Friday, December 2, 2016

Psalam 136 - Pravoslavno pjevanje

Slava Bogu uz ovo nebesno pjesmeno hvaljenje




Псалам 136

1. Славите Господа, јер је добар; јер је довијека милост његова;
2. Славите Бога над боговима; јер је довијека милост његова.
3. Славите господара над господарима; јер је довијека милост његова;
4. Онога, који један твори чудеса велика; јер је довијека милост његова;

5. Који је створио небеса премудро; јер је довијека милост његова;
6. Утврдио земљу на води; јер је довијека милост његова;
7. Створио велика видјела; јер је довијека милост његова;
8. Сунце, да управља даном; јер је довијека милост његова;

9. Мјесец и звијезде, да управљају ноћу; јер је довијека милост његова;

10. Који поби Мисир у првенцима његовијем; јер је довијека милост његова;

11. Изведе из њега Израиља; јер је довијека милост његова;
12. Руком крјепком и мишицом подигнутом; јер је довијека милост његова;

13. Који раздвоји Црвено Море; јер је довијека милост његова;
14. И проведе Израиља кроз сред њега; јер је довијека милост његова;

15. А Фараона и војску његову врже у Море Црвено; јер је довијека милост његова;

16. Преведе народ свој преко пустиње; јер је довијека милост његова;

17. Поби цареве велике; јер је довијека милост његова;
18. И изгуби цареве знатне; јер је довијека милост његова;
19. Сиона цара Аморејскога; јер је довијека милост његова;
20. И Ога цара Васанскога; јер је довијека милост његова;

21. И даде земљу њихову у достојање; јер је довијека милост његова;
22. У достојање Израиљу, слузи својему; јер је довијека милост његова;

23. Који нас се опомену у понижењу нашем; јер је довијека милост његова;
24. И избави нас од непријатеља наших; јер је довијека милост његова;

25. Који даје храну свакому тијелу; јер је довијека милост његова;
26. Славите Бога небескога; јер је довијека милост његова.




Thursday, December 1, 2016

Hijerarhija u vjeri – judaizmu, kršćanstvu i islamu

Bog je stvorio ljude jednakima, i oni su jednaki pred Bogom. Postoji sudbinska predodređenost. Razlike među ljudima prave ljudi sami. Bog odabire ljude koji drže njegove zapovijesti. Bog je od početaka, davnina izabirao pobožne, dobre ljude, proroke, poslanike, najodabranije u osobinama, koji su bili primer drugima, i usmeravali druge, pokazivali na put Božji. Tako je bilo od početaka, od Enoha, Noja, Abrahama na dalje, preko Jakova, Mojsija, Davida, Solomona, Ilije, Jahje, do Isusa i Muhameda a.s., kao poslednjeg proroka, poslanika.

Židovi, kršćani ili hrišćani i muslimani u islamu imaju istu vjeru, sve je to islam, ili judaizam, ako je na pravom Božjem putu Božjih zapovjesti, i navedeni proroci ili poslanici su braća koji su zajedno.

Razlike su u diobama, iz raznih razloga, tako da se vjera čini odjeljenom na više vjera.

Od početka Bog bira najodabranije ljude, sveštenstvo je bilo već u doba Šema koji je Melhisedek, ako i ranije, u smislu molitve i prinošenja, prinosio je još Adam i  Abel i Kain. Međutim biblijski govoreno to se vidi od šatora od sastanka i svešteničke službe Arona izbora levita, do preko izbora sudija. Kršćani ili hrišćani su preuzeli jevrejsku vjeru od Isusa koji je bio židov i koji je rekao da ništa nije došao da promjeni, dakle i dalje isto samo se nastavilo, pa otuda imamo sveštenike u hrišćanstvu ili svećenike u kršćanstvu. 

Kad se Muhamed a.s. pojavio sve je bilo isto, osim što izgleda ukinuto je sveštenstvo, ljudi su jednaki, stvar je samo ko će predvoditi molitvu vjernicima, to je činio Muhamed a.s kao imam, nadalje imam može biti svako, prednost imaju oni koji su bolji u učenju Kur'ana ili bolje poznaju vjeruju ili trebalo bi oni koji su bolji u osobinama i u svemu drugom, ljudi jedni drugima trebalo bi da daju prednost i uvažavaju, ali nije sve tako idealno, nastale su svađe od početaka u islamu, od početaka svijeta, zarad grešnosti, ljudi su se utrkivali ko će biti prvi, ko će na koga, ko će potčiniti koga komu će biti bolje, da bi nekom bilo bolje, a pitanje je šta je bolje, je li bolje ako je nekom gore.

Poslije Muhameda a.s. odmah su nastali razdori o imametu i svađe, ubistva, što se tiče titula danas u islamu, od imama, do muftija koji su bili u početku na dalje do vrhovnih poglavara, sve je to upitno ako vjera skrene, ako nije na pravom putu istini, i nema tu potčinjavanja, samo prednost u nekim vjerskim ili životnim stvarima, osnov prava iznošenja mišljenja, donošenja stvaranja dodatnih zakona odrebi, uređivanja ljudske zajednice, ali potlačivanje, negativno nikako.

Živimo u vremenu sile, ljudi su podložni, onomu što Bog je zapovjedio i što nije. Zarad grijeha pometnja je u svijetu, ispravan put je slijeđenje Božjih zapovijesti.

Prve generacije navode se kao najbolje, što svijet ide kraju sve je gore i gore, ali ne mora značit, Bog uvijek pušta zraku svjetla i normalizira stanje.

Što se tiče židova koji se mogu smatrati nekim početkom današnjih vjera, vidljivo je da grešenje snizuje čovjeka, donosi nevolju, a slijeđenje Božjih zapovijesti izbavljenje, ali nije to tako ako cela zajednica svi ljudi , ili većina skrene, pa manji broj ljudi ostane na pravom putu, kojima je teško u nevjerničkom okruženju živjeti, gde su nevjernički zakoni i bezbožnost, protiv Boga. Tu vjernicima postaje teško, i oni se moraju povući, napadani od vlasti pa i sveštenika podložnih vlasti. Tako je bilo i za vreme judejskih kraljeva, Bog je uvek kažnjavao i oslobođavao donosi spasenje u ovisnosti koliko su ljudi grešili i čistili se, a trn u oku biti ne može, Bog je zahtjevan na apsolutnoj čistoći, opraštajući grehe, kako koji, ali svaki greh, loša misao unazađuje čovekovu svetost i povezanost s Bogom, Bog to trpjeti neće, vrsni ljudi kao Enoh, Ilija su bili vrsni, čisti u potpunosti, bez prihvatanja loših misli, kao takvi uzneseni k Bogu u nebo.

Što se tiče sveštenstva u isusovih sljedbenika kršćana ili hrišćana, sveštenici koji rukopolaganjem kažu prenose pravo sveštenstva, to je fizički, međutim sveštenstvo od svet se zadobija slijeđenjem Božjih zapovijesti, posvećenjem, blagodaću, dakle Bog bira sveštenika, ne može se smatrati sveštenikom onaj ko je u osobinama loš, što imamo oduvek primer. Govorimo pravom sveštenstvu pred Bogom, dakle jedno je što Bog bira, a drugo što ljudi.

Osnov vjere je živjeti u istini, to je ulaz u vjeru.


Monday, November 14, 2016

Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno...


PSALAM 24 (23)

(4) Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo. (5) On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasitelja svoga. (6) Takav je naraštaj onih koji traže njega, koji traže lice Boga Jakovljeva.




 

Sunday, October 30, 2016

Potreba za povremenim povlačenjem iz društva

„I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.“ 
(Kur'an, sura Merjema, ajet 22.)

Čovjekovo duhovno zrenje zavisi od spoznaja koje stječe, a jedan način spoznavanja podrazumijeva usvajanje odgovarajućih informacija.

Ipak, informacije koje se usvajaju, samo su jedan dio duhovnoga zrenja, te, kao ni bilo koje drugo sredstvo, ne bi smjelo postati svrha sâmome sebi.

Bez obzira na ono što se sazna, čovjeku je potrebno, u određenim periodima, povući se jedno vrijeme, „odvojiti se“ privremeno od izvora podataka kojima je izložen. Srce i razum su takvi, bez obzira na okolnosti, potreban je protok vremena da bi se stekla autentična spoznaja. Konstantna izloženost podacima, činjenicama i zaključcima koje su donijeli drugi, bez ikakve sumnje – spriječava osobu da stekne vlastitu spoznaju problema o kojemu promišlja.

U besprekidnom prihvatanju informacija i spoznaja koje prenose drugi, osoba dolazi u opasnost, prvo, ugušiti vlastitu spsobnost promišljanja, te, drugo, i te druge lištiti jednoga novog iskustva, nuđenja vlastitoga razumijevanja stvarnosti.

Časni Hâtim el-Esamm jedne je prilike rekao:
„Zamisli da su ljudi poput vatre. Nemoj im se približavati izuzev ako imaš opravdanu potrebu za tim. A kada im se primakneš, budi na oprezu, kao što si oprezan u blizini vatre.“

Izbjegavanje vlastitoga promišljanja, može sagorjeti i toga čovjeka, ali i on, nesvjesno, može sagorjeti druge.
Uzvišeni Allah sve što je živo, stvorio je na principu vode. Stoga je najutentičniji izraz svakoga živog stvorenja – pojava njegovoga originalnog oblika vode.

U jednoj predaji, blagoslovljeni poslanik Muhammed rekao je:
„Sedmero će Allah prekriti Svojom sjenom, na Dan kada neće biti druge sjene doli Njegove: pravednoga vladara, mladića koji je odrastao u ibadetu (robovanju) prema svome Gospodaru, čovjeka čije je srce vezano za džamije, dvoje koji se vole u ime Allaha, radi Njega se sastaju, i radi Njega se razilaze, čovjeka koga zovne žensko, lijepo i plemenitog porijekla, a on kaže: 'Ja se bojim uzvišenoga Allaha.', čovjeka koji dijeli sadaku ali na način da sakrije to da dijeli, i to do te mjere da mu ljevica ne zna šta to dijeli desna ruka, čovjeka koji u osami spomene Allaha, pa mu iz očiju krenu suze.“
(hadis bilježe Buharija i Muslim, a prenosi časni Ebu Hurejre)

 http://www.znaci.com/

Saturday, October 29, 2016

Mi vam Istinu šaljemo, ali većini vam je Istina odvratna


Kraj 43. sure Az-Zuhruf - Ukras iz Kur'ana, 
o istini i nevjernima


    * 74. A nevjernici će u patnji džehennemskoj vječno ostati,
    * 75. ona im se neće ublažiti i nikakve nade u spas neće imati.
    * 76. Nismo im nepravedni bili, oni su sami sebi nepravdu nanijeli.
    * 77. Oni će dozivati: "O Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!" - a On će reći: "Vi ćete tu vječno ostati!"
    * 78. Mi vam Istinu šaljemo, ali većini vam je Istina odvratna.
    * 79. Ako oni pletu zamke, i Mi ćemo zamke njima postaviti.
    * 80. Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju? Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju.
    * 81. Reci: "Nema Milostivi djeteta, ja prvi to velim!
    * 82. Neka je uzvišen Gospodar nebesa i Zemlje, Onaj koji svemirom vlada i koji je iznad onoga kako Ga oni opisuju!"
    * 83. Zato ih ostavi neka se iživljavaju i zabavljaju dok ne dožive Dan kojim im se prijeti,
    * 84. On je Bog i na nebu i na Zemlji, On je Mudri i Sveznajući!
    * 85. I neka je uzvišen Onaj čija je vlast na nebesima i na Zemlji, i između njih, On jedini zna kada će Smak svijeta biti, i Njemu ćete se svi vratiti!
    * 86. Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju - neće se moći za druge zauzimati; moći će samo oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju.
    * 87. A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: "Allah!" Pa kuda se onda odmeću?
    * 88. I tako mi Poslanikovih riječi: "Gospodaru moj, ovo su, zaista, ljudi koji neće vjerovati!" -
    * 89. ti se oprosti od njih i reci: "Ostajte u miru!" - ta sigurno će oni zapamtiti!

Tuesday, October 18, 2016

Wednesday, October 5, 2016

Pjevanje Bigorski manastir


Nijedan pravoslavni cd nije mi donio toliko uzdaha kao nekoliko prvih pjesama sa početka ovog albuma.

 ... Today, when the holy monastic life was revived at the Bigor monastery (called St. John of the Bigor and settled in western part of the Republic of Macedonia), better and God-inspired conditions were created for the development of the Macedonian ecclesiastical singing, the so called 'Byzantine singing'. Thanks to the abbot of the Bigor monastery of St. John the Baptist, Archimandrite Parthenius and his reverend brotherhood, monastic singing is being learnt and used by many talented singers in the Macedonian Orthodox Church.

 CD1 link (flac - 415 MB):  

CD2 link (flac - 412 MB):

booklet, scans link (flac - 58 MB):