Želja mi je pored biblijskog teksta, i pored brojne literature, kompletirati kako sam to nazvao treći biblijski krug, a nailazi se u literaturi docnije vidjeh da još neki tako to nazivaju. Ako su deuterokanonski ili apokrifni tekstovi čine drugi biblijski krug, i koji negdje barem u dijelovima su i dio same Biblije. Deuterokanonski tekstovi su dostupniji na jugoslavenskom području, od prvo navedenih pseudoepigrafskih tekstova koji čine treći biblijski krug i koje mi je želja prevesti, sa ostalim izvorima religijskih tekstova ovdašnjih religija monoteizma jugoslavenskog prostora, čime neupitno mora se poći od korijena vjere i jevrejskih tekstova.
Da ne bih dužio prvo sam preveo knjige o Adamu i Evi koje su dostupne na engleskom jeziku. Prevod koji sam ja učinio zasigurno je daleko od nekog savršenstva, ali tekst čini razumnim, i o tome ne bih puno. Manjkavosti ima, ali to ne čini prevod nerelevantnim. Daljni je podstrek da i drugi prevode, jer ja ovo ne bih radio da je neko uradio. Istina neko u Srbiji jeste preveo egipatsko etiopsku verziju, ali nije moguće dostupna, kao što moguće da prevoda ima ali nisu u opticaju ili ne znamo. U tom cilju sledeće na redu su svakako apokrifna evanđelja kao i apokrifna djela apostolska, i drugi spisi, dok su djela apostolskih učenika i spisi iz kumrana već prevedeni na naš jezik. Ovi tekstovi su kružili od najranijih vremena i našim krajevima pojedinačno.
https://en.wikipedia.org/wiki/Life_of_Adam_and_Eve
Knjige o Adamu i Evi ovdje prevedene su iz pet izvora, za koji se navodi da je grčki najpouzdaniji, kome latinski je najsličniji, a tu je i slavenski. Armenski i Gruzijska varijanta ovdje vrlo su međusobno slične. Egipatsko etiopska verzija života Adama i Eve je najopširnija, vjerovatno i najinteresantnija, a šta je istina ili ako ima preuveličavanja, čitalac može razlučiti sam za sebe. Ove knjige koje govore o prvobitnom grehu, i stvaranju i početku, daju nam uvod i razloge koje možemo tražiti uzrok stvarima koje nas od onda od Adama i Eve do danas zaukupljuju i utiču na nas. Pitanje greha danas treba tražiti u izvoru. Zašto je nešto danas ovako kako je, ove knjige daju odgovor na to. Vrijedi pročitati svih pet varijanti, svaka ima sličnosti i razlike. U opticaju se nalazi i djelo Otkrivenje Mojsijevo za koje se navodi da je istovjetan grčkoj verziji knjige o Adamu i Evi ili takozvanoj Apokalipsi Mojsija, što sam i provjerio.
Od najstarijih vremena, recimo u manastirima bilo je najuobičanije da se prevode knjige, a samo prevođenje tjera prevodioca da sporije čitajući duže razmišlja o tekstu, što je prednost čitanja i prevođenja, čime želim ohrabriti one koji bi da prevode da sebi učine tu uslugu, a i drugima koji ne znaju jezike.
''Knjige o Adamu i Evi pripadaju trećem redu apokrifnih tekstova. One mora da su originalno jevrejske knjige, i ispričane su vjerovatno bez namjere za prevaru. Jevrejske legende o Adamu su veoma brojne i veoma stare. Tokom hriščanske ere ove stare legende i proročanstva su skupljana u jednu knjigu, latinski Život Adama i Eve. Tokom 14 i 15 vijeka ovo je prevođeno skoro u svaki evropski jezik, i bilo je neizmjerno popularno. Jevrejski originali više nisu poznati, ali datum njihovog sastavljanja mora da je tokom ranog hrišćanstva''
''Druga knjiga, Mojsijeva apokalipsa je slično srednjovjekovno djelo, koje na mnogim mjestima je paralelno latinskom, tako da mora da su imale zajednički izvor. Navodno ovo djelo je objavljeno Mojsiju o prošlosti, o Adamu i prvom grijehu. Navodi se da se smatra da je originalni grčki tekst.''
''Kao datum nastanka Prve i druge knjige o Adamu i Evi navodi se period od 200-300g pre Hrista do 200-300 godina nakon Hrista, što se uopšteno odnosi na sve pseudoepigrafe.''
Citirano iz više izvora
Sadržaj:
1. Apokalipsa Mojsijeva – Grčki
2. Život Adama I Eve – Latinski
3. Slavenski život Adama i Eve
4. Prva knjiga Adama i Eve - egipatsko etiopski
Druga knjiga
Adama i Eve - egipatsko etiopski
5. Pokajanje Adamovo – Armenski
6. Knjiga Adamova – Gruzijski
APOKALIPSA MOJSIJEVA
APOCALYPSIS MOSIS
From-The Apocrypha and Pseudepigrapha of the Old Testament
R.H. Charles
Oxford: The Clarendon Press, 1913
I 1 Ovo je priča o Adamu I Evi nakon što su izašli iz raja.
I Adam pozna svoju ženu
2 Evu I ode pravo gde se sunce diže I ostade tamo osamnaest godina I dva mjeseca. I
3 Eva zače I rodi dva sina, Adiafota koji se zove Kain I
Amilaba koji je ABEL.
II 1 I POTOM, Adam I Eva su bili skupa I dok su spavali, Eva
kaže Adamu svome gospodaru:’ Moj gospodaru, Adame, vidi
2 vidjela sam u snu ove noći krv mog sina Amilaba koji je
Abel bi izlivena u usta Kaina njegovog brata I on ode da pije bez žalosti. Molio ga je da mu ostavi malo toga. I on
ču.
3 ne njega, već
proguta cijelo, i nije stalo u stomaku, već izađe kroza usta. I Adam
reče, ‚Hajde da ustanemo i idemo
4 vidjeti šta se dogodilo s njima. Bojim se da ih je neprijatelj napao negdje.
Iii 1 I oboje
odoše i nađoše Abela ubijenog, rukom njegovog brata Kaina. I Bog
2 kaže Mihaelu
arhanđelu: ‚Reci Adamu. ‚‘Ne otkrivaj tajnu koju znaš Kainu sinu svom, jer on
je sin gnjeva. Ne žali, jer dati ću ti drugog sina umjesto njega, pokazati će
ti sve što treba da radiš. Ne reci mu ništa. ‚‘Tako kaže arhanđel Adamu. I
držaše riječ u srcu, također i Eva, iako su tugovali za Abelom svojim sinom.
Iv 1 I potom, Adam pozna svoju ženu Evu, i ona zače nositi
Seta
I Adam reče Evi: ‘’Vidi! mi imamo
2 dobiti sina namjesto Abela, koga Kain ubi, hajde da damo
slavu I žrtvu Bogu.
V 1 I Adam dobi trideset sinova I trideset kćeri I življaše
Adam devet stotina I trideset godina, I pade bolesta I plakaše glasno
2 I reče, ‘Neka dođu svi moji sinovi k meni da ih vidim pre
nego umrem.’
3 I svi se sakupiše, jer zemlja beše podjeljena na tri
djela. I Set njegov sin mu reče
4oče Adame, koja
je tvoja želja?
5 I on reče,
‚Moja djeco, ja sam slomljen teškim nevoljama‘, I oni mu rekoše,’’Šta je
problem?’
Vi 1 I Set
odgovori I reče mu: Da li si se sjetio, oče, ploda iz raja koje nisi smio
jesti, I zato tugovao zbog čežnje za njima?’
Ako je tako reci
mi, I ja ću otići i
2 donijeti ti plod iz raja. Staviti ću prašinu na glavu i
plakati i moliti da Gospodar čuje me i pošalje svog anđela (i donese mi biljku
iz raja) i donijeti ću je tebi da te prođe nevolja.‘‘
Adam mu reče:
‚Ne, sine moj Set, već
3 Imam mnogo bola i nevolja!‘ Set mu reče, ‘ A kako je to došlo na tebe?’
Vii 1 I Adam mu reče: ‘Kad Bog je stvorio nas, mene I tvoju
majku, kroz koju ja umirem, dao nam je da jedemo sa svakog stable koje je u
raju, ali što se tiče samo jednog, on upozorio nas je da ne jedemo s njega, I
kroz to jedno mi umiremo. I čas dođe blizu za anđele
2 koji su bili čuvali tvoju majku da odu gore I veličaju
Gospodara, a ja sam bio udaljen od nje, a neprijatelj je znao da je ona sama I
dade njoj, I ona jede sa drveta sa koga nam je rečeno da ne jedemo.
3 Tad ona dade I
meni da jedem
Viii 1 ‚ I Bog
razgnjevi se na nas, i Bog dođe u raj i pozva je stražnim glasom i reče: ‘’Adame,
gdje si? I zašto se kriješ od moga lica? Može li se kuća sakriti od onoga ko ju
zida? ‚‘I on treče meni: ‚‘Jer si prekršio moj zavjet, donosim na tvoje tijelo
sedamdeset i dva udarca, kazna prvog udarca je bol očiju, drugi udarac uzetost ušiju i tako sve vrste bolova će te
snaći.
Ix 1 Kako reče
ovo sinovima svojim, Adam uzdahne tužno i reče: ‚Šta da radim? Ja sam u
velikoj nevolji.‘
I Eva plakaše i reče: ‚Moj gosspodaru
2 Adame, ustani I daj mi polovinu svoje nevolje I ja ću
izdržati, jer zbog mene ovo se dogodi tebi, zbog mene ti si opsjednut bolom I
nevoljama. ‘ Ali Adam
3 reče Evi, ‘Ustani I idi sa mojim sinom Setom blizu raja, I
stavite zemlje na svoje glave I placate I molite Boga da ima milosti prema meni
I pošalje svog anđela u raj, I da mi od drveta od koje ulje teče, I donese mi,
I ja ću pomazati sebe I imati ću odmora od svojih nedaća.’
X 1 Tad Set I Eva odoše prema raju, I Eva vidje svog sina, I
divlja zvijer napade ga, I Eva plakađe I reče: ‘Jao meni, ako
2 dođem do dana uskrsnuća, svi oni koji su griješili će me
prokleti govoreći: Eva nije držala zapovjedi Božje’ I ona
3 reče zvijeri: ‘Ti zla zvijeri, ne bojiš li se boriti sa
slikom Božijom? Kakos u tvoja usta otvorena? Kakos u tvoji zubi tako jaki? Kako
nisi dozvala se pameti da si potčinjena? Davno učinjena si podčinjena slici
Božijoj.’ Tad zvijer
4 plakaše I reče:
Xi 1 ‘Ne tiče se nas, Evo, tvoja pohlepa I tuga je tvoja, od
tebe je došlo da se vlast zvijeri uzdigla. Kakos u bila
2 tvoja usta otvorena za jelo drveta za koje Bog ti reče da
ne jedeš? Zato, naša priroda također bi promijenjena, zato ne možeš podnijeti,
3 ako ti počnem dokazivati.’
Xii 1 Tad Set progovori zvijeri, ‘Zatvori svoja usta I šuti
stojeći pred slikom Božijom do dana suda. ‘Tad reče
2 zvijer Setu: ‘Vidi, stojim pred slikom Božijom.’ I on ode
do svoje jazbine.
Xiii 1 I Set ode
sa Evom do raja, I plakaše tamo, I moliše Boga da pošalje anđela da im da ulje
milosti
I Bog
2 posla arhanđela Mihajla koji reče Setu: ‘Sete, čovjeće
Božiji, ne umaraj se sa molitvama I uticanjima što se tiče drveta iz kojeg teče
ulje da pomažeš svog oca Adama. Jer ono neće sad biti tvoje, ali na kraju
vremena
3 tad će sve meso ustati od Adama do velikog dana, svi ti
biti će sveti ljudi. Tad će užici raja biti dati njima I Bog će biti usred
njih. I oni neće vise griješiti pred njegovim licem, jer zlo srce će se uzeti od njih I dati će im se srce razumijevanja
dobra I služenja Bogu jedino.
A ti idi nazad do svog oca. Jer
6 vrijeme njegovog života se napunilo I on će živjeti tri
dana od danas dok ne umre. Ali kad mu duša ode, vidjeti ćeš užasni prizor
prolaženja.’
Xiv 1 Tako reče anđeo I ode od njih. I Set I Eva dođoše do
kolibe gde je Adam ležao. I Adam reče Evi: ‘Evo, šta
2 si donijela nan as? Donijela sin a nas veliko zlo koje je
smrt., (vladavina je gotova naše rase).’ I reće joj, ‘Zovi svu
3 našu djecu I naše djece djecu I reci im kako smo
pogriješili.’
Xv 1 Tad reče Eva njima: ‘ Čujte moja djeco I moje djece
djeco reći ću vam
2 kako nas je neprijatelj zaveo, dogodilo se dok smo čuvali
raj, svako od nas dio
3 dodijeljen od Boga. Ja čuvah u svom dijelu, zapadnom I
južnom. A đavo ode do Adamovog dijela, gdje muška stvorenja budu (jer Bog
razdvoji stvorenja, svi muški behu dati tvom ocu a sve žensko behu date meni.)
Xvi 1 I đavo reće zmiji govoreći, Ustani, dođi k meni I reći
ću ti riječ
2 gdje možeš zaraditi.’’ I on ustane I dođe do njega, I đavo
mu reće
3’’Čujem da si mudrija od svih zvijeri, I dođoh da se
savjetujem s tobom. Zašto jedeš Adamov korov a ne raj? Ustani I ja ću učiniti
da bude izbačen iz raja, kao
4 što smo mi izbačeni zbog njega.’’Zmija mu reče, ‘’Bojim se
da će Gospodar se ljutiti na mene.’’ Đavo mu reće: ‘’Ne boj se, samo budi moje
oruđe I ja ću pričati kroz tvoja usta riječi da ga zavedem.’’
Xvii 1 I odmah on objesi se na zid raja, I kad anđeli
uznidoše
2 da mole se pred Bogom, tad Satana se pojavi u obliku
anđelani pjevaše himne kao anđeli. I
ja bih na zidu I vidjeh ga,kao anđeo. I on mi reče:’’Jesi li ti Eva?’’ I ja
rekoh
3 njemu.
‘’Jesam’’. ‘’Šta ti radiš u raju’’? I ja rekoh mu, ‘’Bog nas postavi da čuvamo
4 i da jedemo od
njega. ‚‘Đavo odgovori kroz usta zmije: ‚‘Dobro činiš ali ne jedeš
5 od svake
biljke- ‚‘I ja rekoh ‚‘‘Da jedemo od svakog, osim od jednog, koje je u sredini
raja, za koje Bog nam zabrani da jedemo, jer On reče nam, na dan kad ga
okusite, umrijeti ćete smrtno.‘‘
Xviii 1 Tad zmija
mi reče, ‚‘Neka živi Bog! Ali ja te žalim, ne želim te ostaviti u neznanju. Već
ustani, dođi, čuj me i pojedi i vidi vrijednost tog drveta.‘’
2,3 Ali mu rekoh, ‘’Bojim se da će Bog biti gnjevan na nas
kao što Je rekao‘‘ I on mi reče: ‚‘Ne boj se, jer čim okusiš s njega, biti češ
kao Bog, i tad češ znati dobro i zlo.
4 Bog zna ovo da možeš postati kao On, zato ti je rekao,
Nečeš jesti s njega
5,6 Hajde, ne pridaj značaju biljci I vidjeti češ njegovu
veliku slavu. ‘’Bojim se da uzmem voće. I on mi reče: ‘’Dođi brzo, I ja
ću ti dati. Slijedi me‘‘
Xix 1 I otvorih mu i on idaše kratko, tad se okrenu i reče
mi: ‚‘Predomislio sam se
2 Neću ti dati
jesti ako mi se ne zakuneš da češ također dati svome mužu da jede. I ja rekoh,
‚‘Kojom zakletvom da ti se zakunem?
Sad što znam,
kažem ti. Prijestoljem
3 Gospodara, i Heruvimima i Drvetom Života! Dati ću također svome mužu da jede.’’ I kad je
primio zakletvu moju, on ode I stavi otrov na voće svoje poročnosti, koje je
požuda, korijen I početak svakog grijeha, I on sav granu do zemlje I ja uzeh
voće I jedoh
Xx 1 I u tom
trenu moje oči behu otvorene, i odmah znala sam da sam ogoljena od pravičnosti
2 kojom sam bila
odjevena, i plakah i rekoh mu: ‚‘Šta si tu
3 uradio meni lišio si me slave kojom sam bila odjevena?‘’ I
plakah također zbog zakletve, kojom se zakleh. A on siđe s drveta I nestane
4 I ja počeh da tražim, u ogoljenosti, u mom dijelu za
liščem da sakrijem sramotu, ali ne nađoh, jer čim sam pojela, lišče je palo
dole na svim drvetima u mom dijelu, osim smokvinog drveta
5 I uzeh lišče s njega I učinih sebi pojas I bio je od iste biljke od koje sam jela.
Xxi 1 I ja plakah u taj čas, ‘Adame, Adame, gdje si? Ustani,
dođi k meni i
2 Pokazati ću ti veliku tajnu. ‘’ Ali kad tvoj otac dođe, rekoh mu o grijehu
3 koji nas je doveo do pada naše velike slave. Jer, kad on
dođe, otvorih usta I đavo govoraše, I ja počeh
nagovarati ga I rekoh, ‘’ Dođi brzo, moj gospodaru Adame, čuj me I
pojedi plod drveta za koje Bog nam reče da ne jedemo s njega, I biti češ kao
4 Bog. ‘’A tvoj otac odgovori I reče, ‘’Bojim se da će Bog
se razljutiti na mene’’ I rekoh mu
5 ‘’Ne boj se, jer čim pojedeš znati češ dobro I zlo’’, I
ubrzo uvjerila sam ga, I on pojede I ubrzo njegove oči behu otvorene I on
također pozna svoju golotinju.
6 A meni reče, ‘’O bezumna ženo! Šta sam ti uradio da si me
izvela iz slave Božije?’’
Xxii 1 I u tom trenu, čusmo arhanđela Mihaela kako duva u
svoju trubu I zove
2 anđele govoreći: ‘’Ovako kaže Gospod, dođite sa mnom do
raja I čujte presudu kojom ću suditi Adamu.’’
3 I kad se Bog pojavi u raju, izdignut na prijestolju od
heruvima sa anđelima koji su prolazili pred njim I pjevali himne I hvale, sve
rajske biljke, na sudbinu oboje tvog oca
4 I moju, pretvoriše se u cvijeće. I prijestolje Božije se
učvrsti gdje je bilo Drvo Života.
Xxiii 1 I Bog pozove Adama govoreći, ‘’Adame, gdje si? Može
li se kuća sakriti od prisustva onog
2 ko ju je izgradio? ‘’Tad tvoj otac odgovori, ‘’Nije zato
što mislimo da se možemo sakriti od tebe, Gospodaru, već pobojah se, jer ja sam
go, I postideo sam se pred tvojom moći,
3 moj Gospodaru. ‘’Bog mu reče, ‘’Ko ti je pokazao da si go,
osim ako nisi prekršio moju
4 zapovijed, koju
ti rekoh da držiš. ‚‘Tad Adam sjeti se riječi koje mu ja rekoh govoreći
‚‘Učiniti ću te sigurnim pred Bogom; i on se okrenu i reče mi: ‚‘Zašto si to
učinila?‘‘ I ja rekoh, ‚‘Zmija me prevarila.‘‘
Xxiv 1 Bog reče
Adamu: Budući da nisi držao moju zapovijed i slušao si svoju ženu, prokleta je
zemlja od tvog djela. Raditi češ je a ona ti neće rađati, trnje i bodlje će
rađati ti, i u znoju svoga lica jesti češ svoj kruh. (biti češ u mnogim mukama,
srušiti će te gorčina, i slatkog nečeš kušati.)
3 Iscrpljen češ
biti i nečeš imati odmora, vručinom češ biti umaran, hladnoćom češ biti
stešnjen, stalno češ biti uposlen, ali nečeš biti bogat, rasti češ u širinu, i
doči do svog kraja.
4 Zvijeri, kojima si vladao, će ustati protiv
tebe, jer nisi držao moju zapovijed.‘‘
Xxv 1 I Gospod se
okrenu ka meni i reče: ‘’Budući da si slušao zmiju I nisi poslušao
2 moje zapovjedi,
biti ćeš u bolovima i patnji i neizdrživim mukama, rađati češ djecu u mnogim
mukama i u isti čas doći češ do rođenja, i izgubit češ svoj
3 život, od bolne muke i nevolje. Ali priznati češ I reči:
‘’Gospode, Gospode, spasi me, i
4 I neću vise grešiti tjelom.’’ I stoga, tvojim vlastitim
riječima ću ti suditi, mišlju neprijatelja koje on posada u tebe.’’
xxvi
1 I on okrenu se prema zmiji u velikoj ljutnji I reče:
‘’Budući da si uradila to, I postala nezahvalno oruđe dok nisi prevarila
nedužna srca, prokleta si ti među zvjerima.
2 Biti će ti uskračena hrana koju si jela I hranit ćeš se
prašinom sve dane
3 tvog života, na grudima I stomaku češ hodati I biti
proganjana rukama I nogama. Neće ti biti ostavljeno uho ili krila, nijedan ud
kojim si hvatala u zamku u
4 svojoj zlobi I uzrokovala da oni budu izbačeni iz raja, I
staviti ću neprijateljstvo između tebe I njihovog sjemena, ono će gaziti tin a
glavu a ti češ ih hvatati za petu do dana suda,.’’
Xxvii 1,2 Tako on reče I naredi anđelima da nas izbace iz
raja, I kako smo bili izbačeni sa plačem, tvoj otac Adam zamolio je anđele
rekavši: ‘’Ostavite mi malo vremena da zamolim Gospodara da ima milosti na mene
I sažali se, jer ja jedino
3 sam pogrešio.’’ I oni ga ostaviše I Adam plaka glasno I
reče: ‘’Oprosti mi Gospode moja djela.’’ Tad Gospod reče anđelima. ‘’Zašto
niste izveli Adama iz raja? Zašto ga
niste izbacili? Jesam li ja učinio krivo? Je li moja presuda
5 krivo suđena?‘‘
Tad anđeli padoše dolje do zemlje i moliše Gospoda govoreći, ‚‘Ti si pravedan,
O Gospodaru, i ti sudiš pravim sudom.‘‘
Xxviii 1 Ali
Gospod se okrenu Adamu i reče:‘‘ Neću te nadalje trpjeti u raju.‘‘
2 A Adam odgovori
i reće, ‚‘Daj mi, O Gospode, sa Drveta Života da jedem, prije
3 nego izađem.‘‘I
Gospod odgovori, ‚‘Nečeš sad s njega probati, jer zapovjedih heruvivima sa
ognjenim mačem kojima mašu na sve strane da čuvaju ga od tebe da
4 ga ti ne
probaš, već ti imaš rat koje neprijatelj tvoj stavi u tebe, jer kad izađeš iz
raja, ako držiš sebe dalje od svakog zla, kao što jedan umrije, kad jednom
uskrsnuća dođe vrijeme, tad ću te oživjeti i tad će ti biti dato Drvo Života.‘‘
Xxix 1,2 Tako reče Gospod i naredi da budemo istjerani iz raja. Ali otac
Adam plaka pred anđelima nasuprot raja i anđeli mu rekoše: ‚‘Šta želiš da
učinimo,
3 Adame?‘‘ I tvoj
otac reče im, ‚‘Vidite, vi me izbacujete, molim vas, dozvolite mi da uzmen
mirisno bilje iz raja sa sobom, da bih mogao prinijeti žrtvu Bogu nakon što
izađem iz raja da bi me on čuo.‘‘ I anđeli priđoše Bogu i rekoše: ‚‘JA’EL,
Vječni Kralju, zapovjedi, moj Gospode, da Adamu bude dat tamjan i lijepi mirisi
iz raja i sjemena
5 njemu za
hranu.‘‘ I Bog dade Adamu da die i da uzme slatke mirise i mirisno bilje iz
raja
6 i sjemena za
hranu. I anđeli ga pustiše i on uze četiri vrste: šafran, nard, iđirot I cimet
I ostala sjemena sebi za hranu, I nakon što uze ove, on izađe iz
7 raja. I bismo
na zemlji.
Xxx 1 Sad znate,
moja djeco, kazah vam kako bismo zavedeni, i čuvajte se od sagrešenja protiv
dobra.‘
Xxxi 1 I kad Eva
izgovori ovo usred sinova, dok je Adam ležao bolan i spreman da umre
2 dan nakon
bolova koji padoše na njega, ona mu reče: ‚‘Kako to da
3 ti umireš a ja
živim i koliko ću dugo ja živjeti nakon tebe? Reci mi.++I Adam joj reče: ‚‘Ne
mari, ali nečeš se zadržati nakon mene, već čemo skupa umrijeti. I ona
će ležati na mom mjestu. Kad umrem, pomaži me i nemoj da me ko dira dok
4 anđel Gospodnji ne kaže nešto što se tiče mene. Jer Bog me
neće zaboraviti, već će tražiti Svoje stvorenje, a sad ustani I moli Boga dok
ne predam svoj duh u ruke onoga ko mi ga je dao. Jer ne znamo kako čemo sresti
svog Stvoritelja, da li će biti ljut nan as, ili milostiv I smilovati se I
primiti nas.’’
Xxxii 1,2 I Eva usta
I izađe van I pade na zemlju I poče govoriti: Jas am pogriješila, O Bože, ja
sam griješila, O Bože Svih, ja sam pogriješila protiv Tebe. Jas am pogriješila
protiv odabranih anđela. Pogriješila sam prema Heruvima. Pogriješila sam protiv
Tvog velikog I nedodirljivog prijestolja . Jas am pogriješila pred Tobom I sav
grijeh počeo je od mene I mog nedjela u stvaranju.
3 Tako je molila Eva na koljenima, I gle, anđeo čovječji
dođe do nje, I podiže
4 je I reče: ‘’Ustani, Evo, od svog pokajanja, jer vidi,
Adam tvoj muž je izašao iz svog tijela. Ustani I vidi njegov duh je odnešen gore ka njegovom Stvoritelju.
Xxxiii 1 I eva usta i obrisa suze rukom, a anđeo joj reče,
‚‘Pridigni se
2 sa zemlje, I gledala je čvrsto u nebo, I gle svjetlosna
kola, nošena od četiri svijetla orla, i bilo je nemoguće za ijednog čovjeka
rođenog od žene da ispriča slavu njihovu ili
3 vidi njihovo lice, I anđeli su išli pred kolima I kad su
došli do mesta gdje je Adam bio kola stadoše I Serafim. I vidjeh zlatne
kadionice, između tvog oca I kola, I svi anđeli sa kadionicama I tamjanom
dođoše u žurbi do
5 tamjanovog prinosa I uznese se u dimu tamjana obuhvačajući
nebeski svod. I anđeli padoše dole I veličaše Boga, glasno plačući govoreći,
JA’EL, Jedini Sveti, oprosti nam, on je tvoja slika, I djelo Tvojih svetih
ruku.’’
Xxxiv 1 I ja Eva pogledah dva velika I puna straha čuda
stajaše u prisustvu Božijem I ja plakah zbog
2 straha, I plakah glasno do svog sina Seta I rekoh,
‘’Ustaj, Sete, od tijela tvog oca Adama I dođi k meni, I vidjeti češ čudo koje
nijedno ljudsko oko ne može izdržati.’
Xxxv 1 Tad Set usta I dođe do svoje majke I reče joj: ‘’Što
te muči? Zašto places? I ona reče mu:’’ Pogledaj
2 gore I vidi svojim očima sedam nebesa otvorena, I vidi
kako duša tvoga oca leži na licu I svi sveti anđeli mole za njega I govore:
‘’Oprosti mu, Oče Svih, jer on je Tvoja slika. ‘’Moli se, moje dijete
3Sete, šta ovo znači? I hoće li jednog dana on biti dat u
ruke Nevidljivog Oca, našeg Boga? Ali ko su dva
4 crnca koja stoje s molitvama za tvog oca Adama.’’
Xxxvi 1 I Set reče majci, oni su sunce I mjesec I oni sami
padoše I mole za našeg oca Adama. Eva reče
2 njemu. ‘’A gde je njihovo svetlo I zašto su uzeli takvu
tamnu pojavu?’’ I
3 Set joj odgovori, svijetlo ih nije napustilo, ali ne mogu
sijati pred Svjetlošču Svemira, Oca Svjetlosti, I zato njihovo svijetlo je
sakriveno od njih.
Xxxvii 1 I dok je Set govorio ovo svojoj majci, gle, anđeo
je puhnuo u trubu, I stadoše svi anđeli I ležali su licima dole, I oni plakaše
glasno teškim glasom rekoše: ‘’Blagosloven je Gospod od
2 djela Svog stvaranja, jer On se sažalio na Adama stvorenje
Svojih ruku, ‘ ali kad
3 anđeli rekoše te riječi, gle, dođe jedan seraphim sa šest
krila I uze Adama gore i odnese ga dalje
do Aheruskog jezera, i opraše ga triput, u prisustvu Božijoj.
Xxxix 1 I Bog reče mu: ‘’Adame , šta si to uradio? Da si
držao moje zapovijedi, sad se ne bi radovali oni koji su te izveli iz ovog
mesta, ali kažem ti okrenuti ću njihovu radost u žalost
2 a tvoja žalost će se okrenuti u radost, I ja ću te dovesti
do tvoje prijašnje slave, I staviti te iznad tvog zavodnika, a on će biti
izbačen
3 u ovo mjesto da vidi one koji sjede iznad njega, tad će on
biti osuđen I oni koji su ga slušali, I on će teško žaliti kad vidi tebe kako
sjediš na počasnom mjestu.
Xxxvii
4 I on osta tamo tri sata, ležeći, I potom Otac svega
sjedeći sa prijestolja raširi svoje ruke, I uze Adama I predade ga arhanđelu
Mihaelu govoreći: ‘’Podigni ga u raj na treće nebo, I ostavi ga tamo do
strašnog dana obračuna, koji ću učiniti u svijetu. ‘ Tad Mihael uze Adama I
odvede
6 ga gdje Bog reče mu.
Xxxviii 1 A nakon svega, arhanđel
pita za one što ostaše gde da ih postavi. I Bog
2 zapovjedi da svi anđeli trebaju
se sakupiti u Njegovom prisustvu, svaki po redu, I svi se anđeli sakupiše, neki
držeći kadionice u svojim rukama, a drugi trube, I gle! ‘Gospod
3 nad Vojskama’ dođe I četiri
vjetra odnesoše Njega I heruvima podigne na vjetru I anđeli nebeski pratiše
Njega I oni dođoše na zemlju, gdje je bilo tijelo Adama. I
4 oni dođoše do raja I sve lišće
raja beše prostrto tako da svi ljudi rođenog Adama spavaše u mirisu osim Seta,
jer je on rođen prema odredbi Božijoj’. I Adamovo tijelo osta tamo
5 u raju na zemlji I Set tugova
mnogo nada njim.
Xl 1 Tad Bog govori arhanđelima
Mihaelu, Gabielu, Urielu I Rafaelu: ‘Idite
2 u raj na treće nebo, I prostrite
lanenu odjeću I prekrijte tijelo Adamovo I donesite ulje od mirisnog ulja I
pospite ga iznad njega. I oni učiniše tako tri velika anđela I pripremiše ga za
sahranu. I Bog reče: ‘’Neka tijelo Abela također bude
3 donešeno . ‘ I donesoše ostalu
lanenu odjeću I pripremiše njegovo tijelo također. Jer bio je neukopan od dana
kad Kain ubi ga, jer bezumni Kain potrudio se da prikrije ga ali nije mogao,
jer ga zemlja nije htjela primiti, tijelo je izlazilo iz zemlje I glas je
izlazio iz zemlje govoreći: ‘Neću
5 primiti njegovo tijelo, dok
zemlja koja je uzeta I oblikovana u meni dođe k meni.’ U to vrijeme, anđeli
uzeše ga I staviše na stijenu, dok Adam njegov otac se ne sahrani. I
6 oboje behu sahraniti, prema
reči Božijoj, na mestu gde Bog uze prah, I On učini da mjesto bude uzdignuto za
dvoje. I Bog posla sedam anđela u raj I oni
7 donesoše mirisne začine I
staviše ga u zemlju, I oni uzeše oba tijela I staviše ih na mjesto koje su
uzeli I stvorili.
Xli 1 I Bog pozva I reče, ‘Adame,
Adame, ‘I tijelo odgovori iz zemlje I reče: ‘Ovdje sam moj Gospodaru, ‘A Bog mu
reče: ‘ Kažem ti
2 da si zemlja I da češ se u zemlju vratiti. Opet obečavam ti oživljenje,
dignuti ću te u uskrsnuću sa svakim čovjekom koji je tvoje sjeme..‘
Xlii 1 Posle ovih riječi, Bog napravi pečat i zapečati grob, da niko ne
može mu učiniti ništa za šest dana dok se njegovo rebro ne vrati njemu. Tad
Gospod i njegovi anđeli vratiše se na svoje mjesto.
2 I Eva također, kad se navrši
šest danapade u san. Dok je bila živa, plakala je gorko za Adamom koji je pao u
san, jer nije znala gde je položen. Jerk ad Gospod dođe u raj da sahrani Adama
ona je spavala, I njeni sinovi takođe, osim Seta, on je pripremao Adama za
sahranu, I nijedan čovjek na zemlji nije znao, osim njenog sina Seta. Eva
je molila u
4 trenutku njene smrti da bi se mogla sahraniti na mjesto gdje njen muž
Adam je bio. I nakon što je završila molitvu, ona reče: ‚‘ Gospode
5 Gospodaru, Bože sve vladavine, ne odstrani me svoju sluškinju od tijela
Adama, od njegovih djelova si me napravio. Smatraj me
6 vrijednom, čak mene nevrijednu da ja sam grešnik, da uđem u tvoju
svetinju, kao što sam bila s njim u raju, oboje nerazdvojni jedno od drugog,
kao i u našem prestupu, mi smo
7 oboje odvedeni ustranu, i pogrešili tvoju zapovjed, ali nismo razdvojeni.
Čak tako, Gospode, nemoj
8 odvojiti nas sad. ‚Nakon što je molila, ona pogleda u nebesa i zajauče
glasno i udari svoje grudi i reče: ‚Bože Svih, primi moj duh‘, i odmah ona
preda svoj duh Bogu.
Xliii 1 I Mihael dođe i nauči Seta kako da spremi Evu za sahranu. I dođoše
tri anđela i oni sahraniše njeno tijelo gdje Adamovo tijelo je bilo i Abelovo.
I potom Mihael
2 govoraše sa Setom i reče mu: ‚‘Polegni na ovaj način svakog čovjeka koji
umre do dana oživljenja‘. I nakon što mu dade ovu uredbu, on
3 mu reče: ‘ Ne plači preko šest dana, već sedmog dana, odmori i raduj se,
jer na taj dan, Bog se radovao i mi anđeli također sa dušama pravednika, koji
su napustili zemlju. ‚‘ Tako reče
4 anđeo, i podiže se u nebo, veličajući Boga i govoreći : ‚‘Aleluja‘ (Slava
Bogu)
Svet, SVET, SVET JE Gospod, u slavi
5 Boga Oca, za Njega je slava, čast i veličanje, sa vječnim životom datim
duhom sad i uvijek i zauvek. Amen, Svet, svet, svet je Gospod nad Vojskama. Komu
slava i moč za uvek i zauvek Amen.
Tad arhanđel Joel proveliča Boga , govoreći, ‚‘Svet, Svet, Svet Gospod,
nebesa i zemlja su puna njegove slave.
Scanned and Edited by
Joshua Williams
Northwest Nazarene College, 1995