Evanđelje Gospodnje po Markionu (Marsion)

 

Evanđelje Gospodnje

 

Pisan izveštaj o životu Isusa Hrista, sačuvan u njegovom izvorniku od Marsiona, sina Filologusa ((:?), biskupa Sinope. 130 godine gospodnje, Rima

 

Verzija 1.00 – sadrži pet poglavlja od dvadeset i jedan

 

I

1 U petnaestoj godini vladavine Tiberija Cezara

2 Ponitijus Pilat je bio Upravitelj Judeje, Isus dođe u Kapernaum, grad Galileje, i bio je

3 naučavao na subotnji dan, i oni behu zapanjeni njegovim učenjem, jer njegova riječ je imala vlast.

4 i u sinagogi bio je čovjek koji je imao duha nečistoga demona, i plakao je glasno

5 govoreći, ''ostavi nas na miru, šta mi imamo s tobom, Isuse? Jesi li došao da nas uništiš? Ja znam te

6 tko si, Svetac Božiji.'' I Isus prekori ga, govoreći, ''Šuti, i izađi iz njega.'' I kad demon ga je bacio usred

7 on izađe iz njega , ne učinivši mu nažao. I zapanjenje donje na sve, i oni govoriše jednoglasno govoreći jedan drugomu, šta je ova riječ? Jer u vlasti i moči on zapoveda nečistim duhovima,

8 i oni izlaze. I glas o njemu ode u svako mesto zemlje unaokolo

9 i on ustade iz sinagoge i uđe u kuću Simona. A Simonova tašta je imala veliku groznicu, i oni ga moliše za nju.

10 I on stade nada njoj, i prekori groznicu, i ona je ostavi, i odmah ona usta i posluživaše im

11 i on dođe u Nazaret i ode u

12 sinagogu u Subotnji dan i sede. I oči svih u sinagogi su bile uprte u njega

13-14 i on poče da im priča, i svi se čudiše

15  na riječima koje izlažahu iz njegovih usta, i on im reče, ''Sigurno ćete reći mi ovu poreedbu, Ljekaru, izlijeći se sam, šta god smo

16 čuli učinjenim u Kapernaumu, učini također ovde. Ali da vam uistinu kažem, mnoge udovice behu u Izraelu u danima Ilije, kad se nebesa behu zatvorila za tri godine i šest mjeseci

17 kad velika glad dogodi se žirom zemlje, i nikomu od njih Ilija ne bi poslat, već samo Serepti,

18 gradu Sidona, ka ženi koja je bila udovica. I mnogi gubavi behu u Izraelu u doba Jeliseja proroka, i niko od njih ne bi očišćen , već samo

19 Naman sirijac''. I oni behu ispunjeni gnjevom

20 u sinagogi, kada čuše ove stvari, i ustaše, i izbaciše ga iz grada, i vodiše ga na vrh brda na kojem je grad bio izgrađena , da ga bace

21 dole na glavu. Ali on prolazeći kroza njih ode svojim putem.

22 I kad je sunce zalazilo, svi mnogi koji imahu ikoga bolesnoga od različitih bolesti dovedoše ih njemu, i on je polagao svoje ruke na svakoga od njih, i izliječio ih.

23 i demoni su izlazili iz mnogih, plačući, govorili, ''Ti si Sin Božij'' i on prekori ih zaprijetivši da ne govore, jer oni su znali da je on Hrist.

24 I kad je bio dan, on ode i ode na pusto mesto, a mnoštvo ga je tražilo, i dođoše njemu, i zaustaviše ga, kako ne bi otišao od

25 njih. I on im reče, ''Ja moram objaviti dobru vijest (evanđelje) kraljevstva Božijeg drugim gradovima također, jer zato sam poslan.

26 I on je propovijedao u sinagogama Galileje.

 

 

II

 1 I bilo je to tako kako ga je masa pritiskala da čuje riječ Božju, on je stajao do

2 jezera Genesaretskog, i video dva broda koja su stajala do jezera, ali ribari su izašli iz njih

3 i prali su njihove mreže. I on uđe u jedan od brodića, koji je bio Simonov, i upita ga da se otisne malo od zemlje. I on sede dole, i

4 učio je mnoštvo iz brodića. Kad se ostavio govorenja, on reče Simonu ''Idi u

5 dubinu i neka se tvoje mreže vuku''. I Simon mu odgovori , ''Gospodaru, mi smo se mučili celu noć, i nismo uzeli ništa, ali na tvoju riječ ja ću spustiti

6 mrežu.'' Kad su ovako učinili, oni uhvatiše

7 veliko mnoštvo riba, i njihove mreže behu se cepale. I oni drugim drugarima, u drugim čamcima, da dođu i pomognu im. I oni dođoše, i

8 napuniše čamce, tako da su počinjali da potanjaju. Kad Simon Petar vidje, on pade na Isusova koljena govoreći,

9 ''Idi od mene, jer ja sam grešan čovek, O Gospode.'' Jer čuđenje ga prevladalo, i svi koji behu s njim, na

10 izlovu ribe koju su uhvatili, koji behu družbenici Simonovi. I Isus reče Simonu, ''ne boj se, od sada češ hvatati ljude

11 žive'' I kad su doveli svoje čamce do obale, oni svi odoše, i slijediše ga.

12 I dogodilo se, kad je on bio u jednom od gradova, eto čovjeka sva gubava koji videći Isusa pade na svoje lice, i molio ga govoreći: ''Gospode, ako želiš, ti

13 možeš me očistiti.'' I on ispruži svoju ruku, i dodirnu ga, govoreći, ''Hoću, budi očišćen'' I

14 odmah guba napusti čoveka. I on naloži mu da ne kazuje ni kojemu čoveku, već da ide, i pokaže sebe svešteniku, i prinese mu za očišženje, prema Mojsiju

15 kako je zapovijedio, da ovo bude svedočanstvo vama. Ali utoliko više ode slava o njemu unaokolo, i mnoge mase dolažahu da čuju, i da budu izljećeni

16 od njega od njihovih tegoba. I on sam se povukao u divljinu, da moli.

17 I dogodilo se u jedan od dana dok je on naučavao, i tamo behu farizeji i učitelji zakona sjedili koji dođoše iz svakog sela Galileje, Judeje i Jerusalema, i moč

18 Gospodnja bi sa njim da ih izlijeći. I gle, ljudi donesoše u krevetu čoveka koji je bio uzet, i oni tražiše

19 da ga unesu unutar, da ga polože pred njega. I ne nalazeći kojim načinom bi ga donijeli zarad mnoštva, oni odoše na vrh kuće i spustiše ga kroz crijep sa njegovim ležajem usred pred

20 Isusa. I videći njihovu veru on mu reče, ''Čovjeće, tvoji

21 grijesi su ti oprošteni''. I pisari i farizeji počeše da rasuđuju, govoreći, ''Tko je obaj koji bogohuli? Tko može oprostiti grijeh, osim Boga samoga?

22 Ali Isus videći njihove misli odgovori i reče im, ''Šta namišljate u svojim srcima?

23 Šta je lakše reći, Tvoji gresi su ti oprošteni, ili

24 reći, Ustani i hodaj? Ali da znate da Sin čovjećiji ima vlast nad zemljom da oprašta grehe (on reče uzetomu čovjeku) Ja ti kažem, Ustani

25 i uzmi svoj krevet, i idi svojoj kući. I odmah on usta pred njima, i  uze na čemu je ležao, i ode svojoj kući, veličajući

26 Boga. I čudiše se svi, i slaviše Boga, i behu ispunjeni strahom govoreći, ''Videli smo čudne stvari danas''.

27 I nakon ovih stvari on ode, i vidje carinika, zvanog Levi, kako sjedi na mestu naplate, i on

28 mu reče, ''Slijedi me.'' I on ostavi sve, usta i

29 slijedi ga. I Levi mu učini veliku gozbu u svojoj kući, i bi veliko društvo carinika i

30 drugih koji su bili s njima. I njihovi pisari i farizeji su mrmljali protiv njegovih učenika

30 govoreći, '' Zašto sjedite i pijete sa carinicima i

31 grešnicima''? A Isus odgovori im, ''Oni koji su zdravi ne trebaju lekara, već oni

32koji su bolesni. Ja nisam došao da pozovem pravedne, već

33 grešne na pokajanje. I oni mu rekoše, ''Zašto učenici Jovanovi poste često, i čine molitve, kao i učenici farizeja, ali tvoji jedu i

34 piju? I on im reče, ''Možete li učiniti sinove mladoženjine da poste , dok mladoženja je sa

35 njima? Ali dani će doći, u koji će mladoženja biti uzet od njih, i tad će oni postiti u

36 tim danima.'' I on reče poredbu njima, ''Nijedan čovjek ne stavlja komad nove odeće na staru odeću, jer oboje bi bili poderani, i komad koji je uzet iz novog ne slaže se sa

37 starim. I nijedan čovjek ne stavlja novo vino u stare mješine, jer novo vino bi probilo kože , i samo bi bilo

38 proliveno, i kože bi propale. Već novo vino mora biti stavljeno u nove mješine, da bi oboje bili sačuvani.

39 Nijedan čovjek koji pije staro vino ne želi novo, jer reče , staro je bolje.

 

 

III

1I dogodilo se na drugu subotu nakon prve, da on je išao kroz polje žita, i njegovi učenici su trgali klasove žita i jeli, trljajući ih

2 u njihovim rukama. I neki farizej reče im, ''Zašto činite to što nije zakonito činiti

3 na subotnji dan?'' I Isus odgovarajući im, reče, ''Niste li čitali da je ovo čak David činio, kada sam je bio

4 gladan, i oni koji behu sa njim, kako su otišli u kuću Božiju, i uzeli i jeli pashalni hljeb, i dali također onima koji su bili sa njima, što nije zakonito da jedu osim sveštenici sami?''

5 i on im reče, ''Da Sin čovjećiji je Gospodar i subote''

6 i dogodilo se također na drugu subotu, da je on ušao u sinagogu i podučavao, i tamo je bio

7 čovjek i njegova desna ruka bila je uzeta. I pisari i farizeji gledali su ga, da li će izcijeliti na subotnji dan, da bi našli

8 optužbu protiv njega. Ali on je znao njihova razmišljanja, i reče čovjeku  koji je bio uzet , ''Ustani, i stani nasred. I on usta i stade

9 pravo. Tad reče Isus njemu, ''Ja ću te pitati nešto, Je li zakonito na subotu učiniti dobro

10 ili učiniti zlo? Spasti život ili ga uništiti?'' I gledajući okolo na njih sve, on reče čovjeku, ''ispruži ruku.'' I on učini tako, i njegova ruka je bila

11 povraćena kao druga. I oni behu ispunjeni bijesom, i zapovediše jedan drugom šta da učine Isusu.

12 i dogodilo se u tim danima, da je on izašao na planinu da se moli, i provodio je celu noć

13 u molitvu Bogu. I kad je bio dan, on pozva k njemu njegove učenike, i on izabra između njih dvanaestoro

14 koje on također nazva, apostolima, Simona (koga on također nazva Petar) i Andreja njegova brata, Jakova i Ivana, Filipa

15 i Bartolomeja, Mateja i Tomasa, Jakova sina

16 Alfeja, i Simon koga zvahu Zelot, i Judu brata Jakovljevog i Judu Iskariota, koji također posta

17 izdajnik. I on siđe dole među njih, i stade na mjestu, i mnoštvo njegovih učenika, i veliki broj ljudi iz cele Judeje i Jerusalema, i sa obale mora Tira i Sidona, koji su dolazili da ga čuju

18 i da budu izliječeni od njihovih bolesti, i oni koji behu mučeni nečistim duhovima, i behu izliječeni.

19 i celo mnoštvo tražilo je da ga dodirne, jer moč je izlazila iz njega, i liječila ih sve.

20 I on podiže svoje oči na učenike, i reče:

''Blagosloveni su siromašni, jer vaše je kraljevstvo Božije

21 Blaženi su oni koji su gladni sad, jer biti će siti.

Blagosloveni su oni koji plaču sad, jer će se smejati.

22 Blaženi ste vi, kada vas ljudi mrze, i kada oni

Vas odvoje iz njihova drštva, i kada vas osuđuju,

I proglašuju vas zlima, zarad Sina čovječjega

23 dobra. Radujte se u taj dan, i uzvikujte, jer gle, vaša nagrada je

Velika u nebesima, jer prema

24 tim stvarima su činili njihovi oci prorocima. Ali jao vama koji ste bogati! Jer vi imate punu utjehu

25 Jao vama koji ste puni! Jer ćete gladovati. Jao vama koji se smijete sad! Jer vi

26 ćete tugovati i plakati. Jao vama, kada svi ljudi budu pričali dobro o vama! Jer prema tim stvarima su činili vaši oci krivim prorocima.

27 Ali kažem vama koji čujete, Volite svoje neprijatelje, učinite

28 dobro onima koji vas mrze, blagoslovite one koji vas proklinju

29 i molite za njih koji vas zlo koriste. Ono mu koji te udari u jedan obraz, ponudi i drugi, i od onoga koji uzme tvoj ogrtač , ne zadrži

30 ni kaput također. Daj svakomu čovjeku koji traži od tebe, a od onoga koji uzme tvoja dobra, ne traži ih

31 nazad, i kao što želiš da ljudi čine tebi,

32 čini im ti isto tako. I ako voliš one koji te vole, koju hvalu češ imati? Jer grešnici također vole one

33 koji ih vole. I ako činiš dobro onima koji čine dobro tebi, koju hvalu imaš? Jer grešnici  također čine iste.

34 I ako pozajmiš im od koga se nadaš da primiš, koju zahvalu imaš? Jer grešnici također posuđuju

35 grešnicima, da prime jednake stvari. Već volite svoje neprijatelje, i činite dobro, i posuđujte, ne nadajući se ničemu zauzvrat, i vaša nagrada će biti velika, i vi ćete biti sinovi Svevišnjega, jer on je ljubazan nezahvalnima i

36 zlima. Budite milosrdni, i vaš Otac također je

37 milostiv. Ne sudite, i neće vam biti suđeno, ne osuđujte, i neće vam se suditi, otpustite

38 i biti ćete otpušteni, Dajte, i biti će vam dato, dobra mjera , data, i potvrđena i koja ide, dati će je u tvoje naručje. Jer sa istom mjerom sa kojom mjerite vi biti će vam mjereno ponovo.''

39 I on govori poredbe njima, ''Može li slijep voditi

40 slijepog? Neće li oboje pasti u jamu? Učenik nije iznad učitelja, ali svaki onaj koji je

41 savršen će biti njegov učitelj. I zašto vidiš trun u oku svoga brata, ali ne vidiš

42 brvno u svome oku? Ili kako možeš reći svome bratu, Brate daj mi da izvučem trun koji je u tvome oku, kad ti sam ne vidiš gredu u svome oku? Licemjeru, izbaci prvo brvno iz vlastitoga oka, i tada češ vidjeti jasno da izvučeš trun koji je u oku tvoga brata!

43 Jer nije dobro drvo koje čini kvaran plod, niti

44 kvarno drvo stvara dobar plod. Jer svako drvo se zna po plodu. Jer iz trnja se ne sakupljaju smokve, niti iz grmlja grožđe.

45 Dobar čovjek iz dobre riznice svoga srca iznosi šta je uistinu dobro, a zao čovjek iz zle riznice svoga srca iznosi ono što je zlo, jer iz izobila njegova srca

46 usta govore. I zašto me zovete, Gospode, Gospode, i

47 ne činite stvari koje ja govorim? Svaki koji dolazi meni, i čuje moj govor, i čini tako, ja ću

48 pokazati vam kome je sličan: On je kao čovjek koji gradi kuću, koji iskopa i ode duboko da položi temelj na stijenu, i kad potom naraste, potok udari žestoko na kuću i nije imao snage da je sruši, jer je sagrađena na

49 stijeni. Ali onaj koji čuje, a ne čini, je kao čovjek koji bez temelja gradi kuću na zemlji, protiv potoka koji udara jako, i odmah ono pada, i ruševima te kuće je velika.

 

 

IV

1 I kad je završio sve svoje govorenje u ušima ljudi, on uđe u Kapernaum

2 i neki centurionov sluga bi bolestan, na

3 samrti, a on bu bio drag. I kad on ču za Isusa, on posla k njemu starešine od židova

4 pitajući ga da li bi on došao da spasi njegova slogu. I kad oni dođoše do Isusa, oni moliše ga iskreno, govoreći, da je on vrijedan za onog za koga će učiniti ovo

5 ''jer on je voleo naš narod, i izgradio nam

6 sinagogu''. Tad Isus ode š njima. I kad nije bio izdaleka od kuće, centurion posla prijatelje njemu, govoreći mu: ''Gospode, ne muči se, jer ja nisam vrijedan da uđeš pod moj krov

7 Zato niti ja nisam vredan da ti dođem, ali reci riječ, i moj sluga biti će izlječen.

8 Jer i ja sam čovjeg pod vlašću, imajući pod sobom vojnike, i ja kažem jednomu , Idi, i on ide, i drugomu, Dođi, i on dođe; i mome slugi, Učini

9 to, i on učini''. I kad Isus je čuo ove stvari,on se čudio na njega, i okrenuo se i rekao mnoštvu koje ga je slijedilo, ''Ja kažem vam, niti u

10 Izraelu nisam našao tako veliku vjeru.'' I oni  koji behu poslani, vratiše se kući, i nađoše bolesnog slugu cela

11 i dogodilo se dan poslije, da on je išao u grad zvan Nain, i mnogi od njegovih učenika behu

12 išli s njim, i veliko mnoštvo. I kad je došao noću do vrata grada, gle, mrtav čovek je bio nošen, jedini sin svoje majke, a ona je bila hudovica, i značajno mnoštvo

13 grada bilo je sa njom. I kad Gospodin je vidje, on je imao

14 sažaljenja na nju, i reče joj, ''Ne plači, '' I on dođe i dotaknu nosila, i oni koji su ga otkrili stajaše mirno. I on reče, ''Mladi čovjeće, Kažem ti, Ustani!''

15 I mrtav čovjek ustane, i poče da govori. I

16 on ga izruči majci. I strah uhvati sve, i oni veličaše Boga, govoreći, Da velik prorok je ustao među nama, i da Bog je

17 posjetio svoj narod. I glas o njemu ode celom Judejom,i celom regijom okolo.

18 I učenici od Jovana rekoše mu sve ove

19 stvari. I Ivan pozivajući ga sebi neke dvoje od njegovih učenika posla ih Isusu govoreći, ''Jesi li ti taj koji

20 dolazi? Ili da čekamo drugog?'' I kad su ljudi došli njemu, on reče, ''Jovan Krstitelj nas je poslao tebi govoreći; Jesi li ti taj kopji dolazi?

21 ili da čekamo drugoga?'' I u isti čas on izlijeći mnoge                        nemoći i bolesti i zle duhove

22 i mnogim slijepima dade vid. I Isus odgovori im: ''Idite svojim putem, i recite Ivanu koje stvari ste vidjeli i čuli, da slijepi primaju vid, hromi hodaju, gubavi bivaju očišćeni, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromašni imaju dobre vijesti

23 objavljene njima. I blagosloven je on, tko god se ne vrijeđa oda mene.''

24 I kad glasnici Jovanovi vehu otišli, on poče da govori mnoštvu u pogledu Ivana, Šta ste došli u divljinu da gledate? Trsku

25 koju njiše vjetar? Šta ste došli vidjeti? Čovjeka obučena u ugodno odijelo? Evo, oni koji u prekrasnoj odjeći i slastima, su kraljevi

26 dvora. Ali šta ste došli da vidite? Proroka? Da, kažem vam, mnogo više od proroka.

27 Ovo je onaj za koga je pisano, ''Evo, ja šaljem moga glasnika pred tvoje lice, koji će pripremiti put

28 pred tobom. ''Jer ja kažem ti, među onima koji su rođeni od žene, većeg proroka od Jovana Krstitelja nema, a onaj koji je najmanji u Kraljevstvu Božijem

29 je veći od njega''. I svi ljudi kad čuše, i carinici, opravdaše Boga, bijući kršteni sa

30 krštenjem Ivanovim. Ali farizeji i zakonodavci odbaciše savjet Božiji, ne bijući

31 kršteni od njega. I Gospod reče, ''Čemu dakle nalikuju ljudi ovog naraštaja? I čemu su

32 slični? Oni su kao deca koja sede na tržnici, i zovu jedan drugoga i govore: Mi svirasmo vam, a vi niste plesali, mi tugovasmo

33 s vama, a vi niste plakali. Jer Jovan Krstitelj je došao niti je jeo kruha niti pio vina, i vi kažete, On

34 ima demona. Sin čovećji dolazi jede i pije, i vi kažete, Eto proždrljiva čovjeka, i

35 pijanice, prijatelja carinika i grešnika! I mudrost je opravdana od sve njene dece?

36 I jedan od farizeja je želeo da jede s njim. I on ode u farizejsku kuću i

37 nagne da jede. I eto, žena iz grada, koja je grešnik, kad ona je znala da on je otišao u farizejsku kuću, donese gipsanu kutiju sa pomastima

38 i stade pred njegove noge pored njega plačući, i poče da kvasi njegove noge sa suzama, i obrisala ih je sa kosom svojom, i poljubi njegova stopala, i pomaza

39 ih sa uljima. A kad farizej vide koji ga je pozvao vidje to, on reče sebi, govoreći, ''Ovaj čovjek, da je prorok, znao bi ko i koja vrsta žene je ovo koja ga dodiruje:

40 jer ona je grešnica. I Isus odgovarajući reče njemu, ''Simone, imam nešto da kažem ti.''

I on reče

41 ''Učitelju, reci.'' Neki zajmodavac novca imao je dva dužnika, jedan je dugovao pet stotina dinari, a

42 drugi pedeset. I kad nisu imali s čim da plate, on oprosti im obojici. Reci mi stoga, koji

43 od njih će voljeti ga više?'' Simon odgovori i reče, ''Pretpostavljam da onaj, kome je oprostio više.'' I on reče

44 njemu, ''Pravo si rekao'' I on okrene se ženi , i reče Simonu, ''Vidiš li ovu ženu?

Ja uđoh u tvoju kuću, vode za moja stopala mi nisi dao, ali ona je oprala moje noge sa suzama, i obrisala

45 ih sa kosom svoje glave. Poljubac mi nisi dao, ali ona od kad je došla nije prestala

46 ljubiti moje noge. Moju glavu sa uljem ti nisi pomazao, a ova žena je pomazala moje noge sa uljem.

47 Zbog čega ti kažem, Njeni gresi koji su mnogi su oprošteni, jer ona je volela mnogo, ali

48 kome je malo oprošteno, isti malo voli''. I on

49 reče joj, ''Tvoji gresi su oprošteni.'' I oni koji bijahu s njim počeše da govore među sobom,

50 ''Tko je ovaj da čak oprašta grehe?'' I on reče ženi ''Tvoja vera te je spasla, idi u miru.''

 

 

V

1 I dogodilo se poslije, da je išao kroz grad i sela, propovijedajući i objavljujući kao dobru vijest kraljevstvo Božije: i dvanaestorica su bili

2 sa njim. I neka žena, koja je bila liječena od zlih duhova i nemoći, Marija zvana Magdalena, iz

3 koje sedam demona je izašlo, i Joana žena Kuza, Herodovog nadzornika, i Suzana, i mnogi drugi, koji mu posluživahu njihovim imanjem.

4 I kad veliko mnoštvo dođe, i iz svakog grada dođoše njemu, on je govorio

5 poredbu: ''Sijač izađe da posije seme, i kako je posijano, neka padnu na put postrani, i bi izgaženo

6 i ptice nebeske pozobaše ga. A drugo pade na stijenu, i kad uzraste, uvenu

7 zbog manjka vlage. A druga padoše usred trnja, i trnje uzrasta s njim, i

8 proguta ga. I druga padoše na dobru zemlju, i kad uzraste, urodi plodom i stostruko''. I kad on reče ove stvari, on zaplaka, '' Onaj koji ima uči da čuje, neka čuje!''

9 I njegovi učenici pitaše ga, govoreći, ''Šta bi mogla ova

10 poredba biti?'' I on reče, ''Vama je dato da znate tajne Kraljevstva Božijeg, ali drugima u poredbama; da videći ne vide, i čujući

11 da ne razumiju. A poredba je ova:

12 Sjeme je riječ Božija. Oni pored puta su oni koji čuju, potom dolazi đavo, i uzima riječ iz njihovih srca, da ne bi verovali i

13 bili spašeni. Oni na stijeni su oni, koji, kada čuju, primaju riječ sa radošću, i ovi nemajući korijena, koji dok veruju, u vreme iskušenja otpadaju.

14 A oni koji padnu među trnje, to su oni, koji, kada čuju, idu i bivaju pognuti sa brigama i bogatstvima i zadovoljstvima njihova života, i

15 ne donose ploda. Ali ona na zemlji, ti su, tko god u časti i dobrom srcu, čuje riječ, zadrži je, i donese u strpljenju.

16 Nijedan čovek, kada upali svetiljku, ne pokriva ju posudom, ili stavlja ispod kreveta, već stavlja je na svijećnjak, da oni koji ulaze vide svetlo.

17 Jer nema tajne stvari, koja neće biti objavljena, niti sakrivene, koja neće biti znana i doći

18 biti vidljiva. Pazite zato kako slušate, jer tkogod ima, biti će mu dano, i tko god nema, čak što izgleda da ima biti će mu uzeto.''

19 I bi mu rečeno po nekomu ko reće, ''Tvoja majka i tvoja braća stoje, žele da te vide''

20 I on odgovori i reče im, ''Tko je moja majka i ko su moja braća? Moja majka i moja braća su oni, koji čuvši riječ Božiju, čine je!''

21 Bilo je u jedan od dana, kad je on otišao na brodić sa svojim učenicima, i on reče njima, ''Hajde da idemo na drugu stranu jezera.'' I oni

22 pokrenuše se dalje. Ali dok su plovili on je zaspao, i dođe oluja na jezero, i oni se behu punili vodom, i behu u opasnosti.

23 I oni dođoše njemu, i probudiše ga, govoreći, ''Gospodaru, gospodaru, mi stradavamo'' I on usta i prekori vjetar i bijes vode , i oni utihnuše, i

24 bi mirno. I on im reče, ''Gde je vaša vera?'' I oni behu uplašeni i čudiše se , govoreći, jedan drugomu, ''Tko je ovo? Jer on zapoveda čak vetrovima i voadama, i oni ga slušaju?''

25 I oni ploviše do zemlje Gandareneske

26 koja je nasuprot Galileje. I kad on izađe na zemlju, tamo srete ga van grada neki čovjek, koji je imao demone dugo vremena, i nije imao odela, niti prebivališta

27 kuće, već među grobovima. Kad on vide Isusa, on plaka, i pade pred njim, i glasno reče, ''Šta ja imam s tobom, Isuse, Sine

28 Svevišnjega? Ja molim te, ne muči me.'' (Jer on je zapovedio nečistom duhu da izađe iz čoveka. Jer počesto ga je hvatao, i on bi čuvan sa lancima i okovima, i on slomi veze nadvoje, i izveo je demona

29 u pustinju) I Isus upita ga, govoreći, ''Koje je

30 tvoje ime?'' I on reče, ''Legion'' jer mnogi demoni behu ušli u njega. I oni ga moliše da on

31 ne zapovedi im da idu u bezdan. I tamo bi stado svinja hraneći se na planini, i oni ga moliše da im dozvoli da uđu u njih. I on im dopusti

32 Tad odoše demoni iz čoveka, i uđoše u svinje, i stado potrča silom dole

33 niz strm dio u jezero, i behu potopljeni. Kad oni koji su ih hranili vidješe šta bi, oni utekoše, i odoše i rekoše

34 u gradu i u zemlji. Tad oni izađoše da vide šta je bilo, i dođoše Isusu  i nađoše čovjeka iz koga demoni behu izašli, kako sjedi na nogama Isusa, obučen, i pri svjesti, i oni

35 behu uplašeni. Oni također koji ga videše rekoše mu na koji način je on bio obuzet demonima bi spašen.

36 Tad celo mnoštvo zemlje Gandarenes kružiše oko njega i pitaše ga da ode od njih, jer behu držani velikim strahom, i on uđe u

37 čamac, i vrati se natrag. A čovjek, iz koga demoni su otišli, molio ga je da bi on bio sa njim, ali Isus ga posla dalje, govoreći

38 ''Vrati se svojoj kući, i ispričaj kako velike stvari Bog ti je učinio.'' I on ode svojim putem, objavljujući celim gradom kako velike stvari Isus je učinio mu.

39 I dogodilo se, da, kad se Isus vratio, mnoštvo mu je poželelo dobrodošlicu,jer oni behu svi čekali na

40 njega. I , gle, izađe čovjek čije ime je Jair, i koji je bio upravitelj sinagoge, i on pade na Isusove noge, i molio ga da bi on

41 došao u njegovu kuću, Jer on je imao jedinu kćer, oko dvanaest godina staru, i ona je umirala. Ali kako je otišao masa ga je gurala.

42 I žena imajući tečenje krvi dvanaest godina, koja je provela sav njen život sa ljekarima, niti

43 je mogla biti izlječena od ijednoga, dođe iza njega, i dotaknu se ruba njegove odeće, i odmah njeno tečenje

44 krvi stade. I Isus reče, ''Tko me dotakao?'' Kad su svi nijekali, Petar i oni koji behu s njim rekoše, ''Gospodaru, mnoštvo te gura, i stišće, i

45 ti kažeš, ''Ko me dotakao?'' A Isus reče, ''Netko me se dotakao, jer sam osjetio snagu kojia je izašla

46 iz mene.'' I kad žena vidje da se ne može sakriti, ona je drhtala, i pala pred njim, i rekla mu pred svim narodom radi kojeg razloga ga se dotakla, i kako je izliječena odmah.

47 I on joj reče, ''Kćeri, budi utješena, tvoja vjera te je spasila, idi u miru''

48 Dok je on još govorio, tamo dođe jedan upravitelj sinagogine kuće, govoreći mu,

''Tvoja kćer je

49 mrtva, ne muči Učitelja.'' Ali kad Isus je to čuo, on odgovori mu, govoreći, ''Ne plaši se, vjeruj samo,

50 i ona će biti spašena.'' I kad on doše u kuću, on nije dozvolio nijednomu čovjeku da uđe, osim Petra i Jakova i Ivana, i oca i majke djevojke

51 i svi behu plakali, i žalili je, ali on reče:

52 ''Ne plači, ona nije mrtva, već spava.'' I oni

53 se smijaše da ga prezru, znajući da je mrtva. I on ih otpusti sve, i uze je za ruku, i pozva

54 govoreći, ''Devojko, ustani''. I njen duh dođe ponovo, i ona usta odmah, i on zapovijedi da nešto bude

55 dato joj da jede. I njeni roditelji behu zapanjeni, ali on im naredi da nijednomu čovjeku ne kažu šta je učinjeno.