Petrova poslanica Filipu

 preuzet prevod

PETROVA POSLANICA FILIPU (VIII,2)

 

Uvod:

MARVIN  W.  MEYER

 

Petrova poslanica Filipu obuhvaća najveći dio Kodeksa VIII. Smještena odmah poslije Zostrijana, Petrova poslanica Filipu započinje podnaslovom (132,10-11), izvučenim iz poslanice koja tvori prvi dio teksta. Poput nekoliko drugih tekstova iz knjižnice Nag Hammadi (Otkrivenje po Jakovu, Rasprava o uskrsnuću, Eugnostos), Petrova poslanica Filipu jednim je svojim dijelom poslanica. Osim tih poslanica iz knjižnice Nag Hammadi, druga su pisma također bila u uporabi u gnostičkim krugo­ vima (primjerice, Ptolomejevo Pismo Flori, i pisma Valentina, Monoima Arabljani- na, a možda i Marcionova). Budući da je cijela veličanstvana epistolarna predaja sa­ tkana oko Pavla i pavlinske škole, tako se i ova, nešto skromnija zbirka pisama, pri­ pisala Petru. Te Petrove ili pseudo-Petrove poslanice uključuju, uz Petrovu poslanicu Filipu, katoličke Petrove poslanice sadržane u Novome zavjetu, Epistula Petri ("Pet­ rovu poslanicu"), u uvodu u pseudo-Klementove, te možda i još jednu Petrovu po­ slanicu poznatu samo iz kratkih navoda Optata iz Milevisa. Od tih poslanica, osobito je zanimljiva pseudo-Klementova Petrova poslanica Filipu. Ona nije značajna samo kao dio zbirke tekstova koji se odnose na Petra, već i zbog toga što svjedoči o Petro­ vom autoritetu. Na završetku poslanice, Contestatio započinje naznakom o primatelju

-              Jakovu Pravedniku - koji je pročitao i odgovorio na poslanicu, slično kao i Filip u Petrovoj poslanici Filipu (133,8—11). Ne treba, međutim, poistovjećivati Petrovu po­ slanicu Filipu niti sa jednom od ovih poslanica koje se pripisuju Petru, budući da ona predstavlja novootkriveno djelo u Petrovu korpusu.

U svom sadašnjem obliku, Petrova poslanica Filipu očito je kršćansko-gnostički tekst. U cjelini uzevši, nju bi valjalo promatrati kao dio predaje o Petru; Petar je vo­  đa, glasnogovornik, propovjednik među apostolima, te ga se može opisati kao vođu vlastite skupine učenika (139,10). Jedini apostol koji se poimence spominje jest Fi­ lip, koji je spreman prihvatiti Petrovu vlast i čije mjesto u tekstu treba naglasiti visoki Petrov autoritet. Apostoli se, sa svojim vođom, Petrom,  okupljaju na Maslinskoj  gori, i primaju ondje pouku od uskrslog Spasitelja. Vrativši se u Jeruzalem, apostoli pod­ učavaju u hramu, bave se iscjeliteljstvom,  a kasnije, ispunjeni  duhom  svetim,  kreću na svoj put propovijedanja. Ne samo uloga Petra, već i čitav okvir pripovijesti upuću­ ju na to da je Petrova poslanica Filipu po nekim značajkama istovjetna prvom dijelu (o Petru) Djela apostolskih (1-12).

Nedvojbeno je daje autor Petrove poslanice Filipu crpio iz kršćanske predaje. Po­ stoje, naime, mnoge sličnosti između ovog teksta i prve polovice Djela apostolskih, uključujući prizore, teme i izraze koji su prisutni u oba teksta. Sličan im je čak i knji­ ževni žanr - pripovijest o Petru i apostolima, koja sadrži otkrivenja, liturgijske i poučne elemente - iako je u slučaju Petrove poslanice Filipu pripovijest nazvana Petro­ vim pismom. Nadalje, autor Petrove poslanice Filipu poznaje, osim Lukine građe, i druge kršćanske predaje. Spasiteljevo drugo otkrivenje (136,16-137,4) nalikuje Iva­ novoj himni Logosu (Iv 1, 1,18), no moguće je da te  slučajnosti  nisu toliko  značaj­ ne. Nadalje, tradicionalna kerigmatička formula u kredu mise (139,15-21) upućuje na sličnu formulu koju često susrećemo u ranokršćanskoj književnosti (paralele u Iv 19 osobito su bliske kredu iz Petrove poslanice Filipu), a malo "ukazanje" iz Petrove po­ slanice Filipu (140) slično je "ukazanju" kod Ivana (Iv 20, 19-23). Autor ovoga tek­ sta također spominje i prethodna Spasiteljeva otkrivenja (135,5-6; 138,2-3, 22-24; 139,11-12), riječi koje je Isus navodno izgovorio dok je bio u tijelu. Možda se ta ot­ krivenja utjelovljenog Spasitelja odnose na nauk koji je sadržan u kanonskim evanđe­ ljima, a "četiri riječi" u 140,25 mogle bi se shvatiti  kao četiri  evanđelja koja imaju bi­ ti odaslana na četiri strane svijeta. (Hans-Gebhard Bethge  sugerira da je izvoran tekst u 140,25 možda glasio "četiri smjera", što je naknadno možda modificirano u "četiri riječi".) Autor Petrove poslanice Filipu očito je bio upoznat s ranokršćanskim teksto­ vima, želeći uspostaviti kontinuitet s tom starijom predajom.

Gnostički su elementi jasno vidljivi u pripovjednom okviru Petrove poslanice Fi­ lipu, osobito u gnostičkom "dijalogu", Spasiteljevu otkrivenju danom kao odgovor na pitanja apostola. Prva četiri odgovora (135,8-137,13) u najboljem su slučaju margi­ nalno kršćanska, iako im je dana legitimnost otkrivenja uskrsnuloga Gospodina. Pr­  vi odgovor (135,8-136,15), koji podastire skraćenu verziju mita o majci, uopće ne sa­ drži kršćanske elemente. On,  štoviše,  odražava vrlo pojednostavljenu verziju mita,  te je sličan mitu o Sofiji iz Ivanova apokrifa, i Irenejevim barbelo-gnosticima (Haer. 1.29.1-4), kako po terminologiji, tako i po općoj konstrukciji. Ova četiri odgovora otkrivenja predstavljaju gnostičko gledište o padu u nedostatak i postizanju ispunje­ nja, te o zatočeništvu i borbi gnostika u svijetu. Toj su skupini odgovora pridodani još jedno pitanje i odgovor (137,13-138,3), u kojem se rabe različiti pojmove i usredoto­ čuje se na život i zadaću apostola. Iako gnostički poput ostalih odgovora, ovaj  posljed­ nji odgovor ipak iskazuje neke kršćanske teme, i  služi  kao ilustracija glavnog intere­ sa Petrove poslanice Filipu - patnje vjernika.

Uz pitanja i odgovore u gnostičkom dijalogu, gnostičku orijentaciju odaje i osta­ tak građe sadržane u tekstu. Dvije molitve okupljenih apostola (133,17-134,9)  sadr­ že tradicionalne izraze i teme uobičajene u kršćanskim molitvama, no spominjanje svjetlosti i slave čini ih naročito primjerenima gnostičkim kršćanima. Jednako tako, opis uskrsnulog Isusa kao  svjetlosti  i  glasa (134,9-14;  135,3-4;  137,17-19; 138,11--13,21-22) predstavlja prvobitni način opisivanja ukazanja uskrsnuloga Gospodina (Mk 9, 2-8; 2 Pt  1,16-19;  Dj  9,1-9;  22,4-11;  26,9-18;  1  Kor  15;  Otk  1,12-16),  no među gnostičkim kršćanima takvi su teofanijski opisi bili osobito cijenjeni.

U kratkoj Petrovoj propovijedi (139,9-140,1 [?]) gnostičke su tendencije još jas­ nije izražene. Prvi dio propovijedi svakako je u okvirima tradicionalnog kršćanskog vjerovanja (139,15-21), i za Isusa se koriste tradicionalni nazivi ("Gospodin Isus", "Sin", "tvorac života našeg"), no kredo se tumači u skladu s kršćansko-gnostičkom teologijom autora Petrove poslanice Filipu. Isus je patio od prvog trenutka svoje in­ karnacije, ali kao onaj "kojemu je ova patnja strana" (139,21-22). Kristologijska ten­ zija nastavlja se i u dijelu kad propovijed naglašava i stvarnost Isusovih patnji, i  sla­  vu njegove božanstvenosti. Suprotno patnjama prosvjetitelja Isusa, nastavlja propovijed, njegovi će sljedbenici patiti zbog "grijeha majke" (139,23).  Ova faza podsjeća na predaju o padu majke Eve, te se, po kršćansko-gnostičkom autoru, odnosi na maj­ ku koja se često naziva Sofija u drugim verzijama mita. Ona se također naziva "maj­ kom" i u 135,12, a njezin tragičan pad smatra se izvorom ljudskih patnji. Naznaka o "grijehu majke" možda predstavlja još jednu dodirnu točku između likova Eve i Sofi­ je u gnostičkoj književnosti.

Moguće je, stoga, postaviti općeniti okvir književne povijesti Petrove poslanice Filipu. Na temelju paralela s Ivanovim apokrifom i djelima Irenejevim,  pretpostavlja se da je Petrova poslanica Filipu napisana krajem drugoga ili početkom trećeg stolje­ ća. Sudeći po prisutnosti grčkih posuđenica i idioma, autor teksta vjerojatno je pisao na grčkom jeziku. On je, čini se, bio kršćanski gnostik dobro upoznat s kršćanskom predajom, i tu je predaju rabio i  tumačio na kršćansko-gnostički način.  Konstruiran je i gnostički dijalog, iako je taj dijalog prije govor otkrivenja koji se temelji na Kris­ tovim odgovorima na pitanja apostola. U njega je uključen gnostički materijal koji je nekršćanskog ili tek marginalno kršćanskog porijekla; materijal je usvojen kao otkri­ venje uskrsnulog Krista. Na temelju kršćanskih i gnostičkih predaja s kojima je bio upoznat, autor je sastavio pripovijest koja je usredotočena na otkrivenje. Sama je po­ slanica stavljena na početak pripovijesti kako bi se naglasio Petrov autoritet, i Petrova poslanica Filipu tek je naknadno dobila svoj sadašnji naslov. Konačno, grčki je tekst preveden na koptski, te uključen u Kodeks VIII knjižnice Nag Hammadi.

Prema izvještajima Jamesa M. Robinsona i Stephena Emmela, druga koptska ver­ zija Petrove poslanice Filipu nalazi se u papirusnom kodeksu koji do danas, međutim, još nije objavljen, niti je dostupan za proučavanje.

 

 

PETROVA POSLANICA FILIPU VIII 132, 10-140, 27

Pismo Petrovo koje on posla Filipu

 

"Petar, apostol Isusa Krista, Filipu, našem ljubljenom bratu i našemu sudrugu apostolu, i braći koja su s tobom: budite pozdravljeni! Znaj, brate naš, [da] smo primili zapovijedi od našega Gospodina i Spasitelja čitavoga svijeta da se okupimo, i podučavamo i propovijedamo o spa­ senju koje nam je obećao 133 naš Gospodin Isus Krist. No, ti si od nas bio odvojen, i nisi želio da se okupimo i složimo kako bismo objavili radosnu vijest. Da li bi se, stoga, složio, brate naš, da dođeš u skladu sa zapovijedima našega Boga Isusa?"

Kada je Filip primio i pročitao ove riječi, otišao je Petru, u radosti. Petar je potom okupio i ostale. I oni pođoše na goru koja se naziva "maslinska (gora)", mjesto gdje su običavali sastajati se sa  blaženim  Kris­ tom, dok je ovaj bio u tijelu.

I kada su se apostoli okupili, i pali na koljena, počeše se moliti, go­ voreći: "Oče, Oče, Oče svjetlosti, koji posjeduješ nepropadljivosti, usli- ši nas, kao [što si] [bio zadovoljan] svojim svetim djetetom Isusom Kris­ tom. Jer, on je postao naše svjetlo 134 u tami. Usliši nas."

I ponovo su molili, govoreći: "Sine života, Sine besmrtnosti koji si u svjetlosti, Sine, Kriste besmrtnosti, Otkupitelju naš, daj nam snage, jer nas žele ubiti."

I pojavi se tad velika svjetlost, i planina zasja zbog onoga koji se ukazao. I glas ih dozva, govoreći: "Čujte moje riječi, kako bih vam mo­ gao govoriti. Zbog čega me pitate? Ja sam Isus Krist koji je s vama do­ vijeka."

Apostoli tad rekoše: "Gospodine, željeli bismo znati o nedostatku eo­ na i njihove plerome." I: "Zbog čega nas se zadržava u ovome prebivališ­ tu?" Dalje: "Kako smo ovdje došli?" I: "Kako ćemo otići?" I: "Kako to da imamo 135 vlast smionosti?" [I]: "Zašto se moći bore protiv nas?"

I glas iz svjetlosti im odgovori, "Sami ste svjedoci da sam vam o svemu tome govorio. No zbog nevjerice vaše, reći ću to opet. U pogle­ du [nedostatka] eona, taj je [nedostatak] nastao kada se pojavila nepo­ kornost i nerazboritost majke, bez zapovijedi veličanstva Oca. Ona je poželjela uzdignuti eone. I kada je govorila, Oholi ju je slijedio. I kada je za sobom ostavila dio, Oholi ga se dočepao, i on je postao nedosta­ tak. To je nedostatak eona. Kada je Oholi uzeo dio, on ga je posijao, i nad njega postavio moći i vladare. I zatvorio ga je u eone, koji su mrtvi. I sve moći svijeta radovahu se što su rođene. 136 No, one nisu poznava­ le preegzistentnoga [Oca], budući da su mu strane. No, ovome su dale moć, i služile ga u slavi. I zbog te slave moći, Oholog obuze ponos. Po­ stao je zavidan, i poželio načiniti sliku na mjestu [slike], i oblik na mjes­ tu oblika. I naredio je moćima u svojoj vlasti da načine smrtna tijela. I one postadoše iz krive slike, iz sličnosti koja bijaše izronila.

Nadalje, o pleromi: ja sam onaj koji je poslan u tijelu, zbog sjeme­ na koje je palo. I ja sam sišao u njihovu smrtnu tvorevinu. No, nisu me prepoznale, i mislile su da sam smrtnik. I govorio sam s onime koji mi pripada, i on me slušao, kao što i vi danas slušate. I dao sam mu vlast, kako bi mogao ući u nasljedstvo svoga očinstva. I uzeo sam 137 [...] oni bijahu ispunjeni [...] u njegovu spasenju. I budući  da je  on bio nedosta­ tak, postao je pleroma.

Zbog ovoga ste vi zadržani, zbog toga što mi pripadate. Kada sa se­  be svučete ono što je iskvareno, tada ćete postati prosvjetitelji među smrt­ nicima.

I (zbog toga) ćete se sa zlim silama boriti, jer [one],  za razliku  od  vas, nemaju spokoja, i ne žele da budete spašeni."

Tada apostoli ponovo počeše moliti, govoreći, "Gospodine, reci nam: Na koji ćemo se način boriti protiv arhonata, budući da su arhonti iznad nas?"

I glas ih dozva iz ukazanja, govoreći, "Ovako ćete se protiv njih bo­ riti, jer, arhonti se bore protiv unutarnjeg čovjeka. A  vi  ćete  se protiv njih boriti ovako: Okupite se i propovijedajte svijetu  spasenje  i  obeća­ nje. I naoružajte se snagom moga Oca,  i nek se zna za vašu molitvu.  A on, Otac, on će vam pomoći, kao što vam je pomogao kada je mene po­ slao. 138 Ne bojte se, [ja sam s vama dovijeka,] kao što sam već i rekao, dok sam bio u tijelu." I nebesa tad proparaju munje i gromovi, i  ono  što se pred njima na tom mjestu pojavilo, uzdignu se u nebo.

I apostoli stadoše zahvaljivati Gospodinu, i blagoslivljati ga svim blagoslovima. I vratiše se u Jeruzalem. Na putu su jedan s drugime go­ vorili o svjetlosti koja im se ukazala. I netko spomenu Gospodina, i re­ če, "Ako je on, Gospodin naš, patio, koliko li ćemo onda mi (patiti)?"

Petar odgovori, "On je patio zbog [nas], stoga je nužno da i mi pa­ timo zbog svoje malenkosti." I glas im se javi, govoreći, "Mnogo sam vam puta rekao: neophodno je da patite. Neophodno je da vas dovedu u sinagoge i pred upravitelje, kako biste patili. No, onaj koji ne pati i ne 139 [...] [...] Oca [...] kako bi mogao [...]."

I apostole obuze [velika] radost, i oni stigoše u Jeruzalem. I otiđoše do hrama, i ondje stadoše poučavati o spasenju, u ime Gospodina Isusa Krista. I cijelo mnoštvo izliječiše.

Petar otvori svoja usta, i reče učenicima svojim, "[Je li] nam naš Gos­ podin Isus, kada je bio u tijelu, sve pokazao? Jer, on je sišao. Braćo, slušajte moj glas." I ispuni ga duh sveti. Ovako je govorio, "Prosvjetitelj naš, Isus, sišao je i bio razapet. I nosio je krunu od trnja. I grimiznu je halju odjenuo. Bio je [razapet] na drvetu, i pokopan u grob. I ustao je iz mrtvih. Braćo, Isusu je strana ta patnja. No, mi smo ti koji su patili zbog grijeha majke. I zbog ovoga, on je činio sve poput nas. Jer, Gospodin Isus, Sin neizmjerne slave Oca, tvorac je našeg života. Braćo moja, ne pokorimo se onima bez zakona, i hodajmo u 140 [...  I] Petar [tad okupi i druge], i reče, ["O, Gospodine Isuse] Kriste, koji nam daješ pokoj, po­ dari nam duh razumijevanja, kako bismo i mi mogli činiti čuda."

I Petar i ostali apostoli tad [ga] ugledaše, i ispuniše se  svetim  du­ hom. I svaki od njih počeo je iscjeljivati. Raziđoše se kako bi propovi­ jedali riječ Gospodina Isusa. Okupili  su  se,  i jedan  drugoga  pozdravi­ li, "Amen."

Isus se tad pojavi, i reče im, "Mir [svima]  vama i  svakome tko vjeru­ je u moje ime. Kada otiđete, neka s vama bude radost, i milost i  moć.  I ne bojte se, jer, ja sam s vama dovijeka."

I apostoli se raziđoše jedan od drugoga, u četiri riječi, kako bi propo­ vijedali. I pođoše, opunomoćeni od Isusa, u miru.