nego uđem u kuću, da ne budem teret tebi. Abraham odgovori i reče, Moji roditelji zvahu me Abram, a Gospod nazva me Abraham, govoreći: Ustani i idi iz svoje kuće, i od svoje rodbine, i idi u zemlju koju ti ja pokažem. I kad ja odoh putem u zemlju koju Gospod pokaza mi, on reče mi: Tvoje ime neće više se zvati Abram, već tvoje ime će biti Abraham. Mihail odgovori i reče mu: Oprosti mi, moj oče, učeni čovjeće Božji, jer ja sam stranac, i čuo sam za tebe da si otišao četrdeset stadija i doveo kozu i ubio je, gosteći anđele u svoju kuću, da mogu odmoriti tamo. Tako govoreći zajedno, oni ustaše i odoše prema kući. I Abraham pozva jednoga od svojih slugu, i reče mu: Idi, donesi mi životinju da stranac može sjediti na njoj, jer je otežao od puta. A Mihail reče: Ne muči svoje mlade, već idemo lagano dok ne stignemo kuću, jer ja volim tvoje društvo.

 

3. I ustajući oni odoše, i kako su približavali se gradu, oko tri stadija (stadij=200m) od njega, oni nađoše veliko drvo sa tri stotine grana, kao tamariskovo drvo. I oni čuše glas iz njegovih grana kako peva, Svet si ti, jer si održao obećanje za koje si poslan. I Abraham ču glas, i sakri ovu tajnu u svoje srce, govoreći u sebi, Šta je misterija koju sam čuo? Kako je došao u kuću, Abraham reče svojim slugama, Ustanite, idite do stada, i dovedite tri ovce, i ubijte ih brzo, i učinite ih spremnim da možemo jesti i piti, jer ovaj dan je praznik za nas. I sluge dovedoše ovce, i Abraham pozva svog sina Izaka, i reče mu, Moj sine Isak, ustani i stavi vodu u posudu da možemo oprati noge ovoga stranca. I on donese kako mu bi zapoveđeno, i Abraham reče, Ja osećam, i biti će tako, da u ovoj posudi neće više nikad oprati noge od nijednog čovjeka koji dolazi nam. I Isak čuvši svoga oca kako govori ovo zaplaka, i reče mu, Moj oče šta je to što govoriš? Ovo je moj zadnji put da perem noge stranca? I Abraham videći svog sina kako plače, također plakao je izobilno,i Mihael videći ga da plače, plaka također, i suze Mihaela padoše u posudu i postaše drago kamenje.

 

4. Kad Sarah, bivajući unutar kuće, ču njihovo plakanje, ona izađe i reče Abrahamu, Gospodaru, šta je te tako plačeš? Abraham odgovori, i reče njoj, Nije zlo. Idi u kuću, i čini svoj posao, da ne otežavamo čovjeku. I Sara ode, da pripremi večeru. I sunce dođe blizu zalaska, i Mihael izađe iz kuće, i bi uzet u nebesa da se moli pred Bogom, jer na zalasku sunca svi anđeli mole se Bogu i Mihail je prvi od anđela. I oni svi moliše mu se, i ode svaki na svoje mjesto, a Mihail progovori pred Gospodom i reče, Gospode, zapovedi mi da budem ispitan pred tvojom svetom slavom! I Gospod reče Mihailu, Reci šta god želiš! I Arhanđel odgovori i reče, Gospode, ti si poslao me Abrahamu da mu kažem, Izaći češ iz svoga tijela, i ostaviti ovaj svijet, Gospod te zove, ja nisam se usudio, Gospode, objaviti sebe njemu, jer on je tvoj prijatelj, i pravedan čovjek, i onaj koji gosti strance. Ali ja molim te, Gospode, zapovjedi da sečanje na smrt Abrahamu uđe u njegovo sopstveno srce, i ne zapovedi meni da mu kažem, jer je velika naglost reči to, Ostavi svijet, a naročito ostavi sopstveno tijelo, jer ti si stvorio ga od početka imao sažaljenje na duše ljudi. Tad Gospod reče Mihailu, Ustani i idi Abrahamu, i ostani s njim, i štagod vidiš da on jede, jedi i ti, i kadgod on ode spavati, spavaj tu i ti. Jer ja ću staviti misao o smrti Abrahama u srce Isaka njegova sina u snu.

 

5. Potom Mihail ode u kuću Abrahamovu u to veče, i nađe ih kako pripremaju večeru, i oni jedoše i piše i behu srećni.  I Abraham reče svome sinu Isaku, Ustani, moj sine, i prostri čovjeku krevet da može da spava, i stavi svjetiljku gde stoji. I Isak učini kako otac zapovijedi mu, i Isak reče svome ocu, Ja također dolazim da spavam pored tebe. Abraham mu odgovori, Ne, moj sine, da ne budemo teški ovome čovjeku, već idi u svoju vlastitu sobu i spavaj. I Isak ne želeći da ne posluša očevu zapoved, ode i spava u svojoj sobi.

 

6. I dogodilo se oko sedmoga časa noći Isak se probudio, i dođe do vrata sobe njegova oca, plačući i govoreći, Otvori, oče, da mogu da te dotaknem prije nego što te uzmu od mene. Abraham usta i otvori mu, i Isak uđe i ovjesi se oko očeva vrata plačući, i poljubi ga sa plakanjem. I Abraham je plakao skupa sa svojim sinom, i Mihael vidje ga plačući i plaka također. I Sara čuvši ih kako plaču pozva iz svoje sobe, govoreći, Moj Gospodaru Abraham, zašto plačete? Je li stranac rekao vam o sinu tvoga brata Lotu da je mrtav? Ili je li išta drugo snašlo nas? Mihael odgovori i reče Sari, Ne, Saro, Ja nisam donio vijesti o Lotu, već Ja vidjeh nježnost srca sviju vas, čime nadmašujete sve ljude na zemlji, i Gospod se sjetio vas. Tad Sara reče Abrahamu, Kako smiješ da plačeš kad čovjek Božji je došao tebi, i zašto su tvoje oči prolile suze danas kad je velika radost? Abraham reče njoj, Kako znaš da ovo je čovjek Božiji? Sara odgovori i reče, Jer kažem i znam da ovaj čovjek je jedan od trojice ljudi koje si ugostio kod nas kod hrasta Mamre, kad jedan od tvojih slugu ode i dovede jare i ti ga ubi, i reče meni, Ustani, učini spremnim da jedemo sa ovim ljudima u našoj kući. Abraham odgovori i reče, Ti si osjetila dobro, O ženo, jer ja također, kad sam oprao njegove noge znah u mom srcu da to su noge koje sam oprao kod hrasta Mamre, i kad ja počeh da pitam o njegovom putu, on reče mi, Ja idem da sačuvam Lota tvog brata od ljudi Sodoma, i tad znah tajnu.

 

7. I Abraham reče Mihailu, Reci mi, čovjeće Božiji, i pokaži mi zašto si došao ovamo. A Mihailo odgovori, Tvoj sin Isak će pokazati ti. I Abraham reče svome sinu, Moj voljeni sine, reci mi šta si vidio u snu danas, i bio uplašen. Reci mi. Isak odgovori svome oce, Ja videh u mom snu sunce i mjesec, i bi kruna na mojom glavi, i dođe sa neba čovjek velike veličine, i sijao je kao svjetlost koja se zove ocem svjetlosti. On uze sunce sa moje glave, i ostavi zrake pored sa mnom. I ja plakah i rekoh, Ja molim te, moj Gospodaru, ne oduzimaj slavu moje glave, i svjetlost moje kuće, i svu moju slavu. I sunce i mjesec i zvijezde plakahu, govoreći, Ne oduzimaj slavu naše moči. I taj sjajni čovek odgovori i reče mi, Ne plači što sam uzeo svijetlo tvoje kuće, jer je uzeto od nevolja u odmor, od niskog imanja na višlje, oni uzdigoše ga sa uskog na široko mesto, uzdigoše ga iz tame u svjetlost. I ja rekoh mu, Ja molim te, Gospode, uzmi također zrake sa njim. On reče mi, Postoji dvanaest sati dana, i tad ću uzeti zrake. Kako je sjajni čovjek rekao ovo, Ja videh sunce moje kuće kako se uzdiže u nebo, ali tu krunu ne vidoh više, i to sunce bi kao ti moj otac. I Mihail reče Abrahamu, Tvoj sin Izak je rekao istinu, jer ti češ ići, i biti uzet u nebesa, ali tvoje tijelo će ostati na zemlji, dok sedam hiljada doba se ispuni, i tad sva tijela će ustati. Sad zato, Abraham, pripravi svoju kuću u red, i tvoju djecu, jer si čuo šta je odlučeno u pogledu tebe. Abraham odgovori i reče Mihailu, Ja molim te, Gospodaru, ako ja odem iz tijela, Ja želim da budem uzet u tijelu da mogu vidjeti stvorenja koja Gospod moj Bog je stvorio u nebesima i na zemlji. Mihail odgovori i reče, To nije za mene da činim, ali ići ću i reći Gospodinu za ovo, i ako mi se naredi ja ću pokazati ti sve te stvari.

 

8. I Mihailo ode u nebo, i progovori pred Gospodom u pogledu Abrahama, I Gospod odgovori Mihaelu, Idi uzmi Abrahama u tijelu, i pokaži mu sve stvari, i štagod on kaže ti ti učini mu kao mome prijatelju. Tako Mihail ode i uze Abrahama u tijelu na oblaku, i dovede ga do rijeke Ocean.

 

12. I nakon što Abraham je vidio mjesto suda, oblak uze ga na nebeski svod, i Abraham okrečući se Mihaelu reče, Vidiš li ovu zloću? Ali, Gospode, pošalji vatru sa nebesa da ih proguta. I odmah dođe dole vatra i proguta ih, jer Gospod je rekao Mihailu, učini štagod Abraham traži učini za njega. Abraham pogleda opet, i vidje druge ljude kako grde?(railing) njihove pratioce, i reče, Neka se zemlja otvori i proguta ih, i kako je on progovorio zemlja proguta ih žive. Opet oblak odvede ih u drugo mesto, i Abraham vidje neke kako idu u pusto mjesto da počine ubojstvo, i on reče Mihailu, Vidiš li ovu zloću? Ali pusti divlje zveri da izađu iz pustinje, i potrgaju ih u komade, i u isti čas divlje zveri iziđoše iz pustinje, i progutaše ih. Tad Gospod Bog progovori Mihailu govoreći, Vrati Abrahama njegovoj kući, i nedaj da ide okolo svega stvaranja koje sam učinio, jer on nema sažaljenja na grešnike, ali ja imam sažaljenja na grešnike da se okrenu i žive, i pokaju od njihovih grehova i budu spaseni.

 

8. I Abraham pogleda i vidje dvoja vrata, jedna manja i druga veća, i između dvoja vrata sjedio je čovjek na prijestolju velike slave, i mnoštvo anđela kružilo oko njega, a on je plakao, i opet smijao, ali njegov plač je prevazilazio njegov smeh sedmostruko.  I Abraham reče Mihailu, tko je ovaj što sjedi između dvoja vrata u velikoj slavi, nekad se smije, a nekad plače, i njegovo plakanje prevazilazi njegov smeh sedam puta? A Mihael reče Abrahamu, Ne znaš li tko je to? I on reče, Ne, Gospodaru. A Mihail reče Abrahamu, Vidiš li dvoja vrata,  mala i velika? To su ona koja vode u život i u uništenje. Ovaj čovjek koji sjedi između njih je Adam, prvi čovjek koga Gospodar stvorio je, i stavi ga na ovo mjesto da vidi svaku dušu koja izlazi iz tijela, videći da svi su od njega. Kad, zato, ti vidiš njega da plače, znaj da je on video mnoge duše da se vode u uništenje, ali kad ga vidiš da se smije, on je vidio mnoge duše koje se uvode u život. Vidiš li kako njegov plač prevazilazi njegov smijeh? Budući da vidi veći dio svijeta da je vođen kroz široka vrata uništenja, zato plač nadilazi njegov smeh sedmostruko.

                                               

9. I Abraham reče, I on koji ne može uči kroz uzka vrata, ne može li on uči u život? Tad Abraham zaplaka, govoreći, Jao meni, šta da radim? Jer ja sam čovjek širok tijelom, i kako bih mogao uči kroz uska vrata, kroz koja dječak od petnaest godina ne može uči? Mihail odgovori i reče Abrahamu, Ne boj se, oče, niti tuguj, jer ti češ uči kroz njih nesmetano, i svi oni koji su kao ti. I Abraham stade se čuditi, evo anđeo Gospodnji vodi šezdeset hiljada duša grešnika na uništenje. I Abraham reče Mihailu, Da li si ovi idu na uništenje? I Mihailo reče mu, Da, ali hajde da idemo i potražimo između tih duša, je li ko među njima pravedan. I kad odoše, oni nađoše anđela kako drži u svojoj ruci jednu dušu žene od između onih šezdeset hiljada, jer je našao njene grehe jednako teškim sa njenim delima, i oni nisu bili ni u kretanju niti u odmoru, već u stanju između, ali druge duše on je vodio dalje na uništenje. Abraham reče Mihailu, Gospode, je li ovaj anđeo onaj koji uklanja duše od tijela ili ne? Mihail odgovori i reče, Ovo je smrt, i ona vodi ih u mjesto suda, da sudija ih iskuša.

 

10. I Abraham reče, Moj Gospodaru, ja molim te da me vodiš do mjesta suda tako da mogu vidjeti kako su suđeni. Tad Mihael uze Abrahama na oblak, i odvede ga u Raj, i kad on dođe do mjesta gdje je sudija bio, anđeo dođe i preda tu dušu sudiji. I duša reče, Gospode imaj milost na me. A sudija reče, Kako ću imati milosti na tebe, kad ti nisi imao milosti na svoju kćer koju si imao, plod tvoje utrobe? Zašto si je ubio? On odgovori, Ne Gospode, ubojstvo nisam učinio ja, već moja kćer slaga na mene. Ali sudija zapovjedi mu da dođe da napiše zapisnik, i gle heruvim je nosio dve knjige. I bi sa njim čovjek veoma velikog stasa, imajući na svojoj glavi tri krune, i jedna kruna bi višlja nego druge dve. Te su zvane krune svjedočenja. I čovjek je imao u svojoj ruci zlatnu olovku, i sudija reče mu, Izloži greh svoje duše. I taj čovjek, otvorivši jednu od knjiga heruvima, istraži grijeh ženine duše i nađe ga. I sudija reče, O jadna dušo, zašto si rekla da nisi počinila ubojstvo? Nisi li, nakon smrti svoga muža, išla i počinila preljub sa mužem svoje kćeri, i ubila nju? I on osudi nju također za druge njene grehe, štogod ona je učinila od svoje mladosti. Čuvši ove stvari žena zaplaka, govoreći, Jao meni, svi gresi koje sam počinila u svijetu ja zaboravih, ali ovde oni nisu zaboravljeni. Tad oni odvedoše je dalje i predadoše je mučiteljima.

 

11. I Abraham reče Mihailu, Gospode, tko je ovaj sudija, a tko je drugi, koji osuđuje grehove? I Mihail reče Abrahamu, Vidiš li sudiju? To je Abel, koji je prvi svedočio, i Bog dovede ga ovamo da sudi, i onaj koji svedoči ovde je učitelj nebesa i zemlje, i pisar pravednosti, Enoh,  jer Gospod je poslao ih ovamo da zapišu grehove i pravednosti od svakoga. Abraham reče, A kako može Enoh vidjeti težinu duša, budući da nije vidio smrt? Ili kako može on dati presudu svim dušama? Mihailo reče, ako on da presudu u pogledu duša, to nije dopušteno, ali Enoh sam ne daje presudu , već je Gospod koji čini to, i on nema ništa da čini već samo da zapisuje. Jer Enoh je molio Gospoda govoreći, Ja ne želim, Gospode, da dajem presudu dušama, da ne budem težak ikomu, a Gospod kaže Enohu, Ja ću zapovediti ti da zapišeš grehove duša koje čine pokajanje i koje će uči u život, i ako duša ne čini pokajanje, nači češ njene grehe zapisane i biti će bačene u kaznu. I oko devetoga časa Mihail dovede Abrahama nazad njegovoj kući. Ali Sara njegova žena, ne videći šta je bilo sa Abrahamom, bi obuzeta tugom, i preda duh, i nakon povratka Abrahama on nađe nju mrtvu, i sahrani je.

 

13. Ali kad dan smrti Abrahama se približi, Gospod Bog reče Mihailu, Smrt neće smjeti da se približi da uzme dušu moga sluge, jer on je moj prijatelj, ali idi i ulepšaj Smrt sa velikom ljepotom, i pošalji ga tako Abrahamu, da može da ga vidi sa svojim očima. I Mihail odmah kako mu je zapoveđeno, ukrasi Smrt sa velikom lepotom, i posla ju tako Abrahamu da on može vidjeti ga. I on sjede dole do Abrahama, i Abraham videći smrt da sjedi blizu njega bi uplašen sa velikim strahom. I Smrt reče Abrahamu, Pozdrav, sveta dušo! Pozdrav, prijatelju Gospoda Boga! Pozdrav, utehi i gostoprimstvu putnika! A Abraham reče, Ti si dobrodošao, slugo Svevišnjega Boga. Ja te molim, reci mi ko si, i ulazeći u moju kuću uzmi hranu i piće, i idi od mene, jer otkako sam te vidio da sjediš blizu moja duša je uznemirena. Jer ja nisam uopšte vrijedan da dođem blizu tebi, jer ti si uzvišen duh a ja sam meso i krv, i zato ja ne mogu podnijeti tvoju slavu, jer vidim da tvoja ljepota nije od ovoga svijeta. I Smrt reče Abrahamu, Ja kažem ti, u svemu postanju koje Bog stvori, nije nađen itko kao ti, jer čak Gospod sam tražeći nije našao takvoga na cijeloj zemlji. I Abraham reče Smrti, Kako se usuđuješ da lažeš? Jer vidim da tvoja ljepota nije od ovoga svijeta. I Smrt reče Abrahamu, Ne misli, Abraham, da ova ljepota je moja, ili da dolazim ovako svakomu čovjeku. Ne, ali ako iko je pravedan kao ti, Ja tako uzimam krunu i dolazim mu, ali ako je grešnik ja dolazim u velikoj pokvarenosti, i iz njihovog grijeha Ja pravim krunu za moju glavu, i ja udaram ih sa velikim strahom, tako da budu smeteni (prestrašeni). Abraham stoga reče mu, A odakle dolazi tvoja ljepota? A Smrt reče, Nema nikoga drugog punijeg pokvarenime kao što sam ja. Abraham reče mu, I jesi li ti uistinu onaj koji se zove smrt? On odgovori mu i reče, Ja sam gorko ime. Ja plačem...

 

14 I Abraham reče Smrti, Pokaži nam svoju pokvarenost. I Smrt pokaza svoju pokvarenost, i on imade dve glave, jedna je imala lice zmije i od nje neki su umirali odjednom, a druga glava bi kao mač, njome neki umiraše mačem kao od luka (i strijele). U taj dan sluge Abrahama umreše kroz strah od Smrti, i Abraham vidjevši ih molio se Gospodu, i on podiže ih. Ali Gospod vrati i ukloni dušu Abrahama kao u snu, i arhanđel Mihailo uze je i odnese u nebesa. I Isak sahrani svoga oca pored svoje majke Sare, veličajući i slaveći Boga, jer njemu je dužna (sva) slava, čast i obožavanje, od Oca, Sina i Svetoga Duha, sada i uvijek i u svu večnost. Amin.