Jeremija, glava 11
1. Riječ koja dođe Jeremiji od Gospoda
govoreći:
2. Slušajte riječi ovoga zavjeta, i kazujte
ljudima Judinijem i stanovnicima Jerusalimskim.
3. I reci im: ovako veli Gospod Bog
Izrailjev: proklet da je ko ne posluša riječi ovoga zavjeta,
4. Koji zapovjedih ocima vašim kad ih izvedoh
iz zemlje Misirske iz peći gvozdene govoreći: slušajte glas moj i tvorite ovo
sve kako vam zapovijedam, pa ćete mi biti narod i ja ću vam biti Bog,
5. Da bih ispunio zakletvu kojom se zakleh
ocima vašim da ću im dati zemlju u kojoj teče mlijeko i med, kako se vidi
danas. A ja odgovorih i rekoh: amin, Gospode.
6. Potom reče mi Gospod: kazuj sve ove riječi
po gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim govoreći: slušajte riječi
ovoga zavjeta, i izvršujte ih.
7. Jer tvrdo zasvjedočavah ocima vašim od kad
ih izvedoh iz zemlje Misirske do danas, zarana jednako govoreći: slušajte glas
moj.
8. Ali ne poslušaše i ne prignuše uha
svojega, nego hodiše svaki za mislima zloga srca svojega; zato pustih na njih
sve riječi ovoga zavjeta, koji zapovjedih da vrše a oni ne vršiše.
9. Tada mi reče Gospod: buna je među ljudima
Judinijem i stanovnicima Jerusalimskim.
10. Vratili su se na bezakonja starijeh
svojih, koji ne htješe slušati mojih riječi, i idu za drugim bogovima, te im
služe; dom Izrailjev i dom Judin pokvariše zavjet moj, koji učinih s ocima
njihovijem.
11. Zato ovako veli Gospod: evo, ja ću pustiti na njih zlo, iz kojega
neće moći izaći, i vapiće k meni, ali ih neću uslišiti.
12. Tada će gradovi Judini i stanovnici
Jerusalimski ići i vapiti k bogovima kojima kade, ali im neće pomoći u nevolji
njihovoj.
13. Jer imaš bogova, Judo, koliko gradova, i
koliko ima ulica u Jerusalimu, toliko podigoste oltara sramotnijeh, oltara, da
kadite Valu.
14. Ti
se dakle ne moli za taj narod, i ne podiži vike ni molbe za njih, jer ih neću
uslišiti kad zavapiju k meni u nevolji svojoj.
15. Što će mili moj u domu mom, kad čini
grdilo s mnogima, i sveto meso otide od tebe, i veseliš se kad zlo činiš?
16. Gospod te nazva maslinom zelenom, lijepom
radi dobroga roda; ali s hukom velikoga vjetra raspali oganj oko nje, i grane
joj se polomiše.
17. Jer Gospod nad vojskama, koji te je
posadio, izreče zlo po te, za zloću doma Izrailjeva i doma Judina, koju činiše
među sobom da bi me razgnjevili kadeći Valu.
18. Gospod mi objavi, te znam; ti mi pokaza
djela njihova.
19. A ja bijah kao jagnje i tele koje se vodi
na klanje, jer ne znadijah da se dogovaraju na me: oborimo drvo s rodom
njegovijem, i istrijebimo ga iz zemlje živijeh, da mu se ime ne spominje više.
20. Ali,
Gospode nad vojskama, sudijo pravedni, koji ispituješ bubrege i srce, daj da
vidim osvetu tvoju na njima, jer tebi kazah parbu svoju.
21. Zato ovako veli Gospod za Anatoćane, koji
traže dušu tvoju govoreći: ne prorokuj u ime Gospodnje, da ne pogineš od naših
ruku;
22. Zato ovako veli Gospod nad vojskama: evo,
ja ću ih pohoditi; mladići će njihovi izginuti od mača, sinovi njihovi i kćeri
njihove izginuće od gladi.
23. I neće biti od njih ostatka; jer ću
pustiti zlo na Anatoćane kad ih pohodim.
No comments:
Post a Comment