Povijest Josifa drvodjelje

 Ovo delo negde se ubraja u apokrifna evanđelja a negde u apokrifna dela apostolska. 

Dogodilo se da je ovo delo došlo nakon mog razmišljanja o neminovnosti smrti, koja svakog čeka, mislio sam o Enohu i Iliji koji su uzeti, uzneseni, dok Isus je uznesen nakon smrti, kao mislim da sam načuo ili negde čitao i njegova majka Marija. Ovakav svijet u kojem mi živimo danas i u kojem se od pamtiveka živi nije dobar radi ljudske zlobe, zato je potop bio i piše tako, i zato su godine života smanjivane od Adama i Noja 900g, do Ibrahima 180g, Mojsija 120g, pa do David u psalmu pjeva da je svega godina čovjećjih sedamdesetak, opet Isus sa 30 g je dovoljno pokazao da su to godine od mladosti do sazrevanja dovoljne za određenje da li je čovjek za dobro ili loše sve potom ljudi provode u muci ili blagodati. Smrt je došla sagrešenjem Adama i Eve, i ona može biti mučna ali Bog može da je učini i samo mirnim prelazom i to u snu, u večan život. 

________________________

Povijest Josifa drvodjelje

 

U ime Boga, jednomu od suštine i tri osobe

Povijest smrti našega oca, svetog starca, Josifa drvodjelje

Neka blagoslov i molitva sačuva nas sve, O braćo! Amen. 1

Njegovog celog života bi stotinu i jedanaest godina, i njegov odlazak sa ovoga svijeta dogodio se na dvadeset šesti mjeseca Abiba, koji odgovara mjesecu Ab. Neka njegova molitva sačuva nas! Amen, I uistinu, bio je naš Gospod Isus Hrist sam koji je povjerio ovu povijest svojim svetim učenicima na Gori Maslinskoj, i sav Josifov trud, i kraj njegovih dana. I sveti apostoli su sačuvali ovaj razgovor, i ostavili ga napisanog u biblioteci u Jerusalimu. Neka njihove molitve sačuvaju nas! Amen.

1 Dogodilo se jedan dan, kad Spasitelj, naš Gospodin, Bog i Spasitelj Isus Hrist je sjedio sa svojim učenicima, i oni se behu sakupili na Gori Maslinskoj, da On reče im: O moja braćo i prijatelji, sinovi Oca koji vas je izabrao od svih ljudi, vi znate da sam ja često rekao vam da ja moram biti rasapet, i moram umrijeti zarad Spasenja Adama i njegovog potomstva, i da ću ja ustati iz mrtvih. Sada ja ću vam predati učenje svetog evanđelja ranije objavljenog vama, da možete da ga objavite, kroz ceo svijet. I ja ću obdariti vas sa moči sa visine, i ispuniti vas sa Svetim Duhom 2 . I vi ćete objaviti svim narodima pokajanje i uklanjanje grehova.3  Za čašu vode 4 , ako je čovjek nađe u svijetu koji dolazi, je veći i bolji nego svo bogatstvo ovoga celoga svijeta. I koliko zemlje jedno stopalo može zauzeti u kući moga Oca, je veće i izvrsnije nego bogatstvo zemlje. Da, jedan čas radosnog življenja pobožnog je blaženije i dragocenije nego hiljadu godina među grešnicima; 5 utoliko kako njihov plač i tugovanje neće doći do kraja, i njihove suze neće prestati, niti će oni naći za sebe utjehu i odmor u ijedno vreme zauvek. I sad, O moji časni drugovi, idite objavite svim narodima, recite im, : Uistinu Spasitelj vredno stavlja u nasleđe ono što je dužan, i on je upravitelj pravde. I anđeli će zbaciti njihove neprijatelje, i boriti se sa njima u dan sukoba. I on će ispitati svaku pojedinu bezumnu i zaludnu riječ koju ljudi izgovore, i oni će dati račun toga. 6 Jer kako nitko neće izbeći smrt, tako također dela svakoga čovjeka će biti položena otvorena na dan suda, bilo da su dobra ili zla. 7  Reci im također ovu riječ koju ti kažem danas: Ne dajte da jaki ljudi slave u svojoj snazi, niti bogati u svom bogatstvu, već dajte onomu koji želi slavu, slavu u Gospodaru. 8

2 Bio je čovjek čije ime bi Josif, iz porodice Betlehema, grada Jude, i grada Kralja Davida. Ovaj isti čovjek, bijući dobro opskrbljen sa mudrušću i znanjem, je bio sveštenik u hramu Gospodnjem. On je, pored, umijeću u svom zanatu, koji je bio drvodjelja, i slijedeći običaje svih ljudi, oženio ženu. Štaviše, on dobi sinove i kćeri, četiri sina, imenom, i dve kćeri. A ovo su njihova imena, Juda, Justus, Jakov i Simon. Imena dvaju kćeri behu Asia i Lidija. Na kraju života pravednoga Josifa, žena je stekla božansku slavu u svim njenim delima, i napustila ovaj život. Ali Josif, pravedni čovek, moj otac po tijelu, i supružnik moje majke Marije, otišao je sa svojim sinovima da trguje, čineći posao drvodjelje.

3 Kad pravedni Josif posta udovac, moja majka Marija,blažena, sveta i čista, je imala već dvanaest godina. Jer njeni roditelji ponudiše je u hramu kad je ona imala tri godine, i ona je ostala u hramu Gospodara devet godina. Tad kada svećenici videše da devica, sveta i Bogobojažljiva, je uzrasla, oni govoriše jedan drugomu, govoreći: Hajde da potražimo čoveka, pravedna i pobožna, komu Marija može biti povjerena do vremena njenog braka, da ukoliko ako ostane u hramu, se dogodi njoj kao što se obično događa ženama, i da zarad toga ne zgrešimo, i Bog bude ljut na nas.

4 Stoga oni poslaše, i sakupiše dvanaest starijih ljudi od plemena Jude. I oni napisaše mjesta dvanaest plemena Izraela. I kocka pade na pobožnog starijeg čovjeka , pravednog Josifa. Tad sveštenici odgovoriše, i rekoše mojoj blagoslovenoj majci: Idi sa Josifom, i budi sa njim do vremena vašeg venčanja. Pravedni Josif je stoga primio moju majku, i odveo je svojoj kući. I Marija nađe Jakova Malog u kući njegova oca, slomljena srca i tužna zarad gubitka njegove majke, i ona ga odgoji. Odatle Marija je zvana majkom Jakova. 1 Potom Josif ostavi nju kod kuće, i ode da trguje u svom poslu drvodjelje. I nakon što je sveta djevica provela dve godine u njegovoj kući njena dob bi tačno četrnaest godina, uključujući vreme u kojem ju je primio.

5. I ja izabrah ju mojom voljom, sa saglasnošću moga Oca, i savjetom Svetoga Duha. I ja bih učinjen tijelom od nje, tajna koja prevazilazi shvatanje stvorenog uma. I tri mjeseca nakon začeća pravedni čovjek Josif se vrati sa mjesta gde je radio svoj zanat, i kad on nađe moju djevicu majku trudnu, on bi uveliko zbunjen, i mislio je da je odašilje dalje tajno. 2 Ali iz straha, i tuge, i muke njegova srca, on nije mogao izdržati da jede ni pije taj dan.

6  Ali u podne pojavi se njemu u snu princ anđela, sveti Gavrilo, po zapovijedi od moga Oca, i on mu reče: Josife, sine Davidov, ne boj se da uzmeš Mariju tvoju ženum jer ona je začela sa Svetim Duhom, i ona će roditi sina, čije ime će biti zvano Isus. On je taj koji će vladati svim narodima sa palicom gvozdenom. 3 Govorivši tako, anđeo ode od njega. I Josif usta oda sna, i učini kako je anđeo Gospodnji rekao mu, i Marija je ostala sa njim. 4

7 Neko vreme nakon toga, dođe zapovijed od Augustusa Cezara kralja, da svi stanovnici svijeta budu upisani, svaki čovjek prema svome gradu. Starac stoga, pravedni Josif, ustade i uze djevicu Mariju i dođe u Betlehem, jer vreme njenog porođaja je bilo na isteku. Josif potom upisa svoje ime na listu, jer Josif sin Davidov, čija supruga Marija je bila, bio je od plemena Judina. I uistinu Marija, moja majka, rodi me u Vitlejemu, u pećini do grobnice Rahele žene praoca Jakova, majke Josifa i Venijamina. 

8. Ali Satana ode i reče ovo Herodu Velikom, ocu Arhelaja. I bio je ovo isti Herod 5 koji je naredio da moj prijatelj i rođak Ivan bude obezglavljen. Prema tome on je tragao za mnom pomno, misleći da moje kraljevstvo je od ovoga svijeta. 6 Ali Josif, pobožni starac, bio je upozoren o ovomu u snu. Stoga on usta  i uze Mariju moju majku, i ja ležah u njenom naručju. Saloma 7 također je bila njena saputnica. Otišavši stoga od kuće, oni su povukli se u Egipat, i ostali tamo za period od cele godine, dok omraženi Herod nije umro.

9 A Herod je umro od najgoreg oblika smrti, ispaštajući za prolijevanje krvi djece koje je zlikovački posjekao, iako u njima nije bilo greha. I taj bezbožan tiran Herod bijući mrtav, oni su se vratili u zemlju Izrael, i živjeli u gradu Galileje koji je zvan Nazaret. I Josif, idući nazad iz svoje trgovine kao drvodjelja, zarađivao je za svoj život radeći svojim rukama, jer kako zakon Mojsijev je zapovjedio, on nikad nije tražio da živi za ništa od tuđega rada. 8

10 Na kraju, kako su rasle godine, starac je stigao u veoma staru dob. On nije, kakogod radio pod tjelesnom slabošću, niti mu je vid oslabio, niti mu je ijedan zub stradao iz usta. U mislima također, za celo vreme svoga života, on nikad nije lutao, već kao dečak on je uvijek u svom poslu pokazivao mladalačku snagu, i njegovo telo je ostalo nenarušeno, slobodan od svega bola. Njegov život, tad, u svemu, iznosio je jednu stotinu i jedanaest godina, njegova stara dob je bila produžena do krajnje granice.

11 A Justus i Simeon, stariji sinovi od Josifa, behu oženjeni, i imali su svoje porodice. Obje kćeri behu također udate, i živješe u njihovim vlastitim kućama. Tako ostaše u Josifovoj kući, Juda i Jakov Mali, i moja djevica majka.  Ja živjeh zajedno sa njima, ne drugačije nego kao da sam jedan od njegovih sinova. Ali ja prođoh ceo moj život bez greške. Mariju ja zvah mojom majkom, a Josifa ocem, i ja slušah ih u svemu što su rekli, niti sam ikad suprotstavljao im se, već udovoljavao sam njihovim zapovedima, kao drugi ljudi koje zemlja stvara nisu voljni činiti, niti sam ja u ijedno vreme podigao njihovu ljutnju, ili dao ijednu riječ ili odgovor suprotan njima. Nasuprot, ja uzvračivah im velikom ljubavlju, kao zjenici moga oka.

12 I dogodilo se, nakon ovih stvari, da smrt tog starog čovjeka, pobožnog Josifa, i njegov odilazak sa ovoga svijeta, se približavao, kako se događa drugim ljudima koji duguju svoje porijeklo ovoj zemlji. I kako je njegovo telo na granici raspuštanja, anđeo Gospodnji obavijesti ga da smrt njegova je blizu. Stoga strah i velika pometnja dođe na njega. I on usta i ode u Jerusalim, i idući u hram Gospodnji, on izasu svoje molitve tamo pred svetištem, i reče:

13! O Bože! Stvoritelju sve utjehe, Bože sažaljenja, Gospodaru cele ljudske rase, Bože moje duše, tijela i duha, sa molitvama ja ti se obraćam, O Gospodine i moj Bože. Ako su sad moji dani gotovi, i vrijeme prilazi kada moram napustiti ovaj svijet, pošalji mi, molim te, velikog Mihaila, zapovednika tvojih svetih anđela, neka on ostane sa mnom, da moja jadna duša može otići iz ovog napaćenog tijela bez nevolje, bez straha i nestrpljenja. Jer veliki strah i jaka tuga uzima sva tijela na dan njihove smrti, bilo čovjeka ili žene, divlje zveri ili pitome, i šta god puže na zemlji ili leti u vazduhu. Na kraju sva stvorenja pod nebesima u kojima je dah života su udareni sa strahom, i njihove duše napuštaju njihova tela sa jakim strahom i velikom teškoćom. Sad zato, O Gospodaru i moj Bože, neka Tvoj sveti anđeo bude prisutan sa svojom pomoću mojoj duši i telu, dokle oni budu rastavljeni jedno od drugog. I nedaj da lice anđela, određenog mog čuvara od dana moga rođenja,

1 bude okrenuto od mene, već neka on bude pratioc na mome putovanju dok me ne doprati do Tebe, neka njegova pojava bude ugodna i draga meni, i neka me prati u miru. I nedaj da demoni i zastrašujući izgledi dolaze blizu meni na putu kojim idem, dok ne dođen Tebi u blaženstvu. I nedaj da čuvari vrata spriječe moju dušu od ulaska u raj. I ne otkrij moje krijehe, i ne izloži me osudi pred Tvojim strašnim sudom. Nedaj da lavovi obruše se na mene, niti daj da valovi mora vatre preplave moju dušu , jer ovo mora svaka duša proći

2 –prije nego vidim slavu Tvoga Lica, O Bože, najpravedniji sudijo, koji u pravdi i jednakosti češ suditi ljudima, i koji češ dati svakomu prema njegovim delima, O Gospodaru i moj Bože, Ja molim te, budi prisutan sa mnom u Tvom sažaljenju, i osvijetli moj put da mogu da dođem Tebi, jer Ti si izvor preobilan sa svim dobrim stvarima, i sa slavom zauvijek.

Amin.

14. I dogodilo se potom, kad se vratio vlastitoj kući u gradu Nazaretu, da je bio uhvaćen bolešću, i ležao je u krevetu. I bilo je u ovo vreme da je umro, prema sudbini celoga čovječanstva. Jer ova bolest je bila veoma teška na njemu, a on nikad nije bio bolestan, kako je sad bio, od dana njegova rođenja. I tako je zasigurno udovoljivo Hrista 3 da odredi sudbinu pravednoga Josifa. On je živeo četrdeset godina neoženjen, potom njegova žena je ostala pod njegovom brigom četrdeset i devet godina, i potom umre. I godinu nakon njene smrti, moja majka, blagoslovena Marija, bi povjerena njemu od sveštenika, da je drži do vremena njenoga braka. Ona je provela dve godine u njegovoj kući, i u trećoj godini njenog življenja sa Josifom, u petnaestoj godini njene dobi, ona je rodila mene na zemlji tajnom u koju nijedno stvorenje ne može prodrijeti niti razumeti, osim mene, i moga Oca i Svetoga Duha, sadržavajući jednu suštinu sa mnom. 4

15 Celih godina moga oca, stoga, pravednoga starca, je bilo jedna stotina i jedanaest godina, moj Otac u nebesima je tako odredio. I u dan u koji je njegova duša napustila njegovo telo je dvadeset i šesti mjeseca Abiba. Zasad lijepo zlato je počelo da gubi svoj sjaj, i srebro bilo istrošeno korištenjem – mislim na njegovo razumevanje i mudrost. On se također gadio hrane i pića i izgubio sve svoje umijeće u zanatu drvodjelje, niti je više davao pažnje tome. Dogodilo se, potom, u ranu zoru dvadeset šestog dana Abiba, da Josif, pravedni starac, je ležao u krevetu , je predavao svoju nemirnu dušu. Stoga on je otvorio svoja usta sa mnogim uzdasima, i udarao svoje ruke jednu protiv druge, i glasno zaplakao, i izgovorio sledeće:--

16 Jao danu u koji sam ja rođen u svijet! Jao utrobi koja me nosila! Jao utrobi koja me primila! Jao grudima koje me zadojiše! Jao nogama na kojima sam sjedio i odmarao! Jao rukama koje su me nosile i odgajale dok nisam uzrastao! 1 Jer ja sam bio začet u bezakonju, i u grehovima moja majka želela me. 2 Jao mome jeziku i mojim usnama, koje su iznijele i govorile uzaludno,  omalovažavale, lagale, bezobzirne, ponižavale, besposlene priče vodile, zavodile i licemjerne! Jao mojim očima, koje su gledale na sramotne stvari! Jao mojim ušima, koje su uživale u riječima ogovaranja! Jao mojim rukama, koje su hvatale što nije pravo da im pripada! Jao mojemu stomaku i mojim crijevima, koje su žudile za hranom nezasito (bezakonito) da jedu! Jao mojemu grlu, koje je kao vatra jelo šta je našlo! Jao mojim nogama, koje su prečesto hodale na putevima neugodnim Bogu! Jao mojemu tijelu, jao mojoj jadnoj duši, koja je već okrenula se ustranu od Boga svog Stvoritelja! Šta da radim kad stignem u mjesto u kojem moram stajati pred najpravednijim Sudijom, i kad On me pozove da izvaže dela koja sam nagomilao u svojoj mladosti? Jao svakome čovjeku koji umire u svojim grehovima! Zasigurno taj strašan čas, koji dođe na moga oca Jakova, 3 kad njegova duša je izlazila iz njegova tijela, je sad, evo, blizu meni. Oh! Kako jadan sad danas, i vrijedan oplakivanja! Ali Bog sam je onaj koji upravlja mojom dušom i tijelom, On će također činiti sa njima po svojoj dobroj volji.

17. Ovo su riječi izgovorene od Josifa, pravednoga starca. I ja, idući pokraj njega, nađoh njegovu dušu neizmerno smetenu, jer je bio u velikoj zbunjenosti. I ja mu rekoh: Pozdrav! Moj oče Josif, ti pravedni čovjeće, kako si? I on mi odgovori: Da si zdravo! Moj voljeni sine. Uistinu, nevolja i strah i smrt me već snašla, ali ukoliko sam čuo Tvoj glas, moja duša počinu. O Isuse iz Nazareta! Isuse, moj Spasioče! Isus, izbavitelj moje duše! Isus, moj zaštitnik! Isus! O najslađe ime u mojim ustima, i u ustima onih koji ga vole! O oko koje vidi, o uho koje čuje, čuj me! Ja sam Tvoj sluga, ovaj dan naponiznije poštujem Te, i pred Tvojim licem polažem moje suze. Ti sa sasvim moj Bog, Ti si moj Gospod, kako je anđeo rekao mi vremenima bez broja, i naročito u taj dan kad moja duša je bila izvedena zarad bludnih misli o čistoj i blagoslovenoj Mariji, koja je nosila Te u njenoj utrobi, i koju sam mislio tajno odposlati dalje.I dok sam tako razmišljao, gle, pojavi se meni u mom počinku anđeli Gospodnji, govorećimi u čudesnoj tajni: O Josife, ti sine Davidov, ne boj se da uzmeš Mariju kao svoju ženu, i ne tuži dušu svoju, niti pričaj nepostojane riječi o njenom začeću, jer ona je sa detetom Svetoga Duha, i roditi će sina, čije ime će biti Isus, jer On će spasti svoj narod od njegovih greha. Ne učini mi radi ovoga zlo, O Gospodaru! Jer ja bijah u neznanju o tajni Tvoga rođenja. Takođe sječam se, moj Gospodaru, da dan kad je dečak umro od ugriza zmije. I njegovi rođaci su željeli da te izruče Herodu, govorivši da si ga Ti ubio, ali Ti si ga podigao iz mrtvih, i povratio ga njima. Tad ja odoh do Tebe, i uzeh te za ruku, govoreći: Moj sine, vodi brigu o sebi. Ali Ti si rekao mi odgovorivši: Nisi li mi ti otac po tijelu? Ja ću te naučiti tko sam. 4 Sad zato, O Gospode i moj Bože, ne budi ljut na mene, niti osuđuj me zarad toga časa. Ja sam Tvoj sluga, i sin tvoje sluškinje, 5 a Ti si moj Gospodar, moj Bog i Spasitelj, najsigurnije Sin Božij.

18. Kad je moj otac Josif tako izgovorio, nije mogao da plače više. I ja videh da smrt ima vlast nada njim. I moja majka, djevica neokaljana, ustade i dođe k meni, govoreći: O moj voljeni sine, ovaj pobožan starac Josif sada umire. I ja odgovorih: O moja najdraža majko, zasigurno nad svim stvorenjima stvorenim u ovome svijetu isti uzrkok smrti leži, jer smrt drži prevagu nad celom ljudskom rasom. Čak ti, O moja djevice majko, moraš gledati za istim krajem života kao drugi smrtnici. A opet tvoja smrt, i također smrt ovoga pobožnoga čoveka, nije smrt, već život koji traje u večnost. Čak štaviše, ako umreti moram, što se tiče tela koje sam primio od tebe. Ali ustani, o moja časna majko, i idi k Josifu, tom blaženom starom čoveku, kako bi vidio šta će se dogoditi kako njegova duša uzilazi od njegova tela.

19 Moja neokaljana majko Marijo, zato, odi i uđi u mjesto gde je Josif. I ja sam sedeo na njegovim nogama gledajući u njega, jer znaci smrti već su se pojavili na njegovom licu. I taj blagosloveni starac podiže svoju glavu, i držao je svoje oči uprte na moje lice, ali nije imao moči da govori sa mnom, zarad muka smrtnih, koje su ga držale . Već je mnogo uzdisao. I ja držah njegove ruke za ceo čas, i on okrene svoje lice k meni, i učini znake za mene da ga ostavim. Stoga ja stavih moju ruku pod njegove grudi, i osjetih njegovu dušu blizu grla, kako se sprema da napusti njegovo tijelo.

20 I kad moja djevica majka vidje me dodirujući njegovo telo, ona također dotaknu njegove noge. I našavši ih već mrtvim i bez toplote, ona reče meni: O moj voljeni sine, zasigurno njegove noge su već počele da se koče, i hladne su kao sneg. Prema tome ona pozva svoje sinove i kćeri, i reče im: Dođite, koliko god vas je, i idite svome ocu, jer sigurno je sad na samoj točki smrti. I Asia, njegova kćer, odgovori i reče: Jao meni, O moja braćo, ovo je izvesno ista bolest od koje je moja majka umrla. I ona je tugovala i prolijevala suze, i sva Josifova druga deca su tugovala zajedno s njom. Ja također, i moja majka Marija, plakasmo sa njima. 1

21 I okrečući moje oči prema oblasti juga, Ja videh smrt već kako dolazi, i sav Pakao s njom, blizu prilazi sa svojom vojskom i njenim pratiocima, i njihova odeća, njihova lica i njihova usta su izbacivala plamen. I kad moj otac Josif vidje ih kako dolaze pravo njemu, njegove oči preplaviše suzama, i u isto vreme on je uzdisao na čudan način. Prema tome, kad ja videh žestinu njegovog uzdisanja, ja opozvah Smrt i sve sile sluga koje je slijediše. I ja pozvah moga dobro Oca, govoreći:--

22 O Oče sve milosti, oko koje vidi, uho koje čuje, čuj moje molitve i molbe u ime starca Josifa, i pošalji Mihaela, zapovjednika Tvojih anđela, i Gabriela, glasnika svjetla, i svo svjetlo Tvojih anđela, i neka celi njihov red hoda sa dušom moga oca Josifa, dok on bude proveden Tebi. Ovo je čas u koji moj otac ima potrebu za milošću. I ja kažem ti, da svi sveti, da, onoliko koliko ih je rođeno u svijetu, da li oni bili pravedni ili bili bludni, moraju neminovno kušati smrt.

23 Stoga Mihael i Gabriel dođoše do duše moga oca Josifa, i uzeše je, i motaše je u sjajne ovoje . Tako on preda svoj duh u ruke moga dobroga Oca, i On dariva mu mir. Ali još nijedno od njegove djece nije znalo da je pao u san. I anđeli su sačuvali njegovu dušu od demona tame koji behu u putu, i slaviše Boga dokle nisu sproveli je u mesto stanovanja pobožnih.

24 A njegovo telo je ležalo prostrto i bez krvi, zato ja ispružih svoju ruku, i sklopih njegove oči i zatvorih njegova usta, i rekoh djevici Mariji: O moja majko, gde je umijeće koje je on pokazao u sve vreme u koje je živeo u ovome svijetu? Gle! Propalo je, kao da nikad nije postojalo. I kad njegova djeca čuše me da govorim sa svojom majkom, čistom djevicom, oni su znali da je on već udahnuo svoje zadnje, i oni proliše suze, i tugovaše. Ali ja im rekoh: Zasigurno smrt vašega oca nije smrt, već život večan, jer on je bio oslobođen od nevolja ovoga života, i prošao je u vječan život. Kad oni čuše ove riječi, oni poderaše njihovu odeću, i plakaše.

25 I uistinu stanovnici Nazareta i Galileje, čuvši za njihovo tugovanje, skupiše se njima, i plakaše od trećega časa čak do devetoga. I u deveti čas oni svi odoše zajedno do Josifovog kreveta. I oni podigoše njegovo telo, nakon što su pomazali ga sa skupim pomastima. Ali ja molih moga Oca u molitvi nebeskoj, - ona ista molitva koju sa vlastitom rukom ja učinih prije nego sam nošen u utrobi djevice Marije, moje majke. I kako sam završio je, i izgovorio amen, veliko mnoštvo anđela dođe, i ja naredih dvoje od njih da rašire njihovu sjajnu odeću, i da omotaju u nju tijelo Josifa, blaženoga starca.

26. I ja progovorih Josifu, i rekoh: Miris pokvarenosti smrti neće imati vlast nada tobom, niti će crv ikad izaći iz tvoga tela. Niti ijedan članak će biti slomljen, niti će ijedna vlas tvoje glave se izmeniti. Ništa od tvoga tela neće stradati. O moj oče Josif, ali će ostati čitavo i nepokvareno do slavlja hiljadu godina. 2 I tko god napravi prinos na dan tvoga sječanja, njega ću blagosloviti, i nadomjestiti u skupu djevstvenika, i tkogod da hranu jadnomu, siromašnomu, udovici, ili siročadi od ruku svojih ruku, u dan u koji sjećanje bude slavljeno, i u tvoje ime, neće biti u potrebi za dobrim stvarima svih dana njegova života. I tkogod bi dao čašu vode, ili vina, da pije udovac ili siroče u tvoje ime, ja ću ga dati tebi, da možeš ići sa njim na slavlje hiljadu godina. I svaki čovjek koji će  prinijeti žrtvu na dan tvoga sjećanja ja ću blagosloviti i nadomjestiti u crkvi djevstvenika, jer svakomu ću vratiti trideset, šezdeset i stotinu. I tkogod napiše povijest tvoga života, ili rada, ili tvog odilaska sa ovoga svijeta, i ovo pripovijedanje koje izlazi iz mojih usta, njemu ću predati na tvoje čuvanje toliko dugo koliko će činiti sa ovim životom. I kad njegova duša napusti telo, i kad on moradne napustiti svijet, ja ću spaliti knjigu njegovih grehova, niti ću ga mučiti ijednom kaznom na dan suda, već on će preći more vatre, i proči će njime bez nevolja ili boli. 1 I na svakog siromašnog čovjeka koji ne može dati ništa od tih stvari koje sam ja spomenuo ovo je zvanično , drugim rečima ako mu je sin rođen, on će nazvati njegovo ime Josif. Jer neće u toj kući biti siromaštva ili ijedne iznenadne smrti zauvek.

27 Potom upravitelji grada dođoše do mjesta gde je telo blagoslovenog starca Josifa bilo položeno, noseći sa njima odelo za sahranu, i oni su hteli da omotaju ga na način kako židovi žele da urede svoja mrtva tela. I oni su videli da je on držao svoj pokrov čvrsto, jer pridržavao ga je do tela na takav način, da kad su hteli da ga skinu, bilo je kao železo – nemoguće da se pomeri ili popusti. Niti su mogli da nađu ijedan kraj tog komada lana, što ih udari največim čuđenjem. Na kraju oni ga odnesoše do mjesta gde je pećina, i otvoriše vrata, kako bi sahranili njegovo telo pored tela njegovih otaca. Tad tamo dođe u moju misao dan u koji je on hodao sa mnom u Egipat, i teška nevolja koju je on izdržao zarad mene. Prema tome, ja oplakivah njegovu smrt za dugo vremena, i ležeći na njegovom telu, ja rekoh:--

28 O Smrti! Koja čini da sve znanje nestane, i podiže toliko mnogo suza i tugovanja, sigurno je Bog moj Otac sam koji ti je dao ovu moč. Jer ljudi umiru zarad sagrešenja Adama i njegove žene Eve, i Smrt ne štedi ni jednoga. Kakogod, ništa se ne dešava ikomu, ili biva na njemu, bez zapovijedi moga Oca. Izvjesno je da imaju ljudi koji su produžili njihov život čak do devet stotina godina, ali su umrli. Da, iako neki od njih su živeli duže, oni su imali, kako god, podleći istoj sudbini, niti je ijedan od njih ikad rekao: Ja nisam kušao smrt. Jer Gospod nikad ne šalje istu kaznu više no jednom, jer je udovoljilo moga Oca da donese je na ljude. I u trenutku kad, idući, drži zapoved silazeći sa nebesa, ono kaže: Ja ću ići protiv toga čoveka, i uveliko ga pomjeriti. Potom, bez odlaganja, ono čini napad na dušu, i ostvaruje vlast nada njom, čineći sa njome šta želi. Jer, zarad toga što Adam nije činio volju moga Oca, već je sagrešio Njegovu zapovijest, ljutnja moga Oca je upaljena protiv njega, i On osudio ga je smrt, i tako je kad smrt dolazi u svijet. Ali da je Adam gledao zapovijedi moga Oca, smrt nebi nikad bila njegova sudbina. Mislite li da ja mogu upitati moga dobroga Oca da pošalje mi vatrena kola 2 koja mogu odnijeti tijelo moga oca Josifa, i prenijeti ga do mjesta odmora, kako bi živeo sa duhovima? Ali zarad sagrešenja Adama, ta nevolja i sudba smrti je sišla na ljudsku rasu. I zarad toga što moram umreti prema telu, jer moj rad koji sam stvorio, da mogu ostvariti milost.

29 Rekavši ovako, Ja zagrlih telo moga oca Josifa, i plakah nada njim, i oni otvoriše vrata grobnice, i staviše njegovo telo u nju, blizu tijela njegova oca Jakova. I vrijeme kad je on pao u san bi ispunjeno stotinu i jedanaest godina. Nikad nije zub u njegovim ustima zabolio ga, niti je njegov vid oslabio, niti je njegovo telo se savilo, niti mu se snaga smanjila, već je radio svoj zanat drvodjelje do zadnjega dana svoga života, i to je bio dvadeset i šesti mjeseca Abiba.

30. I apostoli, kad su čuli ove stvari od Spasitelja, ustaše radosno, i pokloniše se u čast Njemu i rekoše: O naš Spasitelju, pokaži nam Tvoju milost. Sad uistinu mi smo čuli riječ života, ali ipak se čudimo, O naš Spasitelju, nad sudbinom Enoha i Ilije, utoliko jer oni nisu prošli smrt. Jer uistinu oni žive u prebivalištu pravednih do današnjega dana, niti su njihova tijela vidjela pokvarljivost. A taj stari čovjek Josif drvodjelja je, ipak, Tvoj otac po tijelu. I ti si naredio nam da idemo u celi svijet i propovedamo sveto Evanđelje, i Ti si rekao: Recite im o smrti moga oca Josifa, i slavite njemu godišnje slavlje i sveti dan. I tkogod uzme išta od njegova pripovijedanja, ili doda išta tomu, čini grijeh. 3 Mi se čudimo naročito da Josif, čak od dana kad si Ti rođen u Vitlejemu, zvao je Tebe njegovim sinom po tijelu. Zašto, onda, Ti nisi učinio ga besmrtnim kao i njih, i Ti kažeš da on je pravedan i izabran?

31 I naš Spasitelj odgovori i reče: Uistinu, proročanstvo moga Oca o Adamu, za njegovu neposlušnost, je sad ispunjeno. I sve stvari su uređene prema volji i zadovoljstvu moga Oca. Jer ako čovjek odbija zapovijesti Božije, i slijedi djela đavola čineći grijeh, njegov život je produžen , kako bi se sačuvao u smislu da se možda pokaje, i razmisli da mora biti predat u ruke smrti. Ali ako je iko revnosan za dobrim delima, njegov život je također produžen, da, kako slava njegove stare dobi raste, ispravni ljudi mogu da ga slijede (oponašaju). Ali kad vidiš čovjeka čije misli su sklone bijesu, zasigurno njegovi dani su skraćeni, jer je to šta oduzima cvijet njegova doba. Svako proroštvo, stoga, koje moj Otac je objavio u pogledu sinova čovjećijih, mora biti ispunjeno u svemu posebno. Ali u odnosu na Enoha i Iliju, i kako su oni ostali živi do danas, držeći ista tela sa kojima su rođeni, u pogledu onoga što se tiče moga oca Josifa, kome nije bilo dozvoljeno da ostane u telu, uistinu, iako da čovek živi u svijetu mnoge mirijade (mnoštvo, bezbroj) godina ipak u neko vreme ili drugo od je prisiljen da razmeni život za smrt.

Ja vam kažem, O moja braćo, da oni također, Enoh i Ilija, 1 moraju prema kraju vremena se vratiti u svijet i umrijeti – u danu, meteža, terora, straha i nevolje. Jer Antihrist će ubiti četiri tijela, i proliti njihovu krv kao vodu, zarad prijekora kojem oni izlažu ga, i sramoti sa kojom oni, u njihovo vreme, će obilježiti ga kad oni otkriju njegovu bezbožnost.

32. I mi rekosmo: O naš Gospode, naš Bože i Spasitelju, tko su ta četiri ta koje si Ti rekao da će ih Antihrist odsjeći od prijekora koji oni donose na njega? Gospod odgovori: Oni su Enoh, Ilija, Skila i Tabita. 2 Kad mi čusmo ovo od našega Spasitelja, mi se radovasmo i uzvisivasmo, i mi prinesosmo svi slavu i zahvalu Gospodaru Bogu, i njegovom Spasitelju Isusu Hristu. On je kome je sva slava, čast, dostojanstvo, vlast, moč i hvala, kao dobromu Ocu sa Njim, i Svetome Duhu koji daje život, odsele i u svo vreme zauvek. Amin.