Ova knjižica je pregled po milenijumima od Adama, do Isusa, dakle pregled dešavanja od Praotaca sa proširenim pregledom dešavanja u vreme Isusa i sa ovde mojim naglaskom na apostolima za koje koliko sam vidio teško da koji nije bio ubijen. Knjigu je pisao jedan Kršćan, što je dato u tekstu.
https://www.sacred-texts.com/chr/bct/index.htm
Preuzimanje
https://drive.google.com/file/d/18rLTDiQ2GZe7fGy6CzyJvlCDRdmMrBz3/view?usp=sharing
Učenje Apostola
U to vreme Hrist je bio uzet k svome Ocu, i kako su apostoli
primili dar Duha; Propisi i Zakoni Crkve; gde je svaki apostol otišao, i odakle
zemlje na teritoriji Rimljana su primili uredbe sveštenstva.
U godini tri stotine i trideset i devetoj kraljevstva Grka,
u mjesecu Heziranu, na četvrti dan istoga, koji je prvi dan sedmice, na kraju
Pentakosta – na isti dan dođoše učenici iz Nazareta Galileje, gde začeće našega
Gospoda se dogodilo, na goru koja se zove po tome Mjesto Maslina, Gospod bijući
sa njima, ali nije im bio vidljiv. I u vreme rane zopre Gospod podiže svoje
ruke, i položi ih na glave jedanaest učenika, i
dade im dar sveštenstva. I odjednom svetao oblak primi ga. I oni videše
ga dok je on išao u nebo. I On sjede nadesno svoga oca. I oni hvališe Boga jer
oni su videli Njegovo uspenje kao što im je on rekao, i oni se radovaše jer su
primili Desnu Ruku koja im je dodijelila svećenstvo kuće Mojsija i Arona.
I od tamo oni odoše u grad, i nastaviše u gornju sobu – ta u
kojoj je Gospod služio pashu sa njima, i u mestu gde pitanja su postavljana.
Tko je ko će izdati Gospoda. Također su pitali Kako će propovijedati Evanđelje
u svijetu, I, kako unutar gornje sobe tajna tijela i krvi našega Gospoda počela
je da prevladava u svijetu, tako također od tamo je učenje Njegova
propovijedanja počelo da ima vlast u svijetu.
I, kadasu učenici bili bačeni u ovu pometnju, kako da
propovijedaju Njegovo Evanđelje ljudima stranih jezika koji su im bili
nepoznati, i govorili su ovako jedan drugomuIako smo pouzdani da Krist će
izvesti našim rukama velika dela i čuda u prisustvu stranih ljudi čiji jezik mi
ne znamo, i koji sami su također neiskusni u našem jeziku, opet tko će ih
naučiti i učiniti da razumiju da je po imenu Hrista koji je razapet da ova velika
dela i čuda su učinjena, - dok, ja kažem učenici su zaokupljeni tim mislima,
Simon Cefa usta, i reče im Bračo, ova stvar, kako čemo propovijedati Evanđelje
nije do nas, već do našega Gospoda, jer On zna kako je moguće za nas da
propovijedamo Njegovo evanđelje u svijetu, i mi se uzdamo u Njegovu brigu za
nas, koju On je obečao nama, govoreći Kada ja uziđem mome Ocu Ja ću vam poslati
Duha, Parakleta, da On nauči vas svemu što treba da znate, i da učinite znanim.
I dok Simon Cefa je govorio ove stvari svojim drugovima
apostolima, i podsjećao ih, tajanstven glas su čuli, i lijep miris, koji je
stran svijetu, disao je nad njima, i jezici vatre, između glasa i mirisa,
dođoše sa neba prema njima, i osvjetli i sjede na svakoga od njih, i , prema
jeziku koji je svaki od njih pojedinačno primio, tako je on pripravio sebe da
ide u zemlju u kojoj taj jezik je govoren i čuo se.
I, istim darom Duha koji je dat njima u taj dan, oni
odrediše Odredbe i Zakone – kakvi su bili u skladu sa Evanđeljem njihova
propovijedanja, i sa istinitim i vjernim učenjem njihova učenja—
1. Apostoli stoga postaviše. Molite se prema istoku jer, kao
munje koje osvetljavaju od istoka i vide se na zapadu, tako će dolazak Sina
čovjećjeg biti Matej 2427 da ovim mi znamo i razumemo da On će se pojaviti od
istoka iznenada.
2 Apostoli nadalje utvrdiše u prvi dan sedmice da bude
služba, i čitanjew Svetog Pisma, i ljevanice (pričest, žrtva) jer u prvi dan
sedmice naš Gospod usta sa mjesta mrtvih i u prvi dan sedmice On usta nad
svijetom, i u prvi dan sedmice On je uzašao na nebo, i u prvi dan sedmice On će
se pojaviti na kraju sa anđelima nebeskim.
3. Apostoli nadalje utvrdiše Na četvrti dan sedmice neka
bude služba jer na taj dan naš Gospod učini otkrivenje njima o Njegovu
iskušenju, i Njegovu stradanju, i Njegovu raspeću, i Njegovoj smrti, i Njegovu
uskrsenju, i učenici behu zbog toga u tugi.
4. Apostoli nadalje odrediše Na predvečerje Subote, u deveti
čas, da bude služba jer ono što je govoreno u četvrti dan sedmice o stradanju
Spasitelja se dogodilo u isto večer, svjetovi i stvorenja drhte, a zvijezde u
nebesima potamne.
5. Apostoli nadalje odrediše Neka budu starješine i đakoni,
kao Leviti; i subđakoni, kao oni koji nose posude dvora svetišta Gospodnjeg; i
nadglednik, koji će također biti Vodić svih ljudi, kao Aron, glava i upravitelj
svih sveštenika i Levita celoga grada.
6. Apostoli potom odrediše Slavite dan Bogojavljenja
Spasitelja, koji je glavni od praznika Crkve, u šesti dan kasnijeg Kanuna, u
dugom broju Grka.
7. Apostoli nadalje utvrdiše Četrdeset dana prije dana muke
Spasiteljeve postite, i potom slavite dan muke, i dan uskrsenja jer naš Gospod
također je, praznik Gospodnji, postio četrdeset dana; i Mojsije i Ilija, koji
su bili zaodjenuti ovom tajnom, tako je svaki postio četrdeset dana, i potom
behu slavljeni.
8. Apostoli potom odrediše Na završetku celoga Svetoga Pisma
neka Evanđelje se čita, kao bijuči pečat svih Svetih Spisa, i neka ljudi
slušaju ga stojeći na nogama jer je Evanđelje iskupljenje svih ljudi.
9. Apostoli nadalje odrediše Na kraju pedeset dana nakon
Njegova uskrsnuća učinite sječanje na Njegovo uznesenje ka Njegovu slavnu Ocu.
10. Apostoli odrediše da, pored Starog Zavjeta, i Proroka, i
Evanđelja, i Djela (njihovih podviga), ništa ne bude čitano na propovjedaonici
crkve.
11. Apostoli dalje odrediše Tkogod je neupoznat sa vjerom
Crkve i putevima i zakonima koji su određeni, neka ne bude vođa i vladar, i tko
god je upoznat sa njima i ode od njih, neka ne bude sluga ponovo jer, ne bijući
iskren u svojoj službi, on je lagao.
12. Apostoli nadalje utvrdiše Tkogodse zakune, ili laže, ili
nosi krivo svedočanstvo, ili naginje ka vračarima i bajačima i Haldejcima, i
stavlja poverenje u sudbinu i rođenje, koje drže čvrsto ne znajući Boga – neka
on također, kao čovjek koji ne pozna Boga, bude otpušten iz službe, i ne služi
više.
13. I apostoli nadalje utvrdiše ako ima ijedan čovjek koji
je podeljen u mislima dotičući se službe, i koji je ne slijedi čvrstom voljom,
neka ovaj čovjek ne služi ponovo jer Gospod službe nije služen od njega sa čvrstom
voljom, i on vara čovjeka samo, a ne i Boga, pred kojim lukavi naumi ne pomažu.
14.Apostoli nadalje
odrediše Tkogod posuđuje i prima kamatu, i uključen je u trgovinu i požudu,
neka ovaj čovjek ne služi više, niti nastavi u službi.
15. Apostoli nadalje
utvrdiše Da tkogod voli Židove, kao Iskariota, koji je bio njihov prijatelj,
ili pagane, koji voli stvoreja umjesto Stvoritelja, -- ne treba da uđe među
njih i služi, i štaviše, da ako bude spreman među njima, oni ne treba da
dozvole mu da ostane, već da on treba biti odvojen između njih, i da ne služi s
njima ponovo.
16. Apostoli nadalje
utvrdiše Da,ako iko od židova ili između pagana dođe i pridruži se njima, i
nakon što se pridružio sa njima okrene se i ode nazad opet na stranu na kojoj
je ranije stajao, i ako on opet se vrati i dođe k njima drugi put – on ne treba
da bude primljen, već da, prema strani na kojoj je bio ranije, tako da oni koji
ga znaju pogledaju na njega.
17 Apostoli nadalje
utvrdiše Da ne treba biti dozvoljeno Vodiću da obavlja stvari koje se odnose na
Crkvu odvojeno od onih koji služe sa njim, već da on treba da izda zapovijed sa
savjetom njih svih, i da samo bude urađeno što svi od njih u čemu se slože i ne
odobre.
18 Apostoli nadalje
utvrdiše Kada god iko ode sa ovoga svijeta sa dobrim svedočanstvom vjere
Hristove, i sa nevoljom nošene zarad Njegova imena, učinite spomen na njih na
dan u koji su umrli.
19. Apostoli dalje
utvrdiše U službi Crkve ponavljajte hvale Davidove dan za danom jer zbog ovog
govorenja Ja ću blagosloviti Gospoda u sva vremena, i u sva vremena Njegove
hvale će biti u mojim ustima; i ovo Po danu i po noći ću razmišljati i
govoriti, i učiniti moj glas da bude čujen pred Vama.
20 Apostoli nadalje
utvrdiše Ako iko liši sebe bogatstva i ne trči za dobitkom novca, neka ti ljudi
budu izabrani i predati na službu oltaru.
21 Apostoli nadalje
odrediše Neka svaki svećenik koji slučajno stavi drugoga u okove suprotno
pravdi primi kaznu koja je prava; i neka onaj koji je bio vezan primi okove ako
je bio pravo vezan.
22 Apostoli dalje
odrediše Ako bude viđen da onaj koji je uobičajio da čuje razloge pokaže
delimično, i oglasi nedužnog krivim i krivog nedužnim, neka oni nikad više ne
čuju drugi povod tako primajući prijekor njihovog dela, kako je prikladno.
23 Apostoli dalje
odrediše Neka oni koji su pametni i uzvišeni ne budu drski hvalisanjem da budu
pridodati službi zbog ove riječi. Ono što je uzvišeno među ljudima je odvratno
pred Bogom, i zbog njih je rečeno ja ću uzvratiti onima koji razmeću se.
24 Apostoli nadalje
odrediše Neka bude vladar nad starješinama koji su u selima, i neka bude
priznat kao glava njih svih, ka čijoj ruci sviju njih će biti traženo za
Samuela također tako posjećuje od mjesta do mjesta i vlada.
25 Apostoli nadalje
utvrdiše Da oni kraljevi koji potom uzveruju u Hrista bude im dozvoljeno da idu
gore i stoje pred oltarom zajedno sa Vođama Crkve jer David također, i oni koji
su bili sa njim, odoše i stadoše pred oltar.
26 Apostoli nadalje
odrediše Da nijedan čovjek ne usuđuje se činiti ništa od vlasti svećenstva što
nije u skladu sa pravdom i pravičnošću, već u skladu sa pravdom, i slobodno od
delimične krivnje, neka sve stvari budu urađene.
27 Apostoli nadalje
utvrdiše Neka kruh Pričesti (žrtve) bude stavljen na oltar na dan u koji je
pečen, a ne nekoliko dana potom – stvar koja nije dozvoljena.
I sve ove stvari su
apostoli odredili, ne za sebe, već za one koji će doći nakon njih – jer oni su
bili uplašeni da u vremenu koje dolazi vukovi obuku ovčju odeću odkako za njih
Duh, Paraklet, koji je u njima, je dovoljno da, čak da je On odredio te zakone
njihovim rukama, tako bi On vodio ih zakonito. Jer oni, koji su primili od
našega Gospodina silu i vlast, nemaju potrebe ove zakone da utvrde za njih od
drugih. Jer Pavao također, i Timotej, dok su išli iz mesta u mesto u zemlji
Siriji i Ciliciji, predadoše ove iste Zapovijesti i Zakone apostolima i
starješinama onih koji su bili pod rukom apostola,za crkve zemalja u kojima su
propovedali i objavljivali Evanđelje.
Učenici, štaviše,
nakon što su odredili ove Uredbe i Zakone, nisu prestajali od propovijedanja
Evanđelja, ili od čudesnih močnih dela koje Gospod je učinio njihovim rukama.
Jer mnogo ljudi se sakupilo oko njih svaki dan, koji verovahu u Krista, i oni
dolaziše njima iz drugih gradova, i slušali su njihove riječi i primali ih.
Nikodem također, i Gamaliel, upravitelji sinagoge židova, uobičajavali su
dolaziti apostolima u tajnosti, slažući se sa njihovim učenjem. Juda, još, i
Levi, i Peri, i Josif, i Justus, sinovi Hananije,i Kajafa i Aleksandar
sveštenici – oni također su uobičajavali dolaziti do apostola noću, priznajući
Hrista da On je Sin Božij, ali oni su se bojali ljudi spostvena naroda, tako da
nisu otkrivali njihove misli prema učenicima.
I apostoli primali su
ih blago, govoreći im, Nemojte, zbog srama i straha od ljudi, izgubiti vaše
spasenje pred Bogom, niti imajte krv Hrista traženu od vas; kao vaši oci, koji
su uzimali na njih jer to nije prihvatljivo pred Bogom, da, dok ste, u
tajnosti, sa Njegovim obožavateljima, trebate ići i udružiti se sa ubicama Njegova
obožavanoga Sina. Kako očekujete da vaša vjera bude prihvaćena sa onima koji su
istiniti, dok ste sa onima koji su krivi. Ali pripada vam, kao ljudima koji
veruju u Krista, da priznate otvoreno vjeru koju mi propovedamo.
I, kada su oni čuli
ove stvari od Učenika, ti sinovi sveštenika,svi od njih jednako, plakaše pred
svim apostolima, Mi priznajemo i verujemo u Krista koji je razapet, i mi
priznajemo da On je od večnosti Sin Božiji, a oni koji su se usudili da razapnu
Njega mi se odričemo. Mi sveštenici
naroda u tajnosti priznajemo Hrista, ali, zarad upravljanja među ljudima koji
vole, oni nisu voljni priznati otvoreno, i oni su zaboravili ono što je pisano
O znanju je On Gospod, i pred Njim ne pomožu lukavi naumi.
I , kad njihovi oci
su čuli ove stvari od njihovih sinova,oni postaše veoma neprijateljski ka njima
ne uistinu jer su verovali u Hrista, već jer su izjasnili se i govorili
otvorenom mišlju njihovih otaca pred sinovima njihova naroda.
Ali oni koji su
verovali prikloniše se apostolima, i nisu se odvajali od njih, jer su videli
da, štagod su učili mnoštvo, oni sami su sprovodili u praksu pred svim ljudima,
i, kada nevolja i progon nasta protiv učenika, oni se radovahu da budu u
patnjama sa njima, i primiše sa zadovoljstvom udarce i zatvor zbog priznanja
njihove vjere u Krista, i svih dana njihova života oni su propovijedali Hrista
pred židovima i Samarićanima.
I nakon smrti
apostola tamo behu Vođe i Vladari u crkvama, i štogod apostoli su predali im
oni su primili od njih, oni su nastavili da uče mnoštvo kroz celo vreme njihova
života. Oni također, opet, na njihovoj smrti predadoše i dadoše njihovim
učenicima nakon njih štagod su primili od apostola, također što je Jakov
napisao iz Jerusalema, i Simon iz grada Rima, i Ivan iz Efesa, i Marko iz Aleksandrije
Velike, i Andrej iz Pirgije, i Luka iz Maćedonije, i Juda Toma iz Indije da
poslanice apostola bude primljene i čitane u crkvama koje su bile u svakome
mestu, baš kao dostignuća njihovih Dela, koje Luka napisa, su čitani; da ovim
apostoli budu znani, i proroci, i Stari Zavjet i Novi; da tako bude viđena
jedna istina objavljena u njima svima da jedan Duh govori u njima svima, od
jednoga Boga koga svi obožavaju i svi propovijedaju. I razne zemlje primile su
njihovo učenje. Sve, stoga, što je govoreno od našega Gospodina posredstvom
apostola, i što apostoli su predali njihovim učenicima, je bilo vjerovano i
primljeno u svakoj zemlji, djelovanjem našega Gospoda, koji je reako njima Ja
sam sa vama, čak do kraja sveta; Vođe sporeći se sa židovima iz knjige proroka,
i boreći se sa zastranelim paganima sa strašnim velikim delima koje su oni
učinili u ime Krista. Jer svi ljudi su, čak one koji žive u drugim zemljama,
mirno primili Evanšđelje Krista, i oni koji su postali ispovjednici plakaše pod
njihovim progonom. Ovaj naš progon danas će biti na našu korist, da ne budemo
kažnjeni, jer smo ranije bili i sami progonitelji. Jer bili su neki od njih
protiv kojih smrt mača je bila naređena, i bili su neki od kojih se uzelo sve
šta su posedovali, i pustili ih. I više nesreća usta protiv njih, bogatija i
veća je njihova zajednica postala, i sa zadovoljstvom u njihovim srcima oni su
primili smrt svake vrste. I po naređenju sveštenstvu, koje apostoli sami su
primili od Gospoda, je njihovo Evanđelje otišlo njegovim putem brzo u četiri
ugla svijeta. I uzajamnim posjetama oni su služili jedan drugom.
1. Jerusalem je
primio određenje svećenstva, i cela zemlja Palestina, i delovi osvojeni od
Samarićana, i delovi osvojeni od Filisteja, i zemlja Arabljana,i Fenikija, i
ljudi Cezareje, od Jakova, koji je bio vladar i vođa u crkvi apostola koja je
sagrađena u Zionu.
2. Aleksandrija Velika, i Teba, i celi unutrašnji Egipat, i
sva zemlja Pelusiuma, protežući se daleko do granica Indije, primila je
apostolske uredbe i sveštenstvo od Marka evanđelista, koji je bio vladar i
vodić tamo u crkvi koju je izgradio, u kojoj, također on je služio.
3. Indija, i sve zemlje koje joj pripadaju i okolne, čak do
najdaljeg mora primili su apostolska uređenja svećenstva od Jude Tome, koji je
bio vodić i vladar u crkvi koju je izgradio tamo, u kojoj je također služio.
4. Antiohija, i Sirija, i Cilicija, i Galatia, čak do
Pontusa, primili su apostolska postavljenja sveštenstva od Simona Cefe, koji
sam je položio temelje crkve tamo, i bio je sveštenik i služio tamo do vremena
kada je otišao od tamo u Rim zarad Simona vrača, koji je zavodio narod Rima sa
svojim čaranjima.
5. Grad Rim, i cela Italija, i Španija, i Britanija, i
Galija, zajedno sa svim ostalim zemljama okolo njih, primili su apostolska nameštenja
sveštenstva od Simona Cefe, koji je otišao iz Antiohije, i on je bio vodić
tamo, u crkvi koju je izgradio tamo, i u mjestima okolnim.
6. Efes, i Tesalija (Solun), i cela Azija, i sva zemlja
Korinćana, i sva Ahaja i delovi okolo, primili su apostolske uredbe za
sveštenstvo od Ivana Evanđeliste, koji je nagnuo se na grudi našega Gospodina,
koji sam je izgradio crkvu tamo, i služio u njegovoj službi Vođe koju je držao
tamo.
7. Nikeja, i Nikomedija, i sva zemlja Bitunije, i Unutarnja
Galatija, i okolna područja, primili su apostolsko uređenje svećenstva od
Andreja, brata Simona Cefe, koji je sam bio Vođa i Vladar u crkvi koju je
izgradio tamo, i bio sveštenik i služio tamo.
8. Vizantija, i sva zemlja Trakija, i delovi okolni do
velike rijeke, granice koja odvaja od varvara, primili su apostolska uređenja
sveštenstva od Luke apostola, koji sam je izgradio crkvu tamo, i služio tamo u
njegovoj službi Vladara i Vođe koju je držao tamo.
9 Edesa, i sve zemlje okolne koje su bile na svim stranama,
i Zoba, I Arabija, i sav sever, i okolne regije, i jug, i sva područja na
granici Mezopotamije, primili su apostolska postavljenja svećenstva od Adeja
(Tadeja) apostola, jednoga od sedamdeset i dvoje apostola, koji sami učiniše
učenike tamo, i izgradiše crkvu tamo, i on je bio sveštenik i služio tamo u
njegovoj službi Vodića koju je držao tamo.
10. Cela Perzija, od Asiraca, i od Armenije, i od Medije, i
od zemalja okolo Babilona, Huziti i Gelae, daleko do granica Indije, i daleko
do zemlje Gog i Magog, i štaviše sve zemlje na svim stranama, primili su
apostolska postavljenja sveštenstva od Ageja, izrađivača svile, učenika Adeja
apostola.
Ostali drugovi apostola, štaviše odoše do dalekih zemalja
barbara, i oni učiniše učenike od mjesta do mjesta i prolazili su; i tamo oni
služili su njihovo propovijedanje, i tamo se dogodio njihov odlazak sa ovoga
svijeta, njihovi učenici nakon njih nastavljajući sa radom do današnjega dana,
niti je bilo ijedne izmene ili dodatka učinjenog od njih u njihovom
propovijedanju.
Luka, štaviše, evanđelista imao je takvu marljivost da je
napisao podvige u Delima Apostolskim, i uredne i zakone službe njihova
sveštenstva, i gde svaki od njih ode. Njegovim radom, kažem, Luka je napisao
sve ove stvari, i više nego ove, i on ih je stavio u ruku Priskusa Akuilusa,
njegova učenika, i oni su ga pratili do dana njegove smrti, kao što je Timotej
i Erastur iz Lustre, i mEnej, prvi učenik apostola, pratio Pavla dok nije uzet
u gradu Rimu jer je podnio Tertulusa govornika.
I Nero Cezar pogubi mačem Simona Cefu u gradu Rimu.
Anti-Nikejski Oci, Vol. 8. , https://www.newadvent.org/fathers/0854.htm
