Evanđelje Pseudo Matejevo

 

Evanđelje Pseudo Matejevo

(Evanđelje Rođenja Marije)

 

Ovde počinje knjiga Rođenja Blažene Marije i Detnjstvo Spasitelja. Napisano na hebrejskom od Blagoslovenog Evanđeliste Mateja, i prevedeno na latinski od  Blaženog Prezbitera Jeroma.

Njihovom voljenom bratu Jeromu Pezbiteru, Episkopima Hromatiju i Heliodoru u Gospodu,pozdrav.

Rođenje Djevice Marije, i rođenje i detinjstvo našega Gospoda Isusa Hrista, mi nalazimo u apokrifnim knjigama. Ali s obzirom da u njima mnoge stvari suprotne našoj veri su napisane, mi verujemo da trebaju sve biti odbačene, da možda me prenesemo radost Hrista ka Antihristu. (1) Dok, zato, razmatramo te stvari, došli su sveti ljudi, Parmenije i Varinus, koji kažu da tvoja Svetost je nađena u Hebrejskoj knjigi, napisana rukom najblaženijeg Evanđelista Mateja, u kojem također djevice  majke same, i detinjstvo Spasitelja su napisani. Ishodno tome mi milomo tvoju pažnju od našega Gospoda Isusa Hrista samoga, da prevedemo ga iz hebrejskog u latinski, (2) ne toliko za dostizanje tih stvari koje su pod znakom Hrista, koliko za isključenje od rada nevjernika,koji, u smislu da uče lošu nauku, su pomiješali vlastite laži sa izvrsnim rođenjem Hrista, da ljepotom života oni bi sakrili gorčinu smrti. Zato će postati najčišća pobožnost, bilo slušati kako braća mole, ili da pustimo kako episkopi zahtijevaju, sumnju ljubavi koju vi smatrate dužnom.

 

ODGOVOR NA NJIHOVO PISMO OD JEROMA

Mojim gospodarima svetima i najblaženijima episkopima Hromatiju i Helidoru, Jerom, ponizni sluga Hrista, u Gospodu pozdrav.

Onaj koji kopa u zemlji gde zna da je zlato, (3) ne uzima odmah šta je izlazi iz rupe, prije nego udar lopata se podigne uvis sa blještavom masom,on u međuvremenu zadržava se iznad busena da preokrene ih i podigne, i naročito on koji nije dodat svojoj dobiti. Mukotrpan zadatak je nada mnom, budući da vaša blaženost mi je zapovijedila, svetome Apostolu i evanđelistu Mateju koji sam nije napisao u svrhu izdanja. Jer da nije učinio nekako tajno, on ne bi dodao također ovo Evanđelje koje je objavio. Već je načinio ovu knjigu na hebrejskom, i tako malo je objavio, da do danas knjiga napisana na hebrejskom njegovom vlastitom rukom je u posjedu veoma religioznih ljudi, kojim u narednim vremenima je predano od onih koji su bili pre njih. I ovu knjigu oni nikad u nijedno vreme nisu dali da prevede. I tako se dogodilo, da je objavljena od učenika Maniheja i Lecija, koji su također napisali lažno uređena Dela Apostolska, ova knjiga priuštava stvari, ne izgradnje, već propasti, i mišljenje Sinoda u pogledu njegova napuštanja, da uši Crkve ne treba da budu otvorena ka njemu. Neka zagovaranje onih koji galame na nas prestane, jer mi ne dodajemo ovu malu knjigu kanonskim pisanjima , već prevodimo šta je napisano od Apostola i Evanđelista, da otkrijemo pogrešnost krivovjerja. U ovome delu, mi slušamo zapovedi pobožnih episkopa kao i nasuprot bezbožne nevernike. Ljubav je Hristova, stoga, koju ispunjavamo, verujući da će oni podržati nas njihovim molitvama, koje kroz našu poslušnost zadržavaju znanje svetog detinjstva našega Spasitelja.

 

Postoji i također drugo pismo istim episkopima, pridodat Jeromu:

Pitaš me da ti kažem šta mislim o knjizi držane od nekih da je rođenje Sv. Marije. I tako ja želim da znate da ima mnogo u njoj pogrešnog. Jer jedan Selecije,koji je napisao Muke Apostola,načini ovu knjigu. Ali baš kao što je napisao šta je istina o njihovim močima, i čuda koja je činio, i reče da velika je stvar koja je kriva o njihovom učenju, tako i ovdje je namjereno mnogo neistina iz njihove glave. Pobrinuti ću se da izustim riječ za riječ, tačno kako je na hebrejskom, budući da je izjavljeno da je načinjeno od svetog evangleliste Mateja, i napisano na hebrejskom, i stavljeno na početak njegova Evanđelja. Bilo da je ovo istina ili ne, ja ostavljam autoru uvoda i pouzdanost pisca, kao za sebe, I oglašavam ih sumnjivim . Ne potvrđujem da su potpuno krivi. Već kažem slobodno – mislim da nitko od vjernih neće zanijekati, --da, dali ove priče su istinite ili izmišljene, sveto rođenje Sv. Marije je prethodilo velikim čudima, i naslijedilo največa, kako od onih koji vjeruju da Bog može učiniti ove stvari, njima može biti vjerovano i čitano bez štete njihovoj veri ili ugrožavajući  njihove duše. U kratko, koliko mogu, slijedeći ovaj smisao radije neko reči pisca, i nekad hodajući istim putem, iako ne istim stopama, nekad odstupajući malo, ali držeči isti put, ja ću na ovaj način držati način pripovijedanja, i neću reči ništa što nije napisano ovde, ili možda, slijedeći isti trag misli, koji je napisan.

 

GLAVA 1 – U tim danima bio je čovjek u Jerusalemu, Joakim po imenu, od plemena Judina. On je bio pastir vlastitih ovaca, bojeći se Gospoda u cijelosti i usamljenosti srca. On nije imao druge brige nego za svoja stada, od proizvodnje koju je nakupio sa hranom snabdijevao je sve koji su se bojali Boga, nudeći duple darove u strahu od Boga svima koji su trudili u učenju, i koji su služili Njemu. Tako njegova jagnjad, i njegove ovce, i njegova vuna, i sve stvari koje je posedovao, on bi delio na tri dela, jedan bi davao siročadima, udovicama, strancima i siromašnima, drugo onima koji su se molili Bogu, i treće je držao za sebe i celu svoju kuću. (2) I kako je on činio tako, Gospodar je umnožavao njemu njegova stada, tako da tamo nije bilo čovjeka kao on u narodu Izraela. Ovako je počeo raditi od svoje petnaeste godine. I u dvadesetim godinama on uze za ženu Anu, kćer Ahara, od vlastita plemena, to je, od plemena Judina, porodice Davidove. I iako su živjeli zajedno dvadeset godina, on nije imao ni sinova ni kćeri. (3)

 

GLAVA 2 – I dogodilo se da, u vreme praznika, među onima koji su prinosili tamjan Gospodaru, Joakim je stajao spreman sa darovima u pogledu Gospodnjem. I sveštenici, Ruvim po imenu, dolazeći njemu, reče: Nije zakonito za tebe da stojiš među onima koji čine žrtvu Bogu, jer Bog nije blagoslovio te tako da ti da sjeme u Izraelu. Bijući tako stavljen na sram u očima ljudi, on se povukao iz hrama Gospodnjeg plačući, i nije se vratio svojoj kući,već ode do svoga stada, uzimajući sa njim njegove pastire u planinu u daleku zemlju, tako da pet mjeseci njegova žena Ana nije čula vijesti od njega. I ona je molila sa suzama, govoreći: O Gospodine, najmočniji Bože Izraela, zašto si Ti, videći da već Ti mi nisi dao djece, uzeo si također i moga muža? Evo, sada pet mjeseci je kako nisam vidjela moga muža, i ne znam gde se zadržao; (4) niti, ako ga znam da je mrtav, mogu da ga sahranim. I dok je ona plakala neizmerno, ušla je u dvorište svoje kuće, i pala je na svoje lice u molitvi, i posula je svoje molbe pred Gospoda. Nakon ovoga, ustajući sa svoje molitve, i podižući njene oči Bogu, ona vidje vrapčevo gnijezdo u lovorom drvetu, (5) i izgovarala je glasom Gospodu sa jecanjem, i reče: Gospode Bože Svemočni, koji si dao potomka svakome stvorenju, životinjama divljim i domaćim, zmijama, pticama, ribama, i svi se oni radovahu nad svojim mladima, Ti si zatvorio mene samu od dara Tvoje dobre volje. Jer Ti, O Bože, znaš moje srce, da od početka moga oženjenog života ja sam se zavjetovala da, ako Ti, O Bože, daš mi sina ili šćer, Ja ću ih dati Tebi u Tvome svetom hramu. I dok je ona govorila ovako, odjednom anđeo Gospodnji se pojavi pred njom, govoreći: Ne boj se , Ana, jer ima potomstvo za tebe u odredbi Božjoj; i svi naraštaji do kraja će se čuditi na tome što će biti rođeno od tebe. I kad je on ovako govorio, on nesta iz njenog vida. Ali ona, u strahu i bojazni jer je vidjela takav prizor, i čula takve riječi, na kraju ode u svoju spavaću sobu, i baci se na krevet kao da je mrtva. I ceo dan i noć ona je ostala u velikom drhtanju i u molitvi. I nakon ovih stvari ona pozva sebi svoga slugu i reče njoj: Vidiš li me zavedenu u mom udovištvu i u velikoj zbunjenosti, i jesi li nevoljno došao meni? Tad ona, sa tihim mrmljanjem, ovako odgovori i reče: Ako Bog je zatvorio tvoju utrobu, i uzeo tvoga muža od tebe, šta ja mogu učiniti za tebe? I kad Ana ču ovo, ona podiže njen glas, i plaka glasno.

 

GLAVA 3 -   U isto vreme pojavi se mladić u planinama Joahimu dok je hranio svoja stada, i reče mu: Zašto se ne vratiš tvojoj ženi? I Joahim reče: Imao sam je dvadeset godina, i nije bila volja Božja da mi da djece od nje. Bio sam pod sramom i kaznom u hramu Gospodnjem: zašto bih joj se vratio, kad sam bio izbačen i krajnje omražen? Ovde ću ostati sa mojim ovcama, tako dugo koliko u mom životu Bog je voljan da mi da svjetlo, ja ću voljno, rukama mojih slugu, dodijeliti njihove djelove siromašnima, i siročadima i onima koji se boje Boga. I kad je on ovako izgovorio, mladić mu reče: Ja sam anđeo Gospodnji, danas sam se pojavio tvojoj ženi kad je plakala i molila, ja sam je utješio, i znam da je začela kćer od tvog sjemena, a ti u svome neznjanju si je ostavio. Ona će biti u hramu Božjem, i Duh Božiji će prebivati na njoj, i njena blaženost će biti veća nego od svih svetih žena, tako da nitko ne može reći da pre nje je bio iko kao ona, ili da iko nakon nje u ovom svijetu će biti takav. Zato idi dole sa planine, i vrati se svojoj ženi, koju češ nači sa detetom. Jer Bog je podigao seme u njoj, i za ovo ti češ dati Bogu zahvalu, i njeno seme će biti blagosloveno, i ona sama će biti blagoslovena, i biti će načinjena majkom večnog blagoslova. Tad Joahim pokloni se anđelu, i reče mu: Ako sam našao milost u tvom pogledu, sjedi za malo u mom šatoru, i blagoslovi svoga slugu. (1) I anđeo mu reče: Ne reci sluga, već  prijatelj sluga, jer mi smo sluge Gospodara. (2) Ali moja hrana je nevidljiva, i moje piće ne može biti viđeno od smrtnika. Zato ti ne trebaš da me pitaš da uđem u tvoj šator, već ako hočeš da mi daš šta.(3) prinos je žrtva paljenica Gospodu. Tad Joahim uze jagnje bez mane, i reče anđelu, Ja se ne bih usudio da prinesem žrtvu paljenicu Gospodu, ukoliko ne bi tvoja zapoved mi ne bi dala svešteničko pravo prinosa. (4) I anđeo mu reče: Ja te nisam pozvao da prinosiš ukoliko sam znao volju Gospodnju. I tad Joakim je prinio žrtvu Bogu, anđeo i miris žrtve odoše zajedno pravo u nebo sa dimom. (5)

Tad Joahim, bacajući se na lice, leže u molitvi od šestog časa dana do večera. I njegovi momci i unajmljene sluge koji behu s njim videše ga, i ne znajući zašto je ležao, mislili su da je mrtav, i oni dođoše njemu, i sa teškoćom podigoše ga sa zemlje. I kad on prepriča njima viziju anđela, oni behu udareni sa velikim strahom i čudom, i savetovaše ga da izvrši viziju anđela bez odgađanja, i da se vrati sa žurbom svojoj ženi. I kad Joakim je promislio da li da se vrati ili ne, dogodilo se da je bio obuzet dubokim snom, i gle, anđeo koji je već pojavio se njemu kad se probudio, pojavio se njemu u snu, govoreći: Ja sam anđeo određen od Boga kao tvoj čuvar, idi dole pouzdano i vrati se Ani, jer djela milosti koja ti i tvoja žena Ana ste učinili su rečeni pred prisustvom Svevišnjeg; i vama će Bog dati takav plod kakav nijedan prorok ili svetac nije imao nikad od početka, ili će ikada imati. I kad Joakim probudi se od svoga sna, on pozva svoje pastire ka njemu, i reče im njegov san. I oni se pokloniše Gospodu i rekoše mu: Vidi da ubuduće ne prezreš riječi anđela. Već ustani i idimo tamo, i vratimo se mirno, hraneći naša stada.

I kad, nakon trideset dana su bili zaokupljeni povratkom, bili su skoro došli, gle, Anđeo Gospodnji pojavi se Ani, koja je stajala i molila, i reče (6) Idi do vrata koja su zvana Zlatna, (7) i srest češ tvoga muža na putu, jer danas će doći tebi. Ona stoga ode prema njemu u žurbi sa njenim devojkama, i moleći Gospoda, ona je stajala dugo u vratima čekajući ga. I kad se umorila nakon dužeg čekanja, ona podiže svoje oči i vidje Joakima izdaleka kako dolazi sa stadima, i ona potrča k njemu i ovjesi mu se oko vrata, dajući hvale Bogu, i govoreći; bila sam udovica, i gle sad nisam; bila sam neplodna, i evo sad sam zatrudnela. I oni se pokloniše Bogu, i odoše u njihovu kuću. I kad se za ovo čulo, bila je velika radost među svim njihovim bližnjima i poznanicima, tako da je cela zemlja Izraela čestitala im.

GLAVA 4 – Nakon ovih stvari, njenih devet meseci bi ispunjeno, Ana rodi kćer, i nazva ju Marija. I budući da je odviknula je u trećoj godini, Joahim i Ana njegova žena, odoše zajedno do hrama Gospodnjeg da prinesu žrtve Bogu, i staviše djete, Marija po imenu, u društvo djevica, u kojem su djevice ostajale danju i noću slaveći Boga. I kad je ona stavljena pred vrata hrama, ona ode petnaest stepenika (1) tako brzo, da nije gledala nazad uopšte, niti je ona, kao djeca što vole da čine, tražila svoje roditelje. Zato njeni roditelji, svaki od njih zabrinuto tražiše dete, behu oboje začuđeni, dok je nisu našli u hramu, i sveštenici hrama sami su se čudili.

 

GLAVA 5 – Tad Ana, ispunjena Svetim Duhom, reče pred svima njima: Gospod Svemočni, Bog nad Vojskama, bijući svjestan svoje riječi, je posjetio Njegov narod sa dobrom i svetom posjetom, da dovede srca nevjernika koji su ustajali protiv nas, i da ih okrene sebi. On je otvorio svoje uši da čuje naše molitve: On je držao od nas uzdizanje svih naših neprijatelja. Neplodna je postala majka, i donijela je veselje i radost u Izrael. Evo darova koje sam donio pred moga Gospoda, i moji neprijatelji nisu mogli da me spriječe. Jer Bog je okrenuo njihova srca ka meni, i sam je dao mi večnu radost.

 

GLAVA 6 – I Marija je držana u divljenju od svog naroda Izraela, i kad je ona bila tri godine stara, ona je hodala stepenicima tako zrelo, ona je govorila savršeno, i provodila je svoje vreme tako vredno u slavljenju Boga, da su svi bili zapanjeni njome, i čudili se, i ona nije smatrana mladim detetom, već kao da je odrasla osoba od trideset godina starosti. Ona je bila tako stalna u molitvi, i njena pojava je bila tako lijepa i slavna, da jedva bi neko mogao gledati u njeno lice. I ona se vezala stalno sa njenim radom oko vune (predenja), tako da ona u njenim mladim godinama mogla je činiti sve šta stare žene nisu mogle činiti. I ovo je bila zapovijed koji je ona namestila za sebe. (2) Od jutra do trećeg časa ona je ostajala u molitvi, od trećega do devetoga bila je okupirana njenim tkanjem, i od devetog ona je ponovo posvećivala sebe molitvi. Ona se nije povlačila od molitve dok se ne bi pojavio joj se anđeo Gospodnji, od čije ruke ona je uobičajavala primati hranu, i tako ona je postala više i više savršena u djelu Božjem. Tad, kad bi starije djevice odmarala se od slavljenja Boga, ona se nije odmarala uopće, tako da u slavama i bdijenjima Božjim niko nije nađen pred njom, nitko više učeniji u mudrosti zakona Božijeg, više ponizniji, više otmjen u pjevanju, savršeniji u svim osobinama. Ona je uistinu bila postojana, nepromenjiva i dnevno napredna u savršenstvu. Nitko je nije vidio ljutu, niti čuo ju da govori zlo. I njen govor je bio pun milosti, da njen Bog je bio potvrđen u njenom jeziku. Uvijek je bila  zauzeta molitvom i u traženju zakona, i bila je zabrinuta ukoliko ijednom njenom rečju bi zgrešila u pogledu na njene saputnike. Potom se bojala u svome smijehu, ili zvuku njenog lijepog glasa, da ne učini ijednu pogrešku, ili da ne bude ushićena, da ne pokaže ijedno krivo delo ili oholost nekom njoj jednakim. (3) Ona je blagosiljala Boga bez predaha, i da ne bi bilo moguće, čak u njenom pozdravljanju, da ne prestane od veličanja Boga, ako bi itko pozdravio nju, ona bi odgovarala na način pozdravljanja: Hvala Bogu. I od njenog običaja prvo počeše ljudi govoriti, Hvala Bogu, kada oni pozdravljahu jedan drugog. Ona je obnavljala sebe samo sa hranom koju je dnevno primala iz ruke anđela, ali hrana koju je dobijala od sveštenika ona je delila među siromašnim. Anđeli Božiji su često viđeni kako pričaju s njom, i najmarljivije su je slušali. Ako bi itko tko nije bio dobro takao ju, u isti čas bi otišao izlečen.

 

GLAVA 7 -  Tad Abiatar sveštenik prinese darove nebrojene prvosvešteniku, kako bi mogao steći je kao ženu za svog sina. Ali Marija zabrani mu, govoreći: Ne može biti da ja poznam čovjeka, ili da me čovjek pozna. Jer svi sveštenici i njeni rođaci su joj govorili: Bog je obožavan u deci i potomstvu, kako se oduvijek dešavalo među sinovima Izraela. Ali Marija odgovori i reče im: Bog je obožavan u čestitosti, kako je dokazano od prvog od svih. (4) Jer prije Abela nije bio nijednog pravednog čoveka, i on svojim prinosom udovoljio je Bogu, i bio je bez milosti ubijen od onoga koji nije udovoljio Njemu. Dve krune, zato, on primi – od žrtvovanja i od djevičanstva, jer u njegovom tijelu nije bilo nečisti. Ilija također, kad je bio u tijelu, je uzet u tijelu, jer je držao svoje tijelo neuprljano. Sad Ja, od moga rođenja u hramu Božijem, sam naučila da devičanstvo može biti prilično drago Bogu. I tako, jer ja mogu da prinesem šta je drago Bogu, ja sam odlučila u mom srcu da ja ne trebam da upoznam čovjeka uopšte.

 

GLAVA 8 – Dogodilo se to, kad je ona imala četrnaest godina, i zarad ovoga bila je prilika za farizeje da kažu da je sad običaj da nijedna žena te dobi treba da boravi u hramu Božjem, oni su namislili da pošalju glasnika kroz sva plemena Izraela, da u treći dan svi dođu zajedno u Hram Gospodnji. I kad sav narod dođe, Avijatar prvosveštenik usta, i podignut na viši stepenik, kako bi bio viđen i bio čujan od svega naroda, i kad velika tišina je nastala, on reče: Čujte me, O sinovi Izraela, i primite moje riječi u svoje uši. Još odkad je ovaj hram izgrađen od Solomona, bile su u njemu djevice, kćeri kraljeva i kćeri proroka, i prvosveštenika i sveštenika, i oni behu veliki, vrijedni poštovanja. Ali kad dođoše u propisnu dob one behu date da se venčaju, i sledeći primer njihovih majki prije njih, i behu ugodne Bogu. Ali novi način života je nađen samo od Marije, koja je obećala da će ostati devica Bogu. Zato se čini meni, da kroz naše pitanje i odgovor Božji mi treba da pokušamo utvrdimo komu na čuvanje će biti povjerena. Tad ove riječi nađoše milost sa svima u sinagogi. I kocka bi istočno od sveštenika nad dvanaest plemena, i kocka pade na pleme Judino. I sveštenik reče: Sutra neka svaki ko nema ženu dođe, i donese svoj štap u ruci.  I dogodi se da Josif (1) donese svoj štap zajedno sa mladim ljudima. I štapovi behu predani prvosvešteniku, on prinese žrtvu Gospodu Bogu, i upita Gospoda. I Gospod mu reče: Stavite sve štapove u svetinju nad svetinjama Boga, i neka ostanu tamo, i zapovedi im da ti dođu sutra da uzmu svoje štapove, i čovjek na čiji štap golubica siđe, i odleti put nebesa, i u čijoj ruci je štap, kad se vrati, će izložiti ovaj znak, i neka mu Marija bude data na čuvanje.

U sledeći dan , kad su se svi sabrali rano, prinos tamjana učinili, prvosveštenik ode u svetinju nad svetinjama i iznese štapove. I kad je podelio štapove (2) golubica ne dođe ni na jedan od njih, prvosveštenik stavi dvanaest zvončića (3) i svetačku odoru, i ulazeći u svetinju nad svetinjama, on učini paljeni prinos, i izgovori molitvu. I anđeo Gospodnji pojavi se njemu, govoreći: Ovde je kraći štap, koji niste uobzirili, donesi ga sa ostalima, ali ne izuzimaj ga od njih. Kad ga izvadiš, i daš ga onomu čiji je, u njemu će se dogoditi znak o kojem govorih ti. A to je bio Josifov štap, i jer je bio stariji čovjek, bio je odbačen, to jest, da ju ne primi, ali ni on sam nije hteo da pita nazad za svoj štap.(4) I kad je on ponizno stajao zadnji od svih, prvosveštenik zaplaka njemu glasno, govoreći: Dođi, Josife, i primi tvoj štap, jer čekamo te. I Josif dođe drhteći, jer prvosveštenik ga je pozvao veoma glasno. Ali ubrzo pošto pruži svoju ruku, i položi na štap, odmah sa vrha njega izađe golubica belja od snega, lijepa neizmjerno, koja, nakon dugog letenja oko krovova hrama, u duž je letjela prema nebesima. Tad sav narod čestita starom čovjeku, govoreći: Ti si učinjen blagoslovljenim u staroj dobi, O oče Josif, videći da Bog je pokazao ti da si prikladan da primiš Mariju. I sveštenici rekoše njemu, uzmi je, zarad plemena Jude ti sam si odabran od Boga; Josif je počeo stidljivo da im se obraća, govoreći: Ja sam star čovek, i imam decu, zašto mi predajete ovo dete, koje je mlađe od mojih unuka? Tad Avijatar prvosveštenik reče mu: Sjeti se, Josife, kako Datan i Abiron i Korej stradaše, jer su prezreli volju Božju. Tako će se dogoditi tebi, ako prezreš ovo što je zapoveđeno tebi od Boga. Josif odgovori mu: Ja uistinu ne prezirem volju Božju, i biti ću joj čuvar dokle mogu da utvrdim u pogledu volje Božije, koji je od mojih sinova može imati za ženu. Neka neke device njene drugarice, s kojima će ona u međuvremenu provesti njeno vreme, budu joj date za utehu. Abiatar prvosveštenik odgovori i reče: Pet devica uistinu će biti dato njoj za utehu, dok utvrđen dan dođe u kojem ti možeš primiti je, jer nikom drugom ne može biti pridružena u braku.

Potom Josif primi Mariju, sa drugih pet devica koje trebaju biti s njom u Josifovoj kući. Te device su Rebeka, Efora, Suzana, Abegea i Kael, kojima prvosveštenik dade svilu, i plavi, (5) i lijepo platno , i crvenu, i ljubičastu i lijepi lan. Jer one bacahu žreb među sobom šta će svaka devica raditi, i ljubičasta za veo hrama Gospodnjeg pade u udio Marijin. I kad ga je dobila, te device joj rekoše: Budući da si ti poslednja, i ponizna, i mlađa od svih, ti si zaslužila da primiš i dobiješ ljubičastu. I tako govoreći, kao da su bile riječi teške, one počeše da je zovu kraljicom djevica. Dok, međutim, one behu činile tako, anđeo Gospodnji pojavi se usred njih, govoreći: Ove riječi neće biti izgovorene putem uzaludnim, već prorokovane kao proroštvo najistinitije. Oni drhtaše, zato, na pogled anđela, i na njegove riječi, i pitaše je da im oprosti, i moli za njih.

 

GLAVA 9 – I u drugi dan, dok je Marija bila na izvoru da napuni bokal, anđeo Gospodnji pojavi se njoj, govoreći: Blagoslovena si ti,marija, jer u tvojoj utrobi si pripravila boravište Božje. Jer, evo, svjetlost sa nebesa će doći i stanovati u tebi, i pomoću tebe će zasjati celim svetom.

Opet, u treći dan, dok je radila ljubičastom sa njenim prstima, uđe mlad čovjek neizrecive ljepote. I kad Marija ga vidje, ona neizmjerno se bojala i drhtala. I on reče joj: Zdravo, Marija, milosti puna, Gospod je s tobom; blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje. (1) I kad ona je ona čula te reći, ona je drhtala, i bila se neizmerno bojala. Tad anđeo Gospodnji doda: Ne boj se, Marija; jer si našla milost sa Bogom: Vidi, ti češ začeti u tvojoj utrobi, i roditi češ Kralja, koji ispunjava ne samo zemlju, već nebesa, i koji vlada od naraštaja do naraštaja.

 

GLAVA 10 – Dok su ove stvari se događale, Josif je bio zauzet svojim poslom, izgradnjom kuće, u oblasti pri moru, jer on je bio drvodjelja. I nakon devet mjeseci on se vrati svojoj kući, i nađe Mariju trudnu. Stoga bijući krajnje potrešen, on je drhtao i plakao, govoreći: O Gospode Bože, primi moj duh; jer je bolje za mene da umrem nego da živim više. I djevice koje su bile sa Marijom rekoše mu: Josife, šta govoriš? Mi znamo da nijedan čovjek nije je takao, možemo posvedočiti da je još djevica, i netaknuta. Mi smo pazile na nju, uvijek je bila sa nama u molitvi, danom su anđeli Božji razgovarali sa njom, danima je primala hranu iz ruke Gospodnje. Mi ne znamo kako je moguće da ima ijedan greh u njoj. Ali ako želiš da ti kažemo šta mi sumnjamo, nitko osim anđela Gospodnjeg (2) nije je učinio trudnom. Tad reče Josif: Zašto me zavodite, da verujem da anđeo Gospodnji je učinio je trudnom? Je li moguće da netko se pretvara da je anđeo Gospodnji, i prevari je. I tako govoreći, on plaka, i reče:

Sa kojim licem da pogledam u hram Gospodnji, ili sa kojim licem da vidim sveštenike Božje? Šta da radim? I tako govoreći, on je mislio da će pobeći, i otpustiti je dalje.

 

GLAVA 11 – I kad je on mislio o podizanju i skrivanju sebe, i stanovanju tajnom, gle, te baš noći, anđeo Gospodnji se pojavi njemu u snu, govoreći: Josife, ti sine Davidov, ne boj se da primiš Mariju kao tvoju ženu, jer to što je u njenoj utrobi je od Svetoga Duha. I ona će roditi sina, i Njegovo ime će biti zvano Isus, i On će spasti svoj narod od grijehova. I Josif, ustajući od svoga sna, dade hvalu Bogu, i reče Mariji i djevicama koje behu sa njom, i reče im njegovu viziju. I on bi utješen sa Marijom, govoreći: Ja sam zgrešio, u tome da sam sumnjao u tebe uopće.

 

GLAVA 12 – Nakon ovih stvari ustaše velike glasine da Marija je sa detetom. I Josif je bio uhvačen od službenika hrama, i doveden zajedno sa Marijom do prvosveštenika. I on sa sveštenicima poče da prekoreva ga, i da govori: Zašto si prevario tako veliku i tako slavnu djevicu, koja je bila hranjena kao golubica u hramu od anđela Božjih, koja nikad nije htela da vidi ili da ima čovjeka, koja je imala najizvrsnije znanje zakona Božijeg? Ako nisi učinio nasilje njoj, ona treba opet ostati u njenom devičanstvu. I Josif se zavjetovao i zakleo da je nikad nije dotakao uopće. I Avijatar prvosveštenik odgovori mu: Tako živ bio Gospod, dati ću ti piće od vode pijenja Gospodnje, i odmah tvoj grijeh će se pojaviti.

Tad se sakupi svjetina ljudi koji nisu mogli biti prebrojani, i Marija bi dovedena do hrama. I sveštenici, i njeni rođaci, i njeni roditelji plakahu, i rekoše Mariji: Priznaj sveštenicima tvoj grijeh, ti koja si bila kao golubica u hramu Gospodnjem, i primala si hranu od ruku anđela. I opet Josif bi pozvan do oltara, i voda pijenja Gospodnja bi mu data da pije. I kad svako ko je lagao bi popio ovu vodu, i hodao sedam puta oko oltara, Bog bi pokazivao znak na njegovom licu. Kad, potom, Josif ispi u sigurnosti, i kad je hodao oko oltara sedam puta, nikakav znak se nije pojavio na njemu. Tad svi sveštenici, i službenici, i ljudi opravdaše ga, govoreći: Blažen si ti, videći da osuda nije nađena protiv tebe. I oni pozvaše Mariju, i rekoše: I koji izgovor možeš ti imati? Ili koji veliki znak može se pojaviti u tebi nego začeće tvoje utrobe, koja izdaje te? Ovo samo tražimo od tebe, da odkad Josif je čist u pogledu tebe, ti priznaš ko je ko te prevario. Jer je bolje da tvoje priznanje izda te, nego da gnjev Božiji načini oznaku na tvom licu, i izloži te usred naroda. Tad Marija reče, čvrsto i bez drhtanja: O Gospode Bože, Kralju nad svim, koji znaš sve tajne, ako ima ikoje nečistoće u meni, ili ikoji grijeh, ili ijedna zla želja, ili nečast, izloži me u očima celog naroda, i načini me primerom za kažnjavanje svima. Tako govoreći, ona ode do oltara Gospodnjeg smjelo , i popi vodu pijenja, i hodala je oko oltara sedam puta, i ni tačka se nije našla na njoj.

I kad sav narod bi u krajnjem čuđenju, videći da je ona sa detetom, i da znak se nije pojavio na njenom licu, oni postaše uznemireni među sobom sa suprotstavljenim izjavama: neki rekoše da je ona sveta i neumrljana, drugi da je luda i uprljana. Tad Marija, videći da je još osumnjičena od naroda, i da zarad toga ona nije izgledala njima sasvim čista, reče u čujenju svih, sa velikim glasom, Tako Gospod Adonai živ bio, Gospod nad Vojskama pred kojim stojim, ja nisam poznala čoveka, ali sam znana od Njega komu od od najranijih godina ja sam posvetila sebe. I ovu zakletvu ja učinih mome Bogu on moga detinjstva, da ću ostati neumrljana u Njemu koji me stvorio, i verujem da ću tako živjeti Njemu samome, i služiti Njemu samo, i u Njemu, toliko dugo koliko živim, da ću ostati neuprljana. Tad oni počeše svi da ljube njena stopala i da grle njena kolena, pitajući je da im oprosti zbog njihovih zlih sumnji. I ona bi vođena dole do njene kuće sa uzvicima i radošću od naroda, i sveštenici, i sve djevice. I oni plakaše, i rekoše: Blagosloveno da je ime Gospodnje zauvek, jer On je pokazao tvoju svetost celomu svome narodu Izraelu.

 

GLAVA 13  – I dogodilo se nešto poslije, da popis je činjen prema uredbi Cezara Augustusa, da sav svijet bude popisan, svaki čovjek prema svome rodnom mjestu. Ovaj popis je učinjen od Kirinusa, upravitelja Sirije. (1) Bilo je potrebno, stoga, da Josif bude popisan sa blaženim Marijom u Vitlejemu, jer njemu su pripadali, jer su bili od plemena Judina, i kuće i porodice Davida. Kad, stoga, Josif i blagoslovena Marija su išli uzduž puta koji vodi u Betlehe, Marija reče Josifu: Vidim dva čovjeka preda mnom, jedan plače, a drugi se raduje. I Josif odgovori: Sjedi na tvoju životinju, i ne govori suvišne riječi. Tad tamo se pojavi pred njima lijepi dječak, obučen u belu odeću, koji reče Josifu: Zašto si ti rekao riječi koje Marija je rekla o dvojici ljudi da su suvišni? Jer ona vidje ljude židove kako plaču, jer su otišli od svoga Boga; i ljudi pagani se radovaše, jer su sad dodati i učinjeni bližim Gospodu, prema onomu šta je On obećao našem ocu Abrahamu, Isaku i Jakovu: jer vrijeme dolazi kada sjeme Abrahama svih naroda će biti blagosloveno. (2)

I kad je on ovako rekao, anđeo naredi životinji da stane, jer vreme kad ona treba da rodi je na izmaku, i on zapovedi blagoslovenoj Mariji da siđe sa životinje, i da ide u udubljenje ispod pećine, u kome nikad nije bilo svetla, već uvijek tama, jer svetlo dana nije ga moglo doseći. I kad blažena Marija je ušla unutar, ona je počela da sija sa mnogo svjetlosti kao da je bilo u šestom času dana. Svjetlo od Boga je tako sijalo u pećini, da ni po danu ni noći je bilo svjetla željnog dugo kako blažena Marija je bila tamo. I tamo ona rodi sina, i anđeli opkoliše ga kad je On trebao biti rođen. I ukoliko prije je On bio rođen, On usta na svoje noge, i anđeli mu se pokloniše, govoreći: Slava Bogu u visini, i na zemlji mir ljudima dobre volje. (3) A kad rođenje Gospodina bi na izmaku, Josif je otišao da traži babice. I kad ih je našao, on se vrati do pećine, i nađe sa Marijom dete koje je ona rodila. I Josif reče blaženoj Mariji: Ja sam doveo ti dvije babice – Zelomu (4) i Salomu, i oni behu stajali vani pred ulazom u pećinu, ne usuđujući se da dođu unutar, zarad neizmernog svetla. I kad blagoslovena Marija je čula ovo, ona se nasmija, i Josif joj reče: Ne smij se, već dopusti im da te posjete, u slučaju da ih trebaš zarad tvoga izlečenja. Tad ona reče im da uđu. I kad Zelomi je ušla unutar, Salome je stajala van, Zeloma reče Mariji: Dopusti mi da te dodirnem. I kad je ona dopustila joj da je ispita, babica je plakala glasno, i rekla: Gospode, Bože Svemočni, milost na nas! Nikad nije bilo se čulo ili pomislilo da iko treba da ima svoje grudi pune mleka, i da rođenje sina da pokaže da njegova majka je djevica. Ali nije bilo tečenja krvi u njegovom rođenju, niti boli u rađanju. Djevica je začela, djevica je rodila, ona ostaje djevicom. I čuvši ove riječi, Saloma reče: Dopusti mi da te držim, i dokažem dali Zeloma je govorila istinu. I blažena Marija dopustila je da je drži. I kad je ona povukla svoju ruku od držanje nje, osušila je, i kroz velik bol ona poče da plače gorko, i da bude u nevolji, plačući, i govoreći: O Gospode Bože, Ti znaš da sam ja uvijek bojala se Tebe, i da bez uzvrata sam brinula za sve siromašne: Nisam uzimala ništa od udovica i siročadi, i potrebitog nisam slala dalje prazna. I evo, ja sam učinjena jadnom zbog moga neverovanja, jer bez potrebe sam htjela da iskušam Tvoju djevicu.

I dok je ona još tako govorila, stade pored nje mladi čovjek u sjajnoj odeći, govoreći: Idi do deteta, i pokloni se Njemu, i dodirni ga tvojom rukom, i On će te izlečiti, jer On je Spasitelj svijeta, i od svih koji veruju u Njega. I ona ode do deteta žurno, i pokloni mu se, i dotače se ruba odeče u kojoj je On bio umotan, i odmah njena ruka je bila izlečena. I iduči dalje, ona poče glasno da plače, i da govori čudesne stvari koje je videla, i koje je pretrpjela, i kako je bila izlečena, tako da mnogi kroz njene izjave verovaše.

I neki pastir je također potvrdio da su oni videli anđele kako pjevaju himne u ponoć, slaveći i blagosiljajući Boga nebesa, i govoreći: Tamo je rođen Spasitelj svih, koji je Hrist Gospodin, u kojemu spasenje će biti doneseno Izraelu. (1)

Štaviše, velika zvezda, veća od ijedne koja je viđena od početka svijeta, sijala je nad pećinom od večeri do jutra. I proroci koji behu u Jerusalemu rekoše da ova zvijezda označava rođenje Hrista, koji treba da donese obećanje ne samo za Izrael, već za sve narode.

 

GLAVA 14 – I u treći dan nakon rođenja našega Gospoda Isusa Hrista, najblagoslovenija Marija izađe iz pećine, i ulazeći u štalu, stavi dijete u pregradu, i goveče i magarac mu se pokloniše. Tad je bilo ispunjeno što je rečeno od Isaije proroka, govoreći: goveče zna svoga vlasnika, i magarac svoga gospodara jasle. (2) Mnoge životinje, zato, goveče i magarac, imajući ga usred njih, neprestano su mu se klanjale. Tad bi ispunjeno šta je rečeno od Abakuka proroka govoreći: (3) Između dve životinje ti si se javio. U istom mjestu Josif osta sa Marijom tri dana.

 

GLAVA 15 – I u šesti dan oni uđoše u Bethlehem, gde su proveli sedmi dan. I u osmi dan oni obrezaše dete, i nazvaše Njegovo ime Isus, jer tako On je zvan od anđela prije nego je On začet u utrobi. (4) Nakon dana očišćenja Marije što je ispunjen po zakonu Mojsijevu, tad Josif uye dete do hrama Gospodnjeg. I kad je dete primilo paritomus, (5) to je, obrezanje – oni prinesoše za Njega par grlica, ili dva mlada goluba. (6)

Sad bio je u hramu čovjek Božiji, savršen i pravedan, čije ime bi Simeon, stotinu i dvadeset godina star. On je dobio odgovor od Gospoda, da neće kušati smrti dok ne vidi Hrista, Sina Božijeg, koji živi u telu. I videći dete, on je plakao glasno, govoreći: Bog je posjetio svoj narod, i Gospod je ispunio svoje obećanje. I on požuri, i pokloni mu se. I nakon ovoga on podiže Njega u svoj ogrtač i poljubi njegova stopala i reče: Gospode, sad puštaš Tvoga slugu da ode u miru, prema Tvojoj riječi, jer moje oči su vidjele Tvoje spasenje, koje si Ti pripremio pred licem svih ljudi, da bude svjetlo da osvjetli pagane, i slava Tvoga naroda Izraela. (7)

Također je bila u hramu Gospodnjem, Ana, proročica, kćer Fanuela, od plemena Ašera, koja je živela sa svojim mužem sedam godina od njenog devičanstva, i ona je sad bila udovica osamdeset i četiri godine. I ona nije nikad ostavila hram Gospodnji, već je provela njeno vreme u postu i molitvi. Ona je također poklonila se detetu, govoreći: U njemu je otkupljenje svijeta. (8)

 

GLAVA 16 – I kad druga godina je prošla, (9) Magi dođoše sa istoka u Jerusalem, noseći velike poklone. I oni upitaše židove, govoreći: Gde je kralj koji je rođen vama? Jer mi smo videli njegovu zvedzdu na istoku, i došli smo da mu  se poklonimo. I ova riječ dođe kralju Herodu, i tako uzbudi ga da je pozvao sve pisare i farizeje i učitelje naroda, pitajući ih gde su proreci prorekli da Hrist treba biti rođen. I oni rekoše: U Vitlejemu Judinom. Jer je pisano: I ti Vitlejeme, u zemlji Jude, si bez sumnje najmanje između prinčeva Jude, iz tebe će izaći Vođa koji će vladati mojim narodom Izraelom. (1) Tad Kralj Herod pozove mage k njemu, i upita ih kad im se zvezda pojavila. Tad, šaljući ih u Betlehem, on reče, Idite i pitajte o detetu, i kad ga nađete, donesite mi riječ ponovo, da mogu da dođem i poklonim mu se također. I dok su magi išli njihovim putem, pojavi se njemu zvezda, koja je, kako je bila, vodić njima, idući pred njima dok nisu došli gde je dete bilo. I kad magi videše zvezdu, oni radovaše se uveliko, i idući u kuću, oni videše dete Isusa kako sjedi na krilu Njegove majke. Tad oni otvoriše riznice i pokazaše velike darove blaženoj Mariji i Josifu. A detetu samome oni ponudiše svakomu komad zlata. (2) I tako jedan dade zlato, drugi tamjan, a treći smirnu. (3) I kad su se vraćali Kralju Herodu, bili su upozoreni od anđela u njihovom snu da se ne vraćaju Herodu, i vratiše se u njihovu vlastitu zemlju drugim putem. (4)

 

GLAVA 17 – I kad Herod (5) vidje da su ga izigrali magi, njegovo srce napuni se bijesa, i posla svim putevima, želeći da ih uhvati i stavi na smrt. Ali kad ih nije mogao naći uopće, on posla opet u Betlehem i sve njegove granice, i ubi svu mušku decu koja behu dve godine stara i niže, prema vremenu koje je utvrdio od magija. (6)

Dan prije ovoga što je učinjeno Josif je bio upozoren u snu od anđela Gospodnjeg, koji mu reče: Uzmi Mariju i dete, i idi u Egipat putem pustinje. I Josif ode prema riječima anđela . (7)

 

GLAVA 18 -   I došavši do izvjesne pećine, i želeći da odmore u njoj, blagoslovena (8) Marija je sjahala sa njene životinje, i sjela sa detetom Isusom u njenom naručju. I tamo biše sa Josifom tri dečaka, i sa Marijom devojčica, iduči na put s njima. I, eto, odjednom dođe iz pećine mnogo zmajeva, i kad ih deca videše, oni su plakali uplašeni, i pokloniše se Isusu, i potom povukoše. Tad je bilo ispunjeno šta je rečeno po Davidu proroku, govoreći: Slava Gospodu sa zemlje, vi zmajevi, vi zmajevi, i sve vi dubine (9) I mladi dečak Isus, hodajući pred njima, zapovedi im da ne povrede nijednog čovjeka. Ali Marija i Josif su se mnogo uplašili da deca ne budu ozleđena od zmajeva. I Isus reče njima: Ne bojte se, i ne smatrajte me malim detetom: jer ja sam i uvijek sam bio savršen: i sve životinje šume moraju biti krotke preda mnom.

 

GLAVA 19 -  Lavovi i pantere pokloniše mu se također, i pratile su ih u pustinju. Kad god Josif i blažena Marija odoše, oni su išli pred njima pokazujući put, i poginjući njihove glave; i pokazujući im pokornost mašući njihovim repovima, oni su ga obožavale sa velikim poštovanjem. Iz prva, kad Marija vidje lavove i pantere, i razne vrste divljih zveri, dolazeći oko njih, ona bi veoma uplašena. Ali dete Isus pogleda u njeno lice sa radosnom pojavom, i reče: Ne boj se, majko; jer oni ne dolaze da ti učine nažao, već se žure da posluže i tebi i meni. Sa ovim rečima On odagna strah iz njenog srca. I lavovi su hodali sa njima, i sa govedima i magarcima, i tegleće životinje koje nose teret, i nisu ozlijedile nijednoga od njih, iako su se držale pored njih, već su bile krotke među ovcama i ovnovima koje su oni doveli sa njima iz Judeje, i koje su oni imali sa njima. Hodali su među vukovima, ne bojeći se ništa, i nijedan od njih nije bio povređen od drugog. Tad bi ispunjeno što je govoreno od proroka: Vukovi će hraniti jagnjad, lav i goveče će jesti slamu zajedno: (10) Bile su zajedno dva vola vukući kola sa zalihama za njihov put, i lavovi upravljaše njima u njihovom putu.

                                                                                                                                                                                      

GLAVA 20 – Bilo je to u treći dan njihova putovanja, dok su još hodali, da blagoslovena Marija je umorila se od velike vrućine sunca u pustinji, i videći palmovo drvo, ona reče Josifu: Daj da odmorim pod senom ovog drveta. Josif stoga požuri, i odvede je do palme, i učini da siđe sa životinje. I kako je blažena Marija sjedela tamo, ona je gledala na lišće palme, i videla je puno plodova, i reče Josifu: Želim ako je moguće da dobijem plodova ove palme. A Josif joj reče: Čudim se da kažeš to, kada vidiš kako je palma visoko, i da misliš o jedenju ploda. Ja više mislim o potrebi za vodom, jer kože su sad prazne, i nemamo više s čime da osvježimo sebe i našu stoku. Tad dete Isus, sa radosnim licem, ležeći u naručju svoje majke, reče palmi: O drvo, savij svoje grane, i osvježi moju majku sa voćem. I odmah na ove reči palma se savila od vrha do nogu blažene Marije; i oni su sakupili voća, sa kojim su svi bili osvježeni. I nakon što su sakupili svo voće, ona je ostala pognuta, čekajući zapovest da podigne se od Njega koji je zapovjedio joj da se sagne. Tad Isus reče joj: Podigni se, O palmovo drvo, i budi snažno, i budi drug mojih drveća, koja su u raju moga Oca, i otvori od svojih korijena venu vode koja je sakrivena u zemlji, i neka vode poteku, tako da mi možemo biti utaženi od tebe. I ustane odmah, i iz njenog korenja poče da izlazi voda neizmerno čista i sveža i blještava. I kad videše izvor vode, oni se radovaše sa velikom radošću, i behu utaženi, oni i sva njihova stoka i njihove životinje. Potom dadoše hvalu Bogu.

 

GLAVA 21 – I dan posle, kada su sedeli tamo, i u času u koje su počeli putovanje, Isus se okrene palmi, i reče: Ovo pravo dajem ti, O palmovo drvo, da jedna od tvojih grana bude odnešena od mojih anđela, i posađena u raju moga Oca. I ovaj blagoslov ja ću dati tebi, i govoriti će se od svih koji pobjeđuju u bilo kojoj borbi, Dobio si palmu pobjede. I dok je On tako govorio, evo, anđeo Gospodnji pojavi se, i stade na palmovo drvo, i uzimajući jedno od njenih grana, odleti u nebesa sa granom u svojoj ruci. I kad oni videše ovo, oni padoše na svoja lica, i postaše kao mrtvi. A Isus im reče: Zašto su vaša srca obuhvačena strahom? Ne znate li da ova palma, koju sam učinio da bude prenesena u raj, će biti pripremljena za sve svece u mjestu zadovoljstva, kao što je pripremljena za nas u mjestu divljine? I oni behu ispunjeni sa radošću, i bijući ojačani, oni svi ustaše.

 

GLAVA 22 – Nakon ovoga, dok su išli njihovim putem, Josif reče Isusu: Gospode, velika je vrućina, ako si zadovoljan, hajde da idemo morskom obalom, da možemo da se odmorimo u gradovima na obali. Isus reče njemu: Ne boj se, Josife; Ja ću prekratiti put za tebe, tako da češono što bi prešao za trideset dana, preći za jedan dan. I dok su tako govorili, gle, gledali su napred, i počeli da vide planine i gradove Egipta.

I radujući se i veseleći, došli su u oblast Hermopolisa, i ušli u izvjestan grad Egipat koji je zvan Sotinen; (1) i jer nisu znali nikoga tamo koga bi pitali za boravište, oni odoše u hram koji je zvan Kapitol (Glava ili tvrđava na brežuljku) Egipta. I u ovome hramu bilo je namešteno tri stotine i pedeset i pet idola, (2) i svaki je na svoj dan primao božansku čast i svete obrede. Jer Egipćani su pripadali istome gradu ulazili su u Kapitol, u kojemu sveštenici su im govorili koliko žrtava prinose svaki dan, prema časti u kojoj je bog držan.

 

GLAVA 23 - I dogodilo se kad je najblagoslovenija Marija otišla u hram sa malim detetom, da su svi idoli prostrli se na zemlju, tako da su svi ležali licima razbijenim u komade; (3) i tako su oni jasno pokazivali da su ništa. Tad bi ispunjeno što je rekao prorok Isaija: Evo, Gospod će doći na brzom oblaku, i uči će u Egipat, i sve rukotvorine egipćana će se pokrenuti Njegovim prisustvom. (4)

 

GLAVA 24 – Potom Afrodozije, upravitelj grada, kad vesti o ovom dođoše do njega, ode u hram sa celom svojom vojskom. I sveštenici hrama, kad su videli Afrodozijusa sa celom njegovom vojskom dolazeći u hram, mislili su da je požurio da vidi osvetu na onima zarad kojih bogovi su pali. Ali kad on dođe u hram, i vidje sve bogove kako leže prostri na njihovim licima, on ode do blažene Marije, koja je nosila Gospoda u svom naručju, i poklonio mu se, i rekao je svoj svojoj vojsci i svim svojim prijateljima: Osim ako ovo nije Bog bogova, naši bogovi ne bi pali na svoje lice pred Njim, niti bi oni ležali prostrti u Njegovom prisustvu: zato oni mirno priznaše da On je njihov Gospod. Osim ukoliko mi, zato, vodimo računa da činimo što smo vidjeli da  naši bogovi rade, možemo izbeći Njegovu ljutnju, da svi ne dođemo u uništenje, kao što se dogodilo faraonu kralju egipćana, koji ne verujući u sile tako močnoga, je potopljen u moru, sa celom svojom vojskom. (5) Tad ceo narod istoga grada je verovao u Gospoda Boga kroz Isusa Hrista.

 

GLAVA 25 – Nakon ne gugo vremena anđeo reče Josifu: Vrati se u zemlju Judinu, jer mrtvi su oni koji su tražili detetov život . (1)

 

GLAVA 26 – I bilo je to, nakon što se Isus vratio iz Egipta, kad je On bio u Galileji, i ulazeći u četvrtu godinu njegove dobi, da u Subotnji dan On se igrao sa nekom decom na obali Jordana. I kako je On sedio tamo, Isus učini sebi sedam barica od gline, i svakoj od njih učini kanaliće, kroz koje na Njegovu zapoved On je dovodio vodu iz bujice u lokvice, i izvodio opet. Tad jedno od te dece, sin đavola, pokrenut zavišću, zatvori prolaze koji su snabdevali bazenčiće sa vodom, i sruši šta je Isus izgradio. Tad reče Isus njemu: Jao tebi, ti sine smrti, ti sine Satanin! Uništavaš dela koja sam ja učinio? I odmah on koji je učinio ovo umre. Tad sa velikom galamom roditelji mrtvog dečaka plakaše protiv Marije i Josifa, govoreći im: Vaš sin je prokleo našeg sina, i on je mrtav. I kad Josif i Marija čuše ovo, oni dođoše odmah Isusu, zarad vansebnosti roditelja dečaka, i sakupljanja židova. Ali Josif reče nasamo Mariji: Ne usuđujem se da pričam s Njim, ali ti opomeni ga i reci: Zašto si podigao protiv nas mržnju naroda, i zašto moramo biti u nevolji mržnje od ljudi snositi to? I njegova majka došavši Njemu, pita ga, govoreći: Moj Gospode, šta je to što je on učinio da je umro? I On reče: On zaslužuje smrt, jer je razasuo djela koja sam ja učinio. Tad njegova majka upita ga, govoreći: Ne čini tako, moj Gospode, jer svi ljudi ustaju protiv nas. Ali On, ne želeći da rastužuje svoju majku, sa svojom desnom nogom udari zadnji dio mrtvog dečaka, i reče mu: Ustani, ti sine nepravde jer ti nisi vredan da uđeš u počinak moga Oca, jer ti si uništio dela koja sam ja uradio. Tad on koji je bio mrtav usta, i ode. A Isus, riječi Njegove moči, dovede vodu u bazenčiće vodovodom.

 

GLAVA 27 -  I dogodilo se nakon ovih stvari, da u očima svih Isus uze gline iz bazena koje je uradio, i od toga napravi dvanaest vrabaca. A bila je subota kad Isus učini ovo, i tamo behu mnoga deca sa Njim. Kad, stoga, jedan od židova ga je video da čini ovo, on reče Josifu: Josif, ne vidiš li dete Isusa kako radi u Subotu što nije zakonito za njega da radi? Jer on je napravio dvanaest vrapčića od gline. I kad Josif ču ovo,on prekori ga, govoreći: Zašto u subotu takve stvari koje nisu zakonite radiš? I kad Isus ču Josifa, on udari svoje ruke zajedno, i reče vrapcima: Letite! Na glas njegove zapovijesti oni počeše da lete. I u očima u čujenju svih koji su stajali, On reče pticama: Idite i letite zemljom, i celim svetom, i živite. I kad oni koji behu tamo videše takva čuda, oni behu ispunjeni sa velikim čuđenjem. I neki slaviše i diviše mu se, ali drugi grdiše ga. I neki od njih otišli su glavnom svešteniku i glavnom od farizeja, i izvestiše njih da Isus sin Josifov je učinio velike znakove i čuda u očima sveg naroda Izraela. I o ovom behu izvešćena dvanaest plemena Izraela.

 

GLAVA 28 – I potom sin Anin, sveštenik hrama,koji je došao sa Josifom, držeći njegov štap u svojoj ruci na pogledu svih, sa velikim bijesom razruši brane koje Isus je učinio sa vlastitim rukama, i pustio vodu koju On je sakupio u njima iz bujice. Štaviše, on je zatvorio vodovod kojim je voda dolazila, i srušioga. I kad Isus vidje ovo, On reče tome dečaku koji je uništio njegove brane: O najzlokobnije seme nepravde! O sine smrti! O radnjo Satane! Uistinu plod tvoga sjemena će biti bez snage, i tvoji korijeni bez vlage, i tvoje grane osušene, ne noseći ploda. I odmah, u pogledu svih, dečak uvene (klone), i umre.

 

GLAVA 29-  Tad je Josif drhtao, i držao Isusa, i otišao sa njim u vlastitu kuću, i Njegova majka sa njim. I evo , odjednom iz suprotnog pravca dečak, također činitelj bezakonja, potrča i udari u rame Isusa, želeći na se poigra s Njim, ili da ga povredi, ako bi mogao. A Isus mu reče: Nečeš se vratiti sigurno od puta kojim ideš. I odmah on pade, i umre. A roditelji mrtvoga dečaka, koji su videli šta se dogodilo, plakali su, govoreći: Odakle je ovaj dečak došao? Očito je svaka riječ koju izgovori istinita, i često je izvršena prije nego izgovori. I roditelji mrtvoga dečaka dođoše Josifu, i rekoše mu: Vodi tog Isusa iz ovog mesta, jer on ne može živjeti sa nama u ovom gradu; ili najmanje nauči ga da blagosilja, a ne da proklinje. I Josif dođe do Isusa, i opomenu ga, govoreći: Zašto činiš takve stvari? Jer već su mnogi u žalosti i protiv tebe, i mrze nas zarad tebe, i mi trpimo prijekore ljudi zbog tebe. A Isus odgovori i reče Josifu: Nitko nije mudar sin već onaj koga otac nauči, prema znanju ovoga vremena, i očeva kletva ne može ozlijediti nikoga već samo činitelje zla. Tad oni dođoše zajedno protiv Isusa, i tužiše ga Josifu. Kad Josif vidje ovo, bio je u velikom strahu, bojeći se nasilja i bune naroda Izraela. U isti čas Isus je uhvatio mrtvoga dečaka za uho, i podigao ga sa zemlje na očigled svih, i oni videše Isusa kako mu govori kao otac sinu. I njegov duh mu se vrati, i on oživi. I svi oni se čudiše.

 

GLAVA 30 – A neki židovski učitelj zvan Zakej (1) čuo je da Isus tako govori, i videći da bi On ne može biti prevladan, od znanja moči koja je u Njemu. (2)on posta ljut, i poče grubo i glupo, i bez straha, da priča protiv Josifa. I on reče: Ne želiš li mi povjeriti svoga sina, kako bi on bio upućen u ljudsko učenjew i u poštovanje? Ali vidim da Marija i ti sam imate više poštovanja za svoga sina nego za ono što starješine naroda Izraela govore protiv njega. Vi bi trebali dati više časti nama, starješinama cele crkve Izrael, oboje da bi on bio u uvjetima uzajamne odanosti sa decom i da među nama on bi bio upućen u Židovsko učenje. Josif, na drugu stranu, reče mu: I ima li iko koji može držati ovo dete, i naučiti ga? Ali ako ne možeš da ga držiš i naučiš ga, mi čemo nema sumnje spriječiti ga da bude učen od tebe one stvari koje si naveo, moraju biti držane od onih koji su upućeni u ljudsko učenje; ali ja sam stranac vašim zakonodavnim sudovima, jer nemam oca po tijelu. Ti koji čitaš zakon, i učen si u njemu, i prebivaš u zakonu, ali ja sam bio pre zakona. Ali budući da ti misliš da nitko nije jednak tebi u učenju, biti češ učen od mene,da nitko drugi ne može naučiti već te stvari koje si naveo.  Ali on sam može koji je vrijedan (3). Jer kad budem uzvišen na zemlji, učiniti ću da prestanu svi pomeni tvoga rodoslova. Jer ti ne znaš kad si rođen. Ja sam znam kad si ti rođen, i kako dug tvoj život na zemlji će biti. Tad svi koji čuše ove reči behu udareni začuđenjem, i plakaše: Oh! Oh! Oh! Ova čudesna velika tajna. Nikad nismo čuli ovako što! Nikad se nije čulo od nikoga drugoga, niti je bilo rečeno ili u ijedno vreme se čulo od proroka, ili farizeja, ili pisara. Mi znamo odakle je nastao i jedva da mu je pet godina, i odakle govori ove reči? Farizeji odgovoriše: Mi nikad nismo čuli takve reči izgovorene od ikog drugog deteta tako mladog. I Isus odgovori i reče im: Na ovomu se čudite, da takve stvari su izgovorene od deteta? Zašto, onda, mi ne verujete u onim stvarima koje vam kažem? I vi svi čudite se jer sam rekao vama da ja znam kad ste vi rođeni. Reči ću vam veće stvari, da se čudite više. Ja sam video Abrahama, koga vi zovete svojim ocem, i govorio sam s njim, i on me vidio. (4) I kad oni čuše ovo oni uzdržaše svoje jezike, niti se ijedan od njih usuđivao pričati. I Isus im reče: Ja sam bio među vama sa decom, i vi me niste poznali, Ja sam vam govorio kao mudrim ljudima, i vi niste razumeli moje riječi, jer vi ste mlađi nego što sam ja, (5) i male ste vjere.

 

GLAVA 31 – Drugi put učitelj Zakhej, učitelj zakona, reče Josifu i Mariji: Dajte mi dečaka, i predati ću ga učitelju Leviju, koji će ga naučiti slova i uputiti ga. Tad Josif i Marija, umirujući Isusa, dadoše ga u škole, da bi On bio naučen slovima od starog Levija. I ubrzo kako je On otišao tamo držao je svoj jezik. I učitelj Levi reče jedno slovo Isusu, i , počinjući od prvog slova Alefa, reče mu: Odgovori. Ali Isus je biomiran, i nije ništa odgovarao. Zato je učitelj Levi bio ljut, i uzeo je štap storaksovog drveta (diviza), i udario ga po glavi. I Isus reče učitelju Leviju: Zašto si me udario? Znati češ uistinu, da On koji je udaren može naučiti onoga koji ga je udario više nego On što može biti učen od njega. Jer ja te mogu naučiti tim mnogim stvarima koje ti govoriš. Ali svi ti su slijepi koji govore i slušaju, kao zvuk mjedi (bakra) ili zvonjava činela u kojima nema prijema onih stvari koje se podrazumijevaju pod njihovim zvukom. (6) I Isus doda još i reče Zaheju: Svako slovo od Alefa do Teta (7) je znano po svom uređenju. Reci prvo, zato, šta je Tet, i ja ću reći ti šta Alef je. I opet Isus reče mu: Oni koji ne znaju Alef, kako oni mogu reći Tet, licemjeri? Reci mi prvo šta prvo, Alef , je, i tad ću ja vjerovati ti kad ti kažeš Bet. I Isus poče da pita imena slova jedno po jedno, i reče: Neka učitelj zakona kaže nam šta je prvo slovo, ili zašto ima mnoge trokute, prelaze, šiljke, prelaze, zavoje, uzroke, uspravne, niske, krivulje. (1) I kad je Levi čuo ovo, on je bio ko gromom udaren na takvom objašnjenju imena slova. Tad on poče pred svima da plače, i reče: Treba li takav jedan da živi na zemlji? Da, on treba da bude obešen na velikom krstu. Jer on može ugasiti vatru, i može se igrati sa drugim načinina kazne. Ja mislim da je on živeo pre potopa, i da je rođen pre potopa. Jer koja utroba ga rodi? Ili koja majka rodi ga? Ili koja njedra ga zadojiše? Ja bežim pred njim; ja ne mogu da shvatim riječi njegovih usta, a moje srce je skamenjeno da čuje takve reči. Ne mislim da ikoji čovek može razumeti šta on kaže, osim ako Bog nije s Njim. Sad Ja, nesrećno jadan, dadoh sebe da budem podsmijeh njemu. Jer kad sam mislio da imam učenika, Ja, ne znajuči ga, nađoh učitelja. Šta da kažem? Ne mogu podnijeti riječi ovoga deteta, Ja ću sada otići iz ovoga grada, jer ne mogu da ga shvatim. Stari čovek kao je je pobeđen od dečaka, jer ja ne mogu naći ni početak niti kraj onoga šta on kaže. Jer nije laka stvar naći početak sebe. (2) Mogu da vam kažem sigurno, Ja ne lažem, da mojim očima postupci ovoga dečaka, početak njegova razgovora, i rezultat njegove namjere, izgledaju da nemaju ništa zajedničko sa smrtnim čovjekom. Zato ne znam da li je on čarobnjak ili bog, ili u najmanje anđeo Božji priča u njemu. Odakle je on, ili odakle dolazi, ili tko će on biti, Ja ne znam. Tad Isus, smejući se na njega sa radosnim pogledom, reče mu zapovednim glasom da svi sinovi Izraela stoje u čuju: Neka neplodni donese plod, i slijepi vidi, i hromi hoda pravo, i siromašni uživa dobre stvari ovoga života, i mrtvi živi, da se svaki može vratiti u svoje prvobitno stanje, i prebiva u Njemu koji je koren života i vječna radost. I kad dete Isus reče ovo, odmah svi koji su pali pod teške bolesti behu ozdravljeni. I oni se nisu usuđivali da kažu išta više Njemu, ili da čuju išta od Njega.

 

GLAVA 32 – Nakon ovih stvari, Josif i Marija otišli su odatle sa Isusom u grad Nazaret, i On osta tamo sa svojim roditeljima. I u prvi sedmice, kad Isus se igrao sa decom na krovu neke kuće, dogodilo se da jedan od djece je gurnuo drugoga dole sa krova na zemlju, i bio je ubijen. I roditelji mrtvoga dečaka, koji nisu videli ovo, plakali su protiv Josifa i Marije, govoreći: Tvoj sin je bacio našega sina dole na zemlju, i on je mrtav. Ali Isus bi miran, i ne odgovori im ništa. I Josif i Marija dođoše u žurbi Isusu, i Njegova majka upita ga , govoreći: Moj gospode, reci mi ako si ti ga bacio dole. I odmah Isus ode dole sa krova do zemlje, i pozva dečaka po imenu, Zeno. I on odgovori mu: Moj gospodaru. A Isus mu reče: Jesam li te ja bacio dole sa krova na zemlju? A on reče: Ne , moj gospode. I roditelji dečaka koji je bio mrtav su se čudili, i počastili Isusa zarad čuda koje je izveo. I Josif i Marija otišli su odatle sa Isusom u Jerihon.

 

GLAVA 33 – A Isus je imao šest godina, i Njegova majka posla ga sa bokalom do fontane da donese vode sa djecom. I dogodilo se, nakon što je izvukao vodu, da jedno od dece dođe protiv Njega, i udari bokal, i razbi ga. Ali Isus raširi svoj ogrtač koji je imao na sebi, i pokupi u svoj ogrtač toliko vode koliko je bilo u bokalu, i odnese svojoj majci. I kad ona vidje ona se čudila, i mislila u sebi, i položi sve ove stvari u svoje srce. (3)

 

GLAVA 34 – Opet, u neki dan, Ona ode u polje, i uze malo pšenice iz žitnice svoje majke, i posija je sam. I uzraste, i umnoži se neizmerno. I na kraju bilo je da ju je sam požeo, i sakupio kao prinos od tri kora (1 kor = 230l), (4) i dao je svojim brojnim poznanicima.

 

GLAVA 35 – Bila je cesta idući iz Jerihona i vodeći do rijeke Jordan, do mjesta gde deca Izraela su prelazila, i tamo kovčeg zavjetni rečeno je da je stajao. I Isus je bio osam godina star, i On ode u Jeriho, i ode prema Jordanu. I tamo je pored puta, blizu obale Jordana, pećina gde lavica je dojila njenu mladunčad, i niko nije bio siguran da hoda tim putem. Isus tad, dolazeći iz Jeriha, i znajući da u toj pećini lavica je rodila mlade, ode u nju na očigled svih. I kad lavići videše Isusa, oni potrčaše da ga sretnu, i obožavaju ga. I Isus je sjedio u pećini, a lavlji mladunci su trčali ovamo i onamo oko njegovih nogu, puzali uz Njega, i igrali se. A stariji lavovi, sa njihovim glavama povijenim dole, stajali su na odstojanju, i obožavali ga, i milovali se oko Njega sa njihovim repovima. Tad ljudi koji su stajali podalje, ne videći Isusa, rekoše: Ukoliko on ili  njegovi roditelji su počinili težak greh, on ne bi vlastitim glasom prinio sebe tim lavovima. I kad ljudi su tako razmišljali unutar sebe, i bili ležali pod velikom tugom, eto, odjednom, na očigled svih ljudi, Isus izađe iz pećine, i lavovi odoše pred Njega, i lavići su igrali se svaki pred njegovim nogama. I roditelji Isusa stajali su podalje, sa glavama pognutim, i gledali, tako također narod je stajao na distanci, zarad lavova, jer nisu smeli da priđu bliže njemu. Tad Isus poče da govori ljudima:  Koliko bolje su životinje od vas, videći da prepoznaju svoga Gospodara, i slave ga, dok vi ljudi, koji ste stvoreni po slici Božijoj, ne poznate Njega! Životinje me znaju, i ponizne su, ljudi vide me, i ne priznaju me.

 

GLAVA 36 – Nakon ovih stvari Isus je prešao Jordan, na očigled svih, sa lavovima,i voda Jordana je bila podelena na desno i na levo. (1) Tad On reče lavovima, da su svi čuli: Idite u miru, i ne ozleđujte nikoga, ali ne dajte ni da vas čovek povredi, dok se ne vratite u mesto odakle ste došli. I oni, poželjevši mu sretan put, ne samo njihovim gestom već glasovima, odoše do svoga mesta. A Isus se vrati svojoj majci.

 

GLAVA 37 – A Josif (2) je bio drvodjelja, i uobičavao je da pravi ništa drugoveč jarmove za volove, i plugove, i alat za poljoprivredu, i drvene krevete. I dogodilo se da izvesni mladić naruči od njega da mu napravi krevet šest lakata dug. I Josif zapovedi svome slugi (3) da odseće drvo sa železnom pilom, prema mjeri koju je poslao. Ali on nije držao se propisane mjere, već učini jedan komad drveta kraći od drugog. I Josif je bio u nevolji, i počeo je da smišlja šta da radi oko ovoga. I kad Isus vidje ga u tom stanju premišljanja, videći da je stvar nemoguća njemu, On mu uputi riječi utjehe, govoreći: Dođi, hajde da držimo krajeve komada drveta, i hajde da ih stavimo zajedno, kraj do kraja, i da ih namestimo tačno jedna drugom, i povučemo nama, jer moči čemo ih izjednačiti. Potom Josif učini šta mu je rečeno, jer znao je da On može učiniti šta god želi. I Josif je držao krajeve komada drveta, i donio ih zajedno nasuprot zida do sebe, i Isus je držao druge krajeve komada drveta, i povukao kraći komad Njemu, i učinio ga iste dužine kao duži. I on reče Josifu: Idi i radi, učini šta si obećao. I Josif učini šta je obećao . (4)

 

GLAVA 38 – I dogodilo se drugi put, da Josif i Marija su bili pitani od ljudi da Isus bude naučen slovima u školi. Oni nisu odbijali da učine tako, i prema zapovesti starešina,oni ga uzeše učitelju da bude upućen u ljudsko učenje. Tad učitelj poče da ga uči zapovjednim tonom, govoreći: Reci Alfa. (59 I Isus reče njemu: Reci mi prvo šta je Beta, i ja ću ti reći šta je Alfa. I na ovo učitelj posta ljut i udari Isusa, i kako ga je udario, tako je pao mrtav.

I Isus ode kući opet do majke. I Josif, bojeći se, pozva Mariju k sebi, i reče joj: Znaj zasigurno da moja duša je tužna do smrti zarad ovog deteta. Jer izgleda da u neko vreme ili neko će udariti ga u zlobi, i on će umreti. Ali Marija odgovori i reče: O čovjeće Božiji! Ne veruj da to je moguće. Možeš da veruješ u izvesnost da Onaj koji ga je poslao da bude rođen među ljudima će sam čuvati ga od svega, i u svoje će ime sačuvati ga od zla.

 

GLAVA 39 – Opet židovi upitaše Mariju i Josifa treći put da ga privole da ide drugom učitelju da uči. I Josif i Marija, bojeći se naroda, i oholih kneževa i prijetnje sveštenika,odvedoše ga ponovo u školu, znajuči da On ne može naučiti ništa od ljudi, jer On je imao savršeno znanje samo od Boga. I kad Isus je ušao u školu, vođen Svetim Duhom, On uze knjigu iz ruku učitelja koji je podučavao zakon, i na očigled i slušanje svih ljudi poče da čita, ne samo šta je napisano u knjizi, već On je govorio u duhu živoga Boga, i kao izvor vode koji je izvirao iz živoga vrela, i izvor bi ostajao uvijek pun. I sa takvom moči On je podučavao narod velikim stvarima živoga Boga, da je učitelj sam pao na zemlju i poklonio mu se. I srca ljudi koji su sedeli i slušali ga kako govori takve stvari bilo je okrenuto u zaprepašćenje. I kad Josif je čuo ovo, on dođe trčeći do Isusa, bojeći se da učitelj sam je mrtav. I kad učitelj ga vidje, on reče mu: Ti mi nisi dao učenika, več učitelja, i ko može podnijeti (shvatiti) njegove riječi? Tad bi ispunjeno što je rekao Psalmist: Božja rijeka je puna vode: Ti si pripravio im žito, jer takva je opskrba za to. (1)

 

GLAVA 40 – Nakon ovih stvari Josif je otišao otamo sa Marijom i Isusom da ide u Kapernaum do obale mora, zarad zlobe njegovih neprijatelja. I kad Isus je živeo u Kapernaumu, bio je u gradu čovjek zvani Josif, neizmerno bogat. Ali je trošio usljed svoje nečvrstoće i umro, i ležao je mrtav na krevetu. I kad Isus čuo ih je da u gradu tuguju, i plaču, i oplakuju mrtvog čoveka. On reče Josifu: Zašto ti ne priuštiš sebi korist od milosti ovoga čovjeka, videći da je zvan po tvom imenu? I Josif mu odgovori: Kako ja imam ikoje moči ili sposobnosti da mu dam korist? I Isus mu reče: Uzmi maramicu koja je na tvojoj glavi, i idi i stavi na lice mrtvoga, i reci mu: Hrist te izliječio, i odmah mrtav čovek će biti izliječen, i ustati sa svog ležaja. I kad Josif ču ovo, on ode na zapovest Isusovu, i potrča, i uđe u kuću mrtvoga čovjeka, i stavi tkaninu koju je nosio na njegovu glavu na lice onoga koji je ležao na krevetu, i reče: Isus te izlečio. I potom mrtav čovek usta sa svoga kreveta, i upita ko je Isus. (2)

 

GLAVA 41 – I oni su otišli iz Kapernauma u grad zvani Betlehem, i Josif je živeo sa Marijom u njegovoj vlastitoj kući, i Isus sa njima. I u neki dan Josif je pozvao sebi svog prvorođenog sina Jakova (3), i posla ga u baštu da sakupi povrće kako bi napravio čorbu. I Isus je slijedio svoga brata Jakova u vrt, ali Josif i Marija nisu znali ovo. I dok je Jakov sakupljao povrće, zmija odjednom izađe iz rupe i ugrize mu ruku, (4) i on poče da plače neizmerno bolno. I , bivajući malaksao, on reče, sa gorkim suzama: Jao! Jao! Prokleta zmija je ugrizla moju ruku. I Isus koji je stajao nasuprot njega, na gorki ugriz otrča Jakovu, i uzeći ga za ruku, i sve što je On činio jeste da je puhao na ruku Jakova, i hladioje: i odmah Jakov bi izlečen, i zmija umre. A Josif i Marija nisu znali šta se dogodilo, već na plač Jakova, i zapoved Isusovu, otrčaše u baštu, i nađoše zmiju već mrtvu, i Jakova sasvim izliječena.

 

GLAVA 42 – i Josif došavši na praznik sa svojim sinovima, Jakovom, Josifom i Judom, i Simeonom i njegove dve kćeri, Isus ih srete, sa Marijom njegovom majkom, sa njegovom sestrom Marijom Kleofom, koju Gospod Bog je dao njenom ocu Kleofi i njenoj majci Ani, jer oni su ponudili Mariju majku Isusa Gospodina. I ona je pozvana istim imenom, Marija, zarad utješenja njenih roditelja. (5) I kad su oni došli zajedno, Isus je osvetio i blagoslovio ih, i On je bio prvi koji je počeo jesti i piti, jer nitko od njih nije smio jesti i piti, ili da sjedne za stol, ili da lomi hljeb, dok On ne bi posvetio ih, i prvi učinio tako. I ako On bi se dogodilo da je odsutan, oni bi uobičajavali da čekaju dokle On ne uradi ovo. I kad On nije želio da dođe na osvježenje, ni Josif ni Marija, niti sinovi Josifa, Njegove braće, nisu dolazili. I uistinu, ta braća,držeći Njegov život kao svjetlo pred njegovim očima, posmatrahu ga, i bojali su ga se. I kad je Isusspavao, da li po danu ili noći, svjetlost Božja sjala bi na Njemu. Komu je sva slava i hvala zauvek i uvek. Amin, amin.