Hijerarhija u vjeri – judaizmu, kršćanstvu i islamu

Bog je stvorio ljude jednakima, i oni su jednaki pred Bogom. Postoji sudbinska predodređenost. Razlike među ljudima prave ljudi sami. Bog odabire ljude koji drže njegove zapovijesti. Bog je od početaka, davnina izabirao pobožne, dobre ljude, proroke, poslanike, najodabranije u osobinama, koji su bili primer drugima, i usmeravali druge, pokazivali na put Božji. Tako je bilo od početaka, od Enoha, Noja, Abrahama na dalje, preko Jakova, Mojsija, Davida, Solomona, Ilije, Jahje, do Isusa i Muhameda a.s., kao poslednjeg proroka, poslanika.

Židovi, kršćani ili hrišćani i muslimani u islamu imaju istu vjeru, sve je to islam, ili judaizam, ako je na pravom Božjem putu Božjih zapovjesti, i navedeni proroci ili poslanici su braća koji su zajedno.

Razlike su u diobama, iz raznih razloga, tako da se vjera čini odjeljenom na više vjera.

Od početka Bog bira najodabranije ljude, sveštenstvo je bilo već u doba Šema koji je Melhisedek, ako i ranije, u smislu molitve i prinošenja, prinosio je još Adam i  Abel i Kain. Međutim biblijski govoreno to se vidi od šatora od sastanka i svešteničke službe Arona izbora levita, do preko izbora sudija. Kršćani ili hrišćani su preuzeli jevrejsku vjeru od Isusa koji je bio židov i koji je rekao da ništa nije došao da promjeni, dakle i dalje isto samo se nastavilo, pa otuda imamo sveštenike u hrišćanstvu ili svećenike u kršćanstvu. 

Kad se Muhamed a.s. pojavio sve je bilo isto, osim što izgleda ukinuto je sveštenstvo, ljudi su jednaki, stvar je samo ko će predvoditi molitvu vjernicima, to je činio Muhamed a.s kao imam, nadalje imam može biti svako, prednost imaju oni koji su bolji u učenju Kur'ana ili bolje poznaju vjeruju ili trebalo bi oni koji su bolji u osobinama i u svemu drugom, ljudi jedni drugima trebalo bi da daju prednost i uvažavaju, ali nije sve tako idealno, nastale su svađe od početaka u islamu, od početaka svijeta, zarad grešnosti, ljudi su se utrkivali ko će biti prvi, ko će na koga, ko će potčiniti koga komu će biti bolje, da bi nekom bilo bolje, a pitanje je šta je bolje, je li bolje ako je nekom gore.

Poslije Muhameda a.s. odmah su nastali razdori o imametu i svađe, ubistva, što se tiče titula danas u islamu, od imama, do muftija koji su bili u početku na dalje do vrhovnih poglavara, sve je to upitno ako vjera skrene, ako nije na pravom putu istini, i nema tu potčinjavanja, samo prednost u nekim vjerskim ili životnim stvarima, osnov prava iznošenja mišljenja, donošenja stvaranja dodatnih zakona odrebi, uređivanja ljudske zajednice, ali potlačivanje, negativno nikako.

Živimo u vremenu sile, ljudi su podložni, onomu što Bog je zapovjedio i što nije. Zarad grijeha pometnja je u svijetu, ispravan put je slijeđenje Božjih zapovijesti.

Prve generacije navode se kao najbolje, što svijet ide kraju sve je gore i gore, ali ne mora značit, Bog uvijek pušta zraku svjetla i normalizira stanje.

Što se tiče židova koji se mogu smatrati nekim početkom današnjih vjera, vidljivo je da grešenje snizuje čovjeka, donosi nevolju, a slijeđenje Božjih zapovijesti izbavljenje, ali nije to tako ako cela zajednica svi ljudi , ili većina skrene, pa manji broj ljudi ostane na pravom putu, kojima je teško u nevjerničkom okruženju živjeti, gde su nevjernički zakoni i bezbožnost, protiv Boga. Tu vjernicima postaje teško, i oni se moraju povući, napadani od vlasti pa i sveštenika podložnih vlasti. Tako je bilo i za vreme judejskih kraljeva, Bog je uvek kažnjavao i oslobođavao donosi spasenje u ovisnosti koliko su ljudi grešili i čistili se, a trn u oku biti ne može, Bog je zahtjevan na apsolutnoj čistoći, opraštajući grehe, kako koji, ali svaki greh, loša misao unazađuje čovekovu svetost i povezanost s Bogom, Bog to trpjeti neće, vrsni ljudi kao Enoh, Ilija su bili vrsni, čisti u potpunosti, bez prihvatanja loših misli, kao takvi uzneseni k Bogu u nebo.

Što se tiče sveštenstva u isusovih sljedbenika kršćana ili hrišćana, sveštenici koji rukopolaganjem kažu prenose pravo sveštenstva, to je fizički, međutim sveštenstvo od svet se zadobija slijeđenjem Božjih zapovijesti, posvećenjem, blagodaću, dakle Bog bira sveštenika, ne može se smatrati sveštenikom onaj ko je u osobinama loš, što imamo oduvek primer. Govorimo pravom sveštenstvu pred Bogom, dakle jedno je što Bog bira, a drugo što ljudi.

Osnov vjere je živjeti u istini, to je ulaz u vjeru.

Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno...

PSALAM 24 (23)

(4) Onaj u koga su ruke čiste i srce nedužno: duša mu se ne predaje ispraznosti, i ne kune se varavo. (5) On blagoslov prima od Jahve i nagradu od Boga, Spasitelja svoga. (6) Takav je naraštaj onih koji traže njega, koji traže lice Boga Jakovljeva.




 

Potreba za povremenim povlačenjem iz društva

„I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.“ 

(Kur'an, sura Merjema, ajet 22.)

Čovjekovo duhovno zrenje zavisi od spoznaja koje stječe, a jedan način spoznavanja podrazumijeva usvajanje odgovarajućih informacija.

Ipak, informacije koje se usvajaju, samo su jedan dio duhovnoga zrenja, te, kao ni bilo koje drugo sredstvo, ne bi smjelo postati svrha sâmome sebi.

Bez obzira na ono što se sazna, čovjeku je potrebno, u određenim periodima, povući se jedno vrijeme, „odvojiti se“ privremeno od izvora podataka kojima je izložen. Srce i razum su takvi, bez obzira na okolnosti, potreban je protok vremena da bi se stekla autentična spoznaja. Konstantna izloženost podacima, činjenicama i zaključcima koje su donijeli drugi, bez ikakve sumnje – spriječava osobu da stekne vlastitu spoznaju problema o kojemu promišlja.

U besprekidnom prihvatanju informacija i spoznaja koje prenose drugi, osoba dolazi u opasnost, prvo, ugušiti vlastitu spsobnost promišljanja, te, drugo, i te druge lištiti jednoga novog iskustva, nuđenja vlastitoga razumijevanja stvarnosti.

Časni Hâtim el-Esamm jedne je prilike rekao:

„Zamisli da su ljudi poput vatre. Nemoj im se približavati izuzev ako imaš opravdanu potrebu za tim. A kada im se primakneš, budi na oprezu, kao što si oprezan u blizini vatre.“

Izbjegavanje vlastitoga promišljanja, može sagorjeti i toga čovjeka, ali i on, nesvjesno, može sagorjeti druge.

Uzvišeni Allah sve što je živo, stvorio je na principu vode. Stoga je najutentičniji izraz svakoga živog stvorenja – pojava njegovoga originalnog oblika vode.

U jednoj predaji, blagoslovljeni poslanik Muhammed rekao je:

„Sedmero će Allah prekriti Svojom sjenom, na Dan kada neće biti druge sjene doli Njegove: pravednoga vladara, mladića koji je odrastao u ibadetu (robovanju) prema svome Gospodaru, čovjeka čije je srce vezano za džamije, dvoje koji se vole u ime Allaha, radi Njega se sastaju, i radi Njega se razilaze, čovjeka koga zovne žensko, lijepo i plemenitog porijekla, a on kaže: 'Ja se bojim uzvišenoga Allaha.', čovjeka koji dijeli sadaku ali na način da sakrije to da dijeli, i to do te mjere da mu ljevica ne zna šta to dijeli desna ruka, čovjeka koji u osami spomene Allaha, pa mu iz očiju krenu suze.“

(hadis bilježe Buharija i Muslim, a prenosi časni Ebu Hurejre)

 http://www.znaci.com/

Mi vam Istinu šaljemo, ali većini vam je Istina odvratna

Kraj 43. sure Az-Zuhruf - Ukras iz Kur'ana, 
o istini i nevjernima

    * 74. A nevjernici će u patnji džehennemskoj vječno ostati,

    * 75. ona im se neće ublažiti i nikakve nade u spas neće imati.

    * 76. Nismo im nepravedni bili, oni su sami sebi nepravdu nanijeli.

    * 77. Oni će dozivati: "O Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!" - a On će reći: "Vi ćete tu vječno ostati!"

    * 78. Mi vam Istinu šaljemo, ali većini vam je Istina odvratna.

    * 79. Ako oni pletu zamke, i Mi ćemo zamke njima postaviti.

    * 80. Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju? Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju.

    * 81. Reci: "Nema Milostivi djeteta, ja prvi to velim!

    * 82. Neka je uzvišen Gospodar nebesa i Zemlje, Onaj koji svemirom vlada i koji je iznad onoga kako Ga oni opisuju!"

    * 83. Zato ih ostavi neka se iživljavaju i zabavljaju dok ne dožive Dan kojim im se prijeti,

    * 84. On je Bog i na nebu i na Zemlji, On je Mudri i Sveznajući!

    * 85. I neka je uzvišen Onaj čija je vlast na nebesima i na Zemlji, i između njih, On jedini zna kada će Smak svijeta biti, i Njemu ćete se svi vratiti!

    * 86. Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju - neće se moći za druge zauzimati; moći će samo oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju.

    * 87. A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: "Allah!" Pa kuda se onda odmeću?

    * 88. I tako mi Poslanikovih riječi: "Gospodaru moj, ovo su, zaista, ljudi koji neće vjerovati!" -

    * 89. ti se oprosti od njih i reci: "Ostajte u miru!" - ta sigurno će oni zapamtiti!

Pjevanje Bigorski manastir

 

Nijedan pravoslavni cd nije mi donio toliko uzdaha kao nekoliko prvih pjesama sa početka ovog albuma.

 ... Today, when the holy monastic life was revived at the Bigor monastery (called St. John of the Bigor and settled in western part of the Republic of Macedonia), better and God-inspired conditions were created for the development of the Macedonian ecclesiastical singing, the so called 'Byzantine singing'. Thanks to the abbot of the Bigor monastery of St. John the Baptist, Archimandrite Parthenius and his reverend brotherhood, monastic singing is being learnt and used by many talented singers in the Macedonian Orthodox Church.

 CD1 link (flac - 415 MB):  

https://drive.google.com/file/d/0BzhmzRBJA-azeERiWGhmR2xkMUU/edit?usp=sharing

CD2 link (flac - 412 MB):

https://drive.google.com/file/d/0BzhmzRBJA-azRXZZanU1aTZFd0k/edit?usp=sharing

booklet, scans link (flac - 58 MB):

https://drive.google.com/file/d/0BzhmzRBJA-azblBLZy0yWUdGb1E/edit?usp=sharing

 

Monasi manastira Visoki Dečani - Molebni kanon svetom kralju Stefanu Dečanskom

 

Год издания: 2003

Аудиокодек: FLAC (*.flac)

Битрейт аудио: lossless

Продолжительность: 00:53:29

Треклист:

01. klepalo 1:37

02. „Blagosloven Bog nas...“ (Psalam 142) 1:41

03. „Bog Gospod...“, tropar 2:10

04. „Pomiluj me Boze“ (Psalam 50) 1:37

05. kanon, 1. pesma 1:27

06. kanon, 3. pesma 2:21

07. mala jektenija 0:58

08. kondak, „Drugoga Konstantina...“ 0:30

09. kanon, 4. pesma 1:14

10. kanon, 5. pesma 1:15

11. kanon, 6. pesma 2:10

12. mala jektenija 0:57

13. kondak, „Kao car...“ 1:14

14. prokimen i Jevandelje 2:59

15. „Slava... i sada...“, stihira „Danas zapadna strana“ 2:01

16. „Spasi Boze narod svoj...“ 2:13

17. kanon, 7. pesma 1:23

18. kanon, 8. pesma 1:21

19. kanon, 9. pesma 1:28

20. „Dostojno jest“ 0:46

21. Velicanija 2:06

22. „Sve vojske angelske“ 1:58

23. trisveto 1:48

24. suguba jektenija 2:29

25. otpust 1:08

26. Stihira srpskim svetiteljima 6:10

27. „Hvalite Gospoda...“ (1. glas) 6:18

torrent

 http://rutracker.org/forum/viewtopic.php?t=4338836

 

Bog ne pomaže lošem narodu

Jeremija, glava 11

1. Riječ koja dođe Jeremiji od Gospoda govoreći:

2. Slušajte riječi ovoga zavjeta, i kazujte ljudima Judinijem i stanovnicima Jerusalimskim.

3. I reci im: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: proklet da je ko ne posluša riječi ovoga zavjeta,

4. Koji zapovjedih ocima vašim kad ih izvedoh iz zemlje Misirske iz peći gvozdene govoreći: slušajte glas moj i tvorite ovo sve kako vam zapovijedam, pa ćete mi biti narod i ja ću vam biti Bog,

5. Da bih ispunio zakletvu kojom se zakleh ocima vašim da ću im dati zemlju u kojoj teče mlijeko i med, kako se vidi danas. A ja odgovorih i rekoh: amin, Gospode.

6. Potom reče mi Gospod: kazuj sve ove riječi po gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim govoreći: slušajte riječi ovoga zavjeta, i izvršujte ih.

7. Jer tvrdo zasvjedočavah ocima vašim od kad ih izvedoh iz zemlje Misirske do danas, zarana jednako govoreći: slušajte glas moj.

8. Ali ne poslušaše i ne prignuše uha svojega, nego hodiše svaki za mislima zloga srca svojega; zato pustih na njih sve riječi ovoga zavjeta, koji zapovjedih da vrše a oni ne vršiše.

9. Tada mi reče Gospod: buna je među ljudima Judinijem i stanovnicima Jerusalimskim.

10. Vratili su se na bezakonja starijeh svojih, koji ne htješe slušati mojih riječi, i idu za drugim bogovima, te im služe; dom Izrailjev i dom Judin pokvariše zavjet moj, koji učinih s ocima njihovijem.

11. Zato ovako veli Gospod: evo, ja ću pustiti na njih zlo, iz kojega neće moći izaći, i vapiće k meni, ali ih neću uslišiti.

12. Tada će gradovi Judini i stanovnici Jerusalimski ići i vapiti k bogovima kojima kade, ali im neće pomoći u nevolji njihovoj.

13. Jer imaš bogova, Judo, koliko gradova, i koliko ima ulica u Jerusalimu, toliko podigoste oltara sramotnijeh, oltara, da kadite Valu.

14. Ti se dakle ne moli za taj narod, i ne podiži vike ni molbe za njih, jer ih neću uslišiti kad zavapiju k meni u nevolji svojoj.

15. Što će mili moj u domu mom, kad čini grdilo s mnogima, i sveto meso otide od tebe, i veseliš se kad zlo činiš?

16. Gospod te nazva maslinom zelenom, lijepom radi dobroga roda; ali s hukom velikoga vjetra raspali oganj oko nje, i grane joj se polomiše.

17. Jer Gospod nad vojskama, koji te je posadio, izreče zlo po te, za zloću doma Izrailjeva i doma Judina, koju činiše među sobom da bi me razgnjevili kadeći Valu.

18. Gospod mi objavi, te znam; ti mi pokaza djela njihova.

19. A ja bijah kao jagnje i tele koje se vodi na klanje, jer ne znadijah da se dogovaraju na me: oborimo drvo s rodom njegovijem, i istrijebimo ga iz zemlje živijeh, da mu se ime ne spominje više.

20. Ali, Gospode nad vojskama, sudijo pravedni, koji ispituješ bubrege i srce, daj da vidim osvetu tvoju na njima, jer tebi kazah parbu svoju.

21. Zato ovako veli Gospod za Anatoćane, koji traže dušu tvoju govoreći: ne prorokuj u ime Gospodnje, da ne pogineš od naših ruku;

22. Zato ovako veli Gospod nad vojskama: evo, ja ću ih pohoditi; mladići će njihovi izginuti od mača, sinovi njihovi i kćeri njihove izginuće od gladi.

23. I neće biti od njih ostatka; jer ću pustiti zlo na Anatoćane kad ih pohodim.