Prvo Evanđelje o
detinstvu Isusa Hrista
Petovekovni
sastav Tominih tekstova - Evandjelje detinstva
iz "The
Apocraphal Books of the New Testament", 1901
GLAVA 1
Sledeći izveštaj
nalazimo u knjizi Josifa visokog sveštenika, zvanog po nekima Kajafas: 2 On
navodi, da Isus je govorio čak kad je bio u kolijevki, i rekao je svojoj majci:
3 Marija, Ja sam
Isus Sin Božij, ta reč koju si iznela prema objavi anđela Gabriela tebi, i moj
otac me je poslao zarad spasenja svijeta. 4 U tri stotine i devetoj godini ere
Aleksandra, Augustus je izdao naredbu da sve osobe trebaju biti oporezovane u
njihovoj vlastitoj zemlji. 5 Josif stoga ustane, i sa Marijom njegovom suprugom
ode ka Jerusalemu, i potom dođe u Vitlejem, da on i njegova porodica budu
oporezovani u gradu njihovih otaca. 6 I kad dođoše do pećine, Marija je
priznala Josifu da njeno vreme porođaja je došlo, i ona nije mogla da ide u
grad, i reče, Hajdemo u pećinu. 7 U to vreme sunce je bilo na zalasku. 8 Ali
Josif je požurio dalje, kako bi doveo babicu, i kad vidje staru hebrejku ženu
koja je bila u Jerusalimu, on reče njoj, Molim dođi ovamo, dobra ženo, i idi u
tu pećinu, i tamo češ vidjeti ženu spremnu da rodi. 9 Bilo je nakon zalaska
sunca, kad stara žena i Josif sa njom dođoše do pećine, i oni oboje uđoše u nju.
10 I gle, bila je ispšunjena sa svetlom, večim od svetla svetiljki i svijeći,
veće od svetlosti samoga sunca. 11 Dijete bi tad umotano u povoje, i dojeći
grudi svoje majke svete Marije. 12 Kad oni oboje videše svetlo, behu iznenađeni,
stara žena upita svetu Mariju, Jesi li ti majka ovoga deteta? 13 Sveta Marija
odgovori, Ona je. 14 Na šta stara žena odgovori, Ti si drugačija od svih drugih
žena. 15 Sveta Marija odgovori, Kako nema nijednog deteta kao što je moj sin,
tako nema ni žene koja je kao njegova majka. 16 Stara žena odgovori i reče, O
moja Gospođo, Ja sam došla ovamo da ostvarim večnu nagradu. 17 Tad naša Gospa,
Sveta Marija reče joj, Položi svoju ruku na dete, koje, kad je ona bila gotova,
ona posta cela. 18 I kako je izlazila, ona reče, Od sada nadalje, sve dane moga
života, ja ću gledati na i biti sluga ovoga deteta. 19 Nakon ovog, kad pastiri
dođoše, i napraviše vatru i behu se neizmerno radovali, nebeska sila pojavi se
njima, slaveći i obožavajući svevišnjeg Boga. 20 I kao pastiri bavili smo se
istim poslom, pećina u to vreme izgledala jre kao slavan hram, jer i jezici
anđela i ljudi udružiše se da obožavaju i veličaju Boga, zarad rođenja Gospoda
Hrista. 21 A kad stara žena hebrejka vidje ta očita čuda, ona dade slavu Bogu,
i reče, Ja zahvaljujem ti, O Bože, tebi Bože Izraela, jer moje oči su videle
rođenje Spasitelja svijeta.
GLAVA II
I kad je vreme
obrezanja došlo, naime, osmi dan, u koji zakon zapoveda deca da se obrežu, oni
obrezaše ga u pećini. 2 I stara hebrejka žena uze kožicu (drugi kažu da je
uzela pupčanu vrpcu), i sačuvala je u gipsanoj kutiji od starog ulja narda. 3 A
ona je imala sina koji je bio ljekar, komu ona reče, Pazi da ne prodaš ovu
gipsanu kutiju od ulja narda, iako bi trebao, ponuditi tri stotine novčića za
njega. 4 A to je ta gipsana kutija koju Marija grešna je nabavila, i posula
ulje na glavu i noge Gospoda Isusa Hrista, i obrisala sa kosom svoje glave. 5
Tad nakon deset dana oni dovedoše ga u Jerusalem, i u četrdeseti dan od
njegovog rođenja oni predstaviše ga u hramu pred Gospodom, čineći propisne
prinose za njega, prema uvjetima zakona Mojsija, naime, da svaki muški koji
otvara utrobu bude zvan svetim Bogu. 6 U to vreme stari Simeon vie ga kako sija
kao stup svjetla, kao Sv. Marija Devica, njegova majka, nosila ga je u rukama,
i bio je ispunjen največom radošću u pogledu. 7 I anđeli stajaše oko njega,
obožavajući ga, kao kraljevi stražari stajaše oko njega. 8 Tad Simeon idući
blizu Sv. Marije, i pružajući svoju ruku prema njoj, reče Gospodu Kristu, Sad,
O moj Gospodine, tvoj sluga odlazi u miru, prema tvojoj riječi. 9 Jer moje oči
su videle tvoju milost, koju si pripravio zarad spasenja naroda, svjetlost svim
ljudima, i slava tvoga naroda Izraela. 10 Hana proročica bi također prisutna, i
prišavši, ona dade slavu Bogu, i proslavi sreću Marije.
GLAVA III
I dogodilo se,
kad je Gospod Isus bio rođen u Betlehemu, gradu Judeje u vreme Heroda kralja,
mudri ljudi dođoše sa istoka u Jerusalim, prema proroštvu Zaratustre, noseći sa
njima darove, naime, zlato, tamjan i smirnu, i pokloniše se i prinesoše mu
njihove darove. 2 Tad Gospa Marija uze jedno od njegovih povoja u kojem dete bi
umotano i dade im umjesto blagoslova, koji oni primiše od nje kao
najplemenitiji dar. 3 I u isto vreme pojavi se njima anđeo u obliku te zvezde
koja je ranije bila njihov vodić u njihovom putovanju; svjetlo koje su
slijedili dok su se vratili u njihovu vlastitu zemlju.
4 Na njihovom
povratku njihovi kraljevi i prinčevi dođoše do njih ispitujući, Šta su videli i
učinili? Koja vrsta putovanja i povratka su imali? Koje drštvo su imalu usput?
5Ali oni daše povoje koje sv. Marija im je dala, zarad čega su držali praznik.
6 I imajući, prema običaju u niihovoj zemlji, učiniše vatru, i obožavaše je. 7
I vacajući povoje u nju, vatra ih uze, i zadrža. 8 I kad je vatra se ugasila,
oni uzeše povoje čitave, tako da ih vatra nije takla. 9 Tad oni počeše da ih
ljube, i staviše na svoje glave i
njihove oči, govoreći, Ovo je izvjesno bez sumnje istina, i uistinu je
iznenađujuče da vatra ga nije spalila . 10 Tad oni uzeše ga, i sa največim
poštovanjem položiše među svoje blago.
GLAVA IV
A Herod, videći
da su mudraci odgodili, i nisu se vratili njemu, pozva sveštenike i mudrace i
reče, Recite mi u kojem mjestu Krist (Pomazanik) treba biti rođen? 2 I kad oni
odgovoriše, u Vitlejemu, gradu Jude, on poče da smišlja u svojim mislima smrt
Gospoda Isusa Hrista. 3 Ali anđeo Gospodnji se pojavi Josifu u snu i reče,
Ustani, uzmi dete i njegovu majku, i idi u Egipat, ubrzo kako pijetao zakukuriče.
Tako on usta, i ode.
4 I kako je on
namišljao u sebi o svom putu , jutro dođe na njega. 5 U dužini puta pojasevi
sedla se slomiše. 6 I kad je prišao velikom gradu, u kojem je bio idol, kojemu
drugi idol i bogovi Egipta donesoše njihove žrtve i obećanja. 7 I tamo bi idol
kojemu je služio sveštenik, i kako često je Satana govorio kroz idola, u
pogledu stvari on reče stanovnicima Egipta i tim zemljama. 8 Ovaj sveštenik je
imao sina tri godine stara, koji je bio obuzet sa velikim mnoštvom đavola koji
su izgovarali mnoge čudne stvari i kad đavo ga obuze on je hodao gol sa odećom
poderanom, bacajući kamenje na one koji ga vide. 9 Blizu tog idola bilo je
svratište grada, u koje kad Josif i sv. Marija su došli, i svratili se u to
boravište, svi stanovnici grada behu zapanjeni. 10 I svi sudije i sveštenici
idola sakupiše se pred idolom, i upitaše tamo, govoreći. Šta znači sve ovo
zaprepaštenje i strah koji je pao na
zemlju? 11 Idol im odgovori, Nepoznati Bog je došao ovamo, koji je istiniti
Bog, niti ima ijednoga pored njega, koji je vredan božanskog obožavanja, jer on
je uistinu Sin Božji. 12 U slavi njegovoj ova zemlja je drhtala, i na njegov
dolazak je pod pometnjom i zbunjenosti, i mi sami se bojimo od veličine njegove
moči. 13 I u isti trenutak ovaj idol pade dole, i na njegov pad svi stanovnici
Egipta, pored drugih, otrčaše zajedno.
14 Ali sin
sveštenika, kad ovaj uobičajen nered dođe na njega, idući u svratište, nađe
tamo Josifa i sv. Mariju, koje svi ostali ostaviše i zaboraviše . 15 I kad
Gospa Sv. Marija opra povoje Gospoda Isusa, i objesi ih da se suši na stubu,
dečak obuzet sa đavolom uze jednu od njih, i stavi na svoju glavu. 16 I odmah
đavo poče da izlazi iz njegovih usta, i da odlazi u obliku vrane i zmije. 17 Od
toga vremena dečak bi izlečen moči Gospoda Krista, i on poče da peva slave i
daje hvale Gospodu koji ga izleči. 18 Kad njegov otac vide ga povraćenog u
prijašnje stanje zdravlja, on reče, Moj sine, šta ti se dogodilo, i na koji
način si ti izliječen? 19 Sin odgovori, Kad đavoli me obuzeše, ja odoh u
svratište i tamo nađoh vrlo lijepu ženu sa dečakom, čije povoje je upravo
oprala, i objesila o stub. 20 Jedan od tih uzeh, i stavih na glavu, i odmah
đavoli napustiše me, bježeći. 21 Na ovo otac neizmerno se radovao, i rekao, Moj
sine, možda ovaj dečak je sin živoga Boga, koji učini nebesa i zemlju. 22 Jer
uskoro kako on dođe među nas, idol bi razbijen i svi bogovi padoše, i behu
uništeni večom moči. 23 Tad bi ispunjeno proročanstvo koje kaže, Iz Egipta Ja
pozvah moga sina.
GLAVA V
A Josif i Marija,
kad su čuli da idol je pao i uništen behu obuhvačeni strahom i drhtaše, i
rekoše, Kad mi besmo u zemlji Izrael, Herod, namjeravajući da ubije Isusa, ubio
je zarad toga djecu Betlehema i susjedstva. 2 I nema sumnje da egipćani ako dođu
i čuju da ovaj idol je slomljen i pao, će spaliti nas vatrom. 3 Oni odoše zato
u tajno mjesto razbojnika, koji su pljačkali putnike koji su prolazili, njihova
kola i njihovu odeću, i odnosili ih dalje vezane. 4 Ovi lopovi na njihov
dolazak čuli su veliki glas, kao glas kralja sa velikom vojskom i mnoge konje,
i trube koje se čuju na svom odlasku od vlastita grada na što behu toliko
uplašeni tako da su ostavili plijen iza njih, i pobjegli u žurbi. 5 Kad su ovi
zatvorenici ustali, i oslobodili jedan drugomu okove, i svaki uzevši svoju
torbu, oni odoše, i videše Josifa i Mariju kako idu prema njima, i pitaše, Gde
je taj kralj, na čiji zvuk razbojnici
čuše i ostaviše nas, tako da smo izašli sad sigurni? 6 Josif odgovori,
On će doći nakon nas.
GLAVA VI
Oni odoše u drugi
grad gde je bila žena obuzeta đavolom, i kojoj Satana, taj prokleti odmetnik,
je uzeo je svojim boravištem. 2 Jedne noći, kad je ona otišla da donese vode,
nije mogla izdržati svoju odeću na sebi, niti biti u ijednoj kući, već koliko
su je često vezali lancima ili užadima, ona ih je lomila, i odilazila u pusta
mesta, i nekad stajala gde se putevi ukrštaju, i u crkvenim dvorištima, bi
bacala kamenje na ljude. 3 Kad Sv. Marija vidje ovu ženu, ona se sažali na nju,
pri čemu Satana je ostavi, i pobegne u obliku mladića, govoreći, Jao meni,
zarad tebe, Marija i tvog sina. 4 Tako žena bi izbavljena od njenih muka, ali
uvidjeći sebe golom, ona je pocrvenila, i izbegavala da vidi ijednog čoveka, i
stavljajući na sebe odeću, ode kući, i dade prikaz svog slučaja svome ocu i
drugima, koji, kako su bili najodabraniji grada, zabavljali su Sv. Mariju i
Josifa sa najvećim uvažavanjem. 5 Sledeće jutro budući da je primila dovoljno opskrbe
zalihama za put, oni odoše od njih, i oko večera dana stigoše u drugi grad, gde
vjenčanje je bilo obilježavano, ali umiječem Satane i radom nekih vračara,
mlada je postala nijema, tako da nije mogla otvoriti usta. 6 Ali kad ova nijema
mlada vidje Gospu Sv. Mariju kako ulazi u grad, i nosi Gospodina Hrista u
njenim rukama, ona raširi njene ruke Gospodu Hristu i uze ga u njene ruke, i
blisko grlila ga, često ljubeći, stalno pokrečući ga i stiskajući ga uza svoje
tijelo. 7 Odmah žica njenog jezika bi odpuštena, i njene uši behu otvorene, i
ona poče da peva slave Bogu, koji ju je povratio. 8 I tamo bi velika radost
među stanovnicima grada te noći, koji su mislili da Bog i njegovi anđeli su
sišli dole među njih.
9 U ovomu mestu
oni ostaše tri dana, srečući se sa največim uvažavanjem i najsjajnijom zabavom.
10 I bijući namješteni od ljudi sa namirnicama za put, oni odoše i uđoše u
drugi grad, u kojem oni behu namjereni da stanuju, jer bilo je slavno mesto. 11
Bila je u tom gradu gospođa, koja, kako je išla dole jedan dan do rijeke da se
kupa, gle prokleti Satana skoči na nju u obliku zmije, 12 I omota se oko njenog
stomaka, i svake noći ležaše na njoj. 13 Ova žena videći Gospu Sv. Mariju, i
Gospoda Hrista deteta u naručju,pitala je Gospo Sv.Mariju, da bi ona dala njoj
dete da ga poljubi, i nosi u rukama. 14 Kad je ona pristala, i kako je žena
pomerila dete, Satana je ostavi, i uteče, niti je žena potom ikad videla ga. 15
Nakon toga svi susjedi hvalili su Svemočnoga Boga, i žena ih je nagradila
obilnim dobročinstvom. 16 Sutradan ista žena donese mirisne vode da okupa
Gospoda Isusa, i kad ga je okupala, ona sačuva vodu. 17 I bila je devojka tamo,
čije telo je bilo belo sa gubom, koja bijući poprskana sa ovom vodom , i
okupana, bi odmah očišćena od njene gube. 18 Ljudi stoga rekoše Bez sumnje
Josif i Marija, i taj dečak su Bogovi, jer oni ne sliče smrtnicima. 19 I kad su
oni bili spremni da idu dalje, devojka, koja je bila u nevolji sa gubom, dođe i
željela je da oni joj dopuste da ide sa njima, i oni pristaše, i devojka je
išla sa njima dok nisu došli do grada, u kojem je bila palača velikog kralja, i
čija kuća nije bila daleko od svratišta. 20 Ovde su oni ostali, i kad devojka
ode jednog dana do prinčeve žene, i nađe je u tužnom i žalosnom stanju, ona
upita za razlog njenih suza. 21 Ona odgovori, Ne čudi se mojim jecajima, jer ja
sam pod velikom nesrećom, o kojoj ne smem nikome pričati. 22 Ali, reče devojka,
ako mi veruješ sa svojom osobnom tugom, možda ti nađem lijek za to. 23 Ti,
stoga, reče prinčeva žena, češ čuvati tajnu, i nečeš je otkriti nikomu živom!
24 Ja sam udata za ovoga princa, koji vlada kao kralj nad velikim ovlastima, ja
sam živela dugo s njim, prije nego je imao dete od mene. Na kraju ja zatrudneh
s njim, ali jao! Ja rodih gubava sina, koji, kad on vide, on nije želio imati
ga za svoga, već mi reče. 26 Iuli ga ubi, ili pošalji nekoj dojilji u takvo
mesto, u kojem se nikad neće čuti za njega, i sad pobrini se za sebe, Ja te
nikad neću videti. 27 I tako ovde ja čeznem, plačem moje jadno i bijedno
stanje. Jao, moj sine! Jao, moj mužu! Jesam li ti otkrila? 28 Devojka odgovori,
Ja sam našla lijek za tvoju bolest, koju ti obećavam, jer ja također sam bila
gubava, ali Bog me očistio, baš on koji
je zvan Isus, sin Gospe Marije. 29 Žena je ispitivala gde je taj Bog, o komu je
govorila, devojka odgovori On boravi sa tobom ovde u istoj kući. 30 Ali kako
može to biti? Reče ona: gde je on? Evo,
odgovori devojka, Josif i Marija, i dete koje je sa njima je zvan Isus, i on je
koji me izbavio od moje bolesti i muka. 31 Ali na koji način, reče ona, si ti
očišćena od svoje gube? Nečeš li mi reći to? 32 Zašto ne? Reče devojka; Ja sam
uzela vode sa kojom je njegovo telo bilo okupano, i posuh se njime, i moja guba
nesta.33 Prinčeva žena tad usta i zabavljaše ih, čineći veliku gozbu za Josifa
među velikim društvom ljudi. 34 I sledeći dan uze mirisne vode da okupa Gospoda
Isusa, i potom posu istu vodu na njenog sina, kojeg je dovela sa sobom, i njen
sin bi odmah očišćen od njegove gube. 35 Tad je ona pevala hvale i slave Bogu,
i rekla, Blagoslovena je majka koja je rodila te, O Isuse! 36 Da li ti ovako liječiš
ljude iste prirode sa sobom, sa vodom kojom je tvoje telo oprano? 37 Ona tad
ponudi veoma velike darove Gospi Mariji, i posla je dalje sa svim mogučim
počastima.
GLAVA VII
Oni dođoše potom
u drugi grad, i imali su naum da borave tamo. 2 Shodno oni odoše do čovjekove
kuće, koji je bio skoro oženjen, ali uticajem vračara nije mogao uživati svoju
ženu. 3 Ali oni boravkom u njegovoj kući te noći, čovjek je bio oslobođen od
svog poremećaja. 4 I kad su se oni pripremali rano ujutro da idu napred njihovim
putovanjem, novo oženjena osoba spriječila ih je i pribavila veliku zabavu za
njih. 5 Ali idući napred sutradan, oni dođoše u drugi grad, i videše tri žene
kako idu od jednoga groba sa velikim plakanjem. 6 Kad Sv. Marija vidje ih ona
govori devojci koja je bila njihov pratilac, govoreći, Idi i pitaj ih, šta je s
njima, i koja nesreća ih je snašla? 7 Kada devojka ih pita oni joj ne
odgovoriše, već pitaše je ponovo, Tko si ti i gde ideš? Jer dan je pri kraju, i
noć je počela. 8 Mi smo putnici, reče devojka, i tražimo boravište da se
smestimo. 9 One odgovoriše, Idite sa nama, i boravite sa nama. 10 Oni su tad
sledili ih i behu uvedeni u novu kuću, dobro nameštenu sa svim vrstama
nameštaja. 11 Bilo je sad zimsko vreme i devojka ode u sobu gde te žene behu i
nađe ih kako tuguju i plaču, kao ranije. 12 Pored njih je stajala mazga
pokrivena sa svilom, i crni ovratnik koji je visio sa vrata, koga oni ljubiše,
i behu hranili. 13 Ali kad devojka reče, Kako lijepa, dame, ta mazga je! One
odgovoriše sa suzama, i rekoše, Ova mazga, koju vidiš, je bio naš brat, rođen
od iste majke kao mi. 14 Jer kad naš otac umrije, i ostavi nam veoma veliko
imanje, i mi imasmo samo ovog brata, i mi smo nastojali pribaviti mu prikladnu
mladu, i mislili da on treba biti oženjen kao drugi ljudi, neka luda i
ljubomrna žena ga je začarala bez našeg znanja. 15 I mi, ove noći, malo pre
dana, dok vrata kuće su bila čvrsto zatvorena, videsmo ovog našeg brata kako se
promenio u mazgu, takvu kakvu vidiš da je. 16 I mi, u tugi u kojoj vidiš nas,
nemamo oca da nas utješi, smo išli kod svih mudrih ljudi, čarobnjaka, i vračara
u svetu, ali oni nam nisu bili od pomoći. 17 Kako često nađemo zato sebe
pritisnute tugom, mi ustajemo i idemo sa ovom našom majkom na grob našega oca,
gde, kad se dovoljno isplačemo vraćamo se kući. 18 Kad devojka je čula ovo, ona
reče, Budite hrabre, i utišajte svoje strahove, jer imate lijek za vašu nesreću
blizu pri ruci, čak među vama usred vaše kuće, 19 Jer ja bijah gubava ali kad
videh ovu ženu, i ovo malo dete sa njom, čije ime je Isus, ja posuh moje tijelo
sa vodom sa kojim njegova majka ga je oprala, i u tren bijah izlečena. 2' I ja
sam izvjesna da on također može olakšati vašu nevolju. Zato, ustanite, idite
mojoj gospođi, Mariji, i kad je dovedete u svoju sobu, otkrijte joj tajnu, u
isto vreme iskreno moleći je da se sažali nad vama. 21 I kad su žene čule
devojkin govor, oni požuriše do Gospe Sv. Marije, predstaviše sebe njoj, i
sedeći dole pred nju, oni plakaše. 22 I rekoše, O naša Gospo Sv. Marija, sažali
se na tvoje sluškinje, jer mi nemamo glavu naše porodice nikoga starijeg od
nas, nemamo oca, ili brata da ide iza ili pred nama. 23 A ova mazga, koju
vidiš, je bio naš brat, kojeg neka žena sa vradžbinom je dovela u ovo stanje,
koje vidiš, mi zato molimo te da se sažališ na nas. 24 Potom Sv. Marija je bila
tužna zarad njih, i uzeći Gospoda Isusa, stavi ga na leđa mazge. 25 I reče
svome sinu, O Isuse Hriste, povrati (ili izliječi) prema tvojom nadnaravnom
moči ovu mazgu, i daj mu da ima opet oblik čovjeka i razumno biće, kako je imao
ranije. 26 Ovo je teško rečeno od Gospe Sv. Marije, ali mazga odmah pređe u
ljudski oblik, i posta mladić bez mane. 27 Tad on i njegova mati i sestre se
pokloniše Gospi Sv. Mariji i dižući dete na njihove glave, oni ga ljubiše, i
rekoše, Blagoslovena je tvoja majka, O Isuse, O Spasitelju svijeta! Blažene su
oči koje su tako sretne da te vide. 28 Tad obje sestre rekoše svojoj majci,
govoreći, Uistinu naš brat je vraćen u svoj raniji oblik s pomoću Gospoda Isusa
Hrista, i dobrota te devojke, koja nam je rekla za Mariju i njenog sina. 29 I
utoliko kako naš brat je neoženjen, prikladno je da ga oženimo za ovu devojku
njegog slugu. 30 Kad oni upitaše Mariju o ovome, i ona dala odobrenje, oni
učiniše sjajno venčanje za ovu devojku. 31 I tako njihova tuga se okrenula u
radost, i njihovo tugovanje u veselje, oni počeše da se raduju, i da se vesele,
i pevaju, bijući obučeni u njihovu najbogatiju odeću, sa narukvicama. 32 Potom
oni slaviše i hvališe Boga, govoreći, O Isuse sine Davidov koji menjaš tugu u
radost, i tugovanje u veselje! 33 Nakon ovoga Josif i Marija zadržali su se
tamo deset dana, potom odoše dalje, primajući veliko uvažavanje od tih ljudi 34
Koji, kad oni krenuše od njih, i vratiše se kući, plakaše, 33 Ali osobito
devojka.
GLAVA VIII
U njihovom putu
od tamo oni dođoše u pustu zemlju, i bi im rečeno da je opustošena pljačkašima,
tako Josif i Sv. Marija su se pripremali da prođu njome po noći. 2 I kako su
išli uzduž, gle vidješe dva razbojnika spavaju na putu, i sa njima velik broj
razbojnika, koji behu njihovi sudružnici, također spavali. 3 Imena ovih behu
Titus i Dumahus; i Tit reče Dumahusu, Ja te molim neka ove osobe prođu mirno,
da naše društvo ne osjeti ništa od njih. 4 Ali Dumahus je odbijao, Tito opet
reče, ja ću ti dati četrdeset grota, i kao zalog uzmi moj opasač, koji mu on
dade ranije prije nego je počeo pričati, da on ne otvori svoja usta, i učini
zvuk. 5 Kad Gospoa Sveta Marija vide ljubaznost koju je razbojnik im pokazao,
ona mu reče, Gospod Bog će primiti te u desnu ruku, i oprostiti ti tvoje grehe.
6 Tad Gospodin Isus odgovori, i reče svojoj majci, Kad trideset godina istekne,
O majko, židovi će me razapeti u Jerusalimu; 7 I ova dva lopova će biti sa mnom
u isto vreme na križu, Tito na desno mene i Dumahus na levo, i od toga vremena
Titus će ići preda mnom u raj: 8 I kad je on rekao, Bog da zabrani da ovo bude
tvoja sudbina, O moj sine, oni odoše u grad u koje bi nekoliko idola koji, čim
oni dođoše blizu njih, behu pretvoreni u brdo pijeska. 9 Odatle oni odoše tome
javorovom drvetu, koji se sad zove Matarea; 10 I u Matareji Gospod Isus učini
da izvor potekne, u kojem Sv. Marija opra svoj ogrtač; 11 I balzam je stvoren,
ili raste, u toj zemlji od znoja koji poteče tu od Gospodina Isusa. 12 Tad oni
nastaviše u Memfis, i videše faraona, i boravili su tri godine u Egiptu. 13 I
Gospod Isus učini mnoga čuda u Egiptu, koja nisu nađena u Evanđelju Djetinjstva
niti u Evanđelju Savršenstva.
14 Na kraju tri
godine on se vrati iz Egipta, i kad dođe blizu Judeje, Josif se bojao uči; 15
Čuvši da je Herod mrtav, i da Arhelaj njegov sin vlada umesto njega, on se
plašio; 16 I kad on ode u Judeju, anđel Božji pojavi se njemu, i reče, O Josife
idi u grad Nazaret i boravi tamo. 17 Uistinu je neobično da on koji je Gospod
svih zemalja, bude tako nošen nazad i napred kroz toliko mnogo zemalja.
GLAVA IX
Potom kad su
došli u grad Vitlejem, oni naiđoše tamo na nekoliko teških nevolja, koje su
postale takav problem deci videći ih, većina od njih je umrla. Tamo je bila
žena koja je imala bolesnog sina, koga ona dovede, kad je on bio na tački
smrti, Gospi Sv. Mariji, koja vidje ju kad je ona kupala Isusa Hrista. 3 Tad
reče žena, O moja Gospo Marija, pogledaj na moga sina, koji je unesrećen sa
najstrašnijim bolovima. 4 Sveta Marija čujući je, reče, Uzmi malo od te vode sa
kojom sam ja prala moga sina, i pospi na njega. 5 Tad ona uze malo od te vode,
kako je Sveta Marija zapovedila, i posula na njenog sina,koji bijući umoran od
teških bolova, je pao u san, i nakon što je spavao malo, probudi se savršeno
dobar i obnovljen. 6 Majka je bila izobilno radosna ovom uspjehu, ode opet
Svetoj Mariji, i Sv. Marija reče joj, Daj slavu Bogu, koji je izlečio ovog tvog
sina. 7 Bila je u istome mjestu druga žena, susjeda njena, čiji sin je sad
izliječen. 8 Ove žene sin bio je unesrećen sa istom bolešću, i njegove oči bile
su sad gotovo zatvorene, i ona je plakala za njim danju i noću. 9 Majka deteta
koje je izlečeno, reče joj, Zašto ne dovedeš tvoga sina Sv. Mariji, kao što sam
ja dovela moga sina njoj, kad je on je bio u mukama smrti, i on je bio izlečen
sa tom vodom, sa kojom telo njenog sina Isusa je oprano? 10 Kad je žena čula
nju da govori ovo, ona također ode, i bijući dobavila istu vodu, opra njenog
sina sa njom, na šta njegovo telo i njegove oči behu odmah povraćene u njihovo
ranije stanje. 11 I kad ona dovede njenog sina Sv. Mariji, i otvori svoj slučaj
njoj, ona zapovedi joj da da hvalu Bogu zarad oporavka zdravlja njenog sina, i
da ne kaže nikomu šta se dogodilo.
GLAVA X
Bile su u istome
gradu dve žene jednoga čoveka, od kojih je svaka imala sina bolesna. Jedna od
njih je zvana Marija i njen sin je bio Kaleb. 2 Ona usta, i uzeći svoga sina,
ode do Gospe Sv. Marije, majke Isusa, i ponudi joj veoma lijepi tepih,
govoreći, O moja Gospo Marija uzmi ovaj tepih od mene, i umjesto njega daj mi
malo povoja. 3 Ovome se Marija složila, i kad majka Kaleba je otišla, ona
napravi kaput za njenog sina od povoja, stavi na njega, i njegova bolest bi
izlečena, ali sin od druge žene umre.
4 Potom nastane
između njih, razlika u činjenju posla u porodici po smjenama, svakoj njena
sedmica. 5 I kad red Marije majke Kaleba dođe, i ona je ložila peć da peče
hljeb, i ode dalje da donese jelo, ona ostavi njenog sina Kaleba kod peći; 6
Koga druga žena, njena suparnica, videći da je sam uze i baci ga u peć, koja je
bila veoma vruća, i tad ode. 7 Marija na povratku vidje njenog sina Kaleba kako
leži usred peći smeje se, i peć prilično hladna kao da ranije nije bila
zagrijavana, i znala je da njena suparnica druga žena je bacila ga u vatru. 8
Kad ga je uzela ona donese ga do Gospe Sv. Marije, i reče joj priču na koju ona
odgovori, Budi tiha, Zabrinuta sam da li trebaš ovu stvar učiniti znanom. 9
Nakon ovoga njena suparnica, druga žena, kako je nosila vodu na bunaru, i vidje
Kaleba kako se igra kod bunara, i da nikoga nema blizu, uze ga, i baci ga u
bunar. 10 I kad neki ljudi dođoše da dohvate vode iz bunara oni videše dječaka
kako sedi na površini vode, i povukoše ga sa užadima, i behu veoma iznenađeni
na dete i slaviše Boga. 11 Tad dođe majka i uze ga i odnese ga Gospo Sv.
Mariji, plačući i govoreći, O moja Gospo, vidi šta moja suparnica je uradila
mome sinu, i kako ga je bacila u bunar, i ja ne pitam jednom ili drugo ona će
biti razlog njegove smrti. 12 Sv. Marija odgovori da njen Bog će opravdati tvoj
povređen slučaj. 13 Shodno tome nekoliko dana kasnije, kad druga žena dođe do
bunara da uzme vode, njena noga bi zapetljana u užad, tako da je pala glavom u
bunar, i oni koji trčaše da joj pomognu, nađoše joj lubanju slomljenu, i kosti
natučene. 14 Tako je došla do lošeg kraja, i u njoj je ispunjeno što kaže
autor, Oni kopaše bunar, i učiniše ga dubokim, ali padoše sami u rupu koju su
iskopali.
GLAVA XI
Druga žena u tom
gradu je imala isto dva sina bolesna. 2 I kad jedan bi mrtav, drugi, koji je
ležao na tački smrti, ona uze ga u ruke do Gospo Sv. Marije, i u potopu suza
obrati se njoj, govoreći. 3 O moja Gospo, pomozi i oslobodi me, jer ja sam
imala dva sina jednoga sam upravo sahranila, drugog vidim da je upravo na tački
smrti, evo ja iskreno tražim milost od Boga, i molim njemu. 4 Tad ona reče, O
Gospode, ti si milostiv i ljubazan, dao si mi dva sina, jednog od njih si uzeo
sebi, O poštedi me ovog drugog. 5 Sv. Marija da osečajući veličinu njene tuge,
sažali se na nju i reče, Stavi tvoga sina u krevet moga sina, i pokrij ga sa
njegovom odećom. 6 I kad ga je stavila u krevet gde je Hrist ležao, u trenutku
kad njegove oči su bile upravo zatvorene na smrt, ubrzo kako je pomirisao miris
odeće Gospodina Isusa Hrista dotaknu dečaka, njegove oči behu otvorene, i pozivajući
glasno svoju majku, on upita za kruh, i kad je primio ga, on uze ga. 7 Tad
njegova majka reče, O Gospo Marija, sada
sam sigurna da moči Božje stanuju u tebi, tako da tvoj sin može liječiti djecu
koja su iste vrste kao sam on, čim prije dotaknu njegovu odeću. 8 Ovaj dečak
koji je izlečen,je isti koji je u Evanđelju zvan V(B)artolomej.
GLAVA XII
I BILA JE TAMO
GUBAVA ŽENA KOJA JE OTIŠLA DO Gospo Sv. Marije, majke Isusa, i rekla, O moja
Gospo, pomozi mi.2 Sv. Marija odgovori, koju pomoč želiš? Je li zlato ili
srebro, ili da tvoje tijelo bude izliječeno od gube? 3 Tko, reče žena, može mi
dati ovo? 4 Sv. Marija odgovori joj, Sačekaj malo dok operem mog sina Isusa, i
stavim ga u krevet. 5 Žena je čekala, kako je zapovjedila, i Marija kad je
stavila Isusa u krevet, dala joj je vodu sa kojom je oprala njegovo telo,
govorivši uzmi nešto od vode, i pospi na tvoje telo; Koje kad je učinila, ona
odmah posta čista, i proslavi Boga, i dade hvale njemu.
7 Tad ona ode
dalje, nakon što je boravila sa njom tri dana. 8 I idući u grad, ona vidje
izvjesnog princa, koji je oženio drugog princa kćer, 9 Ali kad on dođe da je
vidi, on vidje među njenim očima znakove gube kao zvijezda, i stoga oglasi
vjenčanje razrješenim i nevažećim. 10 Kada žena vidje te osobe u takvom stanju,
neizmerno tužne, i prolivajući izobilno suze , ona je upitala njih za razlog
njihovog plakanja. 11 Oni odgovoriše, Ne pitaj za naše okolnosti, jer mi ne
možemo da objavimo našu nesreću ijednoj osobi koja god da je. 12 Ali još ona je
pritiskala i tražila ih da govore o svom slučaju njoj, povjerljivo, da možda
ona mogne uputiti ih na lijek. 13 Tako kad oni pokazaše mladu ženu njoj, i
znakove gube, koji se pojaviše između njenih očiju, 14 Ona reče, Ja također,
koju vidite u ovom mjestu, bih unesrećena sa istom nevoljom, i idući nekim
poslom u Betlehem, ja odoh u neku pećinu, i vidjeh ženu zvanu Marija, koja je
imala sina zvanog Isus. 16 Ona videći me da sam gubava, bi zabrinuta za mene, i
dade mi nešto vode sa kojom je oprala njenog sina telo, sa čime ja posuh moje
telo, i postah čista. 16 Tad rekoše te žene, Hočeš li, Gospođo, ići sa nama, i
pokazati nam Gospu Sv. Mariju nama? 17 S čime se ona složi, oni ustahu i odoše
do Gospe Sv. Marije, uzeći sa sobom mnoge velike darove. 18 I kad oni dođoše i
ponudiše njihove poklone njoj oni pokazahu gubavu mladu ženu da oni dovedoše
nju sa sobom. 19 Tad reče Sv. Marija, Milost Gospoda Isusa Hrista počiva na
vama. 20 I dajući im malo od te vode sa
kojom ona je okupala telo Isusa Hrista, ona ponudi ih da operu bolesnu osobu sa
njom, što kad su učinili, ona je bila odmah izlečena. 21 Tako oni, i svi koji
su bili prisutni, slaviše Boga, i bijući ispunjeni sa radošću, oni odoše nazad
do njihovog grada, i dadoše slavu Bogu zarad toga.22Tad princ čuvši da njegova
žena je izlečena, uze nju kući i učini drugo vjenčanje, dajući hvale Bogu zarad
oporavka zdravlja njegove žene.
GLAVA XIII
Opet tamo je bila
devojka, koja je bila obuzeta Satanom; 2 To je prokleti duh činio često
pojavljivao se njoj u obliku zmaja, i naginjao je da je proguta, i isisao je
svu njenu krv, da je izgledala kao mrtav leš. 3 Toliko često koliko je ona
dolazila sebi, sa njenim rukama iscijeđenim oko njene glave ona bi plakala, i
govorila, Jao, Jao meni, nema nikoga da se nađe ko bi me izbavio od tog bezbožnog
zmaja! 4 Njeni otac i majka, i svi koji behu oko nje i vidješe je, tugovahu i
plakahu nada njom; 5 I svi koji behu prisutni bi naročito bili pod tugom i u
suzama, kad bi čuli njeno plakanje, govorili bi, Moja braćo i prijatelji zar
nema nikoga tko bi me izbavio od ovoga ubice? 6 Tad prinčeva kćer, koja je bila
izlečena od gube, čuvši žalbu te devojke, ode na vrh dvorca, i vidje je sa
rukom uvijenom oko glave, prosipajući potop suza, i svi ljudi koji behu oko nje
u tugi. 7 Tad ona upita muža obuzete osobe, Da li ženina majka je živa? On reče
joj, da njen otac i majka oboje su živi. 8 Tad ona naredi njenoj majki da bude
poslana njoj, koja, kad vidje njen dolazak, ona reče, Je li ova obuzeta devojka
tvoja kćer? Ona jadikujući i plačući reče, Da, gospođo, ja rodih je. 9 Prinčeva
kćerka odgovori, Otkrij tajnu njenog slučaja meni. 10 I ako želiš tvoja kćer će
biti oporavljena u ranije stanje, povedi je u Vitlejem, i pitaj za Mariju majku
Isusa, i ne sumnjaj da tvoja kćer će biti izlećena, jer ja ne postavljam pitanje
već ti češ doći kući sa velikom radošću na oporavak tvoje kćeri. 11 Utoliko
koliko je ona govorila, ona usta i ode sa njenom kćeri do mjesta naznačenog, i
do Marije, i reče joj slučaj njene kćeri. 12 Kad Sv. Marija je čula njenu
priču, ona dade joj malo vode sa kojom je ona oprala telo njenog sina Isusa, i
ponudi je da pospe na tijelo svoje kćeri. 13 Također ona dade joj jednu povojnu
odeću od Gospoda Isusa, i reče, Uzmi ovu povojnu odeću i pokaži je tvome
neprijatelju toliko često koliko ga vidiš, i ona posla ih dalje u miru. 14
Nakon što su napustili taj grad i vratili se kući, i vreme je došlo u koje
Satana je želio da je obuzme, u istom trenutku ovaj proklet duh pojavi se njoj
u obliku velikog zmaja, i devojka videći ga beše se uplašila. 15 Majka joj
reče, Ne boj se kćeri, pusti ga sama dok ne priđe ti bliže! Tad pokaži mu
povoje koje Gospa Marija dade nam, i vidjeti čemo šta će se dogoditi. 16 Satana tad dolazeći kao strašan zmaj, tijelo
devojke se treslo od straha. 17 Ali utoliko kako je ona stavila povoje na njenu
glavu, i oko očiju, i pokazala ih njemu, odmah izađe od povoja plamen i goreći
ugalj, i pade na zmaja. 18 Oh! Kako veliko čudo bi ovo, koje je učinjeno, ubrzo
kad je zmaj vidio povoje Gospoda Isusa, vatra izađe i bi raširena na njegovoj
glavi i očima, tako da je plakao glasno, Šta ja imam sa tobom, Isuse, sine
Marijin, Kamo da uteknem od tebe? 19 Tako se on povuče veoma uplašen, i ostavi
devojku. 20 I ona bi izbavljena iz svoje nevolje, i pevaše slave i hvale Bogu,
i sa njom svi koji behu prisutni na delu čuda.
GLAVA XIV
Druga žena je
također živela tamo, čiji sin je bio obuzet Satanom. 2 Ovaj dečak, zvan Juda
kako često ga je Satana vezao, naginjao je da ugriza sve koji su bili prisutni,
i ako ne bi našao nikoga blizu sebe, on bi grizao vlastite ruke i druge delove.
3 Ali majka ovoga jadnoga dečaka, čujući Sv. Mariju i njenog sina Isusa, usta
istovremeno, i uzeći sina u naručje, dovede ga Gospi Mariji. 4 U međuvremenu,
Jakov i Josija su odveli dete, Gospoda Isusa, da igraju se u odgovarajuće doba
sa drugom decom, i kad oni odoše, oni sedoše dole i Gospod Isus sa njima. 5 Tad
Juda koji je bio obuzet, dođe i sede na desno Isusa. 6 Kad Satana je delovao
nad njima kao uobičajeno, on je otišao da ugrize Gospoda Isusa. 7 I jer nije
mogao, on udari Isusa u desnu stranu, tako da je plakao. 8 I u istome trenutku
Satana izađe iz dečaka, i otrča kao bijesan pas. 9 Ovaj isti dečak koji je
udario Isusa, i iz koga je Satana izašao u obliku psa, bio je Juda iskariot,
koji ga je izdao židovima. 10 I ta ista strana, u koju Juda ga je udario,
židovi je probodoše kopljem
GLAVA XV
I kad je Gospodu
Isusu bilo sedam godina, on je u izvjestan dan bio sa drugim dečacima njegovim
drugarima oko iste dobi. 2 Koji kad su se igrali, učiniše glinu u nekoliko
oblika , magaraca, volova, ptica i drugih oblika. 3 Svaki se hvalio svojim
delom i nastojao da pretekne druge. 4 Tad Gospod Isus reče dečacima, ja ću
zapovediti tim figurama koje sam učinio da hodaju. 5 I odmah oni se makoše i
kad on zapovedi im da se vrate, oni se vratiše. 6 On je također učinio figuru
ptice i vrabaca, koji kad on zapovedi da lete, su leteli, i kad on zapovedi da
stoje čvrsto, oni su stajali, i ako im je dao jelo i piće oni su jeli i pili. 7
Kad na kraju dečaci odoše, i rekoše te stvari svojim roditeljima, njihovi očevi
im rekoše. Pazite deco, za ubuduće, od njegova društva, jer on je vračar, i
izbegavajte ga, i od nadalje nikad se ne igrajte sa njim.
8 U određeni dan
također kad Gospod Isus se igrao sa dečacima, i trčao dok je prolazio bojarsku
radnju, čije ime bi Salem. 9 I bilo je u toj trgovini mnogo komada odeće koji
pripadaju ljudima toga grada, koju su oni namislili da oboje u nekoliko boja.
10 Tad Gospod Isus iduči u trgovinu boba, uze svu odeću, i baci je u peć. 11
Kad Salem dođe kući i vide odeću upropašćenu, on poče da galami, i da prekoreva
Gospoda Isusa govoreći, 12 Šta si mi učinio, O ti Sine Marijin? Ti si povredio
i mene i moje susede, oni svi su želeli njihovu odeću propisne boje, ali ti si
došao, i upropastio ih sve. 13 Tad Gospod Isus odgovori, ja ću promeniti boju
svake odeće u boju koju želiš; 14 I tad on odmah poče da izvlači odeću iz peći,
i one behu sve obojene od iste boje koju je bojar želio. 15 I kad židovi videše
iznenađujuće čudo, oni slaviše Boga.
GLAVA XVI
I Josif, gdje god
je otišao u grad, uze Gospoda Isusa sa njim, gde je bio poslan da radi da
napravi vrata, ili kante za mlijeko, ili sita, ili kutije; Gospod Isus je bio
sa njim gde god je on išao. 2 I toliko često kako je Josif imao išta da radi,
da učini duže ili kraće, ili šire ili uže, Gospod Isus bi raširio svoju ruku
prema tome. 3 I trenutno bi postalo kako je Josif želio. 4 Tako da nije imao
potrebu da čini išta sa svojim rukama, jer nije bio toliko vješt u
drvodjeljskoj trgovini.
5 U izvjesno
vrijeme Kralj Jerusalema posla po njega i reče, Želio bih da mi napraviš tron
od istih dimenzija u tom mjestu u kojem obično sjedim. 6 Josif je poslušao, i
odmah počeo sa radom, i nastavio dve godine u kraljevoj palači prije nego što
je završio. 7 I kad je došao da učvrsti ga u svom mjestu, on nađe potrebnim dva
pedlja na svakoj strani od utvrđene mjere. 8 Koja, kad kralj vide, on bi veoma
ljut na Josifa; 9 I Josif se uplašio kraljeve ljutnje, otišao je u krevet bez
večere, ne uzimajući ništa za jelo. 10 Tad Gospod Isus upita ga, Čega se on
boji? 11 Josif odgovori, Jer sam izbugio moj posao u radu u kojem sam bio ove
dve godine. 12 Isus mu reče, Ne plaši se, niti budi odbačen; 13 Drži ti na
jednoj strani prijestolja a ja ću druge, i ja ću ga dovesti u njegove prave
dimenzije. 14 I kad Josif je učinio kako je Gospod Isus rekao, i svaki od njih
je izvukao snagom svoju stranu, tron je poslušao, i bi doveden u propisne
dimenzije mjesta; 15 Koje čudo kad oni koji stajaše vidješe, oni behu
zapanjeni, i slaviše Boga. 16 Tron je bio napravljen od istoga drveta, koje je
bilo u Solomonovo vreme, naime, drvo ukrašeno sa različitim oblicima i
figurama.
GLAVA XVII
U drugi dan
Gospod Isus je išao ulicom, i videći neke dečake koje je sreo da se igraju,
pridružio se njihovom društvu. 2 Ali kad ga oni vidješe, oni se sakriše, i
ostaviše ga da ih traži. 3 Gospodin Isus dođe do vrata izvjesne kuće, i pita
neke žene koje su stajale tamo, Gde su dečaci nestali? 4 I kad oni odgovoriše,
Da tamo nije bilo nikoga, Gospod Isus reče, Tko su oni koje vidiš u peći? 5 Oni
odgovoriše, Oni behu deca od tri godine. 6 Tad Isus plaka glasno, i reče,
Dođite ovamo, O vi deco, svome pastiru, 7 I odmah dečaci dođoše kao jarad, i
skakaše oko njega, koji kad ih žena vidje, oni behu neizmerno začuđeni, i
drhtaše. 8 Tad oni odmah pokoniše se Gospodu Isusu, i moliše ga, govoreći, O
naš Gospode Isuse, sine Marije, ti si taj dobri pastir Izraela! Imaj milosti na
svoje sluškinje, koje stoje pred tobom,koje ne sumnjaju,već da ti, O Gospode,
si došao da spaseš, a ne da uništiš. 9 Nakon toga, kad Gospod Isus reče, djeca
Izraela su kao etiopljani među narodom, žena reče, Ti Gospode, znaš sve stvari,
niti je išta skriveno od tebe, ali sad te preklinjemo, i molimo tvoju milost da
ti povratiš one dečake u njihovo prijašnje stanje. 10 Tad Isus reče, Dođite
ovamo O dečaci, da možete ići i igrati se, i odmah, u prisustvu tih žena, jarad
bi promenjena i povraćena u oblik dečaka.
GLAVA XVIII
U mjesecu Adaru
Isus je sakupljao zajedno dečake, i rangirao ih kao da je kralj. 2 Jer oni
raširiše svoju odeću na zemlju za njega da sjedi na tom, i izradio je krunu od
cvijeća, stavio na glavu, i stajali su na desno njega i lijevo kao stražari
kralja. 3 I ako bi iko prolazio, uzimali bi ga silom, i rekli, Dođi ovamo, i
pokloni se kralju,da bi imao dobar put.
4 I u
međuvremenu, dok ove stvari su činjene, dođe izvjesan čovjek, noseći dečaka na
krevetu: 5 Pošto je ovaj dečak otišao sa drugarima do planine da sakuplja drva,
i našavši tamo gnijezdo jarebice, i stavio je ruku da uzme jaja, on je bio
uboden od otrovne zmije, koja je poskočila iz gnezda, tako da je bio prisiljena
da plače za pomoć svojih drugova: koji, kad su došli, našli su ga da leži na
zemlji kao mrtva osoba. 6 Nakon čega
susjedi dođoše, i nosiše ga nazad u grad. 7 Ali kad dođoše do mjesta gde Gospod
Isus je sedio kao kralj, i drugi dečaci stajaše oko njega kao sluge, dečaci su
požurili da ga sretnu, koji je bio ugrižen od zmije, i reče svojim bližnjima,
Dođite i dajte počast kralju. 8 Ali kad, zarad njihove tuge, oni odbiše doći,
dečaci ih privuku, i prisiliše ih protiv njihove volje da dođu. 9 I kad oni
dođoše do Gospoda Isusa, on upita, Zarad čega oni nose tog dečaka? 10 I kad oni
odgovoriše, da ga je zmija ugrizla, Gospodin Isus reče dečacima, Hajde da idemo
i ubijemo tu zmiju.11 Ali kad roditelji od dečaka su želeli da budu izuzeti,
jer njihov sin leži na tački smrti, dečaci odgovoriše, i rekoše, Niste li čuli
šta kralj kaže? Idemo da ubijemo zmiju, i nečete li ga poslušati? 12 Tako oni
dovedoše ležaj ponovo, bilo da hoće ili ne. 13 I kad su došli do gnezda, Gospod
Isus reče dečacima, Je li ovo mesto gde se zmija skriva? Oni rekoše, Jeste. 14
Tad Gospod Isus zovući zmiju, ona odmah izađe i podloži se njemu, kojoj on
reče, Idi i posiši sav otrov koji si utisla u tog dečaka; 15 Tako zmija je
puzala do dečaka, i uzela sav otrov opet. 16 Tad Gospod Isus prokle zmiju tako
da je odmah puknula nadvoje i umrla. 17 I on dotače dečaka sa svojom rukom da
povrati ga u ranije stanje: 18 I kad on poče da plače, Ja Gospod Isus rekoh,
Prestani plakati, jer ubuduće češ biti moj učenik; 19 I to je taj Simon
Kananit, koji je spomenut u Evanđelju.
GLAVA XIX
Drugi dan Josif je poslao svoga sina Jakova da
sakuplja drva i Gospod Isus ode s njim; 2 I kad oni dođoše do mjesta gde su
drva bila, Jakov poče skupljati, i eto otrovna zmija ga ugrize, tako da je
počeo da plače, da jauče. 3 Gospod Isus videći ga u ovom stanju, dođe njemu, i
puhaše nad mjestom gde zmija ga je ugrizla, i bio je odmah dobar.
4 U neki dan
Gospod Isus je bio sa nekim dečacima, koji su bili igrali se na vrhu kuće, i
jedan od dečaka pade dole, i u trenutku umre. 5 Na šta drugi dječaci svi
pobegoše, Gospodin Isus osta sam na vrhu kuće. 6 I dečakovi rođaci dođoše do
njega i rekoše Gospodu Isusu, Ti li si zbacio našega sina sa vrha kuće. 7 Ali
on je nijekao, oni su plakali, Naš sin je mrtav, i ovo je onaj koji ga je ubio.
8 Gospod Isus odgovori njima, Ne teretite me za zločin, za koji me ne možete
optužiti , već hajde da pitamo telo samo, koji će doneti istinu do svetla. 9
Tad Gospod Isus idući dole stane nad glavom mrtvog dečaka, i reče glasno,
Zenune, Zenune, tko te bacio dole sa vrha kuće? 10 Tad mrtav dečak odgovori, ti
me nisi bacio dole, ali jedan takav jeste. 11 I kad Gospod Isus reče onima koji
su stajali da uvide njegove reči, svi koji behu prisutni slaviše Boga zarad tog
čuda.
12 U neko vreme
Gospa Sv. Marija je zapovjedila Gospodinu Isusu da donese nešto vode iz bunara;
13 I kad je on otišao da donese vode, bokal, kad je bio pun, razbio se. 14 Ali
Isus raširivši svoj ogrtač sakupio je vodu ponovo, i donio je tako svojoj
majci. 15 Koja, bijući začuđena ovom čudesnom stvari, položi ovo, i sve druge
stvari koje je videla, u sećanje.
16 Opet u drugi
dan Gospodin Isus je bio sa nekim dečacima kod reke i oni su vadili vodu iz
reke malim kanalima, i učinili male riblje bazenčiće. 17 Ali Gospod Isus je
učinio dvanaest vrabaca, i stavio ih oko bazena na svakoj strani, tri na
strani. 18 Ali bio je subotnji dan, i sin Hanana židova dođe, i vide ih kako
čine ove stvari, i reče, Da li vi ovo činite figure od gline u Subotu? I on
potrča njima, i razbije njihove riblje bazenčiće (barice) 19 Ali kad Gospod
Isus pljesnu svojim rukama nad vrapcima koje je napravio, oni odletješe
cvrkučući. 20 Na dolazak sina Hanana dolazeći do ribljih barica od Isusa da
uništi ih, voda je nestala, i Gospod Isus mu reče, 21 Na koji način je ova voda
nestala, tako će tvoj život nestati, i odmah dečak umre.
22 Drugi put,
kada je Gospod Isus dolazio kući u veče sa Josifom, on srete dečaka, koji je
trčao teško protiv njega, i on baci ga dole, 23 Komu Gospod Isus reče, Kako si
ti bacio me dole, tako češ ti pasti, niti ikad češ ustati. 24 U momentu dečak
pade i umre.
GLAVA XX
Također je bio u
Jerusalimu jedan zvan Zakje koji je bio učitelj. 2 I on reče Josifu, Josif,
zašto ne pošalješ Isusa meni, da on može naučiti slova? 3 Josif se složi, i
reče Sv. Mariji; 4 I oni ga dovedoše do tog učitelja, koji, čim prije ga vide,
ispisa alfabet za njega. 5 I on ga potaknu da izgovori Alfu, i kad je rekao
Alef, učitelj ga potače da izgovori Beta. 6 Tad Gospod Isus reče mu, Reci mi
prvo značenje slova Alfa, i tad ću ja izgovoriti Betu. 7 I kad je učitelj
zaprijetio da će ga išibati, Gospod Isus objasni mu značenje slova Alfa i Beta;
8 Također koje behu pravi oblici slova, koji kosi i koja slova imaju duple
oblike, koji imaju tačke, i koji nemaju, zašto jedno slovo ide prije drugog, i
mnoge druge stvari on poče da mu kazuje, i objašnjava, što učitelj sam nikad
nije čuo, niti čitao ni u jednoj knjigi. 9 Gospod Isus nadalje reče učitelju,
Imaj na umu kako ti kažem, tad on počne jasno i izrazito da izgovara Alef,
Beta, Gama, Delta, i tako dalje do kraja alfabeta. 10 Na ovo učitelj je bio
tako iznenađen, da on reče, Ja verujem da ovaj dečak je rođen prije Noja, 11 I
okrečući se Josifu, on reče, Ti si doveo dečaka da bude učen, koji je učeniji
od ijednog učitelja. 12 On reče također ka Sv. Mariji, Ovaj tvoj sin nema
potrebu ni za kakvim učenjem.
13 Oni ga
dovedoše tad učenijem učitelju, koji kad ga vide, reče, reci Alef. 14 I kad je
on rekao Alef, on učitelj reče mu da izgovori Beta, na što Gospod Isus
odgovori, Reci mi prvo značenje slova Alfa, i tad ću ja izgovoriti Beta. 15 Ali
ovaj učitelj, kad je podigao ruku da ga bičuje, je imao ruku trenutno usahlu, i
on umre. 16 Tad reče Josif ka Sv. Mariji, odsada mi mu nečemo dopustiti da
izlazi iz kuće, jer svako ko ga onezadovolji je ubijen.
GLAVA XXI
I kad je on bio
dvanaest godina star, oni ga dovedoše u Jerusalem na praznik, i kad se praznik
završi oni se vratiše. 2 Ali Gospod Isus je ostao iza u hramu među učiteljima i
starješinama i učenim ljudima Izraela, kojima je on postavljao nekoliko pitanja
učenja, i također davao im odgovore; 3 Jer on im reče, Čiji sin je Mesija? Oni
odgovoriše, sin Davidov; 4 Zašto onda, kaže on, da li on u duhu naziva ga
Gospodarem? Kad on kaže, Gospod reče mome Gospodinu, sjedi kraj moje desne
ruke, dok ne stavim tvoje neprijatelju pod tvoje podnožje. 5 Tad izvjesni
glavni Učitelj (Rabin) upita ga, Jesi li čitao knjige? 6 Isus odgovori, on je
čitao i knjige, i stvari koje behu sadržane u knjigama. 7 I on objasni njima
konjige zakona, i zapovijedi i zakone, i tajne koje su sadržane u knjigama
proroka, stvari koje misao ni jednog stvorenja može dosegnuti. 8 Tad reče taj
učitelj, Još nikad nisam vidio ili čuo takvo znanje! Šta mislite da će taj
dječak biti!
9 Kada izvjesni
astronom, koji je bio prisutan, upita Gospoda Isusa, Da li je studirao
astronomiju? 10 Gospodin Isus odgovori, i reče mu broj sfera i nebeskih tijela,
i također njihove trokutaste, kvadratne i izglede kutova, njihov rast i
smanjivanje kretanja, njihovu veličinu i razne prognoze, i druge stvari koje um
ljudi nikad nije otkrio.
11 Tamo je bio
među njima također mudrac dobro učen u fizici i prirodnoj filozofiji, koji
upita Gospoda Isusa, Da li je studirao fiziku? 12 On odgovori, i objasni mu
fiziku i metafiziku. 13 Sve one stvari koje behu ispod i iznad moči prirode; 14
Sile tela također, njihove osečaje, i njihov efekat. 15 Također broj njegovih članova, i kostiju,
vena, arterija, i nerava. 16 Nekoliko osnova tela, vruče i suho, hladno i
vlažno, i težnje njihove. 17 Kako duša upravlja telom; 18 Koji njegovi su razni
osječaji i sposobnosti; 19 Sposobnost govora, ljutnja, želja; 20 I poslednje
način njegova sastavljanja i otpuštanja, i druge stvari, koje razumevanje
nijednog stvorenja je ikad doseglo. 21 Tad filozof (mudrac) usta, i pokloni se
Gospodinu Isusu, i reče, O Gospodine Isuse, od nadalje ja ću biti tvoj učenik i
sluga.
22 Dok su oni
razgovarali o ovima i sličnim stvarima, Gospa Sv. Marija dođe, budući da je tri
dana hodala okolo sa Josifom, tražeći njega. 23 I kad ga je videla da sjedi
među učiteljima, koji mu postavljaju pitanja, i daje odgovore, ona mu reče, Moj
sine, zašto si učinio to nama? Evo ja i tvoj otac smo u mnogim mukama tražeći
te. 24 On odgovori, Zašto ste me tražili? Niste li znali da ja treba da budem u
kući moga oca? 25 Ali oni nisu razumeli riječi koje im je on rekao 26 Tad
učitelji pitaše Mariju, Je li ovo tvoj sin? I kad ona reče, On je, oni rekoše,
O sretna Marijo, koja si rodila takvoga sina. 27 Tad on se vrati sa njima u
Nazaret, i slušao ih je u svim stvarima. 28 I njegova majka držala je sve te
stvari u svojim mislima; I Gospod Isus je rastao u izgledu i mudrosti, i
milosti sa Bogom i ljudima.
GLAVA XXII
Sad od ovog
vremena Isus je počeo sakrivati svoja čuda i tajna dela, 2 I on dade se na
učenje zakona, dok je došao do kraja njegove tridesete godine; 3 U koje vreme
Otac javno pokaza ga u Jordanu, šaljuči dole svoj glas sa nebesa, Ovo je moj
ljubljeni sin, s kojim sam zadovoljan ; 4 Sveti duh također je bio prisutan u
obliku goluba. 5 Ovo je onaj kome se mi poklanjamo sa svim uvažavanjem, jer on
nam je dao naš život i bivanje, i izveo nas iz utrobe naših majki. 6 Koji,
zarad naše koristi, uzeo je ljudsko telo, i otkupio nas, tako da on može uzeti
nas sa večnom milošću, i pokazati njegovu slobodnu, veliku, izobilnu milost i
dobrotu nama. 7 Njemu neka je slava i hvala, i moč, i vlast, od sada na ubuduće
i zauvek, Amin.
Kraj celog
evanđelja detinjstva, pomoću Svevišnjeg Boga, prema onomu što smo našli u
izvorniku.
