Iz Učenja Tadeja Apostola
....Adej mu reče: Jer si tako uzverovao, Ja polažem moje
ruke na tebe u ime Njega u koga si poverovao. I u isti čas on stavi svoju ruku
na njega i on bi izliječen od bolesti koju je imao dugo vremena. I Abgar bi zapanjen i čudio se, jer, kao što
je čuo o Isusu, kako je izvodio izlečenja, i Adej također, bez lijeka bilokog,
je liječio u ime Isusovo. I Abdu također, sin od Abda, imao je kostobolju u
stopalima, i on je pokazao stopalo njemu, i on položi svoje ruke na njih, i
izliječi ga, i on nije imao više bol zglobova. I u celomu gradu on je izvodio
velika izlečenja, i pokazivao čudesna močna dela u njemu.
Abgar mu reče: Sada kad svaki čovjek zna da silom Isusa
Hrista ti činiš ova čuda, i gle! Mi smo zapanjeni tvojim delima, ja stoga molim
te da nam ispričaš priču o dolasku Hrista,na koji način je bio, i o Njegovoj
slavnoj moči, i o čudima koja smo čuli da je učinio, koje si sam vidio, zajedno
sa svojim drugarima apostolima.
Adej reče: Ja neću šutjeti da ne kažem ovo, jer zarad ovoga
sam poslan ovamo, da bih govorio i učio svakoga ko je voljan da veruje, čak i
ti. Pozovi sutra ceo grad, i ja ću posijati u njega riječ života
propovijedanjem koje ću nasloviti na tebe – o dolasku Hrista, na koji način je
bio, i on Njemu koji ga je poslao, zašto i kako ga je poslao, i o Njegovoj sili
i Njegovim čudesnim delima, i o slavnim tajnama njegova dolaska, o kojemu je
govorio u svijetu, i o nepogrešivoj istini Njegova propovedanja, i kako i zbog
čega je On mučio sebe, i ponizio svoje uzvišeno božanstvo muškim likom koji je
uzeo, i bio razapet, i sišao do mjesta mrtvih, i slomio ogradu Efežanima 2:14
koja nikad ranije nije bila slomljena, i dao život mrtvima bijući sam ubijen, i
sišao sam, i uzašao sa mnogima ka svome slavnome Ocu, sa kojim On je bio od
večnosti u jednomu uzvišenome božanstvu.
I Abgar zapovedi im da daju Adeju (Tadeju) srebra i zlata.
Adej reče mu: Kako mi možemo primiti ono što nije naše: Jer, gle! To što je
naše mi smo napustili, kako nam je zapoveđeno od našega Gospoda, jer bez torbi
i bez novca,noseći križ na našim ramenima, nama je zapoveđeno da propovedamo
Njegovo Evanđelje u celomu stvaranju, od čijeg raspeća, koje je bilo zarad nas,
za otkup svih ljudi, celo postanje je osetilo i pretrpjelo bol.
I on je ispričao pred Abgarom kraljem, i pred njegovim
prinčevima i njegovim velikašima, i pred Augustinom, Abgarovom majkom, i pred
Šalmatom, kćeri Meherdata, Abgarovom ženom, znakove Gospodnje, i Njegova čuda,
i slavna močna dela koja je On učinio, i Njegove božanske podvige, i Njegovo
uznesenje do Njegova Oca, i kako su primili moč i vlast u isto vreme kada je On
otišao gore – kojom istom moći kojom je on izlečio Abgara, i Abdua sina
Abdovog, drugu osobu u njegovu kraljevstvu, i kako je On obavestio ih da će On
otkriti sebe na kraju vremena na završetku svih stvorenih stvari, također
oživljenje i uskrsnuće koje će doći na sve ljude, i odvajanje koje će biti
učinjeno između ovaca i koza, i između vjernih i onih koji nisu verovali.
I on im reče: Jer vrata života su tijesna i put istine uzak,
zato su vjernici istine malobrojni,
i kroz neverovanje je Satana zadovoljen. Stoga
su lažovi mnogi koji zavode one koji vide. Jer, da nije bilo dobrog
kraja koji očekuje vjernike, naš Gospod ne bi sišao sa nebesa, i bio rođen, i
da izdrži muku smrti. Ipak on je došao, i nas je poslao...od vjere koju mi
propovedamo, da Bog je raspet za sve ljude.
I, ako tamo budu oni koji nisu voljni složiti se sa tim
našim rječima, neka se privuku nama i otkriju nam šta je u njihovim mislima,
da, kao mi u slučaju bolesti, možemo primijeniti njihovim mislima lijek za
izlečenje njihovih tegoba. Jer, iako vi niste bili prisutni u vreme Hristova
trpljenja, još od sunca koje je pomračeno, i koje ste vidjeli, uvidite i
razumijte u pogledu velike pometnje koja se dogodila u to vreme, kada je On bio
razapet čije Evanđelje je proletjelo svojim putem kroz celu zemlju sa znacima
koje Njegovi učenici moji drugari su učinili u celoj zemlji: da, oni koji su
bili jevreji, i znali su jezik samo jevreja, u kojem su bili rođeni, gle! Na
ovaj dan je govorenje u svim jezicima, kako bi oni koji su izdaleka čuli i
verovali, kao oni koji su blizu. Jer On koji je pomeo jezike u ovim krajevima
koji su pred nama, i On koji uči na današnji dan vjeru istine putem nas,
ponizni i omraženi ljudi iz Galileje Palestine. Jer i ja također koga vidiš sam
iz Panije, iz mjesta gde rijeka Jordan istječe, i ja sam izabran, zajedno sa
mojim drugarima, da budem propovjednik.
Jer kao što mi je moj Gospodin zapovijedio, evo! Ja
propovijedam i objavljujem Evanđelje, i gle! Njegov novac bacam li na stol pred
vas, i sjeme Njegove riječi sijem li u uši sviju ljudi, i takvi su voljni da je
prime, njihova je dobra nadoknada priznanja Hrista, ali oni koji nisu
ubijeđeni, prašinu sa mojih nogu otresam protiv njih, kao što mi je On
zapovjedio.
Pokajte se stoga, moji ljubljeni, od zlih puteva i od
odvratnih dela, i okrenite se prema Njemu sa dobrom i časnom voljom, i kao što
On je okrenuo sebe prema vama sa milošću Njegovih bogatih milosti, i ne budite
kao naraštaj prijašnjih vremena koji su prošli, koji, jer su otežali srcem protiv
straha Božjeg, primili su mnoge kazne otvoreno, da bi sami bili kažnjeni, i da
oni koji dolaze poslije drhte i boje se. Jer svrha dolaska našega Gospoda u
svijet zasigurno je, da bi On naučio nas i pokazao nam svršetak stvaranja kada
će biti oživljenje svih ljudi, i da u to vreme njihov smjer ponašanja bude
označen u njihovim osobnostima, i njihova tela biti će knjige za pisanje
pravde, niti će iko biti tamo ko je neupoznat sa knjigama, jer svako će čitati
ono što je napisano u Njegovu vlastitu knjigu.
Vi koji imate oči, utoliko koliko ne osećate, ste sami
također postali kao oni koji vide a ne čuju, i uzalud se vaši neučinkoviti
glasovi naprežu do gluhih ušiju. Dok oni nisu za krivnju jer ne čuju, jer oni
su po prirodi gluhi i nijemi, a krivnja koja je pravedno nanesena pada na vas,
jer vi niste bili voljni da uvidite – ne čak ono što vidite. Jer tamnim oblakom
greha koji se širi vašim mislima vi ne stičete nebesko svjetlo, koje je
razumevanje znanja.
Pobegnite, stoga, od stvari učinjenih i stvorenih, kao što
vam rekoh, koji su jedino zvani bogovima u imenu, dok nisu bogovi u prirodi
njihovoj; i priklonite se ovome Biću, koji u Njegovoj prirodi je Bog od uvijek
i od večnosti, i nije nešto stvoreno, kao vaši idoli, niti je On stvorenje i
delo umetno, kao te slike u kojima se slavite. Jer, iako ovo Biće je stavilo
telo, opet on je Bog sa Njegovim Ocem. Jer delo stvaranja, koje drhti kad On je
ubijen i poražen u Njegovim stradavanjima smrti – oni nose svedočanstvo da On
san je Bog Stvoritelj. Jer nije zarad čovjeka da je zemlja drhtala, već zarad
Njega koji je utvrdio zemlju na vodama, niti je zarad čovjeka da je sunce
potamnilo u nebesima, već zarad Njega koji je učinio velika svetla, niti je za
čovjeka da pravedni su povraćeni u život ponovo, već za Njega koji je dao silu
nad smrću od početka, niti je za čovjeka da zavjesa hrama židova je poderana od
vrha do dna,već za Njega koji je rekao njima, Pogledajte, vaša kuća je
opustela. Jer , gle! Osim ukoliko oni koji su razapeli Njega su znali da On je
Sin Božiji, oni ne bi proglasili opustošenje niihova grada, niti bi oni
donijeli Jauk! Na sebe. Jer, i ako su željeli da načine svjetlo ovoga priznanja,
strašne pometnje koje su se dogodile u to vreme ne bi im dopustile da učine
tako. Jer gle! Neki čak između dece onih koji su razapinjali su postali danas
propovjednici i evanđelisti, zajedno sa mojim prijateljima apostolima, u celoj
zemlji Palestine, i među Samarićanima, i u celoj zemlji Filisteja. Idoli pagana
su također prezreni, i križ Hristov je čašćen, i svi narodi i stvorenja
priznaju Boga koji je postao čovek.
Ako, stoga, dok Isus naš Gospod je bio na zemlji vi ste
verovali u Njega da On je Sin Božji, i prije nego li ste čuli riječ Njegova
propovedanja biste priznali Njemu da On je Bog; sada kada On je uzašao ka svome
Ocu, i videli ste znakove i čuda koja su učinjena u Njegovo ime, i čuli ste sa
svojim ušima riječ Njegova Evanđelja, neka niko od vas ne sumnja u svojim
mislima – tako da obećanje Njegova blagoslova koji je On poslao k vama bude
ispunjeno prema vama: Blagosloveni ste vi koji ste verovali u mene, a niste me
videli, i, jer ste tako verovali u mene, grad u kojem živite biti će
blagosloven, i neprijatelj neće prevladati nad vama zauvek. Ne okrečite se,
stoga, od njegove vjere: jer , gle! Vi ste čuli i vidjeli koje stvari svjedoče
Njegovvoj vjeri – pokazujući da On je obožavani Sin, i slavni je Bog, i
pobjedonosni je Kralj, i močna je Sila, i kroz vjeru u Njega čovjek može da
dobije oči istinskog uma, i da razumije da, tkogod obožava stvorenje, gnjev
pravde će ga preuzeti.
Jer u svemu što mi pričamo pred vama, prema onomu kako smo
primili od dara našega Gospoda, tako govorimo mi i učimo i objavljujemo, da
biste vi obezbedili svoje spasenje i da ne uništite vaše duše kroz greh
paganizma: jer nebesko svjetlo koje se pdiglo nad stvaranjem, i On je koji je
izabrao oce od ranijih vremena, i pravednike, i proroke, i govorio sa njima u
otkrivenju Svetoga Duha. Jer On sam je Bog Židova koji razapeše Njega, i ka
komu je to što grešni pagani su prinosili obožavanje, čak dok nisu znali, jer
nema drugoga Boga u nebesima i na zemlji; i gle!priznanje uzlazi ka Njemu od
četri ugla stvaranja. Vidi! Stoga, tvoje uši su čule ono što nisi čuo, i gle!
Nadalje, tvoje oči su videle što nikad nisi video.
Ne budite, stoga, dobitnici onoga što ste vidjeli i čuli.
Odložite od sebe pobunjenički im vaših otaca, i oslobodite se od tereta greha,
koji ima vlast nad vama u ljevanicama i u žrtvama prinesenim pred rezane likove;
i budite zaokupljeni sa vašim ugroženim spasenjem, i za nedostupnu podršku na
koju se oslanjate, i uzmite novi um, koji obožava Stvoritelja a ne stvari koje
je on učinio – um u kojem je oslikana zlika istine, od Oca i Sina i Svetoga
Duha; verujući i bijući kršteni u trojnim i velikim imenima. Za ovo je naše
učenje i naše propovijedanje. Jer verovanje istine Hrista se ne sastoji od
mnogo stvari. I oni od vas koji nisu voljni da budu poslušni Kristu su svjesni
da ja sam mnogo puta ponavljao moje riječi pred vama, i odredio da vi uvidite i
razumijete šta čujete.
I mi sami čemo se radovati u ovomu, kao ratari koji se
raduju u polju koje je blagoslovljeno; Bog također biti će slavljen vašim
pokajanjem prema Njemu. Dok ste spašeni ovim, mi također, koji smo vam dali
ovaj savjet, nećemo biti opljačkani blaženom nagradom ovoga dela. I , jer Ja
sam siguran da vi ste zemlja blagoslovena prema volji Gospoda Hrista, stoga,
umjesto praha naših stopala kojima smo zapovijedili da otresemo protiv grada
koji neće primiti naše riječi, ja sam danas otresao vrata vaših ušiju govorom
mojih usana, u kojima je oslikan dolazak Hrista koji je već bio, i također onaj
koji će biti, i uskrnuće i oživljenje svih ljudi, i odvajanje koje će se učiniti između vjernih i
nevjernih; i bolna kazna koja je rezervisana za one koji ne znaju Boga, i
blaženo obećanje buduće radosti koju će oni primiti koji su verovali u Hrista i
obožavali Njega u Njegovom uzvišenom Ocu, i priznali Njega i Njegov božanski
Duh.
I sada je prilika za nas da zaključimo sadašnji razgovor; i
neka oni koji su prihvatili riječ Hrista ostanu sa nama, i oni također koji su
radi da nam se pridruže u molitvi, i potom neka idu svojim kućama.
I Adej apostol se radovao da vidi velik broj stanovnika
grada koji je ostao sa njim, i njih jebilo nekoliko koji nisu ostali u to
vreme, dok čak tih par ne mnogo dana nakon prihvatiše njegove riječi i verovaše
u Evanđelje dato u propovedanju Hrista.
I kad Adej apostol je govorio ove stvari pred celim gradom
Edese, i Kralj Abgar vidje da ceo grad se radovao u njegovom učenju, ljudi i
žene jednako, i čuo je kako mu govore, Istinit i vjeran je Hrist koji te je
poslao nama – on sam se također radovao na ovo, dajući hvalu Bogu; jer, kao što
je čuo od Hanana, njegovog Tabularius, o Hristu, tako da je on vidio čudesna
močna dela koja Adej apostol je učinio u ime Hrista.
I Abgar kralj također mu reče: Kao što sam slao Hristu u mom
pismu Njemu, i kao što je On također poslao meni, tako sam ja također primio od
vas danas; tako ću ja verovati sve dane moga života, i u istim stvarima ja ću
nastaviti i pohvaliti se, jer ja znam također da nema druge moči u čije ime ovi
znakovi i čuda su učinjeni osim u sili Hrista koga ti propovedaš u istini. I
odatle Njega ću obožavati – ja i moj sin Manu, i Augustin, i Šalmat kraljica. I
sad, štagod vi željeli, izgradite crkvu, mjesto sastanka za one koji su
verovali i verovati će u tvoje riječi, i prema zapovijesti datoj od tvoga
Gospoda, slugi doba sa pouzdanjem, onima također koji će biti sa tobom kao
učitelji ovoga Evanđelja Ja sam pripremljen da dam velike donacije, kako oni ne
bi imali nijedan drugi rad osim službe, i štogod je traženo od vas za izdatke
izgradnje Ja sam ću vam dati bez manjka, dok riječ vaša bude autoratitativna i
nadmoćna u ovome gradu, štaviše, bez dejstva ijedne druge osobe dolazite u moje
prisustvo kao jedni u vlasti, u palaču moga kraljevskog veličanstva.
I kad Abgar je otišao u svoju kraljevsku palaču on se
radovao, on i njegovi prinčevi sa njim, Abdu sin Abda, i Garmaj, i Šemašgram, i
Abubai, i Meherdat, zajedno sa drugim njihovim drugarima, i sve šta su njihove
oči videle i njihove uši čule, i u zadovoljstvu njihova srca oni počeše da
hvale Boga jer je okrenuo njihov um prema Njemu, odričući se paganizma u kojem
su živjeli, i ispovijedajući Evanđelje Hrista. I kad Adej je izgradio crkvu oni
su nastavili da prinose u zavjetima i žrtvama, oni i ljudi grada, i tamo su oni
nastavili da prinose njihove hvale sve dane njihova života.
I Avida i Barkalba, koji su bili upravitelji i vladari, i
nosili su kraljevsku krunu, dođoše Adeju, i upitaše ga o stvari Hrista, tražeći
da im on kaže kako On, iako je Bog, pojavio se njima kao čovjek: i kako, rekoše
oni, si ti mogao pogledati na Njega? I on nastavi da ih zadovoljava u pogledu
ovoga, o svemu što su njihove oči vidjele i onomu što su njihove uši čule o
njemu. Štaviše, sve što su proroci izgovorili u pogledu Njega on je ponavljao
pred njima,i oni su primili njegove riječi zadovoljno, i sa vjerom, i tamo nije
bilo čovjeka koji ga je izdržao, za slavna djela koja on nije dopustio
nijednomu čovjeku da izdrži.
Šavida, štaviše, i Ebednebu, glavni sveštenici grada,
zajedno sa Pirozom i Dilsom njihovim pratiocima, kada su videli znakove koje je
on učinio, otrčaše i zbaciše oltare na kojima su uobičajavali žrtvovati pred
Nebu i Bela, njihove bogove, osim velikog oltara koji je bio nasred grada, i
oni vikaše i rekoše: Uistinu ovo je učenik od toga znanog i slavnoga Gospodara,
u pogledu koga mi smo čuli sve šta je On učinio u zemlji Palestini. I svi oni
koji su verovali u Hrista primili su Adeja, i krstili ih u ime Oca, i Sina, i
Svetoga Duha. I oni koji su uobičajavali da obožavaju kamenje i životinje
sjedoše na njihove noge, oporavljeni od ludila paganizma s kojim su bili
unesrećeni. Židovi također, trgovci lepom odećom, koji su bili bliski zakonu i
prorocima – i oni su bili ubijeđeni i postali učenici, i priznali Hrista da On
je Sin živoga Boga.
Ali ni kralj Abgar niti apostol Adej nisu tjerali nijednoga
čovjeka silom da veruje u Hrista, jer bez sile čovećije sila znakova tjerala je
mnoge da vjeruju u Njega. I sa sklonošću oni su primali Njegovo učenje – cela ova
zemlja Mesopotamija,i sve oblasti okolo nje.
Agej, štaviše, koji je napravio svilu i krune kralja, i
Palut, i Baršelama, i Barsamja, i pridruženi njima sa njim u službi, njihov
zadataj je bio da čitaju Stari Zavjet i Novi, i u prorocima, i u Delima
Apostolskim, i da razmišljaju na njima stalno; strogo nalažući im da im tela
budu čista i njihova lica sveta, kao što trebaju ljudi koji stoje pred oltarom
Božjim. A budite vi, reče on, daleko uklonjeni od krivog zaklinjanja i od zlog
ubojstva, i od nečasnog svedočanstva, koje je vezano sa bludom, i od magijskih
veština, jer tamo nema milosti, i od istinitog govora, i vračanja, i od sudbine
i rođenja, kojima se hvale zavedeni Haldejci, i od zvezda, i od znakova
Zodijaka, u koje glupi veruju. I stavite dalje od sebe nepravu pristranost, i
mito, i darove, kroz koje nevini se proglašuju
krivim. I sa ovom službom, na
koju ste pozvani, vidite da nemate druga posla pored, jer Gospod je delo vaše
službe sve dane vašega života. I budite marljivi da date pečat krštenja.
I ne budite skloni dobiti svijeta. I čujte stvar sa pravdom i istinom. I ne
budite kamen spoticanja slijepima, da kroz vas ne bude huljeno ime Njega kojije
otvorio oči slijepima, prema onomu što smo videli. Neka svi, stoga, koji vide
vas osjete da vi sami ste u harmoniji (ljubavi) sa čimegod propovedate i učite.
I oni su služili sa njim u crkvi koju Adej je izgradio na
riječ i zapovijed Abgara kralja, bijući nameštena opskrbom od kralja i velikaša,
delom za kuću Božju, i delom za opskrbu siromaha. Štaviše, mnogo ljudi dan za
danom se sakupljalo i dolazilo na molitvenu službu, i na čitanje Staroga
Zavjeta, i Novog od Diatesarona (četiri evanđelja). Oni su također vjerovali u
oživljenje mrtvih, i sahranjivali svoje preminule u nado za oživljenjem.
Praznike Crkve su također držali u njihovim dobima, i bili su marljivi svaki
dan u bdijenjima Crkve. I oni su dodjeljivali milostinju, bolesnima i onima
koji su bili celi, prema uputi Adeja njima. U okolini, također, grada crkve su
bile građene, i mnogi su primili od njega upute za sveštenstvo. Tako da čak
ljudi Istoka, u izgledu trgovaca, prolazili su u teritoriju Rimljana, da bi oni
videli znakove koje je Adej činio. I kako su postajali učenici primali su od
njega propise za sveštenstvo, i u njihovoj vlastitoj zemlji Asirijaca oni su
upućivali ljude njihova naroda, i podizali kuće molitve tamo u tajnosti, zarad
opasnosti od onih koji su obožavali vatru i poštovali vodu.
Također, Narsej, kralj Asiraca, kada je čuo o istim tim
stvarima koje Adej apostol je učinio, on posla poruku Abgaru kralju: Ili
pošalji mi čovjeka koji čini te stvari pred tobom, da ga vidim i čujem njegovu
riječ, ili pošalji mi izveštaj svega što si video od njega u svome gradu. I
Abgar napisa Narseju, i izloži mu celu priču o djelima Adeja od početka
dokraja, i on ne ostavi ništa što mu nije napisao. I , kad Narses je čuo ove
stvari koje su mu bile napisane, on je bio zatečen i začuđen.
Abgar kralj, još, jer nije mogao da pređe u teritoriju
Rimljana, i da ide u Palestinu i ubije židove koji su razapeli Hrista, napisa
pismo i posla Tiberiju Cezaru, pišući ovako:---
Kralj Abgar ka našemu Gospodaru Tiberiju Cezaru: Iako ja
znam da ništa nije sakriveno od tvoga Veličanstva, Ja pišem da te obavjestim
tvoju jaku i močnu Vlast da židovi koji su pod tvojom vlašću i žive u zemlji
Palestine su se sakupili zajedno i razapeli Hrista, bez ijedne greške vredne
smrti, a On je učinio pred njima znakove i čuda, i pokazao im močna dela, tako
da On čak podizao je mrtve u život za njih, i i vreme kada su ga razapeli sunce
je potamnelo i zemlja se uzdrmala, i sve stvorene stvari su drhtale i tresle, i
, kao od sebe, na njegova djela celo stvaranje i stanovnici postanja su se suzdržali.
I sada tvoje Veličanstvo zna šta treba da zapovjediš u pogledu naroda Židova
koji su učinili ove stvari.
I Tiberije Cezar napisa i posla Kralju Abgaru, i ovako mu je
napisao:---
Pismo tvoje Vjernosti prema meni sam primio, i pročitano je
preda mnom. U pogledu onoga šta su židovi se usudili učiniti u stvari krsta,
Pilat upravitelj također je napisao i obavjestio Aulbinusa moga prokonzula u
pogledu tih istih stvari o kojima mi pišeš. Ali, zbog rata sa narodom Španije,
koji su se pobunili protiv mene, je u hodu zasad, i zbog toga nisam uspio
osvetiti ovu stvar, ali sam pripravan, kada budem imao slobodnog vremena da
izdam zapovijed u pogledu zakona protiv Židova, koji nisu radili po zakonu. I
zarad ovoga, kao što se tiče Pilata, koji je bio određen od mene kao upravnik
tamo – Ja sam poslao drugoga umjesto njega, i otpustio ga u nemilosti, jer on
se odvojio od zakona, i učinio je volju Židova, i za zadovoljenje židova
razapeo Hrista, koji, prema onomu što sam čuo u pogledu Njega, umjesto da
podnese smrt na križu, zaslužio je da bude čašćen i obožavan od njih, i
naročito jer njihove oči su vidjele sve šta je učinio. A ti, u skladu sa tvojom
vjernošću prema meni, i vjerni savez u koji ste ušli vi i vaši očevi, si učinio
dobro pišući mi tako.
I Abgar kralj je primio Aristideja, koji je bio poslan od
Tiberija Cezara ka njemu, i u odgovoru on posla ga nazad sa darovima časti
prikladnim njemu koji ga je poslao njemu. I iz Edese on je otišao u Tikuntu,
gde Klaudije, drugi od cara, je, i od tamo, opet,on ode u Artiku, gde Tiberije
Cezar je bio: Kajus, štaviše, je čuvao područja okolo Cezara. I Aristidej sam
ispriča pred Tiberijem u pogledu silnih dela koja Adej je učinio pred Abgarom
kraljem. I kada je on imao slobodnog vremena od rata on posla i usmrti neke od
upravitelja Židova koji su bili u Palestini. I, kad Abgar kralj je čuo ovo, on
se radovao veoma da su židovi primili kaznu, i bilo je pravo.
I neke godine poslije Adej apostol je izgradio crkvu u
Edesi, i uredio je sa svime prikladnim, i učinio je učenike velikim brojem
stanovnika grada, on nadalje gradio je crkve u selima također – i one koje su
bile na udaljenosti i one blizu, i završio i ukrasio ih, i postavio u njima
đakone i starješine, i uputio u njima one koji su trebali da čitaju Sveto Pismo,
i naučavaju puteve i službu vanjsku i unutarnju.
Nakon svih ovih stvari on pade bolestan usled čega je
napustio svijet. I on je zvao Ageja pred celi skup crkve, i reče mu da se
približi, i učinio ga Vođom i Vladarem umjesto njega. I Palut, koji je bio
učitelj, on učini starješinom; a Abšelamu, koji je bio pisar, on učini
učiteljem. I , velikaši i upravitelji bijući se skupili, i stajući blizu njega –
Barkalba sin Zatija, i Marihab sin Baršemaša, i Senak sin Avida, i Piroz sin
Patrika, zajedno sa ostalim njihovim drugovima – Adej apostol reče im:--
Vi znate i svjedoci ste, svi vi koji me čujete, da,prema
svemu što sam propovedao vam i učio vas i što ste čuli od mene, čak tako sam se
ponašao među vama, i videli ste i u delima, jer naš Gospod nas je zadužio, da
štagod mi propovijedamo u riječima pred narodom, mi treba da radimo na djelu
pred ljudima. I, učinite također prema propisima i zakonima koji su određeni od
učenika u Jerusalimu, i kojim moji drugovi apostoli također rukovode svoje
ponašanje – ne okrenite se od njih, niti umanjujte išta od njih: čak kao što
sam ja vođen od njih među vama, i nisam se okrenuo ustranu od njih ni na desno
ni na levo, da ne bih bio stran od obečanog spasenja koje je rezervisano za
takve kao što su vođeni od njih.
Pazite, stoga, na ovu službu koju držite, i sa strahom i
drhtanjem nastojte u njoj, i služite svaki dan. Ne služite joj sa zanemarivim
navikama, već sa iskrenošću vjere , i ne dajte da slava Hrista se umanji iz
vaših usta, niti dajte težini molitve da u utvrđeno vreme dođe nada vas. Pazite
na istinitost koju držite, i na učenje istine koje ste primili, i na nasleđe
spasenja koje vam povjeravam, jer pred sudom Hristovim ćete dati izveštaj o
tome, kada On učini zbrajanje pastira i nadglednika, i kada On uzme svoj novac
od trgovaca da dodatkom dobiti. Jer on je Sin Kralja, i ide da primi
kraljevstvo i vrati, i On će doći i učiniti oživljenje u život svih ljudi, i
tad će On sjesti na tron svoje pravičnosti i suditi mrtvima i živima, kao što
nam je On rekao.
Ne dajte da tajno oko vaših misli bude zatvoreno ponosom, da
vaših kamena spoticanja ne bude mnogo na putu gde nema kamenova spoticanja, već
mrsko lutanje svojim stazama. Tražite one koji su izgubljeni, i upravljajte one
koji su zastranili, i radujte se u onima koji su nađeni, povijte one u ranama,
i pazite na uhranjene, jer iz vaših ruku će ovce Hristove biti tražene. Ne tražite čast koja prolazi, jer pastir
koji gleda da primi čast od svoga stada – tužno, tužno stoji njegovo stado iz
poštovanja prema njemu. Neka vaša briga bude velika za mlade jaganjce, čiji
anđeli gledaju lice Oca koji je neviđen. I ne budite kamenje posrtanja pred
slijepima, već čistite put i puteve u neravnoj zemlji, među židovima
razapinjačima, i zabludelim paganima, jer sa ovim dvjema ćete se imati boriti,
kako biste pokazali istinu vjere koju držite, i iako ste tihi, vaš skroman i
ukrašen izgled će boriti se za vas protiv onih koji mrze istinu i vole laž.
Ne udarajte siromašna u prisustvu bogataša, jer bičevanje
tuge je dovoljno za njih u njihovu siromaštvu.
Ne budite zbunjeni omraženim namislima Satane, da ne budete
svučeni goli od vjere koju ste obukli...I sa židovima, razapinjačima, mi nemamo
sudioništva. I ovo nasleđe koje smo primili od vas mi nećemo dati, već u tome
da odlazimo iz sveta, i na dan Gospodnji, pred sudom Njegove pravednosti, tamo
će On povratiti nam njegovo nasljeđe, kao što ste nam vi rekli.
I , kad su sve ove riječi izgovorene, Abgar kralj usta, on i
njegovi upravitelji i velikaši, i on ode u svoju palaču, i od onih koji su bili
tužni za njim jer on je umirao. I on posla mu lijepu odjeću, da bi bio
sahranjen u njoj. I , kad Adej je vide, on posla njemu, govoreći: U moje
vrijeme nisam uzeo ništa od tebe, niti ću sada na mojoj smrti uzeti išta od
tebe, niti ću izigrati riječ Hrista koju je on izgovorio nama: Ne primajte
ništa od nijednoga čovjeka, niti posedujte išta u ovome svijetu.
I tri dana nakon ovih stvari što su izgovorene od Adeja
apostola, on je čuo i primio svedočanstvo u pogledu učenja u njihovu
propovijedanju od onih uključenih sa njim u službu, u prisustvu svih velikaša
on je napustio ovaj svijet. A taj dan je bio peti u sedmici, i četrnaesti u
mjesecu Ijaru, što odgovara Maju. I ceo grad je bio u velikoj tugi za njim.
Nisu samo hrišćani bili tužni za njim, već i židovi također, i pagani, koji su
bili u ovom istom gradu. Ali Abgar kralj je bio tužan za njim više od ikoga, on
i prinčevi njegova kraljevstva. I u tuzi njegove duše od je omrazio i odložio
veličinu svog kraljevskog stanja u taj dan, i sa suzama zajedno tugovao sa svim
ljudima. I svi ljudi grada vidješe ga i behu začuđeni kako je uvelike patio
zarad njega. I sa velikom raskoši on ga je nosio, i sahranio ga kao jednog od
prinčeva kada umre, i on položio ga je u veliku grobnicu ukrašenu sa kipovima
izrađenim sa rukama – onu u koju su polagani iz kuće Aria, predaka Abgara
kralja, tamo ga položiše tužno, sa velikom tugom. I sav narod crkve odlazio je
tamo od vremena do vremena i molio se usrdno, i oni su držali sjećanje na
njegov odlazak iz godine u godinu, prema zapovijesti i uputi koja je tad
primljena od njih od Adeja apostola, prema riječi Ageja, koji sam je postao
Vođa i Vladar, i nasljednik njegove stolice nakon njega, po određenju
sveštenstva koje je primio od njega u prisustvu svih ljudi.
On također, sa istom uputom koju je primio od njega, učinio
je Sveštenike i Vođe u celoj zemlji Mesopotamije. Jer oni također, na isti
način kao Adej apostol, su držali čvrsto njegovu riječ, i slušali i primali,
kako dobri i vjerni naslednici apostola obožavanoga Hrista. Ali srebra i zlata nije uzeo od ikoga, niti
darova prinčeva koji su dolazili do njega, jer, umjesto primanja zlata i
srebra, on sam bogatio je Crkvu Hristovu sa dušama vjernika.
Štaviše, u pogledu celoga stanja ljudi i žena, oni su bili
časno i razboriti, i sveti i čisti, jer su živjeli kao isponici i časno, bez
mrljen- u razboritosti brižni prema službi, u njihovom uvažavanju prema
siromašnima, i njihovom posjećivanju bolesnih: jer njihovi koraci su bili puni
hvale od onih koji su ih videli, i njihovo ponašanje je bilo pohvaljeno od
stranaca – tako da čak su sveštenici kuće Neba i Bela odavali im čast u sva
vremena, zarad njihova dostojanstvena izgleda, njihovih istinitih riječi,
njihova iskrena govora koje je izviralo u njihovoj plemenitoj prirodi, koji
nije podređena pohlepi niti okovima pod strahom krivnje. Jer nije bilo nikoga
ko ih je vidio koji nije išao da ih pozdravi, da bi ih pozdravio sa
poštovanjem, jer prvi pogled na njih je ulivao mir na one koji su gledali, jer
kao mreža behu njihove riječi nježnosti širene nad nepokornima, i ulazili su
unutar stada iskreno. Jer nije bilo čovjeka koji ih je vidio koji se sramio
njih, jer oni nisu činili ništa što nije bilo primjereno sa čestitim i
propisanim. I kao posljedica tih stvari njihovo nošenje je bilo bezazleno kako
su širili njihovo učenje svim ljudima. Jer, štagod su oni rekli drugima i
uživali u njima, oni sami su činili tako; a slušatelji, koji su videli njihove
radnje da su išle zajedno sa njihovim rječima, bez mnogo nagovaranja su
postajali njihovi učenici, i ispovijedali su Kralja Hrista, hvaleći Boga što ih
je okrenuo prema Njemu.
I neke godine nakon smrti Abgara kralja,tamo ustade jedan od
njegovih nepokornih sinova, kojemu nije bilo do mira, i on posla riječ Ageju,
dok je on sjedio u crkvi: Učini mi krunu od zlata, onakvu kakvu si činio za
moje oce u prethodnim vremenima. Agej posla njemu: Ja neću se odreći službe u Hristu,
koja mi je povjerena od učenika Hrista, i napraviti krunu zlobe (ludosti). I ,
kada on vidje da se on nije pokorio se, on posla i razbi njegove noge dok je
sjedio u crkvi . I dok je umirao on zamoli Paluta i Abšelamu: U ovoj kući, za
čiju istinu, gle! Ja umirem, položite me i sahranite. I, kako ih je on
preklinjao, tako su ga položili – unutar unutrašnjih vrata crkve, između ljudi
i žena. I tamo je bilo veliko i bolno tugovanje u celoj crkvi, i u celome gradu
– prekomjeran bol i tuga koje je bilo tamo unutar crkve, takvo je bilo
tugovanje kad je Adej apostol sam umro.
I, kao posljedica njegova iznenadna umiranja i brzog
lomljenjem nogu, on nije mogao da položi svoju ruku na Paluta. Palut ode u
Antiohiju, i primi položaj sveštenstva od Serapiona biskupa Antiohije, kojim
Serapion sam položaj je primio od Zefirinusa biskupa grada Rima, u nasljedstvu
položaja sveštenstva od Simona Kefe, koji ga je primio od Gospoda, i bio je
biskup (episkop) tamo u Rimu dvadeset i pet godina u danima Cezara koji je
vladao tamo trinaest godina.
I prema običaju koji postoji u kraljevstvu Abgara kralja, u
svim kraljevstvima, štogod kralj zapovijedi i štogod je izgovoreno u prisustvu
je načinjeno napismeno i položeno među zapisima, tako također učini Labubna,
sin od Senaka, sin Ebedšadaja, kraljev pisar, napisa ove stvari izlažući Adeja
apostola od početka do kraja, dok Hanan također Tabularius, šarir (pisac svetih
knjiga?) kralja, postavi svoju ruku kao svedočanstvo, i položi pisanje među
zabilješkama kraljeva, gde propisi i zakoni su položeni, i gde ugovori kupaca i
prodavaca su brižno čuvani, bez ikog zanemarivanja.
Ovde završava učenje Adeja apostola, koje je on proglasio u
Edesi, vjernomu gradu Abgara, vjernoga kralja.
Zabilješka prevodioca (u engleski jezik, ne u južnoslavenski).-
Sledeća lista Sirijskih imena mjeseci, u korištenju carstva i tokom ere
Seleukida, nekoliko njih je spomenuto u ovim dokumentima, je uzeta od Caswinii
Calendarium Syriacum, uređeno u Arapskom i Latinskom od Volka, 1859. Kasnija
hebrejska imena su također dodata za usporedbu. Ono mora, međutim, biti
primjećeno da ''godine upotrebljene u Sirijskom Kalendaru, su, u najmanjem
nakon utjelovljenja, Julijanske godine, sastavljene od Rimskih mjeseci.'' (Vidi
L'Art de vérifier les dates: Paris, 1818, tom. i. p. 45.) U odnosu sa
hebrejskim mjesecima, stoga, nije tako blizu kao što imena označavaju, budući
da oni počinju sa novim mjesecima, i u interkalarnim (s ubačenim danima)
mjesecima, Veadar, slijedeći njihov dvanaesti mjesec Adar, je dodat.
Mjesec / Sirijski / Hebrejski
Oktobar / Tišri raniji / Tishri, ili Ethanim
Novembar / Tišri kasniji / Bik, ili Marcheshvan
Decembar / Canun raniji / Chisleu
Januar / Canun kasniji / Tebeth
Februar / Shubat / Shebat
Mart / Adar / Adar
April / Nisan / Nisan
Maj / Ajar / Zif, or Iyar
Jun / Chaziran / Sivan
Jul / Tamuz / Tammuz
August / Ab / Ab
Septembar / Elul / Elul
Izvor. Prevod na engleski B.P. Pratten. Iz Ante-Nicene
Fathers, Vol. 8. uredio Alexander Roberts, James Donaldson, i A. Cleveland
Coxe. (Buffalo, NY: Christian Literature Publishing Co., 1886.) Pregledano i
uređeno za New Advent by Kevin Knight.
<http://www.newadvent.org/fathers/0853.htm>
No comments:
Post a Comment