Allah dž.š.
je izraelcima naložio odabir sveštenstva među njima koji će služiti Bogu, a to
se prenijelo i na hrišćane/kršćane. Hijerarhija
u sveštenstvu se razvila od početka, Aron/Harun a.s je bio glavni sveštenik, a
ostali mu posluživahu. Dakle to je postojalo, i prenosilo se zna se kakvim
izborom, ovim i onim, što ovdje sad nije bitno koliko je to bilo pravo, a jeste,
dobrim od Boga i lošim od svađe ljudi.
Mojsije / Musa a.s., je utemeljio sudije mimo sveštenstva, koje sudiše izraelu, po Božjem zakonu. Naravno bilo je i loših sudija, dobrih i loših kraljeva potom, a izbor kralja nije bilo Bogu po volji.
Po
preseljenju Poslanika islam se razvijao kao oblik vodstva, tj. imamstva, međutim
problem je što vjernici se nisu mogli složiti ko će imamiti tako da od početka
je došlo do sukoba, koji su bili stalni i danas se vode, što je rezultiralo
razvojem raznih pravaca u vjeri, tako da istinski pravi vjernici su bili skloni
povlačenju i osamljivanju.
Nije mi
poznato kad su nivoi iliti titule muftije, reisa, glavnog imama ...i sl.,
utemeljeni, moguće da su nastali onda kad je državi trebalo da kontroliše vjeru, i to može imati dvojni karakter kao i čovjek. Ali vjera uči da su vjernici jednaki.
Moguće je
da Bog direktno se umiješa u izbor onoga što mu je po volji, tako da bilo koja
hijerarhija bilo od Boga ili da je od ljudi, ima dakle dva pravca.
Oduvek je Bog izabirao sebi dobre ljude, od pamtiveka, što se najbolje vidi u Bibliji i Kur'anu izborom proroka, vjerovjesnika to jest poslanika. I onda kada je sva vera, sveštenstvo skrenuli, Bog bi izabrao čovjeka.
Dan danas ko i u svim dobima Bog se javlja, danas možda nešto manje, jer mi imamo knjige što prije ljudi nisu imali, Bog se može javiti direktno, ili preko posrednika, glasnika, a može se javiti i u snu ili dati neki znak. U bibliji na više mesta se javljao prorocima, to jest vidiocima u snu.
