preuzet prevod
EVANĐELJE PO
MARIJI (BG 7, 1-19,5)
[...] (str. 1-6
nedostaju) hoće li tvar biti [uništena] ili ne?" Spasitelj reče: "Sve
prirode, svi oblici, sva stvorenja postoje jedni u drugima i jedni s drugima, i
sve će se ponovno vratiti svome korijenu. Jer, priro da tvari vraća se
(korijenu) svoje vlastite prirode. Tko ima uši da čuje, neka čuje."
Petar ga upita: "Budući da si nam sve objasnio, reci nam još i ovo: Što je grijeh svijeta?" Spasitelj reče: "Nema grijeha, nego vi griješite kada činite stvari poput preljuba, koji se naziva 'grijehom'. Iz tog je raz loga Bog došao među vas, u (suštinu) svake prirode, kako bi je vratio njezinim korijenima." Reče još i ovo: "Zato [oboljevate] i umirete, jer[...]onoga koji [...Onaj koji] razumije, neka razumije. [Tvar je rodila] strast kojoj nema ravne, koja je proslijedila iz (nečega) protivnog pri rodi. Tada se u cijelome tijelu pojavio nemir. Zato vam kažem 'Budi te hrabri', a ako se obeshrabrite (neka vas) ohrabri prisutnost različitih oblika prirode. Tko ima uši da čuje, neka čuje."
Kada je
blagoslovljeni to izgovorio, sve ih je pozdravio, rekavši: "Mir s vama.
Primite moj mir. Ne dajte da vas na krivi put zavedu oni koji kažu: 'Gledaj
ovdje!' ili 'Gledaj ondje!' Jer, Sin Čovječji je u va ma. Slijedite ga! Tko ga
traži, naći će ga. Idite, stoga, i propovijedajte evanđelje o kraljevstvu. Ne smišljajte
drugih pravila uz moja, i ne do nosite zakone poput zakonodavaca, kako vas
isti ne bi ograničili." I ka da je to rekao, on otiđe.
No, oni se
ražalostiše, i zaplakaše, govoreći, "Kako da odemo među nežidove i
propovijedamo evanđelje kraljevstva Sina Čovječjega? Ako nisu poštedjeli njega,
kako će poštedjeti nas?" Tada ustane Marija, po zdravi ih i reče braći
svojoj, "Ne plačite i ne tugujte, i ne budite neodluč ni, jer njegova će
milost biti s vama i štititi vas. Radije slavimo njego vu veličinu, jer on nas
je pripremio i učinio ljudima." Kada je Marija to rekla, njihova se srca
okrenuše Dobru, i oni počeše raspravljati o [Spa siteljevim] riječima.
Petar reče
Mariji, "Sestro, znamo da te učitelj ljubio više od ostalih žena. Reci
nam, po sjećanju svojemu, koje su bile
riječi Spasitelja - ri ječi koje ti znaš (a) mi ih
ne znamo, niti smo ih čuli." Marija odgovo ri, "Što je od vas skriveno, ja ću vam objaviti." I poče
im pripovijeda ti sljedećim riječima: "Ja", reče, "ja
sam vidjela Gospodina u viđenju, i rekla mu, 'Gospodine, danas sam te vidjela
u viđenju.' On mi odgovo ri, i reče, 'Blagoslovljena ti koja
se nisi uplašila kada si me vidjela. Jer, gdje je um, ondje je blago.' Upitah
ga, 'Gospodine, vidi li onaj koji ima viđenje <pomoću> duše <ili>
duha?' Spasitelj mi odgovori
i reče, 'On ne vidi ni dušom ni
duhom, već umom koji [je] između njih - to je [ono] što vidi viđenje i to je
[...].' (stranice 11-14 nedostaju)
"[...] to. I poželi ovo, 'Ja te nisam vidio kako
silaziš, no vidim te sada kako uzlaziš. Zašto lažeš, kada mi pripadaš?' Duša
odgovori, 'Vid jela sam te. Ti mene nisi vidio, i nisi me prepoznao. Služila
sam ti kao ruho, a ti me nisi poznavao.' Kada je to rekla, otišla je u velikoj
radosti.
"Ponovno je
došla trećoj moći zvanoj neznanje. [Ona (moć)] upita dušu, 'Kamo ideš? Zatočena
si u zlu. No, ti si svezana; ne sudi!' A duša reče, 'Zašto ti sudiš meni, iako
ja nisam sudila? U uzama sam bila, iako nisam u uze bacala. Nisam bila
prepoznata. No, spoznala sam da Sve kolikost nestaje, kako zemaljske, tako i nebeske (stvari).'
Kada je duša
nadvladala treću moć, vinula se gore i vidjela četvr tu moć, (koja) je imala sedam oblika. Prvi je
oblik tama, drugi žudnja, treći neznanje, četvrti ushit smrti, peti kraljevstvo
tijela, šesti nerazum na mudrost tijela, sedmi gnjevna mudrost. To je sedam
[moći] gnjeva. One upitaše dušu, 'Odakle dolaziš, ubojico ljudi, ili, kamo ideš,
osvaja ču prostora?' Duša im ovako odgovori, "Ono što me veže, ubijeno
je, a ono što me okružuje nadvladano je. Žudnja je moja okončala, a nezna nje
umrlo. U [svijetu] bijah oslobođena od svijeta, [a] u vrsti od ne beske vrste,
i (od) okova zaborava koji je prolazan. Od sada, ja ću seza- ti do kraja
vremena, do kraja doba, i eona, u tišini.'"
Kada je Marija to
izgovorila, ona utihnu, jer, Spasitelj ništa više ni je bio rekao. No, Andrija
se obrati braći, i reče, "Recite što (vam) dra go o onome što je
ispripovijedala, no ja osobno ne vjerujem da je Spa sitelj to izrekao. Jer,
taj nam je nauk stran." Petar također progovori o istom pitanju. Ispitivao
ih je o Spasitelju: "Je li on doista razgovarao sa ženom, bez našeg znanja
(i) u tajnosti? Zar ćemo je poslušati? Zar je nju ljubio više od nas?"
Marija tad
zaplaka i reče Petru: "Petre, brate moj, što misliš time? Zar misliš da
sam sve to u svome srcu zamislila, ili da lažem o Spasite lju?" Levi se
obrati Petru, i reče, "Petre, uvijek si bio nagle naravi. Vi dim da se
prema ženi odnosiš kao prema neprijateljima svojim. Ako ju je Spasitelj učinio
dostojnom, tko si ti da je odbacuješ? Spasitelj je za sigurno dobro poznaje, i
zato ju je ljubio više nego nas. Neka nas bu de stid, i prigrlimo sad savršenoga
čovjeka kao što nam je zapovjedio, i propovijedajmo evanđelje ne smišljajući
nikakvih drugih pravila ni za kona uz one koje je Spasitelj postavio."
Kada je 19 [...] i oni odoše objav ljivati i propovijedati.
Evanđelje po
Mariji
No comments:
Post a Comment