Evanđelje rođenja
Marije
GLAVA 1. Blažena
u slavna zauvek djevica Marija, iznikla
je iz kraljevskog porijekla, porodice Davidove, rođena u gradu Nazaretu, bi
dovedena u Jerusalem u hram Gospodnji. Njen otac se zvao Joakim, a njena majka
Ana. Kuća njenog oca je bila iz Galileje i grada Nazareta, ali njena majčina
familija je bila iz Betlehema. Njihov život je nedužan i ispravan pred
Gospodom, i besprijekoran i pobožan pred ljudima. Jer oni su djelili sve
njihove stvari u tri dela. Jedan deo su trošili na hram i čuvare hrama, drugo
su davali strancima i siromašnima, a treće su čuvali za sebe i potrebe njihove
obitelji. Tako, dragi Bogu, ljubazni ljudima, za oko dvadeset godina su živeli
u njihovoj vlastitoj kući, častan oženjen život, bez da su imali decu. Međutim
oni su se zavjetovali da, ako bi im Gospod da potomka, oni bi ga dali u službu
Gospodnju, zarad čega su također posječivali hram Gospodnji na svaki praznik
tokom godine.
GLAVA 2. - I bilo je to da je praznik posvećivanja (Hanuka) (1) se približavala, zato Joakim ode
u Jerusalem sa nekim ljudima vlastita plemena. A u vreme Isahara (2) je
prvosveštenik tamo. I kad on vidje Joakim sa njegovim prinosom među drugim
sugrađanima,on ga prezre, i odbaci njegove darove, pitajući zašto on, koji nema
potomstva, je stajao sa onima koji imaju, govoreći da njegovi darovi ni na koji
način ne mogu biti prihvatljivi Bogu, jer je on smatrao ga nevrednim potomstva:
jer Pismo kaže, Proklet je svaki koji nije stekao muško ili žensko u Izraelu.
(3) On reče, zato, da on prvo treba biti oslobođen od ovoga prokletstva tako da
dobije dece, i tad, i samo tad, bi mogao doći u prisustvo Gospoda sa svojim
prinosom. I Joakim, pokriven sramom od ovoga prijekora koji mu je bačen u zubi,
povuče se od pastira, koji su bili u njihovim pašnjacima sa njihovom stokom,
niti se vratio kući, jer možda bi mogao biti obilježen sa istim prijekorom od
onih od svoga plemena, koji su bili tamo u isto vreme, i čuli su ovo od
sveštenika.
GLAVA 3 - I kad je bio tamo za neko vreme, u neki dan
kad je bio sam, anđeo Gospodnji stade pred njega u velikom svjetlu. I kad je on
bio uznemiren njegovom pojavom, anđeo koji se pojavio suzdržavao ga je od
straha, govoreći : Ne boj se, Joakime, niti budi uznemiren mojom pojavom, jer
Ja sam anđeo Gospodnji, posla od Njega tebi da ti kažem da tvoje molitve su
uslišene, i da tvoja dobra dela su otišla u Njegovo prisustvo. (4) Jer on je
vidio tvoje poniženje, i čuo je prijekor neplodnosti koji je nepravedno doveden
protiv tebe. Jer Bog je osvetnik na grijehu, ne orirode, i stoga, kad je On
zatvori utrobu ikoga, On čini to kako bi je čudesno otvorio opet, tako da ono
što je rođeno može biti potvrđeno da nije od požude, već dar Božij. Jer nije
liu slučaj takav da prva majka tvoga naroda – Sara – je bila neplodna do osamdesete
godine? (5) I, međutim, u krajnjoj starosti ona rodi Isaka, kojemu obećanje je
obnovljeno blagoslova svih naroda. Rahela također, tako umilostivi Gospodar, i
tako voljeni sveti Jakov, je bio dugo neplodan, i opet ona rodi Josifa, koji ne
samo da je bio gospodar Egipta, već oslobodioc mnogih naroda koji su trebali
propasti od gladi. Tko između sudija je bio jači od Samsona, ili svetiji od
Samuela? I opet majke obaju behu neplodne. Ako stoga, razumnost mojih riječi te
ne uvjerava, veruj u to da začeća veoma kasno u životu, i rođenja u slučaju
žena koje su bile neplodne, su uobičajeno smatrane nečim čudesnim. Prema tomu
tvoja žena Ana će roditi kćer tebi, i ti češ joj dati ime Marija: ona će biti,
kao što si zavjetovao , posvećena Gospodu od njenog detinjstva, i ona će biti
ispunjena sa Svetim Duhom, čak od majčine utrobe. Ona neće jesti niti piti
ikoju nečistu stvar, niti će provoditi svoj život među masom svijeta, već u
hramu Gospodnjem, kako ne bi bilo moguće reći, ili sumnjati, o zlu u pogledu
nje. Zato, kad ona odraste, baš kao ona što će čudesno biti rođena od neplodne
žene, tako na neuporediv način ona, djevica, će roditi Sina Svevišnjeg, koji će
biti nazvan Isus, i koji, prema značenju Njegova imena, će biti Spasitelj svih
naroda. I ovo će biti znak tebi za ove stvari koje ti objavljujem: Kada dođeš
do Zlatnih vrata u Jerusalimu, ti češ tamo sresti Anu tvoju ženu, koja, teško
zabrinuta zbog tvog zakašnjelog povratka, će se potom radovati kad te vidi.
Rekavši ovako, anđeo ode od njega.
GLAVA 4. – Potom on
se pojavi Ani njegovoj ženi, govoreći: Ne boj se, Ana, niti misli da je utvara
to što vidiš. Jer ja sam anđeo koji je stavio tvoje molitve i milostinju pred
Boga, i sada sam poslat tebi da objavim ti da češ roditi kćer, koja će biti
zvana Marija, i koja će biti blagoslovena nad svim ženama. Ona, puna milosti
Gospodenje, još od rođenja, će ostati tri godine i kući njenog oca dokle ne
bude odviknuta. Potom, biti će data službi Gospodnjoj, tako da se neće
izdvajati iz hrama dokle ne dostigne godine povučenosti (odraslost). Tamo, u
lijepom, služenju Bogudanju i noću u postu i molitvama, ona će se uzdržavati od
svake nečiste stvari; ona nikad neće upoznati čoveka, već sama, bez slične,
besprijekorna, nepokvarena, bez odnosa sa muškim, ona,devica, će roditi sina;
ona, Njegova pomoćnica, će roditi Gospoda – oboje u milosti, i u imenu, i na
delu, Spasitelja svijeta. Stoga ustani, i idi gore u Jerusalem, i kad dođeš do
vrata koja, jer su pozlaćena zlatom, se zovu Zlatna, tamo, za znak, sresti češ
svoga muža, za čiju sigurnost si bila zabrinuta. I kad ove stvari se dogode,
znaj da što ja objavljujem će bez sumnje biti ispunjeno.
GLAVA 5 – Potom,
kako je anđeo zapovijedio, oboje njih su otišli od mesta gde su bili, odoše u
Jerusalim, i kada su došli do mjesta naznačenog od anđelovog proroštva, tamo
oni sretoše jedno drugo. Tad, radujući se na viđenju jedno drugog, i sigurni u
izvjesnost obećanog potomstva, oni dadoše dužne zahvale Gospodu, koji uzvisuje
ponizne. I tako, pošto su se pomolili Gospodu, oni se vratiše kući, i čekaše u
izvjesnosti i u zadovoljstvu božansko obećanje. Ana potom zatrudni, i rodi
kćer, i prema zapovijedi anđela, njeni roditelji nazvaše je Marija.
GLAVA 6 – I kad
je krug od tri godine istekao, i vreme njenog odvikavanja došlo, oni dovedoše
devicu u hram Gospodnji sa prinosima. A bilo je oko hrama, prema petnaest
Psalmu Stepena (1), petnaest stepenika koji idu gore, jer, budući da je hram
sagrađen na planini, oltar za žrtve paljenice, koje su stajale izvan, nisu
mogle biti dosegnute osim stepenicama. Na jednu od ovih, tad, njeni roditelji
staviše malu devojčicu, blaženu devicu Mariju. I kad su skinuli odeću koju su
nosili na putovanju, i stavili je na sebe, kao obično, druge koje behu ljepše i
čistije, djevica Gospodareva uziđe sve stepenice, jednu za drugom, bez pomoći
ikoga da je vodi ili podižući je, na takav način da, u pogledu najmanjeg,
pomislio bi da je već dosegla odraslu dob. Jer već je Gospodin u detinjstvu
Njegove djevice izveo veliku stvar, i pokazivanjem čuda predskazao kako će ona
biti velika. Zato, pošto je žrtva bila prinesena prema običaju zakona, i njihov
zavjest bijući izvršen, oni ostaviše devicu unutar zidina hrama, tamo da bude
učena sa drugim djevicama, i oni sami se vratiše kući.
GLAVA 7. – A
devica Gospodnja je napredovala u dobi i vrlinama, i iako, u rečima Psalmista
njeni otac i majka su napustili je, Gospod ju je uzeo. (2) Danima je bila
posećivana anđelima, dnevno je uživala božanske vizije, koja sačuvala su je od
svega zla, i učinila su je da obiluje u svemu dobru. I tako je dostigla
četrnaestu godinu, i ne samo da zli nisu mogli da nisu mogli optužiti je za
išta vrijedno prijekora, već svi dobri, koji su znali njen život i govor,
sudili su je vrednom uvažavanja. Tad prvosveštenik javno objavi da djevice koje
su javno nameštene u hramu, i dostigle su vreme života, treba da se vrate kući
i udaju, prema običaju naroda i zrelosti njihovih godina. Drugi su spremno
poslušali ovu zapoved, ali Marija sama, devica Gospodnja, odgovorila je da ona
ne može učiniti ovo, govoreći da oboje njenih roditelja su posvetili nju službi
Gospodnjoj, i da štaviše, ona se posvetila Gospodu zavjetom devičanstva, koji
ona neče nikad da prekrši odnosom sa muškarcem. I visoki sveštenik, bijući
stavljen u veliku pometnju uma, videći da ona ni ne misli da njen zavjet će
biti prekinut suprotno Pismu, koje kaže, Zakuni i ispuni, (1), niti je on smio
da uvede običaj nepoznat narodu, da zapoved da na praznik, koji se približavao,
svi upravitelji iz Jerusalima i susjedstva budu prisutni, kako bi od njihove
službe mogao znati šta da se čini u ovako neizvesnom slučaju. I kad se ovo
dogodi, oni odlučiše anonimno da Gospod treba biti savetovan o ovoj stvari. I
kad su oni svi poklonili se u molitvi, prvosveštenik je otišao da se savetuje
sa Bogom u uobičajen način. Niti su oni dugo čekali: u slušanju svih glas je
izašao iz proročišta i od sjedala milosti, da prema proročanstvu Isaije, čovjek
treba biti tražen komu će djevica biti povjerena i vjenčana. Jer je jasno da
Isaija govori: Palica će izaći iz korijena Jeseja, cvijet će uzrasti iz
korijena, i Duh Gospodnji će počivati na njemu, duh mudrosti i razumevanja, i
duh saveta i snage, duh mudrosti i pobožnosti; i on će biti ispunjen sa duhom
straha Gospodnjeg.(2) Prema ovom proročanstvu, stoga, on je predskazao da svi iz
kuće i porodice Davidove koji su neoženjeni i odgovaraju za brak trebaju
donijeti štapove do oltara, i onaj čiji štap rodi cvetom, i na kraju čijeg Duh
Gospodnji namjesti se u obliku golubice, je čovjek komu devica treba biti
poverena i venčana.
GLAVA 8. – A bio
je tamo među ostalima Josif, iz kuće i porodice Davidove, čovjek stariji, i kad
donesoše štapove, prema redu, on sam uzdrža svoj. Zato kad ništa u skladu sa
božanskim glasom se ne pojavi, prvosveštenik mislio je da je potrebno da
savetuje Boga drugi put; i On odgovori, da od toga koji je bio postavljen, on
sam komu djevica treba biti venčana nije donio svoj štap. Josif stoga, bi nađen
van. Jer kad on donese svoj štap, i golub dođe sa neba, i namesti se na vrh
njega, jasno se pojavi svima da on je čovek komu devica treba biti venčana.
Zato, uobičajeno slavlje zaruka nakon što je prošlo, on se vrati do grada
Betlehema da dovede svoju kuću u red, i da dobavi stvari potrebne za brak. Ali
Marija, devica Gospodnja, sa sedam drugih djevojaka od iste dobi, i koji su
bile odlučene u isto vreme, koje je ona primila od sveštenika, vratila se kući
njenih roditelja u Galileju.
GLAVA 9. – I u
tim danima, to je, u vreme njenog prvog dolaska u Galileju, anđeo Gavrilo bi
poslan njoj od Boga, da objavi joj začeće Gospodnje, i da joj objasni mačin i
red začeća. Prema tome, ulazeći, on ispuni sobu gde je ona bila sa velikim
svetlom, i najpristojnije pozdravljajući je, on reče: Zdravo, Marija! O djevice
visoko omiljena od Gospoda, djevojko puna milosti, Gospodar je s tobom,
blagoslovena si ti iznad svih žena, blažen iznad svih ljudi koji je do sada
rođen. (3) I djevica, koja je već dobro upoznata sa anđeoskim licima, i nije
bila potrebna svjetlost sa nebesa, nije bila ustrašena od vizije anđela, niti
začuđena veličinom svetla, već samo zbunjena njegovim rečima, i ona poče da
misli od koje vrste pozdrav neuobičajen bi bio, ili šta bi najavio, ili koji
kraj bi imao. I anđeo, božanski nadahnut, uzimajući svoje misli, reče: Ne boj
se, Marija, ako išta suprotno tvojoj časti je pod ovim pozdravom. Jer u izboru
neporočnosti, ti si našla milost sa Gospodom, i zato ti, djevica, češ začeti
bez greha, i roditi češ sina. On će biti velik, jer On će vladati od mora do
mora, i od rijeke do kraja zemlje; (4) i On će biti zvan Sin Svevišnjega, jer
On je koji je rođen na zemlji u poniznosti, vlada u nebesima u uzvišenosti; i
Gospod Bog će dati mu prijestolje Njegovog oca Davida, i On će vladati u kući
Jakovljevoj zauvek, i od Njegovog kraljevstva neće biti kraja, (5) utoliko jer
On je Kralj kraljeva i Gospod Gospodara, (6), i Njegovo prijestolje je od
večnosti do večnosti. Djevojka nije sumnjala ove riječi od anđela, već željela
je da zna način toga, ona odgovori: Kako to može biti? Jer, prema mojoj
zakletvi, ja nikad ne upoznah čoveka, kako ja mogu da rodim bez čovječjeg
sjemena? Ovome anđeo reče: Ne misli, Marija, da češ zanijeti na način ljudi,
jerbez bilo kog odnosa sa čovjekom, ti, devica, češ zanijeti, ti djevica, češ
roditi, ti devica, češ dojiti, jer Duh Sveti će doći na tebe, i uz moč
Svevišnjeg koja će te pokriti, (7) bez ijedne vručine požude, i zato taj koji
će biti rođen od tebe će sam biti svet, jer on sam, bijući začet i rođen bez
greha, će biti zvan Sinom Božijim. Tad Marija ispruži svoje ruke, i podiže oči
ka nebesima i reče: Evo sluškinje Gospodnje, jer ja nisam vrijedna imena gospe,
neka mi bude prema tvojoj riječi.
GLAVA 10. – Josif
potom dođe iz Judeje u Galileju, namjeravajući da oženi djevicu koja mu je bila
zaručena, jer već tri mjeseca su prošla, i bio je početak četvrtog odkad je ona
bila obećana njemu. U međuvremenu, bilo je očito od njenog izgleda da je
trudna, niti je mogla sakriti to od Josifa. Jer posledično njegovim zarukama ka
njoj, dolazeći ka njoj slobodno i govoreći joj više bliskije (familijarno), on nađe
da je ona sa detetom. On poče onda da bude u velikoj sumnji i smetenosti, jer
nije znao šta je najbolje za njega da čini. Jer, bijući pravedan čovjek, on
nije hteo da je pokaže (otkrije) , niti bijući pobožan čovek, da povredi njen
lijep ugled u sumnji preljuba. On dođe do zaključka, da tajno razriješi njihov
ugovor, i da je pošalje od sebe tajno. I dok je mislio o ovim stvarima, gle,
anđeo Gospodnji pojavi se njemu u snu, govoreći: Josife, ti sine Davidov, ne
boj se, to je, nemaj sumnji o preljubi djevice, ili misli ijedno zlo o njoj, i
ne boj se da uzmeš nju za ženu, jer ono što je stečeno u njoj, i koje sad slabi
tvoju dušu, je djelo ne čovječje, već Svetog Duha. Jer ona sama od svih djevica
će roditi Sina Božijeg, i ti češ nazvati Njegovo ime Isus, to je, Spasitelj;
jer On će spasti svoj narod od njegovih greha. Stoga Josif, prema zapovedi
anđela, uze devicu kao svoju ženu, međutim on nju ne pozna, već povede računa o
njoj, i držao ju je u devičanstvu.(1) I deveti mjesec od njenog začeća je bio
na izmaku, kad Josif, uzeći sa sobom ženu zajedno sa stvarima koje su trebale,
ode u Betlehem, grad iz koga je došao. I dogodilo se, dok su bili tamo, da
njeni dani behu ispunjeni da bi ona trebala roditi, i ona rodi njenog
prvorođenog sina, kako su sveti evanđelisti pokazali, našega Gospoda Isusa
Hrista, koji sa Ocem i Sinom (2) i Svetim duhom živi i vlada Bog od večnosti do
večnosti.
No comments:
Post a Comment