Strah od poznatosti – Izgubljena osobina

Učenjaci i pobožnjaci ovog ummeta su se stalno bojali slave i toga da budu poznati među ljudima. Prezirali su da se njihovo ime često spominje i mogao si vidjeti nekog od njih kako bježi od ljudi kao da je fitna, dok si ih isto tako mogao vidjeti kako ustaju sa kružioka znanja zbog toga što je broj prisutnih postao prevelik.

Ispod se nalaze zadivljujuće izjave naših prethodnika koje ukazuju koliko su bili iskreni i bježali od slave i od toga da se puno spominju.

Muhammed ibn al-‘Ala ibn Musejjib iz Basre je napisao Muhammedu Jusufu al-Asbahaniju riječi: „O brate moj, ko god voli Allaha, voli da ostane nepoznat (među ljudima)“.

Bišr ibn al-Haris: „Ne poznajem nijednog čovjeka koji voli slavu a da nije izgubio svoju vjeru i postao ponižen. Niko, ko se boji Allaha, ne voli da bude poznat među ljudima“.

Takođe je rekao: “Čovjek koji voli da ga svako poznaje nikad neće osjetiti slatkoću Ahireta“.

Abdullah ibn Abbas: „Uistinu Allah ima robove koje je ućutkao strah od Allaha iako su veoma elokventni u govoru“.


Ibn Mesud, radijallahu anhu, je rekao: „O ljudi budite izvori znanja i svjetiljke upute. Držite se svojih kuća i budite poput svjetla u noći, oživljavajte srca, nosite iznosanu odjeću, tako ćete postati poznati među stanovnicima nebesa a ostati nepoznati među stanovnicima Zemlje“.

Ibrahim al-Nehai i al-Hasan su imali običaj reći: „Dovoljno je čovjeku zla da se u njega upire prstom u pitanju vjere ili dunjaluka (iz želje za slavom) osim onoga koga je Allah zaštitio. Bogobojaznost je ovdje i pokaza na svoje grudi tri puta“.
Ibrahim ibn Edhem je rekao: “Rob koji voli slavu je neiskren prema Allahu dželle šanuhu.“
Dawud el-Tai bi znao reći: „Bježite od ljudi isto kao što biste bježali od lava“.

Imam Ahmed: “Lijepe vijesti čekaju onoga čij je spomen Allaha sakrio. I znao je reći: “Želim nešto što se nikad neće desiti...Želio bi da sam na mjestu gdje nema ljudi“.

Fudajl ibn ‘Ijjad: „Ako možeš biti nepoznat, budi.Nije bitno što nisi poznat i nije bitno što nisi hvaljen.Nije bitno ako si prijekora vrijedan kod ljudi ako si hvale vrijedan kod Allaha, Uzvišenog i Veličanstvenog“.

Jezid ibn Abi Habib: “Uistinu, od fitne učenjaka je da bude više zadovoljan svojim govorom nego šutnjom i slušanjem“.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, je imao običaj reći: „Da nije jednog ajeta iz Allahove knjige, nikad vam ne bih govorio:
إِنَّ الَّذِينَ يَكْتُمُونَ مَا أَنزَلْنَا مِنَ الْبَيِّنَاتِ وَالْهُدَى مِن بَعْدِ مَا بَيَّنَّاهُ لِلنَّاسِ فِي الْكِتَابِ أُولَـئِكَ يَلعَنُهُمُ اللّهُ وَيَلْعَنُهُمُ اللَّاعِنُونَ
One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a prokleće ih i oni koji imaju pravo da proklinju [al-Baqarah: 159]

Al-Šabi: „Trudili smo se mnogo da Ibrahima al-Tejmija dovedemo u mesdžid da sjedne i prenosi ljudima al je on to odbio“.

Abdurahman ibn Ebi Lejla: ''Sreo sam stotinu i dvadeset ashaba, drugova Allahovog Poslanika, ni jedan od njih ne bi prenosio ili citirao hadis, a da nije želio da je to njegov brat umjesto njega učinio, niti bi bio upitan, a da nije želio da njegov brat na to pitanje odgovori.''

Sufjan al-Sevri: „Ako možeš da postaneš učenjak a da ne budeš poznat, budi. Uistinu da ljudi znaju ono što je u tebi, meso bi ti pojeli“.

On, rahimehullah, ne bi dozvoljavao da na njegovoj halki bude više od trojice. Jednog dana je došlo više ljudi i on vidje da se njegova halka povećala pa u strahu ustade i reče: “Tako mi Allaha, uzeti smo a da to nismo ni osjetili! Tako mi Allaha, kada bi vođa pravovjernih Omer, radijallahu anhu, vidio nekoga poput mene u ovoj halki, natjerao bi me da ustanem i rekao:“Ovakvi od vas nisu ovoga vrijedni“.

Kada je Bišr al-Hafi ostavio citiranje hadisa na halkama, ljudi mu rekoše: “Šta ćeš reći Svom Gospodaru kada te upita “Zašto si ostavio prenošenje hadisa Mog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ljudima?! On, rahimehullah reče: Reći ću „Gospodaru moj, naredio si mi da to radim sa iskrenošću ali je ja ne nalazim u sebi“.

Ibrahim ibn Edhem: „Nikad nisam uživao u životu kao u Šamu. Bježao bih sa svojom vjerom od uzvisine do uzvisine i od planine do planine. Ko god bi me vidio rekao bi „On je lud“ i ko god bi me vidio rekao bi „On je poštar“.

On bi takođe govorio: “Učenjaci! Kada bi podučavali radili bi (dobra djela), a kada bi radili bili bi zauzeti time, a kada bi postali zauzeti time, počeli bi nedostajati ljudima, a kad bi im počeli nedostajati, oni bi ih počeli tražiti, a kada bi bili traženi, oni bi bježali“.

Jednog dana je prošao pred halke El-Evzaija i vidje da su se ljudi okupili u velikom broju pa reče: “Da je ovoliko velika grupa bila oko Ebu Hurejre on bi je napustio“.Ovo je došlo do Evzaija koji ustade i od tog dana ostavi skupove“.

Ibrahim ibn Edhem je bio izuzetna ličnost, mašaAllah. Trudio se da se drži podalje od ljudi iz straha da ga ne bi puno spominjali ali njegova poznatost i ime se tako raširilo do tačke da se priča:
“Jednom je bio u vrtu (krešući grane) i ljudi uđoše unutra i počeše kružiti po vrtu govoreći “Gdje je Ibrahim ibn Edhem?“. Tako i on poče s njima kružiti govoreći „Gdje je Ibrahim ibn Edhem?“ (poenta je što su njegovo ime, karakter i reputacija bili poznati a sam on je rijetko bio viđen pa ga nisu ni mogli prepoznati)

Preuzeto sa:

https://tewhid.blogspot.com/2011/11/strah-od-poznatosti-izgubljena-osobina.html

François Couperin - Les Idées Heureuses (Sretne ideje - sjećanja)

 

Ljetopisi Jeramijela

 Ljetopisi Jeramijela

Str.18

...Bog mu reče, 'Ti si Adam.' Ali kad pomoćnica je stvorena za njega on je nazvan Živim Bićem, tj. Plaho (Vatreno) biće (Heb.###). Bog potom doda dva slova od svoga imena njemu i učini ime čovjeka ###, i ime žene ###, govoreći, 'Ako hodate u Mojim putevima i pazite na Moje Zapovijesti, gle Moje ime će biti s njima i izbaviti ih iz svake nevolje, ali ako ne, gle ja ću uzeti Moje ime od njih, tako da njihova imena će opet postati ### tj. Vatra proždire vatru.

https://www.sacred-texts.com/bib/coj/index.htm

Venetianisches Gondellied op.30 b.6 - Mendelssohn

 

...kaznit ću ga prutom ljudskim i udarcima sinova čovječijih.

2. Samuilova, glava 7

14. Ja ću mu biti otac, i on će mi biti sin: ako učini što zlo, kaznit ću ga prutom ljudskim i udarcima sinova čovječijih.

Tajne Biblije, ko bi uočio problem u ljudskim odnosima da je u svakom grehu koga učinimo, Bog nam vrati kroz ljude zlom, zato treba se kloniti greha, moliti se bogu i često ga spominjati, veličati, kako bi imali mir.

Ovaj dio se odnosi na odnos Boga ka Solomonu.

Nevolja je od Boga poradi spasa

 Isus govori:

Iz Evanđelja po Barnabi

Henry du Mont - Memorare

Ensemble Correspondances

Sebastien Daucé

Lepo pevanje, samo molitve bi trebalo upućivati samo Jedinom Bogu

Biografija Biblije

Ova knjiga govori da vaseljenski sabori nisu idilićni dogovori bili, već sukobi u kojima je izašla kršćanska vjera takva kakva jeste. Knjiga se bavi istorijatom nastanka Biblije i njenim širenjem u Evropi. Konstantin je mogao upotrijebiti vjeru zarad svoje vlasti a ne zarad same vjere, dakle ne treba idilično gledati ka prošlosti, jer ovo danas oslikava što je bilo i jučer. Knjiga govori o Bibliji kao najvećem spomeniku čovećanstva sa osvrtom kritike na moderno društvo.

U knjizi se navodi da su u istoriji prevođenja Biblije postojali i takozvani čudni prevodi Biblije, gde bih ja rado uvrstio svoje prijevode zarad njihove manjkavosti koja opet ne umanjuje vrednost prevoda u uvjetima kada nema boljeg prevoda koji uvek može doći. Također autor navodi da svi prevodi Biblije uglavnom imaju manje više manjkavosti, obrazlažući da je to tako u prevođenju, recimo prevodioci prevedu najbolje moguće.

Ja sam glavne svoje prevode što sam hteo učinio i završio, i oni su ovde, od pamtivjeka prevođenje i prepisivanje knjiga je bio svakidašnji posao vjernika, tako da na to gledam kao na svakodnevnu mogućnost rada.

https://www.sacred-texts.com/bib/biob/index.htm 

prevod pdf

https://drive.google.com/file/d/1wvXGe_ekew8jGqFtHN3VyI11kAUk35L5/view?usp=sharing

Knjiga Pećine s Blagom

Ova knjižica je pregled po milenijumima od Adama, do Isusa, dakle pregled dešavanja od Praotaca sa proširenim pregledom dešavanja u vreme Isusa i sa ovde mojim naglaskom na apostolima za koje koliko sam vidio teško da koji nije bio ubijen. Knjigu je pisao jedan Kršćan, što je dato u tekstu.

https://www.sacred-texts.com/chr/bct/index.htm

Preuzimanje 

https://drive.google.com/file/d/18rLTDiQ2GZe7fGy6CzyJvlCDRdmMrBz3/view?usp=sharing

Učenje Apostola

 

Učenje Apostola

 

U to vreme Hrist je bio uzet k svome Ocu, i kako su apostoli primili dar Duha; Propisi i Zakoni Crkve; gde je svaki apostol otišao, i odakle zemlje na teritoriji Rimljana su primili uredbe sveštenstva.

U godini tri stotine i trideset i devetoj kraljevstva Grka, u mjesecu Heziranu, na četvrti dan istoga, koji je prvi dan sedmice, na kraju Pentakosta – na isti dan dođoše učenici iz Nazareta Galileje, gde začeće našega Gospoda se dogodilo, na goru koja se zove po tome Mjesto Maslina, Gospod bijući sa njima, ali nije im bio vidljiv. I u vreme rane zopre Gospod podiže svoje ruke, i položi ih na glave jedanaest učenika, i  dade im dar sveštenstva. I odjednom svetao oblak primi ga. I oni videše ga dok je on išao u nebo. I On sjede nadesno svoga oca. I oni hvališe Boga jer oni su videli Njegovo uspenje kao što im je on rekao, i oni se radovaše jer su primili Desnu Ruku koja im je dodijelila svećenstvo kuće Mojsija i Arona.

I od tamo oni odoše u grad, i nastaviše u gornju sobu – ta u kojoj je Gospod služio pashu sa njima, i u mestu gde pitanja su postavljana. Tko je ko će izdati Gospoda. Također su pitali Kako će propovijedati Evanđelje u svijetu, I, kako unutar gornje sobe tajna tijela i krvi našega Gospoda počela je da prevladava u svijetu, tako također od tamo je učenje Njegova propovijedanja počelo da ima vlast u svijetu.

I, kadasu učenici bili bačeni u ovu pometnju, kako da propovijedaju Njegovo Evanđelje ljudima stranih jezika koji su im bili nepoznati, i govorili su ovako jedan drugomuIako smo pouzdani da Krist će izvesti našim rukama velika dela i čuda u prisustvu stranih ljudi čiji jezik mi ne znamo, i koji sami su također neiskusni u našem jeziku, opet tko će ih naučiti i učiniti da razumiju da je po imenu Hrista koji je razapet da ova velika dela i čuda su učinjena, - dok, ja kažem učenici su zaokupljeni tim mislima, Simon Cefa usta, i reče im Bračo, ova stvar, kako čemo propovijedati Evanđelje nije do nas, već do našega Gospoda, jer On zna kako je moguće za nas da propovijedamo Njegovo evanđelje u svijetu, i mi se uzdamo u Njegovu brigu za nas, koju On je obečao nama, govoreći Kada ja uziđem mome Ocu Ja ću vam poslati Duha, Parakleta, da On nauči vas svemu što treba da znate, i da učinite znanim.

I dok Simon Cefa je govorio ove stvari svojim drugovima apostolima, i podsjećao ih, tajanstven glas su čuli, i lijep miris, koji je stran svijetu, disao je nad njima, i jezici vatre, između glasa i mirisa, dođoše sa neba prema njima, i osvjetli i sjede na svakoga od njih, i , prema jeziku koji je svaki od njih pojedinačno primio, tako je on pripravio sebe da ide u zemlju u kojoj taj jezik je govoren i čuo se.

I, istim darom Duha koji je dat njima u taj dan, oni odrediše Odredbe i Zakone – kakvi su bili u skladu sa Evanđeljem njihova propovijedanja, i sa istinitim i vjernim učenjem njihova učenja—

 

1. Apostoli stoga postaviše. Molite se prema istoku jer, kao munje koje osvetljavaju od istoka i vide se na zapadu, tako će dolazak Sina čovjećjeg biti Matej 2427 da ovim mi znamo i razumemo da On će se pojaviti od istoka iznenada.

2 Apostoli nadalje utvrdiše u prvi dan sedmice da bude služba, i čitanjew Svetog Pisma, i ljevanice (pričest, žrtva) jer u prvi dan sedmice naš Gospod usta sa mjesta mrtvih i u prvi dan sedmice On usta nad svijetom, i u prvi dan sedmice On je uzašao na nebo, i u prvi dan sedmice On će se pojaviti na kraju sa anđelima nebeskim.

3. Apostoli nadalje utvrdiše Na četvrti dan sedmice neka bude služba jer na taj dan naš Gospod učini otkrivenje njima o Njegovu iskušenju, i Njegovu stradanju, i Njegovu raspeću, i Njegovoj smrti, i Njegovu uskrsenju, i učenici behu zbog toga u tugi.

4. Apostoli nadalje odrediše Na predvečerje Subote, u deveti čas, da bude služba jer ono što je govoreno u četvrti dan sedmice o stradanju Spasitelja se dogodilo u isto večer, svjetovi i stvorenja drhte, a zvijezde u nebesima potamne.

5. Apostoli nadalje odrediše Neka budu starješine i đakoni, kao Leviti; i subđakoni, kao oni koji nose posude dvora svetišta Gospodnjeg; i nadglednik, koji će također biti Vodić svih ljudi, kao Aron, glava i upravitelj svih sveštenika i Levita celoga grada.

6. Apostoli potom odrediše Slavite dan Bogojavljenja Spasitelja, koji je glavni od praznika Crkve, u šesti dan kasnijeg Kanuna, u dugom broju Grka.

7. Apostoli nadalje utvrdiše Četrdeset dana prije dana muke Spasiteljeve postite, i potom slavite dan muke, i dan uskrsenja jer naš Gospod također je, praznik Gospodnji, postio četrdeset dana; i Mojsije i Ilija, koji su bili zaodjenuti ovom tajnom, tako je svaki postio četrdeset dana, i potom behu slavljeni.

8. Apostoli potom odrediše Na završetku celoga Svetoga Pisma neka Evanđelje se čita, kao bijuči pečat svih Svetih Spisa, i neka ljudi slušaju ga stojeći na nogama jer je Evanđelje iskupljenje svih ljudi.

9. Apostoli nadalje odrediše Na kraju pedeset dana nakon Njegova uskrsnuća učinite sječanje na Njegovo uznesenje ka Njegovu slavnu Ocu.

10. Apostoli odrediše da, pored Starog Zavjeta, i Proroka, i Evanđelja, i Djela (njihovih podviga), ništa ne bude čitano na propovjedaonici crkve.

11. Apostoli dalje odrediše Tkogod je neupoznat sa vjerom Crkve i putevima i zakonima koji su određeni, neka ne bude vođa i vladar, i tko god je upoznat sa njima i ode od njih, neka ne bude sluga ponovo jer, ne bijući iskren u svojoj službi, on je lagao.

12. Apostoli nadalje utvrdiše Tkogodse zakune, ili laže, ili nosi krivo svedočanstvo, ili naginje ka vračarima i bajačima i Haldejcima, i stavlja poverenje u sudbinu i rođenje, koje drže čvrsto ne znajući Boga – neka on također, kao čovjek koji ne pozna Boga, bude otpušten iz službe, i ne služi više.

13. I apostoli nadalje utvrdiše ako ima ijedan čovjek koji je podeljen u mislima dotičući se službe, i koji je ne slijedi čvrstom voljom, neka ovaj čovjek ne služi ponovo jer Gospod službe nije služen od njega sa čvrstom voljom, i on vara čovjeka samo, a ne i Boga, pred kojim lukavi naumi ne pomažu.

14.Apostoli nadalje odrediše Tkogod posuđuje i prima kamatu, i uključen je u trgovinu i požudu, neka ovaj čovjek ne služi više, niti nastavi u službi.

15. Apostoli nadalje utvrdiše Da tkogod voli Židove, kao Iskariota, koji je bio njihov prijatelj, ili pagane, koji voli stvoreja umjesto Stvoritelja, -- ne treba da uđe među njih i služi, i štaviše, da ako bude spreman među njima, oni ne treba da dozvole mu da ostane, već da on treba biti odvojen između njih, i da ne služi s njima ponovo.

16. Apostoli nadalje utvrdiše Da,ako iko od židova ili između pagana dođe i pridruži se njima, i nakon što se pridružio sa njima okrene se i ode nazad opet na stranu na kojoj je ranije stajao, i ako on opet se vrati i dođe k njima drugi put – on ne treba da bude primljen, već da, prema strani na kojoj je bio ranije, tako da oni koji ga znaju pogledaju na njega.

17 Apostoli nadalje utvrdiše Da ne treba biti dozvoljeno Vodiću da obavlja stvari koje se odnose na Crkvu odvojeno od onih koji služe sa njim, već da on treba da izda zapovijed sa savjetom njih svih, i da samo bude urađeno što svi od njih u čemu se slože i ne odobre.

18 Apostoli nadalje utvrdiše Kada god iko ode sa ovoga svijeta sa dobrim svedočanstvom vjere Hristove, i sa nevoljom nošene zarad Njegova imena, učinite spomen na njih na dan u koji su umrli.

19. Apostoli dalje utvrdiše U službi Crkve ponavljajte hvale Davidove dan za danom jer zbog ovog govorenja Ja ću blagosloviti Gospoda u sva vremena, i u sva vremena Njegove hvale će biti u mojim ustima; i ovo Po danu i po noći ću razmišljati i govoriti, i učiniti moj glas da bude čujen pred Vama.

20 Apostoli nadalje utvrdiše Ako iko liši sebe bogatstva i ne trči za dobitkom novca, neka ti ljudi budu izabrani i predati na službu oltaru.

21 Apostoli nadalje odrediše Neka svaki svećenik koji slučajno stavi drugoga u okove suprotno pravdi primi kaznu koja je prava; i neka onaj koji je bio vezan primi okove ako je bio pravo vezan.

22 Apostoli dalje odrediše Ako bude viđen da onaj koji je uobičajio da čuje razloge pokaže delimično, i oglasi nedužnog krivim i krivog nedužnim, neka oni nikad više ne čuju drugi povod tako primajući prijekor njihovog dela, kako je prikladno.

23 Apostoli dalje odrediše Neka oni koji su pametni i uzvišeni ne budu drski hvalisanjem da budu pridodati službi zbog ove riječi. Ono što je uzvišeno među ljudima je odvratno pred Bogom, i zbog njih je rečeno ja ću uzvratiti onima koji razmeću se.

24 Apostoli nadalje odrediše Neka bude vladar nad starješinama koji su u selima, i neka bude priznat kao glava njih svih, ka čijoj ruci sviju njih će biti traženo za Samuela također tako posjećuje od mjesta do mjesta i vlada.

25 Apostoli nadalje utvrdiše Da oni kraljevi koji potom uzveruju u Hrista bude im dozvoljeno da idu gore i stoje pred oltarom zajedno sa Vođama Crkve jer David također, i oni koji su bili sa njim, odoše i stadoše pred oltar.

26 Apostoli nadalje odrediše Da nijedan čovjek ne usuđuje se činiti ništa od vlasti svećenstva što nije u skladu sa pravdom i pravičnošću, već u skladu sa pravdom, i slobodno od delimične krivnje, neka sve stvari budu urađene.

27 Apostoli nadalje utvrdiše Neka kruh Pričesti (žrtve) bude stavljen na oltar na dan u koji je pečen, a ne nekoliko dana potom – stvar koja nije dozvoljena.

 

I sve ove stvari su apostoli odredili, ne za sebe, već za one koji će doći nakon njih – jer oni su bili uplašeni da u vremenu koje dolazi vukovi obuku ovčju odeću odkako za njih Duh, Paraklet, koji je u njima, je dovoljno da, čak da je On odredio te zakone njihovim rukama, tako bi On vodio ih zakonito. Jer oni, koji su primili od našega Gospodina silu i vlast, nemaju potrebe ove zakone da utvrde za njih od drugih. Jer Pavao također, i Timotej, dok su išli iz mesta u mesto u zemlji Siriji i Ciliciji, predadoše ove iste Zapovijesti i Zakone apostolima i starješinama onih koji su bili pod rukom apostola,za crkve zemalja u kojima su propovedali i objavljivali Evanđelje.

Učenici, štaviše, nakon što su odredili ove Uredbe i Zakone, nisu prestajali od propovijedanja Evanđelja, ili od čudesnih močnih dela koje Gospod je učinio njihovim rukama. Jer mnogo ljudi se sakupilo oko njih svaki dan, koji verovahu u Krista, i oni dolaziše njima iz drugih gradova, i slušali su njihove riječi i primali ih. Nikodem također, i Gamaliel, upravitelji sinagoge židova, uobičajavali su dolaziti apostolima u tajnosti, slažući se sa njihovim učenjem. Juda, još, i Levi, i Peri, i Josif, i Justus, sinovi Hananije,i Kajafa i Aleksandar sveštenici – oni također su uobičajavali dolaziti do apostola noću, priznajući Hrista da On je Sin Božij, ali oni su se bojali ljudi spostvena naroda, tako da nisu otkrivali njihove misli prema učenicima.

I apostoli primali su ih blago, govoreći im, Nemojte, zbog srama i straha od ljudi, izgubiti vaše spasenje pred Bogom, niti imajte krv Hrista traženu od vas; kao vaši oci, koji su uzimali na njih jer to nije prihvatljivo pred Bogom, da, dok ste, u tajnosti, sa Njegovim obožavateljima, trebate ići i udružiti se sa ubicama Njegova obožavanoga Sina. Kako očekujete da vaša vjera bude prihvaćena sa onima koji su istiniti, dok ste sa onima koji su krivi. Ali pripada vam, kao ljudima koji veruju u Krista, da priznate otvoreno vjeru koju mi propovedamo.

I, kada su oni čuli ove stvari od Učenika, ti sinovi sveštenika,svi od njih jednako, plakaše pred svim apostolima, Mi priznajemo i verujemo u Krista koji je razapet, i mi priznajemo da On je od večnosti Sin Božiji, a oni koji su se usudili da razapnu Njega mi se odričemo.  Mi sveštenici naroda u tajnosti priznajemo Hrista, ali, zarad upravljanja među ljudima koji vole, oni nisu voljni priznati otvoreno, i oni su zaboravili ono što je pisano O znanju je On Gospod, i pred Njim ne pomožu lukavi naumi.

I , kad njihovi oci su čuli ove stvari od njihovih sinova,oni postaše veoma neprijateljski ka njima ne uistinu jer su verovali u Hrista, već jer su izjasnili se i govorili otvorenom mišlju njihovih otaca pred sinovima njihova naroda.

Ali oni koji su verovali prikloniše se apostolima, i nisu se odvajali od njih, jer su videli da, štagod su učili mnoštvo, oni sami su sprovodili u praksu pred svim ljudima, i, kada nevolja i progon nasta protiv učenika, oni se radovahu da budu u patnjama sa njima, i primiše sa zadovoljstvom udarce i zatvor zbog priznanja njihove vjere u Krista, i svih dana njihova života oni su propovijedali Hrista pred židovima i Samarićanima.

I nakon smrti apostola tamo behu Vođe i Vladari u crkvama, i štogod apostoli su predali im oni su primili od njih, oni su nastavili da uče mnoštvo kroz celo vreme njihova života. Oni također, opet, na njihovoj smrti predadoše i dadoše njihovim učenicima nakon njih štagod su primili od apostola, također što je Jakov napisao iz Jerusalema, i Simon iz grada Rima, i Ivan iz Efesa, i Marko iz Aleksandrije Velike, i Andrej iz Pirgije, i Luka iz Maćedonije, i Juda Toma iz Indije da poslanice apostola bude primljene i čitane u crkvama koje su bile u svakome mestu, baš kao dostignuća njihovih Dela, koje Luka napisa, su čitani; da ovim apostoli budu znani, i proroci, i Stari Zavjet i Novi; da tako bude viđena jedna istina objavljena u njima svima da jedan Duh govori u njima svima, od jednoga Boga koga svi obožavaju i svi propovijedaju. I razne zemlje primile su njihovo učenje. Sve, stoga, što je govoreno od našega Gospodina posredstvom apostola, i što apostoli su predali njihovim učenicima, je bilo vjerovano i primljeno u svakoj zemlji, djelovanjem našega Gospoda, koji je reako njima Ja sam sa vama, čak do kraja sveta; Vođe sporeći se sa židovima iz knjige proroka, i boreći se sa zastranelim paganima sa strašnim velikim delima koje su oni učinili u ime Krista. Jer svi ljudi su, čak one koji žive u drugim zemljama, mirno primili Evanšđelje Krista, i oni koji su postali ispovjednici plakaše pod njihovim progonom. Ovaj naš progon danas će biti na našu korist, da ne budemo kažnjeni, jer smo ranije bili i sami progonitelji. Jer bili su neki od njih protiv kojih smrt mača je bila naređena, i bili su neki od kojih se uzelo sve šta su posedovali, i pustili ih. I više nesreća usta protiv njih, bogatija i veća je njihova zajednica postala, i sa zadovoljstvom u njihovim srcima oni su primili smrt svake vrste. I po naređenju sveštenstvu, koje apostoli sami su primili od Gospoda, je njihovo Evanđelje otišlo njegovim putem brzo u četiri ugla svijeta. I uzajamnim posjetama oni su služili jedan drugom.

1. Jerusalem je primio određenje svećenstva, i cela zemlja Palestina, i delovi osvojeni od Samarićana, i delovi osvojeni od Filisteja, i zemlja Arabljana,i Fenikija, i ljudi Cezareje, od Jakova, koji je bio vladar i vođa u crkvi apostola koja je sagrađena u Zionu.

2. Aleksandrija Velika, i Teba, i celi unutrašnji Egipat, i sva zemlja Pelusiuma, protežući se daleko do granica Indije, primila je apostolske uredbe i sveštenstvo od Marka evanđelista, koji je bio vladar i vodić tamo u crkvi koju je izgradio, u kojoj, također on je služio.

3. Indija, i sve zemlje koje joj pripadaju i okolne, čak do najdaljeg mora primili su apostolska uređenja svećenstva od Jude Tome, koji je bio vodić i vladar u crkvi koju je izgradio tamo, u kojoj je također služio.

4. Antiohija, i Sirija, i Cilicija, i Galatia, čak do Pontusa, primili su apostolska postavljenja sveštenstva od Simona Cefe, koji sam je položio temelje crkve tamo, i bio je sveštenik i služio tamo do vremena kada je otišao od tamo u Rim zarad Simona vrača, koji je zavodio narod Rima sa svojim čaranjima.

5. Grad Rim, i cela Italija, i Španija, i Britanija, i Galija, zajedno sa svim ostalim zemljama okolo njih, primili su apostolska nameštenja sveštenstva od Simona Cefe, koji je otišao iz Antiohije, i on je bio vodić tamo, u crkvi koju je izgradio tamo, i u mjestima okolnim.

6. Efes, i Tesalija (Solun), i cela Azija, i sva zemlja Korinćana, i sva Ahaja i delovi okolo, primili su apostolske uredbe za sveštenstvo od Ivana Evanđeliste, koji je nagnuo se na grudi našega Gospodina, koji sam je izgradio crkvu tamo, i služio u njegovoj službi Vođe koju je držao tamo.

7. Nikeja, i Nikomedija, i sva zemlja Bitunije, i Unutarnja Galatija, i okolna područja, primili su apostolsko uređenje svećenstva od Andreja, brata Simona Cefe, koji je sam bio Vođa i Vladar u crkvi koju je izgradio tamo, i bio sveštenik i služio tamo.

8. Vizantija, i sva zemlja Trakija, i delovi okolni do velike rijeke, granice koja odvaja od varvara, primili su apostolska uređenja sveštenstva od Luke apostola, koji sam je izgradio crkvu tamo, i služio tamo u njegovoj službi Vladara i Vođe koju je držao tamo.

9 Edesa, i sve zemlje okolne koje su bile na svim stranama, i Zoba, I Arabija, i sav sever, i okolne regije, i jug, i sva područja na granici Mezopotamije, primili su apostolska postavljenja svećenstva od Adeja (Tadeja) apostola, jednoga od sedamdeset i dvoje apostola, koji sami učiniše učenike tamo, i izgradiše crkvu tamo, i on je bio sveštenik i služio tamo u njegovoj službi Vodića koju je držao tamo.

10. Cela Perzija, od Asiraca, i od Armenije, i od Medije, i od zemalja okolo Babilona, Huziti i Gelae, daleko do granica Indije, i daleko do zemlje Gog i Magog, i štaviše sve zemlje na svim stranama, primili su apostolska postavljenja sveštenstva od Ageja, izrađivača svile, učenika Adeja apostola.

 

Ostali drugovi apostola, štaviše odoše do dalekih zemalja barbara, i oni učiniše učenike od mjesta do mjesta i prolazili su; i tamo oni služili su njihovo propovijedanje, i tamo se dogodio njihov odlazak sa ovoga svijeta, njihovi učenici nakon njih nastavljajući sa radom do današnjega dana, niti je bilo ijedne izmene ili dodatka učinjenog od njih u njihovom propovijedanju.

Luka, štaviše, evanđelista imao je takvu marljivost da je napisao podvige u Delima Apostolskim, i uredne i zakone službe njihova sveštenstva, i gde svaki od njih ode. Njegovim radom, kažem, Luka je napisao sve ove stvari, i više nego ove, i on ih je stavio u ruku Priskusa Akuilusa, njegova učenika, i oni su ga pratili do dana njegove smrti, kao što je Timotej i Erastur iz Lustre, i mEnej, prvi učenik apostola, pratio Pavla dok nije uzet u gradu Rimu jer je podnio Tertulusa govornika.

I Nero Cezar pogubi mačem Simona Cefu u gradu Rimu.

 

Anti-Nikejski Oci, Vol. 8. , https://www.newadvent.org/fathers/0854.htm