preuzet prevod
EVANĐELJE PO TOMI (II,2)
Uvod:
HELMUT KOESTER
Evanđelje po Tomi zbirka je Isusovih izreka. Uvod u pojedinu
izreku, ili skupinu izreka (svih 114 izreka nije pronađeno u rukopisu, no
većina današnjih znanstvenika slijedi tu numeraciju) u većini slučajeva glasi,
"Isus (im) reče", a ponekad i sa pita njem ili konstatacijom
učenika. Samo je u jednom slučaju(13) izreka produljena u po dužu raspravu
između Isusa i učenika. Postoji nekoliko vrsti izreka sačuvanih u Evanđelju po
Tomi, mudre izreke (poslovice), parabole, eshatološke izreke (proročanstva), te
pravila namijenjena zajednici. U ovome
se dokumentu pojavljuju
redoslijedom ko ji ne otkriva
nikakav poseban plan ili sustav. Ponekad se manje skupine izreka pojav ljuju
zajedno zbog sličnosti po obliku ili asocijacijama.
Koptsko Evanđelje po Tomi prevedeno je s grčkoga. Fragmenti
tog evanđelja u izvornoj, grčkoj verziji, sadržani su u Papirusima Oxyrhynchus
1, 654 i 655, koji su otkriveni i objavljeni početkom 20. stoljeća, no koji su
prepoznati kao dijelovi Evan đelja po Tomi tek po otkriću koptske knjižnice
Nag Hammadi. Prvi od tih grčkih pa pirusa sadrži izreke 26-30, 77, 31-32 (tim redoslijedom!), a druga dva
sadrže izre ke 1-7 i 36-40.
Barem jedan od tih grčkih fragmenata proizlazi
iz rukopisa napisa nog prije
200. g. n.e, što znači da se grčka verzija tog evanđelja u Egiptu koristila već
u drugom stoljeću.
Autorstvo evanđelja pripisuje se Didymosu Judi Tomi,
odnosno, Judi "blizancu" (i
aramejska riječ toma i grčka didymos znače "blizanac"). U Sirijskoj
crkvi, (Juda) Toma je bio poznat kao Isusov brat koji je utemeljio crkve na
Istoku, posebice u Ede- si (prema nešto kasnijoj predaji, on je putovao čak do
Indije). Drugi kršćanski spisi istočnih crkava također su se pripisivali tom
apostolu; primjerice Djela Tomina, a naj vjerojatnije i Knjiga Tomina, koja je
otkrivena kao dio knjižnice Nag Hammadi (II,7). Potonji zapis, kao i Evanđelje
po Tomi, najvjerojatnije su napisani u Siriji. Dvojbe no je, međutim, da li je izvorno
sastavljen na aramejskom, a tek potom prevedeni na grčki, iako su mnoge izreke,
poput najstarijih izreka iz kanonskih evanđelja, najprije kružile na
aramejskom, Isusovom jeziku.
Za velik broj izreka iz Evanđelja po Tomi nalazimo paralele
u novozavjetnim evanđeljima, u sinoptičkim evanđeljima (po Mateju, Marku i
Luki), kao i u Evanđe lju po Ivanu
(sličnosti s potonjim osobito su značajne; usp. npr. izreke 13, 19, 24, 38, 49,
92). Poznato je da se neke izreke nalaze
i u nekanonskim evanđeljima, posebice u
Evanđelju po Hebrejima (usp. izreku 2), te Evanđelju po Egipćanima (usp. izreka
22), koja su kružila u drugom stoljeću, što potvrđuje i Klement Aleksandrijski
(oko 180-200.). Izravna veza Evanđelja po Tomi s drugim nekanonskim evanđeljem
ipak je veoma upitna. Mnogo je zanimljivija veza Evanđelja po Tomi s kanonskim
evan đeljima. Dok potonji svi sadrže velike segmente narativnih materijala, u
prvome ne ma tragova takvih materijala. Već zbog same ove činjenice ne možemo
naš dokument smatrati eklektičkim izvatkom iz novozavjetnih evanđelja.
Usporedimo li oblik i izri čaj pojedine izreke
s oblikom u kojemu su one sačuvane u Novom zavjetu,
u veći ni se slučajeva čini kako je Evanđelje po Tomi zadržalo
izvorniji oblik tradicionalne izreke (u nekoliko slučajeva u kojima tomu nije
tako, sve navodi na zaključak da je na koptski prijevod utjecalo
prevoditeljevo poznavanje novozavjetnih
evanđelja), ili da predstavlja
verzije koje se neovisno temelje na izvornijim oblicima. Nešto izvorni ji i
kraći oblici naročito su očiti u Tominim parabolama (usp. izreke 8, 9, 57, 63,
64, 65, 96, usp. 109).
Po svom je žanru Evanđelje po Tomi slično jednom od izvora
kanonskih evanđelja, takozvanom Izvoru Sinoptičkih Izreka (često zvanom
"Q" od njemačke riječi Quelle, "izvor"), koji su koristili
i Matej i Luka. Doista, mnoge izreke pronađene u ovome do kumentu bile su i
dijelovi tog izvora novozavjetnih evanđelja. S druge strane, Evan đelje po
Tomi također sadrži i posve drugačije starije izreke, čije paralele nalazimo u
Evanđelju po Ivanu, Markovu evanđelju 4,21-25, pa čak i u Prvoj poslanici
Korinća- nima (usp. izreku 17 i 1 Kor 2,9). Nadalje, izreke koje se odnose na
budući dolazak Si na Čovječjega, tako karakteristične za "Q" (usp.
Lk 12,8, 10; 17,22, 24,26), uopće ne postoje. Evanđelje po Tomi možemo, stoga,
smatrati srodnom, no posve neovisnom zbirkom izreka. U svom najizvornijem
obliku, ono vjerojatno potječe iz prvog
stolje ća (nastanak "Q" obično se smješta u sredinu prvog stoljeća).
Niti koptski prijevod niti grčki fragmenti nisu očuvali to
evanđelje u njegovu naj starijem obliku.
Da je tekst mijenjan u procesu
prijenosa, pokazuju čak i usporedbe s postojećim koptskim i
grčkim tekstovima. Najstariji oblik najvjerojatnije je sadrža vao mudre izreke
i Isusove eshatološke izreke, te brojne parabole. Te vrste izreka, čak i one
koje nemaju paralele u novozavjetnim evanđeljima (naročito parabole 97 i 98),
moguće pripadaju najstarijem sloju predaje. Dok "Q " naglašava
eshatološko iščekiva nje dolaska "Kraljevstva Božjeg", Evanđelje po
Tomi, u svom najstarijem obliku, na glašava otkrivanje mudrosti, ili
"Kraljevstva Očevog", putem spoznaje (gnosis) sebe (usp. izreka 3),
vođene Isusovim izrekama. Takvo shvaćanje spasenja slično je onome izraženom u
mnogim odlomcima Evanđelja po Ivanu, u kojem je otkrivanje istine i ži vota
vezano uz Isusove riječi (Iv 6,63; 8,51). Prva izreka iz Evanđelja po Tomi
progra- matski to naglašava, tumačenje izreka istovjetno je pronalaženju
vječnog života.
U daljnjoj povijesti i razvoju Evanđelja po Tomi, mudro
tumačenje Isusovih izre ka poprima jasniji oblik pod utjecajem gnostičke
teologije, iako je djelo nemoguće pripisati nekoj posebnoj gnostičkoj školi ili
sljedbi. Tema prepoznavanja sebe opširni je je razrađena u izrekama (usp.
50,51) koje govore o spoznaji čovjekovog božanskog porijekla, koje se ne odnosi
čak ni na Adama, iako je "nastao iz velike moći" (usp. izreku 85).
Spasenje se postiže svlačenjem svega onoga što je od ovog svijeta (usp. izreke
21, 37,56). Učenici moraju "biti samo prolaznici" u ovostranom
varljivom po stojanju (usp. 42). Postojanje idealnoga gnostičkog učenika
opisano je izrazom "sa motnjak", koji se odnosi na čovjeka koji je
za sobom ostavio sve ono što ljudsko biće veže uz ovaj svijet (usp. izreke 16,
23, 30 i 76). Čak i žene mogu postići taj cilj, ako postignu
"muškost" samotnog postojanja (izreka 114).
EVANĐELJE PO TOMI II 32, 10-51,28
Ovo su tajne riječi koje je živi Isus izrekao a Juda Toma
Blizanac zapisao.
(1) I on reče, "Tko protumači ove riječi, taj neće
iskusiti smrt."
(2) Isus reče, "Neka onaj tko traži ne prestane tražiti
sve dok ne nađe. Kada pronađe, naći će se zapanjen, i vladat će nad
svime."
(3) Isus reče, "Ako vam oni koji vas vode kažu,
'Gledajte, kraljev stvo je gore na
nebu', tada će vas ptice nebeske preteći. Ako vam kažu, 'Ono je u moru', tada
će vas preteći ribe. Kraljevstvo je zapravo u vama, i ono je izvan vas. Kada
sebe prepoznate, bit ćete prepoznati, 33 i shvatit ćete da ste sinovi živog oca.
No, ako se ne prepoznate, tad živi te u siromaštvu,
i sami ste to siromaštvo."
(4) Isus reče, "Čovjek u poodmakloj dobi pitat će bez
oklijevanja di jete staro sedam dana za mjesto života, i on će živjeti. Jer
mnogi koji su prvi postat će posljednji, i postat će jedan jedini."
(5) Isus reče, "Prepoznaj ono što ti je pred očima, i
otkrit će ti se ono što je skriveno. Jer, ne postoji ništa skriveno što neće
izaći na vidjelo."
(6) Njegovi ga učenici upitaše i rekoše, "Želiš li da
postimo? Kako da se molimo? Da dajemo milodare? I kako da se hranimo?"
Isus reče, "Ne lažite, i ono što vam je mrsko ne
činite; jer, sve je ot kriveno pred licem neba; ne postoji ništa skriveno što
neće izaći na vid jelo, i nema te tajne koja neće biti otkrivena."
(7) Isus reče, "Blago lavu koji postane čovjek kada ga
čovjek pojede; proklet je čovjek kojega lav pojede i postane čovjekom."
(8) I on reče, "Čovjek je nalik mudrom ribaru koji je
bacio svoju mrežu u more i odatle je izvukao punu sitnih riba; i među njima
prona šao jednu veliku ribu. Mudri je ribar sve sitne ribe 34 bacio u more i
bez napora izabrao veliku ribu. Tko ima uši da čuje, neka čuje."
(9) Isus reče, "I sijač iziđe, zagrabi (sjeme), i
razbaca ga. Nešto sje menja pade na put; dođoše ptice i pozobaše ga. Još
sjemenja pade na sti jenu, ne uhvati korijena u zemlji, i ne pusti klasja.
Drugo, pak, pade u tr nje; ovo uguši sjemenje, i crvi ga pojedu. A nešto
sjemenja pade na dob ro tlo, i dade dobar urod, od šezdeset i sto dvadeset
mjera.
(10) Isus reče, "Bacio sam vatru na svijet, i evo, sada
bdijem nad njome dok se ne rasplamti."
(11) Isus reče, "Ovo nebo će proći, i ono iznad njega
će proći. Mrtvi nisu živi i oni koji su živi neće umrijeti. Kada ste pojeli ono što je mrt vo, učiniste ga
živim. Kad nađete svoj počinak u svjetlosti, što ćete či niti? Na dan kada ste
bili jedno, postali ste dvoje. Sada kad
ste dvoje, što ćete činiti?"
(12) Učenici rekoše Isusu, "Znamo da ćeš nas napustiti.
Koga da slijedimo nakon što se to dogodi?"
Isus im reče, "Gdje god bili, krenite ka Jakovu
Pravedniku, za kojeg su stvoreni nebo i zemlja."
(13) Isus reče svojim učenicima, "Usporedite me s nečim
i recite mi komu sam nalik."
Šimun Petar mu reče, "Nalik si anđelu pravedniku."
Matej mu reče, "Nalik si mudrome filozofu."
Toma mu reče, "Učitelju, moja usta uopće ne mogu izreći
komu si nalik."
Isus reče, "Nisam ja tvoj učitelj, jer si se ti opio sa
zapjenjena vrutka kojeg sam ja otvorio."
I on ga uze, povuče ga na stranu, i reče mu tri riječi. Kad
se Toma vratio drugovima oni ga upitaše, "Što ti je Isus rekao?"
Toma im reče, "Kad bi vam kazao samo jednu riječ koju
mi reče, uzeli biste kamenje i bacili ga na me; i iz kamenja bi buknula vatra i
spalila vas."
(14) Isus im reče, "Postite li, u vama će se probuditi
grijeh; molite li, bit ćete prokleti; dajete li milodare, naudit ćete svojemu
duhu. Kad ode te u druge zemlje i prolazite njezinim predjelima, ugoste li
vas, jedite što vam posluže; i liječite bolesne među njima. Jer, ono što uđe u
vaša usta neće vas ukaljati, već će vas ukaljati ono što izađe iz vaših
usta."
(15) Isus reče, "Kada ugledate onog koji nije rođen od
žene, prostri- te se licem prema zemlji i klanjajte mu se. Taj je vaš
Otac."
(16) Isus reče, "Ljudi možda misle da sam došao svijetu
donijeti mir. Ne znaju da sam neslogu došao donijeti zemlji, vatru, mač i rat.
Jer, pe tero će ih biti u kući, troje
će biti protiv dvoje, i dvoje će biti protiv troje, otac će biti protiv sina i
sin protiv oca. I oni će stajati samotno."
(17) Isus reče, "Dat ću vam ono što ni jedno oko ne
vidje, i što ni jedno uho ne ču, i što nijedna ruka ne dotaknu, i što se nikad
u ljudsko me umu nije pojavilo."
(18) Učenici kazaše Isusu, "Reci nam kakav će biti naš
svršetak."
Isus reče, "Znači li to da ste otkrili početak, kad
tražite svršetak? Jer, tamo gdje je početak, bit će i kraj. Blago onome koji
svoje mjesto nađe u početku; taj će spoznati kraj, i neće okusiti smrti."
(19) Isus reče, "Blago onome koji je postao prije nego
je nastao. Po stanete li moji učenici i poslušate li moje riječi, ovo će vam
kamenje služiti. U Raju za vas postoji pet stabala, koja se ne mijenjaju ni
ljeti ni zimi, i kojima lišće ne opada. Onaj tko ih upozna neće iskusiti
smrti."
(20) Učenici rekoše Isusu, "Pričaj nam, kakvo je
kraljevstvo nebesko?"
On im reče, "Poput sjemena gorušice, najmanjeg od
svog sjemenja. Ali kad ono padne
na obrađenu zemlju, iz njega
izraste velika biljka ko ja
pruža okrilje pticama nebeskim."
(21) Marija reče Isusu, "Komu su tvoji učenici
nalik?"
On reče, "Nalik su
djeci koja posjedaše na tuđe polje. Kada vlas nici polja dođu, kazat
će, 'Ostavite nam naše polje'. Oni će se pred nji ma svući ne bi li im ga
prepustili i dali im njihovo polje. Zato kažem, ako gospodar kuće zna da će
doći tat, on će ga budan dočekati, i ne će mu dopustiti da pretura po njegovom
domu, njegovu kraljevstvu, i opljačka ga. Vi, isto, bdijte suočeni sa svijetom.
Velikom se snagom oboružajte, da razbojnici nemaju pristupa, jer, nedaće koje
očekujete (sigurno) će doći. Neka se među vama nađe čovjek od razuma. Kada urod
dozrije, da hitro sa srpom u ruci dođe i požanje ga. Tko ima uši da čuje, neka
čuje."
(22) Isus vidje dojenčad kako siše, i reče svojim učenicima,
"Ova dječica koju doje, nalik su onima koji ulaze u kraljevstvo."
Upitaše ga, "Hoćemo li, ako smo kao djeca, ući u
kraljevstvo?"
Isus im reče, "Kada iz dva načinite jedno, i kada
postignete da unu tarnje bude kao vanjsko, i vanjsko kao nutarnje,
i gornje kao
donje, i ako iz muškog i ženskog
načinite jedno, tako da muško nije muško a žensko da nije žensko; i kada
stavite oči namjesto očiju,
i ruku na mjes to gdje ruka dolazi, i stopalo na mjesto stopala, i
obličje na mjesto oblič ja, tada ćete ući u [kraljevstvo]."
(23) Isus reče, "Vas ću izabrati, jednoga od tisuću, i
dvoje od deset tisuća, i stajat će kao jedan jedini."
(24) Njegovi mu učenici rekoše, "Pokaži nam mjesto gdje prebivaš, jer neophodno nam je tražiti
ga."
On im reče, "Tko ima uši, neka čuje. U čovjeku od
svjetla je svjet lost, i on cijeli
svijet osvjetljava. Kada on ne svijetli, tad je tama."
(25) Isus reče, "Ljubi brata svoga kao dušu svoju,
čuvaj ga kao zje nicu svoga oka."
(26) Isus reče, "Vidiš trun u oku brata svojega, a u
vlastitome ne vi diš balvan. Kada izvadiš balvan iz svojega oka, jasno ćeš vidjeti
kako da izvadiš trun iz
bratovog."
(27) <Isus reče,> "Ako ne postite od svijeta,
nećete pronaći kraljev stvo. Ako Sabat ne uzimate kao Sabat, Oca nećete
vidjeti."
(28) Isus reče, "Stadoh nasred svijeta i ukazah im se u
tijelu. Sve ih nađoh opijene; među njima ne nađoh nijednoga koji je žedan. I
moja se duša ražalosti nad sinovima čovječjim, jer u svojemu srcu oni su slije
pi i ne posjeduju vid; prazni su došli na ovaj svijet, i prazni ga žele na
pustiti. No, sada su opijeni. Kada se okanu svojega vina, tek tada će se
pokajati."
(29) Isus reče, "Kada se tijelo pojavi radi duha, to je
čudo. Ali kada se duh pojavi radi tijela, tada je to čudo
nad čudima. Uistinu, čudim se 39 kako se to veliko bogatstvo našlo usred
tog siromaštva."
(30) Isus reče, "Gdje su tri boga, tamo su bogovi. Gdje
su dva ili je dan, tamo sam ja s njime."
(31) Isus reče, "Nitko nije prorok u svojemu selu;
nijedan liječnik ne liječi one koji ga poznaju."
(32) Isus reče, "Grad sagrađen i utvrđen na visokom
brdu, ne može pasti, niti se može sakriti."
(33) Isus reče, "Sa krovova svojih razlasite ono što
svojim ušima ču jete. Jer, nitko ne pali svjetiljku da bi je pokrio, niti je
sakriva, već je po stavlja tako da svatko tko uđe i izađe vidi njezino
svjetlo."
(34) Isus reče, "Ako slijepac vodi slijepca, obojica će
pasti u jamu."
(35) Isus reče, "Nitko ne može ući u kuću snažnoga
čovjeka i silom je zauzeti a da mu prvo ne sveže ruke; tek tada mu (može) kuću
opljačkati."
(36) Isus reče, "Ne brinite se od zore do mraka, i od
mraka do zore što ćete odjenuti."
(37) Njegovi učenici rekoše, "Kada ćeš nam se
razotkriti i kada će mo te vidjeti?"
Isus reče, "Kada se razgolitite bez osjećaja stida, i
kada svoju odjeću stavite pod noge poput malene djece, i izgazite je, tek
tada [ćete vidje
ti] sina onog živoga, i nećete se uplašiti."
(38) Isus reče, "Često ste željeli čuti ove riječi koje
vam govorim, a nemate ih od koga drugoga čuti. Doći će dan kada ćete me tražiti
(a) ne ćete me naći."
(39) Isus reče, "Farizeji i pisari uzeli su ključeve
spoznaje (gnosis) i sakrili ih. Oni sami u nju nisu stupili, niti su pustili
one koji su to pože ljeli. Ali vi budite mudri kao zmije i nevini kao
golubice."
(40) Isus reče, "Trs bijaše posađen izvan Oca, no kako
ne bje učvrš ćen, bit će iščupan s korijenom i uništen."
(41) Isus reče, "Tko god ima nešto u ruci, dat će mu se
još, a onome tko nema ništa, uzet će se i ono malo što ima."
(42) Isus reče, "Budite prolaznici."
(43) Učenici mu rekoše, "Tko si ti, da nam takve stvari
govoriš?"
<Isus im reče>, "Iz onoga što vam govorim vi ne
shvaćate tko sam, i postajete nalik židovima, koji (ili) vole stablo a mrze
njegov plod, (ili) vole plod a mrze stablo."
(44) Isus reče, "Tko na Oca huli, bit će mu oprošteno,
i tko na Sina huli, bit će mu oprošteno, no onome tko huli na Duha Svetoga,
neće bi ti oprošteno, niti na zemlji niti na nebu."
(45) Isus reče, "Grožđe se ne bere sa trnja, niti se
smokve beru s češ- ljike, jer oni ne donose ploda. Dobar čovjek iz svoje riznice iznosi dobro; zao čovjek zlo
iznosi iz svoje riznice, koja je njegovo srce, i zle riječi govori. Jer, iz obilja
srca on iznosi zlo."
(46) Isus reče, "Od onih koji su rođeni od žene, od
Adama do Iva na Krstitelja, nema većega od Ivana Krstitelja koji (pred njim)
ne bi tre bao oboriti pogled. No ja vam rekoh, tko god među vama postane dije
te, upoznat će kraljevstvo, i postat će većim od Ivana."
(47) Isus reče, "Nemoguće je jednom čovjeku jahati dva
konja, (ili) napeti dva luka. I niti jedan sluga ne može služiti dvojici
gospodara; osim ako jednog ne poštuje, a drugoga ne prezire. Nitko ne pije
staro vi no a da odmah potom želi kušati novo. I ne ulijeva se novo vino u
sta re mjehove, da se ne raspuknu; ne ulijeva se niti staro vino u novi mi
jeh, da se ne pokvari. Ne prišiva se stara krpa na novo ruho, jer bi se ras
paralo."
(48) Isus reče, "Ako dvoje sklopi mir u istoj kući,
reći će brdu, 'Po- makni se', i ono će se pomaknuti."
(49) Isus reče, "Blago samotnima i izabranima , jer vi
ćete naći kra ljevstvo. Iz njega ste došli, i u nj ćete se vratiti."
(50) Isus reče, "Kada vas pitaju, 'Odakle dolazite?',
recite im, 'Doš li smo iz svjetlosti, iz mjesta gdje se svjetlost sama iz sebe
rađa, [sama sebe] ustoličuje, i kroz lik
se njihov očituje'. Ako vas pitaju 'Tko ste?', odgovorite, 'Mi smo njegovi
sinovi, i odabranici živoga Oca'. Ako vas pitaju, 'Koji je znak Oca vašega u
vama?', kažite im, 'Kretanje i spokoj'."
(51) Njegovi mu učenici rekoše, "Kada će mrtvima biti
dan spokoj, i kada će doći novi svijet?" On im reče, "Ono što
iščekujete već je doš lo, ali vi to ne prepoznajete."
(52) Njegovi mu učenici rekoše, "Dvadeset i četiri proroka govorilo je u Izraelu, i svi su oni govorili u
tebi."
On im reče, "Izostavili ste živoga koji je pred vama, i
(samo) ste go vorili o mrtvima."
(53) Njegovi mu učenici rekoše, "Je li obrezivanje
potrebno ili nije?" On im reče, "Da je potrebno, otac bi ih već
obrezane u njihovoj maj
ci začinjao. No, istinsko obrezivanje, u duhu, posvema je
postalo po trebno."
(54) Isus reče, "Blago siromašnima, jer vaše je
kraljevstvo nebesko."
(55) Isus reče, "Tko ne mrzi svojega oca i majku svoju ne može mi biti učenikom. I tko ne mrzi
svoju braću i sestre, i ne uzme križ svoj po put mene, neće me biti
dostojan."
(56) Isus reče, "Tko god je spoznao ovaj svijet, otkrio
je truplo, a tko je truplo otkrio, ovaj
ga svijet nije dostojan."
(57) Isus reče, "Kraljevstvo je Očevo poput čovjeka
koji ima [dobro] sjeme. Neprijatelj je njegov došao pod okriljem noći i među dobro sjeme zasijao korov. Čovjek nije
dozvolio da taj korov počupaju; reče im, 'Brinem se da ćete, čupajući korov, s
njim počupati i pšenicu'. Jer, na dan žetve korov će postati vidljiv; i tad će
ga počupati i spaliti."
(58) Isusreče, "Blago onome koji je patio, jer on je
pronašao Život."
(59) Isus reče, "Gledajte živoga dok ste živi,
kako ga ne biste posli je smrti uzaludno pokušavali naći."
(60) <Vidješe> Samaritanca kako nosi janje na putu ka
Judeji. On reče svojim učenicima, "Zašto ovaj čovjek nosi janje?"
Odgovoriše mu,
"Da ga ubije i pojede."
On im reče, "On ga neće pojesti dok je ono živo, nego
tek kada ga ubije i kada ono postane leš."
Rekoše mu, "Drugačije to ne može učiniti."
On im reče, "I vi isto, potražite sebi mjesto pokoja,
kako ne biste po stali leš i bili pojedeni."
(61) Isus reče, "Dvoje će na jednom krevetu počivati,
jedno će umri jeti, drugo će živjeti."
Saloma upita, "Tko si ti, čovječe, da ... na moj krevet
liježeš i za mo jim stolom jedeš?"
Isus joj reče, "Ja sam onaj koji je postao od nepodjeljivog. Dano
mi je nešto od mog Oca."
<...> "Tvoja sam učenica."
<...> "Zato kažem, ako je uništen, bit će
ispunjen svjetlom, no ako se podijeli, postat će ispunjen tamom."
(62) Isus reče, "Svoja otajstva govorim onima [koji su
dostojni mojih] otajstava. Ono što čini tvoja desnica, neka ti ljevica ne
zna."
(63) Isus reče, "Bio jednom bogat čovjek, koji je imao
mnogo nov ca. Rekao je, 'Upotrijebit ću svoje bogatstvo da sijem, žanjem,
sadim, i punim svoja skladišta plodom, da mi ništa ne nedostaje'. Tako je
mislio u svojemu srcu - i te je noći umro. Tko ima uši neka čuje."
(64) Isus reče, "Neki čovjek je imao goste. Kad je
pripravio večeru, poslao je slugu da pozove goste. Sluga pođe prvome, i reče
mu, 'Moj gospodar te poziva'. A ovaj reče, 'Potražujem novac od nekih trgovaca
i oni večeras k meni dolaze, da prime moj nalog. Morat ću, uz ispriku, izostati
sa večere'. Sluga pođe drugome, pa mu reče, 'Moj Gospodar te poziva'. Ovaj mu
reče, 'Upravo sam kupio kuću, i tamo me trebaju na jedan dan. Neću imati
vremena'. Sluga pođe trećemu, te mu kaže, 'Moj gospodar te poziva'. Ovaj mu
reče, 'Prijatelj mi se ženi, i ja moram pri premiti sve za svadbu. Ne mogu,
stoga, doći, i ispričavam se za veče ru.' Sluga pođe četvrtome, i reče
mu, 'Moj gospodar te poziva'. Ovaj mu reče, 'Kupio sam imanje, i upravo
krećem prikupiti najamninu. Ne mogu, stoga, doći, i ispričavam se za gozbu'.
Sluga se vrati i kaza gos podaru, 'Oni koje si pozvao na večeru, ispričavaju
se'. Gospodar reče sluzi, 'Iziđi van na ulice, i dovedi sve koje nađeš, da
večeraju'. Kupci i trgovci neće kročiti na mjesta mojega Oca."
(65) On reče, "Jedan častan čovjek imao je vinograd.
Dao ga je u zakup seljacima, da u njemu rade, kako bi on kasnije od njih
preuzeo urod. I posla svog slugu zakupcima po urod. Ovi zgrabiše slugu, pretu-
koše ga, i zamalo ubiše. Sluga se vrati i ispriča to gospodaru. Gospodar reče,
'Možda ih nije prepoznao'. I pošalje drugog slugu, a zakupci i nje ga pretuku.
Tada im vlasnik pošalje svojega sina, i reče, 'Možda će mog sina poštovati'.
Kako su zakupci znali da je on taj koji će naslijediti vi nograd, oni ga
dohvate, i ubiju. Tko ima uši, neka čuje."
(66) Isus reče, "Pokažite mi kamen kojeg zidari
odbaciše. Taj kamen je kamen temeljac."
(67) Isus reče, "Tko poznaje sve, a još osjeća u sebi
nedostatak, taj je u potpunosti nedostatan."
(68) Isus reče, "Blago vama ako vas mrze i progone.
Gdje god vas progonili, neće pronaći to mjesto."
(69) Isus reče, "Blago progonjenima u svojim srcima. To
su oni ko ji su uistinu prepoznali Oca. Blago gladnima, jer će se željnome
trbuh napuniti."
(70) Isus reče, "To što imate spasit će vas, ako iz
sebe to porodite. To što nemate u sebi ubit će vas, ako u sebi to nemate."
(71) Isus reče, "Ja ću [ovu] kuću [razoriti], i nitko
je neće moći opet izgraditi [...]"
(72) [Jedan čovjek] mu [reče], "Kaži mojoj braći
da posjed mog oca sa mnom podijele."
On mu reče, "O, čovječe, tko je mene postavio
za djelitelja?" Okrene se svojim učenicima i reče im, "Jesam
li ja netko tko dijeli?"
(73) Isus reče, "Žetva je obilna, no žetelaca je malo.
Molite, zato, Gospoda da pošalje žetelaca za žetvu."
(74) On reče, "Gospodine, mnogo ih je oko bunara, no u
njemu ne ma vode."
(75) Isus reče, "Mnogi stoje pred vratima, ali
samotnici su ti koji će ući u bračnu ložnicu."
(76) Isus reče, "Kraljevstvo Očevo je poput trgovca
koji je među ro bom pronašao biser. Trgovac bijaše mudar. Prodao je svu robu,
a biser kupio za sebe. Tražite i vi njegovo vječno i trajno blago, gdje moljac
ne dolazi da izjeda, niti crv da razara."
(77) Isus reče, "Ja sam svjetlost nad svime. Ja sam
sve. Iz mene je sve poteklo, i sve se k meni vratilo. Rascijepite
komad drveta, i ja sam ondje. Podignite kamen, i tamo ćete me naći."
(78) Isus reče, "Zašto ste došli u pustinju? Vidjeti
trsku kako se na vjetru savija? Vidjeti čovjeka u krasne haljine obučena,
[poput vaših] kraljeva i odličnika? Oni nose krasne haljine, a ne mogu
prepozna ti istinu."
(79) Jedna žena iz mnoštva mu reče, "Blagoslovljena
je utroba koja te nosila i njedra koja
su te dojila."
On [joj] reče, "Blagoslovljeni su oni koji su čuli Očevu riječ i uisti
nu je očuvali. Jer doći će dani
kad ćete reći, 'Blagoslovljena utroba
ko ja nije začela i njedra koja nisu dojila.'"
(80) Isus reče, "Tko je spoznao svijet, otkrio je
tijelo, no onaj tko je otkrio tijelo, svijet ga nije dostojan."
(81) Isus reče, "Neka bude kralj onaj tko se obogatio,
a tko ima moć, neka je se odrekne."
(82) Isus reče, "Tko je blizu meni, taj je blizu vatri,
a tko je od mene daleko, daleko je od Kraljevstva."
(83) Isus reče, "Ljudima su slike vidljive, no
svjetlo u njima skrive
no je u slici Očeva svjetla. On će se
ljudima objaviti, no slika će njego va ostati skrivena
njegovom svjetlošću."
(84) Isus reče, "Kad vidite svoj lik, vi se radujete.
No, kada ugledate svoj lik koji je prije vas nastao, i koji
niti umire niti biva vidljivim, što li
ćete morati podnijeti!"
(85) Isus reče, "Adam je nastao iz velike moći i iz
velikog bogat stva, ali nije vas postao dostojan. Jer, da je postao dostojan,
ne [bi okusio] smrti."
(86) Isus reče, "[Lisice imaju svoje jazbine] i ptice
imaju svoja gnijezda, ali Sin Čovječji nema gdje da osloni glavu i
otpočine."
(87) Isus reče, "Jadno je tijelo koje o tijelu ovisi, i jadna je duša ko ja ovisi o oboma."
(88) Isus reče, "Anđeli i proroci će doći k vama, i
dati vam ono što (već) imate. I vi sami, dajte im ono što imate, i kažite sami sebi,
'Kada će doći da prime ono što je njihovo?"
(89) Isus reče, "Zašto perete vanjsku stranu kaleža?
Zar ne shvaćate da je isti onaj koji je
stvorio njegovu nutrinu, stvorio i vanjštinu?"
(90) Isus reče, "Dođite k meni, jer moj je jaram lagan,
a moja vlast blaga, i naći ćete za sebe spokoj."
(91) Oni mu rekoše, "Reci nam tko si, da u tebe možemo
vjerovati." On im reče, "Ispitujete lice neba i zemlje, a ono koje
pred vama stoji niste prepoznali, niti znadete ispitati ovaj trenutak."
(92) Isus reče, "Tražite i naći ćete. Pa ipak, nešto
ste me bili pitali što vam tad nisam rekao. Sada vam to želim reći, a vi ne
pitate."
(93) < Isus reče,> "Ne dajte psima ono što je
sveto, da ga ne bace u gnoj. Ne bacajte biserje pred svinje, da ga... ne [...]."
(94) Isus (reče), "Tko traži, naći će, a [tko kuca],
otvorit će mu se."
(95) [Isus reče], "Ako imate novaca, ne lihvarite
njime, već [ga] dajte onomu koji vam ga neće vratiti."
(96) Isus reče, "Kraljevstvo Očevo je poput one žene
koja je uzela malo kvasca, [sakrila] ga u tijesto, pa iz njega izmijesila velike hljebove. Tko ima uši neka
čuje."
(97) Isus reče, "Kraljevstvo [Očevo] je poput one žene
koja je nosi la [ćup] pun brašna. Dok je išla putem, još uvijek daleko od
kuće, drška je ćupa pukla, i brašno se za njom rasulo [po] putu. Nije to znala;
nezgodu nije primijetila. Kada je došla kući, stavila je ćup na zemlju i naš
la ga praznim."
(98) Isus reče, "Kraljevstvo Očevo je poput onog
čovjeka koji je na umio ubiti moćnika. U vlastitoj je kući isukao mač, i zario
ga u zid kako bi doznao je li mu ruka dovoljno snažna. Potom je ubio
moćnika."
(99) Učenici mu kazaše, "Vani su tvoja braća i tvoja
majka."
On im reče,
"Ovi ovdje, koji vrše volju mojeg Oca, to su moja braća i moja majka. Oni su ti koji će ući u
kraljevstvo mojega Oca."
(100) Pokazaše Isusu zlatnik i rekoše mu, "Carevi ljudi
traže od nas porez."
On im reče, "Caru podajte carevo, Bogu Božje, a ono što
je moje, meni podajte."
(101) <Isus reče,> "Tko ne mrzi svojega [oca] i
majku svoju kao ja, ne može mi postati [učenikom]. I tko [ne] ljubi svog [oca]
i majku svo ju kao ja, ne može mi postati [učenikom]. Jer moja majka
[...], no [moja] je istinska [majka] ona
koja mi je dala život."
(102) Isus reče, "Jao farizejima, jer oni su isto što i
pas koji leži u jaslama među volovima, jer, niti on jede, niti volovima [daje]
jesti."
(103) Isus reče, "Sretan je čovjek koji zna kada će
doći razbojnici, koji zna kad da ustane, prikupi svoje oružje i naoruža se
prije nego na padnu."
(104) Rekoše Isusu, "Hajde da danas molimo i
postimo."
Isus reče, "Kakav sam to grijeh počinio, i u čemu sam
to poražen? Ali kad mladoženja izađe iz svadbene ložnice, neka tada poste i
mole."
(105) Isus reče, "Tko poznaje oca i majku, zvat će ga
sinom bludnice."
(106) Isus reče, "Kada iz dvoga načinite jedno, postat
ćete sinovi čov ječji; i kada kažete, 'Brdo pomakni se', ono će se
pomaknuti."
(107) Isus reče, "Kraljevstvo je poput pastira sa
stotinu ovaca. Jedna, najveća od njih, zaluta. On ostavi devedeset
i devet (i) krene u potragu za
tom jednom, da je pronađe. Nakon svih
muka, on reče ovci, 'Ljubim te
više od onih devedeset i devet.'"
(108) Isus reče, "Tko pije iz mojih ustiju, postat će
kao ja. Ja sam po stat ću on, i ono što je skriveno tad će mu se razotkriti."
(109) Isus reče, "Kraljevstvo je poput čovjeka koji je
u svom polju imao [zakopano] blago za koje nije znao. I [nakon] smrti, ostavi
ga u nasljedstvo svojemu [sinu]. Sin nije znao [za to blago]. Preuzeo je polje i prodao [ga]. Onaj koji gaje kupio krenuo je
orati i [pronašao] bla go. I davao je
poslije novac uz kamate kome god ga bijaše volja."
(110) Isus reče, "Tko je pronašao svijet i obogatio se,
neka se odrek ne svijeta."
(111) Isus reče, "Nebo i zemlja pred vama će se
smotati, i onaj tko živi od živoga neće iskusiti smrti." Ne kaže li Isus,
"Tko sebe pronađe, svijet ga nije dostojan"?
(112) Isus reče, "Jao tijelu koje je ovisno o duši; jao
duši koja je ovis na o tijelu."
(113) Učenici mu rekoše, "Kada će doći
Kraljevstvo?"
<Isus reče,> "Neće doći zato što ga očekujemo.
Neće se govoriti, 'Evo ga ovdje', ili, 'Eno ga ondje'. Kraljevstvo se Očevo
razastire zemljom, ali ljudi ga ne vide."
(114) Šimun Petar im reče, "Neka Marija ode od nas, jer
žene nisu dostojne života."
Isus reče, "Ja sam ću je voditi da je učinim muškom,
kako bi i ona postala živim duhom poput vas muškaraca. Jer, svaka žena koja
sebe učini muškom, ući će u Kraljevstvo nebesko."
Evanđelje po Tomi
No comments:
Post a Comment