Arapsko Evanđelje detinjstva Spasitelja

 

Arapsko Evanđelje detinjstva Spasitelja

 

Napomena prevodioca:

(Ovo Evanđelje je istovetno po sadržaju kao -  Prvo Evanđelje o detinstvu Isusa Hrista - Petovekovni sastav Tominih tekstova)

 

U IME Oca, i Sina, i Svetoga Duha, jedinoga Boga

 

Sa pomoću i milošću Svevišnjeg počinjemo da pišemo knjigu čuda našega Gospoda i Učitelja i Spasitelja Isusa Hrista, koje je zvano Evanđelje Detinjstva: u miru Gospodnjem. Amen.

1Mi nalazimo (1) šta slijedi u knjizi Josifa visokog sveštenika, koji je živeo u vreme Krista. Neki kažu da je on Kajafa. (2) On je rekao šta je Isus govorio, i uistinu, kad je On ležao u kolijevki rekao je Mariji svojoj majci: Ja sam Isus, Sin Božij, Onaj koji zna, koga si ti rodila, kako anđeo Gabriel ti objavi, i moj Otac koji posla me zarad spasenja svijeta.

2 U tri stotine i devetoj godini ere Aleksandra, Augustus je dao naredbu, da svaki čovjek treba biti upisan u svom rodnom mjestu. Josif stoga usta, i uzeći Mariju svoju suprugu, ode do (3) Jerusalema, i dođe u Betlehem, da bude upisan zajedno sa svojom obitelji u rodnom gradu. I došavši do pećine, Marija reče Josifu da vrijeme rođenja je došlo, i da ona ne može ići u grad, već, reče ona, hajdemo u ovu pećinu. Ovo je bilo u sumrak. I Josif ode i požuri da ide za ženom koja bi bila blizu njoj. Kad, zatim, on je bio zauzet oko toga, on vide hebrejsku stariju ženu koja pripada Jerusalimu, i reče: Dođi ovamo, moja dobra ženo, i idi u ovu pećinu, u kojoj je žena blizu svoga vremena.

3. Zato, nakon zalaska sunca, stara žena, i Josif sa njom, dođoše do pećine, i oboje uđoše. I gle, bila je ispunjena sa svjetlom mnogo ljepša nego svjetlost lampi i sviječa. (4) i mnogo sjajnije nego svjetlost sunca. Dijete, umotano u povoje je dojilo grudi Gospe Marije njegove majke, bijući u štali. I kad oboje behu čudili se svjetlu, stara žena upita Gospu Mariju: Jesi li ti majka od ovog djeteta? I kad Gospa Marija reče da jest, ona reče: Ti nisi uopće kao kćeri Evine. Gospa Marija reče: Tako kako moj sin nije jednak među djecom, tako njegova majka nije jednaka među ženama. Stara žena odgovori: Moja gospođo, Ja sam došla da uzmem platu: Bila sam dugo vremena oduzeta. Naša gospođa Gospa Marija reče joj: Stavi tvoje ruke na moje dete. I stara žena učini tako, i bi odmah izlečena. Tad ona ode, govoreći: Odsele ja ću biti čuvar i sluga ovoga deteta sve dane moga života.

4 Potom dođoše pastiri, i kad su upalili vatru, i bili radovali se uveliko, pojavi se njima sila nebeska slaveći Boga Svevišnjeg. I dok su pastiri činili isto, pećina je u to vreme bila kao hram gornjeg svijeta, jer i nebeski i zemaljski glasovi su slavili i veličali Boga zarad rođenja Gospoda Hrista. I kad ta stara hebrejka žena vidje pojavu tih čuda, ona zahvali Bogu, govoreći: Ja ti zahvaljujem, O Bože, Bože Izraela, jer moje oči su videle rođenje Spasitelja svijeta.

5. U vreme obrezanja, to je, osmi dan, kad je došao, dijete je bilo obrezano po zakonu. Zato su ga obrezali u pećini. I stara hebrejska žena uze komad kožice, ali neki kažu da je uzela pupčanu vrpcu, i stavila je u staklenku od starog nardovog ulja. I ona je imala sina, trgovac pomastima, i dade je njemu, govoreći: Gledaj da ne prodaš ovu staklenku od masti narda, čak ni za tri stotine dinara (5) da ti se ponudi za nju. A ovo je teglica koju Marija grešnica je kupila i posula na glavu i stopala našega Gospoda Isusa Hrista, koju potom ona obrisa sa kosom glave. (1) Deset dana kasnije, oni ga uzeše u Jerusalem, i u četrdesetom danu (2) nakon njegova rođenja oni odnesoše ga u hram, i postaviše ga pred Gospoda, i prinesoše žrtve za Njega, prema zapovijestima zakona Mojsijevog, koje je: Svaki muški koji otvori utrobu će biti zvan svecem Božjim. (3)

6. Tad stari Simeon vide ga da sija kao stup svjetlosti, kad Gospa Marija, Njegova djevica majka se radovala nad Njim, noseći ga u naručju. I anđeli, slaveći ga, stajahu oko njega u krugu, kao čuvari života stojeći do kralja. Simeon stoga ode u žurbi do Gospoe Marije, i sa rukama raširenim pred nju, reče Gospodu Hristu: Sad, O moj Gospodine, pusti Tvoga slugu da ode u miru, prema Tvojoj riječi, jer moje oči su vidjele Tvoju samilost, koje si pripravio zarad spasenja svih ljudi, svjetlost svih naroda, i slavu Tvome narodu Izraelu. Hana također, proročica, bi prisutna, i dođe, dajući hvale Bogu, i zovuči Gospou Mariju blaženom. (4)

7 I bilo je to, kad Gospod Isus je bio rođen u Betlehemu Jude, u vreme kralja Heroda, gle, magi dođoše iz istoka u Jerusalem, kako je Zaratustra (5) predvidio, i bili su sa njima darovi, zlato, i tamjan, i smirna. I oni se pokloniše Njemu, i predstaviše mu njihove darove. Tad Gospoa Marija uze jedan od povoja, i, zarad malenkosti njenih sredstava, dade njima , i oni primiše ga od nje sa največom počasti. I u isti čas pojavi se njima anđeo u obliku te zvijezde koja ih je ranije vodila na njihovom putovanju, i oni odoše, slijedeći vodstvo svetlosti, dokle su došli u njihovu zemlju. (6)

8 I njihovi kraljevi i upravitelji dođoše do njih, pitajući šta se videli ili učinili, kako su otišli i vratili se, šta su ponijeli sa sobom. I oni pokazahu im povoje koje Gospa Marija im je dala. Zbog čega oni proslaviše praznik i prema njihovom običaju, upališe vatru i obožavahu je, i baciše te povoje u nju, i vatra ih uhvati i obuhvati. I kada vatra je prestala, oni uzeše povoje tačno kakvi su bili ranije, kao da ih vatra nije ni takla. Zbog čega oni počeše da ih ljube, i da stavljaju na njihove glave i njihove oči, govoreći: Ovo uistinu je istina bez sumnje. Sigurno je velika stvar da vatra nije mogla da spali i uništi ih. Oni ih tad uzeše, i sa največom počašću položiše među svoja blaga.

9 A kad Herod vidje da magi su ga napustili, i nisu mu se vratili, on pozva sveštenike i mudrace, i reče im. Pokažite mi gde Hrist treba biti rođen. I oni odgovoriše, U Betlehemu Jude, on poče da misli da stavi Gospoda Isusa Hrista na smrt. Tad pojavi se anđeo Gospodnji Josifu u snu, i reče: Ustani, uzmi dečaka i njegovu majku, i idi u Egipat. (7) On usta, zato, prema pijetlu, i krene.

10. Dok je on razmišljao kako da ide na put, jutro dođe na njega nakon što je malen put prešao. I sad se približavao velikomu gradu, u kojem je bio idol, kojemu drugi idoli i bogovi egipćana prinosiše darove i obećanja. I tamo stajaše pred ovim idolom sveštenik koji mu je služio, koji, koliko često je Satana progovorio iz idola, izvjestio je stanovnike Egipta i njihove oblasti. Ovaj sveštenik je imao sina, tri godine stara, opsjednutog sa nekoliko demona, i on je činio mnoge govore i izgovore, i kad ga demoni uzeše, on podra svoju odeću, i osta go, i bacao je kamenje na ljude. I tamo bi bolnica u tom gradu posvećena tome idolu. I kad Josif i Gospa Marija su došli do grada, i okrenuli se ustranu u tu bolnicu, građani su se veoma bojali, i svi upravitelji i sveštenici idola dođoše zajedno do tog idola, i rekoše mu: Koja uznemirenost i urnebes je ovo koja je digla se u našoj zemlji? Idol im odgovori: Bog je došao ovdje tajno, koji je Bog uistinu, niti ijedan bog pored Njega nije vrijedan obožavanja, jer On je uistinu Sin Božiji. I kad ova zemlja je postala svesna Njegova prisustva, drhtala je na Njegovom dolasku, i bi pokrenuta i udarena, i mi besmo neizmerno se bojali od veličine Njegove moči. I u istome času taj idol pade dole, i na njegov pad, stanovnici Egipta i drugi, potrčaše zajedno.

11 I sin sveštenika, njegova uobičajena bolest kad je došla na njega, ušao je u bolnicu, i tamo dođe do Josifa i Gospu Mariju, od kojih svi pobegoše. Gospa Marija je oprala odeću Gospoda Isusa, i raširila je preko nekog drveta. Taj demonizovan dečak, potom, dođe i uze jednu od odeće, i stavi na svoju glavu. Tad demoni, leteći u obliku vrana i zmija, počeše da izlaze iz njegovih usta. Dečak, bio je odmah izlečen na zapovest Gospoda Hrista, počeo je da slavi Boga, i potom da daje hvale Gospodaru koji ga je izlečio. I kad njegov otac vidje povraćeno zdravlje, Moj sine, reče on, šta ti se dogodilo? I kako si izliječen? Sin odgovori: Kad demoni su me bacili na zemlju, ja odoh u bolnicu, i tamo nađoh uvaženu ženu sa dečakom, čija upravo oprana odeća koju je bacila na neka drva, jednu od tih ja uze i stavih na moju glavu, i demoni me napustiše i pobjegoše. Na ovo otac se uveliko radovao, i reče: Moj sine, je li moguće da ovaj dečak je Sin živoga Boga koji je stvorio nebesa i zemlju: jer kad on dođe nada nas, idol je slomljen, i svi su bogovi pali, i propali zarad moči njegove veličine.

12 Ovde je ispunjeno proročanstvo koje kaže, Iz Egipta ja pozvah moga sina. (1) Josif uistinu, i Marija, kad su čuli da taj idol je pao i stradao, drhtaše i behu se bojali. Tad oni rekoše: Kad mi besmo u zemlji Izrael, Herod je mislio da stavi Isusa na smrt, i zarad toga ubio svu decu Betlehema i njegovih granica, i nema sumnje da egipćani, ubrzo kako su čuli da ovaj idol je slomljen, će nas spaliti vatrom. (2)

13. Idući od tamo, oni dođoše do mjesta gde behu razbojnici koji su opljačkali nekoliko ljudi i njihovu prtljagu i odeću, i svezali ih. Tad razbojnici su čuli veliki zvuk, kao zvuk dolaska velikog kralja koji izlazi iz grada sa vojskom, i njegove kočije i njegovi bubnjevi; i na ovo razbojnici behu ustrašeni, i ostaviše sav njihov plijen. I njihovi zarobljenici ustaše, odvezaše jedni drugima okove, povratiše svoj prtljag i odoše dalje. I kad oni videše Josifa i Mariju kako dolaze do mjesta, oni rekoše njima: Gde je taj kralj, na čije čujenje veličanstvenog zvuka čijim dolaskom razbojnici nas ostaviše, tako da smo pobegli sigurno? Josif odgovori im: On će doći iza nas.

14 Potom oni dođoše u drugi grad, gde je bila demonizovana žena koju Satana, prokleti odmetnik, je opsjeo, kad na jednoj prilici ona je izašla noću po vodu. Nije mogla niti nositi odeću, niti živeti u kući, i koliko često su je vezali sa lancima i okovima, oni bi ih lomila, i bežala gola u pusta mesta, i stajući na raskršćima i grobljima, ona je bacala kamenje na ljude, i donosila mnogo teške nesreće na njene prijatelje. I kad je Gospa Marija vidjela ju, ona se sažali, i na ovo Satana odmah ostavi je, i uteče u obliku mladića, govoreći: Teško meni od tebe, Marija, i od tvoga sina. Tako da žena je izlečena od njenih muka, i vratila se sebi, ona je pocrvenila zarad svoje nagosti, izbegavajući od pogleda ljudi, otišla je kući svojim prijateljima,. I nakon što je stavila na sebe odeću, ona iskaza stvar svome ocu i njenim prijateljima, i kako su oni bili upravitelji grada, oni primiše Gospu Mariju i Josifa sa velikom čašću i gostoljubivošću.

15 Na dan poslije, bijući opskrbljeni od njih sa namirnicama za njihov put, oni odoše, i u večer u taj dan stigoše u drugi grad, u kojem su proslavljali venčanje, ali umećem prokletoga Satane i delima vračara, mlada je postala nema, i nije mogla izgovoriti ni reč. I nakon što je Gospa Marija ušla u grad, noseći njenog sina Gospoda Hrista, ta nijema mlada vidje je, i raširi svoje ruke prema Gospodu Hristu, i povuče ga ka njoj, i uze ga u njene ruke, i držala ga je blizu i ljubila ga, i nagnula se na njega, pomerajući svoje telo nazad i napred. Odmah čvor njenog jezika je bio opušten, i njene uši behu otvorene, i ona dade hlavu i slavu Bogu, jer je On povratio je zdravlju. I tu noć stanovnici toga grada uzvikivali su radosno, i mislili su da Bog i Njegovi anđeli su sišli među njih.

16 Tamo oni ostaše tri dana, bijući držani u velikoj časti, i živeći veličanstveno. Potom bijući opskrbljeni od njih sa zalihama za njihov put, oni odoše i dođoše u drugi grad, u kojem, jer je bio veoma naseljen, oni misliše da prenoće. I bila je u tom gradu izvrsna žena, i jednom, kad je otišla do rijeke da se okupa, gle, prokleti Satana, u obliku zmije, poskoči na nju, i ovije se oko njenog stomaka, i koliko često je noć dolazila, on ju je teško mučio. Ova žena, videći gospođu Gospu Mariju , i dete, Gospoda Hrista, u njenom naručju, bila je udarena sa čežnjom za Njim, i reče gospođi Gospi Mariji: O gospođo, daj mi to dete, da mogu da ga nosim, i poljubim. Ona stoga dade Njega ženi, i kad On bi dat njoj, Satana je ostavi, i uteče i ostavi je, niti je žena ikad videla ga nakon toga dana. Zbog čega svi koji su bili prisutni slaviše Boga Svevišnjeg, i ta žena darivala ih je darovima.

17 Dan poslije, ista žena uze mirisne vode da opere Gospoda Isusa, i nakon što ga je oprala, ona uze vode sa kojom je išla, i posu je na devojku koja je živela tamo, čije telo je bilo belo sa gubom, i opra ju sa tim. I ubrzo čim je ovo učinjeno, devojka je bila očišćena od njene gube. I gradski ljhudi rekoše: Nema sumnje da Josif i Marija i taj dečak su bogovi, ne ljudi. I kad oni su bili se spremali da idu od njih, devojka koja se mučila pod gubom dođe njima, i upita ih da joj daju da ide sa njima.

18. Kad su joj dali dozvolu, ona ode sa njima. I potom oni dođoše u grad, u kojem je bio dvorac najčuvenijeg princa, koji je držao kuću za zabavu stranaca. Oni se okrenuše u ovo mesto, a devojka ode do prinčeve žene, i ona nađe je kako plače i tužnu, i ona upita zašto ona plače. Ne budi iznenađena, reče ona, na mojim suzama, jer sam obuzeta velikom nesrećom, koju dosad nisam izdržala da kažem ikomu. Možda, reče devojka, ako je otkriješ meni, ja ću imati lijek za nju. Sakri ovu tajnu, tad, odgovori princeza, i ne reci nikom. Ja sam bila udata za ovoga princa, koji je kralj i vladar nad mnogim gradovima, i živeh dugo s njim, ali od mene nije imao sina. I kad na kraju ja rodih mu sina, on bi gubav, i ubrzo kako on vide ga, on se okrene sa gnušanjem i reče mi: Ili ga ubi, ili daj mu dojilju da bude izveden u neko mesto sa koga ga nikad više neću čuti. Nakon ovog  ja ne mogu imati ništa sa tobom, i nikad te više neću videti. Zarad ovog nisam znala šta da radim, i ja bih preplavljena sa tugom. Jao! Moj sine. Jao! Moj mužu. Nisam li rekla tako? Reče devojka. Našla sam lijek za tvoju bolest, i reći ću ti. Jer ja sam također imala gubu, ali sam očišćena od Boga, koji je Isus, sin Gospe Marije. I žena je pitala ju gde ovaj Bog je o kojem ona je pričala. Ovdje, sa tobom, reče devojka: On živi u istoj kući. Ali kako je moguće? Reče ona. Gdje je on? Tamo, reče devojka,su Josif i Marija; a dete koje je sa njima se zove Isus; i On je tak koji me izlečio od moje bolesti i mojih muka. Ali na koji način, reče ona, si ti izlečena od tvoje gube? Nečeš li mi reći to? Zašto ne? Reče devojka. Ja dobih od Njegove majke vodu u kojoj On je bio kupan, i posuh je po sebi, i tako sam očišćena od moje gube. Tad princeza ustane, i pozva ih da iskoriste njenu gostoljubivost. I ona pripravi sjajnu gozbu za Josifa u velikom skupu ljudi tog mjesta. I na slijedeći dan ona uze mirisnu vodu sa kojom je okupan Gospod Isus, i potom pospe istu vodu preko njenog sina, koga je ona uzela sa sobom, i odmah njen sin je bio očišćen od njegove gube. Zato, pevajući hvale i slavu Bogu, ona reče: Blagoslovena je majka koja te rodila, O Isuse, da li tako čistiš one koji dijele istu prirodu sa tobom sa vodom u kojoj je tvoje tijelo bilo oprano? Pored toga, ona darivala je velike darove gospođi Gospi Mariji, i posla je dalje sa velikom čašću.

19. Dolazeći potom u drugi grad, oni su želeli da provedu noć u njemu. Oni se okrenuše ustranu, zato, do kuće čovjeka koji je upravo vjenčan, ali koji, pod uticajem vradžbine, nije mogao da uživa svoju ženu, i kad su oni proveli tu noć sa njim, njegovi okovi behu odrešene. I u svitanje, kad su se spremali za put, mladoženja nije ih htio pustiti, i pripremio je za njih veliko slavlje.

20. Oni krenuše, stoga, sledeći dan, i kako su došli blizu drugoga grada, oni videše tri žene kako plaču dok su izlazile iz groblja. I kad Gospa Marija vidje ih, ona reče devojci koja ju je pratila: Pitaj ih šta je sa njima, ili koja nesreća ih je snašla. I na devojkina pitanja oni nisu odgovarali, već pitaše nasuprot:  Odakle ste vi, i gde idete? Jer dan je već prošao, i noć dolazi brzo. Mi smo putnici, reče devojka, i tražimo kuću za odmor u kojoj možemo provesti noć. Oni rekoše: Idi s nama, i provedi noć sa nama. Oni su slijedili ih, stoga, i behu dovedeni u novu kuću sa sjajnim ukrasima i nameštajem. Bila je zima, i devojka, idući u sobu ovih žena, nađe ih opet plačući i jadikujući. Tamo stajaše pored njih mazga, pokrivena sa tkaninom od zlata, i sezam je stavljen pred njega, i žene su ga ljubile, i dajući mu hranu. I devojka reče: Kakva je to sve muka, moje dame, oko ove mazge? One odgovoriše sa suzama, i rekoše: Ova mazga, koju vidiš, je bio naš brat, rođen od iste majke sa nama. I kad naš otac umre, i ostavi nam veliko bogatstvo, i ovog jedinog brata, mi učinismo naše najbolje da ga oženimo, i pripremali smo svadbu za njega, po običaju ljudi. Ali neke žene, pokrenute uzajamnom ljubomorom, začarale su ga nepoznatim nama, i jedne noći , malo prije svitanja, kad vrata naše kuće behu zatvorena, mi videsmo da ovaj naš brat je pretvoren u mazgu, i ti sad gledaš ga. I mi smo tužne, kako vidiš, nemajući oca da nas uteši, nema mudra čoveka, ni čarobnjaka, niti vračara u ovomu svetu kojemu nismo slali, ali ništa nije učinjeno za nas dobro. I koliko često kako naša srca su obuzeta tugom, mi ustajemo i idemo sa našom majkom ovde, i plačemo na grobu našega oca, i vračamo se.

21. I kad devojka ču ove stvari, Budi ohrabrena, reče ona, i ne plači; jer lijek za tvoju nesreću je blizu, pored tebe je, i usred tvoje vlastite kuće. Jer ja također sam bila gubava, ali kad videh tu ženu, i uz nju to mlado dete, čije ime je Isus, ja posuh moje tijelo sa vodom sa kojom Njegova majka ga je prala, i ja bih izlečena. I ja znam da On može izlečiti tvoju nesreću također. Ali ustani, idi do Marije moje gospođe, dovedi nju u svoju kuću, i reci joj svoju tajnu, i preklinji i moli ju da ima sažaljenja na tebe. Nakon što je žena čula devojčine riječi, ona ode žurno do Gospe Marije, i dovede je u njenu sobu, i sjede dole pred nju plačući, i govoreći: O naša gospođo, Gospo Marija, imaj sažaljenja na tvoje sluškinje: jer nitko nema stariji od nas, i nema glave porodice, je ostao – niti otac niti brat – da živi sa nama; ali ova mazga koju vidiš je naš brat, i žene su ga učinile takvim kakvim vidiš vradžbinom. Mi molimo te, zato, imaj sažaljenja na nas. Tad, žaleći njihovu sudbinu, Gospa Marija uze Gospoda Isusa, i stavi ga na mazgina leđa, i ona je plakala kao i druge žene, i reče Isusu Hristu: Jao! Moj sine, izliječi ovu mazgu Tvojom moči, i učini ga čovekom obdarenim razumom kakav je bio ranije. I kad ove riječi behu izgovorene od Gospe Marije, njegov oblik bi promenjen, i mazga posta mlad čovek, bez ijednog nedostatka. Tad on i njegova majka i njegove sestre pokloniše se Gospi Mariji, i podigoše dečaka iznad svojih glava, i počeše da ga ljube, govoreći: Blagoslovena je ona koja te je rodila, O Isuse, O Spasitelju svijeta, blagoslovene su oči koje uživaju sreću viđenja Tebe.

22 Štaviše, obe sestre rekoše njihovoj majci: Naš brat uistinu, pomoću Gospoda Isusa Hrista, i spasonosnim delovanjem ove devojke, koja pokaza nam Mariju i njenog sina, je uzdignut u ljudski oblik. Sad, uistinu, budući da naš brat je neoženjen, bilo bi dobro za nas da mu damo kao ženu ovu devojku, njegovu slugu. I pitajući Gospu Mariju, i primajući pristanak, oni učiniše divnu svadbu za devojku; i njihova tuga bi promenjena u radost, i udarajući njihove grudi plešući, počeše biti radosne, da se vesele, da uzvikuju, i pjevaju – ukrašene, na račun njihova velikog radovanja, u najdivniju i raskošnu odeću. Tad one počeše da recitiraju pesme i slave, i da govore: O Isuse, sine Davidov, koji okrečeš žalost u radost, i tugovanje u veselje! I Josif i Marija ostaše tamo deset dana. Potom oni odoše, sa velikom čašću od tih ljudi, koji poželeše im sretan put, i od ispračanja, i od njihovog oproštaja vratiše se plačući, naročito devojka.

23. I okrečući se od ovog mjesta, oni dođoše do pustinje, i čuvši da je opustošena od razbojnika, Josif i Gospa Marija odlučiše da pređu ovu oblast po noći. Ali dok su išli napred, gle, videli su dva razbojnika kako leže na putu, i uzduž njih velik broj razbojnika, koji behu njihovi drugovi, kako spavaju. Sad ta dva razbojnika, u čije ruke su oni pali, behu Tit i Dumahus. Titus stoga reče Dumahus: Ja molim te da pustiš ove osobe da idu slobodno, tako da naši drugovi ih ne vide. I Dumahus odbi, Titus mu reče opet: Uzmi sebi četrdeset drahmi od mene, i drži to kao zalog. U isto vreme on je ispružio njemu pojas koji je on imao oko struka, da ga drži od otvaranja njegovih usta ili govora. I Gospa Marija, videći da razbojnik im je učinio ljubaznost, reče mu: Gospod Bog će držati te za Njegovu desnu ruku, i dati će ti oproštaj tvojih grehova. I Gospod Isus odgovori, i reče Njegovoj majci: Trideset godina odavde, O moja majko, židovi će me razapeti u Jerusalemu, i ova dva razbojnika će biti podignuti na krst zajedno sa mnom, Tit na moju desnu ruku i Dumahus na levo, i nakon toga dana Titus će ići preda mnom u raj. I ona reče: Bog neka drži ovo od tebe, moj sine. I oni odoše odatle prema gradu idola, koji , kako su prilazili blizu njega, bi promenjen u brda peska.

24. Stoga su se okrenuli tome javoru koji je sad zvan Matarea, (1) i Gospod Isus iznese u Matareji izvor u kojem Gospa Marija je oprala svoju košulju. I od mirisa Gospoda Isusa koje ona posu tamo, balzam bi se stvorio u toj oblasti.

25. Odatle oni dođoše dole u Memfis, i videše faraona, i ostaše tamo tri godine u Egiptu, i Gospod Isus učini u Egiptu veoma mnogo čuda koja nisu zapisana niti u Evanđelju detinjstva niti u savršenom (potpunom) Evanđelju.

26. I na kraju treće godine On se vrati iz Egipta. I kad su stigli u Judeju, Josif se bojao da uđe, ali čuvši da Herod je mrtav, i da Arhelaj njegov sin ga je naslijedio, on se uistinu bojao, ali ode u Judeju. I anđeo Gospodnji pojavi se njemu, i reče, O Josif, idi u grad Nazaret, i tamo boravi. Čudesno uistinu, da Gospod svijeta bi trebao biti tako nošen i vođen kroz svijet!

27. Potom, idući u grad Betlehem, oni videše tamo mnoge i tužne bolesti kako zaražuju oči dece, koja su umirala od posljedica. I žena je bila tamo sa bolesnim sinom, kome, sad blizu smrti, ona dovede Gospi Mariji, koja ga vide dok je kupala Isusa Hrista. Tad reče žena njoj: O moja Gospo Marija, pogledaj na moga sina, koji se muči pod teškom bolešću. I Gospa Marija posluša ju, i reče: Uzmi malo te vode u kojem sam oprala svoga sina, i pospi ga sa tim. Ona stoga uze malo vode, kako je Gospa Marija joj rekla, i pospe po svome sinu. I kad ovo bi učinjeno bolest se smanji, i nakon spavanja malo, od usta iz sna siguran i čio. Njegova majka radujući se ovome, opet ga uze do Gospe Marije. I ona reče joj: Daj hvalu Bogu, jer On je izliječio ovog tvoga sina.

28. Bila je u istome mjestu druga žena, susjeda njena čiji sin je kasnije bio povratio zdravlje. I kako je njen sin mučio se pod istom bolešću, i njegove oči behu skoro slepe, ona je plakala noću i danju. I majka djeteta koje je bilo izliječeno reče joj: Zašto ne uzmeš tvog sina do Gospe Marije, i kao što sam ja učinila kad je on bio blizu smrti? I on je postao dobar sa tom vodom sa kojom tijelo njenog sina Isusa je okupano. I kad je žena čula ovo od nje, ona također ode i uzme nešto iste vode, i opra svoga sina sa njom, i njegovo telo i njegove oči behu odmah dobre. Ona također, kad je dovela svoga sina ka njoj, otkrila je njoj sve šta se dogodilo, Gospa Marija je naredila da da hvalu Bogu za njenog sina povrat zdravlja, i da ne kaže nikomu o ovome.

29. Bile su u istomu gradu dve žene, žene jednoga čovjeka, svaka je imala sina bolesna od vrućice. Jedna se zvala Marija, i njenog sina ime je Kleopa. Ona ustane i uze njenog sina, i ode do Gospe Marije, majke Isusove, i ponudi joj lijepi ogrtač, govoreći: O moja Gospo Marija, uzmi ovaj ogrtač, za njega daj mi mali povoj. Marija učini tako, i majka Kleopa ode dalje, i napravi košulju od toga, i stavi na njenog sina.  Tako je on bio izlečen od njegove bolesti, ali sin njene suparnice umre. Odatle se pružila mržnja među njima, i kako su činile kućne radove sedmično, i kako je bio red Marijin majke Kleope, ona je zagrejala peć da peće hljeb, i idući dalje da donese grudvu koju je mijesila, ona ostavi njenog sina Kleopu pored pećnice. Njena suparnica videći ga sama – i peć je bila veoma vruća sa vatrom plamtjela pod njom – uhvati ga i baci ga u peć, i ode. Marija vračajući se, i videći njenog sina Kleopu kako leži u pećnici i smije se, i peć prilično hladnu, kao da nema vatre da nije ni došla blizu, znala je da njena suparnica je bacila ga u vatru. Ona ga izvuče, potom, i uze ga do Gospe Marije, i reče njoh šta se dogodilo njemu. I ona reče: Drži mir, i ne reci nikomu o ovome, jer se bojim za tebe ako otkriješ. Nakon ovoga njena suparnica ode do bunara da dovuče vode, i videći Kleopu kako se igra pored bunara, i nikoga blizu, i uhvati ga i baci ga u bunar, i dođe kući sama. I kad neki ljudi su išli do bunara po vodu videše dečaka kako sjedi na površini vode, i tako oni odoše dole i izvukoše ga. I oni behu obuhvačeni sa velikim poštovanjem prema tome dečaku, i hvališe Boga. Tad dođe njegova majka, i uze ga sebi, i ode plačući do Gospe Marije, i reče: O moja gospo, vidi šta je moja suparnica učinila mome sinu, i kako je ona bacila ga u bunar, ona će biti sigurna da uništi ga neki dan ili drugi. Gospa Marija reče njoj: Bog će osvetiti te na njoj. Potom, kad njena suparnica ode do bunara da donese vode, njena noga bi upetljana u uže, i ona pade u bunar. Neki ljudi dođoše da izvuku je van, ali nađoše njenu lubanju slomljenu i njene kosti razbijene. Tako ona umre bijednom smrću, i u njoj je došlo govorenje: Oni koji su kopali bunar dubok, pali su u jamu koju su pripremili. (1)

30. Druga žena tamo je imala sinove blizance koji su obolili, i jedan od njih umre, i drugi je bio na poslednjem dahu. I njegova majka, mplačući, podiže ga, i odnese ga Gospi Mariji, i reče: O moja gospo, pomozi mi i pritekni mi. Jer imala sam dva sina, i upravo sam sahranila jednoga, i drugi je na tački smrti. Vidi kako ja idem da te molim i da molim Boga. I ona poče da govori: O Gospodaru, Ti si saosječajan i milostiv i pun ljubavi. Ti si mi dao dva sina, od kojih Ti si uzeo jednoga, ovoga barem ostavi mi. Zbog toga Gospa Marija, videći jačinu njenog plakanja, imala je saosječanje na nju, i reče: Stavi tvoga sina u krevet moga sina, i pokrij ga sa njegovom odećom. I kad je ona stavila ga u krevet u kojem Hrist je ležao, on je već zatvorio svoje oči u smrti; ali čim je miris odeće Gospoda Isusa Hrista je dostigao dečaka, on otvori njegove oči, i zovuči svoju majku glasno, on upita za kruh i uze ga i pojede. Tad njegova majka reče: O Gospo Marija, sada znam da moč Božja stanuje u tebi, tako da tvoj sin liječi one koji učestvuju u istoj prirodi sa njim, uskoro kako su takli njegovu odeću. Ovaj dečak je bio izlečen je onaj koji u Evanđelju je zvan Vartolomej.

31 Štaviše, bila je gubava žena, i ona ode do Gospe Marije, majke Isusa i reče: Moja gospo, pomozi mi. I Gospa Marija odgovori: Koju pomoć tražiš? Je li zlato ili srebro? Ili je li da tvoje telo bude čisto od gube? I žena upita: Tko može dati mi ovo? I Gospa Marija reče joj: Sačekaj malo, dok ne operem moga sina Isusa, i stavim ga u krevet. Žena je čekala, kako Marija joj je rekla, i kad je stavila Isusa u krevet, ona ispruži ženi vodu u kojoj je oprala svoje telo, i reče: Uzmi malo ove vode, i pospi po telu. I skoro kako je učinila tako, ona bi očišćena, i dade slavu i hvalu Bogu.

32. Stoga, nakon što je bila sa njom tri dana, ona ode, i dolazeći u grad,vidje tamo jednog od upravitelja, koji je vjenčavao kćer drugoga upravitelja. Ali kad on vidje ženu, on je gledao između njenih očiju i znak gube u obliku zvijezde, i tako vjenčanje bi razrešeno, i posta ništavan i izbegnut. I kad ta žena vidje ih u tom stanju, plačući i shrvani sa tugom, ona upita za uzrok njihove tuge. A oni rekoše: Ne pitaj za naše stanje, jer nikomu živomu mi ne možemo reći našu tugu, i nikomu već nama možemo je otkriti. Ona ih je poticala, i molila ih da veruju njoj, govoreći da ona treba možda da im kaže za lijek. I kad oni pokazahu njoj devojku, i znak gube koji se pojavio između njenih očiju, ubrzo kako je vidjela, žena reče: Ja također,koju vidite ovde, mučila sam se od iste bolesti, kad, usled nekog posla koji dođe na mom putu, odoh u Vitlejem. Tamo idući u pećinu, videh ženu zvanu Marija, čiji sin je onaj koji je zvan Isus, i kad ona vidje da sam ja gubava, ona se sažali na mene, i dade mi vodu sa kojom je ona oprala telo svoga sina. Sa njom ja posuh moje telo, i izađe čisto. Tad žena reče joj: Nečeš li ti, O gospo, ustati i ići sa nama, i pokazati nam Gospu Mariju? I ona se složi: i oni ustanu i odoše do Gospe Marije, noseći sa njima divne darove. I kad su ušli, i predstavili njoj darove, oni pokazahu njoj gubavu devojku koju su doveli. Gospa Marija stoga reče: Neka samilost Gospoda Isusa Hrista siđe na vas; i dajući njima također vode u kojoj je ona oprala telo Isusa Hrista, ona odredi jadnoj ženi da bude okupana u njoj. I kad je ovo učinjeno, ona bi odmah izlečena, i oni, svi koji su stajali, hvališe Boga. Radosno stoga se vratiše u njihov grad, slaveći Gospodina za ono što On učini. I kad je upravitelj čuo da njegova žena je bila izlečena, on uze je kući, i učini drugo venčanje, i dade hvalu Bogu za oporavak zdravlja njegove žene.

33. Bila je tamo također mlada žena unesrećena od Satane; taj prokleti jadni stalno se pojavljivao njoj u obliku velikog zmaja, i pripremao se da je proguta. On je također sisao svu njenu krv, tako da je ostala kao leš. I često kako je on dolazio blizu nje, ona, sa njenim rukama sklopljenim iznad glave, je plakala, i govorila: Teško, teško meni, jer nikoga nema blizu da me oslobodi od toga prokletog zmaja. I njen otac i majka, i svi koji behu oko nje vidješe je, sažalijevali su njenu sudbinu; i ljudi su stajali oko nje u masi, i svi plakahu i tugovahu, naročito kad je ona plakala, i rekla: O, moja braćo i prijatelji, zar nema nikoga da me oslobodi od toga ubice? I kćer upravitelja koja je bila izlečena od njene gube, čuvši devojkin glas, ode na krov njenog dvorca, i vidje je sa njenim rukama sklopljenim nad glavom kako plače, i svo mnoštvo stajaše oko nje plačući kao zid. Ona stoga upita obuzete muža da li njegove žene majka je živa. I kad on odgovori da oboje njenih roditelja su živi, ona reće: Pošalji po njenu majku da dođe k meni. I kad ona vidje da je poslala po nju, i ona je došla, ona reče: Je li ta rastrojena žena tvoja kćer? Da, O gospo, reče ta tužna i plačuća žena, ona je moja kćer. Upraviteljeva kćer odgovori: Drži moju tajnu, jer ja priznajem ti da sam ja ranije bila gubava, ali sad Gospa Marija, majka Isusa Hrista, je izlečila me. Ali ako želiš tvoja kćer da bude izlečena, odvedi je u Betlehem, i potraži Mariju majku Isusovu, i veruj da tvoja kćer će biti izlečena; Ja uistinu verujem da ti češ se vratiti radosna, sa tvojom kćeri izlečenom. I uskoro kako je žena čula riječi upraviteljeve kćeri, ona odvede kćer u žurbi, i idući do naznačenog mjesta, ona ode do Gospe Marije, i otkri joj njeno stanje i njene kćeri. I Gospa Marija čujući njene reći, dade joj malo od vode u kojoj je oprala telo njenog sina Isusa, i naredi joj da pospe na telo njene kćeri. Ona dade njoj također od odeće od Gospoda Isusa povoje , govoreći: Uzmi ovu odeću, i pokaži je tvojim neprijateljima kako često ih vidiš. I ona pozdravi ih, i posla ih dalje.

34. Kad, potom, oni su otišli od nje, i vratili se u njihov vlastiti okrug, i vrijeme je bilo u koje je Satana želio da ju napadne, u to vreme prokletnik se pojavi njoj u obliku velikog zmaja, i devojka se bojala pogleda njegovog. I njena majka reče njoj: Ne boj se,moja kćeri, dopusti mu da ti priđe, i tad pokaži mu odeću koju Gospa Marija nam je dala, i da vidimo šta će se dogoditi. Satana, stoga, došavši blizu u obličju užasnoga zmaja, telo devojke je drhtalo od straha od njega, ali ubrzo kako je ona uzela odeću, i stavila je na njenu glavu, i pokrila svoje oči sa tim, plamenovi i živi ugalj počeše da izbacuju od nje, i bivahu bacani na zmaja. O veliko čudo koje je učinjeno kako brzo je zmaj video odeću Gospoda Isusa, od koje je vatra bacala, i bila je bacana na njegovu glavu i oči! On je plakao glasno: Šta ja imam sa tobom, O Isuse, sine Marijin? Gde da odletim od tebe? I sa velikim strahom on se okrenuo i otišao od devojke, i nikad poslije se pojavio njoj. I devojka sad je u miru od njega, i dala slavu i hvalu Bogu, i sa njom svi koji behu prisutni tom čudu.

35. Druga žena je živela u istom mestu, čiji sin je mučen od Satane. On, Juda po imenu, kako često je Satana ga obuzimao, uobičavao je da ugriza sve koji su dolazili blizu njega, i ako ne bi našao nikoga blizu njega, on bi uobičavao da grize vlastite ruke i druge udove. Majka ovoga jadnog stvorenja, tad, čuvši za slavu Gospe Marije i njenog sina Isusa, ustane i dovede njenog sina Judu sa njom do Gospe Marije. U međuvremenu, Jakov i Josija su uzeli dete Gospodina Isusa sa njima da se igraju sa drugom decom, i oni su otišli iz kuće i seli, i Gospod Isus sa njima. I opsednut Juda dođe, i sede na Isusovu desnu ruku, tad bijući napadnut od Satane na isti način kao obično, on je želio da ugrize Gospodina Isusa, ali nije mogao; međutim on udari Isusa u desnu stranu, na što On poče da plače. I odmah Satana izađe iz tog dečaka, bežeći kao besan pas. I ovaj dečak koji je udario Isusa, i iz koga Satana je izašao u obliku psa, je bio Juda Iskariot, koji ga je izdao židovima, i ta ista strana u koju je Juda udario ga, židovi su probili kopljem. (1)

36. Sad, kad je Gospod Isus napunio sedam godina od svog rođenja, u izvjesan dan On se družio sa dečacima svoje dobi. Oni su se igrali među glinom, od koje su činili figurice magaraca, volova, ptica i drugih životinja; i svaki se hvalio svojom vještinom, i hvalio se svojim delom. Tad Gospodin Isus reče dečacima: Slike koje sam načinio učiniti ću da hodaju. Dečaci ga pitaše da li onda je on sin Stvoritelja, i Gospod Isus zapovedi im da hodaju. I oni odmah počeše da skaču, i tad, kad im je dao da odu, oni su stajali i dalje. I on je načinio figure od ptica i vrabaca, koji su letjeli kad On reče im da lete, i stajali su čvrsto kad im je rekao da stoje, i jedu i piju kad On dade im hranu i piće. Nakon što su dečaci otišli i rekli ovo njihovim roditeljima, njihovi očevi rekoše im: Moji sinovi,pazite da se ne družite sa njim ponovo, jer on je čarobnjak, bježite od njega, zato , i izbegavajte ga, i ne igrajte se sa njim opet nakon ovog.

37. U neki dan Gospod Isus, trčeći okolo i igrajući se sa dečacima, prošao je trgovinu bojara, čije ime bi Salem, i on je imao u svojoj trgovini mnoge komade odeće koje je on bojio. Gospod Isus tad, idući u njegovu radnju, uze sve delove odeće, i stavi ih u kadu punu plave boje. I kad Salem dođe i vidje njegovu odeću uništenu, on poče da plače glasno, i da prekoreva Isusa, govoreći: Zašto si mi to uradio, O sine Marijin? Ti si me omalovažio pred mojim sugrađanima: jer, videći da svako je želio boju koja je odgovarala njemu, ti si uistinu došao i uništio ih sve. Gospodin Isus odgovori: Ja ću promeniti za tebe boju od svakog dela odeće koju ti želiš da bude promenjena.  I odmah on poče da uzima delove odeće iz kade, svaku od njih te boje koju je bojar hteo, dok ih nije sve uzeo. Kad židovi videše ovo čudo, oni slaviše Boga.

38. I Josif je uobičavao ići kroz ceo grad, uzimajući Gospoda Isusa sa njim, kad ljudi poslaše po njega na putu njegove trgovine da im napravi vrata, i kante za mlijeko, i krevete, i sanduke, i Gospod Isus je bio sa njim gde god bi on išao. I često, tako, kako Josif je izrađivao nešto lakat ili pedalj duže ili kraće, šire ili uže, Gospod Isus bi pružio svoje ruke prema tomu, i čim bi učinio tako, postalo je kako je Josif želio. Niti je bilo potrebno za njega da čini išta vlastitom rukom, jer Josif nije bio osobito vješt u drvodjeljstvu.

39. U neko dan kralj Jerusalema posla po njega, i reče: Želim da ti, Josife, učiniš za mene tron da odgovara mjestu u kojem uobičajeno sjedim. Josif je poslušao, i počeo da radi odmah, i ostao je u palači dve godine, dok nije završio rad toga trona. I kad ga je nosio na njegovo mesto, vidio je da svaka strana je trebala još dva pedlja od propisane mjere. I kralj, videći ovo, bio je ljut na Josifa, i Josif, bijući u velikom strahu od kralja, proveo je noć bez večere, niti je probao išta. Tad, bijući pitan od Gospoda Isusa zašto se boji, Josif reče: Jer sam iskvario sav rad u kojem sam bio dve godine. I Gospod Isus reče mu: Ne plaši se, i ne gubi srce, već drži na jednoj strani trona, a ja ću drugu, i staviti čemo ga kako je pravo. I Josif, učinivši kako je Gospodin Isus rekao i svaki je vukao svoju stranu, tron je bio namešten, i doveden do prave mere mjesta. I oni koji su stajali i videli čudo behu začuđeni, i slaviše Boga. I drveta korištena u tom tronu behu ona koja su slavljena u vreme Solomona sina Davidova, to je, drveta mnogih i raznih vrsta.

40. U drugi dan Gospod Isus je otišao na cestu, i video dečake koji su dolazili zajedno da se igraju, i slijedio ih,ali dečaci se sakriše od Njega. Gospodin Isus, stoga, došavši do vrata neke kuće, i videći neke žene da stoje tamo, upita ih gde su dečaci otišli, i kad oni odgovoriše da nije bilo ni jednoga, On reče opet: Tko su oni koje vidite u peći? One odgovoriše da su to jarad od tri godine stara. I Gospod Isus je plakao, i rekao: Dođite ovamo, O jaradi, svome Pastiru. Tad dečaci, u obliku jaradi, izađoše, i počeše da plešu oko Njega, i žene, videći ovo, behu zapanjene, i uhvačene drhtanjem, i brzo su, preklinjale i molile Gospoda Isusa, govoreći: O naš Gospodine Isuse, sine Marijin, Ti si uistinu taj dobri Pastir Izraela, imaj milosti na tvoje sluškinje, koje stoje pred Tobom, i koje nisu nikad sumnjale, jer Ti si došao, O naš Gospode, da izliječiš, a ne da uništiš. I kad Gospod Isus je odgovorio da sinovi Izraela su kao etiopljani među narodima, žene rekoše: Ti, O Gospode, znaš sve stvari, niti je išta sakriveno od Tebe, sad , uistinu, mi molimo Te, i pitamo Te za Tvoju ljubav da povratiš te dečake Tvoje sluge u njihovo ranije stanje. Gospod Isus stoga reče: Dođite, dečaci, idemo da se igramo. I odmah, dok su ove žene gledale, jarad bi promenjena u dečake.

41. U mjesecu Adaru, Isus,po uzoru na kralja, sakupi dečake zajedno. Oni raširiše njihovu odeću na zemlju, i On sjede na nju. Potom oni staviše na Njegovu glavu krunu od cvijeća, i kao , sobne sluge, stajaše u Njegovom prisustvu, na desno i na lijevo, kao da je On kralj. I tkogod bi prošao tim putem bio je silom dovučen od dečaka, govoreći: Dođite ovamo, i poklonite se kralju, tad idite svojim putem.

42. U međuvremenu, dok su se ove stvari odvijale, neki ljudi dođoše noseći dečaka. Ovaj dečak je otišao u planine sa tima od vlastita uzrasta da traži drva, i tamo on nađe jarebičino gnezdo, i kad je pružio ruku da uzme jaja iz njega, otrovna zmija ugrize ga iz sredine gnezda, tako da je zvao za pomoć. Njegovi drugovi shodno tome odu njemu sa žurbom, i nađu ga kako leži na zemlji kao mrtvac. Tad njegovi drugovi dođoše i uzeše ga i nosiše nazad u grad. I potom kad su došli do toga mesta gde je Gospod Isus sjedio kao kralj, a ostali dečaci sjedili okolo njega kao Njegove sluge, dečaci odoše brzo napred da ga sretnu koji je bio ujeden od zmije, i reče svojim drugarima: Dođite i pozdravite kralja. Ali kad oni nisu hteli ići, zarad tuge u kojoj su bili, dečaci su dovukli ih silom protiv njihove volje. I kad su oni došli do Gospoda Isusa, On ih je upitao zašto su nosili dečaka. I kad oni odgovoriše da je zmija ugrizla ga, Gospod Isus reče dečacima: Hajdemo i ubijmo tu zmiju. I roditelji dečaka tražili su da odu da idu, jer njihov sin je bio u mukama smrti, ali dečaci im odgovaraše, govoreći: Nisi li čuo kralja kako govori: Hajdemo ubiti zmiju? I nečete li ga poslušati? I tako, protiv njihove volje dečak je nošen nazad. I kad dođoše do gnezda, Gospod Isus reče dečacima: Je li ovo zmijino mesto? Oni rekoše da jeste; i zmija, na poviv Gospoda, izađe bez zadržavanja, i potčini sebe Njemu. I On reče joj: Odlazi, i posiši sav otrov koji si ulila u ovog dečaka. I tako zmija dopuza do dečaka, i posisa sav otrov, Tad Gospod Isus prokle je, i odmah na ovo kad je bilo učinjeno pukne nadvoje; i Gospod Isus udari dečaka sa rukom, i on bi izlečen. I on poče da plače, ali Isus reče: Ne plači, jer ti češ biti moj učenik. I ovo je Simon Kananit , (2) o koji je spomenut u Evanđelju. (3) 

43. U drugi dan, Josif je poslao svog sina Jakova da sakuplja drva, i Gospod Isus ode s njim kao sudrug. I kad su došli do mesta gde su drva bila, Jakov je počeo da sakuplja, i eto, otrovna zmija ugrize njegovu ruku, tako da je počeo plakati. Gospod Isus potom, videći ga u tom stanju, ode do njega, i puhao je na mjestu gde zmija ga je ujela, i ovo bi urađeno, on bi izlečen odmah.

44 Jedan dan, kad je Gospod Isus opet sa dečacima se igrao na krovu kuće, jedan od dečaka padne odozgor, i odmah izdahnu. A ostatak dečaka pobegne u svim smerovima, i Gospod Isus bi ostavljen sam na krovu. I rodbina dečaka dođe i reče Gospodinu Isusu: To si ti bacio našega sina na glavu s krova. I kad On je zanijekao, oni su plakali, govoreći: Naš sin je mrtav, i ovdje je onaj koji ga je ubio. I Gospod Isus reče im: Ne iznosite zlo protiv mene, već ako mi ne vcjerujete , dođite i da pitamo dječaka samoga, da bi on iznio istinu na svjetlo. Tad Gospod Isus ode dole, i stajući na mrtvim telom, reče, glasno: Zeno, Zeno, tko te je bacio dole sa krova? Tad mrtav dečak odgovori i reče: Moj gospodaru, nisi ti koji me je zbacio dole, već takav me jedan bacio dole sa njega. I kad Gospod zapovedi onima koji su stajali da paze na Njegove reči, svi koji behu prisutni slaviše Boga za to čudo.

45. Jednom je Gospa Marija naredila Gospodu Isusu da ide i donese joj vode sa bunara. I kad On je otišao da donese vode, bokal već pun je udario protiv nečeg, i razbio se. I Gospod Isus je raširio svoj rubac, i sakupio vodu, i odnio majci, i ona je bila začuđena na to. I ona sakri i sačuva u njenom srcu sve šta je videla.

46. Opet, na drugi dan, Gospod Isus je sa dečacima bio na potoku, i pravili su male riblje barice. I Gospod Isus je napravio dvanaest vrapčića, i stavio ih okolo Njegovih ribljih barica, tri na svakoj strani. I bila je subota. Potom židov, sin Hanana, dolazeći, i videći njih tako zaokupljene, treče u ljutnji i velikom gnjevu: Da li ti činiš figurice od gline u Subotnji dan? I on otrča brzo, i uništi riblje barice. Ali kad Gospodin Isus zapljeska svojim rukama nad vrapcima koje je napravio, oni odletješe cvrkučući. Tad sin Hanana dođe do riblje barice Isusa, i udari je cipelom, i voda se izli. A Gospod Isus mu reče: Kao ta voda što je nestala, tako tvoj život će nestati. I odmah dečak je klonuo.

47. U drugo vreme, kad Gospod Isus se vraćao kući sa Josifom navečer. On srete dečaka koji je trčao suprot njega sa mnogo sile da je On pao. I Gospod Isus reče mu: Kao što si me bacio dole, tako ti češ pasti i nečeš ustati. I isti čas dečak padne, i umre.

48. Bio je, u Jerusalemu, neki čovjek zvan Zakej, koji je učio dečake. On reče Josifu: Zašto, O Josife, ne dovedeš Isusa da uči slova? Josif se složio da učini tako, i izvesti o tome Gospu Mariju. Oni stoga uzeše Njega ka učitelju, i on, ubrzo kad ga je vidio, napisa alfabet za Njega, i reče mu da kaže Alef. I kad je on rekao Alfa, učitelj naredi mu da izgovori Beta. I Gospod Isus reče m,u: Reci mi prvo značenje slova Alef, i tad ja ću izgovoriti Beta. I kad učitelj zaprijeti da će ga bičevati, Gospodin Isus objasni mu značenje slova Alfa i Beta; također koje oblici slova su pravi, koji krivi, koji su nacrtani ukrug , koja su označena tačkama, koja bez njih, zašto jedno slovo ide prije drugog, i mnoge druge stvari On poče da nabraja i da objašnjava koje učitelj sam nije nikad niti čuo niti čitao u ijednoj knjigi. Gospod Isus, još, reče učitelju: Slušaj, ja ću ih reči tebi. I On poče jasno i temeljno da ponavlja Alef, Beta, Gama, Delta do Tau. I učitelj bi zapanjen, i reče: Ja mislim da ovaj dečak je rođen prije Noja. I okrečući se Josifu, on reče: Ti si mi doveo dečaka da bude učen koji je učeniji od svih učitelja. A Gospi Mariji također on reče: Ovaj tvoj sin nema potrebu za učenjem.

49. Potom oni uzeše ga drugome i još učenijem učitelju, koji, kad ga vide, reče: Reci Alef. I kad je On rekao Alef, učitelj naredi mu da izgovori Beta. I Gospod Isus odgovori mu, i reče: Prvo reci mi značenje slova Alef, i tad ja ću izgovoriti Beta. I kad učitelj potom podiže ruku i udari ga, odmah se njegova ruka osušila, i on umre. Tad reče Josif, Gospi Mariji: Od ovog vremena nećemo mu dati da izlazi iz kuće, jer svako ko mu se suprotstavlja je udaren smrću.

50. I kad je on imao dvanaest godina, oni odvedoše ga u Jerusalem na praznik. I kad praznik bi završen, oni se vratiše, ali Gospod Isus je ostao u hramu među učiteljima i starješinama i učenim ljudima sinova Izraela, kojima je On postavljao brojna pitanja o nauci, i davao odgovore zauzvrat. (1) Jer On im reče: Čiji sin je Mesija? Oni mu odgovoriše: Sin Davidov. Zašto onda, reče On, on ga u duhu zove gospodom,kad on kaže, Gospod reče mome Gospodu, Sjedi desno od mene, da mogu staviti tvoje neprijatelje pod tvoja stopala? (1) Opet upravitelj učitelja reče Njemu: Jesi li čitao knjige? I knjige, reče Gospod Isus, i stvari sadržane u knjigama. I on objasni knjige, i zakon, i zapovijedi, i odredbe, i tajne, koje su sadržane u knjigama proroka – stvari koje razumevanje nijednog stvorenja sadrži. Taj učitelj stoga reče: Ja do sada nisam nikad stekao niti čuo takvo znanje: Tko, molim, mislite ovaj dečak će biti?

51. I mudraci koji su bili prisutni, i učeni astronomi, pitaše Gospoda Isusa da li je On učio astronomiju. I Gospod Isus odgovori im, i objasni broj sfera, i nebeskih tijela, i prirodu i kretanja, i razmješenja, njihovizgled, trokute, kvadrate i šestine, njihov smer, pravac i vraćanje, dvadeset četvrtine, (2) i šezdesetine od dvadeset četvrtina, i druge stvari preko shvatanja razuma.

52. Bio je među tim mudracima jedan veoma učen u  primjeni (liječenju) prirodnim znanostima, i on pita Gospoda Isusa da li On je učio o liječenju. I on, u odgovoru, objasni njemu fiziku i metafiziku, višu fiziku i nižu fiziku, i o silama, i osečanja tela i delovanja istoga, i broj članaka i kostiju, vena, arterija i nerava, također uticaj vručine i suše, hladnoće i vlage, i kako se ovi podižu, koje je delovanje duše na telo, i njena osećanja i sile, koje je delovanje sposobnosti govora, i ljutnje i želja, poslednje, njihova sastavljanja i rastavljanja, i druge stvari preko dosega ikog stvorenog razuma. Tad taj mudrac usta, i pokloni se Gospodu Isusu, i reče: O Gospode, od ovoga vremena ja ću biti tvoj učenik i rob.

53. Dok su oni govorili jedan s drugim o ovome i drugim stvarima, Gospa Marija dođe, nakon što je otišla da ga traži za tri dana zajedno sa Josifom. Ona stoga, videći ga da sedi među učiteljima postavljajući im pitanja, i odgovarajući, reče mu: Moj sine, zašto si tako postupio prema nama? Evo, tvoj otac i ja tražimo te u velikoj nevolji. Ali On reče: Zašto me tražite? Ne znate li da ja trebam da se bavim u kući moga Oca? Ali oni nisu razumeli riječi koje je On izgovorio njima. Tad ti učitelji pitaše Mariju, da li on je njen sin, i kad ona pokaza da On jeste, oni rekoše: Blagoslovena si ti,O Marija, koja si rodila takva sina. I vračajući se s njima u Nazaret, On je slušao ih u svim stvarima. I Njegova majka držala je sve te riječi o Njemu u njenom srcu. I Gospod Isus je rastao u izgledu, i u mudrosti, i u milosti sa Bogom i ljudima. (3)

54. I od toga dana On poče da sakriva svoja čuda i tajne, i da se posvećuje zakonu, dok nije napunio tridesetu godinu, kad Njegov Otac javno objavi Njega na Jordanu svojim glasom koji posla sa neba. Ovo je moj voljeni Sin, sa kojim sam zadovoljan, i Sveti Duh bijući prisutan u obliku belog goluba. (4)

55. Ovo je On komu se poklanjama sa molitvama, koji nam je dao biće i život, i koji nas je izveo iz majčinih utroba, koji zarad nas je primio ljudsko telo, i otkupio nas, da On može dočekati nas u večnom sažaljenju, i pokazati nam Njegovu milost prema Njegovoj darežljivosti, i dobročinstvu i velikodušnosti, i dobronamjernosti. Njemu je slava, dobročinstvo, i moč, i vlast od ovog vremena napred za svagda, zauvek. Amin. Ovde završava celo Evanđelje Detinjstva, sa pomoću Boga Svevišnjega, prema onomu što smo našli u izvorniku.