Dela Petrova
Iz "The Apocryphal New
Testament" M.R. James: Clarendon Press, 1924
Napisano verovatno od stanovnika
Male Azije (on ne zna mnogo o Rimu), ne kasnije od A.D. 200, u grčkom. Autor je
pročitao Dela Jovanova veoma pažljivo, i usmerio svoj jezik prema njemu.
Kakogod, on nije toliko nepravoslavan kao Leuklus, iako njegov jezik o Ličnosti
našega Gospoda (gl.xx) ima prilično sumnjive sličnosti onomu u Delima Ivana.
Dužina knjige kako je data u
Stihometriji Nećeforusa je 2750 linija, pedeset linija manje nego kanonska
Dela.
Mi imao:
1 Kratak deo na koptskom
2 Velik deo u Latinskom sačuvan u
jedinom rukopisu sedmoga veka u Verčeli: često zvana Dela Verćelska. Ono
uključuje mučeništvo.
3 Mučeništvo, sačuvano posebno, u
dve grčke kopije, u Latinskom, i u mnogim verzijama – Koptska, Slavonska,
Sirijska, Armenska, Arapska, Etiopska.
Također
Jedno od dvoje važnih izvoda iz izgubljenih delova, i malen
dio originala na papirusu, izvesni delovi, govori Petra, preneseni od
nesavjesnog pisca Života SV. Aberikusa iz Hierapolisa.
Latinsko prepričavanje mučeništva, dodeljen Linusu, Petrovom
nasledniku u biskupskom Rimu, je učinjeno iz grčkog, i povremeno je koristan.
I
KOPTSKI FRAGMENT
Ovo je sačuvano odvojeno u ranim rukopisima na papirusu
(četvrti-peti vek) sada u Berlinu; ostali sadržaj njegov je Gnostička pisanja
koja još nisu objavljena. Ja slijedim C.Schmidt –ovo prikazivanje njega. Ima
mali naslov na kraju. Dela Petrova Na prvi dan sedmice, to je, na Dan
Gospodnji, mnoštvo se sakupi, i oni donesoše Petru mnoge bolesne da bi ih on
izlečio. I jedan iz mnoštva otišao je i rekao Petru: Vidi, Petre, u tvom
prisustvu ti si učinio mnogi slepi da vide i gluvi da čuju i hromi da hode, ti
si pomogao slabima i dao im snagu: ali zašto nisi pomogao svojoj kćeri,djevici,
koja je uzrasla lijepa i verovala je u ime Božje. Jer gle, njena jedna strana
je cela uduzeta, i ona leži tamo pružena u uglu bespomoćna. Mi vidimo one koje
si ti izlečio: svoju vlastitu kćer si zanemario.
Ali Petar se nasmeja i reče mu: Moj sine, jasno je Bogu
samom zašto njeno telo nije celo. Znaj da Bog nije slab ni bespomoćan da da
svoj dar mojoj kćeri, ali da tvoja duša bude ubeđena, i onih koji su ovde
prisutni da uzveruju više – tad on pogleda u svoju kćer i reče joj: Ustani sama
sa tvog mesta, bez ikoje pomoći osim Isusove, i hodaj cela pred svima ovima, i
dođi k meni. I ona usta i dođe k njemu, i mnoštvo se radova na tome što se
dogodilo. Tad reče Petar njima: Pogledajte, vaše srce je ubeđeno da Bog nije
bez snage u pogledu svih stvari koje mi tražimo od njega. Tad se oni radovaše
više i hvališe Boga. A Petar reče svojoj kćeri: Idi na svoje mesto, i lezi dole
i budi opet u svojoj slabosti, jer to je mudro za mene i za tebe. I devojka se
povuče i leže na svoje mesto i bi kao ranije, i celo mnoštvo plaka, i moliše
Petra da ju učini celom.
Ali Petar reče im: Tako živ bio Gospod, ovo je celishodno za
nju i za mene. Jer na dan kad je ona rođena meni ja imah viziju, i Gospod mi
reče: Petre, ovaj dan je veliko iskušenje ti rođeno, jer ova tvoja kćer će donijeti
bol mnogim dušama ako njeno telo nastavi celo. Ali ja sam mislio da vizija me
ismijava.
A kad devojka imade deset godina, kamen posrtanja bi
pripravljen za mnoge zarad nje. I neizmerno bogat čovek, po imenu Ptolemej,
kada je video devojku sa njenom majkom da se kupa, posla k njoj i uze je za
ženu, ali njena majka nije sesložila. I on sla često k njoj, i nije mogao
čekati.
(Ovde je list izgubljen; smisao, je teško uhvatiti. Augustin
govori (citirajući Apokrifna Dela) o kćeri Petrovoj da je udarena oduzetošću na
molitvu njenog oca.
Ptolemej, nemoćan da osvoji djevojku na pošten način, dolazi
i odvodi je. Petar čuje za to i moli Boga da zaštiti je. Njegova molitva je
uslišena. Ona je udarena uzetošću na jednoj strani tela. Tad se tekst
nastavlja.)
Sluge Ptolemeja dovode devojku i polažu je pred vrata kuće i
odlaze.
Ali ja kad videh, Ja i njena majka, mi odosmo dole i nađosmo
devojku, da jedna cela strana njenog tela od njenih nožnih prstiju do njene
glave je oduzeta: i mi odnesosmo je dalje, slaveći Gospoda koji je sačuvao
njeno devojaštvo od nećisti i srama i pokvarenosti. Ovo je uzrok stvari, zašto
je devojka nastavila tako do današnjeg dana.
Sad, zato, odgovarajuće za vas je da znate kraj Ptolemeja.
On je otišao kući i tugovao noć i dan nad onim što ga je snašlo, i zarad mnogih
suza koje je prolio, on posta slep. I kad je rešio da ustane i obesi se, gle,
oko devetog časa dana, on vide veliko svetlo koje je obasjavalo celu kuću, i
čuo je glas koji mu govori: Ptolemej, Bog ti nije dao posuđe za pokvarenost i
sram, i još nije postala tvoja koja je verovala u mene da uprljaš moju djevicu,
koju češ znati kao svoju sestru, iako sam dao vam objema jedan duh. Već ustani
i idi brzo do kuće apostola Petra, i videti češ moju slavu, on će ti učiniti
znanim šta moraš da radiš.
Ali Ptolemej nije bio nemaran,već reče svojim slugama da mu
pokažu put i dovedu ga meni. I kad oni behu došli kod mene, on mi reče šta ga
je snašlo silom našega Gospoda Isusa Krista. Tad je on vidio očima njegova
tela, i očima duše, i mnogo ljudi verovaše u Hrista, i on učini im dobro i dade
im dar Božiji.
Potom Ptolemej umre, odlazeći iz života, i ode Gospodu, i
kad on učinisvoju volju oporukom da da komad zemlje u ime moje kćeri, jer kroz
nju on je uzverovao u Boga i bi učinjen zdravim. Ali ja prema onomu kroz koga
je to došlo, vodih veliku brigu, ja prodah zemlju, Bog sam zna niti ja niti
moja kćer su primili cenu. Ja prodah zemlju i nisam uzeo ništa od iznosa, već
dadoh sav novac siromašnima.ž
Znajte stoga, vi sluge Isu Krsta, da Bog upravlja onima koji
su njegovi, i priprema dobro za svakoga od njih, iako mi mislimo da Bog nas je
zaboravio. Zato sad, braćo, budimo tužni i gledajmo i molimo, i tako će dobrota
Božja pogledati na nas, na šta čekamo.
I dalji razgovor činio je Petar pred njima svima, i veličao
ime Hrista Gospoda i dao im svima od hljeba, i kad ga je podelio, on usta i ode
u kuću.
Prizor ovog dela je verovatno Jerusalem. Predmet toga je
često korišten od kasnijih pisaca, najznačajnije, možda, od autora kasnijih
Dela od SS. Nerej i Ahilej (peti ili šesti vek), koji su dali kćerki ime,
Petronila, što je ušlo u kalendare, i kao Peronela, Pernel, ili Parnel je
postalo slično.
Nekoliko kritika pita da li ovaj deo zaista pripada Delima
Petrovim, ali visina vjerovatnoće i mišljenja protiv toga. Ništa nije jasnije
nego što je odlomak iz veće knjige, i to je drevno (rukopis je možda iz
četvrtog veka). Štaviše, Augustin, radeći sa Apokrifnim Delima, upućuje je na
sadržanu priču. Šta drugo velika knjiga antički datirana koja razmatra Petrova
dela možemo zamisliti u Delima.
II
VRTLAROVA KĆERKA
Augustin (Protiv Adimantusa, xvii.5) govori svome
manihejskom protivniku: priča o Petrovom ubijanju Ananije i Safire rečju je
vrlo glupa optužba onih koji u apokrifnim delima čitaju i uvažavaju i nesreću
koju sam spomenuo o apostolu Tomi (smrt nosača čaše na gozbi u Delima) i te o
kćeri Petrovoj koja je bila udarena sa uzetošću na molitvu njenog oca, i da
kćerka vrtlara je umrla na molitvu Petrovu. Njihov odgovor je da je to bilo
potrebno za njih, da jedan bude onesposobljen sa uzetošću a da drugi umre, ali
oni ne niječu da se dogodilo na molitvu apostola.
Nagovještaj na vrtlarovu kćer ostala je zagonetka do kasno.
Ali deo u Poslanici Tita (već citirano) govori nam suštinu priče.
Izvjesni vrtlar je imao kćer, djevicu, jedino dete njenog
oca; on je molio Petra da moli za nju. Na njegov zahtev, apostol mu odgovori da
Gospod joj je dao šta je korisno za njenu dušu. Odmah devojka padne mrtva.
O vrijedna dobiti i prikladna Bogu,pobjeći drskosti tijela i
pokvariti hvalisanje krvi! Ali taj, starac, bezvjeran, i ne znajući veličinu
nebeske milosti, u neznanju božanske koristi, molio je Petra da njegova jedina
kćer bude oživljena ponovo. I kad je oživljena, ne mnogo dana potom, kao što bi
bilo danas, rob vjernika koji je boravio u kući potrča na nju i upropasti
devojku, i oboje njih nestaše.
Ovo je očito poredba na priču o Petrovoj kćeri, i verovatno
je slijedila odmah na nju u Delima. Ima i druga rečenica koja odgovara
okolnostima, koju Dom de Bruyne je našao u Cambrai MS, iz trinaestog veka zbirka
aforizama – i štampana sa izvodima iz Poslanice Titu
Da za mrtvima ne treba tugovati previše, Petar govoreći
jednome koji tuguje bez strpljenja od gubitka svoje kćeri, reče: Toliko mnogo
napada đavola, toliko mnogo zavjetovanja tijela, toliko mnogo nesreća svijeta
je ona izbegla, a ti prolivaš suze kao da ne znaš šta ti trpiš u sebi (koje
dobro te je snašlo)
Ovo bi moglo biti deo Petrovog obraćanja ka ožalošćenom
vrtlaru.
III
VERĆELSKA DELA
I. U vreme kad Pavle je boravio u
Rimu i utvrđivao mnoge u veri, dogodilo se da jedan po imenu Kandida, žena
Kvartusa koji je bio nad zatvorom, čula je Pavla i držala do njegovih reči i
verovala. I kad je ona uputila i svoga muža također on je verovao, Kvartus je
dopustio Pavlu da ode kamo god želi dalje od grada. Komu Pavle reče: Ako je
volja Božija, on će otkriti mi to. I potom Pavle je postio tri dana i pitao
Gospoda ono što će mu koristiti, on vidje viziju, čak Gospodar da mu govori:
Ustani, Pavle, i budi ljekar u tvome telu (t.j. idući iz zatvora) onima koji su
u Španiji.
On potom, rekavši braći šta Bog
mu je naredio, ništa sumnjajući, pripremi se da ode iz grada. Ali kad Pavle je
odilazio, tamo bi veliki plač kroz celo bratstvo, jer oni su mislili da više
Pavla neće videti, tako da su čak derali odeću. Imali su u mislima i to da
Pavle je često sporio se sa učenjacima židova i zbunjivao ih, govoreći: Krist,
na vaši oci svoje ruke staviše, ukinuo
je njihove subote i postove i svete dane i obrezanje, i učenja ljudi i ostale
običaje on je ukinuo. Ali braća tugovaše (i preklinjaše) Pavla dolaskom
Gospodina Isa Krsta, da on ne bude odsutan preko godine, govoreći: Mi znamo
tvoju ljubav za braću, ne zaboravi nas kada odeš tamo, niti počni da nas
zaboravljaš, kao mala deca bez majke. I kad ga oni moliše dugo sa suzama, tamo
dođe zvuk sa nebesa, veliki glas govoraše: Pavle sluga Božji je odabran da
služi sve dane svoga života: od ruku Nera lošega i zlog čoveka on će biti
predstavljen pred vašim očima. I veoma veliki strah pade na braću zarad glasa koji
dođe sa nebesa, i oni behu utvrđeni još više u veri.
II. I oni donešahu Pavlu hleb i
vodu za žrtvu, da bi on izgovorio molitvu i podelio svakome. Među kojim
dogodilo se da je ženi zvanoj Rufina željela ona također da primi euharistiju
iz ruku Pavlovih, koju Pavle, ispuni duhom Božijim, reče dok se približavala:
Rufina, ti dolaziš ne dostojno do oltara Božijega, dižući se pored onoga koji
nije tvoj muž već preljubnik, i želiš da primiš euharistiju Božju. Jer vidi
Satana će mučiti tvoje srce i zbaciti te na očigled svih koji veruju u Gospoda,
da oni koji vide i veruju znaju da su verovali u živoga Boga, ispitivača srca.
Ali ako se pokaješ od svoga dela, on je veran koji može izbaciti tvoj greh i
osloboditi te od ovoga greha, ali ako se ne pokaješ, dok si još u tijelu,
želeći vatru i vanjska tama će te primiti zauvek. I odmah Rufina pade, bijući
udarena sa uzetošću od njene glave do noktiju na njenoj nozi, i nije mogla
govoriti jer vezik joj je bio vezan. I kad oboje njih koji verovaše i koji
počinjahu u veri videše, oni udarahu se u prsa, sečajući se starih greha, i
tugovaše i rekoše: Mi ne znamo hoće li Bog oprostiti prijašnje grehe koje smo
počinili. Tad Pavle pozva na mir i reče: Ljudi i braćo koji ste sada počeli da
verujete u Hrista, ako ne nastavite u prijašnjim delima običaja vaših otaca, i
držite sebe od prevare i bijesa i požude i preljube i onečišćenja, i od ponosa
i zavisti i prezira i neprijateljstva, Isus živi Bog će vam oprostiti šta ste
učinili u neznanju. Zato, vi sluge Božije, naoružajte se svaki unutrašnjim
čovekom u miru, strpljenju, vjeri, dobročinstvu, znanju, mudrosti, ljubavi ka
braći, gostoprimstvu, milosti, uzdržanju,časnosti,ljubaznosti, pravdi: tad ćete
imati za vodića večnoga prvo-rođenoga od celog stvaranja, i imati ćete snagu u
miru sa Gospodom. I kad su oni čuli ove stvari od Pavla, oni ga moliše da moli
za njih. I Pavle podiže svoj glas i reče: O večni Bože, Bože nebesa, Bože
neizrecivog divljenja, koji si utvrdio sve stvari rečju, koji si vezao na sav
svijet okove milosti, Oče tvoga svetoga Sina Isusa Krista, mi zajedno molimo te
kroz tvoga Sina Isa Krsta, ojačaj naše duše koje behu pre neverovanja ali sada
veruju. Jednom sam bio hulnik, sada na me
hule, jednom sam bio progonitelj, sada trpim progon od drugih, ranije
sam bio neprijatelj Hrista, sada molim da budem njegov prijatelj: jer ja
verujem u njegovo obećanje i u njegovu milost, ja ubrajam sebe vernim i onima
koji primaju oproštenje prošlih grehova. Zato ja vas ohrabrujem također, braćo,
da verujete u Gospoda Oca Svemogućega, i da stavite svo svoje povrenje u našega
Gospodara Isusa Krista njegova Sina, verujući u njega, i nijedan čovek neće
moči iščupati vas iz obećanja.Pognite svoja kolena zato zajedno i preporučite
me Gospodu, koga ću ja poslati drugomu narodu, da njegova milost može ići
ispred mene i postaviti moje putovanje pravim, da on primi svoje posude svetim
i verujućim, da oni, dajući hvalu za moje propovedanje riječi Gospodnje, budu
dobro utvrđeni u veri. Ali braća plakaše dugo i moliše Gospodina sa Pavlom,
govoreći: Budi ti, Gospode Isuse Hriste, sa Pavlom i povrati ga nama celoga:
jer mi znamo našu slabost koja je u nama do dana današnjeg.
III. Veliko mnoštvo žena je
klečalo i molilo i preklinjalo Pavla, i oni ljubiše njegove noge, i pratiše ga
do luke. Ali Dionizije i Balbus, iz Azije, vitezi Rima, i slavni ljudi, i
senator po imenu Demetrije su bili sa Pavlom na desno njega i reče: Pavle, Ja
bih želio da ostavim grad da nisam sudija, da se ne odvajam od tebe. Također iz
Cezarove kuće Kleobije i Ifitus i Lisimah i Aristej i dve nadzornice Veronika i
Filostrate, sa Narcisom prezbiterom nakon što su ga pratili do luke, ali u tom
oluja sa mora dođe, on Narcis posla braću nazad u Rim, da ako bi iko htio, on
dođe dole i čuje Pavla dok on ne otplovi: i čuvši to, braća odoše u grad. I kad
oni rekoše braći da je ostao u gradu, i izveštaj bi otišao nadaleko, , neki na
životinjama a neki na nogama, i drugi putem Tibra dođoše do luke, i behu
utvrđeni u veri za tri dana, i na četvrti dan do petoga časa, moleći zajedno sa
Pavlom, i čineći prinos: i oni staviše sve što je potrebno na brod i isporučiše
mu dvoje mladih ljudi, vernika, da putuju sa njim, i poželiše mu srećan put u
Gospodu i vratiše se u Rim.
Bio je veliki spor oko ove tri
glave, da li nisu izvod iz Dela Pavlovih, ili su dodatak umetnut od pisca
Grčkoga izvornika od Verćelskih Dela
Ako su od Pavla, to znači da u
tim delima Pavle je predstavljen kako posećuje Rim dvaputa, i ide u Španiju
između dve posete. Očito, ako je tako, on se nije vratio pravo iz Španije u
Rim, u najmanjem Koptsko daje naznaku proroštva Kleobiusa i Mirte behu
izgovorena u Španiji.
Pitanje je teško. Sva dopuštenja
pisca Dela Petrovih znaju i koriste u Delima Pavlovim, ali postoji jaka
suprotnost ideji da Pavle je imao dve posjete Rimu.
Pisac o Pavlu verovatno je znao
kanonska Dela veoma dobro i očito je uzeo veliku slobodu sa njima. Je li išao
tako daleko, neki se čude, tako da potiskuje i odbacuje celu priču o iskušenju
pred Feliksom i brodolom ako on kaže za samo jednu posetu Rimu – Pavle prilično
slobodno i mučeništvo vrlo ubrzo nakon njegova dolaska – su krajnje u
suprotnosti sa Lukom (Pavle dolazi u pritvor i živi dve godine najmanje u
gradu).
IV. Sad nakon nekoliko dana tamo
je bila velika pometnja usred crkve, jer neki rekoše da su videli čudesna dela
učinjena od nekoga čoveka čije ime je Simon, i da je on u Ariciji, i oni dodaše
dalje da je on rekao da je on velika moč Božja i da bez Boga ne može učiniti
ništa. Nije li ovo Krist u koga verujemo koga Pavle nam je propovijedao, jer od
njega mi vidosmo mrtve podignute, i ljude izbavljene od različitih slabosti:
ali ovaj čovek traži svađu,mi znamo šta je ova prepirka jer nije malena
pometnja učinjena među nama. Možda također on će sad uči u Rim, jer jučer mi
smo ga tražili sa velikim uzvikivanjima, govoreći mu: Ti si Bog u Italiji, ti
si spasitelj Rimljana, požuri brzo u Rim. Ali on je govorio ljudima sa
kreštavim glasom: Sutra oko sedmoga časa videti ćete me kako letim nad vratima
grada u obliku na način kako sada pričam sa vama. Zato, braćo, ako vam izgleda
dobro, idemo i čekajmo rešenje problema. Oni svi potom potrčaše i dođoše do
vrata. I kad bi sedmi čas, odjednom prašina se videla na nebu daleko,kao dim da
sija sa zracima rasutim. I kad se on približio vratima, odjednom nije viđen, i
potom se pojavi usred ljudi, koga svi oni obožavahu, i primiše na znanje da je
on isti koji je viđen dan ranije.
I braća su se ne malo vređala
među sobom, videći, štaviše, da Pavle nije u Rimu, niti Timotej ili Barnaba,
jer oni su poslani u Maćedoniju od Pavla, i tamo nije bilo čovjeka da nas
utješi, da priča ništa o njima koji su upravo postali katekumeni (umrli pre
krštenja). I kao Simon uzdizahu sebe više delima koje je on učinio, i mnogi od
njih danima su zvali Pavla vračarom, a drugi prevarantom, tako da veliko mnoštvo
onih utvrđenih u veri svi padoše osim Narcisa prezbitera i dve žene u boravištu
Vitunjana, i četvoro koji više nisu mogli ići njihovoj kući, već behu zatvoreni
danju i noću: ti su dali sebe na molitvu danju i noću, moleći Gospoda da Pavle se vrati brzo,
ili neki drugi da posjete njegove sluge, jer đavao je učinio da padnu njegovom
zlobom.
V. I kako su oni molili i
postili, Bog je već dotakao Petra u Jerusalimu od toga šta će se dogoditi. Jer
dok dvanaest godina koje je Gospod Hrist pridružio na njega behu ispunjene, on
pokaza mu viziju na ovaj način, govoreći mu: Petre, taj Simon vrač koga si
izbacio iz Judeje, osuđujući ga, je opet došao pred tebe (sprečavajući te) u
Rimu. I znati češ vrlo skoro (ili da bi znao u nekoliko riječi): da svi koji su
verovali u mene je Satana učinio da padnu njegovim umijećem i radom: koje Močni
Simon opravda sebe da je. Ali ne odgađajte: krenite sutra, i tamo ćete naći
brod spreman, spreman za plovidbu u Italiju, i unutar par dana pokazati ću ti
milost koja ima u njemu bez mane. Petar tad, opomenut vizijom, prenese je braći
bez zadržavanja, govoreći: Potrebno je za mene da idem u Rim da se borim sa
neprijateljem i protivnikom Gospoda i naše braće.
I on ode dole u Cezareju i ukrca
se brzo u brod, od čega ljestve su već povučene, ne uzimajući ikoju proviziju
od njega. Ali upravitelj broda čije ime je Teon pogleda na Petra i reče: Štagod
mi imamo, sve je tvoje. Jer koju hvalu mi imamo, ako uzmemo ljude kao što smo
mi u neizvjesan slučaj teškoće i ne delimo sve što imamo sa tobom već samo daj
nam da imamo dobar put. Ali Petar, dajući im zahvalu za ono šta ponudiše,
postio je dok je bio na brodu, tužan u mislima i opet tješeći se jer Bog je
uračunao ga vrijednim da bude sluga u njegovoj službi.
I nakon nekoliko dana upravitelj
broda usta u času njegove većere i upita Petra da jede s njim, i reče mu: O ti,
tkogod da si, ja te ne znam, ali te računam, uzimam te za slugu Božju. Jer ja
sam gledao moj brod u ponoć i osetio glas čovjeka sa neba kako mi govori: Teon,
Teon! I dvaput me pozva po mome imenu i reče mi: Među onima koji plove sa tobom
daj Petru veliku počast od tebe, jer s njime češ ti i ostali ostati sigurni bez
ijedne ozljede po takvom smeru kakvom se nisi nadao. I Petar verova da Bog se
udostojio da pokaže svoje proviđenje na moru njima koji behu na brodu, i odtad
poče Petar da objavljuje Teonu močna dela Boga, i kako ga je Gospod odabrao
između apostola, i za koji posao on plovi u Italiju, i danima on je razgovarao
sa njim riječ Božju. I smatrajući njega on je vidio po njegovom hodu da je on
jedne misli u vjeri i vrijedan službe.
Sad bilo je mirno na brodu u
Jadranskom moru, Teon pokaza Petru, govoreći mu: Ako češme smatrati vrednim,
koga želiš krstiti sa pečatom Gospodnjim imaš priliku. Jer svi koji behu na
brodu su zaspali, bijući pijani. I Petar ode dole užetom i krstio je Teona u
ime Oca i Sina i Svetoga Duha, i on izađe iz vode radujući se velikom radošću,
i Petar je bio zadovoljan jer Bog je ubrojao Teona vrednim njegova imena. I
dogodilo se kad Teon je kršten, da se pojavilo u istomu mestu mladić sjajan i
lijep, govoreći im: Mir vama. I odmah Petar i Teon odoše i uđoše u kabinu, i
Petar uze hleba i dade hvalu Gospodu koji ga je ubrojao vrednim svete službe, i
za to mladić se pojavio njima, govoreći: Mir vama. I on reće: Ti najbolji i sam
sveti, ti si se pojavio nama, O Bože Isuse Kriste, i u tvoje ime je ovaj čovjek
sada očišćen i zapečaćen svetim pečatom. Zato u tvoje ime ja stavljam u njega
tvoju euharistiju (zahvalnost), da bude tvoj savršeni sluga bez krivnje zauvek.
I dok su oni slavili i radovali
se u Gospodu, odjednom dođe vjetar, ne jak već umjeren, na brodski pramac, i ne
presta za šest dana i mnoge noći, dok nisu došli do Puteola.
VI. I kad su oni došli do
Puteoli, Teol je skočio iz broda i otišao u boravište gde je želio da se
smesti, da pripremi da primi Petra. A on sa kojim se smestio je bio jedan po
imenu Ariston, koji se uvek bojao Gospoda, i zarad imena Teon povjeravao je
sebe njemu (imao poslove sa njim). I kad
je on došao u boravište i video Aristona, Teon mu reče: Bog koji je ubrojao te
vrednim da mu služiš je dao svoju milost meni također po svome svetom slugi
Petru, koji je sa mnom sad doplovio iz Judeje, bijući zapoveđen od našega
Gospoda da dođe u Italiju. I kada on ču to, Ariston pade na Teonov vrat i
zagrli ga i molio ga da ga dovede do broda i pokaže mu Petra. Jer Ariston je
rekao da odkad je Pavle otišao u Španiju tamo nije bilo čoveka od braće u kome
bi se oni osvežili, i štaviše, izvesni židov je ušao u grad, zvan Simon, i sa
svojim mađijama vračanja i svojom zlobom on je učinio svo bratstvo da padne od
ovoga puta i to, tako da su svi pobegli iz Rima, očekujući dolazak Petrov: jer
Pavle nam je rekao za njega, i ja sam također video mnoge stvari u viziji. Sad,
stoga, ja verujem u moga Gospoda da on će opet izgraditi svoju službu, jer sve
ove prevare će biti iščupane između njegovih slugu. Jer naš Gospod Isus Hrist
je vjeran, koji je sposoban da povrati naše misli. I kad Teon je čuo ove stvari
od Aristona, koji je plakao, njegov duh bi podignut (porastao je) još više i on
je buio ojačan, jer je uvidio ono šta je verovao u živoga Boga.
Ali kad su oni došli zajedno,
Petar je gledao na njih i smijao se, bijući ispunjen sa Duhom, tako da Ariston
je pao na svoje lice na Petrove noge, i rekao ovako: Brate i gospodine, ti imaš
udeo u svetim tajnama i pokazuješ ispravan put koji je Gospodin Isus Krist naš
Bog, koji putem tebe nam je pokazao svoj dolazak: mi smo izgubili sve one koje
Pavle nam je dao, radom Satane, ali sada ja verujem u Gospoda koji je zapovedio
tebi da dođeš do nas, šaljući te kao svoga glasnika, da je on ubrojao nas
vrednim da vidimo njegova velika i čudesna dela putem tebe. Ja molim te stoga,
požuri u grad, jer ja sam ostavio braću koja sada posrću, koje ja videh da
padaju u iskušenja đavola, i poteci tamo, govoreći im: Braćo, stojte čvrsto u
veri, jer je od potrebe da unutar ova dva meseca milost našega Gospoda donese
njegov sluga vama. Jer ja sam video viziju, čak Pavla, da mi govori: Ariston,
beži iz grada. I kad ja čuh, ja verovah bez odlaganja i odoh u Gospodu, iako
imah nestabilnost u telu, i dođoh ovamo, i dan za danom ja stojim na obali
pitajući moreplovce: Je li Petar doplovio sa vama. Ali sad kroz izobilje
milosti Božje ja te molim, hajdemo u Rim bez odlaganja, da učenje ovoga zloga
čovjeka dalje ne prevlada. I kako je Ariston rekao ovo sa suzama, Petar mu dade
svoju ruku i podiže ga sa zemlje, i Petar također žaleći, reče sa suzama: On je
sprečio nas od iskušenja svijetasvojim anđelima, ali onaj koji ima moč da spase
svoje sluge od iskušenja će ugasiti njegove prevare i staviti pod noge ih koji
su verovali u Hrista koga mi propovedamo.
I kako su oni ulazili na vrata,
Teon je molio Petra, govoreći: Ti nisi osvežio se u nijedan dan u tako velikomu
putovanju, i sad pre nego odeš na tako velik put izaći češ iz broda i zadržati
se i osvežiti se, i onda češ ići dalje: jer odavde do Rima je cesta od kamenja
bojim se da vas ne povredi od udaranja. Ali Petar odgovori i reče im: Šta ako
se dogodi da mlinski kamen ovjese o mene, i tako na neprijatelja od našega
Gospodina, kao što je moj Gospodin rekao nam da ako ijedan vređa braću, i da
sam potopljen u more i da je samo mlinski kamen, što je daleko gore, čak taj ja
koji sam neprijatelj ovog progonitelja njegovog sluge trebao bih biti podaleko
od njih koji su verovali u našega Gospoda Isusa Hrista (rečenica je pokvarena,
smisao je da Petar mora po svaku cenu biti sa svojim prijateljima- Kršćanima,
ili će nastati veće kazne nego one koje prijete od Gospdnjih riječi). I bez
ohrabrenja mogao je Teon da nagovori ga da se zadrži tamo čak jedan dan.
Ali Teon sam isporući sve što je
bilo u brodu da bude prodano za cenu koju je on smatrao dobrom, i slijedio je
Petra u Rim, koga Ariston je doveo u prebivalište Narcisa sveštenika.
VII. Glas se čuo kroz grad do
braće koji su bili rasuti, zarad Simona, da bi im on pokazao da je prevarant i
progonitelj dobrih ljudi. I mnoštvo stoga je trčalo da vidi apostola Gospodnjeg
koji stoji na Hristu. I u prvi dan sedmice kad mnoštvo je bilo sakupljeno da
vidi Petra, Petar poče da govori glasno: Vi ljudi sada koji verujete u Krista,
vi koji ste za malo vremena pretrpjeli iskušenje, uvidite zarad kojeg razloga
Bog je poslao svoga Sina u svijet, i zašto je on učinio njega da bude rođen od
Djeve Marije, jer tako je učinio da nam pribavi nešto milosti ili oproštaj čak
jer bi on oduzeo sve prekršaje i svo neznjanje i sve radnje đavola, njegove
pokušaje (početke) i njegovu snagu kojom je prevladao neko vreme, pred našim
Bogom zasjao je u svijetu. I gde ljudi kroz neznanje padaju u smrt od mnogih i
različitih slabosti, Svemogući Bog, potaknut sažaljenjem, poslao je svoga Sina
u svijet. Sa kojim ja sam bio, i on (ili ja) hodao sam na vodi, od čega ja sam
bio sam svedok, i svedočio da kada je on radio u svetu sa znacima i čudima, sve
što je on radio.
Ja priznajem, drago-voljena
braćo, da ja sam bio s njim, i još zanijekao sam ga, čak našega Gospoda Isusa
Krista, i ne da jednom samo, već triput, jer tamo behu zli psi koji su došli
oko mene kao što su radili Gospodnjim prorocima. I Gospod nije prigovorio mi,
već okrenuo k meni se i imao sažaljenja na slabosti moga tela, kad potom ja
gorko oplakivah sebe, i tugovah zarad slabosti moje vere, jer sam bio izigran
od đavola i nisam držao na mislima riječi moga Gospoda.
I sada vam kažem, O ljudi i braćo, koji ste sakupljeni u ime
Isusa Hrista: protiv vas također je prevarant
Satana usmerio svoje strele, da biste vi skrenuli sa puta.Ali ne
klonite, braćo, niti dajte da duh vaš padne, već budite jaki i strajte i ne
sumnjajte, jer ako Satana uzrokuje me da posrnem, koga Gospodin je imao u
velikoj časti, tako da sam ja zanijekao svjetlo moje nade, i ako me je prešao i
nagovorio me da bežim kao da sam veru
stavio u čoveka, šta mislite da će on učiniti vama koji ste mladi u veri.
Pretpostavljate li neće li vas okrenuti da vas učini neprijateljima kraljevstva
Božijeg, i baciti vas u propast novom (ili zadnjom) prevarom. Jer koga god on
izbaci iz nade našega Gospoda Isu Krsta, on je sin propasti zauvek. Okrenite
se, zato, braćo, izabrani od Boga, i budite jaki u Bogu Svemogućemu, Ocu našega Gospoda Isa Krsta, koga nijedan čovek
nije video ni u koje vreme, niti može videti, osim onaj koji je verovao u
njega. I budite svesni odakle ovo iskušenje je došlo na vas. Jer nije samo
rečima da bih ja ubedio vas da ovo je Krist koga propovedam, već također
djelima i neizmerno velikim delima moči ja vas potičem verom koja je u Kristu
Isusu, da nitko od vas gleda za ijednim drugim osim njega koji je bio omražen i
ismijavan od Židova, čak ovaj Nazaren koji je raspet i umro i u treći dan ustao
ponovo.
VIII. I tad se brača
pokajaše i moliše Petra da se bori protiv Simona (koji je rekao da je on Moč
Božja, i boravio je u kući Marsela senatora, koga je on nagovarao svojim
čarolijama) govoreći: Vjeruj nam, brate Petre: nema čovjeka među ljudima tako
mudrog kao ovaj Marsel. Sve udovice koje su verovale u Hrista su se usmerile ka
njemu: svi koji su bez oca behu hranjeni od njega, i šta više, brat svih
siromašnih je prozvao Marsela njihovim zaštitnikom, i sva kuća je zvana kućom
stranaca i siromašnih, i car mu je rekao: Držati ću te podalje svake službe, da
ne biste uništili provincije da dajete darove Hrišćanima. I Marsel odgovori:
Sva dobra su također moja. I Cezar mu reče: Moji će biti ako češ ih držati za
mene, ali sad oni nisu moji, jer dao si ih kome si htio, i ja ne znam kojim
odvratnim osobama. Imajuči ovo, tad, pred našim očima, brate Petre, mi te
izveštavamo, kako velika milost ovoga čovjeka je okrenuta u svetogrđe; jer da
se on nije okrenuo, niti bi mi napustili svetu veru Boga našega Gospoda. I sad
da li ovaj Marsel u ljutnji kaje ga od njegovih dobrih dela, govoreći: Sva ovu
stvar ja sam proveo u celo ovo vreme, uzaludno verujući da sam ga dao zarad
znanja Boga! Tako da iko ikoji stranac dođe do vrata svoje kuće, on ga je
udarao sa štapom i naređivao da bude izudaran, govoreći: Ne bi li Bog potrošio
toliko novca na ove varalice: i štaviše ne kaže li, bogohuleći. Ali ako tamo
prebiva u tebi ijedna milost našega Gospoda i išta dobrote njegovih zapovijedi,
podupireš li zabludu ovog čovjeka koji je učinio toliko milostinje službenicima
Božjim.
I Petar, kada je video ovo, bi udaren sa jakom nevoljom i
reče: O različiti naumi i iskušenja đavola! O izmišljotine i naumi zloga! Onaj
koji je namirio za sebe močnu vatru u dan gnjeva, uništavajući obične ljude,
grabljivi vuk, proždritelj i rasipatelj večnoga života! Ti si upleo prvoga
čovjeka u pohotu i vezao ga tvojim starom nepravdom i sa okovima tijela, ti si
celi neizmerno gorak plod drveta gorčine,koji šalješ različite pohote na ljude.
Ti si prisilio Judu mog druga-učenika i družbenika apostola da učini zlo i da
izruči Gospoda Isusa Hrista, koji će te kazniti za to. Ti si otežao srce Heroda
i upalio Faraona i prisilio ga da se bori sa Mojsijem svetim slugom Božijim, ti
si dao smjelosti Kajafi, da on izruči našega Gosoda Isusa Hrista nepravdenom
mnoštvu, i čak do sad ti ubijaš nedužne duše sa otrovnim strelicama. Ti
zlikovče, neprijatelju svih ljudi, budi
proklet iz Crkve njega Sina i svetoga Boga svemočnoga i kao ugarak izbačen
od vatre budi ugašen od slugu Gospoda Isusa Hrista. Na tebi neka sva tama bude
okrenuta i na tvoju decu, i zlo seme, na tebe da bude okrenuta tvoja zloba i
tvoje pretnje, na tebe i tvoje anđele da budu tvoja iskušenja, ti početku zlobe
i tamna rupo bez dna! Neka tvoja tama koju ti imaš bude sa tobom i sa tvojima
koje poseduješ! Odlazi od njih koji veruju u Boga, odlazi od slugu Hristovih i
od onih koji žele biti njegovi vojnici. Drži k sebi tvoju odeću tame! Bez
uzroka kucaš na vrata drugih ljudi, koja nisu tvoja neć Hrista Isusa koji ih
drži. Jer ti grabežljivi vuk, odnio bi ovce koje nisu tvoje već Krista Isusa,
koji drži ih sa svom brigom i nježnošću.
IX. I kako je Petar govorio tako sa velikom tugom u mislima,
mnogi behu dodani njima koji verovahu u Gospoda. Ali braća moliše Petra da se
pridruži borbi sa Simonom i da ga ne trpi više da oslabljuje narod. I bez
odlaganja Petar ode brzo iz sinagoge (skupa) i ode do kuće Marsela, gde Simon
je boravio, i mnogo ljudi ga slijediše. I kad on dođe do vrata, on pozva
vratara i reče mu: Idi, reci Simonu: Petar zarad koga si pobegao iz Judeje čeka
te na vratima. Vratar odgovori i reče Petru: Gospodine, bilo da si Petar, Ja ne
znam, već imam zapoved, jer on zna da si ti jučer ušao u grad, i reče mi: Bilo
po danju ili noću, u bilokoji čas dođe, reci mu da nisam unutar. I Petar reče
mladiću: Dobro si rekao to što te natjerao da kažeš. I Petar se okrene narodu
koji ga je slijedio i reče: Sada ćete videti velika i čudesna čuda. I Petar
videvši velikog psa vezanog za jak lanac, ode do njega i odriješi ga, i kad bi
odrešen pas primi ljudski glas i reče Petru: Šta mi naređuješ da učinim, ti
slugo neizrecivog i živoga Boga. Petar mu reče: Idi i reci Simonu usred njegova
društva: Petar ti kaže, Izađi van, zarad tebe sam došao u Rim, ti zlikovče i
prevarantu običnih duša. I odmah pas otrča i uđe, i sjuri usred njih koji behu
sa Simonom, i podiže prednje noge i glasno reče: Ti Simone, Petar sluga Hristov
koji stoji na vratima kaže ti: Izađi van, zbog tebe sam došao u Rim, ti najzlobniji
i prevarantu običnih duša. I kad Simon ču to, i vidje nevjerovatan prizor, on
izgubi riječi kojima je varao one koji su stajali tu, i svi oni behu začuđeni.
X. Ali Marcelus kad vidje on izađe kroz vrata i baci se na
Petrove noge i reče: Petre, ja grlim tvoje noge, ti sveti slugo svetoga Boga,
ja sam grešio mnogo, ali ne izlaži moje grehove, ako ima u tebi iskrene vere
Hristove, koga propovedaš, ako se sječaš njegovih zapovijesti, da ne mrziš
čoveka, da ne budeš neljubazan nijednomu čoveku, kao što sam naučio od tvog
druga apostola Pavla, ne imaj na umu moje greške, već moli za mene Gospodu,
sveti Sin Božji koga sam izazivao na gnjev, jer ja sam progonio njegove sluge,
da ne budem izručen sa grehovima Simona u večnu vatru, koji me tako nagovarao, da
ja postavim mu kip s ovim natpisom: ''Simon novi mladi Bog.' Da sam znao, O
Petre, da to možeš biti savladan novcem, dao bih ti sve moje stvari, da dao bih
ti i omrzio ih, da bih dobio moju dušu. Da sam imao sinove, ubrojao bih ih
vrednim ničega, samo da sam verovao u živoga Boga. Ali ja priznajem da on ne bi
me prevario kad je rekao da on ima moč Božju, još ti kažem, O najnježniji
Petre, ja nisam vredan bio da te čujem ti slugo Božiji, niti sam utvrđen u
vjeri Boga koji je u Hristu, zato sam
posrtao. Ja molim te, zato, ne uzimaj za zlo to što sam ja govorio, da Hrist
naš Gospod koga ti propovedaš u istini kaže ka tvojim drugovima apostolima u
tvom prisustvu: Ako imate vere kao žito sjemena, vi čete reči ovoj planini:
Ukloni se, i odmah ona će se ukloniti. Ali ovaj Simon kaže da ti, Petar, si bio
bez vere kada si sumnjao, u vodama. I ja sam čuo da Hrist je rekao također: Oni
koji su sa mnom nisu me razumeli. Ako stoga, ti na koga je on položio ruke,
koje također on je odabrao, si sumnjali, ja stoga, imajući ovog svedoka, pokaj
me, i uzmi utočište u mojim molitvama. Primi moju dušu, koja je otpala od
Gospoda i od njegova obećanja. Ali ja verujem da će on imati milosti na mene
koji se kajem. Jer Svemočni je vjeran da oprosti mi moje grehe.
Ali Petar reče glasno: Tebi, naš Gospode, da je slava i
sjaj, O Bože Svemogući, Oče našega Gospoda Isusa Hrista. Tebi je hvala i slava
ičast, svijet bez kraja. Amin. Jer ti si sad puno ojačao i utvrdio nas u tebi
na očigled svih, sveti Gospode, potvrdi ti Marcelusa, i pošalji tvoj mir na
njega i na njegovu kuću ovaj dan, i štogod je izgubljeno ili zalutalo, ti sam
možeš vratiti ponovo, mi molimo te, Gospode, pastiru ovaca koji jednom behu
rasute, ali sada će biti sakupljene u jednom u tebi. Tako također primi tvoga
Marsela kao jedno od tvoje jagnjadi i održi ga da više ne zaluta u grešenju ili
neznanju. Da Gospode, primi ga da bez straha i suza umilostivi te.
XI. I dok je Petar govorio ovako i zagrlio Marselusa, Petar
se okrete ka mnoštvu koje je stajalo do njega i vidje tamo jednoga koji se
smijao, u komu je bilo vrlo zao duh. I Petar mu reče: Tkogod si koji se smiješ,
pokaži se otvoreno svima prisutnim. I čuvši ovo mladić potrča u dvor kuće i
zaplaka glasno i baci se u zid i reče: Petre, velika je svađa između Simona i
psa koga si poslao, jer Simon je rekao psu: Reci da nisam ovde. Komu pas govori
više nego što si mu rekao, i kada je on završio tajnu koju si mu zapovjedio, on
će umreti na tvojim nogama. Ali Petar reče: I ti također, đavo, tkogod da si, u
ime našega Gospoda Isusa Hrista, izađi iz toga mladića i ne povređuj ga, pokaži
se onima koji stoje ovde. Kada mladić je čuo to, on potrča i uhvati se za
veliki kip od mramora koji je bio u dvoru kuće, i razbi ga u komade sa svojim
nogama. A bila je to statua Cezara. Koju Marsel držeći udari svoje čelo i reče
Petru: Veliko zlo je počinjeno, jer ako ovo bude znao Cezar od nekih njuškala,
on će nas bolno kazniti. A Petar mu reče: Ja vidim da ti nisi isti kao što si
bilo malo ranije, jer kazao si da si spreman da potrošiš sve svoje stvari da
spaseš svoju dušu. Ali ako se uistinu pokaješ, verujući u Hrista sa celim
svojim srcem, uzmi u svoje ruke vode koja teče, i moli Gospoda, i u njegovo ime
pospi po razbijenim delovima kipa i biti će ceo kao što je bio ranije. I
Marsel, ne sumnjajući, već verujući sa njegovim celim srcem, pre nego što je
uzeo vodu podiže svoje ruke i reče: Ja verujem u tebe, O Gospode Isuse Hriste:
jerja sam sada dokazan tvojim apostolom Petrom, da li verujem pravo u tvoje
sveto ime. Zato ja uzimam vodu u moje ruke, i u tvoje ime posipam ovo kamenje
da statua postane cela kao što je bila ranije. Ako stoga, Gospode, bude tvoja
volja da ja nastavim u telu i ne pretrpim ništa od Cezarove ruke, neka ovaj
kamen bude ceo kao ranije. I on posu vodu na kamenje, i kip posta ceo, našta
Petar se sveseli da Marcelo nije sumnjao u traženju od Gospoda, i Marsel bi
ushićen u duhu jer takav je znak prvi izveo svojim rukama, i on stoga verovao
je celim svojim srcem u ime Isusa Hrista Sina Božijeg, sa kojim sve stvari
nemoguće postaju moguće.
XII. Ali Simon unutar kuće reče ovako psu: Reci Petru da ja
nisam unutar. Komu pas odgovori u prisustvu Marsela: Ti neizmerno zli i
besramni, neprijatelju svih koji žive i veruju u Hrista Isusa, ovde je nijema
životinja poslana tebi koja je primila ljudski glas da te zbuni i pokaže ti da
si zamejavač i lažov. Jesi li toliko dugo mislio, da kažeš na kraju: ''Reci mu
da ja nisam unutar' Ne sramiš li se da izgovoriš tvoje slabe i beskorisne
riječi protiv Petra sluge i apostola Hristova, kao da bi mogao sakriti se od
njega koji mi je zapovijedio da pričam protiv tebe u lice, i da ne zarad tebe
već zarad njih koje si zavaravao i slao u uništenje. Proklet češ zato biti, ti
neprijatelj i kvaritelj puteva istine Hrista, koji će dokazati vatrom koja se
ne gasi i u krajnjoj tami, tvoja bezakonja koja si počinio. I rekavši tako, pas
ode i ljudi su slijedili ga, ostavljajući Simona sama. I pas dođe Petru dok je
sjedio sa mnoštvom koje je došlo da vidi Petrovo lice, i pas reče šta je učinio
Simonu. I tako je govorio pas anđelu i apostolu istinitoga Boga: Petre, imati
ćeš veliku borbu sa neprijateljom Hrista i njegovim slugama, i mnogi koji su
zavarani od njega ti češ okrenuti ka veri, zato češ primiti od Boga nagradu za
tvoj rad. I kad je pas rekao ovo on pade dole na apostola Petra noge i preda
duh. I kad veliko mnoštvo vidje sa čuđenjem da je pas govorio, oni počeše tad,
neki da se bacaju pred Petrove noge, a neki rekoše: Pokaži nam drugi znak, da
možemo verovati u tebe kao slugu živoga Boga, jer Simon je učinio također mnoge
znakove u našemu prisustvu i zato smo ga slijedili.
XIII. I Petar se okrene i vidje sardinu kako visi na
prozoru, i uze je i reče narodu: Ako sada vidite ovo da pliva u vodi kao riba,
moći čete da verujete u njega koga ja propovedam. I oni rekoše sa jednim
glasom: Uistinu mi verujemo ti. Tad on reče – sad tamo je kada za kupanje tu
pri ruci: U tvoje ime, O Isuse Kriste, utoliko što se do sada u to ne vjeruje,
na oči svih ovih živi i plivaj kao riba. I on baci sardinu u kupku, i ono
oživje i poče da pliva. I svi ljudi vidješe ribu kako pliva, i ne samo za taj
čas samo, da ne kažu da je prikaza, već učini je da pliva za dugo vremena, tako
da su doveli mnogo naroda od svukuda i pokazali im sardelu koja je oživljena,
tako da neki ljudi su čak bacali joj hleb, videše da je cela. I videći ovo,
mnogi slijediše Petra i verovaše u Gospoda.
I oni se sakupiše danju i noću u kuću Narcisa prezbitera
(sveštenika). A Petar je razgovarao njima o spisima proroka i onim stvarima
koje naš Gospodin Isa Krst je izveo i rečju i delima.
XIV. Ali Marsel bi utvrđen danju znacima koje je on video od
Petra kroz milost Isusa Hrista koju je on dao njemu. I Marsel dotrča Simonu dok
je sedio u njegovoj kući u sobi za ručavanje, i prokle ga i reče mu: Ti
najsuprotniji i najopasniji od ljudi, kvaritelju moje duše i moje kuće, koji bi
učinio me da otpadnem od moga Gospoda i Spasitelja Hrista! I polažući ruke na
njega on je zapovijedio mu da bude izbačen iz njegove kuće. I sluge koji
primiše takvu dozvolu, pokriše ga prijekorima, neki su ga šamarali po licu,
drugi su ga udarali štapovima, drugi bacahu kamenje, drugi su prosipali iz
posuda napunjenim na glavi, čak oni koji su zarad ovoga pobegli od njihova
gospodara i bili su dugo okovani, i druge njihove sluge družbenici o kojima je
govorio zlo njihovom gospodaru prekorevajući ga, govoreći mu: Sada voljom Boga
koji je imao milosti na nas i na našega gospodara, mi čemo nadomjestiti ti sa
prikladnom nagradom. I Simon, teško istučen i izbačen iz kuće, potrča do kuće
gde je Petar boravio, čak do kuće Narcisa, i stajući na vratima je plakao: Gle,
ja sam ovde, Simon: dođi dole, Petre, i ja ću osuditi te što si verovao čoveku
koji je židov i drvodjeljin sin.
XV. I kad je rečeno Petru da je Simon rekao ovo, Petar mu
posla ženu koja je imala dete koji doji, govoreći joj: Idi dole brzo, i naći
češ jednoga koji me traži. Za tebe nema potrebe da mu uopšte odgovoriš, već
šuti i slušaj šta dete koje držiš će mu reći- Žena stoga ode. A dete koje je
sisalo bi sedam meseci staro, i dobi muški glac i reče Simonu: O ti odvratni
Bogu i ljudima, uništitelju istine, zlo sjeme sve pokvarenosti, O plodu prirode
beskorisni! Već samo za kratko doba biti češ viđen, i potom večna kazna je
pripremljena za tebe. Ti sine besramnog oca, koji nikad ne stavljaš svoj koren
za dobrim već za otrovom, neverni naraštaju koga je izbegla sva nada! Nisi bio
zbunjen kada te je pas prekorio; ja sam dete prisiljeno od Boga da pričam, i
niti sad se sramiš. Već protiv svoje volje, u subotu kad dan dolazi, drugi će
te dovesti u forum Juliusa da bi bilo
pokazano koja vrsta čoveka si ti. Odlazi stoga sa vrata gde hodaju noge svetih,
jer nečeš više kvariti nedužne duše koje si izokrenuo od puteva i učinio
tužnim, u Hristu zato, biti će pokazana tvoja zla priroda, i tvoji naumi će
biti odsečeni u komade. A sada pričam ti poslednju riječ: Isus Hrist ti kaže:
Budu udaren nijemošću u moje ime, i odlazi iz Rima do subote koja dolazi. I
odmah on posta nijem i njegov govor bi vezan, i on izađe iz Rima do subote i
prebivao je u štali. Ali žena se vrati sa detetom ka Petru i reče mu i ostaloj
braći šta dete je reklo Simonu, i oni veličaše Gospoda koji je pokazao ove
stvari ljudima.
XVI. A kad je noć pala, Petar, dok je još bio budan, vidio
je Isusa obučenog u odelo svetlosti, kako se smije i govori mu: Već je mnogo
ljudi od braće vratilo se kroza me i kroz znakove koje si izveo u moje ime. Ali
ti češ imati borbu vjere u subotu koja dolazi, i mnogi od Pagana i Židova će
biti preobraćeni u moje ime ka meni koji su bili prekorevani i ismijavani i pljunuti.
Jer ja ću biti prisutan sa tobom kada ti zatražiš znakove i čuda, i ti češ
preobratiti mnoge, ali češ imati Simona da ti se suprotstavlja djelima njegova
oca, jer sva njegova dela će biti pokazana kao vradžbine i izmišljotine. Ali
sada ne kloni, jer koga god ja pošaljem ka tebi ti češ utvrditi u moje ime. I
kad bi svetlo, on reče braći kako Gospod mu se pojavio i šta mu je zapovijedio.
XVII. (Ovaj deo, umetnut odjednom, se vjeruje od Vouaux-a da
je umetnut ovde pre sakupljača grčkog originala Verćelskih Dela, ali nije
napisano od njega, već preneseno sa vrlo malim dodacima od ranijih delova
Dela-sad izgubljenih – od kojih scena je postavljena u Judeji. Ja sam sklon
favoriziranju ovog stava.
Ali verujte u mene, braćo i sestre, ja izvedoh Simona iz
Judeje gde je učinio mnoga zla sa svojim čarobnim vradžbinama, bivajući u
Judeji sa nekom ženom Eubulom, koja je bila časnog imanja u ovome svetu, položivši
zlato i biserje od nemale cene. Ovde je Simon učinio da uđe potajno sa dvojicom
drugih kao što je sam, i nitko od kućanstva nije vidio njih dvojicu, već Simon
samo, i pomoću čarolija oni su odnijeli ženino zlato i nestali. Ali Eubula,
kada je našla šta je učinjeno,poče da zlostavlja kućanstvo, govoreći: Uzeli ste
priliku ovim čovekom Božjim i upropastili me, kada ste ga videli da ulazi k
meni da časti običnu ženu, ali njegovo ime je kao ime Gospoda.
Dok sam ja postio tri dana i molio da ova stvar bude
razjašnjena, ja videh u viziji Italikusa i Antulusa koga sam uputio u ime
Gospodnje, i dečaka golog i okovanog da mi daju pšeničnu pogaču i govore mi:
Petre, izdrži još dva dana i videti češ močna dela Božja. Kao za sve što je
izgubljeno iz kuće Eubule, Simon je koristio umijeće magije i uzrokovao privid,
i sa dvojicom drugih on je ukrao: koje čete videti u treći dan u deveti čas, na
vratima koje vode u Neapolis, kako prodaje zlataru po imenu Agripinusu mlad
satir zlata od skoro kilograma, koje ima u sebi dragi kamen. Ali za tebe tamo
nema potrebe da ga diraš, da ne budeš uprljan, nego neka s tobom bude neko od
nadzornićinih sluga, i pokazati češ im trgovinu zlatara i otići od njih. Zarad
ovih stvari mnogi će verovati u ime Gospodnje, i sve ono šta ovi ljudi njihovim
naumima i zloćom su često otimali će biti otvoreno pokazano. Kad ja čuh to, ja
odoh do Eubule i nađoh je da sjedi sa njenom odećom poderanom i kosom
neurednom, tuguje, kojoj ja rekoh: Eubula, ustani od tvoga tugovanja i uredi
svoje lice i kosu i obuci odgovarajuću odeću, i moli Gospoda Isusa Hrista koji
sudi svakoj duši: jer on je nevidljivi Sin Božiji, kojim ti moraš biti spašena,
ako se samo pokaješ sa celim srcem od prijašnjih greha i primiš snagu od njega,
jer gle, putem mene Gospod ti govori: Ti češ naći štogod si izgubila. I nakon što ih primiš, vodi brigu da te
nađemo, da mogneš odreći se sadašnjega sveta i tražiti večno osveženje.
Poslušaj zato ovo: Neka neki od tvoga naroda paze na vrata koja vode u Neapolis
na dan nakon sutra oko devetog časa, i videti će dvoje mladića koji imaju mlad
satir od zlata, do kile težak, sa draguljima, i vizija mi je pokazala, koju
stvar oni će ponuditi da prodaju Agripinusu od kućanstva pobožnosti i od vjere
koja je u Gospodu Isusu Hristu, po komu će ti biti pokazano da veruješ u živoga
Boga a ne u Simona maga, slaboga đavola, koji je želio da ti ostaneš u tugi, i
tvoje nedužno kućanstvo da bude mučeno, koji lijepim riječima i govorom te je
zaveo, i sa njegovim ustima je samo pričao pobožnosti, dok je u celosti obuzet
bezbožnošću. Jer kad si mislio da držiš sveti dan, ti si namestio tvoga idola i
pokrio ga i izneo sve tvoje ukrase na stol (okrugli tronožni stol), on dovede
unutar dvojicu mladih ljudi koje nijedan čovjek od vas nije vidio, uz magičnu
vradžbinu, i oni ukraše ukrase i nisu više viđeni. Ali ovaj naum nema uspeha
(mjesta), jer moj Bog mi je pokazao, do kraja da ne trebaš biti obmanut, niti
stradati u paklu, za te grehove koje su počinio bezbožno i suprotno Bogu, koji
je pun sve istine, i pravedni sudija brz i mrtav, i nema druge nade u život
ljudima osim kroz njega, po kojemu te stvari koje si izgubio si povratio sebi,
i sad stekni svoju vlastitu dušu.
Ali ona baci se pred moje noge, govoreći: O čovjeće, tko si
ti ja ne znam, ali njega sam primila kao slugu Božjeg, i štagod je on tražio od
mene da da siromasima, ja davah mu mnogo mojim rukama, i pored toga ja dadoh mu
mnogo. Koju štetu mu ja načinih, da bi on izmišljao sve ovo protiv moje kuće.
Kojoj Petar reče: Nema vere da bi bila stavljena u reči, več u dela, ali mi
moramo ići dalje sa tim što smo započeli. Tako ja ostavih nju i odoh sa dva
upravitelja Eubule i dođoh Agripinusu i rekoh mu: Vidi da upamtiš ove ljude,
jer sutra dvoje mladih ljudi će ti doći, želeći da prodaju ti mladi satir zlata
sa draguljima, koji pripada gospođi od ovih, i ti češ uzeti ga da ga paziš, i hvališ rad umjetnika, i tad
kad ovi uđu, Bog će donijeti ostalo kao dokaz. I u sledeći dan upravitelji
nadzornice dođoše oko devetog časa, i također mladići,želeći da prodaju Agripinusu
mladi satir zlata. I oni bijući odmah uzeli, to bi izvešteno nadzornici, i ona
u smetenosti misli dođe do namjesnika, i glasno objavi šta ju je snašlo. I kad
Pompej namjesnik vidje je u pometnji misli, koja nikada nije išla daleko, on
odmah ustane sa sudske stolice i ode u pretorium (predvorje?), i naredi tim
ljudima da budu dovedeni i mučeni, i dok su oni bili mučeni oni priznahu šta su
učinili u službi Simona, koji, rekoše oni, nagovorio ih je na to sa novcem. I
bijući mučeni dugo, oni priznaše da sve što Eubula je izgubila bilo je pod
zemljom položeno u pećini na drugoj strani vrata, i mnoge druge stvari pored
toga. I kad Pompej je čuo to, on usta da ide na vrata, sa dvojicom tih ljudi,
svaki od njih vezan sa dva lanca. I gle, Simon dođe na vrata, tražeći ih jer
oni su se zadržali dugo. I on vidje veliko mnoštvo koje dolazi, i tu dvojicu
okovanih lancima, i on razumije i krene da beži, i nije se pojavljivao više u
Judeji do današnjega dana. Ali Eubula, kada je povratila sve svoje dobro, dade
im za službu siromašnih, i verova u
Gospoda Isusa Hrista i bi utešena, i prezre i odreče se ovoga svijeta, i dade
sve udovcima i onima bez roditelja, i odjenu siromašne. I nakon dugo vremena
ona primi svoj počinak (zaspa). A ove stvari, draga voljena braćo, behu u
Judeji, čime on je zvan anđelom Satane koji je istjeran od tamo.
XVIII. Braćo, najdraži i najvoljeniji, hajde da postimo
zajedno i molimo Gospoda. Jer on koji ga je izveo od tamo može također da ga
iščupa iz ovoga mesta, i neka nam da moč da ga zaustavimo i njegove magične
vradžbine, i da dokažemo da on je anđeo Satanin. Jer u subotu naš Gospod će ga
dovesti, iako on neće, na forum Juliusov. Hajde da kleknemo koljenima ka
Hristu, koji čuje nas, iako ne plačemo, on je taj koji nas vidi, iako on nije viđen
ovim očima, opet on je u nama, ako mi hočemo, on nas neće napustiti. Hajdemo
zato očistimo naše duše od svakog zlog iskušenja, i Bog neće otići od nas. Da,
ako mi trepnemo očima, on će biti s nama.
XIX. A ove stvari behu izgovorene od Petra, Marsel također
uđe unutar, i reče: Petre, ja imam za tebe sam očistio moju celu kuću od
otisaka Simona, i pomeo sam njegov zli prah. Jer ja uzeh vode i prizvah sveto
ime Isusa Hrista, zajedno sa mojim drugim slugama koji pripadaju njemu, i posuh
celu svoju kuću i sube za objed i sve trijemove, do vanjskih vrata, ja rekoh:
Ja znam da ti, Gospode Isuse Hriste, si čist i nedirnut od ikoje nečisti, tako
neka moji neprijatelji i protivnici budu izvedeni ispred tvoga lica. I sad, ti
blagosloveni, ja sam naredio udovcima i starim ženama da se sakupe ka tebi u
mojoj kući koja je očišćena, da bi oni mogli moliti sa nama. I oni će primiti
svaki komad zlata u ime službe, da bi mogli biti zvani uistinu slugama
Hristovim. I sve drugo je sad pripremljeno za službu. Ja molim te, zato, O
Blagosloveni Petre, pristani na njihove molbe, tako da možeš odati čast
njihovim molitvama umjesto mene, hajdemo potom i uzmimo Narcisa također, i
tkogod od braće je tamo. Tako tad Petar pristade na njihovu jednostavnost, da
ispuni njegovu želju, i ode sa njim i ostatak braće.
XX. Ali Petar ušavši, vidje jednu od starijih žena, udovu,
koja bi slepa, i njenu kćer kako joj daje ruku i vodi je u Marselovu kuću, i
Petar joj reće: Dođi ovamo, majko, od današnjeg dana napred Isus ti daje
njegovu desnu ruku, kojom mi imamo svetlost nedodirljivu koju tama ne
krije,koji ti kaže putem mene: Otvori svoje oči i vidi, i hodaj sama. I odmah
udovica vidje Petra stavljajući svoju
ruku na njenu.
I Petar uđe u dvoranu za ručavanje i vidje da Evanđelje se
čita, i on smota knjigu i reče: Vi ljudi koji verujete i nadate se u Hrista,
uvidite na koji način sveto Pismo našega Gospoda treba biti objavljeno: od čega
mi njegovom milošću napisasmo to što možemo primiti, iako još se pojavio vama
slabima, i prema našoj snagi, čak to može biti smatrano nošenim (ili usađenim)
ljudskim telom. Mi trebamo zato prvo da znamo volju dobrote Božije, kako to da
kad greh je svukud raširen, i mnoge hiljade ljudi su bačene u propast, Bog je
pokazao svoju milost da se pokaže u drugom obliku i u naličju čovečijem, u
pogledu koga ni židovi niti mi nismo sposobni vredni da budemo prosvetljeni.
Jer svaki od nas koliko je mogao da vidi, vidio je, koliko je mogao. Sada hoću
li ja objasniti vam to što je novo čitano vam. Naš Gospod, želeći da ja vidim
njegovo veličanstvo na svetoj planini – Ja, kad ja i sinovi Zebedeva vidjesmo
svjetlost njegova svjetla, padoh kao mrtav i zatvorih moje oči, i čuh takav
glas od njega kakav ne mogu da opišem, i mislio sam da sam oslepeo njegovom
svetlošću. I kad se povratih, dišući ponovo, malo rekoh u sebi: Možda moj
Gospod doveo me je ovamo da me oslepi. I ja rekoh: Ako je to tvoja volja,
Gospode, ja se ne opirem. I on dade mi svoju ruku i podiže me, i kad ja ustah
ja videh ga ponovo u takvomu obliku kakav sam mogao pojmiti. Tako, potom,
milostivi Bog, draga voljena braćo, odnio je naše slabosti i otkrio naše
grehove (kao što prorok govori: On je odnio naše grehe i pretrpio za nas, ali
mi smo uvažili ga da bude u nevolji udaren sa pošastima), jer on je u Ocu i
Otac u njemu – on također u sebi punoće sve veličine, on nam je pokazao sve
svoje dobre stvari, on je jeo i pio zarad nas, sam nije bi gladan ni žedan, on
je odnio i nosio našu mržnju zarad nas, on umrije i usta ponovo zarad nas, koji
me branio kada sam grešio i utešio me svojom veličinom, i utješiti će vas
također da biste ga vi voljeli, ovaj Bog koji je velik i malen, lijep i
ukaljan, mlad i star, viđen u vremenu i u večnost nevidljiv, koga ruka čovečija
nije sadržala, a držan je svojim slugama, koga telo nije videlo, a sad vidi,
koji je riječ objavljena prorocima i sad se pojavila (tako Gk., Lat niti čut
ali sada znan), nije podložan trpljenju, već sada je učinio iskušenje trpljenja
zarad nas, nikad kažnjavan a sada kažnjen, koji je bio pre sveta i koji je bio
obuhvačen vremenom, veliki početak svih vlasti, a izručen prinčevima, lijep,
ali među nama nizak, viđen od svega predviđenoga. Ovaj Isus koga imate, braćo,
vrata, svetlo, put, kruh, voda, život, oživljenje, osveženje, biser, blago,
sjeme, izobilnost (žetve), sjeme gorušice, loza, plug, milost, vjera, riječ: on
je sve stvari i nema nikoga drugoga večeg od njega. Njemu je slava, svijeta u
vekove. Amen.
XXI. I kad je deveti čas pun bio,
oni ustaše da se pomole. I gle neka udova, starija, nezana Petru, koja sedaše
tamo, bijući slepa i neverujuća, plakaše, govoreći Petru: Mi sedimo zajedno
ovde, O Petre, nadajući se i verujući u Hrista Isusa: kao što si tamo učinio
jednog od nas da vidi, mi molimo te, gospodaru Petre, daj nam također njegovu
milost i sažaljenje. Ali Petar reče im: Kad bi bilo u vama vjere koja je u
Hristu, da je čvrsto u vama, osetili bi u svojim mislima ono što ne vidite
vašim očima, iako su vam uši zatvorene, opet neka budu otvorene u vašem umu
unutar vas. Te oči će opet biti zatvorene, videći ništa osim ljudi i goveda i
nijeme životinje i kamenje i štapove, ali ne vidi svako oko Isusa Hrista. A
sad, Gospode, neka tvoje slatko i sveto ime pomogne ovim osobama, ti dotakni
njihove oči, jer ti možeš – da ovi mogu videti sa njihovim očima.
I kad su oni molili, prostorija u
kojoj oni behu je zasjala kao da je svetlila, sa takvim svetlom kao da dolazi u
oblacima, ne takvo svetlo kao po danu, već neizrecivo, nevidljivo, takvo kakvo nijedan čovek ne može opisati, čak
takvo da smo mi bili van sebe sa zbunjenošću, dozivajući Gospoda i govoreći:
Imaj milosti, Gospodine, na tvoje sluge, šta možemo podnijeti, to Gospodaru daj
nam, jer ovo niti možemo vidjeti niti izdržati. I dok smo bili tamo, samo ti
prozori su stajali koji behu slepi, i sjajna svetlost koja se pojavila nam ušla
je u njihove oči i učinila da vide. Kojima Petar reče: Recite nam šta vidite. A
oni rekoše: Mi vidimo starijeg čovjeka takve prijatnosti kakvu nismo mogući da
ti kažemo; ali drugi rekoše: Mi vidimo mladića; a drugi: Mi vidimo dečaka kako
dodiruje naše oči nježno, i tako behu naše oči otvorene. Petar stoga veliča
Gospoda, govoreći: Ti jedini si Gospod Bog, i od kojih usana mi imamo potrebu
da ti damo dužnu slavu i kako da ti damo zahvalu prema tvojoj milosti. Stoga,
braćo, kao što vam rekoh nešto ranije, Bog koji je stalan je veći od naših
misli, baš kao što smo naučili od ove stare udovice, kako da su oni videli
Gospodara u različitim oblicima.
XXII. I ohrabrivši ih sve da misle
na razumevanje Gospoda sa celim njihovim srcem, on poče zajedno sa Marselusom i
ostalom braćom da služi devicama Gospodnjim, i ostalima do jutra.
Komu Marsel reče: Vi svete i
nepovredive djevice Gospodnje, poslušajte: Vi imate mesto gde da prebivate, za
ovim stvarima koje su zvane mojim, čije su one osim vaše ne odlazite odavde,
već se osvežite, jer u subotu koja dolazi, sutra, Simon je imao raspravu sa
Petrom svecem Božijim, jer otkako je Gospod ikad bio sa njim, gle hoće li Hrist
Gospodin sada stajati sa njim apostolom. Jer Petar je nastavio da kuša ništa,
već posteći još dan, kako bi prevladao zle neprijatelje i progonitelje
Gospodnje istine. Jer gle, moji mladi ljudi su došli objavljujući da su
videli skele nameštene u forumu, i mnogo
ljudi je govorilo: Sutra u zoru dvojica Židova će se nadmetati ovde u pogledu
učenja Božijeg. Sada zato hajde da gledamo do jutra, moleći našega Gospodara
Isa Krsta da čuje naše molitve na pomoć Petru.
I Marsel se okrene da spava
za kratko, i probudi Petra i reče mu: O Petre, ti apostole Hristov, hajdemo
hrabro ka onomu šta leži pred nama. Jer upravo sada sam se okrenuo da spavam za
malo, ja videh te kako sjediš u visokom mestu i pred tobom veliko mnoštvo, i
žena neizmerno grešna, na vid kao etiopljanka, ne egipćanka, već cela crna i
prljava, obučena u krpe, i sa železnim ovratnikom oko vrata i lancima na njenim
rukama i nogama, pleše. I kad ti vide me ti reče mi glasno: Marsele sva moč
Simona i njegova Boga je ova žena koja pleše, da je obezglaviš. I ja rekoh
tebi: Brate Petre, ja sam senator visokog staleža, i nikad nisam uprljaomoje
ruke, niti ubio toliko koliko vrabac ikad. A ti čuvši počeo si da plačeš još
više: Dođi ti, o istiniti maču, Isuse Kriste i ne odseci samo glavu od ovoga
đavola, već posjeci sve njene udove u komade na pogled svih ovih koje sam ja
dao u tvoju službu. I odmah jedan kao ti, O Petre, imajući mač, posiječe je u
komade, tako da sam ja gledao ozbiljno na oboje vas, i na tebe i na njega koji
je posjekao u komade tog đavola, i čudio se veoma da vidim kakvi ste. I ja se
probudih, i rekoh ti ove znakove od Hrista. I kad Petar je čuo bio je još više
ohrabren, jer Marsel je video ove stvari, znajuči da Gospod uvijek brine za
svoje. I bijuči radostan i osnažen ovim rečima, on usta i ode u forum.
XXIII. A braća kada su bila zajedno, svi koji behu u
Rimu, i uzeše mesta svaki za komad zlata, tamo dođu zajedno i senatori i
starješine i oni od vlasti. I Petar dođe i stade usred, i zaplaka: Pokaži nam,
O Petre, ko je tvoj Bog i koja je njegova veličina kojom ti je dao pouzdanje.
Ne prekorevaj Rimljane, oni su ljubitelji bogova. Imali smo dokaz od Simona,
daj nam da imamo od tebe, ubijedi nas , oboje vas, komu treba uistinu da
verujemo. I dok su oni govorili ove stvari, Simon također dođe, i stajući u
nevolji misli na Petrovoj strani, iz prva od pogleda na njega.
I nakon duge tišine Petar
reče: Vi ljudi Rima, budite istinite sudije nama,jer kažem da verujem u živoga
i istinitoga Boga, i obečavam vam dati dokaze njegove, koji su mi znani, toliko
koliko vi možete nositi svedočanstva. Jer vidite da ovaj čovek je sada prekoren
i miran, znajući da sam ga izveo iz Judeje zarad prevare koju je radio na
Eubuli, časnoj i običnoj ženi, sa svojom mađijom, i bijući proteran od tamo, on
dođe ovde, misleći izbeći da ga primetite, i gle, on stoji licem u lice sa
mnom. Reci sad, Simone, nisi li u Jerusalemu pao pred moje noge i Pavlove, kada
si video izlečenja koja behu izvedena našim rukama, i rekao: Molim vas uzmi od
mene platu koliko hoćete, da bih ja mogao polagati ruke na ljude i činiti takva
dela. I kad mi čusmo to mi te proklesmo, govoreći: Misliš li kušati nas kao da
mi želimo posedovati novac. I sad ne bojiš li se uopšte. Moje ime je Petar, jer
Gospod Hristos udostojio me zvati ''pripravljenim za sve stvari': jer ja
verujem u živoga Boga kojim ja ću prokazati
tvoje vradžbine. Sada neka čini na očigled vas čuda koja je činio ranije: i šta
sam rekao za njega, nećete li verovati.
Ali Simon reče: Ti
pretpostavljam pričaš o Isusu iz Nazareta, sinu drvodjelje, i koji je sam
drvodjelja, čije rođenje je zabilježeno (ili čiji narod živi) u Judeji. Slušaj
ti, Petre: Rimljani imaju razumevanja, oni nisu budale. I on se okrene narodu i
reče: Vi ljudi Rima, je li Bog rođen je li razapet on koji je imao gospodara on
nije Bog. I kad on tako progovori, mnogi rekoše: Ti kažeš dobro, Simon.
XXIV. Ali Petar reče: Anatema
na tvoje riječi protiv (ili u) Hrista! Misliš li ti pričati tako, gde prorok
muje rekao: Tko će reći njegovom naraštaju. I drugi prorok kaže: Kako smo ga
videli i on nije imao ljepote niti prijaznosti. I: U poslednjim vremenima će
dete biti rođeno od Svetoga Duha: njegova majka nije poznala čovjeka, niti
ijedan drugi da kaže da je on otac. I opet on reče: Ona je rodila i nije
rodila. (Od apokrifnog Ezekiela (izgubljeno)) I opet: mala je stvar za tebe
umornim ljudima (lit. Mala je stvar da činite borbu za ljude) Vidite, djevica
će začeti u utrobi. I drugi prorok kaže, časteći Oca: Niti smo čuli njen glas,
niti je babica ušla. (Od Uznesenja Isajiinog, XI.14) Drugi prorok kaže: Rođen
ne od utrobe žene, već sa nebesa dođe on dole. I: Kamen je odsječen bez ruku, i
udarioje sva kraljevstva. I: Kamen koji zidari odbaciše, isti je postao glava
ugaona, i on pozva ga kamenom odabranim, dragim. I opet prorok kaže u pogledu
njega: I gle, videh jednoga kao Sin čovećiji kako dolazi na oblacima. I još O
ljudi Rima, ako znate Pisma proroka, ja bih izložio vam sve: kojim Spisima je
potrebno da ovo bude govoreno u tajni, i da kraljevstvo Božije bude usavršeno.
Ali ove stvari biti će otvorene vama kasnije. Sada se ja okrećem ka tebi,
Simon: učini neku drugu stvar od ovih s kojim si ih obmanjivao, i ja ću dovesti
do ničega kroz mog Gospoda Isusa Hrista. I Simon iščupa njegovu smjelost i
reče: Ako starješina dozvoli (pripremite se i ne odlažite zarad mene).
XXV. Ali starješina je želeo
pokazati pažnje ka oboje, da ne izgleda da čini nepravo. I starješina stavi
napred jednoga od svojih slugu i ovako reče Simonu: Uzmi ovoga čoveka i predaj
ga na smrt. A Petru reče: A ti ga oživi. A ljudima starješina reče: Sada je na
vama da sudite da li su ovo dvoje ljudi prihvatljivi Bogu, onaj koji ubije i
onaj koji oživljava. I odmah Simon progovori u uho mladića i učini ga nijemim,
i on umre.
I dok je tamo počelo
mrmljanje među narodom, jedna od udovica koja je bila hranjena (osvježena) u
Marselovoj kući, stajući iza mnoštva, zaplaka: O Petre, slugo Božji, moj sin je
mrtav, jedini kojeg sam imao. I ljudi učiniše mjesta za nju i odvedoše je
Petru: i ona baci sebe pred njegove noge, govoreći: Imala sam jedinog sina,
koji sa njegovim rukama davao mi je hranu: on me podizao, brinuo se, sada kada
je on mrtav, tko će mi pružiti ruku. Kojoj Petar reče: Idi, sa ovim za
svedočanstvo, i dovedi ovamo svoga sina, da bi oni videli i mogli verovati da
uz pomoć Boga on je dignut, i da ovaj čovek (Simon) može videti i pasti (ili, i
ona kad ga vide, pade). I Petar reče mladiću: Imamo potrebu za nekim mladićima,
i štaviše, od takvih kakve verujemo. I odmah trideset mladića usta, koji su
bili pripravni da je nose ili da donesu njenog sina koji je bio mrtav. I dok
udovica je teško se povraćala sebi, mladići je uzeše, i ona je plakala i
govorila: Gledajte, moj sin, sluga Hristov je poslat tebi: trgajući kosu i
lice. A mladići koji behu dođoše ispitani (Gk. Očito, držali) mladićeve nosnice
da vide da li je uistinu mrtav, i videći da je mrtav uistinu, oni imaše sažaljenja
na staru ženu i rekoše: Ako tako želiš, majko, i imaš pouzdanja u Boga
Petrovog, mi čemo ga uzeti i odnijeti tamo da ga oživimo i povratimo tebi.
XXVI.I kako su oni rekli ove
stvari, starješina (u forumu, Lat.)gledali zdušno na Petra (reče: Šta kažeš ti
Petre) Vidi moj dečak je mrtav, koji je također drag caru, i ja nisam ga
poštedio , iako sa sobom imam druge mladiće, već sam željela radije da učinim
iskušenje tebe i Boga koga propovedaš, da li si istinit, i zato ja sam želio da
ovaj mladić umre. I Petar reče: Bog nije iskušan ni opravdan, O Agripa, već ako
je voljen i umoljen on čuje one koji su vredni. Ali budući sad da moj Bog i
Gospod Isus Krist je kušan među vama, koji je učinio tako velike znakove i čuda
mojim rukama da vas okrene od vaših grehova – sada također na očigled svih vas,
Gospode, na moju riječ, sa moču podigni njega koga Simon je ubio dirajući ga. I
Petar reče gospodaru mladića: Idi, uzmi njegovu desnu ruku, i imati češ ga živa
i da hoda sa tobom. I Agripa starješina potrča i ode mladiću i uze njegovu ruku
i podiže ga. I svo mnoštvo videči zaplaka. Jedan je Bog, jedan je Bog Petrov.
XXVII. U međuvremenu udovičin
sin također bi doveden na krevet od mladića, i ljudi učiniše put za njih i
dovedoše ga Petru. I Petar podiže svoje oči u nebo i raširi svoje ruke i reče:
O sveti Oče tvoga Sina Isusa Hrista, koji si dao nam tvoju moč, da možemo putem
tebe pitati i postići, i prezreti sve šta je u svijetu, i slijediti samo tebe,
koji si viđen od nekoliko i želiš biti znan od mnogih: sijaj oko nas, Gospode,
prosvetli nas, pojavi se, podigni sina od ove stare udovice, koja ne može
pomoći sebi bez njenog sina. I ja, ponavljajući riječi Hrista moga Gospoda,
rekoh ti: Mladiću, ustani i hodaj sa mojom majkom tako dugo koliko možeš
učiniti joj dobro, ti stoga češ služiti mi poslije više vrste, služeći u
udijelu učenjaka (đakona) biskupa (ili, i biskupa). I odmah mrtav čovjek usta, i mnoštvo vidje i
začudi se, i ljudi plakaše: Ti si Bog Spasitelj, ti, Bog Petrov, nevidljivi
Bog, Spasitelj. I oni govoriše među sobom, čudeći se uistinu na moč čovjeka
koji je zvao svoga Gospoda sa rečju, i oni primiše u posvećenje.
XXVIII. Slava o tome se
raširi gradom, tamo dođe majka nekog senatora, i baci se usred ljudi, i pade na
Petrove noge, govoreći: Saznala sam od mojih ljudi da si ti sluga milostivoga
Boga, i dao si njegovu milost svima onima koji žele svetlo. Daj stoga svijetlo
mome sinu, jer ja znam da ti ne zamjeriš nikom, ne okreni se od gospođe koja te
moli. Kojemu Petar reče: Hočeš li ti verovati u moga Boga, kojim tvoj sin će
biti podignut. A majka reče glasno, plačući: Ja verujem, O Petre, Ja verujem! I
svi ljudi plakaše. Daj majci njenog sina. Ali Petar reče: Neka on bude doveden
ovde pred ove. I Petar se okrene narodu i reče: Vi ljudi Rima, ja sam također jedan
od vas, i nosim čovečije telo i grešnik sam, ali sam stekao milost: ne gledaj
stoga na mene kao što sam ja činio mojom moći to što sam učinio, već sa moči
moga Gospoda Isusa Hrista, koji je sudija brz i mrtvih. U njega verujem i njime
sam poslan, i imam pouzdanje kada zovem njega da podignem mrtve. Idite vi zato
također, O ženo, i učini tvoj sin da bude doveden ovamo i da ustane ponovo. I
žena je prošla kroz sredinu ljudi i otišla na ulicu, trčeći, sa velikom
radošću, i verujući u njenim mislima ona dođe u svoju kuću, i uz pomoć njenih
mladih ljudi ona uze ga i dođe na forum. Ona je zapovedila mladićima da stave
kape (znak da su sada slobodni) na njihove glave, i da hodaju pred nosilima, i
sve što je odredila da spali telo njenog sina da bude nošen pred odrom, i kad
Petar vidje on je imao sažaljenje na mrtvim telom i na nju. I ona dođe u
mnoštvo, dok su svi oplakivali je, veliko mnoštvo senatora i gospode slijedilo
je potom, da vide čudesna dela Božija: jer ovaj Nikostratus koji je mrtav je
bio neizmerno plemenit i voljen od senata. I oni dovedoše ga i postaviše pred
Petra. A Petar pozva na mir, i glasno reče: Vi ljudi Rima, neka bude pravedan
sud između mene i Simona, i sudite da li od nas dvoje vjeruje u živoga Boga, on
ili ja. Neka podigne telo koje leži ovde, i verujte u njega kao u anđela
Božijeg. Ali ako on ne može, i ja pozovem moga Boga i povratim sina živa
njegovoj majci, tada verujte da ovaj čovek je vrač i zamejavač, koji vas
zabavlja. I kad svi oni čuše ove stvari, oni mišljaše da je pravo što Petar je
rekao, i oni ohrabrivahu Simona, govoreći: Sada, ako je išta u tebi,pokaži
otvoreno! Ili pređi se, ili češ biti prevladan! (ili, ubijedi nas, ili češ biti
ubijeđen). Zašto stojiš tu još Dođi, počni! Ali Simon, kada on vidje njih sve u
trenu s njim, stajaše mirni, i potom, kada on vidje ljude mirne i gledaju u
njega, Simon zaplaka, govoreći: Vi ljudi Rima, ako vidite da mrtav čovek ustane,
hoćete li izbaciti Petra iz grada. I sav narod reče: Ne samo da čemo ga
izbaciti, već u isti tren mi čemo ga spaliti sa vatrom.
Tada Simon ode do glave
mrtvoga čoveka i stade i triput podiže se (ili reče triput: Podigni se) i
pokaza ljudima da on mrtvac je podigao svoju glavu i pomjerio je, i otvorio
svoje oči i poklonio se malo Simonu. I odmah oni počeše da traže drva i baklje,
s kojim će spaliti Petra. Ali Petar primivši snagu od Hrista, podiže svoj glas
i reče im koji su vikali protiv njega: Sada vidim ja, vi ljudi Rima, da ste vi
– Ja moram reći budale i zaludnici, toliko dugo koliko vaše oči i vaše uši i
vaša srca su slepa. Koliko dugo ćete razumom biti pomračeni da ne budete
začarani, pretpostavljajući da mrtvac je ustao, koji nije podigao sebe. Bilo bi
mi previše, vi ljudi Rima, da šutim i umrem bez reči, i da vas ostavim u
prevarama sveta, ali ja imam kaznu vatre neugasive pred mojim očima. Ako stoga izgleda vam dobro, neka mrtvac
govori, neka ustane ako je živ, neka oslobodi usta vezana, sa svojim rukama,
neka pozove svoju majku, neka kaže vama koji plačete. Zašto plačete pustite ga
da da znak nam rukom. Ako ćete sada videti da je mrtav, i vas opčarate, neka
ovaj čovjek se odvoji od odra, koji vas
je nagovorio da odete od Hrista, i videti ćete da mrtvac je takav kao što ste
ga videli da je donešen ovde.
Ali Agripa starešina nije
dalje imao strpljenja, već odbaci Simona dalje sa vlastitim rukama, i opet
mrtav čovjek je ležao kao ranije. I ljudi behu ljuti, i okrenuti od vradžbine
Simona i počeše da plaču: Poslušaj, O Cezare! Ako sada mrtvi ne ustane, dajte
Simonu da bude spaljen umesto Petra, jer uistinu on nas je zaslepeo. Ali Petar
raširi svoje ruke i reče: O ljudi Rima, imajte strpljenja! Ja ne kažem vama da
ako mladić bude podignut Simon će biti spaljen; jer ako kažem, vi čete učiniti.
Ljudi plakaše: Protiv tvoje volje Petre, mi čemo učiniti. Kojima Petar reče:
Ako nastavite u ovom misleniju mladić neće ustati, jer mi znamo da ne vraćamo
zlo za zlo, već smo spoznali da volimo naše neprijatelje i molimo za naše
progonitelje. Jer ako ovaj čovek se pokaje, biće bolje, jer Bog se neće sečati
zla. Neka dođe, zato, u svetlo Hrista, ali ako ne može, neka uzme deo svoga oca
đavla, ali neka tvoje ruke ne budu uprljane. I kad je tako rekao narodu, on ode
do mladića, i pre nego što ga je podigao, on reće njegovoj majci: Ovo dvoje
ljudi koje si oslobodila u čast tvoga sina, može još služiti njihovomu Bogu
kada on živi, bijući slobodni, jer ja znam da duša nekih je povređena ako vide
tvog sina oživljenog i znaj da ti će biti još u okovima: ali neka nastave svi
slobodno i prime njihovo kao što su ranije, jer tvoj sin će ustati opet, i neka
oni budu s njim. I Petar je gledao dugo na nju, da vidi njene misli. I majka
mladića reče: Šta drugi mogu ja činim također pred starešinom i kažem: koliko
god sam mislila da spalim telo moga sina, neka ga imaju. I Petar reče: Neka
ostaci budu dati udovicama. Tad Petar se radovao u duši i rekao u duhu: O
Gospode koji si milostiv, Isuse Hriste, pokaži se tvome Petru koji te zove kao
što si uvek pokazivao mu milost i ljubaznost, i u prisustvu svih ovih koji su
ostvarili slobodu, da ti postanu tvoje sluge, neka Nikostratus sada ustane. I
Petar dodirnu mladićevu stranu i reče: Ustani. I mladić usta i skide svoju
pogrebnu odeću i sjede i oslobodi usta, i upita za drugu odeću, i on dođe dole
sa odra i reče Petru: Ja molim te, O čoveće Božiji, hajde da idemo ka Hristu
Gospodu koga videh da priča sa mnom, koji me također pokaza tebi i reče ti:
Dovedi ga k meni, jer on je moj. I kad Petar ču ovo od mladića, on je bio
ojačan još više u duši pomoču Gospodnjom, i Petar reče ljudima: Vi ljudi Rima,
je li tako da mrtav je podignut, tako oni razgovaraše, tako oni ustše i hodaše,
i živješe dugo kako Bog je htio. Sada zato, vi koji ste došli zajedno da se
vidite, ako se ne okrenete od svojih zlih puteva, i od svih vaših bogova koji
su urađeni rukama, i od sve nečisti i pohote, primite prijateljstvo sa Hristom,
verujući, da možete steći večan život.
XXIX. I u istome času oni ga obožavaše kao
Boga,padajući na njegove noge, i bolesne koje su imali kući, kako bi ih
izlečio.
Ali starešine videći tako
veliko mnoštvo koje čeka na Petra, pokazaše Petru da se on treba povući: i
Petar je rekao ljudima da dođu u Marselovu kuću. Ali majka mladića je molila
Petra da uđe u njenu kuću. Ali Petar je ugovorio da će biti sa Marselom na Gospodnji
Dan, da vidi udovice kako Marsel je obećao, da služi njima sa njegovim
vlastitim rukama. Dečak stoga koji je ustao ponovo reče: Ja ne odlazim od
Petra. A njegova majka, zadovoljna i vesela, ode u njenu vlastitu kuću. I u
slijedeći dan nakon subote ona dođe do Marselove kuće noseći Petru dve hiljade
komada zlata, govoreći Petru: Podijeli ovo između djevica Hristovih koje služe
njemu. Ali dečak koji je ustao iz mrtvih, kada vidje da on nije dao ništa
nikome, ode kući i otvori presu i sam prinese hiljadu komada zlata, govoreći
Petru: Gle, Ja također koji sam podignut, nudim dvostruki prinos, i sam također
od ovoga dana unapred kao govoreći žrtvu ka Bogu.
Ovde počinje izvorni grčki
tekst kako je sačuvan u jednome od naša dva rukopisa (onaj u Gori Atos). Drugi
(Patmos) rukopis počinje, kao i verzije, na glavi xxxiii. Grčki i ne Latinski
se slijedi u prevodu.
XXX. A u Gospodnji dan kako
je Petar razgovarao sa braćom i ohrabrivao ih u vjeru Hristovu, tamo bi
prisutni mnogi od senata i mnogi vitezovi i bogate žene i gospođe, i bijući
utvrđene u vjeri, jedna žena koja bi tamo, neizmerno bogata, koja se prezivala
Hrise zarad svakog posuđa njenog je bilo od zlata – od njenog rođenja ona nikad
nije koristila posuđe od srebra ili stakla, već zlatno jedino – reče Petru, ti
slugo Božiji, onaj koga zoveš Bogom pojavio mi se u snu i rekao: Hriso, otidi
Petru mome slugu odnesi deset hiljada komada u zlatu, jer ti duguješ ih njemu.
Ja sam ih stoga donijela, bojeći se da neka šteta bude mi urađena od njega koji
mi se pojavio, koji također je otišao u nebo. I tako govoreći, ona položi novac
i ode. A Petar videći to uzveliča Gospoda, jer oni koji behu u potrebi da budu
osveženi. Neki, stoga, od njih koji behu tamo rekoše mu: Petre, nisi li učinio
zlo što si primio novac od nje jer ona je zlo govorila širom Rima za preljubu,
i jer ona drži ne jednoga muža, da, ona čak ima posla sa mladim ljudima njene
kuće. Ne budi stoga dioničar za stolom Hrise, već daj to što je došlo od nje
bude joj vraćeno. Ali Petar čuvši smijao se i rekao braći: Šta ova žena je u
ostatku njenog životnog puta, Ja ne znam, ali u tome što sam primio novac,
nisam učinio ludo, jer ona je platila kao dužnik Hristu, i dala ga je slugama
Hristovim, jer on sam je pribavio za njih.
XXXI. I oni donesoše k njemu
također bolesne u subotu, moleći da ih on povrati od njihovih bolesti. I mnogi
behu izlečeni koji behu bolesni od uzetosti, i od gihta, i groznice, i svake
bolesti tijela oni behu izlečeni, verujući u ime Isusa Hrista, i mnogi behu
dodani svaki dan ka milosti Gospodnjoj.
Ali Simon čarobnjak, nakon
nekoliko dana što je prošlo, obećao je mnoštvu da će osuditi Petra da on nije
verovao u istinitoga Boga već da je bio prevaren. I kad on učini mnoga lažna
čuda, oni koji behu čvrsti u vjeri ismijavali su ga. Jer u prostorijama za
jedenje on je učinio da neki duhovi uđu, koji behu samo pojava, a nisu
postojali uistinu. I šta više da kažem iako je često bio osuđen za vračanje, on
je učinio hrome ljude da izgledaju kao celi za kratko, slijepi također, i jednom
on je učinio mnoge mrtve da ožive i kreću se, i on je sa Nikostratusom (Gk.
Stratonikus). Ali Petar slijedio ga je svukud i optuživao ga stalno
prolaznicima, i kad je on sada učinio tužni izraz i bio je ismijan od ljudi
Rima i nisu verovali jer on nikad nije uspeo u stvarima koje je obećao izvesti,
bijući u takvoj nevolji na kraju on im reče: Ljudi Rima, vi mislite sad da
Petar me je nadvladao, kao močniji, i držite više pažnje do njega, vi ste
prevareni. Jer sutra ja ću vas napustiti, bezbožni i neverni kakvi ste, i
uzletjeti Bogu čija Moč Ja sam, premda sam postao slab. U tomu, stoga, vi ste
pali, Ja sam Onaj koji stoji, i ja ću ići gore mome Ocu i reći mu: Ja također,
tvoj sin koji stoji, željeli su da me povuku dole, ali ja nisam pristao s njima,
vratio sam se ka sebi.
XXXII. I već sutra veliko mnoštvo se sakupi na
Svetome Putu da ga vide kako leti, I Petar dođe do mesta, videći viziju (ili,
vidio je očima), da bi ga osudio u ovomu također, jer kad Simon je ušao u Rim,
on je zaprepastio mnoštvo leteći: ali Petar koji ga je osuđivao nije još živeo
u Rimu: koji grad on je tako zamejavao prividom, tako da su neki odnošeni s
njim (začuđeni nanjega).
I kad ovaj čovek stojeći na
visokom mestu ugleda Petra i poče da govori: Petre, u ovo vreme kad ja uzađen
gore pred svim ovim ljudima koji me gledaju, Ja ti kažem: Ako tvoj Bog može,
koga židovi staviše na smrt, i kamenovaše te koji si odabran od njega. Jer ja,
kada uzletim,ću pokazati se svom ovom mnoštvu, tko sam. I gle kad je on bio
podignut, i sve ga gledaše kako su uzdiže iznad celog Rima i hramova tamošnjih
i planina,vjeri pogledaše prema Petru. A Petar videći neobičnost prizora zavapi
Gospodu Isusu Hristu: Ako pretrpiš ovoga čoveka da izvrši to što je naumio,
sada će svi oni koji su verovali u tebe biti suprotstavljeni, i znakovi i čuda
koja si ti dao im kroza mene oni neće verovati: požuri s tvojom milošću, O
Gospode, i neka on padne sa visine i bude oduzet, i neka ne umre već bude
doveden do ništavila, i slomi njegovu nogu u tri mesta. I on pade sa visine i
slomi svoju nogu na tri mesta. Tad svaki čovek baci kamenje na njega i odoše
kući, i otad verovaše Petru.
Ali jedan od prijatelja
Simonovih dođe brzo putem (stigavši sa puta), Gamelus po imenu, od koga Simon
je primio mnogo novca, imajući grkinju za ženu, i vidje ga da je on slomio
svoju nogu, i reče: O Simon, ako Moč Božija je razbijena u komade, neće li taj
Bog čija Moč si ti, sam oslepeti Gamelusa zato potrči i slijedi Petra, govoreći
mu: Ja bih također htio biti od onih koji veruju u Krista. A Petar reče: Ima li
ikoga ko te mrzi, moj brate dođi i sedi sa nama.
Ali Simon u svojoj nevolji
nađeneke da ga odnesu po noći na krevet od Rima u Arisiju, i on bi tamo za
vreme, i bi donesen otamo u Terasinu jednomu Kastoru koji je bio proteran iz
Rima pod optužbom vračanja. I tamo je on bolno posiječen (Lat. Od dvoje
liječnika), i tako Simon anđel Satane dođe do svoga kraja.
(Ovde Mučeništvo počinje u
Patmos rukopisu i verzijama.)
XXXIII. A Petar je bio u Rimu
radujući se u Gospodu sa braćom, i dajući hvale noću i danju za mnoštvo koje je
dolazilo dnevno do svetoga imena milošću Gospodnjom. I tamo su bili sakupljeni također kod Petra priležnice
Agripe starješine, četvoro njih, Agripina i Nicaria i Eufemia i Doris, i one,
čuvši reč u pogledu časnosti i sva proroštva Gospodnja, behu udarene u njihovim
dušama, i složile su se da ostanu čiste od kreveta Agripe behu uznemirene od njega.
A Agripa je bio zbunjen i
tugovao zarad njih – a on volio ih je veoma,- on je gledao i slao ljude
privatno da vidi kamo su otišle, i nađe da su otišle ka Petru. On reče stoga
njima kada se vratiše: Da hrišćan ih je naučio da nemaju odnosa sa mnom: znajte
da ja ću vas uništiti i spaliti njega živa. One, tad, pripravne da pretrpe sve
načine zla od Agripine ruke, da bi jedino izbegle strast ljubavi, bijući
ojačane moču Isusovom.
XXXIV. I neka žena koje je
bila neizmerno lepa, žena od Albinusa, Cezarovog prijatelja, po imeno Hantipa,
dođe, ona također, ka Petru, sa ostalim gospođama, i povuče se, ona također, od
Albinusa. On stoga bijući ljut, i voleći Hantipu, i čudeći se da ona nije htela
spavati čak na istome krevetu sa njim, bijesnio je kao divlja zver i htio je
pogubiti Petra, jer znao je da je on uzrok od odvajanja nje iz kreveta. Mnoge
druge žene također, voleći riječ časnosti, odvojiše se od svojih muževa, jer su
željele da obožavaju Boga u trezvenosti i čistoti. I dok je bila velika nevolja
u Rimu, Albinus učini znanim svoje stanje Agripi, rekavši mu: Ili me ti osveti
od Petra koji je povukao moju ženu, ili ću ja osvetiti se. A Agripa reče: ja
sam pretrpio isto od njegove ruke, jer je privukao moje naložnice. I Albinus mu
reče: Zašto onda čekaš, Agripa hajde da ga nađemo i usmrtimo kao sudionika u
čudnim poslovima, da imamo opet naše žene, i osvetimo ih također one koji ne
mogu da ga usmrte, čije žene također je odvojio od njih.
XXXV. I dok su oni razmatrali
ove stvari, Hantipe sazna za naum njenog muža sa Agripom i posla i pokaza
Petru, da bi on mogao otići iz Rima. I ostala braća, zajedno sa Marselom, moliše
ga da ode. Ali Petar im reče: Hočemo li biti bjegunci, braćo i oni mu rekoše:
Ne, ali da bi ti još mogao služiti Gospodu. I on posluša glas braće i izađe
sam, govoreći: Neka nitko od vas ide sa mnom, već ja ću ići sam, menjajući svoj
izgled. I kako je on otišao iz grada, on vidje Gospoda da ulazi u Rim. I kad ga
vidje, on reče: Gospode, gde ideš tako (ili ovde). A Gospod reče mu: Ja idem u
Rim da budem raspet. A Petar mu reče: Gospodine, hočeš li biti raspet ponovo.
On mu reče: Da, Petre, Biti ću razapet ponovo. I Petar dođe sebi i videći
Gospoda kako se uzdiže u nebesa, on se vrati u Rim, radujući se i slaveći
Gospoda, za što je rekao: Biti ću raspet, što je trebalo snaći Petra.
XXXVI. On ode gore opet do
braće, i reče im šta je vidio njega: i oni tugovahu u duši, plačući i govoreći:
Mi molimo te, Petre, misli o nama da smo mladi. A Petar im reče: Ako je
Gospodareva volja, i ako će biti, iako ako mi nećemo, ali za vas, Gospod je
močan da vas utvrdi u veri, i naći će vas tamo i učiniti da se raširite svukud,
koga on sam je posadio, da bi vi također sadili druge kroz njega. Ali Ja,
toliko dugo kao Gospodin će da ja budem u tijelu, ne odupirem se, i opet ako on
uzme me sebi ja ću se radovati i biti zadovoljan.
I dok Petar je tako govorio,
i sva braća plakala, eto vojnika četiri uzeše ga i odvedoše do Agripe. I on u
njegovoj ludosti (bolesti) zapovedi mu da bude razapet pod optužbom bezbožnosti.
Celo mnoštvo braće stoga je
trčalo, i bogati i siromašni, siročad i udovice, slabi i jaki, želeći da vide i
spasu Petra, dok su ljudi vikali u glas, i nisu mogli umučati: Šta krivo je
Petar učinio, O Agripa. U čemu te je povredio reci Rimljanima! A drugi rekoše:
Mi se bojimo ukoliko ovaj čovek umre, njegov Gospodar će nas uništiti.
I Petar kada je došao do
mesta utišanog naroda reče: Vi ljudi koji ste vojnici Hrista! Vi ljudi koji se
nadate u Hrista! Sjetite se znakova i čuda koje ste videli izvedeni na memi,
sječajte se sažaljenja Božijeg, koliko izlečenja on je učinio za vas. Čekajte
na njega koji dolazi i nagraditi će svakoga čovjeka prema njegovim delima. I
sada ne budite ljuti protiv Agripe, jer on je sluga dela njegova oca. A ovo
dolazi da se dogodi u svim događajima, jer Gospodin je javio mi šta će se
dogoditi. Ali zašto odlažem i ne približim se krstu.
XXXVII. I prišavši i stojeći
do križa on poče da govori: O ime križa, ti skrivena tajno! O milosti
neizreciva koja je izgovorena u ime krsta! O prirodo čovećija, koja ne može
biti odvojena od Boga! O ljubavi prijateljstvu neizrecivom i neodvojivom, koje
ne može se pokazatinečistim usnama! Sada te hvatam, Ja koji sam na kraju moga
izbavljenja odavde (ili, moga dolaska tamo). Ja objavljujem te, šta si ti, neću
šutjeti o tajni krsta koja od davnina je zatvorena i skrivena od moje duše.
Neka krst ti ne bude onima koji se nadaju u Krista, ovo što se pojavljuje, jer
je druga stvar, različita od one koja se pojavljuje, čak strast koja je prema
toj od Krista. I sad iznad svega, jer vi koji možete čuti možete čuti od mene,
da sam na poslednjem i konačnom času moga života, poslušajte: Odvojte svoje
duše od svake stvari koja je na čulima, i od svake stvari koja se pojavljuje, a
ne postoji uistinu. Oslepite svoje oči, zatvorite uši, odbacite radnje koje se
vide, i spoznati ćete to što zaokuplja Hrista, i celu tajnu vašega spasenja, i
neka ovoliko vam bude rečeno vama koji čujete, kao da nije govoreno. Ali sada
je vreme za tebe, Petre, da predaš svoje telo onima koji ga uzimaju. Primi ga
zato, ti kojemu pripada. Ja molim vas krvnici, razapnite me ovako, sa glavom
dole i ne drugačije, i razlog zašto, ja ću reči onima koji čuju.
XXXVIII. I kad su obesili ga na način kako je želeo, on
poče opet da govori: Vi ljudi kojima pripada da čujete, poslušajte šta ću vam
reći u ovo posebno vreme dok visim ovde. Spoznajte tajnu prirode, i početak
svih stvari, šta je bilo. Jer prvi čovek, čiju sličnost ja nosim u svojoj pojavi
(ili, od naroda kojemu sam sličan), pada (je rođena) glava dole, i pokaza način
rođenja kakav nije bio dosad: jer bio je mrtav, nemajući pokreta. On , potom,
bijući skinut, koji takođe baci svoje prvo stanje na zemlju . utvrdi celo ovo
stanje svih stvari, bijući obešen na sliku stvaranja gde on stvori stvari desne
ruke u levu ruku i leve ruke u desnu ruku, i promeni sve znakove prirode, tako
da dovede sve te stvari koje nisu bile lijepe da budu lijepe, i one koje behu
uistinu zle, da budu dobre. U pogledu čega Gospod reče u tajni: Ukoliko učinite
stvari desne ruke kao one u levoj, i one u levoj kao one u desnoj, i one koje
su gore kao one dole, i one koje su iza kao one koje su ispred, nećete imati
znanja kraljevstva.
Ova misao, stoga, ja vam
objavih, i oblik u kojemu me vi vidite da visim je prikazanje toga čovjeka koji
se prvi rodio. Vi zato, moji voljeni, i vi koji čujete me i koji ćete čuti,
treba da prestanete od prijašnjeg grešenja i povratite se. Jer je ispravno
popeti se nakrst Hristov, koji je riječ razapeta, jedan i jedini, za koji duh
govori: Jer šta drugo je Krist, već riječ, glas Boga. Tako da riječ je
podignuta greda na kojoj ja sam razapet. A glas je ono što je prelazi, priroda
čovjeka. A klinovi koji drže ukršteno drvo je uspravno usred toga je razgovor i
pokajanje čovjeka.
XXXIX. Sad dok si dao znanju
i otkrio ove stvari meni, O riječi života, zvan sad od mene drvetom (ili, riječ
zvana od mene drvetom života), ja dajem ti hvale, ne sa ovim usnama koje su
prikovane na krst, niti sa ovim jezikom sa kojim istina i laž izlaze, niti ovom
rečju koja izlazi umiječem čija priroda je materijalna, već sa takvim glasom ja
dajem ti hvalu, O Kralju, koje je primljeno (razumljeno) u tišini, što nije
čulo se otvoreno, što proizilazi ne iz organa tijela, što ne ide u uši tijela,
što nije čuto od pokvarene tvari, koja ne postoji u svijetu, niti je poslana na
zemlju, niti piše u knjigama, koje su posed jednoga i ne drugoga: ali sa ovim,
O Isuse Hriste, ja ti dajem zahvalu, sa tišinom glasa, kojom duh koji je u meni
voli te, govori ti, vidi te, i moli te. Ti si opažen od duha samo, ti si meni
otac, ti moja majka, ti moj brat, ti moj prijatelj, ti moj zaštitnik, ti moj
upravitelj, ti si sve i sve je u tebi, i ti si, i nema ništa drugo što je osim
tebe.
Njemu stoga i vi, braćo,
pribjegnite, i ako uvidite da u njemu samome vi postojite, ostvariti ćete te
stvari od kojih on vam kaže: 'koje niti oko je vidjelo niti uho čulo, niti su
oni ušli u srca ljudi.' Mi pitamo, stoga, za ono što si ti obečao da ćeš nam
dati, O ti čisti Isuse. Mi slavimo te, mi ti dajemo hvalu, mi priznajemo tebi,
veličajući te, čak mi ljudi koji smo još bez snage, jer ti si Bog sam, i niko
drugi, komu je slava sada u veke vekova. Amen.
XL. I kada mnoštvo koje je
stajalo je izgovorilo Amen sa velikim glasom, zajedno sa Amen, Petar preda duh
Gospodu.
I Marsel ne pitajući
dopuštenje od ikoga, jer nije bilo moguće, jer on vide da Petar je predao duh,
skide ga sa križa sa vlastitim rukama i opra ga u mleku i vinu, i odsječe
lijepih sedam mina (mjera) mastike, i smirne i aloje i indijski list drugih
pedeset, i namirisa (namaza) njegovo telo i ispuni sanduk od mramora velike
cijene sa Atikovim medom i položi u svoju vlastitu grobnicu.
Ali Petar po noći pojavi se
Marselu i reče: Marsele, jesi li čuo da je Gospod rekao: Neka mrtav bude
sahranjen na svoje vlastite mrtvace. I kad Marsel reče: Da, Petar mu reče: To,
tad što si potrošio na mrtvoga, ti si izgubio, jer ti bijući živ kao mrtvac si
mario za mrtvaca. I Marsel se probudi i reče braći o pojavljivanju Petra, i on
je bio sa njima koji behu utvrđeni u veri Hrista od Petra, on sam bijući
također utvrđen još više do dolaska Pavla u Rim.
XLI. (Ovo poslednje poglavlje,
i poslednja rečenica od XL, su misli Vouauksa da budu dodatak od autora glava
i-iii, drugim rečima od sakupljača grčkog izvornika Verćelskih Dela.)
Ali Nero, saznavši potom da
Petar je napustio život, krivio je starješinu Agripu, jer je stavljen na smrt
bez njegova znanja, jer on je želio da kazni ga bolno i velikom mukom, jer
Petar je učinio učenicima neke od njih koji su mu služili, i uzrokovao je da
oni odu od njega, tako da on je bio gnjevan i za dug period nije govorio sa
Agripom, jer je tražio da uništi sve njih koji su bili učinjeni učenicima
Petra. I on je gledao po noći jednoga koji ga je bičevao i rekao mu: Nero, ti
ne možeš sada progoniti niti uništiti sluge Hrista, uzdrži stoga svoje ruke od
njih. I tako Nero, bijući uveliko uplašen od takve vizije, uzdržao se od
ozleđivanja učenika u vreme kada Petar je napustio život.
I nadalje braća su se
radovala sa jednom mišlju i uzvikujući u Gospodu, veličajući Boga i Spasitelja
(Oca) našega Gospoda Isusa Hrista sa Svetim Duhom, komu je slava, svijeta bez
kraja. Amen.