Thursday, December 17, 2020

Evanđelje po Nikodemu, ili Djela Pilatova

 

Evanđelje po Nikodemu, ili Djela Pilatova

 

Sječanja na našega Gospodina Isusa Hrista učinjena u vreme Pontijusa Pilata

 

Uvod

 

(Odsutan u nekim rukopisima I verzijama)

 

Ja Ananija (Eneja Kopt., Emaus Lat.), Zaštitnik, pretorijanskog staleža, učen u zakonu, sam od božanskih spisa prepoznao našega Gospoda Isusa Hrista i prišao njemu vjerom i bijah ubrojen u vrijedne svetoga krštenja: i ja istražih sječanja koja su bila i doba u vremenu našega gospoda Isusa Hrista, kojeg su židovi položili sa Pontijusom Pilatom, i nađoh sječanja u hebrejskom (pisma), i dobrom voljom Božijom ja prevedoh ih u Grčka (slova) zarad znanja svih onih koji zovu ime našega Gospoda Isusa Hrista: u vladavini našega Gospodara Flavija Teodozija, u sedamnaestoj godini, i Flavija Valentina šestog, u devetoj indiciji (period od 15 g u rimu) (greška: Lat. Ima osamnaesta godina Teodosiusa, kad Velentin je proglasio Augusta, t.j a.d. 425)

Svi vi zato koji čitate ovo i prevodite (ili umnažate) u druge knjige, sjetite me se i molite za mene da Bog bude milostiv meni i milostiv prema mojim grehovima koje sam zgrešio protiv Njega.

Mir neka je onima koji čitaju i koji čuju ove stvari i njihovim slugama. Amen.

U petnaestoj (al. Devetnaestoj) godini uprave Tiberija Cezara, vladara Rimljana i Heroda,kralja Galileje, u devetnaestoj godini njegove vladavine, na osmi Kalende Aprila, koji je 25 mart, u savjetu Rufusa i Rubelia, u četvrtoj godini dve stotine i druge Olipmiade, Josif koji je Kajafa je bio sveštenik židova:

Ovo su bile stvari koje nakon krsta i muke od Gospodara Nikodema su zabilježene i date prvosvešteniku i ostalim židovima: i isti Nikodem stavi ih u hebrejski (slova).

 

I

1 Glavni sveštenici i pisari se sakupiše u savjetu,čak Ana i Kajafa i Some (Sene, Suma) i Dotaim (Dotael, Dates, Datam) i Gamaliel, Juda, Levi i Neftalim, Aleksander i Jair i ostali židovi, i dođoše Pilatu optužujući Isusa za mnoga dela, govoreći: Mi znamo ovoga čoveka, da je on sin Josifa drvodjelje, rođen od Marije, i on kaže da je on Sin Božiji i kralj, štaviše on onečišćuje subote i hoće da uništi zakone otaca.

Pilat reče: A koje su stvari koje on čini, i koje će uništiti zakon?

Židovi rekoše: Mi imamo zakon da ne liječimo ijednoga čovjeka u subotu, a ovaj čovjek od svojih zlih dela izlečio je hromog i pognutog, i uzetog i slepog, i ukočenog, nijemog i one koji behu obuzeti, na subotnji dan!

Pilat reče im: Kojim zlim delima?

Oni mu rekoše: On je vrač, i sa Belzebubom princom đavola on izbacuje demone, i oni su mu podložni.

Pilat im reče: To nije izbacivanje duhova nečistim duhom, već od boga Asklepiusa.

2 Židovi rekoše Pilatu: Mi molimo te velikodušno da on se pojavi pred tvojom sudskom stolicom i bude čuje, A Pilat pozva ih sebi i reče: Reci mi, kako mogu ja koji sam upravitelj ispitati kralja? Oni mu rekoše: Mi ne kažemo da je on kralj, već on sam to kaže za sebe.

I Pilat pozva izaslanika (kurir) i reče mu: Neka Isus bude doveden ovde, ali nježno. I izaslanik ode, i kad je vidio Isusa on mu se poklonio i uzeo maramu koja je bila na njegovoj ruci i raširio je na zemlju i rekao mu: Gospode, hodi ovuda i uđi, jer upravitelj te zove. I kad židovi videše šta je glasnik uradio, oni plakaše protiv Pilata govoreći: Zašto ga nisi pozvao po glasniku da uđe, već po izaslaniku? Jer izaslanik kad ga je video poklonio mu se i raširio svoju maramu na zemlju i učinio je da on hoda po njoj kao kralj!

3   Tad Pilat pozva izaslanika i reče mu: Zašto si uradio to, i raširio svoju maramu na zemlju i učinio da Isus prođe njome? Izaslanik reče njemu: Gospodaru upravitelju, kad si me poslao u Jerusalem ka Aleksandru, Ja videh Isusa kako sjedi na magarcu, i deca hebreja držala su grane u njihovim rukama i plakala, i drugi su širili svoju odeći ispod njega, govoreći: Spasi sad, ti koji si u visinama, blagosloven je onaj koji dolazi u ime Gospodnje.

4 Židovi su plakali i rekli izaslaniku: Deca hebreja plaču u hebrejskom: kako ti činiš to na grčkom? Izaslanik reče im: Pitao sam jednoga židova i rekao: Šta je da oni plaču na hebrejskom? I on protumači to meni.

Pilat reče njemu: I kako su plakali na hebrejskom? Židovi mu govoraše: Hosana membrome barouhama adonai.  Pilat im reče: A Hosana i ostalo, kako se tumači? Židovi mu rekoše: Spasi sad, ti koji si u visini, blagosloven je onaj koji dolazi u ime Gospodnje. Pilat im reče: Ako vi sami nosite svedočanstvo riječi koje su izgovorene od dece, gde je izaslanik pogrešio? I oni su ćutali.

Upravitelj reće izaslaniku: Idi pravo i dovedi ga na način koji želiš. I izaslanik ode i učini kao na prethodni način i reče Isusu: Gospode, uđi, upravitelj te zove.

5 I kad Isus uđe, i zastavnici su držali zastave, slike (biste) zastava poklonile su se i učinile poštovanje ka Isusu. I kadsu židovi videli držanje zastava, kako su se poklonili se i učinili poslušnost Isusu, oni su plakali iznad mere protiv zastavnika. Ali Pilat reče židovima: Ne čudite li se da slike su se pognule i učinile uvažavanje Isusa. Židovi rekoše Pilatu: Mi vidimo kako su zastavnici se pokonili i učinili poštovanje ka njemu. I upravitelj je pozvao zastavnike i rekao im: Zašto ste učinili tako? Oni rekoše Pilatu: Mi smo Grci i sluge hramova, i kako bi mi učinili mu poslušnost? Jer uistinu, dok smo držali slike one se pokloniše same i učiniše uvažavanje njega.

6. Tad reče Pilat upraviteljima sinagoge i starješinama naroda: Izaberite sposobne i jake ljude i neka drže ambleme, i da vidimo hoće li se pokloniti. A starješine Židova uzeše dvanaest ljudi jakih i sposobnih i učiniše ih da drže zastave po šestorica, i behu postavljeni pred sudsku stolicu upravitelja, i Pilat reče izaslaniku: Izvedi ih iz sudske dvorane (pretorijuma) i dovedi ga unutar ponovo na način koji želiš. I Isus izađe iz sudnice, on i izaslanik. I Pilat pozva sebi njih koji su ranije držali slike i reče im: Ja sam se zakleo sigurnošću Cezara da ako amblemi se ne pognu kad Isus uđe, ja ću odsjeći vaše glave.

I upravitelj zapovedi Isusu da uđe drugi put. I izaslanik učini po prijašnjem načinu i zamoli Isusa mnogo da bi on hodao po njegovoj marami, i on je hodao na njoj i ušao. I kad je ušao, amblemi su se pognuli opet i učinili poštovanje ka Isusu.

 

II

1 Kad Pilat vidje to on se bojao, i gledao da ustane sa sudske stolice. I dok je još mislio da ustane, njegova žena posla po njega, govoreći: Ne imaj ništa sa ovim pravednim čovekom, jer sam pretrpjela mnoge stvari zarad njega nočas. I Pilat pozva k njemu sve židove, i reče im: Znate li da moja žena se boji Boga i čini radije običaje židova, sa vama? Oni mu rekoše: Da, znamo. Pilat im reče: Evo, moja žena posla k meni, govoreći: Ne imaj ništa da činiš sa tim pravednim čovekom: jer sam pretrpjela mnoge stvari zbog njega nočas. Ali židovi odgovoriše i rekoše Pilatu: Nismo li ti rekli da je on čarobnjak? Evo, on je poslao viziju sna tvojoj ženi.

2 I Pilat pozva Isusa sebi i reče mu: Šta je da ove stvari svedoče protiv tebe? Ne govoriš li ništa? A Isus reče: Da nisu imali moči ne bi govorili ništa; jer svaki čovek ima moči nad svojim ustima, da priča dobro ili zlo: oni će se pobrinuti za to.

3 Starješine židova odgovoriše i rekoše Isusu: Šta ćemo vidjeti? Prvo, ti si rođen iz bluda, drugo, to tvoje rođenje u Vitlejemu je uzrok pokolja dece; treće, da tvoj otac Josif i tvoja majka Marija su pobegli u Egipat jer nisu imali hrabrosti pred ljudima.

4 Tad reče neki od njih koji su stajali, pobožni ljudi od Židova: Mi nismo rekli da je on došao od bluda, već znamo da je Josif bio zaručen sa Marijom, i on nije nio rođen iz bluda. Pilat reče tim židovima koji rekoše da je došao iz bluda: Ovo vaše govorenje nije istinito jer oni su bili supružnici, kao što kažu oni iz vašeg naroda. Ana i Kajafa rekoše Pilatu: Celo mnoštvo nas plače da je on rođen od bluda, i nama se ne veruje: ali ti su prozeliti (obraćenici) i njegovi učenici. I Pilat pozva Anu i Kajafu k sebi i reče im: Šta su prozeliti? Oni mu rekoše: Oni su deca rođena od grka, i sad oni postaju židovi. Tad rekoše oni za koje rekoh on nije rođen od bluda, čak Lazar, Asterije, Antonije, Jakov, Amnej, Zeno, Samuel, Isak, Finej, Krispus, Agripa i Juda: Mi nismo rođeni prozeliti (nismo grci, Kopt.), već smo djeca židova i mi govorimo istinu, jer uistinu bili smo prisutni na zarukama Josifa i Marije.

5 I Pilat pozva k sebi tih dvanaest ljudi koji su rekli da on nije rođen iz bluda, i reče im: Preklinjem vas sigurnošću Cezarovom, jesu li ove stvari istinite koje ste rekli, da on nije rođen iz bluda? Oni rekoše Pilatu: Mi imamo zakon da se ne zaklinjemo, jer je grijeh: Ali nek se zakunu sigurnošću Cezara da nije kako smo rekli, i biti ćemo krivi za smrt. Pilat reče Ani i Kajafi: Ne odgovarate ništa na ove stvari? Ana i Kajafa rekoše Pilatu: Tih dvanaestero ljudi veruju što kažu da on nije rođen iz bluda, ali celo mnoštvo nas jauče da je rođen iz bluda, i da je čarobnjak, i kaže da je on Sin Božji i kralj, i mi ne verujemo.

6 I Pilat zapovedi celomu mnoštvu da izađe, ostavljajući dvanaestoro ljudi koji kažu da on nije rođen iz bluda i on zapovedi Isusu da stoji postrani: i Pilat im reče: Zarad čega oni žele da ga osude na smrt? Oni rekoše Pilatu: Oni su ljubomorni, jer on liječi na subotu. Pilat reče: Za dobro delo oni žele da ga stave na smrt? Oni mu rekoše: Da.

 

III

1 I Pilat je bio ispunjen gnjevom i ode van sudnice i reče im: Zovem Sunce za svedoka da ne nalazim grijeha u ovome čovjeku. Židovi odgovoriše i rekoše upravitelju: Ako ovaj čovjek nije zločinac mi ga ne bismo isporučili tebi. I Pilat reče: Uzmite ga i sudite mu prema svome zakonu. Židovi rekoše Pilatu: Nije zakonito za nas da ubijemo ijednoga čovjeka. Pilat reče: Je li vam Bog zabranio da ubijete, i dopustio meni?

2 Pilat ode opet u sudnicu i pozva Isusa odvojeno i reče mu: Jesi li ti kralj židova? Isus odgovori i reče Pilatu: Kažeš li ovo od sebe, ili drugi su ti rekli za mene? Pilat odgovori Isusu: Jesam li i ja židov? Tvoj vlastiti narod i prvosveštenik su te isporučili meni: šta si učinio? Isus odgovori: Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta, jer da je moje kraljevstvo od ovoga svijeta, moje sluge bi se borile da ne budem predat židovima, ali sad moje kraljevstvo nije odavde. Pilat mu reče: Jesi li ti kralj, onda? Isus odgovori mu: Ti kažeš da sam ja kralj: zarad ovog ja sam rođen i došao, da svaki koji je od istine će čuti moj glas. Pilat mu reče: Šta je istina? Isus reče mu: Istina je od neba. Pilat reče: Zar nema istine na zemlji? Isus reče Pilatu: Ti vidiš kako oni koji govore istinu su suđeni od onih koji imaju vlast na zemlji.

 

IV

1 I Pilat ostavi Isusa u sudnici i ode do židova i reče im: Ja ne nalazim krivice na njemu. Židovi mu rekoše: Ovaj čovjek kaže: Ja mogu da uništim ovaj hram i u tri dana da ga podignem. Pilat reče: Koji hram? Židovi rekoše: Taj koji je Solomon gradio četrdeset i šest godina ali koji ovaj čovjek kaže on će uništiti i izgraditi u tri dana. Pilat im reče: Ja sam nedužan od krvi ovoga pravedna čovjeka: vitite vi. Židovi rekoše: Njegova krv neka je na nas i na našu decu.

2 OI Pilat pozva starešine i sveštenike i Levite k njemu i reče im tajno: Ne činite tako: jer nema ništa vrijedno u smrti od koje ste ga optužili, jer vaša optužba je u pogledu liječenja i skrnavljenja subote. Starješine i sveštenici i Leviti rekoše: Ako čovjek bogohuli protiv Cezara, je li vrijedno smrti ili ne? Pilat reče: Zaslužuje smrt. Židovi rekoše Pilatu: Ako čovjek zaslužuje smrt ako huli protiv Cezara, ovaj čovjek je hulio protiv Boga.

3 Tad upravitelj zapovedi svim židovima da izađu iz sudnice, i on pozva Isusa sebi i reče mu: Šta da radim s tobom? Isus reče Pilatu: Čini kako ti je dato. Pilat reče: Kako kako je dato? Isus reče: Mojsije i proroci su predskazali u pogledu moje smrti i ponovnog podizanja. Sad židovi pitaše potajno i čuše, i oni rekoše Pilatu: Šta trebaš ti čuti više o ovom bogohuljenju? Pilat reče židovima: Ako je ovo riječ bogohuljenja, uzmite ga za ovo bogohuljenje, i dovedite ga u svoju sinagogu i sudite mu prema svom zakonu. Židovi rekoše Pilatu: Sadržano je u tvom zakonu, da ako čovjek sagriješi protiv čovjeka, on je vrijedan da primi četrdeset udaraca za jedan: ali onaj koji huli protiv Boga, da treba biti kamenovan.

4 Pilat reče njima: Uzmite ga i osvetite sebe na njemu na način koji hočete. Židovi rekoše Pilatu: Mi hočemo da on bude razapet. Pilat reče: On ne zaslužuje da bude razapet.

5 A upravitelj je gledao okolo na mnoštvo židova koji su stajali, on je vidio da su mnogi židovi plakali, i reče: Ne želi svo mnoštvo da on bude stavljen na smrt. Starješine od židova rekoše: Do sada celo mnoštvo nas je došlo ovamo, kako bi on bio osuđen na smrt. Pilat reče Isusu: Zbog čega treba on da umre? Židovi rekoše: Jer je nazvao sebe Sinom Božjim, i kraljem.

 

V

1Ali izvjesni čovjek, Nikodem, židov, dođe i stade pred upravitelja i reče: Ja molim te, dobri (pobožni) gospodaru, dozvoli mi da izgovorim par riječi. Pilat reče: Govori. Nikodem reče: Ja rekoh starješinama i sveštenicima i Levitima i celom mnoštvu Židova u sinagogi: Zašto se borite sa ovim čovekom? Ovaj čovjek učini mnoga i čudesna dela, koja nijedan čovjek nije učinio, niti će učiniti: ostavite ga ma miru i ne izmišljajte nikakva zla protiv njega: ako znakovi koje on čini su od Boga, oni će stajati, ali ako su od ljudi, oni će doći do nule. Jer uistinu Mojsije, kad je bio poslan od Boga u Egipat učini mnoge znakove, koje Bog zapovedi mu da učini pred Faraonom, kraljem Egipta; i tamo bio je izvesan čovjek sluga faraonov, Janes i Jambres, oni također učiniše znakove ne malo, njih koje Mojsije učini, i egipćani su držali ih bogovima, čak Janes i Jambres, i ako znakovi koje su oni učinili nisu od Boga, oni će propasti i oni koji su verovali u njih. A sad pusti ovoga čovjeka neka ide, jer on nije vredan smrti.

2 Židovi rekoše Nikodemu: Ti si postao njegov učenik i ti pričaš na njegovu korist. Nikodem reče im: Je li upravitelj također posato njegov učenik, da on priča na njegovu korist? Nije li Cezar postavio ga na ovaj položaj? I židovi su bili bijesni i škripali zubima protiv Nikodima. Pilat im reče: Zašto škripite vašim zubima protiv njega, kada ste čuli istinu? Židovi rekoše Nikodemu: Neka primiš njegovu istinu i njegov udio. Nikodem reče: Amen, Amen: neka je primim kako ste rekli.

 

VI

1Sad jedan od židova dođe napred i molio je upravitelja da progovori riječ. Upravitelj reče: Ako želiš reči išta, pričaj. I židov reče: Trideset i osam godina ja ležim na krevetu u trpljenju bolova, i na dolazak Isusa mnogi koji behu uzeti i položili svoje različite bolesti behu izlečeni od njega, i isvesni (verni)mladi ljudi se sažališe na mene i odvedoše me sa mojim krevetom i dovedoše me njemu: i kad Isus me vidje imao je samilosti, i reče riječ meni: Uzmi tvoj krevet i hodaj. I ja uzeh moj krevet i hodah. Židovi rekoše Pilatu: Pitaj ga koji dan je bio kad je bio izlečen? Onaj koji je bio izlečen reče: U subotu. Židovi rekoše: Nismo li ti mi tako rekli, da na subotu on liječi i izbacuje djavole?

2I drugi židov dođe napred i reče: Ja bijah rođen slep: Ja čuh riječi ali ne videh lice čovjeka: i kako je Isus prolazio ja plakah glasno: Imaj milosti na mene, O sine Davidov. I on uze milosti ka meni i stavi svoje ruke na moje oči i primih vid odmah. I drugi židov dođe i reče: Ja bijah pognut i učini me pravim sa rečju. I drugi reče: Ja bijah gubav, i on izleči me rečju.

 

VII

I izvesna žena zvana Bernis (Beronis Kopt., Veronika Lat.) plačući izdaleka reče: Ja imah tečenje krvi i dodirnuh ga njegovu odeću, i tečenje moje krvi se zaustavi koje sam imala dvanaest godina. Židovi rekoše: Mi imamo zakon da žena ne dolazi da daje svedočanstvo.

 

VIII

I neki drugi, mnoštvo ljudi i žena plakaše, govoreći: Ovaj čovek je prorok i đavoli su mu podložni. Pilat im reče ovako: Đavoli su podređeni njemu: Zbog čeka nisu vaši učitelji također potčinjeni njemu? Oni rekoše Pilatu: Mi ne znamo. Drugi također rekoše: On je podigao Lazara kad je bio mrtav iz njegove grobnice nakon četiri dana. I upravitelj se bojao i reče mnoštvu židova: Zašto prolivate nedužnu krv?

 

IX                                                                                                    

1 I on pozva k sebi Nikodima i onih dvanaest ljudi koji rekoše da on nije rođen od bluda, i reće im: Šta da radim, jer ustaje pobuna među narodom? Oni mu rekoše: Mi ne znamo, neka oni vide. Opet Pilat pozva svo mnoštvo židova i reče: Vi znate da vi imate običaj da na praznik beskvasnih hlebova ja treba da otpustim vam zatvorenika. Sad imate zatvorenika pod presudom u zatvoru, ubicu. Baraba po imenu, i onaj Isus koji također stoji pred vama, u kojem ja ne nađoh krivicu: Koga vi hoćete da vam ja pustim? A oni plakaše: Varavu. Pilat reče: Šta da radim onda sa Isusom koji se zove Hrist? Židovi rekoše: Neka on bude razapet. Ali izvjesni od židova odgovoriše: Ti nisi prijatelj Cezara ako pustiš ovog čoveka; jer on zove sebe Sin Božiji i kralj: ti češ zato imati njega za kralja, a ne Cezara.

2 I Pilat bi ljut i reče židovima: Vaš narod je uvijek buntovan i vi se bunite protiv svojih dobročinitelja. Židovi rekoše: Protiv kojih dobročinitelja? Pilat reče: Prema onomu što sam čuo, vaš Bog izvede vas iz Egipta i iz teških okova, i vodio vas je kroz more kao po suhoj zemlji, i u divljini on je hranio vas sa manom i davao vam prepelice, ja dadoh vam vodu da pijete iz stijene, i dadoh vam zakon. I u svim ovim stvarima vi ste izazivali vašega Boga domljutnje, i tražili lijevano tele, i ljutili vašega Boga i on je tražio da vas ubije: i Mojsije učini moljenje za vas i vi niste stavljeni na smrt. I sad vi optužujete mene da ja mrzim kralja (imperatora)

3 I on usta sa sudske stolice i traži da izađe. I židovi su plakali, govoreći: Mi znamo našeg kralja, baš Cezara a ne Isusa. Jer uistinu mudraci su donijeli darove sa istoka njemu kao kralju, i kad Herod je čuo od mudraca da kralj treba biti rođen, on je tražio da ga ubije, a kad njegov otac Josif je znao to, on ga uze i njegovu majku i oni pobegoše u Egipat. I kad Herod čuo je to on je uništio decu hebreja koja behu rođena u Betlehemu.

4 I kad Pilat ču ove reći on se plašio. I Pilat utiša mnoštvo, jer su plakali još, i reče im: Tako, onda, ovo je onaj koga Herod je tražio? Židovi rekoše: Da, ovo je on. I Pilat uze vode i opra svoje ruke pred suncem, govoreći: Ja sam nadužan od krvi ovog pravedog čovjeka: Vi pazite se. Opet židovi plakaše: Njegova krv neka je na nas i na našu decu.

5 Tad Pilat zapovedi veo da bude donesen pred sudsku stolicu gde on je sedeo, i reče Isusu: Tvoj narod te osuđuje da si kralj: stoga sam odlučio da ti budeš prvi bičevan po zakonu pobožnih imperatora (careva), i potom obješen na krst u vrtu gde si uzet, i neka Dismas i Gestas dva zločinca budu razapeti sa tobom.

 

X

1 I Isus ode iz sudnice i dva zločinca s njim. I kad su došli do mjesta oni svukoše ga od njegove odeće i opasaše mu lanenu odeću i staviše krunu od trnja oko njegove glave: tako isto oni obesiše dva zločinca. Ali Isus reče: Oče oprosti im, jer oni ne znaju šta rade. I vojnici razdeliše njegovu odeću među sobom.

I ljudi su stajali gledajući na njega, i prvosveštenik i vladari sa njima ismijavaše ga, govoreći: On je spasao druge neka spase sebe: ako je on sin Božiji (neka siđe dole sa krsta). I vojnici također ismijavaše ga, dolazeći i prinoseći mu sirće sa žući, i oni rekoše: Ako si ti kralj jevreja, spasi sebe.

I Pilat nakon presude zapovedi njegova optužba da bude napisana na slovima grčkim, latinskim i hebrejski prema govorenju židova: da on je Kralj Jevreja.

2 I jedan od zločinaca koji behu obešeni (po imenu Gestas) reče njemu, govoreći: Ako si ti Hrist, spasi sebe, i nas. Ali Dismas je odgovorio prekorevši ga, govoreći: Zar se ti uopšte ne bojiš Boga, videći ti si u istoj optužbi? I mi uistinu pravedno, jer smo primili prema nagradi za naša dela, ali ovaj čovek nije učinio ništa loše. I on reče Isusu: Sjeti me se, Gospode, u tvome kraljevstvu. I Isus reče mu: Uistinu, zaista, kažem ti, danas češ biti sa mnom u raju.

 

XI

1 I bilo je oko šestoga časa, bila je tama nada zemljom do devetog časa, jer sunce je bilo pomračeno, i veo hrama bi poderan nadvoje po sredini. I Isus pozva glasno i reče: Oče, baddach ephkid rouel, što se tumači: U tvoje ruke ja predajem moj duh. I rekavši tako on preda duh. I kad centurion vidje šta bi, on uzveliča Boga, govoreći: Ovaj čovek je pravednik. I svo mnoštvo koji su došli videti, kad su videli šta je bilo udariše svoje grudi i vratiše se.

2 Ali centurion (stotnik) izvesti upravitelju stvari koje se dogodiše, i kad upravitelj i njegova žena čuše, oni behu bolno uznemireni i nisu jeli ni pili taj dan. I Pilat posla po židove i reče im: Jeste li videli šta se dogodilo? A oni rekoše: Bila je pomračina sunca po uobičajenom slijedu.

3 I njegovi poznanici stajali su podaleko, i žene koje dođoše sa njim iz Galileje, držeći ove stvari. A neki čovek zvan Josif, koji je bio savjetnik grada Arimateje, koji također sam je gledao za kraljevstvom Božjim ovaj čovjek ode Pilatu i molio je za tijelo Isusovo. I on uze ga dole i umota ga u čistu lanenu odeću i položi ga u klesanu grobnicu gde nije nikad čovek položen.

 

XII

1 Kad su židovi čuli da je Josif molio za tijelo Isusovo, oni tražiše njega i dvanaest ljudi koji su govorili da Isus nije rođen od preljuba, i za Nikodema i mnoge druge koji su izašli pred Pilata i objavili njegova dobra dela. Ali svi oni sakriše se, i Nikodem je jedini viđen od njih, jer on je bio vladar Židova. I Nikodem im reče: Kako ste došli u sinagogu? Židovi mu rekoše: Kako si ti došao u sinagogu? Jer ti si savezu s njim, i njegov dio će biti s tobom u životu koji dolazi. Nikodem reče: Amin, Amin. Isto tako Josif također dođe i reče im: Šta je da ste uznemireni protiv mene, za to što sam molio za telo Isusa? Evo ja sam ga položio u moju novu grobnicu, umotavši ga sa čistim lanom, i ja kotrljah kamen preko vrata pećine. A vi niste činili dobro sa pravednikom, vi se niste pokajali kad ste ga razapeli, već ste ga proboli kopljem.

Ali židovi uzeše Josifa i zapovediše mu da postavi stražu do prvog dana sedmice, i oni mu rekoše: Znaj da vrijeme nam ne dopušta da činimo išta protiv tebe, jer subota je svanula, ali znaj da nečeš steći sahranu, već mi čemo dati tvoje tijelo pticama nebeskim. Josif reče njima: Ovo je riječ Golijata hvalisavog koji je vrijeđao živoga Boga i svetoga Davida. Jer Bog reče po proroku: Osveta je moja, i ja ću nadoknaditi, kaže Gospodar. I sad, evo, jedan koji je bio neobrezan, ali obrezan u srcu, uze vode i opra svoje ruke prije sunca, govoreći: Ja sam nevin od krvi ove pravedne osobe: vi vidite (pazite). I vi odgovoriste Pilatu i rekoste: Njegova krv neka je na nas i na našu decu. I sad ja se bojim da gnjev Gospodarev dođe na vas i na vašu decu, kao što ste rekli. Ali kad židovi čuše ove reči oni klonuše gorko u duši, i uhvatiše Josifa, i odvedoše ga i zatvoriše u kući gde nema prozora, i čuvari behu namešteni na vratima: i oni zapečatiše vrata mjesta gde Josif je bio zatvoren.

2 I u subotnji dan vladari sinagoge i sveštenici i leviti napraviše naredbu da svi ljudi treba da se pojave u sinagogi u prvi dan sedmice. I svi od mnoštva ustaše rano i uzeše savjet u sinagogi kojom smrću će ga ubiti. I kad savjet bi namešten oni zapovediše mu da bude doveden sa velikom sramotom. I kad oni su otvorili vrata oni ga nisu našli. I sav narod bio je pokraj i čudio se, jer su našli pečate zatvorene, i Kajafa je imao ključ. I oni nisu smjeli više da polože ruke na one koji su govorili na dobro Isusa pred Pilatom.

 

XIII

1 I dok su oni još sjedili u sinagogi i čudili se zarad Josifa, dođe neki od stražara koje židovi pitaše Pilata da čuvaju grobnicu Isusa da možda njegovi učenici ne dođu i ukradu ga. I oni govoriše i rekoše svojim vladarima sinagoge i sveštenicima i levitima ono što je bilo: kako je tamo bio velik zemljotres, i mi videsmo anđela kako silazi sa nebesa, i od odkotrlja kamen iz otvora pećine, i sjede na njega. I on je sijao kao snijeg i kao munje, i mi smo bili teško se bojali i ležali kao mrtvi. I mi čusmo glas anđela kako priča sa ženom koja je čekala kod grobnice: Ne plaši se, jer znam da tražiš Isusa koji je razapet. On nije ovde, on je ustao, kako on reče. Dođi, vidi mjesto gde je Gospodin ležao, i idi brzo i reci njegovim učenicima da je on ustao iz mrtvih i da je u Galileji.

2 Židovi rekoše: Sa kojom ženom je govorio? Stražari rekoše: Mi ne znamo tko su bile. Židovi rekoše: U koji čas je bilo to? Stražari rekoše: U ponoć. Židovi rekoše: A zašto niste uhvatili žene? Oni od straže rekoše: Mi bismo kao mrtvaci od straha, i gledali smo da ne vidimo svetlo dana, kako onda da ih uzmemo? Židovi rekoše: Tako živ bio Gospod, mi vam ne verujemo. Tad stražari rekoše židovima: Toliko mnogo znakova ste bvideli u tom čoveku, i niste verovali, kako onda da verujete nama? Uistinu mi se zaklinjemo pravo 'kako Gospod živi',  jer on živi ustinu. Opet stražari rekoše: Mi smo čuli da ste vi zatvorili njega koji je molio tijelo od Isusa, i da ste zapečatili vrata, i kad ste otvorili niste ga našli. Dajte stoga vi Josifa i mi čemo vam dati Isusa. Židovi rekoše: Josif je otišao u svoju vlastitu zemlju. Stražari rekoše židovima: Isus je također ustao, kao što smo čuli od anđela, i on je u Galileji.

3 I kad su židovi čuli ove stvari oni su bili veoma se bojali, govoreći: Pazite da ovaj izveštaj ne bude čujen i mnogi ljudi posegnu za Isusom. I židovi se savetovaše i dadoše mnogo novca i dadoše ga vojnicima, govoreći: Recite vi: dok smo spavali njegovi učenici došli su po noći i ukrali ga. I ako ovo dođe do upravitelja da čuje mi čemo ga nagovoriti i osigurati vas. I oni uzeše novac i učiniše kako su bili upućeni. ( I ovo njihovo govorenje je objavljeno p  reko među mnogim ljudima, Lat.)

 

XIV

1 A neki sveštenik zvan Finej i Adas učitelj i Agej (Ogija Kopt., Egije lat.) levit dođe iz Galileje u Jersalim i reče vladarima sinagoge i sveštenicima i levitima, govoreći: Mi vidjesmo Isusa i njegove učenike kako sjede na planini koja se zove Mamlih (Mambre ili Maileh lat., Mabreh Kopt.), i on reče svojim učenicima: Idite u ceo svijet i propovijedajte svakomu biću (celom stvorenju): on koji veruje i kršten će biti spašen, ali onaj koji ne veruje će biti osuđen. ( I ovi znaci će biti na onima koji veruju: U moje ime oni će izbacivati đavole, oni će pričati sa novim jezicima, gaziti će na zmije, i ako popiju ikoju mrtvu stvar neće ih povrediti; oni će polagati ruke na bolesne i oni će se oporavljati.) I dok je Isus još govorio svojim učenicima mi videsmo ga kako biva uzet u nebesa.

2 Starešine i sveštenici i leviti rekoše: Daj slavu Bogu Izraela i priznaj mu: jeste li uistinu (ili da ste) čuli i videli te stvari koje na govorite? Oni koji im rekoše govoriše: Tako Gospod Bog naših otaca Abrahama, Isaka i Jakova živi, mi smo čuli ove stvari i videli ga kako biva uzet u nebesa. Starešine i sveštenici i leviti rekoše njima: Došli ste zbog ovog cilja da biste nam rekli, ili ste došli ste izvršiti svoje zavjete Bogu? I oni rekoše: da izvršimo naše zavjete Bogu. Starešine i prvosveštenik i leviti rekoše im: Ako ste došli da izvršite svoje zavjete Bogu, u koju svrhu je ova prazna priča koju ste brbljali pred svim ljudima? Finej sveštenik i Ada učitelj i Agej levit rekoše vladarima sinagoge i sveštenicima i levitima: Ako su ove reči koje ste izgovorili i vidjeli grijeh, evo, mi smo pred vama: učinite nam kako izgleda u vašim očima. I oni uzeše knjigu zakona i preklinjaše ih da oni više ne kažu nijednom čovjeku te riječi: i dadoše im da jedu i da piju, i staviše ih van grada: štaviše dadoše im novac, i trojicu da idu s njima, i oni otpraviše ih njihovim putem do Galileje, i oni odoše u miru.

3 Kad ovo troje ljudi behu otišli u Galileju, prvosveštenik i upravitelji sinagoge i starješine sakupiše se zajedno u sinagogi, i zatvoriše vrata, i plakahu veoma tužno,govoreći: Šta je ovaj znak koji se dogodio u Izraelu? A Anas i Kajafa rekoše: Zašto ste zabrinuti? Zašto plačete? Ne znate li da njegovi učenici su dali mnogo zlata onima koji su čuvali grobnicu i kazaše im da kažu da anđeo je sišao i otkotrljao kamen sa vrata grobnice? Ali sveštenici i starješine rekoše: Neka bude tako, da njegovi učenici su ukrali telo, ali kako je njegova duša ušla u njegovo telo, i kako da je on u Galileji? Ali nisu mogli odgovoriti ove stvari, i teško na kraju rekoše: Nije zakonito za nas da verujemo u neobrezane (Lat. (i Kopt., i Arm.): Treba li da verujemo vojnicima, da je anđeo sišao sa nebesa i otkotrljao kamen sa vrata grobnice? Ali uistinu njegovi učenici dadoše...grobnicu. Znate li vi da nije zakonito za židove da veruju ijednu riječ neobrezanim, znajuči da oni su primili mnoga dobra od nas pričavši kako smo im rekli.)

 

XV

I Nikodem ustane i stade pred savjet, govoreći: Vi kažete dobro. Ne znate li, O narode Gospodnji, da ljudi koji su došli iz Galileje, da se oni boje Boga i da su ljudi od suštine, mrze lakomost (laž, Lat.), ljudi mira? I oni su vam rekli sa zakletvom, govoreći: Vi vidosmo Isusa na planini Mamilh sa njegovim učenicima i da ih je on učio sve stvari koje ste vi čuli od njih, i , rekoše oni, mi vidosmo ga uzetog u nebo. I nijedan čovek nije pitao ih na koji način je uznesen. Jer kao knjiga svetog pisma koja je naučila da Ilija je također uzet u nebesa, a Elisej je plakao glasno, i Ilija je bacio čupavi ogrtač na Eliseja, i Elisej baci ogrtač na Jordan i pređe preko i ode u Jerihon. I sinovi proroka ga sretoše i rekoše: Eliseju, gde je tvoj gospodar Ilija? A on reče da je on uzet u nebo. A oni rekoše Eliseju: Nije li duh uhvatio ga i bacio ga na jednu od planina? Ali hajde da uzmemo naše sluge sa nama i potražimo ga. I oni su nagovorili Eliseja i on ode s njima, i oni su ga tražili tri dana i nisu ga našli, i oni su znali da je on uzet. A sad poslušaj me, i hajde da pošaljemo na sve obale (al. Planine) Izraela i vidimo dali Hrist nije uznesen duhom i bačen na jednu od ovih planina. I ovaj govor zadovolji ih sve: i oni poslaše na sve strane (planine, Lat.) i tražiše Isusa i ne nađoše ga. Ali našli su Josifa iz Arimateje, i nijedan čovjek nije smio položiti ruke na njega.

2 I oni rekoše starešinama i sveštenicima i levitima, govoreći: Mi smo išli kroz sve izraelske obale, i nismo našli Isusa, ali Josifa mi nađosmo u Arimeteji. I kad oni čuše za Josifa oni se radovaše i dadoše slavu Bogu Izraela. I upravitelji sinagoge i sveštenici i leviti uzeše savet kako bi se sastali sa Josifom, i oni uzeše komad papira i napisaše Josifu ove riječi:

Neka je mir tebi . Mi znamo da smo grešili protiv Boga i protiv tebe, i mi smo molili Boga Izraela da ti budeš udostojen da dođeš kod tvojih otaca i svojoj deci (Lat. Ali ti si molio Boga Izraela, i on te izručio van naših ruku. Sad stoga potvrdi, &c.) jer mi smo svi u nevolji, jer smo otvorili vrata i ne nađosmo te, i mi znamo da smo mi namislili zle misli protiv tebe, ali Gospod pomože ti. I Gospod sam učini nedjelotvornim (razasu) naš naum protiv tebe, O oče Josif, ti koji si častan među narodom.

3 I oni izabraše iz celog Izraela sedam ljudi koji su bili prijatelji Josifa, koje Josif također sam ubroji svojim prijateljima, i upravitelje sinagoge i sveštenike i levite i rekoše im: Vidite, ako on primi našu poslanicu i pročita je, znajte da će doći sa vama nama, ali ako ne pročita, znajte da je uznemiren s nama, i pozdravite ga mirom i vratite nam se. I oni blagosloviše ljude i pustiše ih da idu.

I ljudi dođoše Josifu u učiniše mu uvažavanje, i rekoše mu: Mir s tobom. I on reče: Mir vama i svom narodu Izraela. I oni dadoše mu knjigu poslanice, i Josif je primi i pročita i zagrli (poljubi) poslanicu i blagoslovi Boga i reče: Blagosloven je Gospod Bog, koji je otkupio Izrael od prolijevanja nedužne krvi, i blagosloven je Gospod, koji posla svoga anđela i zakloni me pod svoja krila. (i on poljubi ih) i postavi stol pred njih, i oni jedoše i piše i ležahu tamo.

4 I oni ustaše rano i moliše, i Josif osedla svoju magaricu i ode sa ljudima, i dođoše u sveti grad, Jerusalem. I svi ljudi dođoše da sretnu Josifa i plakahu: Mir neka je tvome ulasku. I on reče svemu narodu: Mir vama, i sav narod ga ljubio. I ljudi su molili sa Josifom, i oni behu zapanjeni na pogled njega.

I Nikodim primio ga je u svoju kuću i učini veliku gozbu, i pozva Annu i Kajafu i starešine i sveštenike i levite u svoju kuću. I oni učiniše sretnim jedenje i pijenje sa Josifom. I kad su odpjevali himnu (ili blagoslovili Boga) svaki čovek je otišao svojoj kući. Ali Josif je boravio u kući Nikodemusa.

5 I sutradan, koji je priprema, upravitelji sinagoge i sveštenici i leviti ustaše rano i dođoše do kuće Nikodema, i Nikodim ih srete i reče: Mir vama. A oni rekoše: Mir neka je tebi i Josifu i celoj tvojoj kući i celoj kući Josifa. I on uvede ih u svoju kuću. I ceo savjet bi postavljen, i Josif sjede između Anne i Kajafe i nijedan čovek nije smio pričati njemu ni riječ. I Josif reče: Zašto je da ste me zvali?A oni mahnuše Nikodimu da on treba da priča Josifu. I Nikodim otvori svoja usta i reče Josifu: Oče, ti znaš da cenjeni učitelji i sveštenici i leviti su tražili da spoznaju tvoju stvar. I Josif reče: Pitajte. I Ana i Kajafa uzeše knjigu zakona i preklinjaše Josifa govoreći: Daj slavu Bogu Izraela i učini priznanje njemu: (jer Ahar, kad je on bilo zaklet prorokom Isusom (Ješua), nije se zakleo već objavio mu sve stvari i nije sakrio ni riječ od njega: ti također ne sakrij od nas ni riječ. I Josif: Ja neću sakriti ni jednu riječ od vas.) I oni mu rekoše: Mi smo uveliko uznemireni jer si ti molio telo Isusovo i umotao si ga u čistu lanenu odeću i položio si ga u grobnicu. I zarad ovoga mi stavismo te da budeš sigurno čuvan u kući gde mnije bilo prozora, i mi stavismo ključeve i pečat na vrata, i straža je držala mesto gde si ti bio zatvoren. I u prvi dan sedmice mi otvorismo i ne nađosmo te, i mi besmo teško zabrinuti, i čuđenje pade na ceo narod Gospodnji do jučer. Sad, zato, reci nam šta te snašlo.

6 I Josif reče: Na dan priprema oko desetog časa vi me jeste zatvorili, i ja ostah tamo celu subotu. U ponoć kako sam stajao i molio u kući gde ste me zatvorili bila je uzeta za četiri ugla, i ja videh kakoje bilo treptanje svjetla u mojim očima, i bijući ispunjem sa strahom ja padoh na zemlju. I jedan me uze za ruku i pomeri me sa mesta gde sam pao, i vlaga vode bi prolivena na mene od glave do pete, i miris pomazanja dođe u moje nosnice. I on obrisa moje lice i poljubi me i reče mi: Ne boj se, Josife: otvori tvoje oči i vidi ko je koji priča s tobom. I ja pogledah i videh Isusa i ja drhtah, i predpostavih da je duh, i ja rekoh zapovesti, i on ih izgovori sa mnom. I ako vi niste u neznanju da duh, kada srete ijednoga čoveka i čuje zapovesti, odmah beži. I kad ja uvideh da on izgovori ih sa mnom, Ja rekoh njemu: Učitelju Ilija? I on reče mi: Ja nisam Ilija. I ja rekoh mu: Tko si ti, Gospodine? I on mi reče: Ja sam Isus, čije telo ti si molio od Pilata, i obukao si me u čisti lan i pokrio moje lice sa maramom, i položio me u tvojoj novoj pećini i odkotrljao si veliki kamen na vrata pećine. I ja rekoh mu koji govori sa mnom: Pokaži mi mesto gde te položih. I on dovede me i pokaza mi mesto gde ja položih ga, i lanena odeća je ležala tamo, i marama koja je bila na njegovom licu. I ja znah da je Isus. I on uze me za ruku i postavi me usred moje kuće, i vrata behu zatvorena, i položi me na moj krevet i reče mi: Mir tebi. I on poljubi me i reče mi: Do četrdeset dana dok ne završi ne izlazi iz tvoje kuće: jer gle ja idem mojoj braći u Galileju.

 

XVI

1 I kad su upravitelji sinagoge i sveštenici i leviti čuli ove reći od Josifa oni postaše kao mrtvi ljudi i padoše na zemlju, i postiše do devetog časa. I Nikodem sa Josifom utješi Anu i Kajafu i sveštenike i Levite, govoreći: Ustanite i tojte na nogama i kušajte hljeb i ojačajte vaše duše, jer sutra je subota Gospodnja. I oni ustaše i moliše se Bogu i jeli su i pili, i svaki čovjek je otišao svojoj kući.

2 A u subotu učitelji i sveštenici i Leviti sjedoše i pitaše jedan drugoga i rekoše: Šta je ovaj gnjev koji je došao na nas? Jer mi znamo njegova oca i majku. Levi učitelj reče: Ja znam da njegovi roditelji su se bojali Boga i nisu suzdržavali svoje zavjete i plačali su desetinu triputa u godini. I kad Isus je bio rođen, njegovi roditelji dovedoše ga u ovo mjesto i daše žrtvu i paljene prinose Bogu. I kad veliki učitelj Simeon uze ga u svoje ruke i reče: Sada otpuštaš svoga slugu, Gospode, da ode u miru jer moje oči su vidjele tvoje spasenje koji si pripravio pred licem svih ljudi, svjetlost da osvjetla neznabošce i slavu tvoga naroda Izraela. I Simeon blagoslovi ih i reče Mariji njegovoj majci: Dajem ti dobre vijesti u pogledu ovoga djeteta. I Marija reče: Dobre, moj gospodaru? I Simeon joj reče: Dobre. Vidi, on je postavljen za pad i podizanje ponovno mnogih u Izraelu, i za znak govoren protiv, i mač će probosti kroz tvoje srce također, da bi misli mnogih srca bila otkrivena.

3 Oni rekoše Leviju učitelju: Kako ti znaš ove stvari? Levi reče njima: Ne znate li da od njega sam naučio zakon? Savjet mu reče: Mi bismo željeli vidjeti tvoga oca. I oni poslahu po njegova oca, i upitaše ga i on im reče: Zašto niste verovali mome sinu? Blagosloven i pravedan Simeon, on ga je naučio zakonu. Savjet reče: Učitelju Levi, je li riječ istinita koju si izgovorio? I on reče: Istinita je.

Tad upravitelji sinagoge i sveštenici i Leviti rekoše među sobom: Dođite, hajde da pošaljemo u Galileju trojicu ljudi koji dođoše i rekoše nam o njegovom učenju i njegovom uzeću, i neka nam kažu kako su ga videli kad je uzet. I ova riječ zadovolji ih sve, i oni poslaše trojicu ljudi koji su prije išli sa njima u Galileju i rekoše im: Recite učitelju Adasu i učitelju Fineju i Učitelju Ageju: Mir s vama i svima koji su sa vama. Utoliko više kako velika propitivanja su se digla u savjetu, mi smo poslali vam da vas zovemo u ovo sveto mjesto Jerusalim.

4 I ljudi odoše u Galileju i nađoše ih kako sede i razmišljaju o zakonu, i pozdraviše ih u miru. I ljudi koji behu u Galileji rekoše im koji su došli njima: Mir neka je na Izraelu. I oni rekoše: Mir vama. Opet oni rekoše njima: Zašto ste došli? I oni koji behu poslati rekoše: Savjet zove vas u sveti grad Jerusalem. I kad ljudi čuše da su bili pozvani u savjet, oni moliše Boga i sjedoše da jedu sa ljudima i jeli su i pili, i ustaše i dođoše u miru u Jerusalem.

5 I sutradan savjet bi postavljen u sinagogi, i oni ispitivaše ih, govoreći: Jeste li vi uistinu videli Isusa kako sedi na planini Mamilh, dok je učio jedanaest učenika, i vidoste li ga kad je uznesen? I ljudi odgovoriše im i rekoše: Kao što smo vidjeli da je uzašao, tako čemo reći vam.

6 Ana reče: Odvoji ih jedno od drugoga, i da vidimo ako se njihova riječ slaže. I oni odvojiše ih jedno od drugog, i pozvaše Adasa prvo i rekoše mu: Kako si video ti Isusa da je uzet? Adas reče: Dok je on još sedeo na gori Mamilh (Maslinska gora) i učio učenike, mi vidosmo oblak koji je prekrio ga i njegove učenike: i oblak ponese ga u nebo, i njegovi učenici ležali (molili) su njihovim licima na zemlji. I oni pozvaše Fineja sveštenika, i upitaše njega također, govoreći: Kako kažeš da je Isus uznesen? I on odgovori na isti način. I potom oni pozvaše Ageja, i on isto reče na isti način. I savjet reče: Sadržano je u zakonu Mojsijevom: Iz usta dvojice ili trojice će svaka riječ biti utvrđena.

Abutem (Boutem Gr., Abudem lat., Abuden, Abuten Arm., om Kopt.) učitelj reče. Pisano je u zakonu: Enoh je hodao s Bogom i nema ga,jer Bog ga je uzeo. Jair učitelj reče: Također smo čuli o smrti svetog Mojsija i nismo videli, jer je pisano u zakonu Gospodnjem: I Mojsije umre na ustima Gospodinovim, i nijedan čovjek nije znao njegovu grobnicu do današnjeg dana. I  učitelj Levi reče: Zašto je bilo da učitelj Simeon reče kad je video Isusa: Evo, ovo dete je postavljeno za pad i ponovno podizanje mnogih u Izraelu i za znak izgovoren protiv? I učitelj Isak reče: Pisano je u zakonu: Evo ja šaljem moga glasnika pred tvoje lice, koji će ići pred tobom da te drži u svakomu dobrome putu, jer moje ime je nazvano njima.

7Tad rekoše Ana i Kajafa: Vi ste dobro rekli te stvari koje su napisane u zakonu Mojsijevom, da nijedan čovek nije video smrt Enoha, i nijedan čovek nije imenovao smrt Mojsija. Ali Isus je govorio pred Pilatom, i mi znamo da smo ga videli kako prima šamare i pljuvanje na svoje lice, i da su vojnici stavili krunu od trnja  i da je bio bičevan i primio presudu od Pilata, i tad je bio razapet na mjestu lobanja i dva lopova sa njim, i da su mu dali sirće da pije sa žući, i da Longin vojnik je probo njegov bok sa kopljem, i da Josif naš častan otac je izmolio njegovo tijelo, i da, kako je rekao, on usta ponovo, i da  tri učitelja rekoše: Mi ga videsmo kako biva uznesen u nebo, i da učitelj Levi je pričao i svedočio stvarima koje su izrečene od Učitelja Simeona, i da on reče: Evo ovo dijete je postavljeno za pad i uzdizanje mnogih u Izraelu i za znak govoren protiv.

I svi učitelji rekoše svemu narodu Gospodnjem: Ako je ovo došlo da bude od Gospodara, to je čudesno u našim očima, vi čete sigurno znati, O kućo Jakovljeva, da je pisano: Proklet je svaki koji visi na drvetu. I drugi spis uči: Bogovi koji nisu izradili nebesa i zemlju će propasti.

I sveštenici i leviti rekoše jedno drugomu: Ako sećanje na njega izdrži do Somosa (Kopt. Soum) koji je zvan Jobel (t.j. Jubilej), znajte da će prevladati zauvek i uzdići sebi novi narod.

Tad upravitelji sinagoge i sveštenici i leviti upozoriše ceo Izrael, govoreći: Proklet je čovek koji obožava to šta su ljudske ruke načinile, i proklet je čovek koji će obožavati stvorenje pored Stvoritelja. I sav narod reče : Amin, Amin.

I sav narod zapeva pesmu Gospodu i reče: Blagoslovljen je Gospodin koji je dao ostatak narodu Izraela prema onomu što je govorio. Nije nijedna riječ pala na zemlju i sav njegov dobar govor koji je on govorio svome slugi Mojsiju. Gospodar naš Bog da bude s nama kao što je bio sa našim ocima: neka nas on ne zaboravi. I neka ne uništi nas od skretanja naših srca od Njega, od hodanja u svim njegovim putevima i držanju zakona i njegovih sudova koje je on zapovedio našim ocima. I Gospod će biti kralj nad celom zemljom u taj dan. I biti će jedan Gospod i jedno njegovo ime, Gospod naš Bog, On će nas spasti.

Nema nikoga kao ti, O Gospode. Velik si Ti, O Gospodaru, i veliko je ime tvoje.

Izliječi nas, O Gospodaru, tvojom moči, i mi ćemo biti izliječeni: spasi nas, i biti čemo spaseni, jer mi smo udio u tvome nasljedstvu.

I Gospod neće zaboraviti svoj narod zarad njegova velika imeba, jer Gospod je započeo da nas čini da budemo njegov narod.

I kad oni koji su pevali ovu himnu behu otišli svaki čovek svojoj kući, veličajući Boga. (Jer njegova je slava, svijet bez kraja. Amen.)

 

 

DJELA PILATOVA

DEO II. SILAZAK U PAKAO

 

Ovo pisanije, ili jezgro njegovo, priča o silasku u pakao nije izvorno od Jdela Pilata. Ono je – odvojeno od toga – verovatno stariji dokument. Kad je prvo pridodat Delima Pilatovim je neizvesno. Stvar ovoga je da imamo tekst u tri forme, (međutim, samo Latin A će biti dat. Za viđenje u celosti tri teksta vidi M.R.James apokrifni Novi Testament).

 

(Dio I, cap. Xvi, završava sa rečima upravitelja sinagoge. Svi narodi će mu služiti i kraljevi će dolaziti izdaleka da mu se poklone i veličaju ga. Deo II, cap. I, ide odavde.

 

I (XVII)

1 I Josif usta i reče Ani i Kajafi: Uistinu zapravo se čudite jer ste čuli da Isus je viđen živ nakon smrti, i da je on uzašao u nebesa. Međutim mnogo je čudesnije da on nije ustao sam iz mrtvih, već je podigao mnoge druge mrtve iz njihovih grobnica, i viđeni su mnogi u Jerusalemu. I sad poslušajte me, jer mi svi znamo blaženog Simeona, prvosveštenika koji je primio dete Isusa u svoje ruke u hramu. A ovaj Simeon je imao dva sina, braća po krvi i mi svi besmo na njihovom padanju u san i sahrani. Idite zato i pogledajte njihove grobnice, jer one su otvorene, jer oni su ustali, i evo oni su u gradu Arimeteja stanuju zajedno u molitvi. I uistinu ljudi su ih čuli kako plaču, još nisu pričali ni sa kojim čovekom, već su mirni kao mrtvaci. Ali dođite, hajde da idemo k njima i sa svom časti i nježnosti dovedemo ih nama, i ako ih zamolimo, možda će nam reći u pogledu tajne njihovog ponovnog oživljenja.

2 Kad oni čuše ove stvari, oni se radovaše. I Ana i Kajafa, Nikodem i Josif i Gamaliel odoše i ne nađoše ih u njihovoj grobnici, već odoše u grad Arimeteja, i nađoše ih tamo, kako kleće na svojim koljenima i predaju se molitvi. I oni poljubiše ih, i sa svim poštovanjem i u strahu Božjem oni dovedoše ih do Jerusalema u sinagogu. I oni zatvoriše vrata i uzeše zakon Gospodnji i staviše u svoje ruke, i preklinjaše ih Bogom Adonajom i Bogom Izraela koji je govorio njihovim ocima po prorocima, govoreći: Vjerujete li u Isusa koji je uzdigao se iz mrtvih? Recite nam kako ste ustali iz mrtvih.

3 I kad Karinus i Leucius su čuli ovo preklinjanje, oni drhtaše u telu i tugovaše bijući u nevolji srca. I gledajući zajedno u nebo oni učiniše pečat križa sa njihovim prstima na svoje jezike, i nadalje oni govoraše s njima, govoreći: Dajte nam svakomu komad papira, i dajte da zapišemo što smo videli i čuli. I oni im daše njima, i svaki od njih sede i napisa, govoreći:

 

II (XVIII)

1 O Gospode Isuse Hriste, živote i oživljenju (uskrsnuću) mrtvih (al.uskrsnuće mrtvih i život živih), pretrpi nas da pričamo o tvojim tajnama koje si ti izveo nakon tvoje smrti na krstu, utoliko jer smo molili tvojim imenom. Jer ti si nam zapovjedio tvojim slugama da ne kažemo ljudima tajne tvoje božanske veličine koju si učinio u paklu.

Sad kad mi besmo skupa sa našim ocima u dubini, u mraku tame, odjednom tamo dođe zlatna vrućina sunca i ljubičasto i kraljevsko sjajno svetlo sijalno je na nas. I odmah otac cele rase ljudi, zajedno sa svim patrijarsima (praocima) i prorocima, radovaše se, govoreći: Ovo svetlo je početak večnog svetla koje je obećano poslato nama njegovo večno svetlo. I Isaija je plakao i rekao: Ovo je svetlo Oca, Sina Božjeg, prema tome kako sam prorokovao kad sam živeo na zemlji: Zemlja Zebulona i zemlja Naftalima preko Jordana, i Galileja pagana, ljudi su hodali u tami su videli veliko svetlo, i oni koji stanuju u zemlji sjene smrti, na njih je svetlost sjala. I sad je došla i zasjala nad nama koji sjedimo u smrti.

2 I dok smo se mi radovali u svetlu koje je sjalo nad nama, dođe nad nas otac Simeon, i on radujući se reče nam: Slavite Gospoda Isusa Hrista, Sina Božijeg, jer ja primih ga u moje ruke u hramu kad je bio rođen kao dete, i bijući pokrenut Svetim Duhom ja učinih priznanje i rekoh mu: Sad moje oči su videle tvoje spasenje koje si pripremio pred licem ljudi, svetlo svetlosti neznabožaca, i da bude slava tvoga naroda Izraela. I kad oni čuše ove stvari, celo mnoštvo svetaca se radovalo još više.

3 I nakon toga tamo dođe jedan kao da je bio stanovnik divljine, i on bi pitan od svih: Tko si ti? I on odgovori im i reče: Ja sam Ivan, glas i prorok Svevišnjeg, koji dođe pred lice svoga dolaska da pripremi njegove pute, da da znanje spasenja svome narodu, sa oproštaj njihovih greha. I kad ja videh ga da dolazi meni, bijući pokrenut Svetim Duhom, ja rekoh: Evo Jaganjca Božijeg, evo njega koji uklanja grehove svijeta. I ja krstih ga u rijeci Jordanu, i videh Sveti Duh kako silazi na njega u naličju goluba, i ja čuh glas sa nebesa govori: Ovo je moj ljubljeni Sin, u kojemu sam veoma zadovoljan. I sad sam došao pred njegovo lice, i sišao dole da objavim vam da on je tu uskoro da nas posjeti, dan proleća, Sin Božji, dolazeći sa visine nama da sjedi u tami i senci smrti.

 

III (XIX)

1 I kad otac Adam koji je prvi stvoren je čuo ovo, da Isus je kršten u Jordanu, on je plakao Setu svome sinu, govoreći: Objavi tvojim sinovima praocima i prorocima sve šta si čuo od Mihaela arhangela, kad ja poslah te do vrata raja da ti možeš moliti Boga da pošalje ti anđela da ti da ulje drveta milosti da pomažeš moje telo kad ja bih bolestan. Tad Set povuče se do svetih patrijarha i proroka i reče: Kad Ja Set, se molih na vratima raja, gle Mihael anđeo Gospodnji pojavi se meni, govoreći: Ja sam poslan tebi od Gospoda, ja sam koji sam postavljen nad telom čovjeka. I ja kažem ti, Sete, ne kloni sa suzama, moli i utječi se za ulje drveta milosti, da možeš da pomažeš tvoga oca Adama za bol njegova tela: jer ti nečeš moči da primiš ga osim u poslednjim danima i vremenima, kad pet hiljada i pet stotina godina se navrši: tad će najljubljeniji Sin Božiji doći na zemlju da podigne telo Adamovo i tela mrtvih, i on će doći i biti kršten u Jordanu. I kad on izađe iz rijeke Jordan, tad će on pomazati sa uljem milosti sve koji veruju u njega, i to ulje milosti će biti u sve naraštaje onih koji budu rođeni od vode i od Svetoga Duha, u večni život. Tad će najvoljeniji Sin Božiji, Isus Hrist, doći dole na zemlju i uvesti našega oca Adama u raj do drveta milosti.

I kad oni čuše ove sve stvari od Seta, svi praoci i proroci se radovaše sa velikom radošću.

 

 

IV (XX)

1 I dok su se svi sveti radovali, gle Satana knez i upravitelj smrti reče Paklu: Spremi se da primiš Isusa koji se hvali da je on Sin Božiji, dok on je čovjek koji se plaši smrti, i govori: Moja duša je tužna do smrti. I on je bio umnogom moj neprijatelj, čineći mi veliku štetu, i mnoge koje sam ja oslepeo, učinio hromim, gubavim i obuzeo on je izlečio sa rečju: i neki koje sam doveo tebi mrtve, on je njih uzeo od tebe.

2 Pakao odgovori i reče Satani princu: Tko je on koji je toliko močan, ako je on čovek koji se plaši smrti? Jer svi močni zemlje su držani podložni mojoj moći, čak oni koje si doveo mi potčinjene tvojom moči. Ako, onda, ti si močan, koja vrst čovjeka je Isus koji, iako se plaši smrti, odupire se tvojoj moči? Ako je on toliko močan u njegovoj zrelosti, uistinu ja kažem ti on je svemočan u svojoj božjoj glavi, i nijedan čovjek ne može oduprijeti se njegovoj moči. I kad on reče da on se boji smrti, on će te nadmudriti, i teško će ti biti za večna doba. Ali Satana princ Tartarusa (Pakla) reče: Zašto sumnjaš ti i bojiš se da primiš tog Isusa koji je tvoj neprijatelj i moj? Jer ja ga iskušah, i ja obasuo moj drevni narod židova sa zavišću i gnjevom prema njemu. I naoštrio sam koplje da ga probodem, žuč i sirće ja pomešah i dadoh mu  da pije, i ja pripremih krst da ga razapnem i eksere da probodem ga, i njegova smrt je blizu, da mognem da ga dovedem tebi da bude podložan tebi i meni.

3 Pakao odgovori i reče: Ti si mi rekao da je on koji je uzet od mrtvih od mene. Jer ima ih mnogo koji su mi, dok su živjeli na zemlji, uzeli mrtve ljude od mene, ali ne vlastitom moči već molitvama ka Bogu, i njihov svemočni Bog ih je uzeo od mene. Tko je taj Isus koji sa svojom rečju bez molitve je izvukao mrtve ljude od mene? Možda je on koji rečju svoje zapovedi je povratio u život Lazara koji je bio četiri dana mrtav i smrdio i bio truo, koga ja držah ovde mrtva. Satana princ smrti odgovori i reče: To je isti Isus. Kad pakao ču da on reče njemu: Ja preklinjem te tvojom snagom i mojom vlastitom da ti ga ne dovedeš meni. Jer u to vreme ja, kada sam čuo zapovest njegove reči, sam se potresao i bijah smeten strahom, i sve moje sluge sa mnom behu u nevolji. Niti smo mogli držati Lazara, već on kao igla tresući se poskoći sa okretnošću i brzinom, i ode od nas, i zemlja također koja je držala mrtvo telo Lazara odmah ga je dala živa. Zato sad ja znam da taj čovek koji može učiniti te stvari je Bog jak u zapovesti i močan u zrelosti, i da on je spasitelj čovećanstva. I ako ga dovedeš meni on će osloboditi sve koji su ovde zatvoreni u teškom zatvoru i okovani lancima od njihovih greha koji ne mogu biti slomljeni, i izvesti ih u život od svoje božje glave zauvek.

 

V (XXI)

1 I kako je Satana princ, i Pakao, razgovarali o ovome zajedno, odjednom otamo dođe glas kao grom i duševni plač: Uklonite, o prinčevi, vaša vrata, i budite uzdignuti, vaša večna vrata, i Kralj slave će ući. Kad pakao ću to on reče Satani princu: Odlazi od mene i idi iz moga boravišta: ako si ti močan čovek rata, bori se protiv Kralja slave. Ali šta imaš ti da činiš s njim? I Pakao izbaci Satanu iz svog boravištea. Tad reče Pakao svojim zlim slugama: Zatvorite teška vrata od bakra i stavite i stavite poluge od željeza i držite čvrsto, da ne bi mi koji držimo zarobljenike budemo uzeti kao zarobljenici.

2 Ali kad sve mnoštvo svetaca ču to, oni govoriše sa glasom prekore ka Paklu: Otvori tvoja vrata, da Kralj slave može uči. I David je plakao, govoreći: Nisam li ja kad bijah živ na zemlji, prorekao vam: Neka oni daju hvalu Gospodu, i njegovim milostima i čudima sinovima ljudskim, koji je razbio vrata bakrena i razbio poluge od željeza nadvoje? On ih je izveo putem njihova bezakonja. I potom na isti način Isaija reče: Nisam li ja kad bijah živ na zemlji prorekao vam: Mrtvi će ustati, i oni koji su u grobovima će ustati ponovo,a oni koji su na zemlji će se radovati, jer rosa koja dolazi od Gospoda je njihovo izlečenje? I opet ja rekoh: O smrti, gde je tvoj žalac? O Paklu, gde je tvoja pobjeda?

3 Kad oni čuše riječi od Isaije, svi sveci rekoše Paklu: Otvori tvoja vrata: sad češ biti prevladan i slab i bez snage. I dođe velik glas kao grom, govoreći: Uklonite, O prinčevi, vaša vrata, i podignite vrata pakla, i Kralj slave će ući. I kad Pakao vidje da oni tako plakaše dvaput, on reče, kao da nije znao: Tko je Kralj slave? I David odgovori Paklu i reče: Riječi ovog plača znam li, jer njegovim duhom ja prorokovah isto, i sada kažem tebi ono što sam rekao ranije: Gospod jak i močan, Gospodin močan u bitki, on je Kralj slave. I: Gospod pogleda dole sa neba da bi čuo uzdahe onih koji su u okovima i da izbavi decu onih koji su bili ubijeni. I sad, O ti najgadniji i smrdljivi Paklu, otvori tvoja vrata, da Kralj slave može ući. I kako je David govorio Paklu, Gospod veličanstva se pojavi u obliku čovjeka i osvjetli večnu tamu i raskinu veze koje ne mogu biti opuštene: i pomoć njegove večne moči posjeti nas koji sedimo u dubokoj tami naših sagrešenja i u seni smrti naših grehova.

 

VI (XXII)

1 Kad Pakao i smrt i njihove zle sluge videše to, oni behu pogođeni strahom, oni i njihove okrutne sluge, na pogled svjetlosti tako velikog svjetla u njihovom vlastitom carstvu, videći Hrista iznenada u njihovom boravištu, i oni plakaše, govoreći: Mi smo prevladani tobom. Tko si ti koji si poslan od Gospoda za našu pometnju? Tko si ti koji bez ikakve štete pokvarenosti, i sa znakovima tvoga veličanstva neokaljan, da li u gnjevu osuđuješ našu moč? Tko si ti koji si tako velik i tako malen, i ponizan i uzvišen, i vojnik i zapovednik, čudesan ratnik u obliku zaštitnika, i Kralj slave mrtvih i živih, koga je krst ponio ubivši na njemu? Ti koji si ležao mrtav u grobnici si došao dole k nama živima i na tvoju smrt svo postanje se zatreslo i sve zvezde behu udarene i ti si postao slobodan među mrtvima i povukao naše legije. Tko si ti koji si oslobodio zatvorenike koji su držani vezani grehom i povratio ih u njihovu prijašnju slobodu? Tko si ti koji prolivaš tvoje božansko i svetlu svetlost na one koji behu slepi sa tamom njihovih grehova? Na isti način sve legije đavola behu udarene sa istim strahom i plakaše zajedno u strahu njihove pometnje, govoreći: Odakle si ti,Isuse, čovjeće tako močan i svetao u veličini , tako odličan bez mrlje i čist od greha? Jer taj svet zemlja koja je uvek bila podložna nama do sad, i plačala je danak našoj dobiti, nije nikad poslala nam mrtvog čovjeka kao ti, niti je ikad poslala takav dar u Pakao. Tko si onda ti koji tako bez straha prelaziš naše granice, i ne samo da plašiš naše muke, već pored pokušaja da odneseš sve ljude iz naših okova? Možda si ti taj Isus, o komu Satana naš princ je rekao da tvojom smrću na krstu ti treba da primiš vlast nad celim svetom.

2 Tad Kralj slave u svojoj veličini zgazi smrt, i uhvati Satanu kneza i izruči ga u moč Pakla, i uze Adama k sebi u svoju sopstvenu svetlost.

 

VII (XXIII)   

Tad Pakao, primajući Satanu princa, sa bolnim prijekorom reče mu: O kneže propasti i upravitelju uništenja, Belzebube, prezren od anđela i pljuvajući pravednika zašto bi ti činio to? Ti bi da razapneš Kralja slave i da prilikom njegove smrti obečaš nam velik plijen njegove smrti: kao budala ti ne znaš šta činiš. Jer vidi, onaj Isus stavlja u bijeg svjetlošću njegova veličanstva svu tamu smrti, i slomio je jake dubine zatvora, i pustio zatvorenike i oslobodio one koji behu vezani. I svi koji behu uzdisali u našim mukama se raduju protiv nas, i na njihove molitve naše ovlasti nestaju i naša carstva pobjeđuju, i sad nema naroda ljudi koji nas se boje više. I pored ovoga, mrtvi koji nisu nikad željeli ponosno pobijediti nad nama, i zatvorenici koji nikad ne bi uživali nam prijete. O kneže Satana, oče od svih zlih i loših i odmetnutih zašto bi ti činio to? Oni koji od početka do sad su imali očajan život i spasenje – sada se nije čuo nijedan njihov osvojeni urlik, niti je ijedan uzdah od njih čuo se u naše uši, niti ima ijednog znaka suza na licu ijednog od njih. O prinče Satana ti koji držiš ključeve pakla, ta tvoja bogatstva koja si stekao pomoću drveta sagrešenja i gubitkom raja, ti si izgubio od drveta krsta, i svo tvoje zadovoljstvo je propalo. Kad si ti obesio Hrista Isusa Kralja slave ti si učinio protiv sebe i protiv mene. Nadalje znati češ koje večne muke i beskrajnu bol češ da pretrpiš u mom držanju zauvek. O prinče Satana, autoru smrti i glavo svega ponosa, ti trebaš prvo da istražiš stvar zla u ovom Isusu: Zašto si učinio bez uzroka da ga razapneš nepravedno protiv koga nisi našao krivice, i da dovedeš u naše carstvo nedužnog i pravednika, i da izgubiš krivicu i loše i nepravedne celoga svijeta? I kad Pakao izgovori ovo Satani princu, tad reče Kralj slave Paklu: Satana princ će biti u tvojoj moči u sva doba umjesto Adama i njegove dece, i onih koji su moji pravedni.

 

VIII (XXIV)

1 I Gospod ispruživši svoju ruku, reče: Dođite k meni, svi vi sveti koji nosite moju sliku i meni nalikujete. Vi koji ste drvetom i đavolom i smrću osuđeni, evo sad đavo i smrt su osuđeni drvetom. I potom svi sveti se sakupiše u jednu ruku Gospodnju. I Gospod držeći desnu ruku Adama, reče mu: Mir tebi sa svom tvojom decom koji ste moji pravednici. A li Adam bacajući se pred koljena Gospodnja molio ga je sa suzama i molbama, i reče glasno: Ja ću te veličati, O Gospode, jer ti si me podigao, i nisi dao mojim neprijateljima pobjedu nada mnom: O Gospode moj Bože Ja plakah tebi i ti si me izlečio; Gospode, ti si izveo moju dušu iz pakla, ti si me izbavio od onih koji idu u ponor. Pevajte hvale Gospodu svi njegovi sveci, i dajte hvalu njemu zarad sećanja njegove svetosti. Jer tamo je gnjev u njegovu ogorčenju i život u njegovu dobru zadovoljstvu. Na isti način svi sveti Boga kleče i bacaju se pred noge Gospoda, govoreći jednoglasno: Ti dođi, O otkupitelju svijeta, to što si ti prorekao kroz zakon i po prorocima, ti si ispunio uistinu. Ti si iskupio živoga križem, i smrću krsta ti si došao k nama, da bi nas spasao iz pakla i smrti kroz tvoju veličinu. O Gospode, kao mi ti si postavio ime tvoje slave u nebesima i stavio si tvoj krst u znak otkupa na zemlji, tako Gospodine, postavio si znak pobede tvoga krsta u paklu, da smrt nema više prevlast.

2 I Gospod ispruži svoju ruku i učini znakkrsta nad Adamom i nad svim njegovim svecima, i on uze desnu ruku Adamovu i izađe iz pakla, i svi sveti slijediše ga. Tad je sveti David plakao glasno i rekao: Pevajte Gospodu novu pesmu, jer on je učinio čudesne stvari. Njegova desna ruka je donijela spasenje za njega i njegovu svetu ruku.Gospod je učinio znanim njegovo spasonosno zdravlje, pred licem svih naroda on je otkrio svoju pravednost. I celo mnoštvo svetaca odgovori, govoreći: Takvu čast imaju svi njegovi sveti. Amin. Aleluja.

3 I potom Habakuk prorok je plakao i rekao: Ti si otišao zarad spasenja tvog naroda da oslobodiš svoje izabrane. I svi sveti odgovoriše, govoreći: Blagosloven je onaj koji dolazi u ime Gospodnje. Bog je Gospodin i pokazao nam je svetlo. Amin. Aliluja. Isto tako nakon što je prorok Mihej također plakao, govoreći: Tko je Bog kao ti, O Gospode, koji uzimaš bezakonje i uklanjaš grehove? I sad ti suzdržavaš tvoj gnjev za svedočanstvo da ti si milostiv od slobodne volje, i ti si okrenuo i imao milosti na nas, ti opraštaš sve naše nepravde i ti si potopio sve naše grehove u dubinama mora, i ti si se zakleo našim ocima u danima starine. I svi sveti odgovoriše, govoreći: Ovo je naš Bog za uvek i uvek, on će biti naš vodić, svijet bez kraja. Amen. Aleluja. I tako su govorili svi proroci, spominjući svete reći u njihovim hvalama, i svi sveti su slijedili Gospoda, plačući Amin. Aleluja.

 

IX (XXV)

Ali Gospod držeći ruku Adama dade ga Mihaelu arhangelu, i svi sveti su slijedili Mihaela arhangela, i on uvede ih u slavu i ljepotu milosti raja. I tamo sesretoše sa njima dvojica ljudi , iz davnine dana, i kad su oni pitali svece: Tko ste vi koji niste mrtvi u paklu sa nama i postavljeni ste u raj u tijelu? Jedan od njih odgovori, govoreći: Ja sam Enoh što se prevodi ovamo po reči Gospodnjoj, a ovaj koji je sa mnom je Ilija Tesbit koji je uzet u kočijama vaternim, i do današnjeg dana mi nismo kušali smrt, već smo primili do dolaska Antihrista da se borimo protiv njega sa znacima i čudima Božjim, i da budemo ubijeni od njega u Jerusalemu, i nakon tri dana i pola da budemo uzeti opet živi na oblacima.

 

X (XXVI)

I dok su Enoh i Ilija govorili tako sa svetima, eto dođe drugi čovek od loše navike, noseći na ramenima njegovim znak krsta, koga kad videše, svi sveci rekoše mu: Tko si ti? Jer tvoja pojava je kao razbojnika, i zašto nosiš znak na ramenima? I on odgovori im i reče: Vi ste pravo rekli: jer ja bijah razbojnik, čineći sve vrste zla na zemlji. I židovi me razapeše sa Isusom, i ja gledah čuda u stvaranju koja se dogodiše kroz krst Isusov kad on bi razapet, i ja verovah da on je činitelj svega stvaranja i svemočni kralj, i ja molih ga, govoreći: Sjeti me se, Gospode, kada dođeš u tvoje kraljevstvo. I odmah on primi moju molitvu, i reče mi: Uistinu ja ti kažem, danas češ biti sa mnom u raju, i on dade mi znak križa, govoreći: Nosi ovo i idi u raj, i ako anđeo koji čuva raj ne dadne ti da uđeš, pokaži mu znak krsta, i ti češ mu reći: Isus Hrist Sin Božiji koji sad je razapet me je poslao. I kad ja tako učinih, Ja govorih sve te stvari anđelu koji čuva raj, i kad on ču ovo od mene, odmah on otvori vrata i uvede me i postavi me na desnu ruku raja, govoreći: Eto sad, zadrži se malo, i Adam otac celoga čovečanstva će uči unutar sa svom svojom decom koja su sveta i pravedni, nakon pobjede i slave uznesenje Hrista Gospoda koji je razapet. Kad su oni čuli sve te riječi od razbojnika, svi sveti praoci i proroci rekoše jednoglasno: Blagoslovljen neka je Gospod Svemočni, Otac večnih dobrih stvari, Otac milosti, ti koji si dao takvu milost svojim grešnicima i doveo ih opet u ljepotu raja i na tvoju dobru pašu, jer ovo je najsvetiji život duha. Amen. Amen.

 

XI (XXVII)

To su božanske i svete tajne koje mi videsmo i čusmo, čak ja, Karinus i Lecije, ali mi nismo prošli da navodimo dalje ostatak tajni Božijih, jer Mihael arhangel strogo naredi nam, govoreći: Vi ćete ići sa svojom braćom u Jerusalem i ostati u molitvi, plačući i veličajući oživljenje Gospoda Isusa Hrista, koji vas je podigao iz mrtvih zajedno sa njim, i nećete pričati ni sa kojim čovekom, već sjedite kao nijemi, dok ne dođe čas kas Gospodin sam kaže vam da objavite tajne njegova Boga Oca. Ali nama Mihael arhangel dade zapovest da idemo preko Jordana do mjesta bogatog i plodnog, gde su mnogi koji su ustali ponovo zajedno sa nama za svedoćanstvo o uskrsnuću Hrista Gospodina. Za tri dana nam je samo dopušteno koji smo ustali iz mrtvih, da držimo pashu Gospodnju u Jerusalimu sa našom rodbinom (roditeljima)  koji žive za svedočanstvo oživljenja Hrista Gospoda, i mi besmo kršteni u svetoj reci Jordan i primismo belu odeću, svaki od nas. I nakon tri dana, kad smo držali pashu Gospodnju, svi oni behu uhvaćeni u oblacima koji su ustali ponovo sa nama, i behu uzeti preko Jordana u nisu više viđeni od nijednog čovjeka. Ali nama je rečeno da mi trebamo ostati u gradu Arimeteji i nastaviti u molitvi.

To bi bile sve stvari koje Gospod nam je rekao da ih objavimo vama: dajte slavu i hvalu (priznanje) njemu, i pokajte se da bi on imao milosti nad vama. Mir neka je vama od istoga Gospoda Isusa Hrista koji je Spasitelj sviju nas. Amen.

I kad su završili pisanje svih stvari u nekoliko svezaka papira oni ustaše; i Karinus dade to što je napisao u ruke Ane i Kajafe i Gamaliela; kao što Lecije dade to što je napisao u ruke Nikodema i Josifa. I odjednom oni behu preobraženi i postaše beli neizmerno i nisu se više videli. Ali njihova pisanja behu nađena da su ista (jednaka), niti više niti manje jedno pismo.

I kad sva sinagoga Židova je čula sve te čudesna govorenja od Karinusa i Leucija, oni rekoše jedan drugomu: Uistinu sve ove stvari su donesene Gospodom, i blagoslovljen da je Gospod, svijet bez kraja. Amen. I oni odoše svi oni u velikoj smetenosti uma, udarajući njihove grudi od straha i drhteći i odoše svaki čovek svojoj kući.

I sve ove stvari koje su govorene od Židova u njihovoj sinagogi, su Josif i Nikodemus odmah objavio upravitelju. I Pilat sam napisa sve stvari koje su bile učinjene i rečene u pogledu Isusa od Židova, i položene sve riječi u javnim knjigama njegove sudnice (pretorijum)

 

XII (XXVIII)

Ovo poglavlje nije nađeno u većini kopija (prepisa)

 

Nakon ovih stvari Pilat uđe u hram Židova i sakupi sve prvosveštenike, učitelje i pisare i učitelje zakona, i uđe sa njima u sveto mesto hrama i zapovedi da se zatvore sva vrata, i reče im: Mi smo čuli da vi imate u ovome hramu izvesnu veliku Bibliju, stoga ja vas pitam da bude predstavljena pred nama. I kad ta velika Biblija ukrašena sa zlatom i dragim kamenjem bi donesena od četvorice službenika, Pilat im reče svima: Ja vas preklinjem Bogom vaših otaca koji vam zapovedi da izgradite ovaj hram u mjestu njegovog svetišta, da ne krijete istinu od mene. Vi znate sve stvari koje su zapisane u ovoj Bibliji, ali recite mi sad ako imate nađeno u pisanjima da ovaj Isus koga ste razapeli je Sin Božij koji treba doći za spasenje čovjećanstva, i u kojoj godini vremena on treba da dođe. Pokažite mi da li ste ga razapeli u neznanju ili svesno.

I Ana i Kajafa kad su ovako preklinjati zapovede svima ostalima koji behu sa njima da izađu iz hrama, i oni sami zatvoriše sva vrata hrama i svetišta, i rekoše Pilatu: To si nas prizvao, O izvrsni sudijo, izgradnjom ovoga hrama da učini proglas tebi istine i raloga. Nakon što smo mi razapeli Isusa, ne znajući da on je Sin Božji, već pretpostavljajući da nekom prilikom on je učinio svoja čudesna dela, mi smo učinili veliko okupljanje (sinagogu) u ovom hramu, i mi smo raspravljali jedan sa drugim u pogledu znakova močnih dela koje Isus počini, mi nađosmo mnoge svedoke iz vlastita naroda koji su rekli da su videli Isusa živog nakon njegova stradanja, i da je on prešao u visine nebeske. Štaviše, mi vidosmo dvojicu svedoka koje Isus je podigao iz mrtvih, jedan nam je rekao mnoge čudesne stvari koje Isus je učinio među mrtvima, koje stvari mi imamo napismeno u našim rukama. Sada naš običaj je svake godine prije našega okupljanja da otvorimo ovu svetu Bibliju i ispitujemo svedočanstvo Božije. I mi smo našli u prvoj knjizi od sedamdeset kako je Mihail anđeo govorio trećem sinu Adama prvom čovjeku u pogledu pet hiljada i pet stotina godina, kada će doći najvoljeniji Sin Božiji, zvan Hrist, i andalje mi mislimo da možda ovaj isti je bio Bog Izraelov koji reče Mojsiju: Napravi kovčeg zavjeta u duljinu dva lakta i pola, u širinu jedan lakat i pola, i u visinu jedan lakat i pola. Jer sa tih pet lakata i pola mi smo razumeli i spoznali izradu kovčega od staroga zavjeta, jer da u pet hiljada i pola hiljade godina Isus Hrist će doći u kovčegu svoga tijela, i mi smo našli da je on Bog Izraelov, znan kao Sin Božji. Jer nakon ove muke, mi prvosveštenici, jer smo se čudili znakovima koji su se događali zarad njega smo otvorili Bibliju, i istražili sve naraštaje do naraštaja Josifa, i Marije majke Hristove, uzimajući nju da je iz sjemena Davidovog, i mi nađosmo da od dana kad Bog je stvorio nebesa i zemlju i prvoga čovjeka, od toga vremena do Potopa je 2,212 godine, i od Potopa do izgradnje kule 531 godina, i od zidanja kule do Abrahama 606 godina, i od Abrahama do izlaska sinova Izraela iz Egipta 470 godina, i od izlaska sinova Izraela iz Egipta do izgradnje hrama 511 godina, i od izgradnje hrama do uništenja istog hrama 464 godine, toliko smo našli u Bibliji od Ezre, i ispitujući od paljenja hrama do dolaska Hrista i njegova rođenja mi nađosmo 636 godina, kojih zajedno bi pet hiljada i pet stotina godina kao što smo našli napisanim u Bibliji koju Mihail arhangel je objavio prije Setu trećem sinu Adama, da nakon pet hiljada i polja hiljade godina Krist Sin Božji će doći. Do sada mi ne rekosmo nikom, da ne bi bilo raskola u našim sinagogama, i sad, O izvrsni sudijo, ti si preklinjao nas ovom svetom Biblijom svedočanstva Božijega, i mi ti objavljujemo tebi, i mi također smo molili tebe tvojim životom i zdravljen da ti ne objaviš ove riječi bilo kojem čovjeku u Jerusalimu.

 

XIII (XXIX)

I Pilat, kad je čuo ove riječi od Ane i Kajafe,položi ih među djela Gospoda Spasitelja u javnim knjigama svoje sudnice, i napisa pismo Klaudiju kralju grada Rima, govoreći:

( Slijedeća Poslanica ili Izveštaj Pilata je umetnut u grčki u kasnija Djela Petra i Pavla )_40) i Pseudo Marselove Muke Petra i Pavla (_19). Mi tako imamo je u grčkom i latinskom, i grčki je korišten ovde kao osnovna verzija.)

 

Pontijus Pilat ka Klaudiju, pozdrav

Dogodila se kasnije stvar koju ja sam dovedoh do svetla (ili učinih ispitivanje), jer židovi kroz zavist su kaznili sebe i njihovo potomstvo sa strašnim sudom njihovih sopstvenih greški; jer dok njihovi očevi su imali obečanje (al. Objavljeno njima) da njihov Bog će poslati im sa nebesa njegovog sveca koji će s pravom biti zvan kraljem, i obećao je da će ga poslati na zemlju kroz djevicu; on , tad (ili ovaj Bog Židova, tad), dođe kad sam ja bio upravitelj Judeje, i oni su videli da slijepi progledavaju, da se gubavi čiste, liječenje uzetih, istjerivanje đavola iz ljudi, uzdizanje mrtvih, prekorevanje vetrova, hodanje na valovima mora kao po suhom, i čineći mnoga druga čuda, i sav narod Židova zvali su ga Sinom Božijim: prvosveštenici stoga, pokrenuti zavišću prema njemu, uzeše ga i izručiše meni i donesoše protiv njega krivu optužbu nakon druge, govoreći da je on čarobnjak i da čini stvari suprotne njihovom zakonu.

Ali ja, verujući da ove stvari behu tako, bičevah ga, izručih ga njihovoj volji, i oni ga razapeše, i kad je bio sahranjen oni postaviše stražare nada njim. Ali dok su moji vojnici gledali ga on usta ponovo na treći dan, opet toliko mnogo je mržnje židova podignuto da su oni dali novac vojnicima, govoreći: Recite da su njegovi učenici ukrali i odnijeli njegovo tijelo. Ali oni, iako su uzeli novac, nisu mogli da ćute u pogledu toga šta se dogodilo, jer oni također su svedočili da su videli ga kako je ustao i da su primili novac od Židova. I ove stvari ja izvestih zarad ovog, da netko drugi ne bi ti lagao (lat. Da neko ne bi lagao drugačije) i ti trebaš smatrati pravom da veruješ lažnim pričama židova.

 

 

Napomena prevodioca: Postoji više verzija Nikodemovog evandjelja, ja sam odabrao ovu koja je na internetu i najzastupljenija, međutim želim napomenuti da postoje i druge verzije, na naš jezik je u knjizi apokrifi novozavetni prevedena grčka i latinska verzija, u grčkoj toj verziji navode se dešavanja nakon pilatovog pisma cezaru, dakle sama reakcija cezara na pilatovo pismo.

Saturday, December 12, 2020

Evanđelje Pseudo Matejevo

 

Evanđelje Pseudo Matejevo

(Evanđelje Rođenja Marije)

 

Ovde počinje knjiga Rođenja Blažene Marije i Detnjstvo Spasitelja. Napisano na hebrejskom od Blagoslovenog Evanđeliste Mateja, i prevedeno na latinski od  Blaženog Prezbitera Jeroma.

Njihovom voljenom bratu Jeromu Pezbiteru, Episkopima Hromatiju i Heliodoru u Gospodu,pozdrav.

Rođenje Djevice Marije, i rođenje i detinjstvo našega Gospoda Isusa Hrista, mi nalazimo u apokrifnim knjigama. Ali s obzirom da u njima mnoge stvari suprotne našoj veri su napisane, mi verujemo da trebaju sve biti odbačene, da možda me prenesemo radost Hrista ka Antihristu. (1) Dok, zato, razmatramo te stvari, došli su sveti ljudi, Parmenije i Varinus, koji kažu da tvoja Svetost je nađena u Hebrejskoj knjigi, napisana rukom najblaženijeg Evanđelista Mateja, u kojem također djevice  majke same, i detinjstvo Spasitelja su napisani. Ishodno tome mi milomo tvoju pažnju od našega Gospoda Isusa Hrista samoga, da prevedemo ga iz hebrejskog u latinski, (2) ne toliko za dostizanje tih stvari koje su pod znakom Hrista, koliko za isključenje od rada nevjernika,koji, u smislu da uče lošu nauku, su pomiješali vlastite laži sa izvrsnim rođenjem Hrista, da ljepotom života oni bi sakrili gorčinu smrti. Zato će postati najčišća pobožnost, bilo slušati kako braća mole, ili da pustimo kako episkopi zahtijevaju, sumnju ljubavi koju vi smatrate dužnom.

 

ODGOVOR NA NJIHOVO PISMO OD JEROMA

Mojim gospodarima svetima i najblaženijima episkopima Hromatiju i Helidoru, Jerom, ponizni sluga Hrista, u Gospodu pozdrav.

Onaj koji kopa u zemlji gde zna da je zlato, (3) ne uzima odmah šta je izlazi iz rupe, prije nego udar lopata se podigne uvis sa blještavom masom,on u međuvremenu zadržava se iznad busena da preokrene ih i podigne, i naročito on koji nije dodat svojoj dobiti. Mukotrpan zadatak je nada mnom, budući da vaša blaženost mi je zapovijedila, svetome Apostolu i evanđelistu Mateju koji sam nije napisao u svrhu izdanja. Jer da nije učinio nekako tajno, on ne bi dodao također ovo Evanđelje koje je objavio. Već je načinio ovu knjigu na hebrejskom, i tako malo je objavio, da do danas knjiga napisana na hebrejskom njegovom vlastitom rukom je u posjedu veoma religioznih ljudi, kojim u narednim vremenima je predano od onih koji su bili pre njih. I ovu knjigu oni nikad u nijedno vreme nisu dali da prevede. I tako se dogodilo, da je objavljena od učenika Maniheja i Lecija, koji su također napisali lažno uređena Dela Apostolska, ova knjiga priuštava stvari, ne izgradnje, već propasti, i mišljenje Sinoda u pogledu njegova napuštanja, da uši Crkve ne treba da budu otvorena ka njemu. Neka zagovaranje onih koji galame na nas prestane, jer mi ne dodajemo ovu malu knjigu kanonskim pisanjima , već prevodimo šta je napisano od Apostola i Evanđelista, da otkrijemo pogrešnost krivovjerja. U ovome delu, mi slušamo zapovedi pobožnih episkopa kao i nasuprot bezbožne nevernike. Ljubav je Hristova, stoga, koju ispunjavamo, verujući da će oni podržati nas njihovim molitvama, koje kroz našu poslušnost zadržavaju znanje svetog detinjstva našega Spasitelja.

 

Postoji i također drugo pismo istim episkopima, pridodat Jeromu:

Pitaš me da ti kažem šta mislim o knjizi držane od nekih da je rođenje Sv. Marije. I tako ja želim da znate da ima mnogo u njoj pogrešnog. Jer jedan Selecije,koji je napisao Muke Apostola,načini ovu knjigu. Ali baš kao što je napisao šta je istina o njihovim močima, i čuda koja je činio, i reče da velika je stvar koja je kriva o njihovom učenju, tako i ovdje je namjereno mnogo neistina iz njihove glave. Pobrinuti ću se da izustim riječ za riječ, tačno kako je na hebrejskom, budući da je izjavljeno da je načinjeno od svetog evangleliste Mateja, i napisano na hebrejskom, i stavljeno na početak njegova Evanđelja. Bilo da je ovo istina ili ne, ja ostavljam autoru uvoda i pouzdanost pisca, kao za sebe, I oglašavam ih sumnjivim . Ne potvrđujem da su potpuno krivi. Već kažem slobodno – mislim da nitko od vjernih neće zanijekati, --da, dali ove priče su istinite ili izmišljene, sveto rođenje Sv. Marije je prethodilo velikim čudima, i naslijedilo največa, kako od onih koji vjeruju da Bog može učiniti ove stvari, njima može biti vjerovano i čitano bez štete njihovoj veri ili ugrožavajući  njihove duše. U kratko, koliko mogu, slijedeći ovaj smisao radije neko reči pisca, i nekad hodajući istim putem, iako ne istim stopama, nekad odstupajući malo, ali držeči isti put, ja ću na ovaj način držati način pripovijedanja, i neću reči ništa što nije napisano ovde, ili možda, slijedeći isti trag misli, koji je napisan.

 

GLAVA 1 – U tim danima bio je čovjek u Jerusalemu, Joakim po imenu, od plemena Judina. On je bio pastir vlastitih ovaca, bojeći se Gospoda u cijelosti i usamljenosti srca. On nije imao druge brige nego za svoja stada, od proizvodnje koju je nakupio sa hranom snabdijevao je sve koji su se bojali Boga, nudeći duple darove u strahu od Boga svima koji su trudili u učenju, i koji su služili Njemu. Tako njegova jagnjad, i njegove ovce, i njegova vuna, i sve stvari koje je posedovao, on bi delio na tri dela, jedan bi davao siročadima, udovicama, strancima i siromašnima, drugo onima koji su se molili Bogu, i treće je držao za sebe i celu svoju kuću. (2) I kako je on činio tako, Gospodar je umnožavao njemu njegova stada, tako da tamo nije bilo čovjeka kao on u narodu Izraela. Ovako je počeo raditi od svoje petnaeste godine. I u dvadesetim godinama on uze za ženu Anu, kćer Ahara, od vlastita plemena, to je, od plemena Judina, porodice Davidove. I iako su živjeli zajedno dvadeset godina, on nije imao ni sinova ni kćeri. (3)

 

GLAVA 2 – I dogodilo se da, u vreme praznika, među onima koji su prinosili tamjan Gospodaru, Joakim je stajao spreman sa darovima u pogledu Gospodnjem. I sveštenici, Ruvim po imenu, dolazeći njemu, reče: Nije zakonito za tebe da stojiš među onima koji čine žrtvu Bogu, jer Bog nije blagoslovio te tako da ti da sjeme u Izraelu. Bijući tako stavljen na sram u očima ljudi, on se povukao iz hrama Gospodnjeg plačući, i nije se vratio svojoj kući,već ode do svoga stada, uzimajući sa njim njegove pastire u planinu u daleku zemlju, tako da pet mjeseci njegova žena Ana nije čula vijesti od njega. I ona je molila sa suzama, govoreći: O Gospodine, najmočniji Bože Izraela, zašto si Ti, videći da već Ti mi nisi dao djece, uzeo si također i moga muža? Evo, sada pet mjeseci je kako nisam vidjela moga muža, i ne znam gde se zadržao; (4) niti, ako ga znam da je mrtav, mogu da ga sahranim. I dok je ona plakala neizmerno, ušla je u dvorište svoje kuće, i pala je na svoje lice u molitvi, i posula je svoje molbe pred Gospoda. Nakon ovoga, ustajući sa svoje molitve, i podižući njene oči Bogu, ona vidje vrapčevo gnijezdo u lovorom drvetu, (5) i izgovarala je glasom Gospodu sa jecanjem, i reče: Gospode Bože Svemočni, koji si dao potomka svakome stvorenju, životinjama divljim i domaćim, zmijama, pticama, ribama, i svi se oni radovahu nad svojim mladima, Ti si zatvorio mene samu od dara Tvoje dobre volje. Jer Ti, O Bože, znaš moje srce, da od početka moga oženjenog života ja sam se zavjetovala da, ako Ti, O Bože, daš mi sina ili šćer, Ja ću ih dati Tebi u Tvome svetom hramu. I dok je ona govorila ovako, odjednom anđeo Gospodnji se pojavi pred njom, govoreći: Ne boj se , Ana, jer ima potomstvo za tebe u odredbi Božjoj; i svi naraštaji do kraja će se čuditi na tome što će biti rođeno od tebe. I kad je on ovako govorio, on nesta iz njenog vida. Ali ona, u strahu i bojazni jer je vidjela takav prizor, i čula takve riječi, na kraju ode u svoju spavaću sobu, i baci se na krevet kao da je mrtva. I ceo dan i noć ona je ostala u velikom drhtanju i u molitvi. I nakon ovih stvari ona pozva sebi svoga slugu i reče njoj: Vidiš li me zavedenu u mom udovištvu i u velikoj zbunjenosti, i jesi li nevoljno došao meni? Tad ona, sa tihim mrmljanjem, ovako odgovori i reče: Ako Bog je zatvorio tvoju utrobu, i uzeo tvoga muža od tebe, šta ja mogu učiniti za tebe? I kad Ana ču ovo, ona podiže njen glas, i plaka glasno.

 

GLAVA 3 -   U isto vreme pojavi se mladić u planinama Joahimu dok je hranio svoja stada, i reče mu: Zašto se ne vratiš tvojoj ženi? I Joahim reče: Imao sam je dvadeset godina, i nije bila volja Božja da mi da djece od nje. Bio sam pod sramom i kaznom u hramu Gospodnjem: zašto bih joj se vratio, kad sam bio izbačen i krajnje omražen? Ovde ću ostati sa mojim ovcama, tako dugo koliko u mom životu Bog je voljan da mi da svjetlo, ja ću voljno, rukama mojih slugu, dodijeliti njihove djelove siromašnima, i siročadima i onima koji se boje Boga. I kad je on ovako izgovorio, mladić mu reče: Ja sam anđeo Gospodnji, danas sam se pojavio tvojoj ženi kad je plakala i molila, ja sam je utješio, i znam da je začela kćer od tvog sjemena, a ti u svome neznjanju si je ostavio. Ona će biti u hramu Božjem, i Duh Božiji će prebivati na njoj, i njena blaženost će biti veća nego od svih svetih žena, tako da nitko ne može reći da pre nje je bio iko kao ona, ili da iko nakon nje u ovom svijetu će biti takav. Zato idi dole sa planine, i vrati se svojoj ženi, koju češ nači sa detetom. Jer Bog je podigao seme u njoj, i za ovo ti češ dati Bogu zahvalu, i njeno seme će biti blagosloveno, i ona sama će biti blagoslovena, i biti će načinjena majkom večnog blagoslova. Tad Joahim pokloni se anđelu, i reče mu: Ako sam našao milost u tvom pogledu, sjedi za malo u mom šatoru, i blagoslovi svoga slugu. (1) I anđeo mu reče: Ne reci sluga, već  prijatelj sluga, jer mi smo sluge Gospodara. (2) Ali moja hrana je nevidljiva, i moje piće ne može biti viđeno od smrtnika. Zato ti ne trebaš da me pitaš da uđem u tvoj šator, već ako hočeš da mi daš šta.(3) prinos je žrtva paljenica Gospodu. Tad Joahim uze jagnje bez mane, i reče anđelu, Ja se ne bih usudio da prinesem žrtvu paljenicu Gospodu, ukoliko ne bi tvoja zapoved mi ne bi dala svešteničko pravo prinosa. (4) I anđeo mu reče: Ja te nisam pozvao da prinosiš ukoliko sam znao volju Gospodnju. I tad Joakim je prinio žrtvu Bogu, anđeo i miris žrtve odoše zajedno pravo u nebo sa dimom. (5)

Tad Joahim, bacajući se na lice, leže u molitvi od šestog časa dana do večera. I njegovi momci i unajmljene sluge koji behu s njim videše ga, i ne znajući zašto je ležao, mislili su da je mrtav, i oni dođoše njemu, i sa teškoćom podigoše ga sa zemlje. I kad on prepriča njima viziju anđela, oni behu udareni sa velikim strahom i čudom, i savetovaše ga da izvrši viziju anđela bez odgađanja, i da se vrati sa žurbom svojoj ženi. I kad Joakim je promislio da li da se vrati ili ne, dogodilo se da je bio obuzet dubokim snom, i gle, anđeo koji je već pojavio se njemu kad se probudio, pojavio se njemu u snu, govoreći: Ja sam anđeo određen od Boga kao tvoj čuvar, idi dole pouzdano i vrati se Ani, jer djela milosti koja ti i tvoja žena Ana ste učinili su rečeni pred prisustvom Svevišnjeg; i vama će Bog dati takav plod kakav nijedan prorok ili svetac nije imao nikad od početka, ili će ikada imati. I kad Joakim probudi se od svoga sna, on pozva svoje pastire ka njemu, i reče im njegov san. I oni se pokloniše Gospodu i rekoše mu: Vidi da ubuduće ne prezreš riječi anđela. Već ustani i idimo tamo, i vratimo se mirno, hraneći naša stada.

I kad, nakon trideset dana su bili zaokupljeni povratkom, bili su skoro došli, gle, Anđeo Gospodnji pojavi se Ani, koja je stajala i molila, i reče (6) Idi do vrata koja su zvana Zlatna, (7) i srest češ tvoga muža na putu, jer danas će doći tebi. Ona stoga ode prema njemu u žurbi sa njenim devojkama, i moleći Gospoda, ona je stajala dugo u vratima čekajući ga. I kad se umorila nakon dužeg čekanja, ona podiže svoje oči i vidje Joakima izdaleka kako dolazi sa stadima, i ona potrča k njemu i ovjesi mu se oko vrata, dajući hvale Bogu, i govoreći; bila sam udovica, i gle sad nisam; bila sam neplodna, i evo sad sam zatrudnela. I oni se pokloniše Bogu, i odoše u njihovu kuću. I kad se za ovo čulo, bila je velika radost među svim njihovim bližnjima i poznanicima, tako da je cela zemlja Izraela čestitala im.

GLAVA 4 – Nakon ovih stvari, njenih devet meseci bi ispunjeno, Ana rodi kćer, i nazva ju Marija. I budući da je odviknula je u trećoj godini, Joahim i Ana njegova žena, odoše zajedno do hrama Gospodnjeg da prinesu žrtve Bogu, i staviše djete, Marija po imenu, u društvo djevica, u kojem su djevice ostajale danju i noću slaveći Boga. I kad je ona stavljena pred vrata hrama, ona ode petnaest stepenika (1) tako brzo, da nije gledala nazad uopšte, niti je ona, kao djeca što vole da čine, tražila svoje roditelje. Zato njeni roditelji, svaki od njih zabrinuto tražiše dete, behu oboje začuđeni, dok je nisu našli u hramu, i sveštenici hrama sami su se čudili.

 

GLAVA 5 – Tad Ana, ispunjena Svetim Duhom, reče pred svima njima: Gospod Svemočni, Bog nad Vojskama, bijući svjestan svoje riječi, je posjetio Njegov narod sa dobrom i svetom posjetom, da dovede srca nevjernika koji su ustajali protiv nas, i da ih okrene sebi. On je otvorio svoje uši da čuje naše molitve: On je držao od nas uzdizanje svih naših neprijatelja. Neplodna je postala majka, i donijela je veselje i radost u Izrael. Evo darova koje sam donio pred moga Gospoda, i moji neprijatelji nisu mogli da me spriječe. Jer Bog je okrenuo njihova srca ka meni, i sam je dao mi večnu radost.

 

GLAVA 6 – I Marija je držana u divljenju od svog naroda Izraela, i kad je ona bila tri godine stara, ona je hodala stepenicima tako zrelo, ona je govorila savršeno, i provodila je svoje vreme tako vredno u slavljenju Boga, da su svi bili zapanjeni njome, i čudili se, i ona nije smatrana mladim detetom, već kao da je odrasla osoba od trideset godina starosti. Ona je bila tako stalna u molitvi, i njena pojava je bila tako lijepa i slavna, da jedva bi neko mogao gledati u njeno lice. I ona se vezala stalno sa njenim radom oko vune (predenja), tako da ona u njenim mladim godinama mogla je činiti sve šta stare žene nisu mogle činiti. I ovo je bila zapovijed koji je ona namestila za sebe. (2) Od jutra do trećeg časa ona je ostajala u molitvi, od trećega do devetoga bila je okupirana njenim tkanjem, i od devetog ona je ponovo posvećivala sebe molitvi. Ona se nije povlačila od molitve dok se ne bi pojavio joj se anđeo Gospodnji, od čije ruke ona je uobičajavala primati hranu, i tako ona je postala više i više savršena u djelu Božjem. Tad, kad bi starije djevice odmarala se od slavljenja Boga, ona se nije odmarala uopće, tako da u slavama i bdijenjima Božjim niko nije nađen pred njom, nitko više učeniji u mudrosti zakona Božijeg, više ponizniji, više otmjen u pjevanju, savršeniji u svim osobinama. Ona je uistinu bila postojana, nepromenjiva i dnevno napredna u savršenstvu. Nitko je nije vidio ljutu, niti čuo ju da govori zlo. I njen govor je bio pun milosti, da njen Bog je bio potvrđen u njenom jeziku. Uvijek je bila  zauzeta molitvom i u traženju zakona, i bila je zabrinuta ukoliko ijednom njenom rečju bi zgrešila u pogledu na njene saputnike. Potom se bojala u svome smijehu, ili zvuku njenog lijepog glasa, da ne učini ijednu pogrešku, ili da ne bude ushićena, da ne pokaže ijedno krivo delo ili oholost nekom njoj jednakim. (3) Ona je blagosiljala Boga bez predaha, i da ne bi bilo moguće, čak u njenom pozdravljanju, da ne prestane od veličanja Boga, ako bi itko pozdravio nju, ona bi odgovarala na način pozdravljanja: Hvala Bogu. I od njenog običaja prvo počeše ljudi govoriti, Hvala Bogu, kada oni pozdravljahu jedan drugog. Ona je obnavljala sebe samo sa hranom koju je dnevno primala iz ruke anđela, ali hrana koju je dobijala od sveštenika ona je delila među siromašnim. Anđeli Božiji su često viđeni kako pričaju s njom, i najmarljivije su je slušali. Ako bi itko tko nije bio dobro takao ju, u isti čas bi otišao izlečen.

 

GLAVA 7 -  Tad Abiatar sveštenik prinese darove nebrojene prvosvešteniku, kako bi mogao steći je kao ženu za svog sina. Ali Marija zabrani mu, govoreći: Ne može biti da ja poznam čovjeka, ili da me čovjek pozna. Jer svi sveštenici i njeni rođaci su joj govorili: Bog je obožavan u deci i potomstvu, kako se oduvijek dešavalo među sinovima Izraela. Ali Marija odgovori i reče im: Bog je obožavan u čestitosti, kako je dokazano od prvog od svih. (4) Jer prije Abela nije bio nijednog pravednog čoveka, i on svojim prinosom udovoljio je Bogu, i bio je bez milosti ubijen od onoga koji nije udovoljio Njemu. Dve krune, zato, on primi – od žrtvovanja i od djevičanstva, jer u njegovom tijelu nije bilo nečisti. Ilija također, kad je bio u tijelu, je uzet u tijelu, jer je držao svoje tijelo neuprljano. Sad Ja, od moga rođenja u hramu Božijem, sam naučila da devičanstvo može biti prilično drago Bogu. I tako, jer ja mogu da prinesem šta je drago Bogu, ja sam odlučila u mom srcu da ja ne trebam da upoznam čovjeka uopšte.

 

GLAVA 8 – Dogodilo se to, kad je ona imala četrnaest godina, i zarad ovoga bila je prilika za farizeje da kažu da je sad običaj da nijedna žena te dobi treba da boravi u hramu Božjem, oni su namislili da pošalju glasnika kroz sva plemena Izraela, da u treći dan svi dođu zajedno u Hram Gospodnji. I kad sav narod dođe, Avijatar prvosveštenik usta, i podignut na viši stepenik, kako bi bio viđen i bio čujan od svega naroda, i kad velika tišina je nastala, on reče: Čujte me, O sinovi Izraela, i primite moje riječi u svoje uši. Još odkad je ovaj hram izgrađen od Solomona, bile su u njemu djevice, kćeri kraljeva i kćeri proroka, i prvosveštenika i sveštenika, i oni behu veliki, vrijedni poštovanja. Ali kad dođoše u propisnu dob one behu date da se venčaju, i sledeći primer njihovih majki prije njih, i behu ugodne Bogu. Ali novi način života je nađen samo od Marije, koja je obećala da će ostati devica Bogu. Zato se čini meni, da kroz naše pitanje i odgovor Božji mi treba da pokušamo utvrdimo komu na čuvanje će biti povjerena. Tad ove riječi nađoše milost sa svima u sinagogi. I kocka bi istočno od sveštenika nad dvanaest plemena, i kocka pade na pleme Judino. I sveštenik reče: Sutra neka svaki ko nema ženu dođe, i donese svoj štap u ruci.  I dogodi se da Josif (1) donese svoj štap zajedno sa mladim ljudima. I štapovi behu predani prvosvešteniku, on prinese žrtvu Gospodu Bogu, i upita Gospoda. I Gospod mu reče: Stavite sve štapove u svetinju nad svetinjama Boga, i neka ostanu tamo, i zapovedi im da ti dođu sutra da uzmu svoje štapove, i čovjek na čiji štap golubica siđe, i odleti put nebesa, i u čijoj ruci je štap, kad se vrati, će izložiti ovaj znak, i neka mu Marija bude data na čuvanje.

U sledeći dan , kad su se svi sabrali rano, prinos tamjana učinili, prvosveštenik ode u svetinju nad svetinjama i iznese štapove. I kad je podelio štapove (2) golubica ne dođe ni na jedan od njih, prvosveštenik stavi dvanaest zvončića (3) i svetačku odoru, i ulazeći u svetinju nad svetinjama, on učini paljeni prinos, i izgovori molitvu. I anđeo Gospodnji pojavi se njemu, govoreći: Ovde je kraći štap, koji niste uobzirili, donesi ga sa ostalima, ali ne izuzimaj ga od njih. Kad ga izvadiš, i daš ga onomu čiji je, u njemu će se dogoditi znak o kojem govorih ti. A to je bio Josifov štap, i jer je bio stariji čovjek, bio je odbačen, to jest, da ju ne primi, ali ni on sam nije hteo da pita nazad za svoj štap.(4) I kad je on ponizno stajao zadnji od svih, prvosveštenik zaplaka njemu glasno, govoreći: Dođi, Josife, i primi tvoj štap, jer čekamo te. I Josif dođe drhteći, jer prvosveštenik ga je pozvao veoma glasno. Ali ubrzo pošto pruži svoju ruku, i položi na štap, odmah sa vrha njega izađe golubica belja od snega, lijepa neizmjerno, koja, nakon dugog letenja oko krovova hrama, u duž je letjela prema nebesima. Tad sav narod čestita starom čovjeku, govoreći: Ti si učinjen blagoslovljenim u staroj dobi, O oče Josif, videći da Bog je pokazao ti da si prikladan da primiš Mariju. I sveštenici rekoše njemu, uzmi je, zarad plemena Jude ti sam si odabran od Boga; Josif je počeo stidljivo da im se obraća, govoreći: Ja sam star čovek, i imam decu, zašto mi predajete ovo dete, koje je mlađe od mojih unuka? Tad Avijatar prvosveštenik reče mu: Sjeti se, Josife, kako Datan i Abiron i Korej stradaše, jer su prezreli volju Božju. Tako će se dogoditi tebi, ako prezreš ovo što je zapoveđeno tebi od Boga. Josif odgovori mu: Ja uistinu ne prezirem volju Božju, i biti ću joj čuvar dokle mogu da utvrdim u pogledu volje Božije, koji je od mojih sinova može imati za ženu. Neka neke device njene drugarice, s kojima će ona u međuvremenu provesti njeno vreme, budu joj date za utehu. Abiatar prvosveštenik odgovori i reče: Pet devica uistinu će biti dato njoj za utehu, dok utvrđen dan dođe u kojem ti možeš primiti je, jer nikom drugom ne može biti pridružena u braku.

Potom Josif primi Mariju, sa drugih pet devica koje trebaju biti s njom u Josifovoj kući. Te device su Rebeka, Efora, Suzana, Abegea i Kael, kojima prvosveštenik dade svilu, i plavi, (5) i lijepo platno , i crvenu, i ljubičastu i lijepi lan. Jer one bacahu žreb među sobom šta će svaka devica raditi, i ljubičasta za veo hrama Gospodnjeg pade u udio Marijin. I kad ga je dobila, te device joj rekoše: Budući da si ti poslednja, i ponizna, i mlađa od svih, ti si zaslužila da primiš i dobiješ ljubičastu. I tako govoreći, kao da su bile riječi teške, one počeše da je zovu kraljicom djevica. Dok, međutim, one behu činile tako, anđeo Gospodnji pojavi se usred njih, govoreći: Ove riječi neće biti izgovorene putem uzaludnim, već prorokovane kao proroštvo najistinitije. Oni drhtaše, zato, na pogled anđela, i na njegove riječi, i pitaše je da im oprosti, i moli za njih.

 

GLAVA 9 – I u drugi dan, dok je Marija bila na izvoru da napuni bokal, anđeo Gospodnji pojavi se njoj, govoreći: Blagoslovena si ti,marija, jer u tvojoj utrobi si pripravila boravište Božje. Jer, evo, svjetlost sa nebesa će doći i stanovati u tebi, i pomoću tebe će zasjati celim svetom.

Opet, u treći dan, dok je radila ljubičastom sa njenim prstima, uđe mlad čovjek neizrecive ljepote. I kad Marija ga vidje, ona neizmjerno se bojala i drhtala. I on reče joj: Zdravo, Marija, milosti puna, Gospod je s tobom; blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje. (1) I kad ona je ona čula te reći, ona je drhtala, i bila se neizmerno bojala. Tad anđeo Gospodnji doda: Ne boj se, Marija; jer si našla milost sa Bogom: Vidi, ti češ začeti u tvojoj utrobi, i roditi češ Kralja, koji ispunjava ne samo zemlju, već nebesa, i koji vlada od naraštaja do naraštaja.

 

GLAVA 10 – Dok su ove stvari se događale, Josif je bio zauzet svojim poslom, izgradnjom kuće, u oblasti pri moru, jer on je bio drvodjelja. I nakon devet mjeseci on se vrati svojoj kući, i nađe Mariju trudnu. Stoga bijući krajnje potrešen, on je drhtao i plakao, govoreći: O Gospode Bože, primi moj duh; jer je bolje za mene da umrem nego da živim više. I djevice koje su bile sa Marijom rekoše mu: Josife, šta govoriš? Mi znamo da nijedan čovjek nije je takao, možemo posvedočiti da je još djevica, i netaknuta. Mi smo pazile na nju, uvijek je bila sa nama u molitvi, danom su anđeli Božji razgovarali sa njom, danima je primala hranu iz ruke Gospodnje. Mi ne znamo kako je moguće da ima ijedan greh u njoj. Ali ako želiš da ti kažemo šta mi sumnjamo, nitko osim anđela Gospodnjeg (2) nije je učinio trudnom. Tad reče Josif: Zašto me zavodite, da verujem da anđeo Gospodnji je učinio je trudnom? Je li moguće da netko se pretvara da je anđeo Gospodnji, i prevari je. I tako govoreći, on plaka, i reče:

Sa kojim licem da pogledam u hram Gospodnji, ili sa kojim licem da vidim sveštenike Božje? Šta da radim? I tako govoreći, on je mislio da će pobeći, i otpustiti je dalje.

 

GLAVA 11 – I kad je on mislio o podizanju i skrivanju sebe, i stanovanju tajnom, gle, te baš noći, anđeo Gospodnji se pojavi njemu u snu, govoreći: Josife, ti sine Davidov, ne boj se da primiš Mariju kao tvoju ženu, jer to što je u njenoj utrobi je od Svetoga Duha. I ona će roditi sina, i Njegovo ime će biti zvano Isus, i On će spasti svoj narod od grijehova. I Josif, ustajući od svoga sna, dade hvalu Bogu, i reče Mariji i djevicama koje behu sa njom, i reče im njegovu viziju. I on bi utješen sa Marijom, govoreći: Ja sam zgrešio, u tome da sam sumnjao u tebe uopće.

 

GLAVA 12 – Nakon ovih stvari ustaše velike glasine da Marija je sa detetom. I Josif je bio uhvačen od službenika hrama, i doveden zajedno sa Marijom do prvosveštenika. I on sa sveštenicima poče da prekoreva ga, i da govori: Zašto si prevario tako veliku i tako slavnu djevicu, koja je bila hranjena kao golubica u hramu od anđela Božjih, koja nikad nije htela da vidi ili da ima čovjeka, koja je imala najizvrsnije znanje zakona Božijeg? Ako nisi učinio nasilje njoj, ona treba opet ostati u njenom devičanstvu. I Josif se zavjetovao i zakleo da je nikad nije dotakao uopće. I Avijatar prvosveštenik odgovori mu: Tako živ bio Gospod, dati ću ti piće od vode pijenja Gospodnje, i odmah tvoj grijeh će se pojaviti.

Tad se sakupi svjetina ljudi koji nisu mogli biti prebrojani, i Marija bi dovedena do hrama. I sveštenici, i njeni rođaci, i njeni roditelji plakahu, i rekoše Mariji: Priznaj sveštenicima tvoj grijeh, ti koja si bila kao golubica u hramu Gospodnjem, i primala si hranu od ruku anđela. I opet Josif bi pozvan do oltara, i voda pijenja Gospodnja bi mu data da pije. I kad svako ko je lagao bi popio ovu vodu, i hodao sedam puta oko oltara, Bog bi pokazivao znak na njegovom licu. Kad, potom, Josif ispi u sigurnosti, i kad je hodao oko oltara sedam puta, nikakav znak se nije pojavio na njemu. Tad svi sveštenici, i službenici, i ljudi opravdaše ga, govoreći: Blažen si ti, videći da osuda nije nađena protiv tebe. I oni pozvaše Mariju, i rekoše: I koji izgovor možeš ti imati? Ili koji veliki znak može se pojaviti u tebi nego začeće tvoje utrobe, koja izdaje te? Ovo samo tražimo od tebe, da odkad Josif je čist u pogledu tebe, ti priznaš ko je ko te prevario. Jer je bolje da tvoje priznanje izda te, nego da gnjev Božiji načini oznaku na tvom licu, i izloži te usred naroda. Tad Marija reče, čvrsto i bez drhtanja: O Gospode Bože, Kralju nad svim, koji znaš sve tajne, ako ima ikoje nečistoće u meni, ili ikoji grijeh, ili ijedna zla želja, ili nečast, izloži me u očima celog naroda, i načini me primerom za kažnjavanje svima. Tako govoreći, ona ode do oltara Gospodnjeg smjelo , i popi vodu pijenja, i hodala je oko oltara sedam puta, i ni tačka se nije našla na njoj.

I kad sav narod bi u krajnjem čuđenju, videći da je ona sa detetom, i da znak se nije pojavio na njenom licu, oni postaše uznemireni među sobom sa suprotstavljenim izjavama: neki rekoše da je ona sveta i neumrljana, drugi da je luda i uprljana. Tad Marija, videći da je još osumnjičena od naroda, i da zarad toga ona nije izgledala njima sasvim čista, reče u čujenju svih, sa velikim glasom, Tako Gospod Adonai živ bio, Gospod nad Vojskama pred kojim stojim, ja nisam poznala čoveka, ali sam znana od Njega komu od od najranijih godina ja sam posvetila sebe. I ovu zakletvu ja učinih mome Bogu on moga detinjstva, da ću ostati neumrljana u Njemu koji me stvorio, i verujem da ću tako živjeti Njemu samome, i služiti Njemu samo, i u Njemu, toliko dugo koliko živim, da ću ostati neuprljana. Tad oni počeše svi da ljube njena stopala i da grle njena kolena, pitajući je da im oprosti zbog njihovih zlih sumnji. I ona bi vođena dole do njene kuće sa uzvicima i radošću od naroda, i sveštenici, i sve djevice. I oni plakaše, i rekoše: Blagosloveno da je ime Gospodnje zauvek, jer On je pokazao tvoju svetost celomu svome narodu Izraelu.

 

GLAVA 13  – I dogodilo se nešto poslije, da popis je činjen prema uredbi Cezara Augustusa, da sav svijet bude popisan, svaki čovjek prema svome rodnom mjestu. Ovaj popis je učinjen od Kirinusa, upravitelja Sirije. (1) Bilo je potrebno, stoga, da Josif bude popisan sa blaženim Marijom u Vitlejemu, jer njemu su pripadali, jer su bili od plemena Judina, i kuće i porodice Davida. Kad, stoga, Josif i blagoslovena Marija su išli uzduž puta koji vodi u Betlehe, Marija reče Josifu: Vidim dva čovjeka preda mnom, jedan plače, a drugi se raduje. I Josif odgovori: Sjedi na tvoju životinju, i ne govori suvišne riječi. Tad tamo se pojavi pred njima lijepi dječak, obučen u belu odeću, koji reče Josifu: Zašto si ti rekao riječi koje Marija je rekla o dvojici ljudi da su suvišni? Jer ona vidje ljude židove kako plaču, jer su otišli od svoga Boga; i ljudi pagani se radovaše, jer su sad dodati i učinjeni bližim Gospodu, prema onomu šta je On obećao našem ocu Abrahamu, Isaku i Jakovu: jer vrijeme dolazi kada sjeme Abrahama svih naroda će biti blagosloveno. (2)

I kad je on ovako rekao, anđeo naredi životinji da stane, jer vreme kad ona treba da rodi je na izmaku, i on zapovedi blagoslovenoj Mariji da siđe sa životinje, i da ide u udubljenje ispod pećine, u kome nikad nije bilo svetla, već uvijek tama, jer svetlo dana nije ga moglo doseći. I kad blažena Marija je ušla unutar, ona je počela da sija sa mnogo svjetlosti kao da je bilo u šestom času dana. Svjetlo od Boga je tako sijalo u pećini, da ni po danu ni noći je bilo svjetla željnog dugo kako blažena Marija je bila tamo. I tamo ona rodi sina, i anđeli opkoliše ga kad je On trebao biti rođen. I ukoliko prije je On bio rođen, On usta na svoje noge, i anđeli mu se pokloniše, govoreći: Slava Bogu u visini, i na zemlji mir ljudima dobre volje. (3) A kad rođenje Gospodina bi na izmaku, Josif je otišao da traži babice. I kad ih je našao, on se vrati do pećine, i nađe sa Marijom dete koje je ona rodila. I Josif reče blaženoj Mariji: Ja sam doveo ti dvije babice – Zelomu (4) i Salomu, i oni behu stajali vani pred ulazom u pećinu, ne usuđujući se da dođu unutar, zarad neizmernog svetla. I kad blagoslovena Marija je čula ovo, ona se nasmija, i Josif joj reče: Ne smij se, već dopusti im da te posjete, u slučaju da ih trebaš zarad tvoga izlečenja. Tad ona reče im da uđu. I kad Zelomi je ušla unutar, Salome je stajala van, Zeloma reče Mariji: Dopusti mi da te dodirnem. I kad je ona dopustila joj da je ispita, babica je plakala glasno, i rekla: Gospode, Bože Svemočni, milost na nas! Nikad nije bilo se čulo ili pomislilo da iko treba da ima svoje grudi pune mleka, i da rođenje sina da pokaže da njegova majka je djevica. Ali nije bilo tečenja krvi u njegovom rođenju, niti boli u rađanju. Djevica je začela, djevica je rodila, ona ostaje djevicom. I čuvši ove riječi, Saloma reče: Dopusti mi da te držim, i dokažem dali Zeloma je govorila istinu. I blažena Marija dopustila je da je drži. I kad je ona povukla svoju ruku od držanje nje, osušila je, i kroz velik bol ona poče da plače gorko, i da bude u nevolji, plačući, i govoreći: O Gospode Bože, Ti znaš da sam ja uvijek bojala se Tebe, i da bez uzvrata sam brinula za sve siromašne: Nisam uzimala ništa od udovica i siročadi, i potrebitog nisam slala dalje prazna. I evo, ja sam učinjena jadnom zbog moga neverovanja, jer bez potrebe sam htjela da iskušam Tvoju djevicu.

I dok je ona još tako govorila, stade pored nje mladi čovjek u sjajnoj odeći, govoreći: Idi do deteta, i pokloni se Njemu, i dodirni ga tvojom rukom, i On će te izlečiti, jer On je Spasitelj svijeta, i od svih koji veruju u Njega. I ona ode do deteta žurno, i pokloni mu se, i dotače se ruba odeče u kojoj je On bio umotan, i odmah njena ruka je bila izlečena. I iduči dalje, ona poče glasno da plače, i da govori čudesne stvari koje je videla, i koje je pretrpjela, i kako je bila izlečena, tako da mnogi kroz njene izjave verovaše.

I neki pastir je također potvrdio da su oni videli anđele kako pjevaju himne u ponoć, slaveći i blagosiljajući Boga nebesa, i govoreći: Tamo je rođen Spasitelj svih, koji je Hrist Gospodin, u kojemu spasenje će biti doneseno Izraelu. (1)

Štaviše, velika zvezda, veća od ijedne koja je viđena od početka svijeta, sijala je nad pećinom od večeri do jutra. I proroci koji behu u Jerusalemu rekoše da ova zvijezda označava rođenje Hrista, koji treba da donese obećanje ne samo za Izrael, već za sve narode.

 

GLAVA 14 – I u treći dan nakon rođenja našega Gospoda Isusa Hrista, najblagoslovenija Marija izađe iz pećine, i ulazeći u štalu, stavi dijete u pregradu, i goveče i magarac mu se pokloniše. Tad je bilo ispunjeno što je rečeno od Isaije proroka, govoreći: goveče zna svoga vlasnika, i magarac svoga gospodara jasle. (2) Mnoge životinje, zato, goveče i magarac, imajući ga usred njih, neprestano su mu se klanjale. Tad bi ispunjeno šta je rečeno od Abakuka proroka govoreći: (3) Između dve životinje ti si se javio. U istom mjestu Josif osta sa Marijom tri dana.

 

GLAVA 15 – I u šesti dan oni uđoše u Bethlehem, gde su proveli sedmi dan. I u osmi dan oni obrezaše dete, i nazvaše Njegovo ime Isus, jer tako On je zvan od anđela prije nego je On začet u utrobi. (4) Nakon dana očišćenja Marije što je ispunjen po zakonu Mojsijevu, tad Josif uye dete do hrama Gospodnjeg. I kad je dete primilo paritomus, (5) to je, obrezanje – oni prinesoše za Njega par grlica, ili dva mlada goluba. (6)

Sad bio je u hramu čovjek Božiji, savršen i pravedan, čije ime bi Simeon, stotinu i dvadeset godina star. On je dobio odgovor od Gospoda, da neće kušati smrti dok ne vidi Hrista, Sina Božijeg, koji živi u telu. I videći dete, on je plakao glasno, govoreći: Bog je posjetio svoj narod, i Gospod je ispunio svoje obećanje. I on požuri, i pokloni mu se. I nakon ovoga on podiže Njega u svoj ogrtač i poljubi njegova stopala i reče: Gospode, sad puštaš Tvoga slugu da ode u miru, prema Tvojoj riječi, jer moje oči su vidjele Tvoje spasenje, koje si Ti pripremio pred licem svih ljudi, da bude svjetlo da osvjetli pagane, i slava Tvoga naroda Izraela. (7)

Također je bila u hramu Gospodnjem, Ana, proročica, kćer Fanuela, od plemena Ašera, koja je živela sa svojim mužem sedam godina od njenog devičanstva, i ona je sad bila udovica osamdeset i četiri godine. I ona nije nikad ostavila hram Gospodnji, već je provela njeno vreme u postu i molitvi. Ona je također poklonila se detetu, govoreći: U njemu je otkupljenje svijeta. (8)

 

GLAVA 16 – I kad druga godina je prošla, (9) Magi dođoše sa istoka u Jerusalem, noseći velike poklone. I oni upitaše židove, govoreći: Gde je kralj koji je rođen vama? Jer mi smo videli njegovu zvedzdu na istoku, i došli smo da mu  se poklonimo. I ova riječ dođe kralju Herodu, i tako uzbudi ga da je pozvao sve pisare i farizeje i učitelje naroda, pitajući ih gde su proreci prorekli da Hrist treba biti rođen. I oni rekoše: U Vitlejemu Judinom. Jer je pisano: I ti Vitlejeme, u zemlji Jude, si bez sumnje najmanje između prinčeva Jude, iz tebe će izaći Vođa koji će vladati mojim narodom Izraelom. (1) Tad Kralj Herod pozove mage k njemu, i upita ih kad im se zvezda pojavila. Tad, šaljući ih u Betlehem, on reče, Idite i pitajte o detetu, i kad ga nađete, donesite mi riječ ponovo, da mogu da dođem i poklonim mu se također. I dok su magi išli njihovim putem, pojavi se njemu zvezda, koja je, kako je bila, vodić njima, idući pred njima dok nisu došli gde je dete bilo. I kad magi videše zvezdu, oni radovaše se uveliko, i idući u kuću, oni videše dete Isusa kako sjedi na krilu Njegove majke. Tad oni otvoriše riznice i pokazaše velike darove blaženoj Mariji i Josifu. A detetu samome oni ponudiše svakomu komad zlata. (2) I tako jedan dade zlato, drugi tamjan, a treći smirnu. (3) I kad su se vraćali Kralju Herodu, bili su upozoreni od anđela u njihovom snu da se ne vraćaju Herodu, i vratiše se u njihovu vlastitu zemlju drugim putem. (4)

 

GLAVA 17 – I kad Herod (5) vidje da su ga izigrali magi, njegovo srce napuni se bijesa, i posla svim putevima, želeći da ih uhvati i stavi na smrt. Ali kad ih nije mogao naći uopće, on posla opet u Betlehem i sve njegove granice, i ubi svu mušku decu koja behu dve godine stara i niže, prema vremenu koje je utvrdio od magija. (6)

Dan prije ovoga što je učinjeno Josif je bio upozoren u snu od anđela Gospodnjeg, koji mu reče: Uzmi Mariju i dete, i idi u Egipat putem pustinje. I Josif ode prema riječima anđela . (7)

 

GLAVA 18 -   I došavši do izvjesne pećine, i želeći da odmore u njoj, blagoslovena (8) Marija je sjahala sa njene životinje, i sjela sa detetom Isusom u njenom naručju. I tamo biše sa Josifom tri dečaka, i sa Marijom devojčica, iduči na put s njima. I, eto, odjednom dođe iz pećine mnogo zmajeva, i kad ih deca videše, oni su plakali uplašeni, i pokloniše se Isusu, i potom povukoše. Tad je bilo ispunjeno šta je rečeno po Davidu proroku, govoreći: Slava Gospodu sa zemlje, vi zmajevi, vi zmajevi, i sve vi dubine (9) I mladi dečak Isus, hodajući pred njima, zapovedi im da ne povrede nijednog čovjeka. Ali Marija i Josif su se mnogo uplašili da deca ne budu ozleđena od zmajeva. I Isus reče njima: Ne bojte se, i ne smatrajte me malim detetom: jer ja sam i uvijek sam bio savršen: i sve životinje šume moraju biti krotke preda mnom.

 

GLAVA 19 -  Lavovi i pantere pokloniše mu se također, i pratile su ih u pustinju. Kad god Josif i blažena Marija odoše, oni su išli pred njima pokazujući put, i poginjući njihove glave; i pokazujući im pokornost mašući njihovim repovima, oni su ga obožavale sa velikim poštovanjem. Iz prva, kad Marija vidje lavove i pantere, i razne vrste divljih zveri, dolazeći oko njih, ona bi veoma uplašena. Ali dete Isus pogleda u njeno lice sa radosnom pojavom, i reče: Ne boj se, majko; jer oni ne dolaze da ti učine nažao, već se žure da posluže i tebi i meni. Sa ovim rečima On odagna strah iz njenog srca. I lavovi su hodali sa njima, i sa govedima i magarcima, i tegleće životinje koje nose teret, i nisu ozlijedile nijednoga od njih, iako su se držale pored njih, već su bile krotke među ovcama i ovnovima koje su oni doveli sa njima iz Judeje, i koje su oni imali sa njima. Hodali su među vukovima, ne bojeći se ništa, i nijedan od njih nije bio povređen od drugog. Tad bi ispunjeno što je govoreno od proroka: Vukovi će hraniti jagnjad, lav i goveče će jesti slamu zajedno: (10) Bile su zajedno dva vola vukući kola sa zalihama za njihov put, i lavovi upravljaše njima u njihovom putu.

                                                                                                                                                                                      

GLAVA 20 – Bilo je to u treći dan njihova putovanja, dok su još hodali, da blagoslovena Marija je umorila se od velike vrućine sunca u pustinji, i videći palmovo drvo, ona reče Josifu: Daj da odmorim pod senom ovog drveta. Josif stoga požuri, i odvede je do palme, i učini da siđe sa životinje. I kako je blažena Marija sjedela tamo, ona je gledala na lišće palme, i videla je puno plodova, i reče Josifu: Želim ako je moguće da dobijem plodova ove palme. A Josif joj reče: Čudim se da kažeš to, kada vidiš kako je palma visoko, i da misliš o jedenju ploda. Ja više mislim o potrebi za vodom, jer kože su sad prazne, i nemamo više s čime da osvježimo sebe i našu stoku. Tad dete Isus, sa radosnim licem, ležeći u naručju svoje majke, reče palmi: O drvo, savij svoje grane, i osvježi moju majku sa voćem. I odmah na ove reči palma se savila od vrha do nogu blažene Marije; i oni su sakupili voća, sa kojim su svi bili osvježeni. I nakon što su sakupili svo voće, ona je ostala pognuta, čekajući zapovest da podigne se od Njega koji je zapovjedio joj da se sagne. Tad Isus reče joj: Podigni se, O palmovo drvo, i budi snažno, i budi drug mojih drveća, koja su u raju moga Oca, i otvori od svojih korijena venu vode koja je sakrivena u zemlji, i neka vode poteku, tako da mi možemo biti utaženi od tebe. I ustane odmah, i iz njenog korenja poče da izlazi voda neizmerno čista i sveža i blještava. I kad videše izvor vode, oni se radovaše sa velikom radošću, i behu utaženi, oni i sva njihova stoka i njihove životinje. Potom dadoše hvalu Bogu.

 

GLAVA 21 – I dan posle, kada su sedeli tamo, i u času u koje su počeli putovanje, Isus se okrene palmi, i reče: Ovo pravo dajem ti, O palmovo drvo, da jedna od tvojih grana bude odnešena od mojih anđela, i posađena u raju moga Oca. I ovaj blagoslov ja ću dati tebi, i govoriti će se od svih koji pobjeđuju u bilo kojoj borbi, Dobio si palmu pobjede. I dok je On tako govorio, evo, anđeo Gospodnji pojavi se, i stade na palmovo drvo, i uzimajući jedno od njenih grana, odleti u nebesa sa granom u svojoj ruci. I kad oni videše ovo, oni padoše na svoja lica, i postaše kao mrtvi. A Isus im reče: Zašto su vaša srca obuhvačena strahom? Ne znate li da ova palma, koju sam učinio da bude prenesena u raj, će biti pripremljena za sve svece u mjestu zadovoljstva, kao što je pripremljena za nas u mjestu divljine? I oni behu ispunjeni sa radošću, i bijući ojačani, oni svi ustaše.

 

GLAVA 22 – Nakon ovoga, dok su išli njihovim putem, Josif reče Isusu: Gospode, velika je vrućina, ako si zadovoljan, hajde da idemo morskom obalom, da možemo da se odmorimo u gradovima na obali. Isus reče njemu: Ne boj se, Josife; Ja ću prekratiti put za tebe, tako da češono što bi prešao za trideset dana, preći za jedan dan. I dok su tako govorili, gle, gledali su napred, i počeli da vide planine i gradove Egipta.

I radujući se i veseleći, došli su u oblast Hermopolisa, i ušli u izvjestan grad Egipat koji je zvan Sotinen; (1) i jer nisu znali nikoga tamo koga bi pitali za boravište, oni odoše u hram koji je zvan Kapitol (Glava ili tvrđava na brežuljku) Egipta. I u ovome hramu bilo je namešteno tri stotine i pedeset i pet idola, (2) i svaki je na svoj dan primao božansku čast i svete obrede. Jer Egipćani su pripadali istome gradu ulazili su u Kapitol, u kojemu sveštenici su im govorili koliko žrtava prinose svaki dan, prema časti u kojoj je bog držan.

 

GLAVA 23 - I dogodilo se kad je najblagoslovenija Marija otišla u hram sa malim detetom, da su svi idoli prostrli se na zemlju, tako da su svi ležali licima razbijenim u komade; (3) i tako su oni jasno pokazivali da su ništa. Tad bi ispunjeno što je rekao prorok Isaija: Evo, Gospod će doći na brzom oblaku, i uči će u Egipat, i sve rukotvorine egipćana će se pokrenuti Njegovim prisustvom. (4)

 

GLAVA 24 – Potom Afrodozije, upravitelj grada, kad vesti o ovom dođoše do njega, ode u hram sa celom svojom vojskom. I sveštenici hrama, kad su videli Afrodozijusa sa celom njegovom vojskom dolazeći u hram, mislili su da je požurio da vidi osvetu na onima zarad kojih bogovi su pali. Ali kad on dođe u hram, i vidje sve bogove kako leže prostri na njihovim licima, on ode do blažene Marije, koja je nosila Gospoda u svom naručju, i poklonio mu se, i rekao je svoj svojoj vojsci i svim svojim prijateljima: Osim ako ovo nije Bog bogova, naši bogovi ne bi pali na svoje lice pred Njim, niti bi oni ležali prostrti u Njegovom prisustvu: zato oni mirno priznaše da On je njihov Gospod. Osim ukoliko mi, zato, vodimo računa da činimo što smo vidjeli da  naši bogovi rade, možemo izbeći Njegovu ljutnju, da svi ne dođemo u uništenje, kao što se dogodilo faraonu kralju egipćana, koji ne verujući u sile tako močnoga, je potopljen u moru, sa celom svojom vojskom. (5) Tad ceo narod istoga grada je verovao u Gospoda Boga kroz Isusa Hrista.

 

GLAVA 25 – Nakon ne gugo vremena anđeo reče Josifu: Vrati se u zemlju Judinu, jer mrtvi su oni koji su tražili detetov život . (1)

 

GLAVA 26 – I bilo je to, nakon što se Isus vratio iz Egipta, kad je On bio u Galileji, i ulazeći u četvrtu godinu njegove dobi, da u Subotnji dan On se igrao sa nekom decom na obali Jordana. I kako je On sedio tamo, Isus učini sebi sedam barica od gline, i svakoj od njih učini kanaliće, kroz koje na Njegovu zapoved On je dovodio vodu iz bujice u lokvice, i izvodio opet. Tad jedno od te dece, sin đavola, pokrenut zavišću, zatvori prolaze koji su snabdevali bazenčiće sa vodom, i sruši šta je Isus izgradio. Tad reče Isus njemu: Jao tebi, ti sine smrti, ti sine Satanin! Uništavaš dela koja sam ja učinio? I odmah on koji je učinio ovo umre. Tad sa velikom galamom roditelji mrtvog dečaka plakaše protiv Marije i Josifa, govoreći im: Vaš sin je prokleo našeg sina, i on je mrtav. I kad Josif i Marija čuše ovo, oni dođoše odmah Isusu, zarad vansebnosti roditelja dečaka, i sakupljanja židova. Ali Josif reče nasamo Mariji: Ne usuđujem se da pričam s Njim, ali ti opomeni ga i reci: Zašto si podigao protiv nas mržnju naroda, i zašto moramo biti u nevolji mržnje od ljudi snositi to? I njegova majka došavši Njemu, pita ga, govoreći: Moj Gospode, šta je to što je on učinio da je umro? I On reče: On zaslužuje smrt, jer je razasuo djela koja sam ja učinio. Tad njegova majka upita ga, govoreći: Ne čini tako, moj Gospode, jer svi ljudi ustaju protiv nas. Ali On, ne želeći da rastužuje svoju majku, sa svojom desnom nogom udari zadnji dio mrtvog dečaka, i reče mu: Ustani, ti sine nepravde jer ti nisi vredan da uđeš u počinak moga Oca, jer ti si uništio dela koja sam ja uradio. Tad on koji je bio mrtav usta, i ode. A Isus, riječi Njegove moči, dovede vodu u bazenčiće vodovodom.

 

GLAVA 27 -  I dogodilo se nakon ovih stvari, da u očima svih Isus uze gline iz bazena koje je uradio, i od toga napravi dvanaest vrabaca. A bila je subota kad Isus učini ovo, i tamo behu mnoga deca sa Njim. Kad, stoga, jedan od židova ga je video da čini ovo, on reče Josifu: Josif, ne vidiš li dete Isusa kako radi u Subotu što nije zakonito za njega da radi? Jer on je napravio dvanaest vrapčića od gline. I kad Josif ču ovo,on prekori ga, govoreći: Zašto u subotu takve stvari koje nisu zakonite radiš? I kad Isus ču Josifa, on udari svoje ruke zajedno, i reče vrapcima: Letite! Na glas njegove zapovijesti oni počeše da lete. I u očima u čujenju svih koji su stajali, On reče pticama: Idite i letite zemljom, i celim svetom, i živite. I kad oni koji behu tamo videše takva čuda, oni behu ispunjeni sa velikim čuđenjem. I neki slaviše i diviše mu se, ali drugi grdiše ga. I neki od njih otišli su glavnom svešteniku i glavnom od farizeja, i izvestiše njih da Isus sin Josifov je učinio velike znakove i čuda u očima sveg naroda Izraela. I o ovom behu izvešćena dvanaest plemena Izraela.

 

GLAVA 28 – I potom sin Anin, sveštenik hrama,koji je došao sa Josifom, držeći njegov štap u svojoj ruci na pogledu svih, sa velikim bijesom razruši brane koje Isus je učinio sa vlastitim rukama, i pustio vodu koju On je sakupio u njima iz bujice. Štaviše, on je zatvorio vodovod kojim je voda dolazila, i srušioga. I kad Isus vidje ovo, On reče tome dečaku koji je uništio njegove brane: O najzlokobnije seme nepravde! O sine smrti! O radnjo Satane! Uistinu plod tvoga sjemena će biti bez snage, i tvoji korijeni bez vlage, i tvoje grane osušene, ne noseći ploda. I odmah, u pogledu svih, dečak uvene (klone), i umre.

 

GLAVA 29-  Tad je Josif drhtao, i držao Isusa, i otišao sa njim u vlastitu kuću, i Njegova majka sa njim. I evo , odjednom iz suprotnog pravca dečak, također činitelj bezakonja, potrča i udari u rame Isusa, želeći na se poigra s Njim, ili da ga povredi, ako bi mogao. A Isus mu reče: Nečeš se vratiti sigurno od puta kojim ideš. I odmah on pade, i umre. A roditelji mrtvoga dečaka, koji su videli šta se dogodilo, plakali su, govoreći: Odakle je ovaj dečak došao? Očito je svaka riječ koju izgovori istinita, i često je izvršena prije nego izgovori. I roditelji mrtvoga dečaka dođoše Josifu, i rekoše mu: Vodi tog Isusa iz ovog mesta, jer on ne može živjeti sa nama u ovom gradu; ili najmanje nauči ga da blagosilja, a ne da proklinje. I Josif dođe do Isusa, i opomenu ga, govoreći: Zašto činiš takve stvari? Jer već su mnogi u žalosti i protiv tebe, i mrze nas zarad tebe, i mi trpimo prijekore ljudi zbog tebe. A Isus odgovori i reče Josifu: Nitko nije mudar sin već onaj koga otac nauči, prema znanju ovoga vremena, i očeva kletva ne može ozlijediti nikoga već samo činitelje zla. Tad oni dođoše zajedno protiv Isusa, i tužiše ga Josifu. Kad Josif vidje ovo, bio je u velikom strahu, bojeći se nasilja i bune naroda Izraela. U isti čas Isus je uhvatio mrtvoga dečaka za uho, i podigao ga sa zemlje na očigled svih, i oni videše Isusa kako mu govori kao otac sinu. I njegov duh mu se vrati, i on oživi. I svi oni se čudiše.

 

GLAVA 30 – A neki židovski učitelj zvan Zakej (1) čuo je da Isus tako govori, i videći da bi On ne može biti prevladan, od znanja moči koja je u Njemu. (2)on posta ljut, i poče grubo i glupo, i bez straha, da priča protiv Josifa. I on reče: Ne želiš li mi povjeriti svoga sina, kako bi on bio upućen u ljudsko učenjew i u poštovanje? Ali vidim da Marija i ti sam imate više poštovanja za svoga sina nego za ono što starješine naroda Izraela govore protiv njega. Vi bi trebali dati više časti nama, starješinama cele crkve Izrael, oboje da bi on bio u uvjetima uzajamne odanosti sa decom i da među nama on bi bio upućen u Židovsko učenje. Josif, na drugu stranu, reče mu: I ima li iko koji može držati ovo dete, i naučiti ga? Ali ako ne možeš da ga držiš i naučiš ga, mi čemo nema sumnje spriječiti ga da bude učen od tebe one stvari koje si naveo, moraju biti držane od onih koji su upućeni u ljudsko učenje; ali ja sam stranac vašim zakonodavnim sudovima, jer nemam oca po tijelu. Ti koji čitaš zakon, i učen si u njemu, i prebivaš u zakonu, ali ja sam bio pre zakona. Ali budući da ti misliš da nitko nije jednak tebi u učenju, biti češ učen od mene,da nitko drugi ne može naučiti već te stvari koje si naveo.  Ali on sam može koji je vrijedan (3). Jer kad budem uzvišen na zemlji, učiniti ću da prestanu svi pomeni tvoga rodoslova. Jer ti ne znaš kad si rođen. Ja sam znam kad si ti rođen, i kako dug tvoj život na zemlji će biti. Tad svi koji čuše ove reči behu udareni začuđenjem, i plakaše: Oh! Oh! Oh! Ova čudesna velika tajna. Nikad nismo čuli ovako što! Nikad se nije čulo od nikoga drugoga, niti je bilo rečeno ili u ijedno vreme se čulo od proroka, ili farizeja, ili pisara. Mi znamo odakle je nastao i jedva da mu je pet godina, i odakle govori ove reči? Farizeji odgovoriše: Mi nikad nismo čuli takve reči izgovorene od ikog drugog deteta tako mladog. I Isus odgovori i reče im: Na ovomu se čudite, da takve stvari su izgovorene od deteta? Zašto, onda, mi ne verujete u onim stvarima koje vam kažem? I vi svi čudite se jer sam rekao vama da ja znam kad ste vi rođeni. Reči ću vam veće stvari, da se čudite više. Ja sam video Abrahama, koga vi zovete svojim ocem, i govorio sam s njim, i on me vidio. (4) I kad oni čuše ovo oni uzdržaše svoje jezike, niti se ijedan od njih usuđivao pričati. I Isus im reče: Ja sam bio među vama sa decom, i vi me niste poznali, Ja sam vam govorio kao mudrim ljudima, i vi niste razumeli moje riječi, jer vi ste mlađi nego što sam ja, (5) i male ste vjere.

 

GLAVA 31 – Drugi put učitelj Zakhej, učitelj zakona, reče Josifu i Mariji: Dajte mi dečaka, i predati ću ga učitelju Leviju, koji će ga naučiti slova i uputiti ga. Tad Josif i Marija, umirujući Isusa, dadoše ga u škole, da bi On bio naučen slovima od starog Levija. I ubrzo kako je On otišao tamo držao je svoj jezik. I učitelj Levi reče jedno slovo Isusu, i , počinjući od prvog slova Alefa, reče mu: Odgovori. Ali Isus je biomiran, i nije ništa odgovarao. Zato je učitelj Levi bio ljut, i uzeo je štap storaksovog drveta (diviza), i udario ga po glavi. I Isus reče učitelju Leviju: Zašto si me udario? Znati češ uistinu, da On koji je udaren može naučiti onoga koji ga je udario više nego On što može biti učen od njega. Jer ja te mogu naučiti tim mnogim stvarima koje ti govoriš. Ali svi ti su slijepi koji govore i slušaju, kao zvuk mjedi (bakra) ili zvonjava činela u kojima nema prijema onih stvari koje se podrazumijevaju pod njihovim zvukom. (6) I Isus doda još i reče Zaheju: Svako slovo od Alefa do Teta (7) je znano po svom uređenju. Reci prvo, zato, šta je Tet, i ja ću reći ti šta Alef je. I opet Isus reče mu: Oni koji ne znaju Alef, kako oni mogu reći Tet, licemjeri? Reci mi prvo šta prvo, Alef , je, i tad ću ja vjerovati ti kad ti kažeš Bet. I Isus poče da pita imena slova jedno po jedno, i reče: Neka učitelj zakona kaže nam šta je prvo slovo, ili zašto ima mnoge trokute, prelaze, šiljke, prelaze, zavoje, uzroke, uspravne, niske, krivulje. (1) I kad je Levi čuo ovo, on je bio ko gromom udaren na takvom objašnjenju imena slova. Tad on poče pred svima da plače, i reče: Treba li takav jedan da živi na zemlji? Da, on treba da bude obešen na velikom krstu. Jer on može ugasiti vatru, i može se igrati sa drugim načinina kazne. Ja mislim da je on živeo pre potopa, i da je rođen pre potopa. Jer koja utroba ga rodi? Ili koja majka rodi ga? Ili koja njedra ga zadojiše? Ja bežim pred njim; ja ne mogu da shvatim riječi njegovih usta, a moje srce je skamenjeno da čuje takve reči. Ne mislim da ikoji čovek može razumeti šta on kaže, osim ako Bog nije s Njim. Sad Ja, nesrećno jadan, dadoh sebe da budem podsmijeh njemu. Jer kad sam mislio da imam učenika, Ja, ne znajuči ga, nađoh učitelja. Šta da kažem? Ne mogu podnijeti riječi ovoga deteta, Ja ću sada otići iz ovoga grada, jer ne mogu da ga shvatim. Stari čovek kao je je pobeđen od dečaka, jer ja ne mogu naći ni početak niti kraj onoga šta on kaže. Jer nije laka stvar naći početak sebe. (2) Mogu da vam kažem sigurno, Ja ne lažem, da mojim očima postupci ovoga dečaka, početak njegova razgovora, i rezultat njegove namjere, izgledaju da nemaju ništa zajedničko sa smrtnim čovjekom. Zato ne znam da li je on čarobnjak ili bog, ili u najmanje anđeo Božji priča u njemu. Odakle je on, ili odakle dolazi, ili tko će on biti, Ja ne znam. Tad Isus, smejući se na njega sa radosnim pogledom, reče mu zapovednim glasom da svi sinovi Izraela stoje u čuju: Neka neplodni donese plod, i slijepi vidi, i hromi hoda pravo, i siromašni uživa dobre stvari ovoga života, i mrtvi živi, da se svaki može vratiti u svoje prvobitno stanje, i prebiva u Njemu koji je koren života i vječna radost. I kad dete Isus reče ovo, odmah svi koji su pali pod teške bolesti behu ozdravljeni. I oni se nisu usuđivali da kažu išta više Njemu, ili da čuju išta od Njega.

 

GLAVA 32 – Nakon ovih stvari, Josif i Marija otišli su odatle sa Isusom u grad Nazaret, i On osta tamo sa svojim roditeljima. I u prvi sedmice, kad Isus se igrao sa decom na krovu neke kuće, dogodilo se da jedan od djece je gurnuo drugoga dole sa krova na zemlju, i bio je ubijen. I roditelji mrtvoga dečaka, koji nisu videli ovo, plakali su protiv Josifa i Marije, govoreći: Tvoj sin je bacio našega sina dole na zemlju, i on je mrtav. Ali Isus bi miran, i ne odgovori im ništa. I Josif i Marija dođoše u žurbi Isusu, i Njegova majka upita ga , govoreći: Moj gospode, reci mi ako si ti ga bacio dole. I odmah Isus ode dole sa krova do zemlje, i pozva dečaka po imenu, Zeno. I on odgovori mu: Moj gospodaru. A Isus mu reče: Jesam li te ja bacio dole sa krova na zemlju? A on reče: Ne , moj gospode. I roditelji dečaka koji je bio mrtav su se čudili, i počastili Isusa zarad čuda koje je izveo. I Josif i Marija otišli su odatle sa Isusom u Jerihon.

 

GLAVA 33 – A Isus je imao šest godina, i Njegova majka posla ga sa bokalom do fontane da donese vode sa djecom. I dogodilo se, nakon što je izvukao vodu, da jedno od dece dođe protiv Njega, i udari bokal, i razbi ga. Ali Isus raširi svoj ogrtač koji je imao na sebi, i pokupi u svoj ogrtač toliko vode koliko je bilo u bokalu, i odnese svojoj majci. I kad ona vidje ona se čudila, i mislila u sebi, i položi sve ove stvari u svoje srce. (3)

 

GLAVA 34 – Opet, u neki dan, Ona ode u polje, i uze malo pšenice iz žitnice svoje majke, i posija je sam. I uzraste, i umnoži se neizmerno. I na kraju bilo je da ju je sam požeo, i sakupio kao prinos od tri kora (1 kor = 230l), (4) i dao je svojim brojnim poznanicima.

 

GLAVA 35 – Bila je cesta idući iz Jerihona i vodeći do rijeke Jordan, do mjesta gde deca Izraela su prelazila, i tamo kovčeg zavjetni rečeno je da je stajao. I Isus je bio osam godina star, i On ode u Jeriho, i ode prema Jordanu. I tamo je pored puta, blizu obale Jordana, pećina gde lavica je dojila njenu mladunčad, i niko nije bio siguran da hoda tim putem. Isus tad, dolazeći iz Jeriha, i znajući da u toj pećini lavica je rodila mlade, ode u nju na očigled svih. I kad lavići videše Isusa, oni potrčaše da ga sretnu, i obožavaju ga. I Isus je sjedio u pećini, a lavlji mladunci su trčali ovamo i onamo oko njegovih nogu, puzali uz Njega, i igrali se. A stariji lavovi, sa njihovim glavama povijenim dole, stajali su na odstojanju, i obožavali ga, i milovali se oko Njega sa njihovim repovima. Tad ljudi koji su stajali podalje, ne videći Isusa, rekoše: Ukoliko on ili  njegovi roditelji su počinili težak greh, on ne bi vlastitim glasom prinio sebe tim lavovima. I kad ljudi su tako razmišljali unutar sebe, i bili ležali pod velikom tugom, eto, odjednom, na očigled svih ljudi, Isus izađe iz pećine, i lavovi odoše pred Njega, i lavići su igrali se svaki pred njegovim nogama. I roditelji Isusa stajali su podalje, sa glavama pognutim, i gledali, tako također narod je stajao na distanci, zarad lavova, jer nisu smeli da priđu bliže njemu. Tad Isus poče da govori ljudima:  Koliko bolje su životinje od vas, videći da prepoznaju svoga Gospodara, i slave ga, dok vi ljudi, koji ste stvoreni po slici Božijoj, ne poznate Njega! Životinje me znaju, i ponizne su, ljudi vide me, i ne priznaju me.

 

GLAVA 36 – Nakon ovih stvari Isus je prešao Jordan, na očigled svih, sa lavovima,i voda Jordana je bila podelena na desno i na levo. (1) Tad On reče lavovima, da su svi čuli: Idite u miru, i ne ozleđujte nikoga, ali ne dajte ni da vas čovek povredi, dok se ne vratite u mesto odakle ste došli. I oni, poželjevši mu sretan put, ne samo njihovim gestom već glasovima, odoše do svoga mesta. A Isus se vrati svojoj majci.

 

GLAVA 37 – A Josif (2) je bio drvodjelja, i uobičavao je da pravi ništa drugoveč jarmove za volove, i plugove, i alat za poljoprivredu, i drvene krevete. I dogodilo se da izvesni mladić naruči od njega da mu napravi krevet šest lakata dug. I Josif zapovedi svome slugi (3) da odseće drvo sa železnom pilom, prema mjeri koju je poslao. Ali on nije držao se propisane mjere, već učini jedan komad drveta kraći od drugog. I Josif je bio u nevolji, i počeo je da smišlja šta da radi oko ovoga. I kad Isus vidje ga u tom stanju premišljanja, videći da je stvar nemoguća njemu, On mu uputi riječi utjehe, govoreći: Dođi, hajde da držimo krajeve komada drveta, i hajde da ih stavimo zajedno, kraj do kraja, i da ih namestimo tačno jedna drugom, i povučemo nama, jer moči čemo ih izjednačiti. Potom Josif učini šta mu je rečeno, jer znao je da On može učiniti šta god želi. I Josif je držao krajeve komada drveta, i donio ih zajedno nasuprot zida do sebe, i Isus je držao druge krajeve komada drveta, i povukao kraći komad Njemu, i učinio ga iste dužine kao duži. I on reče Josifu: Idi i radi, učini šta si obećao. I Josif učini šta je obećao . (4)

 

GLAVA 38 – I dogodilo se drugi put, da Josif i Marija su bili pitani od ljudi da Isus bude naučen slovima u školi. Oni nisu odbijali da učine tako, i prema zapovesti starešina,oni ga uzeše učitelju da bude upućen u ljudsko učenje. Tad učitelj poče da ga uči zapovjednim tonom, govoreći: Reci Alfa. (59 I Isus reče njemu: Reci mi prvo šta je Beta, i ja ću ti reći šta je Alfa. I na ovo učitelj posta ljut i udari Isusa, i kako ga je udario, tako je pao mrtav.

I Isus ode kući opet do majke. I Josif, bojeći se, pozva Mariju k sebi, i reče joj: Znaj zasigurno da moja duša je tužna do smrti zarad ovog deteta. Jer izgleda da u neko vreme ili neko će udariti ga u zlobi, i on će umreti. Ali Marija odgovori i reče: O čovjeće Božiji! Ne veruj da to je moguće. Možeš da veruješ u izvesnost da Onaj koji ga je poslao da bude rođen među ljudima će sam čuvati ga od svega, i u svoje će ime sačuvati ga od zla.

 

GLAVA 39 – Opet židovi upitaše Mariju i Josifa treći put da ga privole da ide drugom učitelju da uči. I Josif i Marija, bojeći se naroda, i oholih kneževa i prijetnje sveštenika,odvedoše ga ponovo u školu, znajuči da On ne može naučiti ništa od ljudi, jer On je imao savršeno znanje samo od Boga. I kad Isus je ušao u školu, vođen Svetim Duhom, On uze knjigu iz ruku učitelja koji je podučavao zakon, i na očigled i slušanje svih ljudi poče da čita, ne samo šta je napisano u knjizi, već On je govorio u duhu živoga Boga, i kao izvor vode koji je izvirao iz živoga vrela, i izvor bi ostajao uvijek pun. I sa takvom moči On je podučavao narod velikim stvarima živoga Boga, da je učitelj sam pao na zemlju i poklonio mu se. I srca ljudi koji su sedeli i slušali ga kako govori takve stvari bilo je okrenuto u zaprepašćenje. I kad Josif je čuo ovo, on dođe trčeći do Isusa, bojeći se da učitelj sam je mrtav. I kad učitelj ga vidje, on reče mu: Ti mi nisi dao učenika, več učitelja, i ko može podnijeti (shvatiti) njegove riječi? Tad bi ispunjeno što je rekao Psalmist: Božja rijeka je puna vode: Ti si pripravio im žito, jer takva je opskrba za to. (1)

 

GLAVA 40 – Nakon ovih stvari Josif je otišao otamo sa Marijom i Isusom da ide u Kapernaum do obale mora, zarad zlobe njegovih neprijatelja. I kad Isus je živeo u Kapernaumu, bio je u gradu čovjek zvani Josif, neizmerno bogat. Ali je trošio usljed svoje nečvrstoće i umro, i ležao je mrtav na krevetu. I kad Isus čuo ih je da u gradu tuguju, i plaču, i oplakuju mrtvog čoveka. On reče Josifu: Zašto ti ne priuštiš sebi korist od milosti ovoga čovjeka, videći da je zvan po tvom imenu? I Josif mu odgovori: Kako ja imam ikoje moči ili sposobnosti da mu dam korist? I Isus mu reče: Uzmi maramicu koja je na tvojoj glavi, i idi i stavi na lice mrtvoga, i reci mu: Hrist te izliječio, i odmah mrtav čovek će biti izliječen, i ustati sa svog ležaja. I kad Josif ču ovo, on ode na zapovest Isusovu, i potrča, i uđe u kuću mrtvoga čovjeka, i stavi tkaninu koju je nosio na njegovu glavu na lice onoga koji je ležao na krevetu, i reče: Isus te izlečio. I potom mrtav čovek usta sa svoga kreveta, i upita ko je Isus. (2)

 

GLAVA 41 – I oni su otišli iz Kapernauma u grad zvani Betlehem, i Josif je živeo sa Marijom u njegovoj vlastitoj kući, i Isus sa njima. I u neki dan Josif je pozvao sebi svog prvorođenog sina Jakova (3), i posla ga u baštu da sakupi povrće kako bi napravio čorbu. I Isus je slijedio svoga brata Jakova u vrt, ali Josif i Marija nisu znali ovo. I dok je Jakov sakupljao povrće, zmija odjednom izađe iz rupe i ugrize mu ruku, (4) i on poče da plače neizmerno bolno. I , bivajući malaksao, on reče, sa gorkim suzama: Jao! Jao! Prokleta zmija je ugrizla moju ruku. I Isus koji je stajao nasuprot njega, na gorki ugriz otrča Jakovu, i uzeći ga za ruku, i sve što je On činio jeste da je puhao na ruku Jakova, i hladioje: i odmah Jakov bi izlečen, i zmija umre. A Josif i Marija nisu znali šta se dogodilo, već na plač Jakova, i zapoved Isusovu, otrčaše u baštu, i nađoše zmiju već mrtvu, i Jakova sasvim izliječena.

 

GLAVA 42 – i Josif došavši na praznik sa svojim sinovima, Jakovom, Josifom i Judom, i Simeonom i njegove dve kćeri, Isus ih srete, sa Marijom njegovom majkom, sa njegovom sestrom Marijom Kleofom, koju Gospod Bog je dao njenom ocu Kleofi i njenoj majci Ani, jer oni su ponudili Mariju majku Isusa Gospodina. I ona je pozvana istim imenom, Marija, zarad utješenja njenih roditelja. (5) I kad su oni došli zajedno, Isus je osvetio i blagoslovio ih, i On je bio prvi koji je počeo jesti i piti, jer nitko od njih nije smio jesti i piti, ili da sjedne za stol, ili da lomi hljeb, dok On ne bi posvetio ih, i prvi učinio tako. I ako On bi se dogodilo da je odsutan, oni bi uobičajavali da čekaju dokle On ne uradi ovo. I kad On nije želio da dođe na osvježenje, ni Josif ni Marija, niti sinovi Josifa, Njegove braće, nisu dolazili. I uistinu, ta braća,držeći Njegov život kao svjetlo pred njegovim očima, posmatrahu ga, i bojali su ga se. I kad je Isusspavao, da li po danu ili noći, svjetlost Božja sjala bi na Njemu. Komu je sva slava i hvala zauvek i uvek. Amin, amin.

Monday, December 7, 2020

Evanđelje po Mariji (Magdaleni) - odlomci

 preuzet prevod


EVANĐELJE PO MARIJI (BG 7, 1-19,5)

[...] (str. 1-6 nedostaju) hoće li tvar biti [uništena] ili ne?" Spasitelj reče: "Sve prirode, svi oblici, sva stvorenja postoje jedni u drugima i jedni s drugima, i sve će se ponovno vratiti svome korijenu. Jer, priro­ da tvari vraća se (korijenu) svoje vlastite prirode. Tko ima uši da čuje, neka čuje."

Petar ga upita: "Budući da si nam sve objasnio, reci nam još i ovo: Što je grijeh svijeta?" Spasitelj reče: "Nema grijeha, nego vi griješite kada činite stvari poput preljuba, koji se naziva 'grijehom'. Iz tog je raz­ loga Bog došao među vas, u (suštinu) svake prirode, kako bi je vratio njezinim korijenima." Reče još i ovo: "Zato [oboljevate] i umirete, jer[...]onoga koji [...Onaj koji] razumije, neka razumije. [Tvar je rodila] strast kojoj nema ravne, koja je proslijedila iz (nečega) protivnog pri­ rodi. Tada se u cijelome tijelu pojavio nemir. Zato vam kažem  'Budi­ te hrabri', a ako se obeshrabrite (neka vas) ohrabri prisutnost različitih oblika prirode. Tko ima uši da čuje, neka čuje."

Kada je blagoslovljeni to izgovorio, sve ih je pozdravio, rekavši: "Mir s vama. Primite moj mir. Ne dajte da vas na krivi put zavedu oni koji kažu: 'Gledaj ovdje!' ili 'Gledaj ondje!' Jer, Sin Čovječji je u va­ ma. Slijedite ga! Tko ga traži, naći će ga. Idite, stoga, i propovijedajte evanđelje o kraljevstvu. Ne smišljajte drugih pravila uz moja, i ne do­ nosite zakone poput zakonodavaca, kako vas isti ne bi ograničili." I ka­ da je to rekao, on otiđe.

No, oni se ražalostiše, i zaplakaše, govoreći, "Kako da odemo među nežidove i propovijedamo evanđelje kraljevstva Sina Čovječjega? Ako nisu poštedjeli njega, kako će poštedjeti nas?" Tada ustane Marija, po­ zdravi ih i reče braći svojoj, "Ne plačite i ne tugujte, i ne budite neodluč­ ni, jer njegova će milost biti s vama i štititi vas. Radije slavimo njego­ vu veličinu, jer on nas je pripremio i učinio ljudima." Kada je Marija to rekla, njihova se srca okrenuše Dobru, i oni počeše raspravljati o [Spa­ siteljevim] riječima.

Petar reče Mariji, "Sestro, znamo da te učitelj ljubio više od ostalih žena. Reci nam, po sjećanju svojemu, koje  su bile riječi  Spasitelja - ri­  ječi koje ti znaš (a)  mi  ih ne znamo, niti  smo  ih čuli." Marija  odgovo­ ri, "Što je od vas  skriveno, ja ću vam  objaviti."  I poče  im pripovijeda­ ti sljedećim riječima: "Ja", reče, "ja sam vidjela Gospodina u viđenju, i rekla mu, 'Gospodine, danas sam  te vidjela  u viđenju.'  On mi  odgovo­ ri, i reče, 'Blagoslovljena ti koja se nisi uplašila kada si me vidjela. Jer, gdje je um, ondje je blago.' Upitah ga, 'Gospodine, vidi li onaj koji ima viđenje <pomoću> duše <ili> duha?' Spasitelj  mi  odgovori  i reče,  'On ne vidi ni dušom ni duhom, već umom koji [je] između njih - to je [ono] što vidi viđenje i to je [...].' (stranice 11-14 nedostaju)

"[...]  to. I poželi ovo, 'Ja te nisam vidio kako silaziš, no vidim te sada kako uzlaziš. Zašto lažeš, kada mi pripadaš?' Duša odgovori, 'Vid­ jela sam te. Ti mene nisi vidio, i nisi me prepoznao. Služila sam ti kao ruho, a ti me nisi poznavao.' Kada je to rekla, otišla je u velikoj radosti.

"Ponovno je došla trećoj moći zvanoj neznanje. [Ona (moć)] upita dušu, 'Kamo ideš? Zatočena si u zlu. No, ti si svezana; ne sudi!' A duša reče, 'Zašto ti sudiš meni, iako ja nisam sudila? U uzama sam bila, iako nisam u uze bacala. Nisam bila prepoznata. No, spoznala sam da Sve­ kolikost nestaje, kako zemaljske, tako i  nebeske (stvari).'

Kada je duša nadvladala treću moć, vinula se gore i vidjela četvr­  tu moć, (koja) je imala sedam oblika. Prvi je oblik tama, drugi žudnja, treći neznanje, četvrti ushit smrti, peti kraljevstvo tijela, šesti nerazum­ na mudrost tijela, sedmi gnjevna mudrost. To je sedam [moći] gnjeva. One upitaše dušu, 'Odakle dolaziš, ubojico ljudi, ili, kamo ideš, osvaja­ ču prostora?' Duša im ovako odgovori, "Ono što me veže, ubijeno je, a ono što me okružuje nadvladano je. Žudnja je moja okončala, a nezna­ nje umrlo. U [svijetu] bijah oslobođena od svijeta, [a] u vrsti od ne­ beske vrste, i (od) okova zaborava koji je prolazan. Od sada, ja ću seza- ti do kraja vremena, do kraja doba, i eona, u tišini.'"

Kada je Marija to izgovorila, ona utihnu, jer, Spasitelj ništa više ni­ je bio rekao. No, Andrija se obrati braći, i reče, "Recite što (vam) dra­ go o onome što je ispripovijedala, no ja osobno ne vjerujem da je Spa­ sitelj to izrekao. Jer, taj nam je nauk stran." Petar također progovori o istom pitanju. Ispitivao ih je o Spasitelju: "Je li on doista razgovarao sa ženom, bez našeg znanja (i) u tajnosti? Zar ćemo je poslušati? Zar je nju ljubio više od nas?"

Marija tad zaplaka i reče Petru: "Petre, brate moj, što misliš time? Zar misliš da sam sve to u svome srcu zamislila, ili da lažem o Spasite­ lju?" Levi se obrati Petru, i reče, "Petre, uvijek si bio nagle naravi. Vi­ dim da se prema ženi odnosiš kao prema neprijateljima svojim. Ako ju je Spasitelj učinio dostojnom, tko si ti da je odbacuješ? Spasitelj je za­ sigurno dobro poznaje, i zato ju je ljubio više nego nas. Neka nas bu­ de stid, i prigrlimo sad savršenoga čovjeka kao što nam je zapovjedio, i propovijedajmo evanđelje ne smišljajući nikakvih drugih pravila ni za­ kona uz one koje je Spasitelj postavio." Kada je 19 [...] i oni odoše objav­ ljivati i propovijedati.

 

Evanđelje po Mariji

Sunday, December 6, 2020

Evanđelje rođenja Marije

 

Evanđelje rođenja Marije

 

GLAVA 1. Blažena u slavna zauvek djevica Marija,  iznikla je iz kraljevskog porijekla, porodice Davidove, rođena u gradu Nazaretu, bi dovedena u Jerusalem u hram Gospodnji. Njen otac se zvao Joakim, a njena majka Ana. Kuća njenog oca je bila iz Galileje i grada Nazareta, ali njena majčina familija je bila iz Betlehema. Njihov život je nedužan i ispravan pred Gospodom, i besprijekoran i pobožan pred ljudima. Jer oni su djelili sve njihove stvari u tri dela. Jedan deo su trošili na hram i čuvare hrama, drugo su davali strancima i siromašnima, a treće su čuvali za sebe i potrebe njihove obitelji. Tako, dragi Bogu, ljubazni ljudima, za oko dvadeset godina su živeli u njihovoj vlastitoj kući, častan oženjen život, bez da su imali decu. Međutim oni su se zavjetovali da, ako bi im Gospod da potomka, oni bi ga dali u službu Gospodnju, zarad čega su također posječivali hram Gospodnji na svaki praznik tokom godine.

GLAVA 2. -  I bilo je to da je praznik posvećivanja  (Hanuka) (1) se približavala, zato Joakim ode u Jerusalem sa nekim ljudima vlastita plemena. A u vreme Isahara (2) je prvosveštenik tamo. I kad on vidje Joakim sa njegovim prinosom među drugim sugrađanima,on ga prezre, i odbaci njegove darove, pitajući zašto on, koji nema potomstva, je stajao sa onima koji imaju, govoreći da njegovi darovi ni na koji način ne mogu biti prihvatljivi Bogu, jer je on smatrao ga nevrednim potomstva: jer Pismo kaže, Proklet je svaki koji nije stekao muško ili žensko u Izraelu. (3) On reče, zato, da on prvo treba biti oslobođen od ovoga prokletstva tako da dobije dece, i tad, i samo tad, bi mogao doći u prisustvo Gospoda sa svojim prinosom. I Joakim, pokriven sramom od ovoga prijekora koji mu je bačen u zubi, povuče se od pastira, koji su bili u njihovim pašnjacima sa njihovom stokom, niti se vratio kući, jer možda bi mogao biti obilježen sa istim prijekorom od onih od svoga plemena, koji su bili tamo u isto vreme, i čuli su ovo od sveštenika.

GLAVA 3 -  I kad je bio tamo za neko vreme, u neki dan kad je bio sam, anđeo Gospodnji stade pred njega u velikom svjetlu. I kad je on bio uznemiren njegovom pojavom, anđeo koji se pojavio suzdržavao ga je od straha, govoreći : Ne boj se, Joakime, niti budi uznemiren mojom pojavom, jer Ja sam anđeo Gospodnji, posla od Njega tebi da ti kažem da tvoje molitve su uslišene, i da tvoja dobra dela su otišla u Njegovo prisustvo. (4) Jer on je vidio tvoje poniženje, i čuo je prijekor neplodnosti koji je nepravedno doveden protiv tebe. Jer Bog je osvetnik na grijehu, ne orirode, i stoga, kad je On zatvori utrobu ikoga, On čini to kako bi je čudesno otvorio opet, tako da ono što je rođeno može biti potvrđeno da nije od požude, već dar Božij. Jer nije liu slučaj takav da prva majka tvoga naroda – Sara – je bila neplodna do osamdesete godine? (5) I, međutim, u krajnjoj starosti ona rodi Isaka, kojemu obećanje je obnovljeno blagoslova svih naroda. Rahela također, tako umilostivi Gospodar, i tako voljeni sveti Jakov, je bio dugo neplodan, i opet ona rodi Josifa, koji ne samo da je bio gospodar Egipta, već oslobodioc mnogih naroda koji su trebali propasti od gladi. Tko između sudija je bio jači od Samsona, ili svetiji od Samuela? I opet majke obaju behu neplodne. Ako stoga, razumnost mojih riječi te ne uvjerava, veruj u to da začeća veoma kasno u životu, i rođenja u slučaju žena koje su bile neplodne, su uobičajeno smatrane nečim čudesnim. Prema tomu tvoja žena Ana će roditi kćer tebi, i ti češ joj dati ime Marija: ona će biti, kao što si zavjetovao , posvećena Gospodu od njenog detinjstva, i ona će biti ispunjena sa Svetim Duhom, čak od majčine utrobe. Ona neće jesti niti piti ikoju nečistu stvar, niti će provoditi svoj život među masom svijeta, već u hramu Gospodnjem, kako ne bi bilo moguće reći, ili sumnjati, o zlu u pogledu nje. Zato, kad ona odraste, baš kao ona što će čudesno biti rođena od neplodne žene, tako na neuporediv način ona, djevica, će roditi Sina Svevišnjeg, koji će biti nazvan Isus, i koji, prema značenju Njegova imena, će biti Spasitelj svih naroda. I ovo će biti znak tebi za ove stvari koje ti objavljujem: Kada dođeš do Zlatnih vrata u Jerusalimu, ti češ tamo sresti Anu tvoju ženu, koja, teško zabrinuta zbog tvog zakašnjelog povratka, će se potom radovati kad te vidi. Rekavši ovako, anđeo ode od njega.

GLAVA 4. – Potom on se pojavi Ani njegovoj ženi, govoreći: Ne boj se, Ana, niti misli da je utvara to što vidiš. Jer ja sam anđeo koji je stavio tvoje molitve i milostinju pred Boga, i sada sam poslat tebi da objavim ti da češ roditi kćer, koja će biti zvana Marija, i koja će biti blagoslovena nad svim ženama. Ona, puna milosti Gospodenje, još od rođenja, će ostati tri godine i kući njenog oca dokle ne bude odviknuta. Potom, biti će data službi Gospodnjoj, tako da se neće izdvajati iz hrama dokle ne dostigne godine povučenosti (odraslost). Tamo, u lijepom, služenju Bogudanju i noću u postu i molitvama, ona će se uzdržavati od svake nečiste stvari; ona nikad neće upoznati čoveka, već sama, bez slične, besprijekorna, nepokvarena, bez odnosa sa muškim, ona,devica, će roditi sina; ona, Njegova pomoćnica, će roditi Gospoda – oboje u milosti, i u imenu, i na delu, Spasitelja svijeta. Stoga ustani, i idi gore u Jerusalem, i kad dođeš do vrata koja, jer su pozlaćena zlatom, se zovu Zlatna, tamo, za znak, sresti češ svoga muža, za čiju sigurnost si bila zabrinuta. I kad ove stvari se dogode, znaj da što ja objavljujem će bez sumnje biti ispunjeno.

GLAVA 5 – Potom, kako je anđeo zapovijedio, oboje njih su otišli od mesta gde su bili, odoše u Jerusalim, i kada su došli do mjesta naznačenog od anđelovog proroštva, tamo oni sretoše jedno drugo. Tad, radujući se na viđenju jedno drugog, i sigurni u izvjesnost obećanog potomstva, oni dadoše dužne zahvale Gospodu, koji uzvisuje ponizne. I tako, pošto su se pomolili Gospodu, oni se vratiše kući, i čekaše u izvjesnosti i u zadovoljstvu božansko obećanje. Ana potom zatrudni, i rodi kćer, i prema zapovijedi anđela, njeni roditelji nazvaše je Marija.

GLAVA 6 – I kad je krug od tri godine istekao, i vreme njenog odvikavanja došlo, oni dovedoše devicu u hram Gospodnji sa prinosima. A bilo je oko hrama, prema petnaest Psalmu Stepena (1), petnaest stepenika koji idu gore, jer, budući da je hram sagrađen na planini, oltar za žrtve paljenice, koje su stajale izvan, nisu mogle biti dosegnute osim stepenicama. Na jednu od ovih, tad, njeni roditelji staviše malu devojčicu, blaženu devicu Mariju. I kad su skinuli odeću koju su nosili na putovanju, i stavili je na sebe, kao obično, druge koje behu ljepše i čistije, djevica Gospodareva uziđe sve stepenice, jednu za drugom, bez pomoći ikoga da je vodi ili podižući je, na takav način da, u pogledu najmanjeg, pomislio bi da je već dosegla odraslu dob. Jer već je Gospodin u detinjstvu Njegove djevice izveo veliku stvar, i pokazivanjem čuda predskazao kako će ona biti velika. Zato, pošto je žrtva bila prinesena prema običaju zakona, i njihov zavjest bijući izvršen, oni ostaviše devicu unutar zidina hrama, tamo da bude učena sa drugim djevicama, i oni sami se vratiše kući.

GLAVA 7. – A devica Gospodnja je napredovala u dobi i vrlinama, i iako, u rečima Psalmista njeni otac i majka su napustili je, Gospod ju je uzeo. (2) Danima je bila posećivana anđelima, dnevno je uživala božanske vizije, koja sačuvala su je od svega zla, i učinila su je da obiluje u svemu dobru. I tako je dostigla četrnaestu godinu, i ne samo da zli nisu mogli da nisu mogli optužiti je za išta vrijedno prijekora, već svi dobri, koji su znali njen život i govor, sudili su je vrednom uvažavanja. Tad prvosveštenik javno objavi da djevice koje su javno nameštene u hramu, i dostigle su vreme života, treba da se vrate kući i udaju, prema običaju naroda i zrelosti njihovih godina. Drugi su spremno poslušali ovu zapoved, ali Marija sama, devica Gospodnja, odgovorila je da ona ne može učiniti ovo, govoreći da oboje njenih roditelja su posvetili nju službi Gospodnjoj, i da štaviše, ona se posvetila Gospodu zavjetom devičanstva, koji ona neče nikad da prekrši odnosom sa muškarcem. I visoki sveštenik, bijući stavljen u veliku pometnju uma, videći da ona ni ne misli da njen zavjet će biti prekinut suprotno Pismu, koje kaže, Zakuni i ispuni, (1), niti je on smio da uvede običaj nepoznat narodu, da zapoved da na praznik, koji se približavao, svi upravitelji iz Jerusalima i susjedstva budu prisutni, kako bi od njihove službe mogao znati šta da se čini u ovako neizvesnom slučaju. I kad se ovo dogodi, oni odlučiše anonimno da Gospod treba biti savetovan o ovoj stvari. I kad su oni svi poklonili se u molitvi, prvosveštenik je otišao da se savetuje sa Bogom u uobičajen način. Niti su oni dugo čekali: u slušanju svih glas je izašao iz proročišta i od sjedala milosti, da prema proročanstvu Isaije, čovjek treba biti tražen komu će djevica biti povjerena i vjenčana. Jer je jasno da Isaija govori: Palica će izaći iz korijena Jeseja, cvijet će uzrasti iz korijena, i Duh Gospodnji će počivati na njemu, duh mudrosti i razumevanja, i duh saveta i snage, duh mudrosti i pobožnosti; i on će biti ispunjen sa duhom straha Gospodnjeg.(2) Prema ovom proročanstvu, stoga, on je predskazao da svi iz kuće i porodice Davidove koji su neoženjeni i odgovaraju za brak trebaju donijeti štapove do oltara, i onaj čiji štap rodi cvetom, i na kraju čijeg Duh Gospodnji namjesti se u obliku golubice, je čovjek komu devica treba biti poverena i venčana.

GLAVA 8. – A bio je tamo među ostalima Josif, iz kuće i porodice Davidove, čovjek stariji, i kad donesoše štapove, prema redu, on sam uzdrža svoj. Zato kad ništa u skladu sa božanskim glasom se ne pojavi, prvosveštenik mislio je da je potrebno da savetuje Boga drugi put; i On odgovori, da od toga koji je bio postavljen, on sam komu djevica treba biti venčana nije donio svoj štap. Josif stoga, bi nađen van. Jer kad on donese svoj štap, i golub dođe sa neba, i namesti se na vrh njega, jasno se pojavi svima da on je čovek komu devica treba biti venčana. Zato, uobičajeno slavlje zaruka nakon što je prošlo, on se vrati do grada Betlehema da dovede svoju kuću u red, i da dobavi stvari potrebne za brak. Ali Marija, devica Gospodnja, sa sedam drugih djevojaka od iste dobi, i koji su bile odlučene u isto vreme, koje je ona primila od sveštenika, vratila se kući njenih roditelja u Galileju.

GLAVA 9. – I u tim danima, to je, u vreme njenog prvog dolaska u Galileju, anđeo Gavrilo bi poslan njoj od Boga, da objavi joj začeće Gospodnje, i da joj objasni mačin i red začeća. Prema tome, ulazeći, on ispuni sobu gde je ona bila sa velikim svetlom, i najpristojnije pozdravljajući je, on reče: Zdravo, Marija! O djevice visoko omiljena od Gospoda, djevojko puna milosti, Gospodar je s tobom, blagoslovena si ti iznad svih žena, blažen iznad svih ljudi koji je do sada rođen. (3) I djevica, koja je već dobro upoznata sa anđeoskim licima, i nije bila potrebna svjetlost sa nebesa, nije bila ustrašena od vizije anđela, niti začuđena veličinom svetla, već samo zbunjena njegovim rečima, i ona poče da misli od koje vrste pozdrav neuobičajen bi bio, ili šta bi najavio, ili koji kraj bi imao. I anđeo, božanski nadahnut, uzimajući svoje misli, reče: Ne boj se, Marija, ako išta suprotno tvojoj časti je pod ovim pozdravom. Jer u izboru neporočnosti, ti si našla milost sa Gospodom, i zato ti, djevica, češ začeti bez greha, i roditi češ sina. On će biti velik, jer On će vladati od mora do mora, i od rijeke do kraja zemlje; (4) i On će biti zvan Sin Svevišnjega, jer On je koji je rođen na zemlji u poniznosti, vlada u nebesima u uzvišenosti; i Gospod Bog će dati mu prijestolje Njegovog oca Davida, i On će vladati u kući Jakovljevoj zauvek, i od Njegovog kraljevstva neće biti kraja, (5) utoliko jer On je Kralj kraljeva i Gospod Gospodara, (6), i Njegovo prijestolje je od večnosti do večnosti. Djevojka nije sumnjala ove riječi od anđela, već željela je da zna način toga, ona odgovori: Kako to može biti? Jer, prema mojoj zakletvi, ja nikad ne upoznah čoveka, kako ja mogu da rodim bez čovječjeg sjemena? Ovome anđeo reče: Ne misli, Marija, da češ zanijeti na način ljudi, jerbez bilo kog odnosa sa čovjekom, ti, devica, češ zanijeti, ti djevica, češ roditi, ti devica, češ dojiti, jer Duh Sveti će doći na tebe, i uz moč Svevišnjeg koja će te pokriti, (7) bez ijedne vručine požude, i zato taj koji će biti rođen od tebe će sam biti svet, jer on sam, bijući začet i rođen bez greha, će biti zvan Sinom Božijim. Tad Marija ispruži svoje ruke, i podiže oči ka nebesima i reče: Evo sluškinje Gospodnje, jer ja nisam vrijedna imena gospe, neka mi bude prema tvojoj riječi.

GLAVA 10. – Josif potom dođe iz Judeje u Galileju, namjeravajući da oženi djevicu koja mu je bila zaručena, jer već tri mjeseca su prošla, i bio je početak četvrtog odkad je ona bila obećana njemu. U međuvremenu, bilo je očito od njenog izgleda da je trudna, niti je mogla sakriti to od Josifa. Jer posledično njegovim zarukama ka njoj, dolazeći ka njoj slobodno i govoreći joj više bliskije (familijarno), on nađe da je ona sa detetom. On poče onda da bude u velikoj sumnji i smetenosti, jer nije znao šta je najbolje za njega da čini. Jer, bijući pravedan čovjek, on nije hteo da je pokaže (otkrije) , niti bijući pobožan čovek, da povredi njen lijep ugled u sumnji preljuba. On dođe do zaključka, da tajno razriješi njihov ugovor, i da je pošalje od sebe tajno. I dok je mislio o ovim stvarima, gle, anđeo Gospodnji pojavi se njemu u snu, govoreći: Josife, ti sine Davidov, ne boj se, to je, nemaj sumnji o preljubi djevice, ili misli ijedno zlo o njoj, i ne boj se da uzmeš nju za ženu, jer ono što je stečeno u njoj, i koje sad slabi tvoju dušu, je djelo ne čovječje, već Svetog Duha. Jer ona sama od svih djevica će roditi Sina Božijeg, i ti češ nazvati Njegovo ime Isus, to je, Spasitelj; jer On će spasti svoj narod od njegovih greha. Stoga Josif, prema zapovedi anđela, uze devicu kao svoju ženu, međutim on nju ne pozna, već povede računa o njoj, i držao ju je u devičanstvu.(1) I deveti mjesec od njenog začeća je bio na izmaku, kad Josif, uzeći sa sobom ženu zajedno sa stvarima koje su trebale, ode u Betlehem, grad iz koga je došao. I dogodilo se, dok su bili tamo, da njeni dani behu ispunjeni da bi ona trebala roditi, i ona rodi njenog prvorođenog sina, kako su sveti evanđelisti pokazali, našega Gospoda Isusa Hrista, koji sa Ocem i Sinom (2) i Svetim duhom živi i vlada Bog od večnosti do večnosti.