Jakovljev apokrif (Tajna knjiga Jakovljeva)

 preuzet prevod

JAKOVLJEV APOKRIF (I,2)

 

Uvod:

FRANCIS  E. WILLIAMS

 

Jakovljev apokrif djelo je nepoznatog autora koje je na koptski prevedeno sa grč­ kog, poslanica koju je - kako nas sam tekst upućuje - napisao Jakov,  Gospodinov brat. Ime navodnog primatelja je nečitljivo, ali moguće je da se radi o ranokršćanskom heterodoksnom učitelju Cerinthusu.  Poslanica sadrži tajni  zapis  ili  "apokrif' - odatle i naš naslov za cijeli traktat. Apokrif je namijenjen nekolicini izabranih - čak i među učenicima samo Jakovu i Petru - ali spasenje je obećano onima koji prime poruku.

"Jakovljeva" poslanica navodi da je apokrif napisan hebrejskim pismom, i spo­ minje jedan još tajniji apokrif kojeg je Jakov već poslao. Te su pojedinosti vjerojatno umetnute zbog dramatičnosti.

Po apokrifu, koji zauzima većinu našeg traktata, Isus se ukazao svojim učenicima 550 dana poslije uskrsnuća, i povukao na stranu Petra i Jakova da bi ih "ispunio" i dao im, u seriji govora, svoje konačno i definitivno učenje koje je do tada iznosio samo "u parabolama". Potom uzlazi do Očeve desne ruke, a Jakov i Petar neuspješno ga po­ kušavaju slijediti. Apokrif time završava a poslanica se nastavlja, navodeći da iznese­ no otkrivenje nije namijenjeno Isusovim učenicima, već "djeci" koja će se tek "rodi­ ti". Iako su učenici povjerovali otkrivenju, razgnjevila ih je napomena o djeci koja će tek doći, i Jakov ih je stoga razaslao u druge zemlje.  To bi vjerojatno trebalo posluži­ ti kao objašnjenje zašto naš traktat nije postao dijelom apostolskih propovijedi (ili ka­ nonskog pisma?).

Isusovi govori u apokrifu dijelom su sastavljeni od strane autora, ali uključuju  i stariji materijal koji je, kako se čini, produkt složene usmene, a možda i pismene pre­ daje; određeni dio materijala se može usporediti sa tekstovima koji čine osnovu ka­ nonskih evanđelja. U govorima Isus objavljuje da je sišao s nebesa kako bi spasio "vo­ ljene" sinove Božje, i kako bi ih pozvao da ga slijede natrag do mjesta odakle je do­ šao (odakle su oni došli?). Snažno ih uvjerava u spasenje, a istovremeno i poziva na ustrajnost i revnost, upozoravajući ih da bi se mogli izgubiti. Prvi i najduži govor, me­ đutim, na pune dvije stranice uzdiže mučeništvo. Specifičan stil, oblik i tematika tog govora upućuju da je možda riječ o kasnijoj interpolaciji.

Očito je da su osobe kojimaje ovaj traktat upućen sebe razlikovale od šire kršćan­ ske crkve. Vjerojatno su odbacivali doktrinu okajanja; svakako su odbacivali drugi Kristov dolazak i sveopće uskrsnuće, i nadali se kako će uzaći, u duši ili duhu, u kra- ljevstvo nebesko, za koje su ionako vjerovali da je unutar njih samih.  Takvo glediš- te, uz čestu upotrebu tipično gnostičke terminologije, navela je većinu istraživača na zaključak da je djelo kršćansko-gnostičko, usprkos nedostatku valentinovske ili neke druge poznatije gnostičke teologije. Svjedočanstvo o posebnom Isusovom ukazanju poslije njegova uskrsnuća, i pozivanje na Jakova kao izvora tajne i nadmoćne tradici­ je, sredstva su kojima su se gnostici često služili kako bi legitimirali svoju poruku.

Uzdizanje mučeništva, Jakovljeva poslanica, i opis Isusova ukazanja učenicima, možda su od sekundarnog značaja; ova i druga pitanja koja se odnose na književnu povijest dokumenta već su bila predmetima istraživanja, i zaslužuju daljnja istraživa­ nja. Traktat je, ističe se, najvjerojatnije napisan prije 150. godine n.e., dok je još po­ stojala mogućnost "prisjećanja" usmeno iznesenih Isusovih izreka i njihova zapisiva­ nja, jer takav se izričaj, po svoj prilici, ne bi koristio nakon uspostave Evanđelja. Broj­ ne sličnosti sa "oproštajnim diskursom" iz Četvrtog evanđelja također mogu pomoći pri datiranju ovog apokrifa, no u tom bi slučaju trebalo odlučiti radi li se o aluzijama na konkretan tekst iz Četvrtog evanđelja, ili o neovisnim raspravama o istim pitanji­ ma. Traktat, u svakom slučaju, nije mogao nastati poslije 314. g. n. e., kada su okon­ čani progoni crkve, a samim tim i rizik mučeništva.

 

 

JAKOVLJEV APOKRIF II , 1-16,30

[Jakov] piše [...] thos: Mir [s vama od] Mira, [ljubav od] Ljubavi, [milost od ] Milosti, [vjera] od Vjere, život od Svetog Života!

Budući da si zatražio da ti pošaljem tajnu knjigu koja je meni i Petru otkrivena od Gospodina, nisam te mogao odbiti niti te osporiti (?), već [sam] je [napisao] hebrejskim slovima i poslao tebi, i samo tebi. Kako si ti nositelj spasenja svetaca, nastoj i pobrini se ne ponavljati ovaj tekst drugima - ovo što Spasitelj nije želio razotkriti ni svima među nama, dvanaestorici njegovih učenika. No, blagoslovljeni oni koji budu spa­ šeni kroz vjeru u ove riječi.

Prije deset mjeseci poslao sam ti još jednu tajnu knjigu koju mi Spa­ sitelj bijaše razotkrio. S obzirom na okolnosti, međutim, smatraj tu knjigu kao otkrivenje meni, Jakovu; dok ova 2 [neprevedivi fragmen­ ti] dvanaestorica [su] učenika sjedila zajedno, prisjećajući se što je Spa­ sitelj rekao svakome od njih, bilo u tajnosti ili otvoreno, i [zapisujući to] u knjige - [No ja] sam zapisivao ono što je bilo u [mojoj knjizi] - gle, Spasitelj se ukaza [nakon] što [nas] je napustio [dok smo] gledali za njim. I pet stotina i pedeset dana nakon njegova uskrsnuća iz mrtvih, rekosmo mu: "Jesi li nas napustio i udaljio se od nas?"

No, Isus reče: "Ne, ali otići ću na mjesto odakle sam došao. Ako že­ lite poći sa mnom, pođite!"

Svi odgovoriše i rekoše: "Ako nas pozivaš, poći ćemo."

On reče: "Zaista, kažem vam, nikada nitko neće ući u kraljevstvo ne­ besko na moj poziv, nego (samo) ako ste sami ispunjeni. Ostavite Jako­ va i Petra nasamo sa mnom, da ih ispunim." I prozvavši tu dvojicu, on ih odvede na stranu i reče ostalima neka se nastave baviti svojim po­ slom.

Spasitelj reče: "Primili ste  milost 3 [neprevedivi fragmenti] Ne želi­  te li biti ispunjeni? Vaše srce je opijeno; ne želite li biti trijezni? Stidite  se! Odsad, bili budni ili spavali, upamtite da ste vidjeli Sina Čovječjeg, razgovarali s njime i slušali ga. Jao  onima koji  su vidjeli  Sina  Čovječ­ jeg; blagoslovljeni oni koji nisu vidjeli čovjeka, i koji se nisu družili s njime, i koji nisu razgovarali s njime,  i koji nisu od njega ništa čuli;  vaš  je život! Znajte, stoga, da vas je on izliječio kad ste bili bolesni, da biste mogli vladati. Jao onima koji  su se  oslobodili  svojih  bolesti, jer obolje­ ti će opet. Blagoslovljeni oni koji bolesti nisu iskusili, i koji  su za olak­ šanje znali i prije nego su oboljeli; vaše je kraljevstvo Božje.  Govorim vam, stoga: 'Ispunite se i  ne ostavljajte nijedno  mjesto  u  sebi praznim, jer onaj koji dolazi može vas ismijati'".

Petar tad progovori: "Tri puta si nam, evo, rekao 4 '[Ispunite] se; [ali] mi smo ispunjeni."

[Spasitelj odgovori] i reče, ["Rekao sam] vam ['Ispunite se'] da ne biste [žudjeli. No, oni koji žude] neće [biti spašeni]. Jer, dobro je biti ispunjen, a žudjeti je loše.

Stoga, jednako kao što je dobro da žudite, a loše da ste ispunjeni,  ta­ ko onaj koji je ispunjen žudi, a onaj koji  žudi ne postiže  ispunjenje kao što ga postiže onaj koji žudi, a onaj koji je ispunjen postiže savršenstvo kako i valja. Morate, stoga, žudjeti da biste mogli biti ispunjeni, i budite ispunjeni da biste mogli žudjeti, i da biste tako [ispunili] sami sebe još više. Ispunite se, stoga, Duhom, ali žudite za razumom jer razum <pri- pada> duši; njegova je [narav ona] duše."

No, ja mu odgovorih i rekoh: "Gospodine, pokorit ćemo ti se ako to želiš, jer, ostavismo svoje očeve i majke i sela kako bismo te slijedi­  li. Usliši nas, stoga, i ne dopusti da padnemo u iskušenje đavola, ono­ ga koji je zao."

Gospodin odgovori i reče, "Kakva je vaša zasluga ako vršite  volju Oca koju vam on nije darovao dok vas iskušava Sotona? No, ako vas Sotona ugnjetava i proganja, a vi vršite njegovu (Očevu) 5 volju, [ka­ žem] vam da će vas voljeti, i učiniti vas jednakima meni, i postat [ćete] ljubljeni kroz njegovu providnost, svojom vlastitom voljom. Zar neće­ te, stoga, prestati voljeti tijelo i strahovati od patnji? Ili još ne znate da vaše muke tek slijede, da će vas lažno optužiti, i zatvoriti u tamnice i nepravedno osuditi, i razapeti bez razloga i <sramno> pokopati, kao što je i meni to učinio onaj koji je zao? Zar ćete štedjeti tijelo, vi koje Duh okružuje poput zida? Ako razmislite koliko je dugo svijet postojao pri­ je vas, i koliko će još dugo postojati nakon vas, shvatit ćete da je vaš ži­ vot samo jedan dan, a da su vaše patnje samo jedan sat u tom danu. Jer dobro neće ući u svijet. Prezrite, stoga, smrt i mislite na život! Sjetite se mog križa i moje smrti, i živjet ćete!"

Ali ja odgovorih i rekoh mu, "Gospodine, ne spominji križ i smrt, jer to je daleko 6 od tebe."

Gospodin odgovori i reče, "Zaista, kažem vam, nitko neće biti spa­ šen tko ne vjeruje u moj križ. No, onima koji su vjerovali u moj križ pri­ pada kraljevstvo Božje. Tražite, stoga, smrt, kao mrtvi koji traže život; jer onima koji traže, otkrit će se. Kakvog im jada to može zadati? A vi, kada budete istraživali smrt, ona će vas naučiti izboru. Zaista, kažem vam, nitko tko strahuje od smrti neće naći spas; jer kraljevstvo <Božje> pripada onima koji joj se prepuste. Postanite bolji od mene; postanite poput sina Duha Svetoga!"

Tada ga upitah, "Gospodine, kako ćemo proricati onima koji od nas traže da im proričemo? Jer, mnogo je onih koji od nas traže, i očekuju čuti proročanstvo."

Gospodin odgovori i reče, "Zar ne znate da je proročka glava odsje­ čena s Ivanom?"

No, ja ga upitah, "Gospodine, zar je moguće skinuti proročku gla­ vu?"

Gospodin mi odgovori, "Kada spoznate što znači 'glava', i da proro­ čanstvo dolazi od glave, (tada) ćete razumjeti što to znači 'Glava je bi­ la 7 skinuta.' Isprva vam bijah govorio u parabolama, i niste razumje­ li; sada vam govorim otvoreno, i još (uvijek) ne razumijete. A opet, vi ste bili ti koji ste mi služili kao parabola u parabolama, i kao ono što je otvoreno u (riječima) koje su otvorene.

"Požurite naći svoj spas prije nego vas pritisne nužnost! Budite gor­ ljivi po vlastitoj volji i, ako je moguće, stignite čak i prije mene; Otac će vas voljeti zbog toga.

"Zamrzite licemjerje i zlu misao; jer misao je ta koja rađa licemjerje; no licemjerje je daleko od istine.

"Ne dopustite da kraljevstvo nebesko izblijedi; jer ono je poput pal­ mina drveta čiji su plodovi pali na zemlju. Oni (tj. pali plodovi) puste liš­ će, i kad proklijaju, već su isušili svoje utrobe. Tako je i s plodom koji izraste iz tog jednog korijena; kada je bio ubran (?), plod su nosili mno­ gi (?). On (plod) je svakako bio dobar, (i) da možete sada stvoriti nove biljke, <vi> biste ga pronašli.

"Budući sam već proslavljen na taj način, zašto me zadržavate kada želim otići? 8 Jer, nakon [muke], iznudili ste od mene da ostanem još osamnaest dana zbog parabola. Nekima je bilo dovoljno <da čuju> uče­ nje i razumiju 'Pastire', 'Sjeme', 'Građevinu', 'Svjetiljke djevica', 'Nad­ nicu radnika', 'Dvodrahmu' i 'Ženu'.

"Shvatite riječ ozbiljno! Jer, prvi dio riječi je vjera; drugi, ljubav; treći, djela; iz toga dolazi život. Jer, riječ je poput zrna pšenice; kad ga je zasijao, netko je vjerovao u nj; kada je niknulo, netko ga je volio jer je umjesto jednog vidio mnogo zrna. A kada je učinio djelo, našao se spašen, jer dio mu je poslužio za hranu, a dio je ostavio da ga nanovo zasije. Tako i vi možete primiti kraljevstvo nebesko; ako ga ne primite znanjem, nećete ga moći pronaći.

"Stoga, kažem vam, budite trijezni; ne dajte se obmanuti! I mnogo sam vam puta rekao, svima skupa, i tebi posebno, Jakove, 'Budite spa­ šeni!' I zapovjedih ti da me slijediš, i podučih te kako da govoriš pred arhontima. Evo, sišao sam, i govorio, i velike kušnje prošao, i krunu sam svoju nosio 9 nakon što vas spasih. Jer, sišao sam da bih među va­ ma boravio, kako biste vi zauzvrat mogli boraviti sa mnom. I, našav­ ši vaše kuće bez krovova, smjestio sam se u kućama koje su me mogle primiti, tad kada sam sišao.

"Imajte, stoga, vjere u mene, braćo moja; shvatite što je velika svjet­ lost. Ocu nisam potreban, - jer ocu sin nije potreban, već je sinu potre­ ban otac - pa ipak, ja idem k njemu. Ocu Sina vi niste potrebni.

"Poslušajte riječ; shvatite znanje; ljubite život, i nitko vas neće pro­ ganjati, niti će vas tko ugnjetavati, osim vas samih.

"O vi jadni; O vi nesretni; O, lašci; O krivotvoritelji znanja; O vi greš- nici protiv Duha: možete li još slušati, kad vam je otpočetka doličilo govoriti? Možete li spavati, kada vam je od početka doličilo biti budni­ ma, kako bi vas kraljevstvo nebesko moglo primiti? 10 Zaista je, kažem vam, lakše čistome u kal pasti, i čovjeku svjetlosti pasti u tamu, nego vama vladati ili ne vladati.

"Vaših sam se suza sjetio, vaših jadikovki i vaše boli, (kad kažete) 'Daleko su iza nas'. Ali sada, vi koji ste izvan Očeva nasljedstva, plači- te kad je potrebno i jadikujte i propovijedajte što je dobro, jer Sin uzla­ zi kako mu i priliči. Zaista, kažem vam, da sam bio poslan onima ko­  ji me slušaju, i da sam s njima govorio, nikada na zemlju ne bih sišao. Sramite se zbog toga.

"Znajte, napustit ću vas i otići, i ne želim više ostati  s vama,  kao što ni vi to niste željeli. Stoga, slijedite me, brzo. Iz tog razloga vam go­ vorim, 'zbog vas sam sišao'. Vi ste voljeni;  vi ste oni  koji  će u drugi­  ma potaknuti život. Prizivajte Oca, usrdno  se i često molite Bogu, i on  će vam dati. Blagoslovljen onaj koji vas je vidio s Njime, kad je On bio proglašen među anđelima i slavljen među svecima; vaš je život.  Raduj­  te se i budite sretni kao 11 sinovi Božji. Čuvajte volju njegovu da biste mogli biti spašeni; prihvatite moj prijekor i spasite se.  Zauzimam se za vas kod Oca, i on će vam oprostiti."

Kad smo čuli te riječi, ispuni nas zadovoljstvo, jer, žalili smo zbog riječi koje ranije spomenusmo. No, čim nas je vidio radosne, on reče, "Jao vama koje nitko ne zagovara! Jao vama koji žudite za milošću! Blagoslovljeni oni koji otvoreno progovoriše i sami zaslužiše milost. Usporedite se sa strancima; kakvi su oni u očima vašeg grada? Zbog če­ ga ste uznemireni kada se svojom voljom odmećete i odvajate od svog grada? Zašto svojom voljom napuštate svoje prebivalište, ostavljajući ga onima koji u njemu žele prebivati? O, vi otpadnici i bjegunci, jao va­ ma, jer bit ćete uhvaćeni! Ili mislite možda da Otac ljubi ljudski rod, ili da ga bez molitvi pridobiva, ili da nekome udjeljuje otpust u korist dru­ goga, ili da uslišava onoga koji traži? - On poznaje žudnju i potrebu ti­ jela! - (Ili mislite možda) da ovo (tijelo) ne žudi za dušom? Bez duše ti­ jelo ne griješi, kao što 12 ni duša nije spašena bez duha. No, ako je du­ ša spašena (kad je) lišena zla, i ako je duh također spašen, tad tijelo po­ staje slobodno od svih grijeha. Jer, duh je taj koji diže dušu, a tijelo je ubija; odnosno, ona (duša) samu  sebe ubija.  Zaista, kažem  vam,  on du­  ši neće zaboraviti nikakvog grijeha, niti  tijelu njegove krivnje; jer,  ni­ tko tko je od krvi i mesa neće biti spašen. Mislite li da su mnogi našli kraljevstvo nebesko? Blagoslovljen onaj koji je  sebe  vidio kao  četvrto­ ga na nebu!"

Kada smo poslušali te riječi, obuze nas nemir. Ali, vidjevši da smo uznemireni, on reče, "Govorim vam ovo da biste sami  sebe  spoznali. Jer, kraljevstvo nebesko je poput klasa pšenice koji nikne u polju.  Na­ kon što sazori, razbacuje svoje sjeme uokolo, i nanovo puni  polje klas­ jem za sljedeću godinu. Vi, isto, žurite požnjeti klas života da biste se ispunili kraljevstvom!

"Dok god sam s vama, slušajte me i pokoravajte mi se;  ali kad odem od vas, sjećajte me se. Sjećajte me se zbog toga što me, dok sam bio s vama, niste poznavali. Blagoslovljeni oni koji 13 nisu vidjeli, [pa ipak vjeruju]!

"Još jednom [vas uvjeravam], jer vama sam se razotkrio u gradnji kuće, veoma korisne, jer u njoj nalazite utočište, i  ona će ostati staja­ ti pored kuće vašeg susjeda, kad zaprijeti urušavanjem. Zaista, kažem vam, jao onima zbog kojih sam ovamo poslan; blagoslovljeni oni koji će uzaći do Oca! Još jednom vas opominjem, vi koji jeste; postanite kao oni koji nisu, da biste mogli biti s onima koji nisu.

"Ne činite kraljevstvo nebesko pustinjom u vama. Ne budite ponosni zbog svjetlosti koja obasjava, već prema sebi budite onakvi kakav sam ja prema vama. Jer, radi vašeg sam spasenja pristao biti proklet."

Na te riječi Petar odgovori i reče, "Gospodine, čas nas svesrdno upu­ ćuješ na kraljevstvo nebesko, čas nas od njega odvraćaš; čas nas uvje­ ravaš i približavaš vjeri, i obećavaš nam život, a onda nas izbacuješ iz kraljevstva nebeskog."

No Gospodin odgovori i reče nam, "Mnogo sam vam puta dao vje­ ru; tebi sam se, 14 Jakove, uz to i razotkrio, a vi me niste upoznali. Sa­ da vas opet vidim kako se radujete; i pored ushićenosti nad obećanjem života, jeste li tužni, žalite li što ste upućeni u kraljevstvo? Kroz vjeru

[i] znanje vi ste primili život. Prezrite, stoga, odbacivanje kad ga čujete, već se tim više radujte kad začujete obećanje. Zaista, kažem vam, onaj tko primi život i vjeruje u kraljevstvo, nikada ga neće napustiti, čak ni ako ga Otac poželi istjerati.

"To sam vam za sada želio reći; sada ću, međutim, uzaći na mjesto odakle sam došao. Ali vi, vi ste me odbacili kada sam poželio otići, i umjesto da mi se pridružite, vi ste me progonili. No, obratite pozornost  na slavu koja čeka na me, i otvorenih srca slušajte himne koje  me  če­  kaju na nebesima; jer, danas moram zauzeti (svoje mjesto kraj) Očeve desne ruke. Rekoh vam svoju posljednju riječ, i  sada vas napuštam, jer me kočija duha uzdiže uvis, i ovoga ću se trenutka svući da bih se mo­ gao odjenuti. Ali, obratite pozornost; blagoslovljeni su oni koji su na­ vijestili Sina prije njegova silaska, kako bih, kada dođem, mogao (po­ novo) uzaći. Trostruko su blagoslovljeni 15 oni koje [je] navijestio Sin prije no što postadoše, kako biste vi imali udjela među njima."

To izrekavši, on nesta. A mi padosmo na koljena, ja i Petar, i stado­ smo zahvaljivati i slati naša srca u nebesa. Svojim ušima začusmo, i svo­ jim očima ugledasmo tutnjavu ratova, i zvuk trublji, i velika previranja.

Prošavši to mjesto, poslasmo svoje umove još više, i svojim očima ugledasmo, i svojim ušima začusmo himne i anđeoske blagoslove i an­ đeosku radost. Nebeska veličanstva pjevahu hvalu, i nas, također, uhva­ ti radost.

I opet, poslije toga, poželjesmo otposlati svoj duh nagore, do Veli­ čanstva, a nakon što uzađosmo nije nam bilo dopušteno išta čuti ili vid­ jeti, jer ostali nas učenici stadoše dozivati i ispitivati, "Što ste čuli od Gospodara? Što vam je rekao? Gdje je otišao?"

Mi im odgovorismo, "Uzašao je, i zavjetovao se i svima nam obećao život, i razotkrio nam je djecu (?) koja će doći poslije nas, zahtijevajući 16 [od nas] da ih volimo, jer za njih ćemo biti [spašeni]."

I kada su [to] začuli, povjerovaše doista u otkrivenje, no bijahu zlo­ voljni zbog onih koji će se tek roditi. I tako, ne željevši ih povrijediti, odaslah svakoga od njih na drugo mjesto. Ja sam otiđoh u Jeruzalem, moleći za svoj udio među voljenima, koji će se jasno prepoznati.

I molim da početak dođe od vas, jer tako ću biti spašen, budući da će oni kroz mene biti prosvijetljeni, mojom vjerom - i drugom  (vje­ rom) koja je bolja od moje, jer bih želio da je moja manja. Stoga, revno nastojte biti sličniji njima, i molite da dobijete udio među njima. Zbog onoga što sam rekao, Spasitelj nam nije dao otkrivenje poradi njih. Mi doista objavljujemo udio među onima za koje je objava dana, onima ko­ je je Gospodin učinio svojim sinovima.