Nevolja je od Boga poradi spasa

 Isus govori:

Iz Evanđelja po Barnabi

Henry du Mont - Memorare

Ensemble Correspondances

Sebastien Daucé

Lepo pevanje, samo molitve bi trebalo upućivati samo Jedinom Bogu

Biografija Biblije

Ova knjiga govori da vaseljenski sabori nisu idilićni dogovori bili, već sukobi u kojima je izašla kršćanska vjera takva kakva jeste. Knjiga se bavi istorijatom nastanka Biblije i njenim širenjem u Evropi. Konstantin je mogao upotrijebiti vjeru zarad svoje vlasti a ne zarad same vjere, dakle ne treba idilično gledati ka prošlosti, jer ovo danas oslikava što je bilo i jučer. Knjiga govori o Bibliji kao najvećem spomeniku čovećanstva sa osvrtom kritike na moderno društvo.

U knjizi se navodi da su u istoriji prevođenja Biblije postojali i takozvani čudni prevodi Biblije, gde bih ja rado uvrstio svoje prijevode zarad njihove manjkavosti koja opet ne umanjuje vrednost prevoda u uvjetima kada nema boljeg prevoda koji uvek može doći. Također autor navodi da svi prevodi Biblije uglavnom imaju manje više manjkavosti, obrazlažući da je to tako u prevođenju, recimo prevodioci prevedu najbolje moguće.

Ja sam glavne svoje prevode što sam hteo učinio i završio, i oni su ovde, od pamtivjeka prevođenje i prepisivanje knjiga je bio svakidašnji posao vjernika, tako da na to gledam kao na svakodnevnu mogućnost rada.

https://www.sacred-texts.com/bib/biob/index.htm 

prevod pdf

https://drive.google.com/file/d/1wvXGe_ekew8jGqFtHN3VyI11kAUk35L5/view?usp=sharing

Knjiga Pećine s Blagom

Ova knjižica je pregled po milenijumima od Adama, do Isusa, dakle pregled dešavanja od Praotaca sa proširenim pregledom dešavanja u vreme Isusa i sa ovde mojim naglaskom na apostolima za koje koliko sam vidio teško da koji nije bio ubijen. Knjigu je pisao jedan Kršćan, što je dato u tekstu.

https://www.sacred-texts.com/chr/bct/index.htm

Preuzimanje 

https://drive.google.com/file/d/18rLTDiQ2GZe7fGy6CzyJvlCDRdmMrBz3/view?usp=sharing

Učenje Apostola

 

Učenje Apostola

 

U to vreme Hrist je bio uzet k svome Ocu, i kako su apostoli primili dar Duha; Propisi i Zakoni Crkve; gde je svaki apostol otišao, i odakle zemlje na teritoriji Rimljana su primili uredbe sveštenstva.

U godini tri stotine i trideset i devetoj kraljevstva Grka, u mjesecu Heziranu, na četvrti dan istoga, koji je prvi dan sedmice, na kraju Pentakosta – na isti dan dođoše učenici iz Nazareta Galileje, gde začeće našega Gospoda se dogodilo, na goru koja se zove po tome Mjesto Maslina, Gospod bijući sa njima, ali nije im bio vidljiv. I u vreme rane zopre Gospod podiže svoje ruke, i položi ih na glave jedanaest učenika, i  dade im dar sveštenstva. I odjednom svetao oblak primi ga. I oni videše ga dok je on išao u nebo. I On sjede nadesno svoga oca. I oni hvališe Boga jer oni su videli Njegovo uspenje kao što im je on rekao, i oni se radovaše jer su primili Desnu Ruku koja im je dodijelila svećenstvo kuće Mojsija i Arona.

I od tamo oni odoše u grad, i nastaviše u gornju sobu – ta u kojoj je Gospod služio pashu sa njima, i u mestu gde pitanja su postavljana. Tko je ko će izdati Gospoda. Također su pitali Kako će propovijedati Evanđelje u svijetu, I, kako unutar gornje sobe tajna tijela i krvi našega Gospoda počela je da prevladava u svijetu, tako također od tamo je učenje Njegova propovijedanja počelo da ima vlast u svijetu.

I, kadasu učenici bili bačeni u ovu pometnju, kako da propovijedaju Njegovo Evanđelje ljudima stranih jezika koji su im bili nepoznati, i govorili su ovako jedan drugomuIako smo pouzdani da Krist će izvesti našim rukama velika dela i čuda u prisustvu stranih ljudi čiji jezik mi ne znamo, i koji sami su također neiskusni u našem jeziku, opet tko će ih naučiti i učiniti da razumiju da je po imenu Hrista koji je razapet da ova velika dela i čuda su učinjena, - dok, ja kažem učenici su zaokupljeni tim mislima, Simon Cefa usta, i reče im Bračo, ova stvar, kako čemo propovijedati Evanđelje nije do nas, već do našega Gospoda, jer On zna kako je moguće za nas da propovijedamo Njegovo evanđelje u svijetu, i mi se uzdamo u Njegovu brigu za nas, koju On je obečao nama, govoreći Kada ja uziđem mome Ocu Ja ću vam poslati Duha, Parakleta, da On nauči vas svemu što treba da znate, i da učinite znanim.

I dok Simon Cefa je govorio ove stvari svojim drugovima apostolima, i podsjećao ih, tajanstven glas su čuli, i lijep miris, koji je stran svijetu, disao je nad njima, i jezici vatre, između glasa i mirisa, dođoše sa neba prema njima, i osvjetli i sjede na svakoga od njih, i , prema jeziku koji je svaki od njih pojedinačno primio, tako je on pripravio sebe da ide u zemlju u kojoj taj jezik je govoren i čuo se.

I, istim darom Duha koji je dat njima u taj dan, oni odrediše Odredbe i Zakone – kakvi su bili u skladu sa Evanđeljem njihova propovijedanja, i sa istinitim i vjernim učenjem njihova učenja—

 

1. Apostoli stoga postaviše. Molite se prema istoku jer, kao munje koje osvetljavaju od istoka i vide se na zapadu, tako će dolazak Sina čovjećjeg biti Matej 2427 da ovim mi znamo i razumemo da On će se pojaviti od istoka iznenada.

2 Apostoli nadalje utvrdiše u prvi dan sedmice da bude služba, i čitanjew Svetog Pisma, i ljevanice (pričest, žrtva) jer u prvi dan sedmice naš Gospod usta sa mjesta mrtvih i u prvi dan sedmice On usta nad svijetom, i u prvi dan sedmice On je uzašao na nebo, i u prvi dan sedmice On će se pojaviti na kraju sa anđelima nebeskim.

3. Apostoli nadalje utvrdiše Na četvrti dan sedmice neka bude služba jer na taj dan naš Gospod učini otkrivenje njima o Njegovu iskušenju, i Njegovu stradanju, i Njegovu raspeću, i Njegovoj smrti, i Njegovu uskrsenju, i učenici behu zbog toga u tugi.

4. Apostoli nadalje odrediše Na predvečerje Subote, u deveti čas, da bude služba jer ono što je govoreno u četvrti dan sedmice o stradanju Spasitelja se dogodilo u isto večer, svjetovi i stvorenja drhte, a zvijezde u nebesima potamne.

5. Apostoli nadalje odrediše Neka budu starješine i đakoni, kao Leviti; i subđakoni, kao oni koji nose posude dvora svetišta Gospodnjeg; i nadglednik, koji će također biti Vodić svih ljudi, kao Aron, glava i upravitelj svih sveštenika i Levita celoga grada.

6. Apostoli potom odrediše Slavite dan Bogojavljenja Spasitelja, koji je glavni od praznika Crkve, u šesti dan kasnijeg Kanuna, u dugom broju Grka.

7. Apostoli nadalje utvrdiše Četrdeset dana prije dana muke Spasiteljeve postite, i potom slavite dan muke, i dan uskrsenja jer naš Gospod također je, praznik Gospodnji, postio četrdeset dana; i Mojsije i Ilija, koji su bili zaodjenuti ovom tajnom, tako je svaki postio četrdeset dana, i potom behu slavljeni.

8. Apostoli potom odrediše Na završetku celoga Svetoga Pisma neka Evanđelje se čita, kao bijuči pečat svih Svetih Spisa, i neka ljudi slušaju ga stojeći na nogama jer je Evanđelje iskupljenje svih ljudi.

9. Apostoli nadalje odrediše Na kraju pedeset dana nakon Njegova uskrsnuća učinite sječanje na Njegovo uznesenje ka Njegovu slavnu Ocu.

10. Apostoli odrediše da, pored Starog Zavjeta, i Proroka, i Evanđelja, i Djela (njihovih podviga), ništa ne bude čitano na propovjedaonici crkve.

11. Apostoli dalje odrediše Tkogod je neupoznat sa vjerom Crkve i putevima i zakonima koji su određeni, neka ne bude vođa i vladar, i tko god je upoznat sa njima i ode od njih, neka ne bude sluga ponovo jer, ne bijući iskren u svojoj službi, on je lagao.

12. Apostoli nadalje utvrdiše Tkogodse zakune, ili laže, ili nosi krivo svedočanstvo, ili naginje ka vračarima i bajačima i Haldejcima, i stavlja poverenje u sudbinu i rođenje, koje drže čvrsto ne znajući Boga – neka on također, kao čovjek koji ne pozna Boga, bude otpušten iz službe, i ne služi više.

13. I apostoli nadalje utvrdiše ako ima ijedan čovjek koji je podeljen u mislima dotičući se službe, i koji je ne slijedi čvrstom voljom, neka ovaj čovjek ne služi ponovo jer Gospod službe nije služen od njega sa čvrstom voljom, i on vara čovjeka samo, a ne i Boga, pred kojim lukavi naumi ne pomažu.

14.Apostoli nadalje odrediše Tkogod posuđuje i prima kamatu, i uključen je u trgovinu i požudu, neka ovaj čovjek ne služi više, niti nastavi u službi.

15. Apostoli nadalje utvrdiše Da tkogod voli Židove, kao Iskariota, koji je bio njihov prijatelj, ili pagane, koji voli stvoreja umjesto Stvoritelja, -- ne treba da uđe među njih i služi, i štaviše, da ako bude spreman među njima, oni ne treba da dozvole mu da ostane, već da on treba biti odvojen između njih, i da ne služi s njima ponovo.

16. Apostoli nadalje utvrdiše Da,ako iko od židova ili između pagana dođe i pridruži se njima, i nakon što se pridružio sa njima okrene se i ode nazad opet na stranu na kojoj je ranije stajao, i ako on opet se vrati i dođe k njima drugi put – on ne treba da bude primljen, već da, prema strani na kojoj je bio ranije, tako da oni koji ga znaju pogledaju na njega.

17 Apostoli nadalje utvrdiše Da ne treba biti dozvoljeno Vodiću da obavlja stvari koje se odnose na Crkvu odvojeno od onih koji služe sa njim, već da on treba da izda zapovijed sa savjetom njih svih, i da samo bude urađeno što svi od njih u čemu se slože i ne odobre.

18 Apostoli nadalje utvrdiše Kada god iko ode sa ovoga svijeta sa dobrim svedočanstvom vjere Hristove, i sa nevoljom nošene zarad Njegova imena, učinite spomen na njih na dan u koji su umrli.

19. Apostoli dalje utvrdiše U službi Crkve ponavljajte hvale Davidove dan za danom jer zbog ovog govorenja Ja ću blagosloviti Gospoda u sva vremena, i u sva vremena Njegove hvale će biti u mojim ustima; i ovo Po danu i po noći ću razmišljati i govoriti, i učiniti moj glas da bude čujen pred Vama.

20 Apostoli nadalje utvrdiše Ako iko liši sebe bogatstva i ne trči za dobitkom novca, neka ti ljudi budu izabrani i predati na službu oltaru.

21 Apostoli nadalje odrediše Neka svaki svećenik koji slučajno stavi drugoga u okove suprotno pravdi primi kaznu koja je prava; i neka onaj koji je bio vezan primi okove ako je bio pravo vezan.

22 Apostoli dalje odrediše Ako bude viđen da onaj koji je uobičajio da čuje razloge pokaže delimično, i oglasi nedužnog krivim i krivog nedužnim, neka oni nikad više ne čuju drugi povod tako primajući prijekor njihovog dela, kako je prikladno.

23 Apostoli dalje odrediše Neka oni koji su pametni i uzvišeni ne budu drski hvalisanjem da budu pridodati službi zbog ove riječi. Ono što je uzvišeno među ljudima je odvratno pred Bogom, i zbog njih je rečeno ja ću uzvratiti onima koji razmeću se.

24 Apostoli nadalje odrediše Neka bude vladar nad starješinama koji su u selima, i neka bude priznat kao glava njih svih, ka čijoj ruci sviju njih će biti traženo za Samuela također tako posjećuje od mjesta do mjesta i vlada.

25 Apostoli nadalje utvrdiše Da oni kraljevi koji potom uzveruju u Hrista bude im dozvoljeno da idu gore i stoje pred oltarom zajedno sa Vođama Crkve jer David također, i oni koji su bili sa njim, odoše i stadoše pred oltar.

26 Apostoli nadalje odrediše Da nijedan čovjek ne usuđuje se činiti ništa od vlasti svećenstva što nije u skladu sa pravdom i pravičnošću, već u skladu sa pravdom, i slobodno od delimične krivnje, neka sve stvari budu urađene.

27 Apostoli nadalje utvrdiše Neka kruh Pričesti (žrtve) bude stavljen na oltar na dan u koji je pečen, a ne nekoliko dana potom – stvar koja nije dozvoljena.

 

I sve ove stvari su apostoli odredili, ne za sebe, već za one koji će doći nakon njih – jer oni su bili uplašeni da u vremenu koje dolazi vukovi obuku ovčju odeću odkako za njih Duh, Paraklet, koji je u njima, je dovoljno da, čak da je On odredio te zakone njihovim rukama, tako bi On vodio ih zakonito. Jer oni, koji su primili od našega Gospodina silu i vlast, nemaju potrebe ove zakone da utvrde za njih od drugih. Jer Pavao također, i Timotej, dok su išli iz mesta u mesto u zemlji Siriji i Ciliciji, predadoše ove iste Zapovijesti i Zakone apostolima i starješinama onih koji su bili pod rukom apostola,za crkve zemalja u kojima su propovedali i objavljivali Evanđelje.

Učenici, štaviše, nakon što su odredili ove Uredbe i Zakone, nisu prestajali od propovijedanja Evanđelja, ili od čudesnih močnih dela koje Gospod je učinio njihovim rukama. Jer mnogo ljudi se sakupilo oko njih svaki dan, koji verovahu u Krista, i oni dolaziše njima iz drugih gradova, i slušali su njihove riječi i primali ih. Nikodem također, i Gamaliel, upravitelji sinagoge židova, uobičajavali su dolaziti apostolima u tajnosti, slažući se sa njihovim učenjem. Juda, još, i Levi, i Peri, i Josif, i Justus, sinovi Hananije,i Kajafa i Aleksandar sveštenici – oni također su uobičajavali dolaziti do apostola noću, priznajući Hrista da On je Sin Božij, ali oni su se bojali ljudi spostvena naroda, tako da nisu otkrivali njihove misli prema učenicima.

I apostoli primali su ih blago, govoreći im, Nemojte, zbog srama i straha od ljudi, izgubiti vaše spasenje pred Bogom, niti imajte krv Hrista traženu od vas; kao vaši oci, koji su uzimali na njih jer to nije prihvatljivo pred Bogom, da, dok ste, u tajnosti, sa Njegovim obožavateljima, trebate ići i udružiti se sa ubicama Njegova obožavanoga Sina. Kako očekujete da vaša vjera bude prihvaćena sa onima koji su istiniti, dok ste sa onima koji su krivi. Ali pripada vam, kao ljudima koji veruju u Krista, da priznate otvoreno vjeru koju mi propovedamo.

I, kada su oni čuli ove stvari od Učenika, ti sinovi sveštenika,svi od njih jednako, plakaše pred svim apostolima, Mi priznajemo i verujemo u Krista koji je razapet, i mi priznajemo da On je od večnosti Sin Božiji, a oni koji su se usudili da razapnu Njega mi se odričemo.  Mi sveštenici naroda u tajnosti priznajemo Hrista, ali, zarad upravljanja među ljudima koji vole, oni nisu voljni priznati otvoreno, i oni su zaboravili ono što je pisano O znanju je On Gospod, i pred Njim ne pomožu lukavi naumi.

I , kad njihovi oci su čuli ove stvari od njihovih sinova,oni postaše veoma neprijateljski ka njima ne uistinu jer su verovali u Hrista, već jer su izjasnili se i govorili otvorenom mišlju njihovih otaca pred sinovima njihova naroda.

Ali oni koji su verovali prikloniše se apostolima, i nisu se odvajali od njih, jer su videli da, štagod su učili mnoštvo, oni sami su sprovodili u praksu pred svim ljudima, i, kada nevolja i progon nasta protiv učenika, oni se radovahu da budu u patnjama sa njima, i primiše sa zadovoljstvom udarce i zatvor zbog priznanja njihove vjere u Krista, i svih dana njihova života oni su propovijedali Hrista pred židovima i Samarićanima.

I nakon smrti apostola tamo behu Vođe i Vladari u crkvama, i štogod apostoli su predali im oni su primili od njih, oni su nastavili da uče mnoštvo kroz celo vreme njihova života. Oni također, opet, na njihovoj smrti predadoše i dadoše njihovim učenicima nakon njih štagod su primili od apostola, također što je Jakov napisao iz Jerusalema, i Simon iz grada Rima, i Ivan iz Efesa, i Marko iz Aleksandrije Velike, i Andrej iz Pirgije, i Luka iz Maćedonije, i Juda Toma iz Indije da poslanice apostola bude primljene i čitane u crkvama koje su bile u svakome mestu, baš kao dostignuća njihovih Dela, koje Luka napisa, su čitani; da ovim apostoli budu znani, i proroci, i Stari Zavjet i Novi; da tako bude viđena jedna istina objavljena u njima svima da jedan Duh govori u njima svima, od jednoga Boga koga svi obožavaju i svi propovijedaju. I razne zemlje primile su njihovo učenje. Sve, stoga, što je govoreno od našega Gospodina posredstvom apostola, i što apostoli su predali njihovim učenicima, je bilo vjerovano i primljeno u svakoj zemlji, djelovanjem našega Gospoda, koji je reako njima Ja sam sa vama, čak do kraja sveta; Vođe sporeći se sa židovima iz knjige proroka, i boreći se sa zastranelim paganima sa strašnim velikim delima koje su oni učinili u ime Krista. Jer svi ljudi su, čak one koji žive u drugim zemljama, mirno primili Evanšđelje Krista, i oni koji su postali ispovjednici plakaše pod njihovim progonom. Ovaj naš progon danas će biti na našu korist, da ne budemo kažnjeni, jer smo ranije bili i sami progonitelji. Jer bili su neki od njih protiv kojih smrt mača je bila naređena, i bili su neki od kojih se uzelo sve šta su posedovali, i pustili ih. I više nesreća usta protiv njih, bogatija i veća je njihova zajednica postala, i sa zadovoljstvom u njihovim srcima oni su primili smrt svake vrste. I po naređenju sveštenstvu, koje apostoli sami su primili od Gospoda, je njihovo Evanđelje otišlo njegovim putem brzo u četiri ugla svijeta. I uzajamnim posjetama oni su služili jedan drugom.

1. Jerusalem je primio određenje svećenstva, i cela zemlja Palestina, i delovi osvojeni od Samarićana, i delovi osvojeni od Filisteja, i zemlja Arabljana,i Fenikija, i ljudi Cezareje, od Jakova, koji je bio vladar i vođa u crkvi apostola koja je sagrađena u Zionu.

2. Aleksandrija Velika, i Teba, i celi unutrašnji Egipat, i sva zemlja Pelusiuma, protežući se daleko do granica Indije, primila je apostolske uredbe i sveštenstvo od Marka evanđelista, koji je bio vladar i vodić tamo u crkvi koju je izgradio, u kojoj, također on je služio.

3. Indija, i sve zemlje koje joj pripadaju i okolne, čak do najdaljeg mora primili su apostolska uređenja svećenstva od Jude Tome, koji je bio vodić i vladar u crkvi koju je izgradio tamo, u kojoj je također služio.

4. Antiohija, i Sirija, i Cilicija, i Galatia, čak do Pontusa, primili su apostolska postavljenja sveštenstva od Simona Cefe, koji sam je položio temelje crkve tamo, i bio je sveštenik i služio tamo do vremena kada je otišao od tamo u Rim zarad Simona vrača, koji je zavodio narod Rima sa svojim čaranjima.

5. Grad Rim, i cela Italija, i Španija, i Britanija, i Galija, zajedno sa svim ostalim zemljama okolo njih, primili su apostolska nameštenja sveštenstva od Simona Cefe, koji je otišao iz Antiohije, i on je bio vodić tamo, u crkvi koju je izgradio tamo, i u mjestima okolnim.

6. Efes, i Tesalija (Solun), i cela Azija, i sva zemlja Korinćana, i sva Ahaja i delovi okolo, primili su apostolske uredbe za sveštenstvo od Ivana Evanđeliste, koji je nagnuo se na grudi našega Gospodina, koji sam je izgradio crkvu tamo, i služio u njegovoj službi Vođe koju je držao tamo.

7. Nikeja, i Nikomedija, i sva zemlja Bitunije, i Unutarnja Galatija, i okolna područja, primili su apostolsko uređenje svećenstva od Andreja, brata Simona Cefe, koji je sam bio Vođa i Vladar u crkvi koju je izgradio tamo, i bio sveštenik i služio tamo.

8. Vizantija, i sva zemlja Trakija, i delovi okolni do velike rijeke, granice koja odvaja od varvara, primili su apostolska uređenja sveštenstva od Luke apostola, koji sam je izgradio crkvu tamo, i služio tamo u njegovoj službi Vladara i Vođe koju je držao tamo.

9 Edesa, i sve zemlje okolne koje su bile na svim stranama, i Zoba, I Arabija, i sav sever, i okolne regije, i jug, i sva područja na granici Mezopotamije, primili su apostolska postavljenja svećenstva od Adeja (Tadeja) apostola, jednoga od sedamdeset i dvoje apostola, koji sami učiniše učenike tamo, i izgradiše crkvu tamo, i on je bio sveštenik i služio tamo u njegovoj službi Vodića koju je držao tamo.

10. Cela Perzija, od Asiraca, i od Armenije, i od Medije, i od zemalja okolo Babilona, Huziti i Gelae, daleko do granica Indije, i daleko do zemlje Gog i Magog, i štaviše sve zemlje na svim stranama, primili su apostolska postavljenja sveštenstva od Ageja, izrađivača svile, učenika Adeja apostola.

 

Ostali drugovi apostola, štaviše odoše do dalekih zemalja barbara, i oni učiniše učenike od mjesta do mjesta i prolazili su; i tamo oni služili su njihovo propovijedanje, i tamo se dogodio njihov odlazak sa ovoga svijeta, njihovi učenici nakon njih nastavljajući sa radom do današnjega dana, niti je bilo ijedne izmene ili dodatka učinjenog od njih u njihovom propovijedanju.

Luka, štaviše, evanđelista imao je takvu marljivost da je napisao podvige u Delima Apostolskim, i uredne i zakone službe njihova sveštenstva, i gde svaki od njih ode. Njegovim radom, kažem, Luka je napisao sve ove stvari, i više nego ove, i on ih je stavio u ruku Priskusa Akuilusa, njegova učenika, i oni su ga pratili do dana njegove smrti, kao što je Timotej i Erastur iz Lustre, i mEnej, prvi učenik apostola, pratio Pavla dok nije uzet u gradu Rimu jer je podnio Tertulusa govornika.

I Nero Cezar pogubi mačem Simona Cefu u gradu Rimu.

 

Anti-Nikejski Oci, Vol. 8. , https://www.newadvent.org/fathers/0854.htm

Djela Ksantipe i Poliksene

 

Djela Ksantipe i Poliksene

 

1. Kada blaženi Pavao je bio u Rimu kroz riječ Božju, dogodilo se da neki sluga vladara Španije došao je u Rim sa pismima svoga gospodara, i čuo je riječ Božju od Pavla, uistinu zlatnog i lijepog slavuja. Ovaj sluga bijući uveliko dirnut, i ne mogavši da ostane i da bude ispunjen božanskom rečju je je požurivao sa pismima, vrati se u Španjolsku u velikoj tugi, i ne mogavši da pokaže svoju želju ikome, jer njegov gospodar je bio idolopoklonik, on je uvijek bolovao u srcu i uzdisao veoma. A ovaj sluga je čio častan i vjeran svojim gospodarima, i kako je vreme prolazilo, sluga pade bolestan i počeo je da mršavi, što njegov gospodar vidjevši reče mu, Šta sedogodilo tebi da si tako pao u pojavi. Sluga reče, ovdje je moja bol u mome srcu, i ne mogu nikako naći mira. Njegov gospodar mu reče, A koji je bol da se ne može izliječiti od mog glavnog ljekara. Sluga reče, Dok sam bio u Rimu, ovaj bol i njegova bolna nesreća posta mi znana. Njegov gospodar reče, A ne znaš li tko je pao u ovu bolest i bio izlečen. Sluga reče, Da, ali gde je taj ljekar ja ne znam, jer ja ga ostavih u Rimu. Toliko mnogo njih je bilo gledalo tog ljekara i otišlo kroz vodu njegovih ruku, primivši izlečenje odmah. Njegov gospodar reče, Ja se ne bih smio buniti da te pošaljem opet u Rim, ako moguće stekneš ozdravljenje.

2. I dok su oni razgovarali ovako, evo njegova gospođa, po imenu Ksantipe, čuvši ove rijeći, i spoznavši učenje Pavla, reče, Koje je ime toga ljekara, i koje je liječenje da se odbije takva bolest? Sluga reče joj, Prizivanje novoga imena, i pomazanje se uljem i pranje sa vodom. Na ovaj način ja sam vidio da mnogi neizlečivi bolovi su izlečeni. I kako je on rekao ovo, slike idola koji su stajali u kuću počeše da se tresu i padaju. I njegova gospodarica mahnu mu govoreći, Vidiš li, brate, slike idola se tresu, kako oni ne mogu izdržati silu riječi. A njegov gospodar, po imenu Probus, usta od svoga podnevna sna sa veoma sumornom pojavom, jer Đavo ga je veoma uznemiravao, jer poznanje Božje je došlo u njegovu kuću. I on upita slugu o svemu po redu, i sluga bijući uhvaćen bolešću i predznanjem Božjim, otkri mu život čovjeka, i Ksantipe je bila neizlečiva u njenoj duši u pogledu ovog učenja. Tako Probus je tugovao za Ksantipe, jer od toga vremena ona je bavila se budnošću i uzdržanjem i drugim strogostima (isposništvom).

3. I Ksantipe odlazeći od njenog kreveta i tugujući, reče, Jao meni, jadna li sam, ležim u tami, da nisam spoznala ime novoga učitelja, da prizovem njegovu molitvu da mi pomogne, i šta da kažem ne znam. Da li da zovem njegovo ime njegova Boga. Ali ne mogu reći, Bog koji je propovijedan od takvoga nekog. Međutim reći ću ovo pogađanjem, O Bože, koji daješ svetlo u Paklu, i vodiš one u tami, Gospodaru slobodnih ljudi i kraljeva, i propovijedan vrednim slugama u svijetu, zvan kao brat od grešnih ljudi i brz da čuješ, komu ne samo arhanđeli mogu poslati hvalospjeve, koji si pokazao meni, poniznoj i nevrednoj, večno i živo seme (iako moje neznanje ne dopušta mi da primim), požuri također stvari koje me zabrinjavaju, Gospode, budući da svojom voljom ti si čuo me, i u tvome sažaljenju pokaži objavu tvoga glasnika, da bih ja spoznala od njega šta ti je ugodno. Da, ja molim te pogledaj na moje neznanje, O Bože, i osvijetli me svojim svetlom, ti koji nikad ne prelaziš nikoga ko te zove u istini. Probus, njen muž reče joj, Zašto se mučiš toliko, gospođo, i uopšte ne spavaš. Ksantipe reče, Ja ne mogu spavati, jer u meni je neizlečiva bol. Probus joj reče, I šta je tvoja bol ili žalost, O gospođo, da ja nisam dovoljan da te utešim. Sve što si htele do danas ja sam ti dao, i sad šta je šta imaš, a ne govoriš mi? Ksantipe reče mu, Ja molim te ovu stvar samo, moj gospodaru, dopusti mi za malo i ovaj dana da spavam odvojeno od tebe. A Probus reče joj, Neka bude kako hočeš, samo ostavi se tugovanja.

4. Tad ulazeći u njenu spavaću sobu sam, on progovori ovako sa suzama, Na koji način, moj Bože, da radim, ili koji savjet da uzmem, ja ne znam. Da li da objavim misao koja je došla na mene i bojim se ludila i nereda grada. Da li da pobjegnem iz ovoga bezbožnoga grada i bojim se nauma đavola za hvatanje ovaca. Da li da čekam milost i nežnost Gospoda? Opet bojim se prevremenog oduzimanja života, jer smrt grešnika nema upozorenja. Da li da odem i pobjegnem u Rim bojim se dužine puta, jer ne mogu ići na nogama. Ali dok ja kažem ove stvari pretpostavkom, ograničen mojom željom (jer ne mogu govoriti sigurno), neka nađem oproštaj sa tobom, moj Bože, i ispuni moju želju sa viškom ispravnih riječi, i smatraj me vrednim da čujem tvoga propovjednika, jer ako kažem, da vidim njegovo lice, ja tražim veliku stvar. Blažen je onaj koji je nađen u društvu tvojih propovjednika, i zadovoljan je sa njihovim dragim pojavama. Blagosloven je onaj koji je natovaren propovedanjem tvojim zapovijesti. Blažen je onaj koji drži tvoje zapovesti, ali gde sad, Gospodine, su tvoje milosti našim ocima, da bi mi bili njihovi naslednici u ljubavi prema tebi i nasljednici vjere. Ali vidi sad, Gospode, Ne mogu naći nikoga ko ima ljubav za tebe, koji razgovara sa njim i imalo osvežuje moju dušu. Požuri stoga, Gospode, da me opskrbiš željom u tebi, i drži me pod sjenom tvojih krila, jer ti samo si Bog, slavljen u svu večnost. Amen.

5. Potom Ksantipe rekavši ove riječi i druge, zapomagao je stalno celu noć, i Probus je čuo nju i bio uveliko potresen, i ustajući sa kreveta kada jutro je došlo on ode k njoj, i videći njene oči upaljene suzama, on reče, Zašto, gospođo, me ovako uznemiravate, i nećete mi reći vašu bol. Recite mi, da mogu učiniti šta god ti je milo, i ne muči me sa svojom nevoljom. Ksantipe reče mu, Budi dobro raspoložen radije, moj gospodaru, i ne kloni, jer moja nevolja neće ti naškoditi, već ako sam našla milost pred tobom, idi napred sad do pozdrava, i dopusti mi da se prepustim njoj kako želim, jer nije moguće za čovjeka da uzme od mene beskrajnu bol. I slušajući nju on izađe odmah da primi pozdrave ljudi grada, jer on je bio velik čovjek među njima, i također je bio znan Neru, Caru. I sjedeći dole, velika tuga se pojavi u njemu, i bijući pitan za razlog njegove tuge od upravitelja grada, on im reče da je on pao u mnoge i neutemeljene optužbe.

6. I Ksantipe ode u vrt, da bi sačekala tamo gledajući blizu za izvjesnost njenog muža, i ona vidje užitak drveća, i različito cvrkutanje ptica, i reče, žaleći se, O ljepoto svijeta! Za ono što smo mi ovde mislili da dođe sebi, mi znamo sad da sve stvari su lijepo stvorene o prelijepog Jedinog. O silo i namjero mudrosti! Jer ne samo da je on stavio u čovjeka tisuću jezika, već također u ptice on je utisnuo različite glasove, kako za himne i odgovore da primi slatko-glasan i srco-budljive himne od njegovih sopstvenih dela. O punoćo zadovoljstva vazduha, objavljujući neponovljivoga stvoritelja! Tko će okrenuti moju tugu u radost. I opet ona reče, Bog koga hvalimo je pjevan od sviju, daj mi mir i utjehu. Kako je ona rekla ove stvari, Probus također dođe sa ulice da prekine svoj post, i kada on vidje njeno lice pod suzama, on poče da čupa kosu, ali nije smio da govori njoj utoliko da dodaje drugu nevolju na njenu nevolju. Tako on ode i padne na svoj krevet, i reče, tugujući, Jao, da čak nemam utjehu djeteta od nje, već samo dodajem tugu na tugu. Dve godine nisu još pune kako sam vjenčan sa njom, i već ona razmišlja o razvodu.

7. Ali Ksantipe je uvijek pazila kroz vrata na ulicu grada, i blaženi Pavle, propovijednik i učitelj i osvjetljivač svijeta, ostavi Rim i dođe čak u Španiju po proviđenju Božjem. I dolazeći na vrata grada on stade i molio je, i krsteći se uđe u grad. Kad Ksantipe vidje blaženog Pavla da hoda tiho i pojednako, i ukrašen svim vrlinama i razumevanjem, ona uveliko se obradova u njemu i njeno srce poskoći, i kao posednuta sa neočekivanom radošću ona reče sebi, Zašto moje srce udara jako na pogled ovoga čovjeka? Zašto je njegov hod miran i odmjeren, kao onoga ko očekuje da uzme u svoje ruke onoga ko je progonjen? Zašto je njegova pojava lijepa, kao onoga ko pomaže bolesnima? Zašto on izgleda tako lijepo ovde i tamo, kao onaj koji želi da pomogne onomu koji traži da pobegne iz usta zmaja? Tko će mi reći da ovaj je od stada propovjednika? Ako je moguće za mene, ja želim da dotaknem rub njegove odeće, da bih videla njegovu ljubaznost i spremnost da primi i sladak miris, jer sluga je rekao joj ovo također, da rubovi njegove odeće imaju miris lijepih mirisa.

8. A Probus je čuo njene riječi, i odmah otrča van sebe na ulicu, i držeći Pavlovu ruku reče mu, Čovjeće, tko si ti ne znam, ali udostoji se uči u moju kuću, možda mi budeš uzrok spasenja. Pavle mu reče, Biti će dobro sa tobom, sine, po tvojoj molbi! I oni odoše zajedno ka Ksantipe. Kad Ksantipe stoga vidjela je velikog Pavla, mudre oči njena srca behu nepokrivene, i ona pročita na njegovom čelu, kao da su zlatni pečati, ove riječi, Pavao propovjednik Božji. Tad uzvikujući i radujući se ona baci se na noge, i uvijajući njenu kosu ona obrisa njegove noge, govoreći, Dobrodošao, O čovjeće Božji, ka nama poniznima, koji žive kao sjene među sjenama. Jer ti si gledao na one koji su trčali u Pakao kao u nešto lijepo, koji su oslovili krivu zmiju i uništitelja kao pomoćnika i zaštitnika, koji su trčali u mračan Pakao kao njihovom ocu, oni koji su bili stvoreni sa razumnom prirodom ali su postali kao nerazumna stvorenja. Ti si tražio mene, poniznu, imajući sunce pravednosti u mome srcu. Otrov se zadržao, kada sam vidjela tvoje drago lice. Onaj koji me muči sad je otišao, kada tvoj najbolji savjet se pojavio meni. Sada ću biti vredna pokajanja, kada sam primila pečat propovjednika Gospodnjeg. Do sada ja sam smatrala mnoge sretnim koji su te sreli, ali kažem smjelo da od ovoga vremena ja sama biti ću zvana sretnom od drugih, jer sam dodirnula tvoj rub, jer sam primila tvoje molitve, jer sam uživala tvoje mirisno i slatko učenje. Ti se nisi ustručavao da dođeš do nas, ti koji pecaš suhu zemlju u svom smjeru, i sakupljaš ribu koja pada na tvom putu u mrežu kraljevstva nebeskoga.

9. Veliki Pavle reče njoj, Ustani, kćeri, i ne gledaj na mene kao da si klonula od neznanja od viđenja mene. Jer Hrist, opskrbitelj svijeta, tražitelj grešnika i izgubljenih, koji nisu samo prizvali mislima one na zemlji, već također vlastitom prisutnošću je otkupio one u Hadu, on sam vas je sažalijevao, i poslao me ovamo da bi on posjetio i sažalio se nad mnogim drugima sa vama. Jer ova milost i posjeta nisu sa nama, već su njegova naređenja i zapovijedi, čak kao što smo mi primili milost i bili spaseni od njega. Probus čuvši ovo bio je zataečen njegovim rječima, jer on je bio sve u svemu u neznanju od ovih stvari. Ali Pavle silom podigao Ksantipe sa njenih nogu, i ona trčući postavi novu pozlaćenu stolicu za Pavla da sjedne. Veliki Pavle reče njoj, Moja kćeri Ksantipe, nemoj tako, jer ti nisi još pridodata vjeri Kristovoj, ali sačekaj malo, dok Gospod postavi u red šta je potrebno! Ksantipe reče Pavlu, Kažeš li ovo da me iskušaš, O propovjedniče Božji, ili imaš li ikoje predznanje. Pavle reče, Ne kćeri, već đavo, koji mrzi sluge Božje, sije zlobu u srca svojih sluga, da se suprotstavi onima koji rade za Hrista u propovijedanju, jer njegova zloba se prenijela na apostole i čak na Gospoda samoga. Stoga je prikladno pristupiti nevjernicima nežno! Ksantipe reče Pavlu, Ja molim te, ako voliš svoje sluge, učini molitvu za Probusa, i daj mi da vidim ako on koji je omražen od tebe može raditi u njemu; daj mi da vidim ako on može stajati nasuprot tvoje molitve. I Pavle se radovao veoma na riječi njene vjere, i reče joj, Vjeruj mi, kćeri, da po njegovom predlogu i radu ja nisam prošao ni jedan čas bez okova i udaraca. Ksantipe reče mu, Ali ti trpiš te stvari vlastitom slobodnom voljom, jer ti nisi zanemarivao svoje propovijedanje čak do bičevanja, ali opet ovo ti kažem, da tvoji okovi će biti poraz izazivača, i tvoja poniznost njihovo zbacivanje.

10. A vijest o njegovoj prisutnosti otišla je celim gradom i zemljom okolo, jer neki iz toga grada bili su u Rimu i vidjeli su neke znakove i čuda koja su učinjena od blaženoga Pavla, i došli su da vide ako je ovo on. Mnogi stoga dođoše u kuću Probusa, i on poče da bude iznerviran i reče, Neću dopustiti moja kuća da bude boravište. Ksantipe znajući da lice Probusa je počelo da se menja, i da je rekao ovako, bila je veoma uznemirena, govoreći, Jao, jadna ja, da ne mislimo da smo vredni zadržati ovoga čovjeka u našoj kući, jer ako Pavle ode odavde, crkva će također biti zadržana drugde. Tad Ksantipe, uvidjevši ove stvari, stavi njenu ruku na nogu Pavla, i uzimajući prah pozva Probusa ka njoj, i stavljajući njenu ruku na njegova prsa reče, O Gospode, moj Bože, koji si me tražio, ponizni i bez znanja, pošalji šta je prikladno u ovo srce. I Pavle uvidi njenu molitvu, i učini znak krsta, i za nekoliko dana ljudi uđoše  nesmetano, i koliko je mnogo bilo bolesnih i klonulih od nečistih duhova donesoše ih, i svi behu isceljeni.

11 I Ksantipe reče Pavlu, Učitelju, moje srce je uveliko klonulo jer nisam još primila krštenje. I nakon ovoga Probus bijući ponovo potaknut đavolom, izbaci Pavla iz kuće i zatvori Ksantipe u njenu sobu. Tad jedan od upravitelja, Filotej po imenu, molio je velikog Pavla da dođe u njegovu kuću, ali veliki Pavle nije bio voljan učiniti tako, govoreći, Da Probus ne muči tvoju kuću zarad mene. Filotej mu reče, Ne oče, ja nisam uopšte potčinjen njemu, jer ni u jednoj  stvari on nije veći od mene, osim u tituli, i da zbog roditelja Ksantipe je iznad mene. Ali ako Probus dođe k meni, Ja sam iznad njega u bogatstvu i u ratu. Tad Pavle, veliki apostol Gospoda, bi nagovoren i ode u kuću Filoteja bivšeg upravitelja. A ovo je urađeno od Đavola da Ksantipe primi sveto krštenje sa nevoljama, i da bude klonula srca u pogledu zapovesti Krista.

12. Ksantipe stoga, sa suzama, reče njenim slugama, Jeste li spoznali gde Pavle je otišao. Oni rekoše, Da, u kuću Filoteja bivšeg upravitelja, i Ksantipe se radovala uveliko da Filotej je također verovao, mogavši, kako ona reče, da nagovori Probusa također. Tad Probus pozva Ksantipe na večeru, i kad ona nije pristala, Probus reče, Ne misli da u krevetu također ćeš se držati od mene. Ali kada on leže da večera, Ksantipe savi njena koljena, i molila je Gospoda, govoreći, Vječni i besmrtni Bože, koji si uzeo prah sa zemlje, i nisi vrednovao je prema prirodi stvaranja, već zvao ga sinom besmrtnosti, ti koji si došao od srca oca do srca zemlje zarad nas, na komu heruvim nije se usudio stati da gleda, i za nas si bio sakriven utrobi da uzimanjem tvoga prebivališta u majci ti bi učinio dobrim prekršaj Evim. Ti koji si pio žuč i sirće, i koji si proboden u stranu kopljem, da bi ti izlečio ranu datu od rebra Adamu. Jer Eva bila je njegovo rebro dovela je udar na Adama, i kroz njega za ceo svijet. Ti koji si dao san bez osjeta zmiji, tako da on ne zna tvoje utjelovljenje, sjeti se također moga tugovanja i suza, i daj ispunjenje mome snu, i dovedi san na Probusa dokle ja ne budem vredna dara svetoga krštenja, jer ja jako želim da steknem to, u slavu i hvalu tvoga svetoga imena.

13 Ali Probus, dok je još večerao, zapovjedi vrata njegove kuće da budu osigurana od okrutnih i zlih vojnika, i davši ta naređenja, on odmah padne u san na krevetu. Tada sluge dođoše i rekoše ovo Ksantipe da bi ona bila probuđena, ali ona reče, Otklonite svjetla, moja deco, i ostavite ga ovako. I u prvom snu, uzevši tri stotine komada zlata, ona ode do vrata, govoreći u sebi, Možda vratar će biti nagovoren iznosom novca. Ali on, bijući zao i podao, nije hteo pristati na ovo, i ona, opuštajući njen pojas, koji je bio na dragom kamenju i vrijedio dve stotine komada zlata, dade ga njemu i ona ode govoreći, Gospode, Ja ću prevladati moje vlastite robove sa novcem, da tvoj propovjednik Pavle ne bude mučen od Probusa. I Ksantipe ode do kuće Filoteja prijašnjeg upravitelja, kao velikom i neverovatnom delu, trčeći i hvaleći Boga. I kako je ona prešla izvesno mesto, demoni su je progonili sa vatrenim bakljama i svjetlima, i ona, okrečući vidje iza sebe strašan prizor, i bijući veoma uplašena reče, Šta se dogodilo tebi jadna dušo? Lišeni si svoje želje. Trčala si ka spasenju, trčala si ka krštenju, pala si od zmije i njenih slugu, i te stvari tvoji grehovi su pripremili za tebe. Govoreći ovako ona je klonula srcem od velikog očajanja, ali veliki Pavle bijući upozoren od Boga od napada demona, odmah stade pored nje, bijući također slijeđen od lijepog mladića.I odmah vizija demona nesta, i Pavle reče joj, Ustani kćeri Ksantipe, i evo Gospodin koga si želela, čijim plamenom nebesa su udarena i dubina je isušena, dolazi k tebi i sažalijeva te i spašava. Evo onoga koji prihvata tvoje molitve i odmah sluša. Vidi ga dolazi u obliku čovjeka, i ohrabri se protiv demona. Tad ona ustajući sa zemlje reče mu, Gospodaru, zašto si me ostavio samu? Čak sad požuri da me krstiš, tako da ako smrt dođe na mene ja odem ka onome koji je pun sažaljenja i nema drskosti.

14. Stoga veliki Pavle odmah uzimajući njenu ruku, ode u kuću Filoteja, i Svetoga Duha. Tad uzimajući hleb također on dade joj euharistiju (pričest, zahvalnost) govoreći, Neka ti ovo bude za uklanjanje grijeha i za obnavljanje tvoje duše. Tad blažena Ksantipe, primajući božansku milost svetim krštenjem, vrati se njenoj kući, radujući se i slaveći Gospoda. Vratar videći je žalio se glasno lošim rečima, da njen izlazak je možda bez njene volje ako Probus primjeti to, ali on koji joj je dao svjetlo zajedno sa Pavlom držao je celu kuću, zajedno sa Probusom, u dubokom snu, i oni nisu čuli njegove riječi uopšte. Tada ona ode trčeći u njenu spavaonicu, govoreći, Šta da ti kažem, tražitelju grešnika, koji si najzadovoljniji sa nama u iskušenjima. Tvoja dobrota čini ove stvari, jer zarad dobra čovjeka koga si stvorio ti si sišao čak do smrti,jer, koliko god čovjek prostrije svoju mržnju mnogo puta, opet ti, Gospode izlivaš svoje milosti na njega. O dubino sažaljenja i bogatstvo  ilosti, O neizmjerna dobroto i neuporediva nežnosti, O riznico dobrih stvari, o davatelju milosti, i obogativatelju svih koji veruju u tebe! Ako stoga, onaj koji voli te kaže, Budi blizu mene, Gospodine, ti si ga već uhvatio. Ako on kaže, Ja ti zahvaljujem, čuj moje riječi, prije nego su izgovorene, ti razumeš. A što se tiče onih koji te pitaju, ti daješ svakome kako traži. Tvoja dobrota istražuje one koji ne znaju, i ti trčiš grešnima. O ti veseloga pogleda,, koji ispunjavaš puteve grešnika sa milošću; O izvrsni nadzorniće i ohrabritelju neznalica! Tko će reći mome gospodaru Pavlu o spasenju koje me je snašlo, da bi on došao i dao mi riječi zahvalnosti ovome zaštitniku grešnika. Dođite mnogi i vidite i poznajte Gospoda, koji mrzi greh, ali ima milosti na grešnike. Dođi, sad, O Pavle, propovijedniče Božji, jer sa tobom čak sad ja sjedim pod uputom, i daj riječi zahvalnosti meni, jer ja želim da držim mir, jer ljudski um čini me da se bojim, budući da ja nemam dar rječitosti. Želim da šutim, i natjerana sam da govorim, jer neko me upaljuje i oslađuje unutar. Ako ja kažem, ja ću zatvoriti moja usta, tamo je neko ko mrmori na mene.Da li da kažem veliku stvar nije li da učitelj koji je Pavao, bez zlobe, ispunjavajući nebesa, govoreći unutar i čekajući bez, sjedi na prijestolju sa ocem i razapet na križu od čovjeka. Šta, stoga, da činim ne znam. Moj bezvrijedni um me raduje, i nije otvoren do kraja. Ti koji imaš svoje ruke učvršćene sa klinovima i svoju stranu probijenu kopljem, ti zvijezdo Jakova i laviću Judin, tvoj štap iz Jeseja, i čovjek i Bog iz Marije, ti nevidljivi Bože u naručju Oca, i koji ne može se vidjeti na heruvimu, i koji si ismijan u Izraelu, slava tebi, ti si pojavio se na zemlji i uzet si od ljudi, ovješen o drvo i riječ zlih krivo govori da si ukraden, i da si nas potkupio zajedno.

15. Dok je ona još govorila ovako, pojavi se križ na istočnome zidu, i odmah tamo uđe kroz njega lijepi dječak, imajući oko njega trepereve zrake, a pod njih dugo svetlo, na kojem je hodao. I kako je on ušao unutar, svi temelji kuće udariše i zvučaše velikim tresenjem. Ksantipe videči ga plakala je i pala na zemlju kao mrtva, ali on bijuči sažaljiv i ljubazan, menjajući odmah u izgled Pavla, podiže je, Ustani, Ksantipe, i ne boj se, jer sliuge Božje su ovako veličane. Tad Ksantipe ustajeći, gleda na njega, i misleći  da je Pavle reče, Kako si došao ovamo, propovjedniče Božji, videći da sam dala pet stotina komada zlata vrataru, i da iako on je moj rob, dok ti nemaš novca. Gospod joj reče, Moj sluga Pavle je bogatiji od svega bogatstva, jer koje god blago on stekne ovde on ga šalje pred sobom u kraljevstvo nebesko, da odlazeći tamo može se odmoriti u beskrajnom i vječnom miru. Ovo je blago Pavlovo, ti i slični tebi. Tad Ksantipe gledajući u njega, željna da kaže nešto, vidje njegovo lice sjajno kao svetlo, i bijući začuđena, i stavljajući obe njene ruke na njeno lice ona baci se na zemlju, i reče, Sakrij se, Gospodine, od mojih tjelesnih očiju i osvetli moje razumevanje, jer sada znam ko si. Ti si onaj čiji progonitelj je bio križ, jedino rođeni sin Oca samoga iznad, jedini sin Djevice same ispod. Ti si onaj koji je proboden u ruke i koji je procijepio stijene. Ti si onaj koga nitko drugi ne može ponijeti osim grudi Oca.

16. I kako je ona govorila ovako Gospod se opet sakrije od nje, i Ksantipe, dolazeći sebi, reče, Jao meni jadnoj, da nitko mi nije rekao koja je zahvalnost robova prema njihovu gospodaru. Da Pavle propovjednik Gospodnji je bio ovde, kako bi dao hvalu? Ali možda u lice takve milosti i darova on je tih, zaokupljen suzama samo, jer nije moguće vredno slave iko prema njegovoj milosti. Rekavši ovo ona bi uhvaćena velikom klonošću od nedostatka hrane, jer je jako bila uhvaćena željom za Hristoh tako da je zaboravila uzeti hrane. Stoga, bijući uveliko iscrpljena uzdržanjem i vizijom i želeći da spava i drugih uzdržanja, ona nije mogla ustati sa zemlje.

17. I Probus usta sa svoga ležaja tmuran, jer u svome snu je vidio san, i bio je uveliko uznemiren zbog njega. Ali vratar videći ga da izlazi u javno mesto, imajući licu tako potisnuto, se uveliko bojao, da, reće on, on sazna šta se dogodilo, i krajnje uništi me. Probus, međutim, izavši i pokazujući tima na ulici šta je prikladno za dan i vreme, brzo se vrati u kuću, i reče svojim slugama, Pozovite mi brzo mudrace Barandusa i Gnosteja. Kada su oni bili pozvani on im reče, Vidio sam veoma strašnu viziju, i šta se dogodilo u njoj je teško našom snagom objasniti. Ovo, međutim, otkrijte mi, bijući najizvrsniji od celoga svijeta. Objasnite mi kada vam kažem. Barandus reče mu, Ako vizija može biti tumačena našom mudrošću, mi čemo ti objasniti, ali ako bude od vjere o kojoj se sada govori mi ti ne možemo objasniti, jer je od druge mudrosti i razumevanja. Međutim, neka naš gospodar ispriča san, i da vidimo ako ima ikoje objašnjenje za njega. Probus reče Gnosteju, Zašto ne odgovaraš ništa?  Gnostej reče, Ja nisam čuo san, i šta da kažem da li može biti, to je po mišljenju Pavla. Reci mi sad, i naći češ tako. Probus reče, Ja sam mislio da stojim na nekoj nepoznatoj i stranoj zemlji, i da je tamo sjedio Etiopski kralj, koji je vladao zemljom i izgledao da nikad nije imao nikoga naslednika.Tamo je stajao prored njega mnoštvo sluga, i svi požuriše na uništenje i imali su vlast daleko i široko. I kad je taj Etiopski kralj izgledao da je stekao svoju svrhu, tamo usta gavran i stajući iznad njega kreštao je sažaljivim glasom. I odmah tamo usta sa istočne strane orao, i uhvati njegovo kraljevstvo, i njegova sila posta uzaludna, i oni koji su stajali do njega pobegoše orlu. Tad taj kralj išao je prema onima koji su pribjegli orlu, ali orao odnese ih u nebo, i gle, tamo dođe pomoćnik tima što su pobjegli orlu i ostavi svoj štap njima. Tada oni uzevši ga, nisu bili prevladani nasiljem toga kralja. Toliko mnogo onih koji su trčali onom koji je imao štap, on ih je oprao u čistoj vodi, i oni koji su bili oprani imali su moč nad njegovim kraljevstvom. I tim štapom neprijatelji kralja behu razbežani, potom sposobni ljudi uhvativši štap okrenuše se velikom mnoštvu. I taj kralj išao je protiv njih, i nije imao moči uopšte, ali on je omeo mnoge da veruju u njega koji je poslao ljude u svijet da budu svjedoci, i iz toga razloga mnogi su bili tužni. Međutim, ovaj nije primoravao nikoga kao drugi, jer on sam bio je vladar svega svetla. Ovo tad bio je kraj.

18. Tad mudri Barandus reče, Po milosti Božjoj reći ću stvari poslane u svijet od Gospoda. Kralj koga si vidio je đavo, i mnoštvo njegovih sluga su demoni, a gomila oko njega su oni koji obožavaju bogove. Odakle je on mislio da nema nasljednika, on nie gledao u dolazak Krista. Gavran (vrana) navještava slabost kraljevstva, jer vrana nije držala poslušnost pravednome Noju, već je voljela sažaljive stvari. Orao koji je ustao i odnio njegovo kraljevstvo u nebesa, i da tamo dođe zaštitnik onih koji su pobegli orlu, imajući štap, to je Gospod Isus Hrist, koji je ostavio njima njegov štap, to je, njegov dragocjen križ, i da on je oprao one koji su pribegli njemu označava neranljiva grudna ploča krštenja, i stoga oni nisu prevladani. Sposobni ljudi poslati u svijet sa krstom su propovjednici Boga kao Pavao koji je sad sa nama, protiv koga taj kralj nema moči. Ovo je dato na znanje tebi jer čak oni koji jako veruju Bogu imaju sažaljenje na neki način. Vidi stoga da li čak ti možeš da povrediš Pavla kroz svoju želju, jer močna sila koja štiti ga ti je pokazana od Gospoda. Stoga, razumi šta je rečeno ti od mene, i ne služi tome kralju tame, jer kako si ti vidio njegovo kraljevstvo da nestaje, tako će svi njegove sluge stradati sa njim. Dođi sad, stoga, moj Gospode, idemo ka Pavlu i primimo krštenje od njega, da Satana nema vlast nad nama. Probus reče, Hajdemo prvo ka Ksantipe i vidimo da li ona još živi, jer eto dvadeset i devet je dana od kako nije kušala ništa, jer ja videh njeno lice u večeri, i bilo je kao ono spremno da umre.

19. I kako su išli u sobu,oni su čuli njeno pjevanje.

Hvalite Gospoda i vi grešnici, jer on također prima vaše molitve. Aleluja.

Hvalite Gospodina vi koji ste očajni kao ja, jer mnoge su njegove milosti, Aliluja.

Hvalite ga vi loši, jer za vas on je razapet. Aliluja.

Hvalite ga koji težite za spasenjem grešnika, jer Bog voli vas. Aleluja.

Hvalite ga, vi koji se radujete pozivanju grešnika, jer vi ste prijatelji svetaca. Aleluja.

I kako je ona rekla ove riječi i više od ovih u suzama, mudri ljudi Barandus i Gnostej otvarajući vrata uđoše i padoše pred njene noge, govoreći, Moli za nas ponizne, O slugo Hrista, da nas on ubroji među svoje. Ali ona im reče, Braćo, Ja nisam Pavao koji uklanja grehe, ali niti je on daleko od vas. Zato ne padajte pred moja kolena, već idite njemu, koji vam više može koristiti. Tad oni dođoše trčeći do kuće Filosteja ka Pavlu, i nađoše ga da uči veliko mnoštvo. I Probus također dođe da čuje Pavla, i Ksantipe uđe zajedno sa njim da ga pozdravi, i dolazeći blizu Pavla i savivši njena koljena ona učini mu poslušnost. Probus videći ovo čudio se da njen tako ponosan duh se promenio u tako veliku poniznost, jer ona je sjela pored nogu Pavla na zemlju ponizno i kao jedna od bezvrijednih. I Probus je uveliko tugovao, ne slušajući riječ, već je gledao i motrio Ksantipe.

20. Veliki Pavle je učio ovako, Neka oni koji gore u tijelu gledaju zakonit brak, izbegavajući blud, naročito onaj sa tuđom ženom, i neka oni koji su ujedinjeni drže se jedno drugoga. Probus je čuo ovo učenje sa radošću, i reče, O Pavle, kako izvrsno i mudro ti širiš ovo učenje. Zašto se onda Ksantipe povukla od mene. A Pavle reče, Moj sine Probus, oni koji predviđaju da dela ljudi će biti kušana sa vatrom, i da imaju uvijek u svom umu neizostavnost smrti, izbacuju svu želju koja stremi ka telu. Ali jao kada želja sudi onome koji želi, tada će on škrgutati zubima bezvredno i uzalud, jer dopuna pokajanja je prošla. Čuvši ovo Probus ode u kuću čudeći se, i nije kušao ništa taj dan, već ode i leže na svoj krevet. I oko trećeg časa noći on usta i reče, Jao, kako jadan je dan u koji sam oženio Ksantipe. Želio bih da sam umro i ne vidio je. Rekavši ovo on usta i reče, Moliti ću se Bogu Pavlovom. Možda on učini mi također šta je prikladno, da ne postanem omražen u svijetu, bijući odbijen od nje. I odmah pavši na zemlju on reče, O Bože Pavlov, ako, kao što sam čuo od Ksantipe, ti tražiš neznalicu i okrečeš se onima koji su zastranili, učini meni također šta je prikladno; jer ti si kralj života i smrti, kako sam čuo, i imaš vlast nad stvarima u nebu i na zemlji i pod zemljom, i nad svim mislima i željama ljudi, i tebi samome pripada slava u veke vekova. Amen.

21.Tad Probus ustajući sa zemlje pade opet na krevet, i ustajući rano od dođe k Pavlu, i našavši ga da krsti mnoge u ime životodarnog Trojstva, on reče, Moj gospodaru Pavle, samo da sam vrijedan da primim krštenje, zadrži čas. Pavao mu reče, Sine, pridrži voda je spremna za čišćenje onih koji dolaze ka Hristu. Stoga odmah skidajući njegovu odeću, Pavao ga zadrža, on uroni ga u vodu, govoreći, Isuse Hriste, sine Božji, i večni Bože, neka moji grehovi budu odneseni ovom vodom. I Pavle reče, Mi Sveti Duše. Nakon ovoga on je učinio da on primi euharistiju Hrista. Tad Ksantipe, bijući veoma radosna, poče u kući prema večeri zajedno sa njenim mužem da oraspoložuje sve one u kući, i da priprema slavlje, i kad oni dođoše, nakon davanja naređenja za večeru da bude velika ona sama ode u sobu. I eto na stepenicama demon je dolazio u izgledu jednog od učesnika, i stajući u tamnom uglu, je hteo da ustraši Ksantipe. Ali ona je mislila da je on učesnik uobičajen te reče u ljutnji, Mnogo puta sam rekla njemu da ne mogu više brinuti za igre, i on prezire me jer sam žena, i odmah hvatajući železnu stajaču svetiljku, ona baci je u njegovo lice, i razbi je na delove. Tad demon plačući reče, O nasilje, od ovog uništitelja čak žena je primila moč da nas udara. Ali Ksantipe se veoma uplašila.

22. Nakon večere Probus izađe da čuje riječ, a Ksantipe je sjedila u njenoj spavaćoj sobi i čitala je proroke, njena sestra Poliksena ležala je na krevetu. Ksantipe je voljela Poliksenu veoma, jer ona je bila mlađa od nje, i lijepa u pojavi, i Probus također volio je veoma. I kako je Poliksena ležala na krevetu ona vidje ovaj san, da zmaj, gadan u pojavi, dođi i označi joj da dođe njemu, i kada ga ona nije poslušala, on dođe trčeći i proguta je. Od straha od ovoga djevojka je drhtala, i Ksantipe trčeći njoj reče, Šta se dogodilo tebi, najdraža, da si poskočila ovako odjednom. Ona za dugo vremena nije mogla pričati, tad dolazeći sebi ona reče, Jao, moja sestro Ksantipe, koja opasnost ili nevolja čeka me, ja ne znam, jer ja vidim u mom snu da ružan zmaj je došao i označio mi da idem ka njemu, i kada ja nisam htela ići, on dođe trčeći i proguta me, počeći na mojim nogama. Dok sam užasnuta bila na ovo, tamo odjednom progovori u vazduhu, svjetlost sunca, lijep mladić, za koga sam mislila da je brat Pavlov, govoreći, Uistinu, ti nemaš moči. Koji također uzme me za ruku i povuče me od njega, i odmah zmaj nesta. I gle njegova ruka je bila puna slatkog mirisa kao balzam ili neki drugi miris.Ksantipe reče njoj, Uistinu mora da si uvelike uznemirena, moja sestro Poliksena, ali Bog ima te draga, videći da on je pokazao ti strane i čudesne stvari. Stoga ustani brzo ujutro i primi sveto krštenje, i pitaj u krštenju da budeš izbavljena od zamki zmaja.

23. Ksantipe, rekavši ovo Polikseni, i učinivši krst od drveta, ode ka Pavlu, ali Poliksena osta sama u spavačoj sobi, njena sluškinja je otišla sa Ksantipe. I oko sredine noći, neki čovjek, močan u bogatstvu i pomoći, našavši vrata otvorena i koristeći čarobno umeće, uđe unutar, želeći da odvede Poliksenu. Ona otkrivši ovo pobježe u mlin, ali čarobnjaci vođeni demonima nađoše je. I ona, ne našavši vrata da izbegne, reče, Jao da sam predata onom uništitelju, jer ona je čula da je on bio neprijatelj njenog prosca, i on učini ovo da napadne i oslabi ga, bijuči čovjek koji je bio pljačkaš i veoma okrutan. Stoga uhvativši je oni iziđoše iz grada, vodeći je do mora. Ona je gledala okolo putem , ali nije bilo nikoga da je izbavi, i tugujući ona reče, Jao, moja sestro Ksantipe, ti si poslala sedam stotina komada zlatnika u Rim i kupila knjige, da kroz njih možeš prorokovati sa mnom, jer ovo veče čitaš, ja pogledah na moju desnu ruku i gle, ali tamo nije bilo nikoga ko me zna, bijeg je nestao od mene i nema nikoga ko traži moju dušu.

24. Dok je ona govorila ove stvari, oni koji su je vukli hodali su žurno, i dolazeći do obale oni unajmiše brod i putovaše u Babilon, jer onaj koji ju je nosio imao je brata tamo, vladara kraja. Ali vetar puhnu nasuprot njih, tako da nisu mogli ići zarad njega, i dok su veslali na moru, gle veliki apostol Gospodnji, Petar, je plovio mimo broda, bijući požuren u snu da ide u Rim, jer kada Pavle je otišao u Španiju tamo on je ušao u Rim i neki prevarant i čarobnjak, Simon po imenu, i razbio je crkvu koju Pavle je utvrdio. I kako je putovao on je čuo glas sa nebesa koji mu govori, Petre, sutra će te sresti brod koji ide iz Španije, ustani stoga, i moli za duše koje su u nevolji u njemu. I ubrzo kako je Petar video brod, sječajući se sna, on reče, O Isuse, koji imaš brigu za onima u nevolji, koga iskušenja onih u stranoj zemlji vode do sažaljenja, koga plač onih u zarobljeništvu je učinio da dođe na zemlju, koji nam daješ svima šta god želimo, i nikad se ne okrečeš od naših molbi, pokaži sada također sažaljenje i pomoć duši koja je u tom brodu, jer ti, O Gospodine, sažalijevaš u svo vreme one u bolu. Demon tad, videći njegovu molitvu, reče čarobnjaku, Izbegavaj smer toga broda, jer ako se sretnemo sa njim, ne možemo se kretati.

25. Ali ljubljeni Bog je vodio brigu o Polikseni, brod je stigao u Grčku, blaženi Filip bijući tamo, i došavši do obale po viziji, i tamo pratilo ga je veliko mnoštvi onih koji su bili učeni od njega. I eto brod u kojem je bila Poliksena se pojavi, krajnje razbacan. I blaženi Filip reče, Pogledajte brod zbog koga vi smo došli ovde, u kojemu je duša u nevolji. Kad je brod stigao i svi se iskrcali na suhu zemlju, oni su ležali kao polumrtvi, jer su bili uveliko bacani u moru. Ali apostol Filip naredi Polikseni da se podigne i dođe do mesta gde je on boravio, i da ostali budu paženi. Ali onaj koji je vodio Poliksenu, oporavljajući se od pometnje mora, je želio da ju uzme ponovo, jer Filip, povjerivši Poliksenu jednomu od onih koji su bili učeni od njega, ode svojim putem radujući se. Ali onaj koji joj je rekao, Ona je povjerena meni od svetoga čovjeka, i ja ne mogu je dati tebi. On, štaviše, ne obazirući se na njega i našavši tamo svoga rođaka, velikaša, pripremi se za rat, sakupljajući osam tisuća ljudi. Poliksena, znajući ovo, izađe po noći i ode, ali onaj koji je bio zadužen za Poliksenu reče, Uzimajući tuniku Filipa, ići ću sam da ga sretnem, ali kako je on rekao ovo bilo mu je objavljeno da devojka nije tamo. Tada, on, ostavljajući sve misli o ratu, otrča u spavaću sobu, i ne našavši devojku baci se na zemlju, govoreći, Jao meni, jadan sam, da sam postao neprijatelj Filipa. Šta da odgovorim mu, kada on upita za devojku od mene? Njegove sluge dođoše i rekoše mu, Ustani, naš gospodaru, sa zemlje, jer snage su opkolile tvoju kuću, i devojka se ne može naći. On reče, Ostavi me ovako da umrem zbog nje. Možda, čak ovako, Filip sluga Hrista bude potpuno zadovoljan, budući da sam ja prezirao njegovu zapovest. Tada sluge, da on ga ne sluša, naumi da pobegne od neprijatelja, ali nakon malo, bijući potaknut predviđanjem Božjim, oni rekoše, Nije pravo za našega gospodara da umre. Dođite, idemo da ga sretnemo, dižući znak krsta. Tad dižući dragi krst oni odoše, oko trideset ljudi, na neprijatelja, i ubiše pet tisuća, a ostali pobegoše. I oni vratiše se pobedom svome gospodaru, slaveći Boga i govoreći, Koji Bog je tako velik kao naš Bog, koji nije dopustio svome slugi da bude ubijen od zloga. I dolazeći njihovom gospodaru, još tugujući, oni mu rekoše, Ustani, gospodaru, i ne plači, jer ne priliči da bude kako želimo, već kako Gospodar želi.

26. Poliksena, međutim, izlazeći iz grada, i ne znajući kojim putem da ide, nađe se u pustim mestima brda, i sjedeći reče ovako u suzama, Jao meni, izbačenoj i zarobljenoj, da ne mogu naći čak ni divlje zvjeri brlog da se odmorim. Jao meni, ostavljenoj samoj, da čak ni Had, kojem nitko ne izmiće, me je uzeo. Jao meni, koja u jedno vreme se nisam pokazivala ni svojim slugama, a sad se izlažem demonima. Jao meni, da sam sada znana svima koje sam prezirala da me vide. Jao meni koja sam ranije bila posvećena idolima, za ovo sad čak milost Božja prešla me mirno. Komu, onda, da zovem da mi pomogne Bog Pavlov koga sam stalno vređala.Ali tko će mi pomoći sad. Nitko ne vidi ni gleda ni čuje moje vapaje. Uistinu ja molim onoga koji vidi sakrivene stvari, jer tko je više sažaljiv nego onaj koji uvek gleda na potlačenog.  Ali jer moja usta su nečista i uprljana, ne usuđujem se tražiti pomoć od Njega. Je li da sam kao divlja zver da ne znam šta je zarobljeništvo. Da li da budem potopljena u more, možda primivši sveto krštenje otišla bih gde nitko nije zarobljen. Šta da onda radim, jer smrt odgađa, i noć je došla, i nema pomoći nigde. Rekavši ovako, ona usta i poče da hoda napred, i prolazeći kroz mali prolaz ona pade u šumu veoma gustu i veliku, i našavši tamo šupljinu u drvetu, koje je bilo leglo lavice, ona sjede tamo, jer lavica je otišla za hranom. I sjedeći dole ona reče, O jadno rađanje, O tužni času u kojem ja, nesretna, dođoh u ovaj svijet, O majko koja me je rodila, zašto, videći moje nevolje i lutanja, si me nazvala Poliksena? Je li iko drugi pao u ovakva iskušenja i nesreće? Uistinu, moja sestra Ksantipe, jesi li čitala za me, nesretnu, govoreći, Ja sam ptretrpio nevolju i bio sam krajnje poklonjen dole Psalam 386. Ove riječi ti izgovori sa tugom, dok ja ležim na krevetu, ne misleći uopšte o mojoj tugi. Zarad ovoga ja sam sad došla u dubinu zala, i prošla noć u pustinji kao divlja zver. Ali zvijeri žive sa drugima njihove vrste, dok sam ja ostavljena sama, ne bijući jedne vrste sa ljudima.

 

27 I dok je ona govorila ove riječi, i više od ovog, jutro je osvanulo, i lavica dođe iz svoga lova. Poliksena, videći divlju zver, zadrhta i reče, Po Bogu Pavla, O divlja zveri, bojeći se moljenja, ode odmah, i stajući izdaleka gledala je u nju. I ona reče, Evo, zver me je poslušala, Ja ću također otići iz njena stana. I odmah ona poče da putuje prema istoku, i zver ode pred njom dok nije izašla iz šume. Tad Poliksena reče, Šta ću ti dati zauzvrat, O zveri. Bog Pavlov će ti uzvratiti tvoju ljubaznost, i divlja zver, čuvši njenu molitvu, odmah se vrati na njeno mesto. Tad ona, silazeći, nađe javan put, stajući na njemu zaplaka, ne znajući gde da ide, i iako su mnogi prošli, ona se nije okrenula nijednom od njih, već reče, Možda Bog Pavlov će me se sjetiti, i tko god bude imao sažaljenja na mene, njemu ću ići.

28. I kako je ona rekla ovo, Andrej, apostol Gospodnji, također dođe putujući u to mesto, i kako se on primakao Polikseni on osjeti u svome srcu neku ugodu kako se podiže u njemu. Stajući, stoga, da moli, i sklopivši svoje ruke u obliku križa, on reče, Gospode Isuse Hriste, sudioniče svetla i poznavatelju skrivenih stvari, od koga ništa na zemlji nije sakriveno, učini mi milost, i učini mi jasnom ovu ugodu srca, i smiri moje misli, ti koji činiš mir uvijek sa onima koji vole mir. Tad Poliksena otrča njemu, i Andrej, apostol Gospodnji, reče joj, Ne prilazi mi, kćeri, već reci mi ko si i odakle si. Poliksena reče, Moj gospodaru, Ja sam stranac ovdje, ali vidim tvoje lice je milostivo, i tvoje riječi su kao riječi Pavla, predpostavljam da si od istoga Boga. Andrej je razumio da ona govori o apostolu Pavlu, i reče joj, A odakle ti znaš za Pavla? Ona reče, Iz moje zemlje, jer ja ostavila sam ga u Španiji. Andrej joj reče, A kako se dogodilo da si ti ovde, zemlja je prilično udaljena. Ona reče, Jer je tako određeno za mene, i dogodilo se, ali ja molim te i padam na tvoje noge, krsti me, kako Pavle krsti, krštenjem života, tako da čak ja, ponizna, budem znana od našega Gospoda, jer ljubazan Bog, videći moja iskušenja i nevolje, poslao te da me sažaljevaš. Andrej, veliki apostol Gospodnji, reče joj, Idemo, kćeri, gde je voda.

29. I kad su prešli kraći put, oni dođoše do izvora čistog. I kako je blaženi Andrej stajao da moli postrani bunara, evo neka devojka zvana Rebeka, od plemena Izraela, dovedena kao zarobljenik u tu zemlju, dođe da uzme vode na bunaru, i videći blaženoga Andreja, ona ga pozna po njegovoj pojavi. Jer Rebeka reče, Ovo je pojava Proroka, a ovo je jedan od apostola. I poklonivši se njemu ona reče, Imaj milosti na mene, slugo istinitoga Boga, koja sam zarobljena i prodana treći put, koja sam jednom počastvovana od proroka, koja sam sad uvrijeđena od idolopoklonika, i podsjeti me, ponizni, ti koji si poslan da opozoveš mnoge grešnike. Andrej, apostol Hrista, reče, Bog će se pobrinuti za tebe također, kćeri, kao za ovoga stranca. Stoga, primi sad krštenje, i budi kao jedna, hvaleći Boga uvijek.

30. Potom apostol je stajao moleći, i gle, lavica dođe trčući, i stade gledati u njega. A Andrej apostol Gospodnji reče, Šta ova zver želi? Lavica otvarajući njena usta progovori muškim glasom, Andrej, apostol Hristov, molitva njena, koja stoji uz tvoju desnu ruku, me je obuzela. Stoga potvrdi i uputi i savetuj ih u pravoj i istinitoj veri Hrista, jer oni uveliko žele ime Gospodnje. I , gle, čudesna pojava Boga, da čak nerazumna i neukrotiva zvijer je izlila svoju milost. Blaženi Andrej plačući reče, Šta da kažem ili govorim u pogledu tvoje milosti, O Bože, da ovako ti uopšte ideš ka niskomu, da vodiš brigu o onima u neznanju, bijući bez oholosti i pun milosti. I završivši molitvu on Otac, Sin i Sveti Duh. Tad lavica odmah krenu na planinu, i Apostol Andrej reče devojkama, Budite revnosne, kćeri, da budete dobroga glasa pred Bogom živom vodom u stranoj zemlji, i ne odvajajte se jedno od drugog, i Bog, koji je uvijek prisutan ka onima koji ga zovu, drži vas u svetosti, odvodeći od vas Zloga. I molite i za mene. Poliksena reče, Mi čemo te slijediti gde god da ideš. Apostol Andrej reče, Ovo nije znano meni od Gospoda, kćeri, stoga ostajte u miru, nadajući se u Gospoda, i on će sačuvati vas do kraja.

31. I Andrej ode svojim putem radujući se i veličajući Boga. Tad reče Poliksena, Gde da idemo, sesrta Rebeka reče, Hajde da odemo gde god želiš, da moja gospođa ne pošalje i odvoji nas. Poliksena reče, Dođi, hajde da se odvojimo u planinu ka lavici. Rebeka reče, uistinu je bolje za nas da živimo sa divljim zverima i stradamo od gladi neko da budemo tjerani od Grka i idolopoklonika da padnemo u nećistoću braka. Tako one počeše putovanje, i gle, po proviđenju Božjem, oni sretoše čovjeka koji vozi magarce, koji videći ih reče, Vi niste iz ove zemlje, i  kako vidim, vi ne nosite njenu odeću. Zapovjedite stoga vašemu slugi da jede kruh i primi jedan dio srebra da biste se vi sjetili vašega sluge kada kupujete hleb. I on požuri i skide vreće sa svojih magaraca i raširi ih na zemlji, i učini devojke da sjede na njima i reče im, Videći da vino koje vaš sluga nosi je sakupljeno od Grka, recite mi koje ste vere, tako da ga možemo kušati. Poliksena reče, Mi brate ne kušamo vina, i mi smo od Boga Pavlovog. Vodić magaraca reče: Je li taj Bog na zemlji? Poliksena mu reče, Bog je svugdje, i na nebu i na zemlji. Vodić magaraca, bijući željan da nauči, reče, Da li taj Pavle tad ima istoga Boga koji je propovedan od Filipa? Poliksena, vidjevši da je on kršćan, reče, Da, brate, to je Bog svega, koga Pavao i Filip propovijedaju.

32. Gonić magaraca čuvši ovo plakao je neprestano, i Poliksena reče, Je li onda proviđenje Božje obuzelo te, da plačeš ovako? Gonić magaraca reče, Ako ste znatiželjni zašto plačem, čujte istinu, jer ne treba mrmljati da se kaže istina o Kristu. Ja sam bio učenik Filipa, apostola Kristovog, i videći kako sve njegove misli su prema siromašnima, ja uzeh sve što sam imao i prodah. I uzevši novac, ja kupih kruha i vina, i podelih ga gradovima onima kojima je bilo potrebno, kad sam stoga učinio ovo za neko vreme u bližnjem gradu, neka sakata osoba je plakala, govoreći (iako nije sama govorila, već Satana kroz njegova usta), Ja ne želim ništa, Ja ne uzimam ništa od tebe, jer ti si Hrišćan. Tada ceo grad usta protiv mene i tražiše da me uzmu, ali neki otrčaše nednim putem a neki drugim, dok sam ja išao usred njih i nitko me nije video. I izlazeći iz grada ja dadoh hvalu i slavu Bogu da sam ovako bio nagrađen, i ja molih mome Bogu da sretnem nekoga ko zna njegovo sveto ime, tako da rekavši ove stvari nađem olakšanje. Jer ljudi ove zemlje neće da čuju sve u pogledu Hrista, već puni bezakonja i ispunjeni sa zlobom. Ja ohrabrujem vas stoga, uzmite novac od mene, i ako vam izgleda dobro, odmorite se na mojim magarcima. Poliksena reče, Da ostvariš milost od Boga, brate. Ali ako primiš punu nagradu, spasi nas do mora, tako da ako Bog želi mi odplovimo za Španiju.

33 Gonić magaraca, kao zapovijeđeno glasom Božijim, rado je primio devojke, ode svojim putem radujući se u Gospodu. I on reče Polikseni, Izmjeni svoj izgled i muškarca, da zbog tvoje lepote neko te ne uzme od mene. I dolazeći u boravište, oni stadoše tamo, i sutra oni odoše napred pazeći na put. I evo tamo prođe izvesni upravitelj koji je putovao u Grčku, koji videći devojke naredi Polikseni da bude vožena u njegovim kolima. Potom je gonić magaraca slijedio, plačući i govoreći, Upravitelj ne čini nasilja nikome. Zašto činiš ovo. Tad oni istukoše ga i odvedoše.

34. I on idući svojim putem je tugovao, govoreći, Jao meni, jadnome i lošome. Jao meni koji sam mislio učiniti dobro, ali sada sam doveo nevolju. Jao meni da moja nevolja i moje trčanje je neprihvatljivo. Želio bih da sam umro pre jučer, da se nisam sreo sa ovim devojkama uopšte. Ali zašto me mučiš, O jadna dušo. Hajdemo ka Filipu apostolu Božjem, Ako nema oproštenja u meni, bolje je za mene da izaberem smrt u bilo kom obliku nego da živim sa takvim zlom i gorkom savješću. I tako on ode i nađe Filipa apostola Kristova, i reče mu, O učeniće i propovjedniče Hristov, tako i tako se dogodilo meni i snašlo me. Ima li moja duša spasenje? Filip apostol Hristov reče, Ne budite potrešeni u pogledu ovoga, moj sine, nemoguće je za njih da budu obezčašćeni, videći da nitko nikad ne prevazilazi Boga, jer ova ista Poliksena kada je prvo došla iz mora, ja povjerih nekom bratu, koji je također veoma uznemiren zarad njena bijega tajno iz njegove kuće. Njega sam također ja nagovarao da ne tuguje, jer kroz njena iskušenja i lutanja mnogi će spoznati Boga.

35. Upravitelj je vodio Poliksenu u grad gde je bio, i naredio da bude zatvorena. I jedan od vojnika uhvati Rebeku, ali devojka potajno pobeže u kuću stare žene, koja primivši devojku ljubazno i ophodila se prema njoj dobro. I sjedeći sole ona je plakala, govoreći, Jao, moja sestro Poliksena, Ja jadna nisam mislila da nitko je potlačen kao ja, ali sad sam uvjerena i znam da sve moje nedaće i iskušenja nisu uporediva sa jednim danom tvojih. I najtužnije od svega, evo ja sam razdvojena od tebe i opet sam zarobljena, ali potraži me čak u budućem svijetu, moja sestro Poliksena. Starica reče joj, Šta boli te kćeri, da plačeš tako gorko? Rebeka reče, Dopusti mi, majko, da budem smetena i da tugujem mnogo i neizlečivom boli moga srca. Starica uveliko sažalijevajući je plaka veoma, jer devojka joj je rekla sve šta se dogodilo njoj, i kako kroz Poliksenu ona je uzverovala u Hrista. Tako također Poliksena, zatvorena u sobi, reče, Jao meni, jadnoj, jao meni jadnoj, sada znam jasno kako đavo mrzi devičanstvo, ali O Gospode Isu Krste, Bože svega, budući da se ne usuđujem moliti te, ja ti donosim molitve tvoga svetoga propovjednika Pavla, da ne dopustiš moje devičanstvo da bude uništeno od ikoga.

36. I dok je ona još molila, nadzornici dođoše da je vode do kreveta upravitelja. Ali Poliksena reče njima, Bračo, ne žurite na ničije uništenje, jer ovo vrijeme će brzo proči, a oni koji rade zajedno sa uništiteljima će propasti sa njima. Radije pomozite strance, da ne budete nađeni kao stranci anđelima Božjim. Ljudi, posreamivši se ovih riječi, odoše do upravitelja i rekoše, Devojka od straha je uhvaćena u jaku groznicu. A upravitelj reče, Ostavite je. I gle, sin upravitelja dođe do Poliksene po noći, i ona videći ga se uplašila, ali mladić joj reče, Ne boj se, devojko. Ja ne tražim da budem venčan sa tobom kao mladoženja uništenja, jer ja znam iz tvoje molitve da si ti mlada Boga nebeskog. Ja znam ovaj Bog koji nikad nije prevladan od ikoga, jer neki čovjek slavan ranije u Antiohiji je propovedao ovoga Boga, i neka devojka, čije ime je Tekla, verujući mu slijedila ga, i naiđe na opasnost zarad njene lepote, za koju sam čuo da je ona osuđena na divlje zveri. Ja stoga stalno gledajući u čovjeka, i on gledajući me reče mi, Bog te čuvao, moj sine. Od toga vremena stoga milošću Hrista ja nisam otišao žrtvovati idolima, već ponekad glumeći bolest i nekad radeći neki posao, moj otac bi mi rekao, Jer ti nemaš želje da žrtvuješ bogovima, stoga niti si zdrav, niti vredan bogova. Ali ja sam se radovao, čuvši da nisam vredan žrtvovanja idolima, i milošću Božjom, jesi li došla ovde kao proviđenje meni. Poliksena reče, A koje je ime tog čovjeka? Mladić reče, Pavao je njegovo ime. Poliksena reče, On je u mome gradu. Mladić reče, Dođi onda, devojko, preobuci se u mene, i idi dole do obale i čekaj me tamo, ja kad uzmem novac doći ću brzo.

37. I jedan od sluga slušajući ih reče sve ovo upravitelju, koji bijući ispunjen sa velikom ljutnjom zapovedi im da budu bačeni divljim zverima. I kada su oni bili bačeni u arenu, bijesna lavica je bila puštena na njih, koja je potrčala i zagrlila noge Poliksene, i lizala tabane njenih nogu. Tad upravitelj i ceo grad, videći ovaj strašan i čudesan prizor, dadoše hvalu i slavu milostivomu Bogu, govoreći, Uistinu ti si, i ona, koja se zove Poliksena, jedan je Bog,jer bogovi neznabožaca su djela ljudskih ruku, koji ne mogu da spasu ili pomognu ikome. Neka propadnu sad, i oni i njihovi izrađivaći. I upravitelj odmah uzimajući njegova sina i Poliksenu u palaču, čuo je od njih po redu vjeru i religiju u Hrista bez izuzetka, i on i ceo grad je verovao, i tamo je bila velika radost i davanje slave Bogu. I Poliksena reče upravitelju, Budite dobre volje, moj gospodaru, jer čovjek Božji će brzo doći, koji će savršeno učiti, ohrabriti, uputiti, i osvjetliti vas u znanju Hrista. Ona međutim pripremala se u žurbi da ode u Španiju.

38. A što se tiče mene, Onesimusa, koji sam putovao u Španiju ka Pavlu, Ja sam primio od Gospoda otkrivenje koje mi govori, Onesime, brod u kojem si će pristati u delovima Grčke, i naći češ na obali luke dve devojke i jednoga mladića. Pomozi im i odvedi ih Pavlu. Kada smo mi stigli ovo mesto prema zapovesti Gospoda, mi nađosmo devojke zajedno sa mladićem su tražile brod. Kada devojke su nas videle, one su znale da smo mi nada Hrista, i Poliksena trčeći ka nama reče, Uistinu čovjek Božiji ne može biti prikriven, jer milost i nežnost njegove pojave čini ga objavom. I kada smo mi tražili da otplovimo dalje, more je bilo nemirno proviđenjem Božjim. I tamo je bio sa nama učenik Pavlov, po imenu Lucije, učen u riječi da uči grad. Stoga mi smo ostali sedam dana, i Bog je otvorio u tome mestu velika vrata vjere, i dvadeset hiljada je verovalo, i tamo je bila velika radost u celome gradu. I kada je vreme bilo dobro za nas da plovimo upravitelj je opet sprečavao nas, i mi ostasmo sledećih sedam dana, dokle svi su verovali i radovali se u Gospodu.

 

39. Tako sad po proviđenju Hrista, upravitelj posla nas dalje sa namirnicama za putovanje, šaljući također svoga sina sa nama. I kada smo putovali dvadeset dana, Poliksena je bila veoma iscrpljena, i mi dođosmo do izvesnog ostrva radi odmora. I gle neki bijesni i kruti ljudi, dolazeći k nama i videći Poliksenu, pripremiše se za bitku, ali po milosti Hrista naši ljudi su branili Poliksenu i pobijedili ih, iako stranci su bili brojniji i jači. Poliksena stoga bojeći se opet da bude zarobljena baci sebe u more, ali kormilar je izvadi, ne pretrpjevši štete. Tada smo mi ukrcali se u brod i pobjegli, jer mesta su bila gruba i šumovita, i mi smo se bojali ostati, i u dvanaest dana mi stigosmo u Španiju, po milosti Boga.

40 I Pavao videći nas radovao se veoma, i reče, Dobrodošli vi koji ste bili u nevolji. I Poliksena, držeći se za njegove noge, reče, Moguće je da ova nevolja je došla na mene jer sam hulila protiv tebe, ali sada ja molim da ne budem ponovo predana takvim nevoljama i nesreći. I Pavle reče, plačući, Tako moramo biti u nevoljama, moja kćeri, da bismo znali našeg branitelja, Isa Krsta.

41 I dok smo mi davali pisma braće Pavlu, jedan otrča i reče Ksantipe o dolasku Poliksene. I ona požuri i dođe k nama, i videći Poliksenu, je bila obuzeta neizrecivom radošću i pade na zemlju, ali Poliksena grleći je i milujući je za dugo vremena vrati je u život. Tad Ksantipe reče joj, Ja, moja istinska sestro Poliksena, nisam izlazila uopšte četrdeset dana, moleći za tebe voljenome Bogu, da tvoje devičanstvo ne bude oduzeto. A Pavle, propovjednik Božji, reče mi, Njeno devičanstvo neće biti oduzeto, i ona će doći brzo. A Probus mi reče, bilo je suđeno njoj od Boga da bude ovako iskušana. Vidite li kako mnogim naumima Bog spasava mnoge. Ali sad, moja voljena sestro, neočekivano videći tvoje lice, sada ću voljno umreti.

42. Tad onaj koji ju je vodio dalje dođe opet i tražioje Poliksenu, ali veliki Pavao nagovorio ga je da odustane od nje, i on je također verovao i Pavle, i također prosilac Poliksene je verovao, i tamo je bila velika radost i celom gradu Španije zarad povratka Poliksene. Od toga vremena unapred ona nije ostavljala uopšte blaženoga Pavla u njenom strahu iskušenja. Ove stvari bijući ovakve, svi su se radovali u Gospodinu, veličajući Oca, Sina i Svetoga Duha, jednoga Boga, komu je slava i sila, sada i uvek i u veke vekova. Amen.

 

Izvor

Ante-Nicene Fathers, Vol. 9. ,  https://www.newadvent.org/fathers/1008.htm

Knjiga Jašerova - Knjiga pravednika - Knjiga Istinitoga

 

KNJIGA JAŠEROVA

KNJIGA PRAVEDNIKA

KNJIGA ISTINITOGA

 

VJERNO PREVEDENA

(1840)

IZ HEBREJSKOG U ENGLESKI

(2021)

PREVOD SA ENGLESKOG U JUGOSLAVENSKI

 

"Nije li to zapisano u Knjizi Jašerovoj?"—Isus Navin, x. 13.

"Pogledaj zapisano je u Knjizi Jašerovoj."--II Samuel, i. 18

 

 

KRATKA RIJEČ PREVODIOCA: Ova knjiga koju sam preveo a koja se pojavljuje u više verzija, i za koju stoji da nije vjerodostojna ili je krivotvorena, što su riječi drugih, prevodeći i slijedeći tekst naiđe se na ta mesta na koje se ove reći odnose, a u prvome tu mislim na ispuštanje krika što Jude, što drugih u njihovim borbama, i prikazu njihove velike snage, što se nekako ne uklapa u tekst. Postoje i još neke druge stvari u tekstu, koje su postrani uobičajenog biblijskog toka teksta. Recimo sinovi Hama stoji da su osuđeni ka robovi sinovima Šema i Jafeta, pitanje je je li to tačno. Za Mojsija se navodi da je vladao Kušom prije nego je sreo svoju ženu Seforu i njenog oca Reuela, koga je ovaj još pritom držao u zatvoru. Prevodeći tekst, u vreme kad je naišla priča o Josifu, prateći razvoj odnosa između njega i Jakova moram reći da pored biblijskog teksta sam čitao i druge tekstove ove priće njih dvoje koja je izrazito emotivna, možda i najljepša i najdirljivija priča ikad napisana. Bio sam u suzama ganut prevođenjem tih delova odnosa Jakova i Josifa oko onoga dela naročito kad je devojka pevala pored Jakova: ''Živ je Josif i vlada Egiptom''.

pdf

https://drive.google.com/file/d/1ZsgyBI4dx-fzRwDep3PhHA-GGQgUm3Dw/view?usp=sharing

Apokrifna Evanđelja i Djela

 

Riječ prevoditelja

 

Ovu zbirku prevodio sam sa dostupnih mesta o nekanonskoj literaturi, u ovom redu apokrifima novoga zaveta koji uključuju evanđenja, djela pojedinih apostola, apokalipse ili otkrivenja I pseudonimne spise. Mjesta odakle sam izvore uzimao dati ću u popisu literature.

Ovo su dela koja pripadaju proširenom biblijskom krugu I izučavanju, ova dela nisu relevantna kao samo pismo,crkva ih je odbacivala, ali se ista literature oduvijek širila crkvom, tako da je nalazila razna utočišta I bila prepisivana.

Neke tekstove sam preuzeo posebno ona koptska, ali nisam sva tako da sam ostavio da ostalo što pripada koptskoj zbirci Nag Hammadija se tamo I nađe I čita, osobno tu zbirku ne nalazim toliko bitnom ili relevantnom, ali neke stvari sam preuzeo od tamo, želeći da ova dela budu dostupno prevedena u naš jezik, dakle nije mi bitno da činim prevod ako prevod već ima I zasigurno verovatno je bolji od moga, jer u mom prevođenju ima manjkavosti ali ne toliko bitne, budući da ovi spisi nisu javno izloženi, to sam se potrudio, znajući da isti možda I stoje po nekim zbirkama knjiga u nekim policama negde.

Evanđelja detinjstva Isusova I vezana za Mariju su svakako interesantna. Što se tiče dela ja sam tu rezervisan jer u dosta njih se propoveda devičanstvo odnosno vanbračnost, nasuprot božjoj zapovesti da se ljudi sire I množe kako bi bili na zemlji. Ja sam u veri izučavajući sve, utvrđen u Islamu I Kur’anu I onome ponajprvo što se tamo kaže kao proročki slijed prema Isusu I nakon Isusa , od praotaca, Adama, Noja, Abrahama, Mojsija do Isusa I na kraju Muhameda, tako da je moje mišljenje o braku utemeljeno na tome. Devičanstvo je nešto što grešan čovek I slab u principu ne može da drži, zato je sveti Petar pobegao od žena. Jakovljeva otkrivenja nisam preuzeo jer ih ne smatram bitnim, I na kraju su pseudonimni spisi.

Želja mi je bila između dva uskrsa završiti ovo u čemu sam koliko se može reći I uspio, mada nisam verovao, postoje možda još neke stvari koje ću u nekom daljnjem period možda doraditi. Također imaju I dela koja nisam ovde hteo uvrstiti, a sve što je vidi se u popisu dela. Želja mi je da ovo bude dostupno na jeziku južnih slavena, bilo hrvatskom, bosanskom ili srpskom, tj. crnogorskom.

Mišljenje o ovim delima najbolje da svako ima čitajući ih. Ja bih u prvom redu preporučio Evanđelja o detinjstvu Isusa Hrista I o Mariji, sve ostalo je neuporedivo sa Svetim Pismom.

 

Evanđelja
Evanđelje po Tomi – detinjstvo – grčki tekst A
Evanđelje po Tomi - detinjstvo - grčki tekst B
Evanđelje po Tomi – detinstvo- latinski tekst
Prvo Evanđelje o detinstvu Isusa Hrista
Arapsko Evanđelje detinjstva Spasitelja
Protoevanđelje Jakovljevo
Evanđelje rođenja Marije
Odlomci iz Evanđelja po Mariji
Evanđelje Pseudo Matejevo
Evanđelje po Nikodemu, ili Djela Pilatova
Evanđelje po Bartolomeju   
Evanđelje po Petru
Evanđelje po Tomi
Evanđelje po Filipu
Evanđelje Gospodnje

Djela
Povijest Josifa drvodjelje
Djela Andreja
Dela i mučeništvo svetoga apostola Andrije
Dela Andrije i Matije (Mateja)
Dela Andrije i Matije (duža verzija)
Dela Petra i Andrije
Dela Petra i Andrije (druga verzija)
Dela Barnabina
Mučeništvo Bartolomeja
Dela Ivanova
Apokrifna Dela Jovana
Apokrifna dela o uznesenju Marije
Dela i mučeništvo Sv. Mateja
Mučenistvo Mateja
Dela Pavlova
Dela Pavla i Tekle
Dela Petrova
Djela Petra i Pavla
Djela Petrova i dvanaestorice apostola
Djela Filipa
Djela Filipa (druga verzija)
Pismo Pilatovo Tiberiju
Predaja Pontija Pilata
Smrt Pilata
Dela Tadeja
Dela Tomina
Knjiga Tomina
Mučeništvo Tome Apostola

Apokalipse
Otkrivenje Ivana Teologa (Bogoslova)
Otkrivenje Pavlovo
Otkrivenje Petrovo
Otkrivenje po Petru - druga verzija (fragmenti)
Apokalipsa Djeve

Pseudonimni spisi
Učenje Tadeja Apostola
Poslanica Apostola
Jakovljev apokrif
Pisma Isusa i Abgara
Priča o Josifu iz Arimateje
Poslanica Laodikejima
Prepiska Pavla i Seneke
Molitva apostola Pavla
Petrova poslanica Filipu
Tri Setove stele
Izvještaj Pilata Cezaru
Osveta Spasitelja

Riječ prevoditelja
Literatura 

 

 

Ponirski prevod

Maj 2021

https://drive.google.com/file/d/11Io-ChDoo1HvNh51M8CHztIlcz0mdD3J/view?usp=sharing