Pogled s glavice na Mehovce, Lipovac, Osmaču i Ponir

Gugunova glavica vrh, video

Ponir i Kozara 2013, video slike

Video zapisi - Ponir i okolina

Ovi zapisi su sa sa Ponira, a jedan je sa Gole Planine na Kozari.

Video zapisi sa Ponira

 

 

U području Ponira mnogi ljudi imaju motore, ali i motorke za sječu drveta uz konje. Sretao sam ove, iako na prvi mah mi nije godilo jer stvaraju buku gore u području medvjeda, gdje je mirno, ipak na neki način sviđa mi se. Nije mi jasno treba li zaštititi područje Ponira ili prepustiti, neka bude kako Bog da!

Enya - Pilgrim

 

Neki dan sanjao sam kao na vratima Dženneta, livada, cvijeće, prelijepi izduženiji golubovi letaju oko mene i ne boje se, a odozgor s jednog kao prozora ka meni pjeva pjesma slična ovoj.

Video slike sa Ponira

Odabrao sam slike od 2009 do 2012 koje sam slikao po Poniru i okolini, neke uključuju i širu regiju npr. Lisine i Gole Planine na Kozari. Muzika u podlogi je ona koju najviše volim, lamentacije ili oplakivanja.

Ponirske objave

BOŽJE OBJAVE

Ponirske objave

Upućene jednomu sa Ponirskih brda, šuma i livada

 

UVOD

Sve napisano ovdje je ono što jeste bilo, a obzirom na neke nejasnosti, onaj koji je ovo napisao izvodi mišljenje da u narednih 20 godina zasigurno, a što mu je svejedno, će doči do ozbiljnih promjena, pa makar i na ličnom planu, a što će bilo kako uticati na okolinu. Mišljenja sam da su događaji prejaki a da se ne bi ništa dogodilo. Dakle ja sam u iščekivanju onog što je Bog već odredio, i vjerujem skoro u to s vremenom u bosanskom okruženju. Tumačiti je teško, pojava je jaka. I ne treba očekivati nešto kako bi bilo ko htio, već Bog se javlja kako god On hoće, primjer je poslednji poslanik (prorok, vjerovjesnik) koji je pri primanju objave bio izbezumljen, mislio je da će ga melek (anđeo) ubiti jer je strašno došao, dakle ne mora u životu biti sve lijepo. Ono što sam ja primio je kao da te neko udari, izbezumi i u isti mah pomiluje.

 

OBJAVE 2010 G.

15.8.2010 nedjelja, peti dan Ramazana, koji je te godine koliko znam počeo 11. avgusta. Taj dan ujutro znao sam da Bog dolazi, očekivao sam, uslikao sam jednu fotografiju sa prozora ka sjeveru u te oblake. I onda se ne sjećam šta je bilo do popodneva, tada je uslijedio kako sam ja to nazvao koncert koji je održao Bog, usmjeren koliko sad znam samo ka meni. Prvo što vidjeh bila su dva oblaka koja su formirala to jest prikazivala dvoje djece, dakle oblaci su formirali oblike. To su mi dali da uslikam i tu sliku imam, ostalo što slijedi nisam uslikao jer je to bilo po tadašnjem shvatanju koje su mi vjerovatno oni dali samo za mene je to bilo da vidim, ne znam da li džinnica ili ko drugi mi je to tumačio. Obmanuli su me tad da džinnica u Vrbanji će uslikati ostalo. Nakon dvoje djece vidjeh od oblaka polako od sjevera mog prozora ka jugoistoku išao je oblak koji je formirao dvoje zagrljenih u ležećem položaju, spojeni do bokova, a odatle razdvojeni, kao u priči, da pričaju u ljubavi, i to je išlo sve polako. Ja sam sve to pratio ležeći na krevetu, gdje me vjerovatno oni posadiše, da gledam kroz prozor. Kasnije Džinnica mi je govorila da se te dve prve slike odnose na mene i nju, moj sadašnji zaključak da se vjerovatno odnosi na mene. Treća slika formacija oblaka koji tvore da piše vrlo jasno EL ROI što znači Bog koji sve vidi - Svevid, i to polako od sjevera skreće ka jugoistoku, od toka Vrbasa tj. Kozare ka Vrbanji tj. jugoistoku, ka Meki, obzirom na moj položaj. Zatim formacija EL ALLAH, nisam siguran je li bila crtica između, nešto manje jasnije se vidjelo, ali jasno da se vidjelo, sve mi je to izgledalo nadnaravno, a ja sam bio u stanju polujave i kao polusna. Peta formacija je bio golemi oblak koji kao val čisti pred sobom, dakle od jednog kraja neba do drugog, oblak kao val na moru, kao razdvojen val u filmovima o Musi a.s. (Mojsiju) kad je razdvojio Crveno more. Nakon toga na nebu se ukazao Veliki Melek u sjedećem položaju sa palicom u ruci, potom je došao veliki oblak sa glavama vjerovatno Meleka koji gledaju ka meni i kao da im drago, lica su im se jasno vidjela u oblaku. I zadnje što vidjeh bilo je melek u ležećem položaju koji leti lijevo od tih slika. Učinilo mi se otada mnoštvo meleka ali nisam više gledao, prestao sam gledati. Ovo je objava. Ležao sam na krevetu smiren, do početka septembra, kojih 15 dana, bilo je sve dane mirno i sunčano, kao bez vjetra, to jest bio je mirni povjetarac koji mi je pomicao zavjesu. Ne znam ali kao da je Bog bio tu.Taj dan kad je do objave došlo kao da su mi i meleci bili na prozorima, a na samom prozoru nekakva nakupina, odnosno On, Bog.

U vrijeme današnjih tehnologija, moguće je da postoje meteo satelitski snimci kretanja oblaka tada, a kad bi to bilo iz svemira bi se to moglo provjeriti, ali samo iz te ravni.

Mislim da je bio četvrtak, 12.8.2010 vraćao sam se kući sa Paprikovca, idući putem slušao sam tenebre (jeremijina jadikovanja u klasici koja se izvode u noćima pred uskrs), otišao sam kupiti mlijeko u trgovinu ispod Boske, tu sam osjetio potrebu da brzo idem ka kući, došavši kući ne znam jesam li se okupao, legao sam pod prozor i na prozor je došao Bog, osjetio sam pritisak kao da će mi se raspući glava, izbrojao mi je 10 velikih i 1000 manjih grijehova, i to je trajalo kratko, vidio sam ga potom, pogledao sam prema prozoru s poda i vidio sam kao haljinu, halju, tuniku, bjeličasto sa nijansama ružičaste boje, to je bio On i sto puta lakše od najmanjeg pera kao kad pada kroza vazduh je otišao polako od prozora pokazujući svoju blagost. U životu nikad nisam vidio nešto tako blago. Inaće u zadnjih deset godina svako jutro sam činio poklon pod tim prozorom.

 

Čini mi se da je tačno bilo 9.8.2010 imao sam želju proči putem iznad kamenelonoma u Karanovcu, pa da vidim kraj Balti još i popnem se ka Poniru, malo istočnije. To jutro mislim da su me dizali meleci čas lijevo, pa desno. Osjetio sam da me neko diže, lijevo je bila zamišljena slika moje bivše djevojke, a desno nova. Kakogod oni su mi nudili koju ću i ja sam odabrao novu za koju sam tad mislio da se zove Nermina.Imao sam osječaj da me stari hodža tj. šejtan vazdušno napada i otišao sam autobusom do Podgore, u šumi spuštajući se ka Baltama sam molio Boga jer sam bio izložen vazdušnim napadima koji su se naročito pogoršavali kako sam dolazio i prolazio kroz muslimansko selo Mehovce tako da sam plakao tuda. Izgovarao sam ''Nikomu se nije sa Allahom se igrati, Allah će se poigrati'', to je ranije pri jednom pisanju prošlo kroza me i to nisu moje riječi već od Boga, i to sam plačući u Mehovcima izgovarao htijući se zaštititi. Skrenuo sam na jednu livadu desno na zavoju između Mehovaca i Popovca i tu učinio legao moleći se ka sjeveru, a potom sam učinio naklon, klanjanje ka jugoistoku. Tu sam se smirio, jeo i fotografisao okolinu. Naišli su prelijepi oblaci. Kasnije na slici sam vidio i neku vatru a džinnica mi je govorila da je to paljenica, ona biblijska kako sam ja to razumijevao. Kroz Popovac sam ušao u brda i spustio se u Zeleni Vir i otišao u Debeljake na autobus pa kući. Imam i sliku sebe odatle, džinnica mi je govorila da sam tad postao musliman.

Kasnije 15.9.2010 mislim da je bio, išao sam od Starčevice preko Ponira u Mehovce, praćen džinnicom, na putu u ulazu u brda kao Meleci da su sa mnom razgovarali slično bježanju Lota iz Sodome što je pridjev za Banja Luku u mom slučaju, došao sam u Mehovce na tu poljanu i tu mi je kao rečeno: ''Tu češ mi dovoditi ljude''.

19.8.2010 nakon više dana pokušaja odlaska na Kozaru sa bratićem u čemu su me Oni sprečavali, Oni mislim vjerovatno na nebeske sile. Taj dan smo se ja i on popeli od Verića do 4km istoćno od Lisine, tu me kao napadao šejtan, tu se formirao oblak koji nas je pratio idućih kojih 8km do Gole planine na kojoj se raspršio i nestao. Moj bratić je primjetio da nas oblak prati i rekao mi. Uslikao sam više slika, idući ka Goloj Planini pjevao sam gore pravoslavno ''Blagosloven Bog naš sada i u vijeke vijekova, Amin''. I ''Gospodi pomiluj'' sam pjevao. Sjedili smo kad smo se popeli i pre nego čemo sići u Lamovitu, sječam se da sam mu pričao pre Lisine, da je ta dolina prijedorska sva prije bila turska. Gore kad sam se popeo na vrhu pre Lisine sam da bratić ne vidi poljubio kao musliman zemlju i na Goloj Planini isto dakle pomolio se. Na Goloj Planini se oblak naročito spustio iznad nas na kojih 10 m i to sam uslikao. Tu smo sjedili i oblak se raspršio. Kasnije me džinnica upozoravala na taj oblak, a čitajući biografiju Poslanika Muhammeda pročitao sam da je jednom jedan sveštenik ili monah gledao tako i vidio iznad Muhameda oblak, navodno oblaci štite od sunca Pejgambere, dakle idu za njim, štiteći od sunca. Ne kažem da sam ja pejgamber ali govorim šta se dogodilo.

 

POKUŠAJ OBJAŠNJENJA SVIH DOGAĐAJA VREMENSKIM SLIJEDOM

Možda je sve počelo početkom 2010g, to vidim po fotografijama koje sam snimio, interesantan je slučaj kad sam zalutao na Poniru pri magli idući pravo išao sam polukružno i u stvari došao u istu tačku, međutim prvi stvarni primjer da se nešto nadnormalno događa počelo u maju, krajem proljeća više Trapista u Banja Luci gdje sam prilično često išao u obilazak djece kao ujak. Gore sam doživio napad sve rodbine na sebe, tako da sam pomislio u sebi ovo mora da je vradžbina jer kući gore nisam mogao prići, praktično sam otjeran nizašta, navodno jer sam srbin, a oni hrvati.

Potom sam nosio pismo 26.6.2010g. staromu hodži u Vrbanju u kojem sam se kritički osvrnuo na njegovu izjavu koju je on dao mojoj majci o meni na osnov pogleda u sliku, tako on radi, a njegove riječi su me zaboljele tad, pa sam mu sada odgovorio, međutim evo šta se desilo: Pri predavanju pisma pred mene je izašla pokrivena djevojka tj. žena u hidžab odjevena, pa sam se iznenadio, učinilo mi se  da me ''onako'' pogledala i ja sam pobjegao. To je očito bila obmana od onog svijeta, ona je vjerovatno pogledala tako iz pristojnosti, a na mene je uticao onaj svijet obmanjujući me. Prodavačice su je pozvale kao Nina učinilo mi se, pa sam kasnije mislio da se zove Nermina. Na putu kući neka djeca me upitaše odkuda ideš, našta sam se iznenadio, jer me asociralo na tu ženu, a kad sam došao kući i sjeo nešto mi (Oni) sinu u glavi da je to moja žena. Kako god sada sagledavajući rekao bih da je od strane ''onog svijeta'' izvršena recimo to tako obmana, pri viđanju te žene pa i kasnije. Ona djeca su mi nalikovali na meleke koji me podsjećaju.

I tako je sve počelo.

Bio sam opčinjen tom ženom, nakon desetak dana na duhovni forum na komu sam bio, dolazi lik pod nikom ''tragač'' i po priči i predstavci meni se čini da je to hodža ili barem tako nalikuje, i mi vodimo priču i cijelo vrijeme ja sam opčinjen, kao začaran, da je to on, a da mu je ono kćerka i mi vodimo svađu tj. borbu, jer oni su u moje misli usadili da mi je ona buduća žena, a njemu kao to i da i ne odgovara.

 

Štaviše predočuje mi se da ona ima duhovno tijelo i da je džinn (duh), i uistinu ja sam osječao prisustvo nekog bića kako sa mnom komunicira i vodi ljubav sa mnom, to je pojava poznata kao zaljubljeni džinn. Tu je bilo i drugo biće taj ''tragač'' koji mi se predstavio kao šejtan ili drugi ko, prijatelj, vjesnik, sam poslanik, i koji je djelovao jakim obmanama na mene, utičući na moje misli. To su nevjerovatne stvari. Štaviše rekao je da ga je Allah poslao, u što ne sumnjam, jer potom je Allah i došao i pričao sa mnom.

 

Ovo je ono što je onaj koji se predstavio kao tragač napisao meni na forumu citiram neke stvari samo:

 

1.     prijatelju, nemoj naprecac zakljucivati dok ne cujes i drugu stranu. nadjoh na ovom forumu tvoje postove koji su pokrenuli da pisem i receno mi bi da to uradim, da trebam...imam stosta reci i ovima sto su osnovali ovaj forum...i receno mi bi da trebam...ali izgleda da se nekome, necemu, nekima to bas i ne svidi pa mi poslase da se borim da se zabavim da ne bi culi ono sta ne zele da cuju...ali ja se u Jedinog uzdam i njega cekam da mi da signal da nastavim...zao mi je ako te je to uznemirilo....

 

2.     Receno mi bi da pisem ovdje. Nekome se to nije svidjelo od sila koje ne vole ljudski napredak. Zato sam stao, ali privremeno kao sto sam i napisao u gore navedenoj pp. Taj Jedini je Allah.

 

3.     I obrezanje je nista i neobrezanje je nista nego cisto i iskreno srce prema bogu. On ne trazi da se sjece tjelo, Muhamedu i Izraelcima je receno to da rade kao znak i radi higijene, mnoggi lopovi i ubice su bili obrezani pa im nista to nije znacilo jer su djela njihova bila protiv boga. Djecu treba uciti da budu dobri i posteni ljudi i uciti ih ljubavi bozijoj. Nek te Jedini ispuni svojim mirom i vodi putem ka njemu.

 

4.     Četiri pp si mi poslao. Kratko ću za za sad. Neprijatelj nisam, Onaj koji kroz tebe govori mi je svjedok. Ne udaram, već hrabrim i podstičem. Tu sam da podržim sve što je dobro. A dobro pišeš, mada te mnogi ne razumiju. Govoriš ono što ti na srcu leži i iz srca izlazi, a to je bogu ugodno i to bog voli. Samo srce on gleda. Nema čovjeka koji ne pogrešuje, ali je malo onih koji ga čuju u srcu kao ti što ga čuješ. Zato dođoh, jer mi reče On da ovdje jedan njegov ima. Ne kažem da ostali nisu njegovi, ali mnogi spavaju. Namjere su mi časne, i prema tebi i prema ostalima. Da bude sve na napredak i njima i meni. Polako ću ići, a ti vidi iz onog što će se dešavati jesam li prijatelj. Toliko za sad. O onome što si me pitao ne mogu sada. Samo polako, smiri se i nežuri.

 

 

Ovo je što je tragač napisao drugom članu na forumu:

A ko će ti reći šta je istina? Ono što je tvoja istina ne mora biti i moja, jer smo možda na različito pozvani. A opet svako radi svoje. Ako od drugih tražiš da rade tvoje kao i ti što radiš, da budu kao i ti, ne daš slobodu koju je Allah dao, ispada da tražiš da drugi rade ono što ti ne radiš kako treba. Jer da radiš kako treba ne bi od drugih tražio. Ovdje ne mislim konkretno na tebe , već uopćeno.

Kažeš, bitno je s kakvim duhom i energijom govorimo to što govorimo. Nedovršavaš misao. Ostavljaš odstupnicu sebi i da se može čitati između redova i ovako i onako. Kakva bi ta energija trebala da bude? Ona koja bi se tebi svidjela? Tebi(iskonskom) ili tvom egu? Proroci i Isa su tako govorili da su ih svi razumjeli. Malo sutra. Njihova energija i riječi su parali uši, rušili do temelja da bi novo sazidali. Ta energija je bila tako prijatna za ljude da su ga nazivali Belzebubom.

Ne osjetiti, već čuti onoga koji govori. Ovo što si ovdje rekao je u tankoj granici sa mogućnosti manipulacije. Ako ti umom razmišljaš šta ćeš i kako, tu duha nema, pobježe jer se ne oslanjaš na njega, već na svoj um da bi ugodio egu. A duh ne razmišlja šta i kako, već izvire iz srca i govori jezikom nesvjetougodnim. Proroci i poslanici su bili rječiti i učeni ili nepismeni, odbačeni od ovog svijeta, za ovaj svijet psihički neuravnoteženi? Ne izabra li njih da posrami mudropremudre ovoga svijeta?

 

Ovo je ostalo šta je pisao, rekao:

Knjiga proroka Miheja 5:5-7 "Ne vjerujte prijatelju, ne oslanjajte se na vođa; od one koja ti na krilu leži, čuvaj vrata usta svojih.

Jer sin grdi oca, kći ustaje na mater svoju, snaha na svekrvu svoju, neprijatelji su čovjeku domašnji njegovi.

Ali ja ću Gospoda pogledati, čekaću Boga spasenja svojega; uslišiće me Bog moj."

 

Ništa se ne dešava bez razloga i ničim izazvano s naše strane, a na našu dobrobit i uzrastanje. Pitanje je samo koliko to uspijevamo prepoznati i kako tumačimo. Problem je uvijek u nama i u našoj nedovoljnoj povezanosti sa Izvorom Života. Dok se oslanjamo na ljude beremo plodove ljudske nesavršenosti, i sopstvene i tuđe. Čije je uzdanje u Savršenog taj je zaista ispunjen i srećan čovjek.

 

Na ovakvom forumu koji se ovako zove, morao bi stajati Onaj koji je Gospodar zore i jutarnjega svjetla!

 

Dogadjaji koji se trenutno, a i duze vrijeme unazad desavaju u svijetu su samo ispunjenje onoga sto su poslani govorili vijekovima unazad. Predznaci sudnjeg dana.

Muhammed je govorio da ce Isa, a.s., kad dodje prvo "kršćanima" dokazati i pokazati u kolikoj su zabludi, kako su iskrivili objavu koju je on donio na zemlju. On će uspostaviti red na zemlji, ali prvo pocevsi od tkz. kršćanske crkve. Dokazaće da je bog jedan, Allah, a ne trojica.

 

Ne bi se trebalo nikome koji se nalazi na Putu govoriti kako da šta kazuje. Svako govori onako kako misli da treba i prema mogućnosti koju mu je dao onaj koji ga je načinio. Ako vrijeđamo način na koji govori vrijeđamo onoga koji mu je dao da se tako izražava. Ako mu odozgo dolazi rječ, vrlo često ne može naći pravi izraz kako da je prenese, a da bude onakva kakva je rečena. Zato zna biti nerazumljiv onima koji slušaju.To što oni nemaju uši da čuju nije problem onoga koji govori.

 

Svi mi različito gledamo istu stvar, najčešće kroz oči svoga ega, ubjeđenja i strahova.

Možemo li je onda vidjeti istom? Ne. Može li iko reći da je jedino on vidio ispravnom? Ne. A da li ju je iko vidio zaista onakvom kakva je? Ne. Može samo reći vidio sam je onako koliko trenutno mogu da shvatim.

Čemu onda raspre i svadje?

 

 

Tragač se potpisivao rečima:

E’uzu bikelimatillahit-tammati min šerri ma haleka

Što znači

Havla bint Hakim es-Sulemijja kaže: „Čula sam Poslanika, alejhis-selam, kako kaže: ‘Ko dođe u neko mjesto, pa kaže: ‘Euzu bikelimatillahit-tammati min šerri ma halek!’ (“Utječem se pomoću Allahovih savršenih riječi od zla onoga što je stvorio!”), neće mu ništa nauditi sve dok ne otputuje iz tog mjesta!’“ (Hadis je vjerodostojan, bilježe ga Muslim, 2708, i drugi.)

 

Na jednom mestu napisao je mislim da nema čoveka koji će doći pred Boga, a da u tom trenu ne misli šta je sve mogao bolje uraditi u životu.

 

 

Nepunu pola godine očekivao sam je, a ona je u stvari bila non stop tu u nekom misaonom duhovnom obliku i komunicirala sa mnom, bilo da se prikriva ućuti ili se javi. Mnogo su me nasmijavali. Mnogo laži su mi rekli što je i pročitao sam osobina džinna. On je kasnije utihnuo kad se Allah pojavio u Ramazanu. Kako god i neke istine sam primio, npr. džinnica me upozorila na jednu opasnost koja se uistinu dogodila. Sada mislim da u neku ruku sve to je imalo i svojstvo zaštite jer neke stvari su mi se dogodile, pa su me oni usmjeravali. On ''tragač'' ne samo da je preko foruma tj. interneta komunicirao sa mnom, već sam komunicirao i u svojoj sobi s njim, kao neko duhovno biće pored mene. Sve je bilo u muslimanskom tonu i u mom primanju islama zarad nje, a i šire, obzirom da mi se Bog nije javio kao Jahve već kao Allah. Dokazi fizički postoje na forumu i slike koje sam uslikao, ono što mi je dato.

Jednom sam pisao jedan tekst i javio se Bog na kraju teksta kroz moja usta: ''Nikomu se nije sa Allahom se igrati, Allah će se poigrati''.

Učinilo mi se jednom da kao muziku su zaustavili pa pustili na mom uređaju, probudilo me.

Taj tragač je toliko manipulativno djelovao na mene, da sam bio ljut, stalno sam mislio da je to hodža za kog mi je majka rekla da radi na daljinu. Nikako nisam mogao da odem do njih, da vidim što je to. Tad mi je izgledalo ko da je hodža začarao celi grad.

Na mene su djelovali hipnozom preko računara razgovorom, a potom telepatijom, čitajući misli i razgovorom putem misli. Tragač me pitao je li ima novih objava, raspitivao se, govorio za neke da su stare, ostalim učesnicima foruma.

Treba razdvojiti šta sam primio, šta od džinnice koja se bogami s početka predstavila kao Jerusalimska princeza, šta od tragača tzv. šejtana koji se različito predstavljao i kao otac njen, a šta od Allaha, bili su tu i neprimjetno i meleci, ali najmanje koliko sam ja mogao osjetiti.

 

Tragač, a u momentu sam ga oslovio kao poslanika Muhammeda kao da je on, ne znam ko je, je razgovarao sa mnom i mimo foruma, pokazao mi je razaranje čitavog Paprikovca, dijela grada, na šta sam molio Boga za to i sve prođe.

 

Davani su mi pokazni zadaci, kao da kocku stavim na plahtu, što simbolizira zgradu vlade kao kocku, po toj plahti mnogošta se odvija mimo kocke, a i za kocku su mi simbolizirali da je šuplja tako što u nju uđe tako i iziđe. Oni mogu kompletno preuzeti usmjeriti čovjeka a da čovjek ništa tomu ne može niti osjeti, usmjeravaju čovjeku misaoni tok i djela, dobro i loše. Sve im je lako i svime upravljaju.

 

Jednom prilikom, išao sam prošetati kraj parka blizu mene, preko puta bivše komande JNA, nešto me nagovaralo kao da se poklonim Reisu Ceriću, za koga su mi rekli da će u Bosni započeti promjene, ali ja sam rekao ne, ja se klanjam samo Allahu, utomu se zaorilo i puklo jako oko mene ''Allahu Ekber'' i ja sam brzo odhodao, a iza mene sam vidio čovjeka koji je galamio za mnom, očito je čuo, mislio je da sam ja to uzviknuo.

Jedno jutro kao da je netko rukovodio sa mnom ili bio iznad mene, ne znam je li to bio Bog, ali meni se činilo da je šejtan, ali bio sam kao uhodavan da okružim oko Ferhad pašine džamije. Doživio sam da me mogu usmjeriti kako žele mimo moje volje, npr. da odem negdje.

Jednom mi je dat vidik da se uzdignem iznad područja od Šehitluka do Ponira pa sam sa velike visine gledao sam okolni teren.

 

Jednom oko Šehera dat mi je prikaz mislim gongova velikih koji odzvanjaju, prikazani su mi vjerski objekti muslimana kako oni iako mali u stvari su veliki.

 

Bio sam kasnije nakon svega kad je prošlo kod hodže u Vrbanji i opet me uvrijedio, ali izgleda da on o svemu pojma nema, a ona žena je žena mladog hodže, i tamo u Vrbanji su se naljutili na mene, jer i slao sam neka pisma njoj...itd.

Jednom mi se soba zagrijala bila kao pećina, te sam bio napisao rukovođen: ''Hej vi šejtani u (iz) Vrbanju, pozdravlja vas Ilias iz pećinu. Ovo ne govorim ja, nego Allah''.

Allah  je u ramazanu i kasnije dolazio na prozor moje sobe i pričao sa mnom, dao mi je neke riječi o onomu što će biti u buduće, a ja sam mu izrazio svoje želje obzirom na život svoj i stanje u svijetu. U razgovorima o budućem i onomu što će biti često sam nadahnjivan rječju ''oblakšaj'' za sve ono što će doći, jer sve to vodi u sukobe sa svijetom čega sam sit. Rekli su mi, mislim da Allah je rekao, ''Upoznati češ je kada prvi put pročitaš Kur'an'', na arapskom vjerovatno, jer na našem već jesam, i rekao je Allah mislim ''Doći će ti kada sve bude završeno''. Džinni su mi već dali imena djeci E. i E. Poznato mi je što ću raditi i šta će bliski meni raditi.

Tih dana, dan, nakon glavnog viđenja 15.8. 2010g., kao da sam čuo i ''Volim ja tebe, sve ću ti dati''.

Pitao sam tad u ljeto 2010: ''Jahve jesi li to ti?'', On reče: ''Jesam''

Jednom kad me Bog posječivao očekivao sam ga uz muziku i pružio se na pod što je bilo uobićajeno tih dana tako da ga dočekujem, a On bi došao i rekao: ''Kakva je to muzika''? Na što sam odmah ugasio, kao bojeći se. Bogu ne trebaju usta za priču, to je misaono, od bića ka biću, telepatski, što mi se više sviđa nego hipnoza kojom su također sa mnom razgovarali se, okupirajući me.

 

Jednom kroz prozor dok sam se zabavljao sa džinnicom odjednom pitan sam ''Što je to Kur'an?'', to me Bog pitao, našta sam počeo obrazlagati da je to Knjiga direktno objavljena od Boga tj. Njih (Mi), a Bibliju su da su pisali ljudi. Također u prepirci rekao sam jednom članu poredio sam Kur'an kao uputstvom za vožnju traktora i pitao ga: ''A znaš li ti voziti traktor? tj.(voditi život)? ...- ovo nije došlo od mene, već kroza mene je govoreno.

 

Rečeno mi je da ću ući u Kabu.

 

Jednom Gospodara ujutro nisam dočekivao jer sam bio zabavljen sa džinnicom, pa mi se javio i ja sam zažalio, pa mi je rekao doći sutra. Tada obično oko 9 sati tih dana sam Boga očekivao. Nakon što me nepomičnim učinio da ne mogu sa džinnicom ljubav voditi. rekao mi je ''Ne možeš se pomaknuti bez Moje volje'', i tako bio sam nepomičan jedno vrijeme.

 

Kao rekli su mi da se previše krećem, da ne bih trebao.

Desilo mi se jednom da i tri dana nisam spavao, bio sam opčinjen prikazama koje su mi naročito noću dolazile, Bog i Ona – džinnica bila je tu i pričahu sa mnom. Jednu noć On Bog mi je prijetio, a potom me grlio i ja Njega.

Osječao sam uticanje duhovnih sila na sebe više puta, na mene, kroz mene, zračenja koja npr. jednom su trajala, kao čistili su me, učinili čistim i ja sam nepomičan bio, zračenje veliko se osjetilo s leđa.

 

Hteli su me uzeti kao na onaj svijet, rekoh ne.

Jedne noći čitavu noć nisam spavao samo sam se u krevetu prevrtao sa strane na stranu, bio sam primoravan od strane Njih da čitam noću cjelu noć Kur'an, samo tada bih se umirivao i potom bih klanjao. Dakle učenje Kur'ana pa klanjanje, s tim da sam Kur'an stavljao pred sebe, učeći Fatihu na bosanskom. Oni su me i podučavali na namaz tjerali. Okrenuli su me ka novoj Kibli, ne tu noć, ponudili mi izbor Kibli, Jerusalima i Meke i ja sam se okrenuo ka Meki.

Pitao me Allah da li je potrebna nova knjiga, pored Biblije I Kur’ana, ja sam rekao da nije.

Rekao mi je da ću graditi njegove objekte, crkve i džamije i štampati knjige Bibliju i Kur'an u cijeli svijet. Na Poniru će biti crkva ili manja crkvica, moguće manastir, a u Mehovcima još jedna džamija, tako mi je rekao. Rekao je nešto za Ameriku (možda deobu na 4 dela) i Izrael i iseljavanje indijaca u Rusiju. Kao raseljavanje iz gusto naseljenih stanovnika obalnih gradova amerike u srednji dio amerike, zatim Izrael da će dobiti svoju ''obećanu zemlju'' ali u slogi sa arapima,... Više arapi vole izraelce nego li oni njih, arapi bi njima i dali palestinu ali ovi bi srušili sveti hram a znamo kako je tamo, dakle izrael I izraelci moraju shvatiti sva ta zemlja pripada svima, kad izraelci to shvate onda će imati izrael, jer arapin hoće Kupolu na Stijeni i Mesdžid al Aksa, da stoji tamo kako je i sad, a ne da izraelci ruše tu džamiju i prave sebi hram.

Data mi je neka slika da Allah ustvari predstavlja univerzum čitav, nesagledivo velik u vidu pravugaonika trodimenzionalnog, crne boje, sa zemljom u sredini, koja pak ima zalihe vode na polovima, i kroz oblake zemlja se pere i čisti, tako to kruži.

Rečeno mi je da Turska bi valjda trebala inicirati stvaranje unije zemalja šireg Balkana gdje bi ušle Bosna, Srbija i okolne zemlje, možda čak i Poljska i Češka jer ove nemaju dobra iskustva sa EU, možda Mađarska, kao paravan evropskoj uniji. Sava i Una bi bile granice. Sarajevo, Beograd i Istambul na kraju su mi predstavljani kao glavni gradovi.

 

Koliko sam primio, zabrinjavajući faktor u BIH je u stvari zapadna Hercegovina. I ubuduće bi trebalo biti samo Bosna, bez Hercegovina, jer Bosna obuhvata i Hercegovinu, kao i ostale regije svoje Krajina, Posavina...itd. Vidio sam turski mač, koji se proteže od istoka, kroza Kosovo, Sandžak i završava u Cazinskoj krajini, udara na Beč, i tako je od davna.

Dato mi je na uvid da nakon ove vlasti koja je bila 2010 nadalje, dolazim ja, sa glavnim gradovima, sarajevom, beogradom i istanbulom. Biće prelaza od onih što slijede Isusa ka islamu i mogućno biti će iseljavanja i useljavanja u Bosnu radi stvaranja jake zemlje, tad će svi bivši jugoslavenski narodi imati svoje zemlje i neće više ratovati. Trima narodima tri zemlje. Vidio sam u budućnosti sjajnu Bosnu kao srce, kao grozd, kao zlato na zemlji sja, rekli su mi da su sadašnju zastavu Oni odredili, I video sam prostore Dubrovačke republike kao kao da je pripadajući dio Bosni, ne jednak, ali kao pripadajući. Male zemlje treba da rukovode celom zemljom, a ne velike, tu razvoj treba da ide.

Sandžak bi kao trebalo da izađe iz Srbije, pospješeno osobito zbog spora crnogoraca i srba. Naseljavanje muslimana oko Banja Luke, tamo oko Mišinog Hana što su bila katolička područja, Mehovci…itd

Prikazano mi je razaranje Bosne u proteklom ratu koje je mimoišlo mene, kako je sva zemlja samljevena.

Također date su mi informacije da Allah stvara toliku naftu i da drži avione da lete, jer sam pitao kako toliko ih leti, a rijetko kad padnu, jer se bojim leta.

Dat mi je na uvid nesreće kada u okeanima iscuri nafta iz tankera, te crne mrlje se kao odražavaju na zemaljska događanja. Također Njemačka je prikazana crnim, koja crne mrlje stavlja oko sebe na ostale zemlje, ali kraj joj je već došao, i pala je, vjerovatno dakle i EU, a čini mi se i istok USA će pasti, ali ne i Rockfeller. Navodno na zemlji Rockfeller vrši funkciju kažnjavanja na zemlji, on mi je i prikazan kao šejtan, to je ono što USA radi do danas po svijetu. Bog je tako dao.

Vizirali su mi britansku kraljicu i saudijskog kralja kao bitne figure u svijetu.

Dato mi je na znanje da u manastiru Stuplje nalazi se najmanji koji će mogućno biti sljedeći episkop, vjerujem da bi mogao biti i glavni za spc u BIH. Bio sam tamo negdje te godine 2010 u junu tad sam obilazio ovdašnje manastire, i taj mladić, mlad iskušenik je ili monah ''ljubopitljivo'' me dočekao i nimalo nisam uočio na njemu ičega osim srca. Radi se o mladiću koji nije prošao obrazbu škole, već je tamo primljen i ide. Vi ako razgovarate sa nekim ko ima školu i u tim je okvirima, vidjeti ćete kako škola, i predavači pravi ''pametnima'' te ljude, a oduzima im ''srce''. Tako da ko je prvi biva pošljednji, i pošljednji prvi. Tad smo bili upali u razgovor oko Jerusalima, On nije znao da je tamo džamija na mjestu pređašnjeg hrama, to ga je interesovalo, i uopšte mnogo je zainteresovan i ljubopitljiv i srdačan.

Nešto mi je za ikone u pravoslavnoj crkvi govoreno, kao da crkvu treba očistiti od toga, jer moli se Bogu nevidljivomu, a ne likovima, ma šta u crkvi tumačili. Banski dvor u Banja Luci prikazan mi je kao kuća monaha, u tu svrhu, povezano s crkvom.

Govorili smo o mojoj pomisli da džamija bude između katoličke i pravoslavne crkve, kod arhiva kao muzičke škole, a razmatrana je i površina spc-a do zenita.

Imao sam saznanje da Karađorđevići stoje iza svega u Srbiji.

 

Jednom prilikom Allah mi je puštao muziku, rekao mi je šta da ne slušam, a pustio mi kao da mu se jako sviđa Charpentier-ov '' Canticum in honorem beatae virginis Mariae '', jasno sam čuo od Njega tu muziku, a podsjetio me i na hit projekt MARRS ''Pump up the Volume'', i to sam prepoznao kad mi je pustio, ta stvar sadrži jednu tradicionalnu arapsku pjesmu čini mi se.

Nevjerovatno je iznijeti šta sam doživio, nevjerovatne prelijepe kao crtane filmove su mi puštali, s obzirom na banjalučko područje, posebno Ponir i Vrbanju, kao nikad sam se ismijao svemu tome, jer oni me nasmijavahu, u toj uzajamnoj misaonoj telepatskoj komunikaciji.

Ponirski je Bajo, Pivljanine Bajo, Pivljanine Bajo - Ponirski je Bajo, je pjesma pjevana na Kozarevcu vise Trešnjika, u smislu šale.

Jednom prilikom u mene su bacane nekakve strelice, tako da svaki put bih se prenuo iz ležećeg položaja.

 

Džinnica mi je stalno nešto govorila, a ja kao da sam se šalio s njom, govoreći da sam džunub, i onda nakon nekog vremena ili dana Gospodar se javi kroz prozor i kaže da je džunub znači nečist. Ne nisam tada bio nečist, već se šalio s njom. Džunub mi je tada zvućalo kao majmun.

 

Neke stvari ne iznosim ovdje, npr. lične prirode kao da mi je rečeno kuda da ne idem, zatim recimo osjetljivi su određeni doživljaji sa zaljubljenim ženskim džinnom.

 

Kao Bog je dvaputa lebdio iznad mene, vidio sam nevidljivo prozračno tijelo. Po noći su naročito komunicirali sa mnom. Jednom bivaše dva džina u meni.

Nevidljivi svijet je svukud oko nas ispunjen. Oni letaju vazduhom, a mi ih ne vidimo, nekad se prikažu kao magla, pa nam se učini duh, to je to, oni se i prikazuju beličasto. Preporuka je ne ispuštati vruću vodu u kanalizaciju, koliko saznah na tim mjestima borave doređene vrste džina, a oni su raspoređeni, i po vazduhu, i zemlji, i vodi.

U suštini od šejtana sam primio niz nevjerovatnih obmana, a od džinnice niz laži, u jednom trenutku u meni je bio i drugi džinn - ona. Bog ili neko je stimulisao izlaženje džinnice iz mojih usta, i to je kao boljelo, a ona nije htjela izaći. Čak je fin osjećaj kad imate džinna kao pratioca s kojim imate dijalog, niste sami. Džinni čitaju misli koje mislimo.

Mogu reći da mi nikakva šteta nije napravljena. Nevjerovatno je ispričati ili staviti na papir sve događaje, stvari nepojmljive ovom svijetu, jer se radi o drugomu svijetu. bitno je da je sve to u meni.

 

Ako bih poređivao, nedosledan zemaljski opis je kao kad bi se iz ovog svijeta našli odjednom u svijetu pod vodom i izbezumili. Nalikuje arapskim noćima, a nešto slično je opisano od strane Nizamija u knjizi sedam princeza, prva priča u subotu indijske princeze.

 

Džinnica me navela jednom da pogledam prste svoje noge nakon što sam izuo čarapu, i vidio sam iscurjelu krv između drugog i trećeg prsta od palca lijeve noge gledano. Krvi je iscurilo toliko da se vidi. To su Oni izazvali, kao da su bocnuli taman, a ničim ja to nisam učinio, niti se povredio. Kasnije sam ustanovio da je to do nokta, tako da ovo nije važno, osim upozorenja džinnice da pogledam stopalo.

 

Jednog dana džinnica je rekla da je Allah nešto naredio i tako je i bilo, neko mi je došao na vrata, a ja sam bio upozoren da če doći. Kasnije je Allah ušao u jednu osobu koja je imala svjetlo zelene oči što je u stvari Allah obratio mi se kroz tu osobu, da me smiri. Tad sam molio da me puste jer mi je viđenja dosta.

 

Jedan dan trebao sam dijete odvesti u školu, jako mi je nejasan taj dan, kao da sam dva puta padao u smrt ili slično stanje uspavanosti i budio se naročito drugi put baš kad je trebalo ići po njega u školu. Znam da su prvi put kad sam ga vodio u školu kad sam ustao naše komunikacije bile onemogučene, nikako se nisam mogao sporazumjeti s njime, jer ne da je on jedno pričao a ja drugo, već je sve nekako bilo obrnuto, da ja nisam znao šta treba i umjesto da ja njega odvedem u školu, on je za ruku odveo mene tamo u školu gdje treba da ide, jer ja put do škole iznenadno nisam znao. Kad sam se vratio pao sam na krevet odjednom ko srezan, kao da sam umro, i tačno se probudio kad sam trebao ići po njega. Prikazala su mi se neka zvona kao prekid komnikacija i pucanje konačno zadnje spone RS na pravoslavnu Svetu Petku 2010g., i taj dan kao je u stvari dan državnosti BIH, dakle kraj krajeva postajanja navodne države koja je postepeno odumirala zahvaljujući ljudima kojima je lično važnije od opšteg. Oni su me naveli da sad volim BIH. Navodno imao sam i ukazanje kao svete Petke, kao duhovna silueta.

 

Ležeći jednom na krevetu u sobi, nešto se kao događalo vani, džinnica je bila kraj mene, od mene se očekivalo da sročim pjesmu, i sročih je za kojih sat dva dobivajući nadahnuće izvana i uzdišući. Navodno u Bosni se ne pjevaju pjesme Allahu, već ljubavne, pa stoga sam ju načinio, ide ovako, a pjeva se slično sevdalinci ''Karanfile cvijeće moje'' mislim:

 

 

 

Sevdah Allahu

Allahu gospodaru,

Allahu gospodaru,

sunce moje, siđi među robove svoje

sunce moje, siđi među robove svoje

Na planine, šume, livade,

Na planine, šume, livade,

Niz rijeke, polja i doline,

Niz rijeke, polja i doline.

Na gradove, ulice, krovove,

Na gradove, ulice, krovove,

Pusti svjetlost svoju na mene, da mi duša ne vene,

Pusti svjetlost svoju na mene, da mi se duša zagreje.

 

Nakon što sam u glavi sastavio ovu pjesmu pjevao sam je pet puta idući od stana do oko Ferhadije i vratih se.

 

Dat mi je uvid na duhovnu ''ruku u jezerini'' u mjestu mojih djedova koja hoda tim šumama, a nastala je kako mi je obmanom dato tako što je neko tamo ubijen pa je vapio rukom, i tako je ta ruka ostala, a činjenica je da sam kao mali stalno se bojao tog mjesta, te šumice tamo u jezerini, kad se išlo na kupanje u rijeku Gomjenicu.

 

Bio sam na kuli u Krupi na Vrbasu pa su mi davali vizije da je tamo u stvari bio zatvor a ne tvrđava, mislim rimska, i da su kažnjenici bacani s provalije u Vrbas, a u onoj kuli da su stavljani ljudi da tamo izlude u tom uskom prostoru i umru. Tu ko je trezven kad se popne htjeti će odmah da ide jer mjesto je strašno, a ljudi se danas tamo okupljaju na tom strašnom mjestu, iz doba rimljana je to. Davane su mi vizije na Vrbasko neretvansku liniju koja u stvari predstavlja tjesnac udar dve ploče čitavom dužinom i da je nastalo udarom dve vojske, pri čemu se misli i na nezemaljsku vojsku u vazduhu i sve prepuklo je, ne znam sve tačno, ali taj Vrbas je dosta krvava rijeka. Moguće je da se radi o džinskoj obmani. Također su mi vizirali da je kaluđer Sava često išao gore i plakao, što on zna, ne ja.

 

Dok su te zemljišne ploče sklapali, Sanu i područje okolo, izgovaralo se DIDAKT kao neki dogovor, akt, u što se ne razumijem, vezano za mene i ono okolo sve to.

 

Sve je to trajalo kojih pola godine do januara 2011, mogući razlog prestanka možda je i moje izbacivanje sjemena što mi se dotada nije dogodilo dve godine, tj dve i pol., što je bitna stvar u duhovnosti jer se Bog ljuti na svako prosipanje sjemena, onako kako sam ja to mogao nizom godina osjetiti bolovima na svom tijelu, u periodu odvikavanja, pa do novog perioda u kojem je čovjek klasifikovan kao džunub i treba da se okupa, što je interesantna tema za duhovnost kao grijeh, kao stvar najtežeg životnog uzdržanja.

 

 

 

 

 

OBJAVA IZ 2003 g.

 

Nakon što sam napustio posao da bih branio kuću od napada iz Sarajeva, jer su se urušavale strukture RS u smislu prenosa nadležnosti na nivo BIH, a posao sam i morao napustiti i iz razloga što su tražili da lažem, napisao sam u javnost komu treba, da ću tog i tog dana učiniti slijedeće kako i učinih: Otišao sam do narodne skupštine da skinem bosanski grb, međutim tamo su me slagali da njega u dvorani nema, potom kako rekoh otišao sam u islamsku zajednicu  da ih obavjestim da pohodim džamije u Šeheru i Vrbanji, jer uvidio sam da sa dva kraja Banja Luke dolazi kao opasnost na BL linija izgradnja džamija, npr. linija džamija Kotor Varoš – Čelinac – Vrbanja, i druga linija iz pravca Novoselije, kroz Šeher prema gradu. Dakle došla je u opasnost moja kuća. Otišao sam do džamije Jama u Šeheru i prošetao njome i izašao sam i sa ceste sa daljine od oko 20m pljunuo ka njoj tačnije na munaru, da zaustavim širenje ka centru BL, zatim sam pješke kako sam obavio sve otišao u Vrbanju, ušao u džamiju, izašao, policajci su me identifikovali i ljutito ispitivali kao srbin u džamiji, hodža koji je došao bio je ljut i pred njima tamo da ne vide sam pljunuo prema džamiji radi prethodno rečeno zaustavljanja širenja. Ja što sam znao je da su to Gospodara moga džamije i slobodno mogu ulaziti u njih, bez obzira na ljude. Hodža kaže da i on može u crkvu, a ja rekoh pa idi kud god hočeš. Zatim sam preko Rebrovca popeo se na brdo što vodi kraj Sumonja i nastavio za Jovin vis, koga sam ja nazivao Jovin Vrh da bih na kraju utvrdio da se ustvari to uzvišenje zove Kajbakovac, a Jovin vis je uzvišenje južnije i istočnije. Došao sam tu do svoga kamena na komu sam volio da sjedim odakle se vidio cijeli dio Krajine od jugozapada Manjače do preko Kozare sjeverno, i stajajući to u glavi sam imao sliku svoje kuće RS i džamija po njoj, te sam u mislima htio da se one poruše, zavapio sam, u smislu bacanja prokletstva ili anateme, dakle sa vrha BL, i u tom času javi mi se glas: ''Oh, to je zato što oni dolje ne valjaju'' (srbi ne valjaju), i sjurih potom plačući ko Jeremija niz obronak i uputih se tako kući tužan. Dakle javio mi se Bog.

 

 

 

 

 

UPOZNAVANJE S VJEROM

 

Moja vjera je započela oko 1997g, kad sam uzeo Bibliju tj. Evanđelje da čitam. Imao sam problema te tražio spas. Povjerovao sam u ono što piše. U slijedećim godinama mnogo vremena sam rekreaciono provodio po šumama i livadama istoćno od Šehitluka, ali samo do Ponira, tamo u prvi mah nisam išao, krio sam se od ljudi. Kasnije sam otišao i dalje od Ponira. Tu sam se pročišćavao. Pre svega tu sam tražio Boga, a ne u hramovima, jer u Bibliji se i spominje da se Bog i traži na visini i na pustim mjestima, gdje je kasnije saznah rekoše mi akumulacija jača, Božje viđenje je jače na pustini, npr. u smislu zalutale ovce.

 

Kao i mnogi jugoslaveni odgojen sam na principima ispravnosti, tako da sam već gazao ispravnijim putevima kao što su istinitost i pravednost, putem ljubavi kasnije sam u njega slijepo povjerovao a to su bila vrata ka Bogu, i na kraju milost kao treća vrlina.

 

Prva dva odnosa sa Bogom čini mi se da sam imao, prvi put kad je izrazito jako grmilo 1997/8g. u BL, bio sam ljut zbog dešavanja u mom životu, ne pamtim jaču grmljavinu, tad je isto nevrijeme poharalo hrvatsku, bio sam nezadovoljan time što je jedna osoba otišla od mene pa sam u po te grmljavine ljutito ka Bogu se pogledao u noćno nebo, i u isti mah se morao poklopiti i umućah, ušutjeh, naime osjetio sam u tom trenutku ''mogučnost da mu kažem'' kao da je On bio ljut s tom grmljavinom.

 

Drugi put kad sam čuo da je s drugim i da je sve puklo, htio sam da umrem 2001g, nisam htio jesti, i onda mi se učinilo na podu kao da mi nešto kaže: ''Samo budi, sve ću ti dati'', od tada klanjao sam jedan naklon svako jutro do 2010, tako da kleknem na pod i poljubim pod. Prestao sam s tom praksom jer mi je tako rečeno 2010g.

 

Tamo krajem 90-tih dolazio bi sveštenik u kuću osveštavati kuću svetom vodicom, pa je rekao mojoj majci kad je mene vidio da je mislio da sam pop, pa joj je kasnije rekao da je mislio da me da u školu tamo s njima, tako sam od majke čuo, međutim i od sveštenika sam se krio, možda zbog monoteističkih shvatanja pripadnosti objema crkvama. Nisam volio diobu. Ona je bila te, a ja ove crkve.

 

Često sam hodao uz obalu Vrbasa 98-99 g, između dva mosta prekoputa Borika tu su bile bašte, pa sam hodao tuda odmarajući i sakupljajući biljke. Dogodilo se jedan put da sam ušao na mjesto na koje slabo sam išao i dok sam bio nasred njive kod jednog manjeg drveta, počeo je lajati pas tamo od jedne kuće iza ograde i prođe kroz rupu i ka meni trči i laje, čini mi se po izgledu da je bio rotvajler, znam da doberman nije jer ovi su isti samo niži i zdepasto jači. Kad je dolazio do mene ja nisam trčao niti mislio o tomu, samo sam se ukopao i on kad je došao do mene počeo je cviljeti i odbacio se kao, odmakao od mene, ja vidjeh to i pođoh dalje, a on je otišao kao zbunjen i lajao iz daljine na mene. Šta se dogodilo? Kao da ga je anđeo udario mačem.

 

2001 sam otišao u Sarajevo, jer sam pokušavao da odem van zemlje, spavao sam u parkovima, jedne noći a i drugih je nebo noću bilo puno lijepih oblaka kumulusa, spavajući gledao sam gore i prepao se, tih noći šetajući ulicama imao sam jak osječaj kao da me nešto nosi.

 

Mogao sam lako manipulisati ljudima, činiti što mi volja i da bude po mome, zato što sam bio pravlji od ostalih. Ostavljao sam brojne u zabludi. Moglo je i da pogriješim a potom da mi Bog to ispravi, tako je bilo, bio je to živ i poseban odnos za ono vrijeme. Kasnije sam malo zašao i u šume i livade oko Trapista, a nakraju sam obišao i okolinu grada tj. prirodu.

 

Proveo sam dve godine da nisam komunicirao s ljudima, izuzev u nužnosti, neophodnosti. Malo sam se identifikovao sa Trapistima, koji su isto radili.

 

Kad sam završio školovanje obilazio sam manastire kao moguće mjesto gdje bih se skrasio, ali tada nije mi nešto odgovaralo, bio sam drugačiji, jednom sam iz manastira Liplje išao i kao nezadovoljan razgovorom tamo, pri povratku iz vedra neba na mene je palo nešto kišnice, što mi je bilo znak. Navodno razgovor u Liplju je bio oko tri stvari, meni služba jutarnja i večernja nije pri srcu tad bila da je činim, drugo nije mi imalo smisla da me ko podučava, jer sam duhovno zreliji od mnogih tih, treće ne bih mogao klasičnu duhovnu muziku slušati a to je bitno, i bio je i razlog možda što sam ja držao do Kur'ana i opšte religija, a oni drže samo svoju.

 

Zadnji manastir koji sam tada obišao bio je u Krupi, tada sam vidio kaluđera Savu i vidio sam da mu svijetli glava nešto kao aureol, što me zadovoljilo tada.

 

Tih godina 2004, uvidio sam kako nad gradom noću javlja se oblak koji pokriva grad, a ne i rubne dijelove. Kad god ga ugledam obuzme me radost i mir.

 

Oko 2005g, jednom sam vidio sa svog prozora sunčevu svjetlost kao veća od sunčeve u trenu i nestalo je, kasnije sam se sjetio moguće može biti odsjaj aviona ili slično, ali zaista veliko. Oko 1997 gledano ka Kozari po noći nevrijeme ja i prijatelj smo posmatrali sinhronizovano sijevanje kao munja tokom kiše koje je obasjavalo taj dio neba dugi vremenski period, i jednakim intervalima sijevanja.

 

Kad sam završio škole, a mogao sam i dalje školovati se (magistrirati), ali nisam htio jer sam dosta vidio, htio sam otići u svijet, ali nisam imao mogućnosti, htio sam pre svega raditi, tad problem je bio ne samo zaposlenje nego i uvjeti rada, jer radni odnosi su takvi da vas ugnjetavaju tj. zlostavljaju i traže da isto to radite drugima i da lažete, a ja to kao vjernik ne mogu, Božja riječ mi je preća od tog, i pošten rad. Dobivao sam otkaze i počeo se buniti, pisati, i tako sam kasnije i stradavao i to znatno. Smatrao sam da Božja riječ mora se sprovoditi i dalje mislim tako, ali Bog je eto digao loše ljude lošim ljudima, pa je moje napustiti to i šutjeti.

 

Protestvovao sam pre svega zbog bluda i golotinje u društvu, tražio sam moralizaciju stanovništva kroz kontrolu odijevanja, jer današnji svijet nosi odjeću koja ističe stidna mjesta, čime se uveliko upaljuju oni koji to vide, što vodi rasulu društva u svemu. Međutim pojava kurvarstva nije samo polna, tu spadaju i nekorektni odnosi, laganje, prevare...itd. Mnogo sam pisao mnogima na tu temu i imao borbu za te dve stvari, u stvari borio sam se za društvo da bude bolje, a ne za sebe, jer moj je interes živjeti u dobrom društvu.  Što se tiče zapošljavanja, tu je naglašenija bila zaštita radnika, a naročito nezaposlenih, kao i usklađivanje primanja. Radnik nadređenom danas ne smije ništa suprotno reći, što nije normalno ni zdravo, i što je indirektno ropstvo prikriveno lažima. Ta misija je trajala tri godine u nekoliko navrata od ljeta 2003 do ljeta 2006, i mogu reći da sam svojim stajalištem i urađenim zadovoljan. Svoje sam odradio, a to je dužnost koliko osječam prema Bogu bila.

 

Uistinu se nisam štedio ni bojao na Božjem putu kako bi svima bilo bolje, ali nisam ranije vidio da je Bog dao i nevjernicima da loše čine po zemlji i da su u većini (citiram Kur'an, 12.103-106, 13.1, 23.68-70, 25.44), dakle imaju pravo.

 

2004g. napisao sam pismo vlastima da mi nađu posao ili ću nakon sedam dana svaki dan u 12.00 nešto učiniti ... i tako je i bilo. Bili su poslali neke da me zaustave, ali sam im rekao da nemam posao. Drugi dan sam završio kod sudije komu sam rekao da od sutra neću, i tako sam sutra i treće uradio i završio. Radilo se o različitom tumačenju, nisam slagao, od sutra. Moje molitve su bile uvećane tih dana i to nije lako, ali tražio sam posao i brinuo za kuću – okupiranu državu. Dakle izašao nekriv ko što i je, ali kasnije su izmislili drugu krivnju i ubacili ovo. Za izdvojiti su i dve prijetnje 2004 i 2005 o kojima ne bih sad, u kojemu sam prvo tražio moralizaciju tj. kontrolu odijevanja u društvu, a zbog spasa društva i života po Božjoj mjeri, a ne kurvarstvu, drugo je bilo isključivo zbog posla, jer nije pravda i ne može niko raditi ako drugi ne radi, dakle svima pravično, jer pazimo ima onih koji imaju više plata, odatle mi Bog daje pravo.

 

Smatrao sam tih godina srpsku kao svoju kuću i borio se za nju kao prvo da imam gdje živjeti , zemlju i kuću, ništa me jače nije pogodilo u tom smislu kao ukidanje vojske iste oko 2004, nikad veći kukavičluk, izdaju i predaju nisam vidio, da kompletan narod strada, a vođa prođe, srećom pa bog vremenom rješava sve kako hoće.

 

Danas najveći problem meni smatram da je laganje jer od jednog stanja prirode radi sasvim drugo, također uvidio sam suprotnost između države i službe Bogu - vjere. Prema Bogu dužnost sam izvršio, a ljudi, Bog neka se pozabavi njima, kad ja ne mogu, kako i Nuh (Noje) reče pre potopa, moje je bilo odrediti sebe u odnosu na okolinu u kojoj živim, da kažem ko sam, kakav sam i što mislim.

 

(Kur'an, 3.76. A jest! Samo onoga ko obavezu svoju ispuni i grijeha se kloni Allah voli.)

 

 

Moj osnov gdje sam rođen je bivši sistem koji je zamijenjen sistemom kaosa, iako rođen u bl, djetinjstvo sam proveo u razvijenijoj sredini nego što je bl, pa mi primitivizam ne odgovara,.

 

Iako u Banja Luci, ja u tom gradu ne živim, jer ne slažem se s onim u njemu, ja pripadam Ponirskom okruženju, ja sam gore preporođen, 20g mladosti sam ostavio Poniru. Vidio sam što običan čovjek nije, i pričao s onima od onamo, tako da sam smiren, oni su me smirili.

 

 

 

SLIKE IZ DJETINJSTVA

 

Kao dete hteo sam biti arheolog, kasnije sam izučavao svemir, voleo te knjige, geografiju sam volio znao, Istoriju, i druge nauke.

 

Sječam se kao mali da sam putujući u rejonu Potkozarja, vidio od oblaka formirano kao čovjeka kako leži u oblacima. Dosta često oblaci zauzimaju razne položaje slične ljudima ili životinjama, stvarima, samo malen je broj onih koji gledaju u oblake.

 

Ima li Boga? - često je pitanje mališana roditeljima, i oni to ozbiljno pitaju.

I ja se sječam ka sam sa 5-6 godina pitao ovo majku i kasnije, i tada bi mi uvijek odgovarala: ''Ima neka sila''.

 

Naime sjećam se kao da je vizija bila, a nije, već osječaj, ja malo dijete u SFRJ i imam kojih eto 5-6-7g, i znam koja je zemlja gdje sam i vidim samo dvoje jačih, sa istoka SSSR koga se nisam bojao, ali od ovog sa zapada amerike sam osječao opasnost. I dogodilo se tako!

 

 

NAKNADNA SJEĆANJA

Uopšte to su stvari kojih sam se naknadno sjetio i u tekst umetnuo, u interakciji sa onim svjetom iliti bićima nevidljivoga, koji su vodili ozbiljne, šaljive, istinite I lažljive razgovore kao. Bog nije lagao, već džinni (duhovi) što pročitah u izvorima im je i osobina.

 

 

                                                                                            

O snovima koji su se dogodili potom, putem kojih se Bog javlja:

 

Sjećam se ranijih godina krajem devedesetih sanjao sam Isusa kao lica od muke, sanjao sam kako hodam s nekim monahom po brdu i koji mi kaže sjetnim glasom, kako je ''Bilo je puno Makaveja''. Sanjao sam i da me neko zove, traži, rječima: ''Gdje je on''.

 

14 Dec 2011g., sanjao sam, sliku: Ispred mene Kozara, i to onako kao kad je gledate, dakle vidi se panorama i to noću od Kozarca do Ivanjske, i pojaviše se čak tri mjeseca čini mi se kao zemlja nešto, i to veći od mjeseca, dakle ne kao mjesec da ima teren već kao zemlja izvana. Htjedoh to uslikati, ali naiđoše oblaci i probudih se. Interesantno je da je iza mene bio Ostrog nad kime je bio svečani vatromet kao da je Nova Godina i slično i sve to noću. A ja stajah između toga sa majkom koja inaće ništa ne vjeruje dok ne vidi, a i kad vidi.

 

U periodu oko 2012 sanjao sam triput Boga i jednom sam sanjao nešto kao Džennet.

 

Sjećanje se gubi, prvi san čini mi se da sam sanjao kao da je Bog blizu mene a ja ne mogu da ga pogledam, tu oko mene sa silom, to je bilo moguće jer sam i tražio odnos da osjetim Boga.

 

Drugi put javio mi se kao sila koju ja nisam mogao pogledati i koja je bila oko mene hodila i izgovarala ''El Hajjul Kajjum'', što znači na arapski ''Bog živi i vječni''. Možda je bitno da se to dogodilo u zadnjih deset dana ramazana.

 

Potom sam sanjao da sam na vratima kao Dženneta gdje oko ulaza su predivni golubovi izduženiji i sjajniji od zemljskih, letali su oko mene i nisu se bojali, vidio sam livade, cvijeće, kao brdski predio, i onda sa strane sa uzvišenog mjesta sa terase kao prozora čuo sam pjesmu, predivnu kao ženski glas. Kasnije sam slušao Enyu pjesmu Pilgrim, prilično to je slično.

 

Negdje u januaru 2013 sanjao sam Boga kao strašnu silu koja dolazi i kao možda prijeti mi, možda je to bilo jer sam otišao gdje nisam trebao ići i što sam pojeo što nisam trebao, od mesa.

 

Negdje u martu posjetio sam nerođenu baku na samrti, izgovorio sam fatihu u sebi nada njom, hrišćanka je bila, istog momenta žena je vidio sam udahnula i prestala disati. Doktori su tad došli i konstatovali nakon 5-10 min smrt. Možda je slučajnost, možda nije da baš u tom trenu od cjeloga dana Allah udovolji fatihi, a ne meni niti toj ženi da se vidi vrijednost fatihe.

 

Na noć pravoslavnog uskrsa predjutro sam sanjao Svevišnjeg, kao dolazi kao veliki strah i obuzima me iz daljine, a ja izbjegavam i tražim spas izbavljajući se, kad probudih se. Strah koji sam u snu osjetio je vrlo velik, iskreno nešto slično u intenzitetu sam osjetio i na zemlji u nekim situacijama života s ljudima.

 

Oko 25.6.2013 sanjao sam vile da idu putem livadom ispod Gugunove glavice u Šimićima, u Potkozarju, noću, obučene u bijelo, više njih, išle su kraj mene putem, jednu sam uhvatio i sebi priljubio, onako malo i neukusno za priču.

 

 

Slika Gugunove glavice, proljeće 2013

 

U kući sam kritikovao jednog što drži neki lokal gdje se kurvaju mladi potkozarja, nakon nekoliko dana, zadesila ga je velika sreća i nesreća u isti dan, rodio se unuk i poginuo sin. Tako Bog to radi.

 

Pred kraj 2013g, sanjao sam Ponir čini mi se u starije bliže doba kad je više ljudi bilo gore, i na jednoj od livada sklanjam se ja da me niko od ljudi ne vidi kako bih odmarao u prirodi i pogledu, i tako sklanjajući se, dođem do nekog novog psa koji se tamo pojavio, ali nije strašno nešto prema meni, mada je zbog vlasnika, i vidio sam stariju kuću i košanu. U taj mah pojavi se medvjed od koga sam ja osječao još manju opasnost, i koji je bio bliže mene, i kao štitio me izgleda i nastalo je režanje između ova dva bića, a ja sam otišao ili probudio se.

 

20.1.2014 u jutro pojavila se duga gledano lijevo sa mog prozora nekoliko minuta, recimo 10-20 min nakon izlaska sunca, a da bi navećer se pojavila druga duga isto to vrijeme, nekoliko minuta prije zalaska sunca i to desno ovaj put na moj prozor koji je okrenut tačno sjeverno. Upoređivao sam položaj duga u odnosu na prozor i utvrdio sam da su tačno geometrijski raspoređene bila na moj prozor lijevo i desno u istom razmaku na lijevi i desni dio i to zaista u posebnmo vrijeme, početak i kraj dana, a inaće duga znači obećanje, to je po priči o Noju (Nuhu) i potopu kad je stvorena duga kao obećanje da neće biti potopa više. Mislim da duga znači svaku vrstu obećanja.

 

 

Fotografisano u 7h.32 min

 

tog dana 20.1.2014 sunce je izašlo u 7.17 h, a zašlo u 16.48 h, dakle uslikao sam 15-tak minuta pre izlaska i zalaska sunca. Dakle, dan je počeo i završio sa dugom, s obe strane prozora

 

 

Fotografisano u 16h 34min

 

 

U noći 27/28 januar 2014g., dogodio se potres. Na Svetog Savu. Problem je što je bio povezan sa mojim snom, u komu sam ja išao na Kozaru kod Gugunove glavice penjao se idući livadom, poljanom, pa sam naišao na neku rjeđu jaču šumu, i onako bojeći se malo divljači, a bio je sumrak, gore sam došao i povikao glasno, kao proderao se i otišao, i slika koju sam dobio je da je sa tog vrha Kozare što je u biti jedna od glavnih tački te planine, taj moj nazovi krik sa vrha na sve strane spustio se čitavom Kozarom. Kasnije ja sam u snu došao u podnožje Kozare malo dalje u selo svoga djeda i pitao nerođenog strica je li čuo, on rekao je da je. Potom u stanu sam se izgleda probudio i kao osjetio potres u stvarnosti, ali tad kao da mi se pričinio.

 

I onda navečer čujem da je stvarno bio potres i ustanovio sam da je bio tačno na Gugunovoj glavici, iako oni spominju Ivanjsku i Cerovljane što su mjesta gdje su instrumenti, a tačno između njih se nalazi ta glavica, vrlo uočita iz daljine, dakle selo Šimići, što je prelijep sve to kraj. U novinama se moglo vidjeti i ima slika koja označava crvenom i zelenom zastavicom.

 

 

Citirati ću iz novina: Snažan zemljotres protresao je Banjaluku i sjevorozapadni dio BiH oko jedan sat poslije ponoći. Prema prvim informacijama jačina zemljotresa iznosi 4,5 stepeni po Rihterovoj skali. Zemljotres jačine 4,2 stepena Rihtera i s procijenjenim intenzitetom u epicentralnoj zoni od šest stepeni Merkalijeve skale zabilježen je protekle noći s epicentrom na području Ivanjske kod Banjaluke. Po podacima Hidrometeorološkog zavoda ovaj potres se dogodio u 01.03 sati.

 

4,5 su Cerovljani mislim, a 4,2 Ivanjska.

 

Dakle moj povik (krik) se dogodio tačno kad i potres, hvaljen nek je Bog. Dakle, mogao bih reći da me Allah izveo kao da sam ja učinio taj potres.

 

Ionako sam u par navrata nedavno razmišljao o potresu, ja osobno se ne bojim da će me to snaći, ako činim što Bog traži. Inaće u zadnjih par godina Kozara se više puta zatresla. Osjetio sam pre 5g vrlo jako, bio sam u podnožju, tad je epicentar bio oko Mrakovice, a pre dve godine oko Dragočaja.

 

 

Slikano iz Šimića (Ivanjska)

 

 

Gugunova glavica slikana sa juga

 

 

Istu noć usnio sam i drugi sam, to jest let prema sjeveru sa pogledom na Ponirska brda i grad, što često zamišljam pa sam evo i dobio, a može se simulirati na google earthu. Nije bitno što je to izgledalo kao na nekom filmu, ako moram reći domaće produkcije obiteljskog tipa. Ponir je moja prva rodna planina, ali i Kozara je moja.

 

Inače interesatan je kraj oko te glavice, ima kao neka usjeklina tamo koja ju dijeli i nastavlja na Krnjin, to je sam Bog radio, da se odvoji područje od područja, pa jedno su naseljavali katolici a drugo pravoslavni, nadalje, poslije lamovite ima slično kao dolina, gdje se razdvaja isto na dalje muslimanski narod.

 

Neki dan sam sanjao sebe na katoličkoj misi, kao imam pravo.

 

Početkom maja sanjao sam da ulicama grada nosim malo svoju Bibliju noću a da iz vazduha me salijeće neka sila i kao udara i tako ja nastavljam dalje.

 

Ovo proljeće događale su se dugotrajne kiše koje su ljudima čini mi se brzo dojadile, ali ne i meni, ja sam naime prethodni period često planinario, pa sam smatrao da je to kao da se odmorim u kući da ne idem nigdje, a i jednom mi je rečeno da se previše krećem u doba vizija, tako da negdje nakon dvadeset dana ili čak mjesec možda ja sam poželio da kiša stalno pada, jer je znakovito, osjeti se Bog, takvim neobičnim pojavama. Nisu kiše stalno lile, za prvi maj a i drugih dana, svih dana bivalo je i sunca, ali teško da bi prošao dan bez i kapi kiše, bez imalo kiše. Kako je mene radovalo zbog lošeg društva bilo što od Boga, to se i desi da je smatram Bog izvršio određenu kaznu oko dana 15.5.2014 kad je središnja Bosna, i cijeli sjeverni dio bio poplavljen, kako gdje manje više. Mnogi su ostali bez kuća. Ja sam tih dana a i mnogi su mogli Boga jasno osjetiti, i njegovu kaznu. To je mislim znak od Boga.

 

Šaljiv san početkom decembra 2014, stojim u Verićima na cesti Prijedor – Banja Luka i kao čekam autobus, a ono naišao voz, ono što je interesantno da na dve njive iza mene i na stanici stajahu sve seljaci, a samo ja držah u ruci aktovku, mislim crne boje.

 

11.4.2015 u uskršnju subotu, jer planinario sam tog proljeća oko Lipovca, gledao staze tog dijela planine Ponir, od Dragojevića Visa do Lipovca, i nije taj dio posebno interesantan, međutim rijetko tko ide tim putevima, i dogodilo se, da sam izlazeći iz šume ušao u jedno selo Plane smješteno uz vrh Lipovac na visini, jugoistočno ka suncu, prolazeći pas je kao lajao i okretao se jer je valjda nešto jeo, dakle nije stalno lajao što je bitno. Prolazio sam kraj neke stare kuće kao napuštene a na vratima je bilo jedno dijete, koje je moguće čulo lavež psa da neko tuda ide, zatim netom na vratima se pojavilo i drugo dijete, da vide valjda ko ide, ko prolazi, a ja sam prolazio dalje jer sam imao osječaj možda se boje, a mislim da sam pozdravio naravno, i onda na izlazu iz dvorišta prilično zapuštenog pomislih da im dam po kovanicu od 5km, ali bijeh škrt, čuvah, i odoh. Došavši kući plakao sam onako dok sam molio, češće kad ih se sjetim sam plakao i osjećao vezanost ka njima, jer oni su tad na vratima kao sijali, kao jaki. Ta kuća starinska kao napuštena, a takvih kuća ima tuda napuštenih, a oni jaki kao od planine, a ne od kuće, kao da nisu otuda. Kasnije sam ih sreo na izlasku iz autobusa i dao nešto novca, stalno sam se pitao što je to taj sjaj, kao da mi je Bog naznačio tom njihovom jakošću nešto, da obratim pažnju na njih. Nisam puno pitao, skupio sam nešto više novca i otišao i upoznao njih i roditelje, zovu se oboje djece muško i žensko kao i ja, mojim imenom, darivao sam ih i otišao, bilo mi je neugodno, ali sam objasnio koliko sam mogao, da se brinem, nisam rekao da mi je Bog naznačio njihovom jakošču životnog sjaja, ali svakako to su djeca na koju trebam obratiti pažnju. Otac se složio sa mnom da i nije tako kao što izgleda, ima stoke, bašta, a Bog pomaže rekoh. Selo je polunapušteno. Ne iznenađuje me što se to dogodilo baš na toj tački planine, i inaće pod minimalnim uticajem grada i prigradskoga.

 

Oko 12-13 jula 2015, tačnije noć prije 27 noći ramazana, Lejletul Kadra, mi se Bog javio u snu, ovog puta javio se nekolicini nas kao pokrovom iznad nas i vrlo ugodno i milostivo pre svega, što mi je pri buđenju veoma prijalo, jer bode me moj grijeh. Ono što mene interesira je koliko se ljudima često događaju ovakve stvare u snu, mislim vrlo rijetko, gledam po sebi.

 

 

 

 

Ljeta 2016 na Poniru uslikao sam prirodu, na kojoj jedan oblak mi je posebno drag, ispružene ruke onoga koji moli, traži.

 

Krajem oktobra 2016 osječam se počašćenim time što sam sanjao zavjetni kovčeg, ali i suprotno od svetosti što ne bih neprimjereno da pišem.

 

5/6.10.2017 sanjao sa svojim pravos sveštenicima sam prinosio molitvu bogu, sveštenstvo kako je, a ja na svoj način malo odstupajući od njih, i potom se projavi bog rječju na to, našta zaorismo o blagoslovljenju božjem pjesmom, a što bijaše to sve u crkvi, potom i ljudi i žena bilo je tu. Pišem o javljanju boga rječju u snu.

 

O onom što se dešava u životu ne pišem, jer se radi samo o realizaciji stvari. Ipak pobjeđivanje povlačenjem je značajna vrednota. Što sam imao javljeno je vjerama kojim treba.

 

Dosta sam grešio misaono ovih nekoliko godina, što je ko i djelo.

 

17.9.2018 sanjao sam nekoliko kao mojih drugara i ja i bog se javi u obliku kao u zraku neka zelena loptica koja odašilja svjetlost i nešto priča i čini mi se ne sječam se kao da slušaju mene, ja sam za to vreme bio malo odvojen od grupe i kao omalo zapomagao ali sam prestao jer sam vidio da uzalud je, i bio sam okrenut ka tih 6-8 ljudi koje poznam, potom je loptica došla pred mene ugasila se i uzeo sam je, jedan drugar se nije smijao od dragosti pa sam ga pitao što se ne smeješ a on kaže smejem se jer je svima bilo drago.

 

 

29.12.2020

Na ovaj utorak 29.12 nakon više od mjesec dana možda i više čistoće, dogodilo se zarad pomisli da sam sagrešio. Ujutro nakon zore pre podneva do oko 10.30 sam klanjao, i zadnja sura koju sam izgovorio bila je iza zulziletul erdi zil zaleha, dvomumio sam između te i poslednjih sura možda kafirun, kul huvalahu, felek i nas, pre kul i nas, i onda sam izgovorio suru iza zulziletil erdu zil zaleha – zemljotres kao ljutito da se potrese prostor komu ja pripadam i koji smatram svojim a to je severozapadno ka jugoistoku od Kozare do Ponira okolo taj kraj, nisam naumio zbiljno, već duhovno, jer taj prostor sam si ocrtao još 2010 kao svoj prostor , zavičaj, komu pripadam, i iz ljutnje neke nezadovoljstva da se pretrese, potrese, u smislu rešavanja moga stanja i generalno za kraj. Oko podneva negde obično uobičajeno uvek nešto krenem da radim ali nekako sve mi je bilo isprazno, kao, da ništa ne radim, pa sam ipak uzeo čitat, učit. Potom u 12.30 (12.20) dogodio se potres 6.4. rihtera javljaju obližnje mesto ali ja mislim da je Sisak,tačnije 5km od njega ka Petrinji, zašto ja vežem razloge, do ovde je udarilo, zgrada se ljuljala, i to veoma prilično, slično onom prijašnjem potresu pre 50g ovde. Odmah sam dvaput izgovarao fatihu u sebi bivajući sa decom, i znavši za svoj budući život nisam se radi toga toliko bojao. Čovjek se smete kad Bog uzdrma, to je druga stvarnost. Razmišljao sam o jutrošnjem sagrešenju. U biti potres ovde je bio ali nije bilo štete, šteta je bila tamo. Ja sam odmah pomislio gde je udarilo, i bio sam u pravu tu negde, 5km od onog što sam pomislio kad sam vidi gde, jer sam vidio da je 46km od zg na osnovu toga sam gledao. Šteta je velika tamo. Bog upravlja svime. Ne mora ovo ništa značiti ali ima podudaranja. A ovaj je kraj bio Hrvoja Vukčića, čije sjedište je bilo pod Ponirskom dolinom s onu stranu, od Sokolina gledao je u Lipovac i Ponir.  Kreće se, više potresa je bilo od prekjučer do danas i dvadesetak tamo sa početkom do ovamo se osjeti,kao da se zemlja stalno kreće. Čim je bio potres moji su izašli ja sam klanjao, čim sam završio došao je prvi u kuću.

 

 

 

16.4.2021 (4 ili 5 dan ramazana) Pred zoru dok je još noć bila pomolih se i nisam više mogao i zaspah, a to je četvrti ili peti možda dan ramazana, svi su počeli kao da je četvrti, ja sam gledao da bi mogao i dan prije možda.

Prvo sam u noći imao san sanjao sam je kao da smo se izbegnuli na kao neka izložba ili sajam knjiga nešto kao tako.

Potom u zoru, kao bili smo u mojoj sobi ja,majka, i još neko od ukućana, od dece, najstarije mislim, utom kao neka ptica na prozoru uze nešto u letu nije mogla progutati i ispusti i ono kao na grančicu prozora pade to kao neki mali majmun od 5 centimetara, utom kao da se pretvorio u miša i pade i uz prozor krene i da će ući u sobu a ja pritvorih prozor iskipan i priklještih ga i on pade, utom se pojavi mlađa žena crne kose poviše ramena, njena glava na prozoru s one strane, mislim plavih očiju, i imala je treće srednje oko, dali kao u obliku zvijezde kao iz 1001 noći i gledala je unutar i pričala prema nama, i gledala ka majci, i prijazne pojave je bila i nešto smo pričali.  Obratila se majci da vidi da je i ona tu osim mene, a onda u pitanjima ka njoj znao sam da čita misli na ono što sam ja pomislio pa me upita ''stara ljubav?'' kao da me interesuje to pitanje, ja rekoh ne ma kakvi, 'nova ljubav' i ona reće ''biti će za dve godine'' utom obzirom da takve stvari primam emotivno i jako probudio sam se.

To i je nekako kako sam mislio na deset godina od upoznavanja, kako mi je rečeno, da ću prvo upoznati pa će onda doći. A glasnik je ćutao na moje pitanje kad, jer je bio duži period.

 

 

26.4.2023

Sanjao sa poslanika Muhameda, u crvenoj haljini, nisam video lice, na stepeniku došao je, neko dete je pored njega bilo, prozvalo ga. Bio je izrazito jak, ne toliko, ali jači od ostalih ljudi. Bio je srednje građe, umjereno visok. To je prvi put da sam ga sanjao.

 

2021g u jesen umro mi je iznenadno tetak s kojim sam bio blizak jer on nije imao djece, sanjao sam nakon smrti da me ljubi valjda nakon što je na onom svijetu pa je vidio realnost, javio mi se i treći put i to direktno je razgovarao sa mnom u snu kao priprijetivši da ga ne spominjem, što sam znao činiti rječima iz negodovanja jer je on u poslednje vreme bio otklonjen od mene. Bio je u toj prikazi jak, kao onaj svijet bog iza njega, pa sam opomenut, upozoren da to ne radim.

 

2022 nakon negodovanja sa sestrićem kristianom, plakao sam sedmicu dana jer sam mu prigovorio, kad sam plakao u parku do mene je došlo više golubova koji su ko čučali u miru ispred mene, nikad sa golubovima nisam imao takvu blizinu

 

April 2025

Dvaput sam sanjao da mi neka sila bog vuče deku. Jednom je stajao sa strane podigao stranicu kreveta nisam mogao pogledati, zatim su me dizali ka plafonu, al sve ok, pokušao sam dotaći plafon , ali nisam.

Između tog jednom me je velika ruka kažiprstom gurnula po strani koljena dok sam ležao na desnom boku da se probudim na jutarnju molitvu.

 

Početkom novembra 2025 ustao sam oko pet ujutro, noć je bila. Kroz prozor vidio sam nešto čudno da leti, istočno, Od starčevice ka slatini. Brzo sam otišao po naočale, ovjek je bio najviše nalik kometi osvjetljen na rubovima, ali sam jasno osjećao da je od bića koji nisu ljudi, ta pojava nije bila uobičajena. Nako par dana na tv-u su pričali o nekom objektu i posjeti čini mi se 400 miliona kilometara od zemlje, ali jasno vidljivo na zemaljskom noćnom nebu.

 

Početkom 2026 godine, prvih mjeseci kad bih zapadao u grijeh, sestrina kćerka helena od 3g govorila bi preko telefona da smrdim. Tumačim da mala djeca bolje osjete.

 

Krajem februara, početkom marta 2026g., u vreme ramazana, imao sam ružan grešan san, probudila me natkrivena ruka božja, kako sam osjetio.

 

______________________________________________

 

...i o blagodati Gospodara svoga kazuj! (Kur'an 93.11.)

 

 

 

https://drive.google.com/file/d/1xTkJBOOAnYDo5L4_vr9AT69WOFg1wW2y/view?usp=sharing