Wednesday, February 22, 2017

Vjera je jedini neriješen Jugoslavenski problem i uzrok propasti Jugoslavije


Istorijsko nasljeđe hrvatskog katoličkog, bosanskog muslimanskog, i srpsko pravoslavnog naroda, je tako da odrednica narodnosti tj. naroda jeste vjera. U principu radi se o istomu narodu podijeljenom vjerom. U ovom razmatranju nije potrebno razmatrati slovence, makedonce, crnogorce, albance, pa ni kajkavce i čakavce, jer ova dva zadnja čine jedno nejasno šarenilo u hrvatskomu narodu, to su dakle nebitne stvari, a koje bi se riješile sledećim a to je vjera, tj. tri vjere.
Dogodilo se to tako, možda je Bog htio, a možda je i morao jer su ljudi tako uzrokovali. Kako god sjetim se kule vavilonske i kako su nastali narodi, izricanjem prokletstva prema ljudima, bog ih je stvorio da govore različitim jezicima. Ne volim zato djeliti ljude po tome koga su naroda, jer sve je to lijepo. Mi ovde imamo problem sa vjerom, a sve te tri vjere su kad ih izučite – ISTA VJERA.
Kur'an na više mjesta govori da su nevjernici u većini, da ih je više, to može biti recimo 80%. Dakako da će se onda sve njih pitati, sve dok manjini Bog ne pomogne. Stvar je da je to sve zamagljeno, kod nevjernika isprepleteno lažima, tako da se oni i među sobom ne slažu, a što je pogodno tle za uzvisivanje dobra.
Vratimo se lošim iskustvima sa vjerom u istoriji. Katolička crkve je imala period kada je vladala Evropom i tad činila mnoga zlodjela. Zašto je pao pravoslavni svijet i zašto se hrišćanstvo podjelilo, očito je odgovor u nekim lošim stvarima, slabostima i dr. Muslimani također imaju period napretka i nazadovanja u svojoj istoriji, imaju velika dobra, ali i loših stvari.
Kad se vjera posmatra iz ugla običnog neukog čovjeka, ona na osnovu postupaka recimo loših predstavnika vjere kao sveštenika, imama, može biti ljudima odbojna.
Mislim da je komunistički pokret odbacio vjeru umjesto da je prihvati, a nije je ni mogao prihvatiti, jer nije imao ko, nije bilo nikoga ko bi to objasnio, nije bilo ljudi koji bi se tako ponašali, niti su ljudi htjeli, niti je i sam Bog htio zarad vjerovatno takvih ljudi.
Dakle ako uzmemo zloupotrebu vjere prema ljudima, i da često vjera se dodvoravala vlasti na sistemu egipatske piramide, tako da faraon je prvi, a sveštenici drugi, potom vojska, činovnici, zanatlije, seljaci i robovi, logično je da iz ugla seljaka, radnika i ostalih, vjera je nepoželjna, a i ne poznaju je.
Možda je Jugoslavija bila kakva je bila i njeno nije bilo ulaziti u vjeru, već skrivati je, da ljudi ne bi se svađali, upravo zbog vjere su se posvađali. Rat je bio vjerski, a ne građanski ili kako god oni to nazivaju.
Postojali su periodi u Bosni i okolo kad su vjere lijepo sarađivale i razumijevale se, ali ako je Tito sakrio vjeru od ljudi, to nije moglo imati uspjeha.
Jednom vjerniku koje god da je vjere, ako je usmjeren u vjeru i prema Bogu, ako je vjernik upitati će se, a ko su oni ljudi, onda će vidjeti da ove sve tri vjere imaju istoga Boga, i da je to sve odraz iste vjere koja mada zvanično i stoji i kod Boga kao tri različite vjere, ali u istini je sve to jedno. Problem je sa dobrim i lošim ljudima, a ne vjerom ili narodima, dakle šta ćemo sa lošim ljudima? Oni su tu i uvijek će biti.
Jugoslavija, neko iz nje je mogao pokušati istinom ići i analizirati problem vjera, ali niko to nije učinio, i da razumnije sve prođe, jer vjerujem da je razumnije moglo, ali bilo je kako je bilo i kakvi su ljudi i kako je i trebalo, a na kaznu i pouku. Možda je najbolje o tome kakvi su to ljudi bili i kako je bilo, treba ostaviti, jer i pripda drugomu vremenu, a ne ovomu sada, ali i danas pričaju kako je bilo dobro, i da su ljudi bili dobri i da ih je vjera zavadila o kojoj nisu znali ništa, niti su Boga poznavali, niti znaju, niti čitaju Bibliju i Kur'an niti to koga osim malo njih zanima, i sad su oni tri naroda tri vjere, a isti narod ista vjera. I kao što bi Isus rekao: - oni ne znaju. A ko želi da zna saznati će, i kome je do istine potražiti će, neki hoće neki neće i onda imamo nemirno stanje, a mir pojedinac treba potražiti u sebi a ne u svijetu.
Želeći da podjelim neke misli o problemu s vjerom u Jugoslaviji, kod ljudi koji su se našli na udaru tri civilizacije, a koja je jedna civilizacija, ili će neko reći to je isto kao i tri brata u jednoj kući, pa svaki sebi gradi kuću, a koji će biti Kain a koji Abel, ne zna se, a biva i treći Set.
Hrvati su pod jarmom zapada bili, bosanci su prihvatili islam istoka, srbi su se našli tu na sudaru katolika i islama, islam je krenuo da slomi katolike, a onda je Bog povukao to, ko će znati zašto možda zbog one Bečke ili Pariške muzike koja je stvarana u molitvi, a tako je lijepa, pa ju je Bog ostavio i učinio preplet tih dvaju civilizacija. Ne znam samo i treća i ostale imaju svoje zašto, Bog misli o tomu, ne moramo mi, ali možemo misliti.
Zajednica južnih slavena se učinila kao neko rješenje u jednom trenutku vremena, kako bi hrvati tj. katolici oslobodili se austrougarsko-talijanskog jarma, srbima je to bilo primamljivo jer su hrvate smatrali kao braću ili kao svoje, a da bi bili slobodni od turske a i austrije, jer i s njom su imali problem, dakle ti narodi su željeli slobodu. Muslimani su se tu našli, u takvim idejama, izgubljeni nakon povlačenja turske. Tj dio bosanaca koji je ostao, nakon zasigurno mnogo onih koji su napustili Bosnu i otišli u Tursku. Bilo je nepopularno da se nazivaju kako žele, pa su se izjašnjavali i kao srbi i hrvati muslimanske vjeroispovjesti, dakle sad su oni bili stisnuti između srba i hrvata. Možda je trebalo i bugare uvući tad u Jugoslaviju, ili druge. Bilo je kako je bilo.
Zašto vjerski autoriteti u Jugoslaviji nisu radili na spajanju, ili stvaranju nove crkve ili nove vjerske zajednice je pitanje, zasigurno da je tu Vatikan imao svoje, jer zašto svećenici nisu rješavali vjerski problem? Šta je radila pravoslavna crkva? Problemi su tu bili.
Sukob hrvata i srba počeo je istok trenutka kad su se oslobodili jarma stranih sila, i kad su počeli u slobodi živjeti, počeli su se boriti ko će imati više vlasti, da li ovi ili oni. Hrvati kao malen narod, vjerovatno sad kao i srbi, će uvijek biti potčinjen nekomu jačem narodu, kad već nije uspjela jugoslavenska ideja jugoslavena kao naroda. Hrvati nikad neće biti germani, jer će onda nestati hrvata, tako da će teško egzistirati u okruženju u kojem jesu. Bosanci stalno vape za Turskom i imaju podršku albanaca, s kojima i tvore pandan srbima i hrvatima. Srbi računaju na ruse, i imaju pravo, imaju i Bugare i Grke, i lakše im je nego hrvatima, koji kleče pred Vatikanom za dobro da im dođe od zapada. I tu je udar i rat katolika i pravoslavnih. U daljnje razmatranje šta će turci i islamski svijet i bosanci ne treba dalje ulaziti. To je složenost koja je u Božjim rukama, to je tako On Bog stvorio, i tako testira ljude na dobre i loše, kako će ko postupiti, ali zasigurno rješenje nije u svađi sa vjerama i narodima, već u miru i saradnji.
I u samoj Bibliji Mojsiju je naređenoi da stranci u Izraelu uživaju sva prava kao i izraelci, odakle ova volja Božija treba da se ogleda na sve narode i vjere, eto osobito ove gdje imamo istog Boga, jer je teži problem sa budistima recimo i drugim, kod kojih je utvrđeno da nije Jahve ili Alah Bog, već zazivaju drugo što znaju to jest ne znaju, što možda i nije za osudu, jer dobar i loš čovjek su osnov i ključ svakoga problema za pojedinca i njegove misli o životnim pitanjima.
Komunistima i Titu je bilo lakše da bace razlike i vjersko pitanje da se ne vidi, pa su i stvorili neke većinom dobre ljude, ali Bogu se nije svidjelo kakvi su to dobri ljudi koji za Njega ne znaju, tako ih je i upoznao s vjerom, stvaranjem vjerskog problema razlike. Komunisti su možda trebali ili prije ko da se pozabavi tim pitanjem.
Kako god, na zemlji je i dobro i nekad loše, ili loše a nekad dobro, kažem radi ravnoteže dobrog i lošeg, a što je, i što je bilo i kako će biti ovisi o svakom čovjeku kako izabere, a opet ništa se bez Boga ne dešava i On jedini može dobro da donese, čovjek sam dobro ne može donijeti mislim zbog grijeha.
Čovjek ima tako malen mozak, koji nekad pravi se da sve zna, a tako je nebitan i sitan i neprimetan u univerzumu, obzirom na razmjere ovoga, treba shvatiti da smo kao zrnce pijeska u moru i da smo ništa, a Bogu smo tek nešto, njegovo stvorenje, s kojim On radi što hoće.
Neko je trebao ranije pozabaviti se vjerskim problemom u ovdašnjih naroda, možda i je ali ostalo je zaboravljeno. Vjerujem da je nekad i bila sloga između tri vjere u životu tih ljudi u jednom mjestu u jedno vrijeme, a onda dođe nevrijeme, i opet sunce. Govorim o srednjovjekovnoj Bosni, ali mislim da je bilo nekad i harmonije u doba turaka, ali i haosa. Jugoslavija je dala lijep život van vjere, u nevjeri, a možda vjeri, samo nisu znali, da je ključ u dobru i lošemu izboru, opet Bog voli da čovjek zna za Njega, a ne da ne zna, jer On hranu daje i opskrbu pa onda čovjek treba i zahvaljivati, a ne reći eto tako slučajno to je sve i to sam ja uradio, stvorio, jer zna se jedan je Bog. U tom smislu i ovi i drugi narodi i vjere trebaju se u dobru razgovarati, ako žele dobro, a dobro je dobro svih, a dobro nije dobro samo nekih, to je onda loše. Bog odlučuje, kad je vrijeme a kad nevrijeme, naše je samo da to prepoznamo i znamo, i da se ponašamo kako On zapovijeda, a greške da prašta molimo. 
Neko hoće a neko neće, tako da na kraju ove priče ono među ljudima o čemu treba razmisliti je da postoji, dobar i loš čovjek, a naše je da izaberemo, a Bog kuša, stvara teškoću da bi se došlo do nagrade. Život na zemlji sadrži i raj i pakao, pa je čovjekovo odabrati, posljednji sud će biti prema tome dali dobra ili loša djela prevagnu, tako će biti i tako biva već sad na zemlji. Zato i je kako je, do čovjeka je da prepozna. Zarad grijeha koji je sa prvim čovjekom došao i kako smo stvoreni, grijeh daje padajuću prirodu, izbjegavanje griješenja, vodi dobru, boljem životu i Božijoj blizini, jer odsustvo Boga u čovjeku je uzrok problema, a kad čovjek nađe Boga i čini kako on kaže, naći će i mir, najveće blago na zemlji.

Titule kod ljudi, činovi i potčinjavanje drugih

Eto dogodilo se zapazio sam, da riječ čin, ima korijen u riječi potčiniti (nekog ili nešto), što svakako da nije dobro kod ljudi uvoditi razlike, da se ljudi razlikuju, kao da jedan manje vredi od drugog koji je više vredan, jer pred Bogom svi smo na vagi jednaki. Ako ljudi trebaju da se razlikuju onda je to u svojim poslovima i obavezama i na osnov zasluga, a što nikako ne smje služiti u drugu svrhu nego li dobra, tako da nikako ne može biti to da čovjek služi čovjeku, jer svi služimo Bogu.

Naravno ovo je utopistički, ali realno u mislima jednoga vjernika, budući da je Bog stvorio i nevjernike, kojima je ovo smiješno, i jer oni vole da zlostavljaju druge ljude tjerajući ih da budu im sluge i robovi kao stoka, kako bi oni stekli dobit i bili kraljevi sa svojom vojskom poslušnika.

Čovjeku je ispravno da sluša samo Boga, a ako bi netko i postao rob, onda onaj koji ima roba prema robu treba lijepo da se ophodi, a rob da izvršava što treba. Razni su razlozi zašto netko postane rob, to može biti zbog neposlušnosti Bogu, pa propasti, pa ode u tuđi najam, a kako bi se drugi čovjek brinuo o njemu, imajući hranu, odjeću i krov nad glavom. Kad rob odradi i ako dobro radi, tako treba da može i da se oslobodi. Dakle sve zavisi od toga ne ko je čovjek ili gdje, već kakav je, u tomu je sav napredak, jer tokom godina vremena, život se mijenja i na taj način Bog radi s čovjekom što mu je volja, može dati dobro, može i oduzeti dobro, a što opet ovisi od čovjeka, da li on sebi želi što je dobro, pa kako radi tako mu i biva.

Vlast dolazi iz dva izvora, dobra od Boga i loša od ljudi



Matej, glava 21

23. I kad dođe u crkvu i stade učiti, pristupiše k njemu glavari sveštenički i starješine narodne govoreći: kakvom vlasti to činiš? i ko ti dade vlast tu?
24. A Isus odgovarajući reče im: ja ću vas upitati jednu riječ, koju ako mi kažete, i ja ću vama kazati kakvom vlasti ovo činim.
25. Krštenje Jovanovo otkuda bi? ili s neba, ili od ljudi? A oni pomišljavahu u sebi govoreći: a ako rečemo: s neba, reći će nam: zašto mu dakle ne vjerovaste?
26. Ako li rečemo: od ljudi, bojimo se naroda! jer svi Jovana držahu za proroka.
27. I odgovarajući Isusu rekoše: ne znamo. Reče i on njima: ni ja vama neću kazati kakvom vlasti ovo činim.


Istovjetno gornjem može se naći u jevanđelju po Marku glava 11, i u Luki glava 20.

Dakle Bog daje dobro i pravo, i oni ljudi kao Isus, Jovan Krstitelj i drugi koje je Bog pozvao i pravo im dao, vlast i sve, dolaze u sukob sa ljudima koji su većinom otpali od dobra i Boga i u sukobu su s njim, izmišljajući svoje vođe i vlasti koje su uvijek lošeg karaktera na dobit i nazadovanje ljudi. Tako su vlasti od ljudi u suprotnosti i sukobu sa vjernicima, dobrima. Jedino dobro dolazi od Boga, što se i može uvidjeti istorijskim pregleom u čitanju Biblije - Svetog Pisma. Ne samo jevanđelja ili novog zavjeta, već pre svega starog zavjeta, tj. čitave Biblije.

Friday, February 3, 2017

Bog govori protiv zemaljskih vlasti



Sveto Pismo, Jezekilj, glava 34

1. Opet mi dođe riječ Gospodnja govoreći:
2. Sine čovječji, prorokuj protiv pastira Izrailjevijeh, prorokuj i reci tijem pastirima: ovako veli Gospod Gospod: teško pastirima Izrailjevijem koji pasu sami sebe! Ne treba li stado da pasu pastiri?
3. Pretilinu jedete i vunom se odijevate, koljete tovno, stada ne pasete.
4. Slabijeh ne krijepite, i bolesne ne liječite, ranjene ne zavijate, odagnane ne dovodite natrag, izgubljene ne tražite, nego silom i žestinom gospodarite nad njima.
5. I raspršaše se nemajući pastira, i raspršavši se postaše hrana svijem zvijerima poljskim.
6. Ovce moje lutaju po svijem gorama i po svijem visokim humovima; i po svoj zemlji raspršane su ovce moje, i nema nikoga da pita za njih, nikoga da ih traži.
7. Zato, pastiri, čujte riječ Gospodnju;
8. Tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, što stado moje posta grabež, i ovce moje postaše hrana svijem zvijerima poljskim nemajući pastira, i pastiri moji ne traže stada mojega, nego pastiri pasu sami sebe, a stada mojega ne pasu;
9. Zato, pastiri, čujte riječ Gospodnju;
10. Ovako veli Gospod Gospod: evo me na te pastire, i iskaću stado svoje iz njihovijeh ruku, i neću im dati više da pasu stado, i neće više pastiri pasti sami sebe, nego ću oteti ovce svoje iz usta njihovijeh i neće im biti hrana.
11. Jer ovako veli Gospod Gospod: evo me, ja ću tražiti ovce svoje i gledati ih.
12. Kao što pastir traži stado svoje kad je kod ovaca svojih raspršanijeh, tako ću tražiti ovce svoje i oteću ih iz svijeh mjesta kuda se raspršaše kad bijaše oblačno i mračno.
13. I izvešću ih iz naroda, i pokupiću ih iz zemalja, i dovešću ih u zemlju njihovu, i pašću ih na gorama Izrailjevijem pokraj potoka i po svijem mjestima naseljenijem u zemlji.
14. Na dobroj paši pašću ih, i tor će im biti na visokim gorama Izrailjevijem; ondje će ležati u dobrom toru i po obilatoj će paši pasti na gorama Izrailjevijem.
15. Ja ću pasti stado svoje, i ja ću ih odmarati, govori Gospod Gospod.
16. Tražiću izgubljenu, i dovešću natrag odagnanu, i ranjenu ću zaviti i bolesnu okrijepiti; a tovnu ću i jaku potrti, pašću ih pravo.
17. A vama, stado moje, ovako govori Gospod Gospod: evo ja ću suditi između ovce i ovce, između ovnova i jaraca.
18. Malo li vam je što pasete na dobroj paši, nego ostatak paše svoje gazite nogama svojim? i što pijete bistru vodu, nego ostatak mutite nogama svojim?
19. A moje ovce pasu što vi nogama svojim izgazite, i piju što vi zamutite nogama svojim.
20. Zato ovako im veli Gospod Gospod: evo me, ja ću suditi između ovce debele i ovce mršave.
21. Što bocima i ramenima otiskujete i rozima svojim bodete sve bolesne tako da ih razagnaste napolje,
22. Zato ću izbaviti stado svoje da ne bude više grabež, i sudiću između ovce i ovce.
23. I podignuću im jednoga pastira koji će ih pasti, slugu svojega Davida; on će ih pasti i biće im pastir.
24. A ja Gospod biću im Bog, i sluga moj David knez među njima. Ja Gospod rekoh.
25. I učiniću s njima zavjet mirni, istrijebiću zle zvijeri iz zemlje, i oni će živjeti u pustinji bez straha i spavaće u šumama.
26. I blagosloviću njih i što je oko gore moje, i puštaću dažd na vrijeme; daždi će blagoslovni biti.
27. I drveta će poljska rađati svoj rod, i zemlja će rađati svoj rod; i oni će biti u svojoj zemlji bez straha, i poznaće da sam ja Gospod kad polomim palice jarma njihova, i izbavim ih iz ruku onijeh koji ih zarobiše.
28. I neće više biti plijen narodima, i zvijeri zemaljske neće ih jesti, nego će živjeti bez straha i niko ih neće plašiti.
29. I podignuću im biljku za slavu, i neće više umirati od gladi u zemlji, niti će podnositi sramote od naroda.
30. I poznaće da sam ja Gospod Bog njihov s njima, i oni, dom Izrailjev, da su moj narod, govori Gospod Gospod.
31. A vi ste stado moje, ovce paše moje, vi ljudi, a ja sam Bog vaš, govori Gospod Gospod.