Evanđelje po Bartolomeju

 

Evanđelje po Bartolomeju   

 

Uvod

Jerom, u uvodu svojih Komentara o Mateju, spominje broj apokrifnih Evanđelja – onih prema egipćanima, Tomi, Matiji, Bartolomeju, Dvanaestorici, Basilidu, i Apelu: verovatno on se naslanja na Origena, jer on sam nije vole i izbegavao je apokrifne knjige, sa par izuzetaka: Evanđelje prema Jevrejima, na primjer, on je teško ubrajao kao apokrife. O ovom Evanđelju po Bartolomeju mi nemamo nikakav opis: nalazimo ga osuđenim u Gelasianskom dekretu, što može značiti ili da je sastavljač Dekreta znao knjigu po imenu, ili da je verovao Jeromu. U pseudo- Dionizijskim pisanjima dve rečenice se citiraju iz ''Božanskog Bartolomeja,' i treći je upravo donešen u svetlost od srodne ''Knjige Hijerotea.' Ali ne može se biti siguran da ti pisci su citirali stvarne knjige.

Mi imamo, međutim, pisanje koje se odnosi na Bartolomeja koje sadrži nešto popularnosti, rukopisi ga ne nazivaju Evanđeljem, već Pitanjima Bartolomeja. Ono sadrži stare elemente, mislim na MM. Wilmart i Tisserant su načinili njihov zahtjev da u najmanjem prezentira staro Evanđelje. Ja stoga dajem prevod ovde.

Ono postoji u tri jezika, i ne, očito, u prvom izvornom obliku u ijednom od njih: Grčki je izvorni jezik, od kojeg mi imamo dva rukopisa, u Beču i Jerusalemu; Latinski 1 , koji sadrži dva lista odlomaka, iz devetog vijeka; Latinski 2, ceo, vidi dole; Slavenski (i-iv. 15). Grčki tekst može biti star oko 5 stoljeća; Latinski 2 od šestog ili sedmog.

U Reviji Biblijskoj za 1913 Latinski odlomci i novi Grčki tekst je objavljen od MM. Wilmarta i Tiseranta, sa razlikama od drugih vlasti i u 1921-1 još drugi tekst, Latinski u celosti,pojavio se u istom časopisu, uređen od Profesora Morike iz rukopisa u Kasanatensijskoj biblioteci u Rimu u kojoj je tekst, u delovima, jako proširen. Ovaj prijepis je iz jedanaestog vijeka i dolazi iz manastira Monte Amiata. Latinski je veoma netačan, i mnoge su greške, i umetanja koja se protežu čitavim stranama blisko štampanog teksta. Citiran kao Latinski 2.

Ja uzeh Grčki i Slavenski, gde su postojali, kao osnov za moju verziju, i dodah neke delove iz Latinskog. Glavna tema, zajednička za oboje ili više tekstova, su:

i Silazak u Pakao: broj duša spašenih i izgubljenih.

Ii Djevićin izveštaj o Blagovesti.

Iii Apostoli vide jamu bez dna

Iv Đavo je pozvan i daje izveštaj o svojim radnjama.

v Pitanja o smrtnim grehovima. Zadatak apostola da propovedaju. Odlazak Hrista. (Ovo izgleda kao kasniji dodatak.)

 

 

EVANĐELJE (PITANJA) BARTOLOMEJA

(OTVARANJE 3 VERZIJE SU DATE IZ SVAKOG OD TRI TEKSTA)

 

Grčki. 1 Nakon uskrsnuća iz mrtvih našega Gospoda Isusa Hrista, Bartolomej dođe Gospodu i upita ga, govoreći: Gospode, otkrij mi tajne nebesa.

2 Isus odgovori i reče mu: Ako ja ostavim telo od mesa, ja neću moći da kažem ih tebi.

3 Om

Slavenski. 1 Prije uskrsnuća našega Gospoda Isusa Hrista iz mrtvih, apostoli rekoše: Hajde da pitamo Gospoda: Gospode, otkrij nam čuda.

2 A Isus im reče: Ako ostavim telo od mesa, Ja ne mogu reći ih vama.

3 Ali kad je bio sahranjen i ustao ponovo, oni nisu smeli da ga pitaju, jer nisu mogli da ga pogledaju, već punoću njegove Bogolike glave je viđena.

4 Ali Bartolomej, &c.

Latin 2  1 U to vreme, prije Gospoda Isusa Hrista što je pretrpio, svi učenici se behu sakupili zajedno, pitajući ga i govoreći: Gospode, pokaži nam tajnu nebesa.

2 Ali Isus odgovori i reče im: Ako ne ostavim telo od mesa ne mogu vam reći.

3 Ali nakon što je pretrpio i ustao ponovo, svi apostoli, gledajući u njega, nisu smeli da ga pitaju, jer njegova pojava nije bila kakva je bila ranije, već pokaza punoću moči.

Grčki. 4 Bartolomej stoga povuče se Gospodu i reče: Imam riječ da govorim tebi, Gospode.

5 I Isus mu reče: Ja znam šta češ ti reći; govori onda šta hočeš, i ja ću ti odgovoriti.

6 I Bartolomej reče: Gospode, kad si ti otišao da budeš obešen na krstu, Ja slijedih te izdaleka i videći te da visiš na krstu, i anđeli su dolazili sa nebesa i poklanjali ti se. I kad dođe tama, 7 Ja gledah, i ja videh da si ti nestao sa križa i čuo sam samo glas u delovima pod zemljom, veliko naricanje i škripanje zuba iznenada. Reci mi, Gospode, gde si otišao sa krsta?

8 I Isus odgovori i reče: Blagosloven si ti, Vartolomej, moj voljeni, jer ti si vidio ovu tajnu,i sad ću ti ja reći sve stvari koje god me pitaš. 9 Jer ja nestah sa krsta, tad ja odoh dole u pakao da izvedem Adama i sve one koji su s njim, prema molbi Mihaila arhangela.

10 Tad reče Bartolomej: Gospode, šta je bio glas koji se čuo.

11 Isus mu reče: Pakao je rekao Beliaru: Koliko vidim, Bog dolazi ovamo. (Slavenski i latinski 2 nastavljaju: I anđeli su plakali silama, govoreći: Uklonite svoja vrata, vi prinčevi, uklonite večna vrata, jer evo Kralj slave dolazi dole.

12 Had (Pakao) reče: Tko je Kralj slave, koji dolazi dole sa nebesa nama?

13 I kad ja siđoh pet stotina stepenika, Pakao bi uznemiren, govoreći: Čujem disanje Svevišnjeg, i ne mogu izdržati. (latinski 2. On dolazi sa velikim mirisom i ja ga ne mogu podnijeti.) 14 Ali đavo odgovori i reče: Ne predaj se, O Hade, već budi jak: jer Bog sam nije sišao na zemlju. 15 Ali kad ja siđoh pet stotina stepenika, anđeli i sile plakaše: Držite, uklonite vrata, jer evo Kralj slave dolazi dole. I Had reče: O, teško meni, jer ja čujem disanje Božije.)

Grčki. 16-17 I Beliar reče paklu: Pogledaj pažljivo tko je to, jer to je Ilija, ili Enoh, ili jedan od proroka za koji čini se da je ovaj čovjek. Ali Had odgovori smrti i reče: Nije još šest hiljada godina završeno. I odakle su ti, O Beliar; jer iznos broja je u mojim rukama.

(Slavenski. 16 I đavo reče Hadu: Zašto me plašiš ti, Hade? To je prorok, i on je učinio sebe kao Bogom: ovag proroka čemo uzeti i dovesti ga ovamo onima koji misle ići u nebo. 17 I Had reče: Koji od proroka je? Pokaži mi: To je Enoh pisar pravednosti? Ali Bog mu nije dao da siđe dole na zemlju prije kraja šest hiljada godina. Govoriš li da je to Ilija, osvetnik? Ali prije on ne dolazi dole. Šta da radim, dok uništenje je od Boga: jer zasigurno naš kraj dolazi? Jer ja imam broj godina u mojim rukama.)

Grčki. 18 Ne budi uznemiren, osiguraj vrata i ojačaj poluge: vidi, Bog ne dolazi dole na zemlju.

19 Had mu reče: Ovo nisu dobre riječi koje čujem od tebe:  moj stomak je u procijepu, i moja utroba u boli, ne može biti nego da Bog dolazi ovamo. Jao, gde da pobegnem prije lica moči velikoga kralja? Držime da uđem u sebe (tebe, Latinski): jer prije tebe ja bih oblikovan.

20 Tad ja uđoh i bičevah ga i okovah ga lancima koji ne mogu popustiti, i iznesoh otamo sve patrijarhe i dođoh opet na križ.

21 Vartolomej reče njemu: (latin 2, Ja vidim te opet, kako visiš na krstu, i svi mrtvi ustaju i klanjaju ti se, i idu opet u njihove grobnice.) Reci mi, Gospode, ko je bio onaj koga anđeli nosiše u njihovim rukama, i taj čovek je bio veoma velik u izgledu? (Slav., Latin. 2, I šta kažeš ti njemu koji je uzdahnuo tako bolno?)

22 Isus odgovori i reče mu: Adam je prvo-stvoren, radi koga ja dođoh dole sa nebesa na zemlju. I ja mu rekoh: Ja sam visio na krstu za tebe i za korist tvoje dece. A on, kad je čuo, uzdahnu i reče: Takva je bila tvoja dobra volja, O Gospode.

23 Opet Bartolomej reče: Gospode, ja videh anđele kako se uspinju pred Adamom i pevaju hvale.

24 Ali jedan od anđela koji je bio veoma velik, iznad ostalih, nije htio uzaći sa njima, i bio je u njegovoj ruci mač od vatre, i gledao je čvrsto u tebe samo.

(Slav. 25 Svi anđeli su molili njega da ide sa njima, ali on nije hteo. Ali kad si zapovijedio mu da ide gore, ja videh plamen vatre izlazi iz njegovih ruku i ide do grada Jerusalema. 26 I Isus mu reče: Blagosloven si ti, bartolomej moj voljeni jer ti si vidio te tajne. Ovo je bio jedan od anđela osvete koji je stajao pred prijestoljom moga Oca, i ovog anđela posla on k meni. 27 I zarad ovoga oni nije hteo da uziđe, jer je želeo da uništi sve moči svijeta. Ali kad mu ja zapovijedih da uzađe, izađe vatra iz njegove ruke i podra nadvoje zavjesu hrama, i podvoji u dva dela za svedočanstvo sinovima Izraela zbog moje muke jer oni me razapeše. (Lat. 1. Ali plamen koji ti vidiš da izlazi iz njegovih ruku udario je kuću sinagoge židova, za svedočanstvo moje gde on razapeše me.,))

Grčki 28 I kad je on ovako govorio,on reče apostolima: Čekajte me u ovome mjestu, jer danas je žrtva prinesena u raju. 29 I Vartolomej odgovori i reče Isusu: Gospode, šta je žrtva koja je prinesena u raju? I Isus odgovori: Tamo su duše pravednika koje danas su otišle iz tela i idu u raj, i i ukoliko ja ne budem prisutan oni ne mogu uči u raj.

30 I Bartolomej reče: Gospode, koliko duša odlazi iz svijeta dnevno? Isus reče njemu: Trideset hiljada.

31 Vartolomej mu reče: Gospode, kad si ti bio sa nama učeći svijet, jesi li primio žrtve raja? Isus odgovori i reče mu: Uistinu ti kažem, moj ljubljeni, da sam ja i podučavao riječ sa vama i stalno sjedio sa mojim Ocem, on je prima žrtve u raju svaki dan. 32 Bartolomej odgovori i reče mu: Gospodine, ako trideset hiljada duša se seli iz svijeta svaki dan, koliko mnogo duša od njih su od pravednika? Isus mu reče: Teško pedeset (tri) moj ljubljeni. 33 Opet Vartolomej reče: I kako samo troje ulazi u raj? Isus mu odgovori: (Pedeset) tri ulazi u raj ili su položeni u Abrahamovoe grudi: ali drugi idu u mjesto uskrsnuća, jer troje nije kao pedeset.

34 Bartolomej mu reče: Gospode, koliko duša iznad broja se rodi u svijetu dnevno? Isus mu reče: Jedna duša jedino je rođena iznad broja od onih koji odlaze . (30, &c., Latin 1. Bartolomej reče: Koliko je duša koje izlaze iz tijela svaki dan? Isus odgovori: Uistinu ja ti kažem, dvanaest (hiljada) osam stotina, četiri ulaze i tri duše odlaze iz tijela svaki dan.)

35 I kad je on rekao ovo on dade im mir, i nestane od njih.

 

 

II

1 Apostoli behu u mjestu  (Heruvim, Heltoura, Hritir). 2 I Bartolomej dođe i reče Petru i Andreju i Ivanu: Hajde da pitamo nju koja je visoko uvažena kako je začela neshvatljivo, ili kako je rodila ga što ne može biti nošeno, ili kako je donijela takvu veličinu. Ali su dvoumili da je pitaju. 3 Bartolomej stoga reče Petru: Ti koji si glavni, i moj učitelj, približi se i pitaj ju. Ali Petar reče Ivanu: Ti si djevac i neuprljan (i voljeni) i ti moraš pitati je.

4 I dok se oni dvomili se i sporili, Bartolomej dođe blizu k njoj sa veselom pojavom i reče njoj: Ti koja si visoko ubvažena, svetište Svevišnjega, nedužni mi, svi apostoli, pitamo te (ili svi apostoli su me poslali da te pitam) da nam kažeš kako si začela neshatljivo, ili kako si ga zanijela što ne može nositi, ili kako si rodila sa tako mnogo veličine.

5 A Marija odgovori im: Ne pitajte me (ili Da li me uistinu pitate) u pogledu tajne. Ako počnem da vam govorim, vatra će izaći iz mojih usta i progutati ceo svijet.

6 Ali oni nastaviše još da je pitaju. I onna, jer nije mogla odbiti da čuje apostole, reče: Hajde da stojimo u molitvi. 7 I apostoli su stajali pored Marije: ali ona reče Petru: Petre ti vođo, ti veliki stube, stojiš li iza nas? Ne reci našemu Gospodaru: glava čovjeka je Hrist? Sad stojte preda mnom i molite. 8 Ali oni joj rekoše: U tebi je Gospodar postavio svetište, i bila je njegova dobra volja da ga ti sadržiš, da bi ti bila vođa u moplitvi (al. Da ideš s nama ka). 9 Ali ona reče njima: Vi sjajuće zvezde, i kao što prorok kaže, Ja sam podigla moje oči ka brdima, odakle dolazi moja pomoć, vi stoga, i brda, i pripadnite molitvi.

10 Apostoli rekoše njoj: Ti treba da moliš, ti si majka nebeskog kralja. 11 Marija im reče: Na vašu sličnost Bog je oblikovao vrapce, i poslao ih u četiri ugla svijeta. 12 Ali oni joj rekoše: Onaj koji je sadržan od sedam nebesa je zadovoljan da bude sadržan u tebi.

13 Tad Marija stade pred njima i raširi njene ruke prema nebesima i poče da govori ovako: Elfue Zaretra Harbum Nemiot Melito Trabuta Mefnounos Hemiath Aroura Maridon Elison Marmiadon Seption Hesabouta Enuna Saktinos Ator Belelam Ofeoth Abo Hrasar (Ovo je čitanje Grčkog prijepisa: drugi i Slavenski imaju mnoge razlike kao u svim sličnim slučajevima: ali kao izvornik riječi uobzirujući ih da su imali značenje – je beznadno pokvareno, stvar nije važna), koja je u grčkom jeziku (Hebrej, Slav): O Bože neizmerno velik i svemudri i kralj svijetova (doba), koji je neopisiv, neizreciv, ti si utvrdio veličinu nebesa i sve stvari rečju, da van tame (ili nepoznatog) si utvrdio i učvrstio zaajedno stubove nebeske u harmoniji, doveo si u oblik materiju koja je bila u neskladu, doveo si u red stvari koje su bile bez reda, odvojio si maglovitu tamu od svjetla, utvrdio si jedno mjesto kao temelj voda, ti koji činiš stvorenja vazduha da drhte, i strah si od njih koji su na (i u) zemlji, koji si učinio da se naseli zemlja i suzdržao je od propasti, i napunio je, koji si hranitelj svih stvari, sa kišama blagoslova: Sin od Oca, ti kojemu sedam nebesa teško sadržava, ali koji si zadovoljan da budeš sadržan bez boli u meni, ti koji si sam puna riječ Oca u kojem sve stvari dođoše da budu: daj slavu tvome neizmernom velikom imenu, i daj mi da govorim pred tvojim svetim apostolima.

14 I kad je završila molitvu ona poče da im govori: Hajde da sednemo na zemlju, i dođi ti, Petre vođo, i sjedi na moju desnu ruku i stavi svoju levu ruku ispod moje ruke: a ti, Andrija, učini tako na moju levu ruku, i ti Ivane, djevče, drži moje naručje, a ti Bartolomej, stavi svoja koljena nasuprot mojih leđa i drži moja ramena, da kad ja počnem da pričam moje kosti ne popuste jedna od druge.

15 I kad su učinili tako ona poče da govori: Kad sam boravila u hramu Božjem u primila moju hranu od anđela, u neki dan pojavi se meni u naličju anđeo, ali njegovo lice je bilo neshvatljivo, i nije imao u vojoj ruci hljeb ili čašu, kao što je anđeo činio koji je dolazio meni prethodno.

16 I odmah zavjesa hrama bi poderana i bio je velik zemljotres, i ja padoh na zemlju, jer nisam mogla da izdržim pogled na njega. 17 Ali on stavi svoju ruku ispod mene i podiže me, i ja pogledah u nebesa i dođe oblak rose i posu me od glave do stopala, i on obrisa me sa svojom odećom. 18 I reče mi: Zdravo, ti koja si visoko uvažena, odabrana, milosti puna. I udarao je svoju odeću u desnu ruku i dođe veoma veliki kruh, i on ga stavi na oltar hrama i jeo jev od njega prvi, i dade i meni također. 19 I opet on udari svoju odeću u levu ruku i tamo dođe velika vrč pun vina, i on ga stavi na oltar hrama i pio je prvi iz njega sam, i dao također meni. I ja gledah i videh hleb i čašu celu kako je bila.

20 I on reče mi: Još tri godine, i ja ću poslati mojiu riječ tebi i ti češ začeti moga (ili ) sina, i kroz njega će celo stvaranje biti spašeno. Mir tebi, moj ljubljeni, i moj mir će biti s tobom stalno.

21 I kad je on tako rekao on nestade ispred mojih očiju, i hram bi obnovljen kako je bio ranije.

22 I dok je ona govorila ovo, vatra izađe iz njenih usta i svijet je bio na tački da dođe do kraja: ali Isus pojavi se brzo (lat. 2, i položi njegovu ruku na njena usta) i reče Mariji: Ne otkrivaj ovu tajnu, ili ovaj dan moje celo stvaranje će doći do kraja 8Lat. 2, i vatra iz njenih usta presta). I apostoli behu uzeti velikim strahom da ne bi Gospodin bio ljut na njih.

 

 

III

 

1 I on ode sa njima do planine Mauria (Lat. 2, Mambre), i sjede usred njih. 2 A li bio se dvoumio da ga pita, jer se bojao. 3 I Isus odgovori i reče im: Pitajte me šta hoćete da vas podučim, i ja ću vam pokazati. Jer još sedam dana, i ja idem ka svome Ocu, i više neću biti viđen od vas u ovom naličju. 4 Ali oni, još dvoumeći, rekoše mu: Gospode, pokaži nam dubinu (ponor) prema tvom obećanju. 5 I Isus im reče: Nije dobro (Lat. 2, je dobro) za vas da vidite dubinu, međutim, ako želite, prema mom obećanju, dođite, slijedite me i gledajte. 6 I on odvede ih dalje u mjesto koje se zove Heruvim (Herukt Slav., Hairode Gr., Lat. 2 izostavlja) koje je mjesto istine. 7 I on mahnu anđelima Zapada i zemlja bi smotana kao knjiga i dubine behu otkrivene njima. 8 I kad apostoli videše oni padoše na njihova lica na zemlju. 9 Ali Isus podiže ih, govoreći: Nisam li vam rekao, 'Nije dobro za vas da vidite dubinu'. I opet on mahnu anđelima, i dubina bi pokrivena.

 

IV

1 I on uze ih i dovede ih opet do Maslinske Gore

2 I Petar reče Mariji: Ti koja si visoko uvažena, moli Gospodara da nam otkrije stvari koje su u nebesima.

3 A Marija reče Petru: O kamenu uklesan na stijeni, nije li Gospod izgradio crkvu na tebi? Idi stoga prvi i pitaj ga.

4 Petar reče opet: O svetište koje si rašireno daleko. 5 Marija reče: Ti si slika Adama, nije li on prvi oblikovan a potom Eva? Pogledaj na sunce, da prema naličju Adama je svijetlo, i na mjesec,koji je zarad sagrešenja Eve pun gline. Jer Bog je stavio Adama na istok a Evu na zapad, i postavio svjetla da sunce sija na zemlju Adamu na istoku u njegovim vatrenim kočijama, i mjesec na zapadu da daje svetlo Evi u svom izgledu kao mlijeko. I ona uprlja zapovest Gospodnju. Zato je mjesec umrljan sa glinom (Lat. 2, je oblačan) i njegovo svetlo nije svijetlo. Ti zato, budući da si u naličju Adama, trebaš da ga pitaš, ali u meni on je sadržan da ja mogu da obnovim snagu žene.

6 I kad su došli na vrh planine, i Gospodar se povukao od njih malo vremena, Petar reče Mariji: Ti si ona koja je dovela do nule sagrešenja Eve, mijenjajući ga iz sramote u radost, zakonito je, stoga, tebe pitati.

7 Kad se Isus pojavio ponovo, Bartolomej mu reče: Gospodine, pokaži nam protivnika ljudi da ga možemo vidjeti, kakvog je izgleda, i šta je njegov rad, i odakle dolazi, i koju moč ima da čak tebe nije poštedio, već uzrokovao je da budeš obešen na drvetu. 8 A Isus pogleda na njega i reče: Ti hrabro srce! Ti pitaš za ono u šta ne možeš da pogledaš. 9 Ali Vartolomej bi uznemiren i pade Isusu pred noge i poče da govori ovako: O svjetiljko koja ne može biti ugašena, Gospode Isuse Hriste, stvaraoče večnoga svetla koje si im dao da te vole milošću koja uljepšava sve, i koji si nam dao večno svetlo tvojim dolaskom u svijet, ti si izvršio delo Oca, okrenuo si sramotu lica Adamovog u veselje, odagnao si tugu Evinu sa radosnom pojavom tvoga rođenja od device: ne sećaj se zla protiv mene već daj mi riječ moga pitanja. (Lat. 2, koji si došao u svijet, koji si potvrdio večnu riječ Oca, koji si nazvao tugu radošću, koji si učinio sramotu Evinu zadovoljstvom, i povratio je dostojnom da bude sadržana u uterobi.)

10 I dok je on tako govorio, Isus podiže ga i reče mu: Bartolomej, hočeš li videti protivnika ljudi? Ja ti kažem da ga ti vidiš, ne samo ti već ostali od apostola i Marija ćete pasti na svoja lica i postati kao mrtvi leševi.

11 Ali oni svi rekoše mu: Gospode, daj da ga vidimo.

12 I on ih je vodio dole sa Maslinske Gore i gledao gnjevno na anđele koji su držali pakao, i mahnu Mihailu da zatrubi u visinama nebeskim. I Mihail zatrubi, i zemlja se potrese, i Beliar izađe, bijući držan od 660 (560 Gr., 6,064 Lat. 1, 6,060 Lat. 2) anđela i vezan vatrenim lancima. 12 I dužina njegova bi 1,600 lakata a njegova širina 40 (Lat 1, 300, Slav 17) lakata (Lat 2, njegova dužina 1900 lakata, njegova širina 700, jedno krilo njegovo 80), i njegovo lice je bilo kao svjetljenje vatre i njegove oči pune tame (kao iskre, Slav.). I iz njegovih nozdrva izlazio je smrdljiv dim, i njegova usta su bila kao zaljev provalije, i jedno od njegovih krila je imao četiri lakta. 14 I odmah kad ga apostoli videše, oni padoše na zemlju na njihova lica i postaše kao mrtvi. 15 Ali Isus priđe i podiže apostole i dade im duha moči, i on reče Bartolomeju: Priđi, Bartolomej, i gazi tvojim nogama njegov vrat, i on će ti reći njegov posao, šta je, i kako on vara ljude. 16 I Isus je stajaoizdaleka sa ostalim apostolima. 17 I Bartolomej se bojao, i podigao je glas i rekao: Blagosloveno da je ime tvoga večnoga kraljevstva od sada zauvek. I kad je on govorio, Isus dopusti mu, govoreći: Idi i gazi vrat Beliara: i Bartolomej otrča brzo na njega i gazio je na njegovom vratu: I Beliar je drhtao. (Za ovu verziju Bečki MS ima: I Bartolomej podiže svoj glas i reče ovako: O utrobo prostranija od grada, šira od širine nebesa, koja sadržiš njega koga sedam nebesa ne sadržava, već ti bez bola sadržiš osveštana u tvojim grudima, &c.: očito van mesta. Latin 1 ima samo: Tad je Antihrist drhtao i bio ispunjen bijesom.)

18 I Bartolomej je bio uplašen, i uteče, i reče Isusu: Gospode, daj mi rub tvoje odeće (Lat. 2, marama (?) sa ramena) da imam pouzdanja da se približim njemu. 19 A Isus mu reče: Ti ne možeš uzeti okrajak od moje odeće, jer to nije moja odeća koju sam nosio prije raspeća. 20 I Bartolomej reče: Gospode, bojim se da, kao što on nije poštedio tvoje anđele, on proguta me također. 21 Isus mu odgovori: Nisu li sve stvari učinjene mojom rečju, jer voljom moga Oca duhovi behu podložni ka Solomonu? Ti zato, budući da ti je zapoveđeno rečju, idi u moje ime i pitaj ga šta želiš. (lat. 2 izostavlja 20.) 22 (I Vartolomej učini znak krsta i molio je Isusa i išao iza njega. I Isus mu reče: Približi se- I kako je Bartolomej prišao blizu, vatra bi upaljena na svakoj strani, tako da je njegova odeća pojavila se vatrena. Isus reče Bartolomeju: Kao što sam ti rekao, gazi po njegovom vratu i pitaj ga šta je njegova moč.) I Bartolomej ode i gazio je po njegovom vratu, i stiskao je njegovo lice u zemlju i njegove uši. 23 I Bartolomej reče njemu: Reci mi ko si ti i koje je tvoje ime. A on mu reče: Osvjetli me malo, i ja ću ti reći ko sam ja i kako sam došao ovamo, i koje je moje djelo i šta je moja moč. 24 I on osvijetli ga i reče mu: Reci sve šta si učinio i šta činiš. 25 A Beliar odgovori i reče: Ako bi ti znao moje ime, iz prva sam zvan Satanailo, što se tumači kao službenik Božiji, ali kad sam odbio sluki Božiju moje ime se zvaše Satanas, to je, anđeo koji drži pakao. 26 I opet Bartolomej mu reče: Otkrij mi sve stvari i ne sakrij ništa od mene. 27 I on reče njemu: Ja se zaklinjem tebi močju i slavom Božijom da čak i ako bih sakrio išta ne mogu, jer opn je blizu koji bi me osudio. Jer da sam ja mogao ja bih te uništio kao jednog od njih koji behu prije tebe. 28 Jer uistinu, ja sam oblikovan (al. Zvan) prvi anđeo, jer kad Bog stvori nebesa, on uze ruku punu vatre i stvori mene prvo, Mihaela drugog (Bečki MS, ovde ima ove rečenice: jer on je imao svoga sina prije Nebesa i zemlje i mi besmo stvoreni (jer kad je on namislio da stvori sve stvari, njegov Sin progovori riječ), tako da isto mi besmo stvoreni voljom Sina i pristankom Oca. On je oblikovao, Kažem, prvo mene, sledećeg Mihaila glavnog zapovednika sila koje su iznad), Gavrila trećeg, Uriela četvrtog, Rafaela petog, Natanaela šestog, i druge anđele od kojih ja ti ne mogu reći imena (Jerusalem MS , Mihail, Gabriel, Rafailo, Urijel, Hatanael, i drugih 6000 anđela, Lat. Ja Mihael čast sile, treći Rafael, četvrti Gavrilo, i drugih sedam. Lat 2 Rafael treći, Gabriel četvrti, Uriel peti, Zatael šesti, i drugih šest) Jer oni su nosaći palica ( liktori) Božiji, i on udari me sa njihovim štapovima i goniše me sedam puta u noći i sedam puta u danu, i nisu me ostavljali uopće i razbiše u komade svu moju moč. To su (dvanaest, lat 2) anđela osvete koji stoje pred prijestoljem Božijim, to su anđeli koji su prvo stvoreni. 30 I nakon njih behu stvopreni svi anđeli. U prvom nebu je stotinu mirijada, i u drugom stotinu mirijada, i u trećem stotinu mirijada, i u četvrtom stotinu mirijada, i u petom stotinu mirijada,  i u šestom stotinu mirijada, i u sedmom (stotinu mirijada , i van sedam nebesa, Jerusalem MS) je prvo nebo (ravna površina) u kojemu sve sile su koje rade među ljudima. 31 Jer tamo su četiri anđela postavljena nad vetrovima. Prvi anđeoje nad secerom, i zvan je Hairoum (...vatren, Jerusalem MS, lat 2, anđeo sjevera, Mauh) i ima u svojoj ruci palicu od vatre , i suzdržava vlagu da zemlja ne bude suviše mokra. 32 I anđeo koji je nad severom je zvan Erta (Lat 2 , Alfata), on ima vatrenu baklju i stavlja je na svoje strane, i one zagrijavaju veliku hladnoću od njega da on ne smrzne svijet. 33 I anđeo koji je nad jugom se zove Kerkuta (Lat 2, Cedar) i oni razbijaju njegovu žestinu da on ne udari svijet. 34 I anđeo koji je na jugozapadu se zove Nauta, on ima štap od snijega u svojoj ruci i stavlja ga u usta, i gasi vatru koja dolazi iz njegovih usta. I ako anđeo ne ugasi je na njegovim ustima bio bi ceo svijet na vatri. 35 I tamo je drugi anđeo nad morem koji čini ga neravnim sa valovima na njemu. 36 Ali ostalo ti neću reči, jer onaj koji stoji me ne podnosi.

37   Bartolomej mu reče: Protjecanje kažnjava duše ljudi? 38 Beliar mu reče: Hočeš li ti da ti objavim kažnjavanje licemjera, ogovarača, ismijavatelja, idolopoklonika, nezasitnika, preljubnika, čarobnjaka,  vračara, i od onih koji veruju u nas, i na sve koje ja pogledam (zavode?)? (38 Lat. 2: Kad ću ja pokazati ijedan privid od njih. Ali oni koji čine ove stvari, i oni su saglasni sa njima i slijede ih , stradaju sa mnom. 39 Bartolomej mu reče: Obznani brzo kako ti nagovaraš ljude da ne slijede Boga već tvoja zla umijeća, koja su laž i tama, da oni ostave prave i sjajne puteve Gospodara.) 39 Vartolomej reče mu: Želim da ti objaviš u par riječi. 40 I on udari svojim zubima, škrišeći, i izađe rupa bez dna kotač imajući mač koji sija vatrom, i u maču behu cijeci. 41 I ja pitah ga, govoreći: Šta je ovaj mač? 42 I on reče: Ovaj mač je mač proždrljivih: jer u ove cijevi su poslati oni koji proždrljivošću svih načina greha; u drugu cijev su poslani ogovarači koji ujedaju svoga susjeda potajno; i u treću cijev se šalju licemjeri i ostali koje ja zbacujem svojim izmišljotinama. (Lat. 2: 40 I Antihrist reče: Ja ću ti reći- I kotač dođe iz ponora, imajući sedam vatrenih noževa. Prvi nož je imao dvanaest cijevi (kanalića)...42 Antihrist odgovori: Cijev od vatre u prvom nožu, u njemu su stavljeni kotačići udjela vračara i bajača, i oni koji veruju u njih ili traže ih, jer u bezakonju njihovih srca oni su naumili kriva gatanja. U drugoj cijevi vatre je prvi od bogohulnika...samoubica...idolopoklonika....U ostalim su prvi krivokletnici...(dugo nabrajanje).) 43 I Bartolomej reče:Da li ti tad činiš te stvari od sebe sam? 44 I Satana reče: Ako sam ja sposoban da idem sam, uništio bih celi svijet u tri dana: ali ni ja ni ijedan od šest stotina ide pravo. Jer mi imamo druge brze sluge kojima zapovedamo, i mi namještamo ih sa udicom od mnogi tačaka i šaljemo ih da love, i oni hvataju za nas duše ljudi,  namamljujući ih slatkoćom različitih mamaca, da li pijanstvom i smijehom, ogovaranjem, licemerstvom, zadovoljstvima, bludom, i ostalim sitnicama koje dolaze iz njihovih riznica. (Lat. 2 pojačava neizmerno.)

45  I reči ću ti također ostala imena anđela. Anđeo tuče se zove Mermeot, i on drži tuču na svojoj glavi, i moje sluge ga preklinju i šalju mu kada hoće. I drugi anđeli su nad snegom, i drugi nad gromom, i drugi nad munjama, i kad ikoji duh od nas ide bilo zemljom ili morem, ovi anđeli šalju vatreno kamenje i postavljaju naše udove na vatru. (Lat. 2 nabraja sva sagrešenja Izraela i sve moguće grehove na dve cele stranice.)

46 Bartolomej reče: Budi čvrst (budi zauzdan) ti zmaju jame. 47 I Beliar reče: Mnoge stvari ću ti reći o anđelima. Oni koji trče kroz nebeska mjesta i zemljom su ovi: Mermeot, Onomatat, Dout, Meliot, Harout, Grafatas, Etra, Nefonos, Halkatoura. Sa njima leti (su upravljane?) stvari koje su u nebesima i na zemlji i pod zemljom.

48 Bartolomej mu reče: Budi čvrst (budi suzdržan) i budi nesvestan, da mogu se obratiti Gospodu. 49  I Bartolomej pade na svoje lice i baci zemlju na svoju glavu i poče da govori: O Gospode Isuse Hriste, veliko i slavno ime. Svi horovi anđela te hvale, O Gospodaru, i ja kojim sam nevrijedan sa mojim usnama...hvalim te,O Gospodaru. Poslušaj me tvoga slugu, i kao što si izabrao me bez računa i pretrpio me da govorim do kraja moja prošla dela, O Gospode Isuse Hriste, čuj me i imaj milosti na grešnike. 50 I kad je on ovako rekao, Gospod mu reče: Podigni ga, pretrpi onoga koji teži da ustane: Ja ću objaviti ostalo tebi. 51 I Bartolomej podiže Satanu i reče mu: Idi u svoje mjesto, sa svojim anđelima, ali Gospod je imao milosti na svoj svijet. (50, 51, opet neizmerno pojačano u lat 2. Satana se tuži da je on izigran da govori svoje tajne prije vremena.  Umetanje do nekog opsega odnosi se na ovu rečenicu: 'Simon Mag i Zaroes i Arfahir i Janes i Mambres su moja braća.' Zaroes i Arfahatar čarobnjaci koji igraju u Latinskim Djelima Mateja i od Simona i Jude (vidi dole). 49 slijedi 51 u tekstu.)

52 Ali đavo reče: Pretrpi me, i reći ću ti kako sam zbačen u ovo mesto i kako je Gospodar stvorio čoveka. 53 Ja sam išao tamo i vamo u svijetu, i Bog reče Mihaelu: Donesi mi grumen sa četiri ugla zemlje, i vode iz četiri rijeke raja. I kad Mihail donese Bog stvori Adama u oblastima istoka, i oblikova grumen koji je bio bezobličan, i raširi tetive i vene na njemu i utvrdi člancima, i on pokloni mu se, sam zarad sebe, jer on je bio slika Božja, zato ga je obožavao. 54 I kad ja dođoh sa krajeva zemlje Mihael reče: Obožavajte sliku Božiju, koju je on učinio prema svom naličju. Ali ja rekoh: Ja sam vatra od vatre, Ja sam bio prvi anđeo stvoren, i hoću li ja obožavati glinu i materiju? 55 I Mihailo mi reče: Pokloni se, da Bog ne bude gnjevan na tebe. Ali ja mu rekoh: Bog neće biti ljut na mene, već ja ću postaviti moj tron nasuprot njegovog trona, i ja ću biti kao on. Tad je Bog bio gnjevan na mene i zbacio me, zapovedujući prozorima nebesa da se otvore. 56 I kad ja bijah zbačen, on upita također šest stotina koji behu poda mnom, da li će oni se pokloniti, ali oni rekoše: Kao što smo vidjeli prvog anđela da čini, niti čemo mi obožavati njega koji je manji od nas. Tad je bilo šest stotina također zbačeno od njega sa mnom. 57 I kad mi besmo zbačeni na zemlju mi besmo bez osjetila četrdeset godina, i kad sunce zasja sedam puta sjajnije od vatre, odjednom se ja probudih, i ja pogledah okolo i videh šest stotina koji su bili bez osjećaja. 58 I ja probudih moga sina Salpsana i uzeh ga i savetovah se kako da zavedem čovjeka zarad koga sam zbačen sa nebesa. 59 I tako sam smislio. Ja uzeh bočicu u moju ruku i obrisah znoj sa mojih grudi i kosu mojih pazuha, i oprah se (Lat 2, Ja uzeh smokvino lišće u moju ruku i obrisah znoj sa mojih grudi i ispod mojih ruku i bacih dole pored izvora voda. 69 je uveliko produžen u ovom tekstu) u izvore voda odakle četiri rijeke teku, i Eva popi od toga i želja dođe na nju: jer da ona nije pila te vode ja ne bih mogao da je prevarim. 60 Potom Vartolomej zapovedi mu da ide u pakao.

61 I Bartolomej dođe i padne pred Isusove noge, i poče da suzama govori ovako: Aba, Oče, čiju smo prošlost otkrili, Riječ Oca, koga sedam nebesa teško sadržavaju, ali koji je zadovoljan da bude sadržan lako i bez boli unutar tijela Djevice: koga Djevica nije znala da je rodila: ti si svojom mišlju odredio sve stvari da budu: ti nam daješ ono što trebamo prije nego pitamo. 62 Ti koji nosiš krunu da možeš pripremiti za nas pokajanje dragocjenom krunom sa nebesa, ti si visio na drvetu, ti (dodatak nestao)Llat. 2, da možeš okrenuti od nas drvo požude i pohote (itd.). Verzija je produžena za oko 40 linija) (koji si pio vino pomešano sa žući) da možeš da nam daš da pijemo vino savjesti, koji si proboden u stranu sa kopljem da možeš ispuniti nas sa tvojim telom i tvojom krvlju. 63 Ti koji daješ imena četvero reka, prva Fison, zbog vjere (pistis) koju si pojavio u svijetu da propovijedaš; druga Geon, jer čovjek je napravljen od zemlje (ge);treća Tigris, jer tobom je otkriveno ono što je čvrsto Trojstvo u nebesima (da učinimo išta od ovoga mi moramo čitati Tigris); četvrta Eufrat, zarad prisustva u svijetu ti si učinio svaku dušu da se raduje (euphranai) kroz riječ besmrtnosti. 64 Moj Bože, i Oče, najveći, moj Kralju, spasi , Gospode, grešnike. 65 Kad je on tako molio Isus mu reče: Vartolomej, moj Otac me jeste imenovao Hristom, da mogu doći dole na zemlju i pomazati svakoga čovjeka koji dolazi k meni sa uljem života,i on me zvao Isus da mogu da izlečim svaki greh onih koji ne znaju...i dam ljudima (nekoliko pokvarenih reči: Latinski ima) istinu Božiju.

66 I Bartolomej reče njemu: Gospode, nije zakonito meni da objaviš te tajne svakome čovjeku? Isus mu reče: Bartolomej, moj ljubljeni, koliko mnogo je vjernih i koji mogu da drže ih sebi, da ti možeš im povjeriti ove stvari. Za neke imaju koji su vrijedni njih, ali imaju i drugi kojima ne pristaje da im veruju, jer oni su zaludnici (razmetljivci), pijanice, hvalisavi, nemilostivi, sudioničari u idolatriji, činitelji preljuba, klevetnici, učitelji gluposti, i čine sva dela koja su od đavola, i zato nisu vrijedni da im bude verovano. 68 I također oni su tajni, zarad onoga što ih sadrži, jer koliko mnogi sadrže ih će imati udio u njima. Ovde (Do sada?) zato, moj ljubljeni, ja sam ti govorio, jer blagosloven si ti i sva tvoja rodbina koji po njihovom izboru su ovu riječ povjerili njima, jer svi oni koji mogu sadržati to će primiti štagod žele u mome sudu.

69 Tad Ja, Bartolomej, koji napisah ove stvari u mome srcu, uzeh za ruku gospodara ljubitelja ljudi i počeh da se radujem i da pričam ovako:

Slava tebi, O Gospode Isuse Hriste, koji daješ svima tvoju milost koju svi mi primamo. Aleluja.

Slava tebi, O Gospodine, životu grešnika.

Slava tebi, O Gospode, smrt je stavljena u sram,

Slava tebi, O Gospodaru, riznico pravednosti.

Jer Bogu mi pjevamo.

70 I kako je Bartolomej pričao ovako, Isus skinu ogrtač i uze maramu sa vrata Vartolomeja i poče da se raduje i govori (70 lat. 2, Tad Isus uze maramu (?) I ja rekoh: Ja sam dobar: blag i velikodušan, jak i pravedan,čudesan i svet): Ia sam dobar. Aleluja. Ja sam krotak i nježan. Aliluja. Slava tebi, O Gospodaru: jer ja dajem darove svima koji me žele. Aliluja.

Slava tebi, O Gospode, svijete bez kraja. Amin. Aliluja.

71 I kad on utihnu, apostoli ga poljubiše, i on dade im mir ljubavi.

 

 

VI

1 Bartolomej mu reče: Reci nam, Gospode koji grijeh je teži od svih grehova? 2 Isus mu reče: Uistinu ja ti kažem da licemerstvo i ogovaranje su teži od svih grehova: jer zarad njih, prorok govori u psalmu, da 'loši neće ustati u sudu, niti grešni u savjetu ptravednih', niti loši u sudu moga Oca. Uistinu, zaista, ja ti kažem, da svaki grijeh će biti oprošten svakome čovjeku, ali grijeh protiv Svetoga Duha neće biti zaboravljen. 3 I Vartolomej reče mu: Koji je grijeh protiv Svetoga Duha? 4 Isus mu odgovori: Tkogod presudi protiv  ijednog čovjeka koji je služio mome svetome Ocu je bogohulio protiv Svetoga Duha: Jer svaki čovjek koji služi Bogu pobožno je vrijedan Svetoga Duha, i onaj koji priča bilo šta zlo protiv njega neće mu biti oprošteno.

5 Jao onomu koji se zaklinje glavom Božijom, da jao (?) njemu koji se zaklinje lažno njime uistinu. Jer ima dvanaest glava Boga svevišnjega: jer on je istina, i u njemu nema laži, niti kršenja zakletve. 6 Da, zato, idite i propovijedajte celomu svijetu riječ istine, i ti, Bartolomej, propovijedaj ovu riječ svakome ko ju želi, i koliko ih vjeruje toliko će imati večan život.

7 Vartolomej reče: O Gospode, i ako iko griješi sa grehom tijela, koja je njihova nagrada? 8 A Isus reče: Dobro je da onaj koji nije kršten pokaže svoje krštenje nedužnim: već zadovoljstva tijela će postati ljubitelj. Jer jedan brak pripada trezvenosti: jer uistinu ti kažem, onaj koji greši nakon trećega braka (žene) je nevrijedan Boga. (8 Lat. 2 je do ovog značenja:... Ali ako požuda tijela dođe na njega, on treba da bude muž jedne žene. Oženjei, ako su dobri i plačaju desetine, će primiti stostruko. Drugi brak je zakonit, pod uvjetom vrijednog činjenja  dobrih djela, i dužno plačanje desetine: ali treći brak je osuđen: i djevstvo je najbolje.) 9 Ali vi, propovijedajte svakomu čovjeku da drži sebe od takvih stvari: jer ja ne odilazim od vas i ne sakupljam vas sa Svetim Duhom (lat. 2, Na kraju 9, Isus uzlazi u oblake, i dva anđela se pojavljuju i govore: ' Vi ljudi Galileje', i ostalo) 10 I Bartolomej mu se poklonuo sa apostolima, uzveličao Boga iskreno, govoreći: Slava tebi, Sveti Oče, Sunce neugasivo, neshvatljivo (nedohvatljivo), puno svjetlosti. Tebi neka je slava, tebi neka je čast i obožavanje, svijete bez kraja. Amen. (Lat. 2, Kraj pitanja naj blagoslovenijeg Bartolomeja i drugih apostola sa Gospodinom Isusom Hristom.)

 

 

KNJIGA OŽIVLJENJA (USKRSNUĆA) HRISTA OD VARTOLOMEJA APOSTOLA

Ovo postoji u koptskom jedino. Nekoliko je recenzija njegovih: najkompletnija je rukopis nedavno dobiven od Britanskog Muzeja (Or. 6804), i prevedeno prvo od W,E, Kruma (Rastafjaelova svjetla Egipta, 1910) i potom uređeno i prevedeno od E.A. Wallis Budgea ( Koptska apokrifa i dijalektu Gornjeg Egipta, 1913). Drugi odlomci su u izdanju Lakau i Revilota. Nema celog prevoda, već samo razmatranje, će biti urađeno ovde. Pet listova su traženi na početku Britanskog Muzeja MS. Sadržaj tih može biti delimično ispunjen od Lakaa i Revilota. Ali u prvom mjestu prolaz (p.193, Budge) može biti citiran što pokazuje nešto o postavci knjige: '' Ne dajte da ova knjiga dođe u ruke ikojeg čovjeka ko je nevernik i krivovernik.  Ovo je sedmi put da ti zapovedam, O moj sine Tadeju, u pogledu ovih tajni. Ne otkrij ih nečistome čovjeku, već drži ih sigurno.' Mi vidimo da knjiga je naslovljena od Bartolomeja njegovom sinu Tadeusu, i ovo bez sumnje je tema nekih početnih linija teksta.

Sad možemo staviti dva odlomka, jedan o detetu Josifu od Arimeteje, drugi o pijetlu podignutom u život, što je bilo već opisano kao br. 7 i 8 koptskih pripovijedanja o Stradanju (pp. 149,150). Red je neizvjesan. Potom imamo dio koji u Reviloutu je br. 12 (p.165), u Lakaunu. 3 (p.34). Lakau daje u djelovima u dve recenzije.

Krist je na križu, ali njegova strana je probodena, i on je mrtav.

Čovjek u masi zvan Ananija, iz Betlehema, juri do križa i grli i pozdravlja tijelo grudima ka grudima, rukom ruci, i osuđuje židove. Glas dolazi iz tijela Isusa i blagosilja Ananiju, obečavajući mu nepokvarljivost i u ime ' prvih plodova večni plod'. Sveštenici odlučuju da kamenuju Ananiju: on izgovara riječi veselja. Kamenovanje ne stvara efekat. Oni ga bacaju u peč gde on ostaje dok Isus ne biva podignut. Na kraju oni probadaju njega sa kopljem.

Spasitelj uzima njegovu dušu u nebo, i blagosilja ga.

Može biti malo materijala izgubljeno između ovog i otvaranja rukopisa Britanskog Muzeja, u prvom redu u kojem uzimanje Ananijine duše u nebo se spominje.

Sad uzimamo rukopis Britanskog Muzeja, kao naš osnov. Izvjesni delovi njegovi su sačuvani u Pariskim odlomcima koji delom preklapaju jedan drugog, i tako različiti tekstovi postoje u nekim delovima, ali to neće biti važno za našu svrhu da primjetimo mnoge varijacije.

 

Josif iz Arimeteje je sahranio telo Isusa. Smrt dođe u Amente (podzemlje), pitajući ko je novi koji je došao, jer je uočio uznemirenost.

On dođe do grobnice Isusa sa svojih šest sinova u obliku zmije. Isus je ležao tamo (bio je drugi dan, tj. Subota) sa njegovim licem i glavom pokrivenom sa salvetama.

Smrt naslovi njegova sina Kugom i opisa ugođaj koji se dogodio u njegovu delu. Tad on govori sa telom Isusa i upita, ''Tko si ti''? Isus ukloni salvetu koja je bila na njegovu licu i pogleda u lice Smrti i nasmija se na njega. Smrt i njeni sinovi pobegoše. Tad oni priđoše opet, i ista stvar se dogodi. On naslovi Isusa opet u nekoj duži, sumnjajući, ali ne izvesno, tko je on.

Tad Isus usta i popne se na kočiju Kerubima. Pustošio je u paklu, razbijajući vrata, vezajući demone Beliara i Melkira (cf. Melkira u Uznesenju Isaije), i oslobodi Adama i svete duše.

Tad on okrene se Judi Iskariotu i izgovori dugi prijekor, i opisa patnje koje on mora izdržati. Trideset imena grehova su data, koje su zmije koje su poslate da ga progutaju.

Isus usta iz mrtvih, i Abaton (Smrt) i Pošast vrati se do Amente da ga zaštiti, ali oni nađoše ga u celosti pustim, samo tri duše behu ostale unutra (one od Heroda, Kaina i Jude, govori Pariški rukopis)

U međuvremenu anđeli su pevali himne koje je Serafim pevao u zoru Gospodnjeg dana nad njegovim telom i njegovom krvlju.

Rano ujutro u Dan Gospodnji žene su otišle do grobnice. To behu Marija Magdalena, Marija majka Jakova koju je Isus izbavio iz ruku Satane, Saloma koja ga je kušala, Marija koja mu je služila i Mrta njena sestra, Joana (al. Suzana) žena od Kuza koji je odrekao se bračnog kreveta, Veronika koja je izliječena od tečenja krvi u Kapernaumu, Lea udovica čiji sin je podignut u Nainu, i žena kojoj je on rekao, ''Tvoji grehi koji su mnogi su ti oprošteni''.

Oni su bili svi u vrtu Filogena, čiji sin Simeon Isus je izliječen kad je sišao sa Maslinske Gore sa apostolima (verovatno lud dečak na Gori Preobraženja).

Marija reče Filogenu: Ako si ti uistinu on, ja znam te. Filogen reče: Ti si Marija majka Talkamarimata, što znači radost, blagoslov i zadovoljstvo. Marija reče: Ako ste ga ponijeli, recite mi gde ste ga položili i ja ću odnijeti ga: ne plašite se. Filogen reče kako su židovi tražili sigurnu grobnicu za Isusa  kako tijelo ne bi bilo ukradeno, i on ponudi grobnicu u vlastitome vrtu i nadzirao ga: i oni ga zapečatiše i odoše. U ponoć on usta i ode i nađe redove anđela: Heruvim, Serafim, Sile i Djevice. Nebesa se otvoriše, i Otac podiže Isusa. Petar, također, je bio tamo i podrža Filogena, ili bi on umro.

Spasitelj tad se pojavi njima na kočijama Oca i reče Mariji: Mari Kar Mariat (Marija majka Isusa Boga). Marija odgovori: Rabouni Katiatari Miot (Sin Božiji Svemočni, moj Gospod, i moj Sin.) Dugi naslov Mariji od Isusa slijedi, u odnosu na koji on potiče je da kaže njegovoj braći, 'Ja uzlazim mome Ocu i vašemu Ocu', &c. Marija reče: Ako uistinu meni nije dozvoljeno da te dotaknem, u najmanjem blagoslovi moje tijelo u kojem si ti udostojio se stanovati.

Verujte mi, moja braćo sveti apostoli, Ja Bartolomej gledah Sina Božijeg na kočijama Heruvima. Sve nebeske sile behu oko njega. On je blagoslovio tijelo Marije.

Ona ode i dade poruku apostolima, i Petar blagoslovi je, i oni se radovaše.

Isus i otkupljene duše uzađoše u nebo, i Otac ga krunisao. Slava ovog prizora Bartolomej nije mogao opisati. Ovdje je da on zapovijeda svome sinu Tadeju da ne dozvoli da njegova knjiga padne u ruke nečistih (citirano gore).

Potom slijedi niz himni pjevanih u nebesima, osam ukupno, koje prate prijem Adama i drugih svetih duša u slavu. Adam je bio osamdeset lakata visok a eva pedeset. Oni behu dovedeni do Oca sa Mihaelom. Bartolomej nije nikad vidio išta da uporedi sa ljepotom i Slavom Adama, osim Isusa. Adamu je oprošteno, i svi anđeli i sveci radovahu se i pozdravljahu ga, i odoše svaki u svoje mjesto.

Adam je bio stajao na vratima života da pozdravi sve pravedne kad ulaze, i Eva je stajala nad svim ženama koje su činile volju Božiju, da ih pozdravi dok su dolazili u grad Hrista.

Što se tiče mene, Vartolomeja, ja ostah mnoge dane bez hrane i pića, hranjen slavom vizije.

Apostoli su zahvalili i blagoslovili Bartolomeja za ono što im je on rekao: on bi trebao biti zvan apostolom tajni Božijih. Ali je negodovao: Ja sam najmanji od vas svih, ponizan radnik. Neće li ljudi grada kada me vide reći, 'Nije li ovo Vartolomej čovjek Italije, baštovan koji radi sa povrćem? Nije li ovo čovjek koji stanuje u vrtu Hierokratesa upravnika našega grada? Kako li je on postigao ovu veličinu?

'Slijedeće riječi uvode u novi deo.

U vreme kad Isus uze nas gore u Maslinsku Goru on progovori nama na nepoznatom jeziku, koji je otkriven nama, govoreći: Anetarat (ili Atarat Taurat). Nebesa behu otvorena i mi svi odosmo u sedmo nebo (tako Londonski rukopis: u Pariškoj kopiji samo Isu je uzašao,  i apostoli su gledali za njim). On je molio Oca da ga blagoslovi.

Otac, sa Sinom i Svetim Duhom, položi svoju ruku na Petra (i učini ga nadbiskupom (arhiepiskopom) celoga sveta: Pariz B). Sve što je vezano ili odvezano od njega na zemlji tako će biti u nebesima; nitko tko nije određen od njega neće biti prihvaćen. Svaki od apostola behu odvojeno blagosloveni (postoje propusti ličnih imena u jednom ili drugom ili tri teksta). Andrej, Jakov, Ivan, Filip (krst će ići prednjim gde god on ide), Toma, Bartolomej (on će biti čuvar tajni Sina) , Matej (njegova sjena će liječiti bolesne) Jakov sin Alfeusa, Simon Zelot, Juda Jakovljev, Tadeus, Matija koji je bio bogat i ostavio sve da slijedi Isusa).

I sad, moja braćo apostoli, oprostite mi: Ja Bartolomej, nisam čovek koji treba da je čašćen.

Apostoli poljubiše i blagosloviše ga. I tad, sa Marijom, oni prinesoše Euharistiju.

Otac posla Sina dole u Galileju da utješi apostole i Mariju: i on dođe i blagoslovi ih i pokaza im svoje rane, i preda im u brigu Petra, i dade im njihova zvanja da propovijedaju. Oni poljubiše njegovu stranu i zapečatiše sebe sa krvlju koja je tekla otamo. On ode u nebesa.

Toma nije bio sa njima, jer on je otišao u njegov grad, čuvši da njegov sin Siofan (Teofan?) je mrtav: bio je sedmi dan od smrti kad je on stigao. On ode do grobnice i podiže ga u ime Isusa.

Siofan mu reče uzimajući njegovu dušu od Mihaila: kako je niknula iz njegova tela i svetlela na ruci Mihaela, koji umota je u finu lanenu odeću, kako je on prešao rijeku vatre i izgledalo je njemu kao voda, i bio je okupan triput u Aheruskom jezeru: kako u nebesima on vidje dvanaest sjajnih prijestolja apostola, i nije mu dozvoljeno da sjedne na prijestolje njegova oca.

Tomas i on odoše u grad  na zapanjenost svih koji ih videše. On, Siofan, pozdravi ljude i reče svoju priču: i Tomas je krstio 12,000 njih, osnovao crkvu, i načinio Siofana episkopom.           

Tad Toma uznese se na oblak i on uze ga na Maslinsku Goru ka apostolima, koji mu rekoše da posjeti Isusa: a on nije verovao. Bartolomej opomenu ga. Tad Isus se pojavi, i učini da Toma dotakne njegove rane: i ode u nebesa.

Ovo je drugi put da je on pokazao sebe učenicima nakon što je ustao iz mrtvih.

Ovo je Knjiga Uskrsnuća Isusa Krista, našega Gospodina, u radosti i zadovoljstvu. U miru. Amin.

Petar reče apostolima. Hajde da prinesemo žrtvu prije nego se odvojimo. Oni pripremiše hljeb, čašu, i tamjan.

Petar je stajao do žrtve i drugi oko stola. Oni su čekali (prelom u tekstu: Budge i drugi pretpostavljaju pojavu Hrista, ali ne mislim da je ovo ispravno: 4 1/1 linije su nestale potom slijede oštećen riječi):

Stol...njihova srca se radovaše....obožavažu Sina Božijeg. On uze svoje mjesto...njegov Otac (moguće, koji sjedi na desno Oca). Njegovo tijelo je bilo na stolu oko kojegsu se sakupili, i oni podijeliše ga. Oni videše krv Isusa kako polijeva kao živa krv dolje u čašu. Petar reče: Bog je volio nas više nego sve, davavši nam da vidimo ove velike časti: i naš Gospod Isus Hrist je dopustio nam da gledamo i otkrio nam slavu njegova tijela i njegove božanske krvi. Oni su sudjelovali u tijelu i krvi i tad se odvojiše i propovijedaše riječ. (Što je jasno pokazano u promjeni elemenata: nema prostora za opis pojave Isusa: on ne reče ni riječ, i njegov odlazak nije spomenut.)

 

Ovo pisanje može biti bolje opisano kao hvalospjev nego pripovijedanje. Puno je suprotnosti: Josif i Filogen oboje sahranjuju Isusa – Toma podiže mrtve i nije hteo verovati u Kristovo uskrsnuće: i tako dalje. Da Marija majka Isusa je prepoznata kao Marija Magdalena je uobičajeno u suprotnosti na istoriju, i mi smo videli to u drugim koptskim dokumentima. Interes autora je usredotočen u himnama, blagoslovima, pozdravima i molitvama, koje je ovo razmatranje je celo izostavljeno, ali koje zauzima velima deo izvornog teksta. Veličanje svetog Bartolomeja u drugoj svrhi pisca: poseban blagoslov dat njemu poziva stav koji on uzima u Evanđelju (i. 1, 8) u propitivanju tajni nebesa, i videći stvari koje su sakrivene od drugih. Oboje i Evanđelje i Knjiga su naročito uključeni u Silazak u Pakao, Uskrsnuće, i otkupljenje (spas) Adama.

Bartolomej (Natanael) je rečeno (u Sv. Jovana Evanđelju) da će on vidjeti anđele kako uzlaze i silaze na Sina čovećijeg. Obećanje je ispunjeno u Evanđelju (i. 6, 231 i veoma često u Knjizi: u SV.Ivanu mi također čitamo o njegovom bivanju 'pod smokvom', i ovo je verovatno dosta da se predpostavi koptskom autoru Knjige da je on bio povrtar.

Datom je teško predpostaviti. Britanski muzej rukopis, je pripisan dvadesetom veku; Pariški odlomci su stariji. Ono od koptske literature ovog razreda je obično pretpostavljeno da pripada petom i šestom vijeku; i ja mislim ovo, ili poslednje sedmom vijeku, može biti vreme kad je knjiga napisana.