Mučeništvo Tome Apostola
Na zapoved kralja Misdeja blaženi apostol Toma je bio bačen
u zatvor, i on reče: Ja veličam Boga, i propovijedati ću riječ zatvorenicima,
tako da su se svi radovali u njegovu prisustvu. Kad stoga, Juzan kraljev sin, i
Tercija njegova majka, i Migdonija, i Markija, su postali vjernici, ali nisu
još mislili da su vredni krštenja, oni uzeše to veoma lošim da je jedan blaženi
zatvoren. I došavši do zatvora, i davši mnogo novca tamničaru, oni odoše njemu.
A on, videći ih, bi zadovoljan, i veličao je Boga i blagoslovio ih. I oni su
molili ga i tražili pečat u Gospodu, lijepi mladić im se pojavio u snu, i
naredio apostolu u kući Juzana.
I opet lijepi mladić, dolazeći njima i Toma, naredi im ovo
dolazeće noći. I on otrča pred njima, i dade im svetlo na putu, i bez zvuka
otvori vrata koja su bila osigurana, dok sva tajna ne bi izvršena. I učinivši
ih zajedničarima u euharistiji, i govorivši sa njima, i utvrđujući ih u veri, i
preporučivši ih Gospodu, on ode odande,ostavivši žene, i opet ode da bude
zatvoren. I oni su žalili i plakali jer Misdej kralj ga je htio ubiti.
I Toma ode i nađe tamničare kako sesvađaju, i govore: Šta
krivo smo učinili tom vračaru, da, koristeći umijeće magije, je otvorio vrata
zatvora, i želio je da oslobodi sve zatvorenike? Ali idemo i neka kralj zna o
njegovoj ženi i njegovu sinu. I kad on dođe oni ga svukoše, i opasaše ga
pojasom, i tako oni stadoše pred kraljem.
A Misdej mu reče: Jesi li rob, ili slobodan čovjek? A Toma
odgovori i reče mu: Ja nisam rob, a ti nemaš moći protiv mene uopšte. I sad,
reče Misdej, jesi li bežao i došao u ovu zemlju? A Toma reče: Ja dođoh ovde da
bih spasao mnoge, i da bih tvojim rukama otišao iz tela ovog. Misdej mu reče:
Tko je tvoj gospodar? I koje mu je ime? I iz koje zemlje, i od koga je on? Moj
Gospodar, reče Toma, jer moj Gospodar i tvoj, bijući Gospodar nebesa i zemlje.
A misdej reče: Kako se zove? A Toma reče: Ti ne možeš znati Njegovo istinsko
ime sada, ali reći ću ti ime koje mu je dano za vreme – Isus Hrist. A Misdej
reče: Ja nisam bio u žurbi da te uništim, već sam se uzdržavao, ali ti si
učinio jasnim dela, tako da tvoja vračanja su se čula u celoj zemlji. Ali sada
ću ovo učiniti, da tvoje vradžbine nestanu s tobom, da naš narod bude očišćen
od njih. A Toma reče: Da li prizivaš ove stvari koje će slijediti ove
vradžbine? One nikad neće biti uklonjene od ljudi ovde.
I dok su ove stvari govorene, Misdej je razmatrao na koji
način će ga usmrtiti, jer se bojao mnoštva koje je stajalo okolo, mnogi, čak
neki od upravitelja, vjerovavši u njega. A on usta, i uze Tomu van grada, i
nekoliko vojnika pratilo ga sa njihovim oružjem. I ostali od mnoštva mislili su
da kralj je želio da sazna nešto od njega, i oni stajahu i gledahu ga. I kada
su otišli tri stadija, on izručio ih je ka četvoro vojnika, i jednomu od
zapovednika, i naredi im da ga uzme u planinu i probodu ga, ali on sam vrati se
u grad.
I oni koji su bili tu otrčali su Tomi, željni da ga spasu,
ali on je bio odveden od vojnika koji behu sa njim. Jer tamo behu dvoje na
svakoj strani koji su ga držali, zarad vračanja. I zapovjednik ga je držao za
ruku, i vodio ga sa čašću. I u isto vreme blaženi apostol reče: O skrivena
tajno Tvoja, O Gospodine! Jer čak do završetka života su ispunjene u nama
bogatstva Tvoje milosti, koje ne dozvoljava nam da budemo bez osećaja ka telu.
Jer evo, četvoro su me uzeli, a jedan me vodi, budući da pripadam Jednomu, od
koga idem uvijek nevidljivo. Ali sada sam spoznao da moj Gospodar također,
budući da je stranac, komu ja idem, koji je uvijek prisutan sa mnom nevidljivo,
je udaren od jednoga, ali ja sam udaren od četvoro.
I kad oni dođoše do mjesta gde je trebalo da ga probodu,
Toma govorio je ovako onima koji ga probadaju: Slušajte me sad, na kraju, kada
izlazim iz tela, i nedajte da vaše oči budu zatamnele u razumevanju, niti neka
uši budu zatvorene tako da ne čuju one stvari u koje ste verovali Bogu koga
propovedam, nakon što sam predat u vaše duše od brzopletosti, i ponašati na
način postajući oni koji su slobodni, bijući izbegnut od ljudske slave, i
živeći život prema Bogu. I on reče Juzanu: Sine zemaljskoga kralja, ali slugo
Isusa Krista, daj što je dužno onima koji ispunjavaju zapovijesti Misdeja, u
smislu kako bih otišao od njih i molio. I Juzan plativši vojnicima, apostol se
uputio na molitvu, i bila je sledeća:-
Moj Gospodine i moj Bože, nado, vođo, i vodiću u sve zemlje,
Ja slijedim te zajedno sa svima koji ti služe, i Ti vodi me ovaj dan na mome
putu ka Tebi. Nedaj da iko uzme moju dušu, koju si Ti dao mi. Nedaj da carinici
i prosjaci gledaju na mene, niti daj da zmija ogovara me, i ne daj da deca
zmaja sikte na mene. Evo, ja sam izvršio moje delo, i izvršio šta si Ti dao mi
da činim. Ja sam postao rob, da bih primio slobodu od tebe, ti tad daj mi je, i
učini me savršenim. I ovo kažem ne oklevajući, već da oni čuju koji treba da
čuju. Ja slavim Tebe u svemu, Gospodine i Gospodaru, jer tebi je dužna slava
zauvek. Amen.
I kad je on tako molio, on reče vojnicima: Dođite i završite
rad za koji vas je poslao. I četvorica udariše ga odjednom, i ubiše ga. I sva braća
plakaše, i umotaše ga u lijep ogrtač, i mnogo lanene odeće, i položiše ga u
grobnici u kojoj stari kraljevi su bili sahranjivani.
I Sifor i Juzan nisu išli u grad, već provedoše celi dan
tamo, i čekaše tokom noći. I Toma pojavi se njima, i reče: Ja nisam tamo, zašto
sjedite gledajući? Jer ja sam otišao, i primio stvari kojima sam se nadao, ali
ustanite i hodajte, i nakon nedugo vremena vi čete biti dovedeni pored mene. A
Misdej i Harisej uveliko su unesrećili Terciju i Migdoniju, ali ih nisu nagovarali
da napuste svoje mišljenje. I Toma se pojavi, i reče im: Ne zaboravite
prijašnje stvari, jer sveti Isus sam će vam pomoći. I Misdej i Harisej, kad ih
nisu mogli nagovoriti da budu ovog mišljenja, predadoše ih njihovoj volji. I
sva braća sakupiše se, jer blagosloveni je učinio Sifora sveštenikom u planini,
a Juzana učiteljem, kada je bio odvođen da umre. I Gospodin im je pomogao, i uvećao
vjeru pomoću njih.
I nakon dugo vremena, dogodilo se da jedan od sinova Misdeja
je bio demonizovan, i demon bijući jak, niko ga nije mogao izlečiti. I Misdej
je mislio, i reče: Ići ću i otvoriti grobnicu, i uzeti kost apostolovog tela, i
ddotači moga sina njime, i znam da će biti izlečen. I on ode da učini šta je
mislio. I blagosloveni apostol pojavi se njemu, i reče: Ti nisi verovao u mene
kada sam živ bio, kako li češ verovati u mene kada sam mrtav? Ne boj se. Isus
Krist je blagonaklon ka tebi, kroz Njegovu veliku milost. I Misdej, kada nije
našao kosti (jer jedan od braće ih je uzeo, i odnio ih u oblasti zapada), uze
nešto praha sa mesta gde su kosti ležale, i dotače svoga sina sa tim, i reče:
Ja verujem u Tebe, Isuse, sad kada me je ostavio onaj koji uvijek unesrećuje
ljude, da oni ne bi pogledali u Tvoje svjetlo koje daje razumevanje, O
Gospodine, ljubazan ljudima. I njegov sin bijući izlečen na ovaj način, on
srete sa drugom braćom koji behu pod upravom Sifora, i molio je braću da mole
za njega, kako bi ostvario milost od našega Gospoda Isusa Hrista, komu je slava
u veke vekova. Amin.
http://www.newadvent.org/fathers/0824.htm
No comments:
Post a Comment