deo iz hadisa koji prenosi Mes'ud da je Poslanik rekao:
deo iz hadisa koji prenosi Mes'ud da je Poslanik rekao:
https://rutracker.org/forum/viewtopic.php?t=4112415
https://rutracker.org/forum/viewtopic.php?t=4267175
Ovo delo negde se ubraja u apokrifna evanđelja a negde u apokrifna dela apostolska.
Dogodilo se da je ovo delo došlo nakon mog razmišljanja o neminovnosti smrti, koja svakog čeka, mislio sam o Enohu i Iliji koji su uzeti, uzneseni, dok Isus je uznesen nakon smrti, kao mislim da sam načuo ili negde čitao i njegova majka Marija. Ovakav svijet u kojem mi živimo danas i u kojem se od pamtiveka živi nije dobar radi ljudske zlobe, zato je potop bio i piše tako, i zato su godine života smanjivane od Adama i Noja 900g, do Ibrahima 180g, Mojsija 120g, pa do David u psalmu pjeva da je svega godina čovjećjih sedamdesetak, opet Isus sa 30 g je dovoljno pokazao da su to godine od mladosti do sazrevanja dovoljne za određenje da li je čovjek za dobro ili loše sve potom ljudi provode u muci ili blagodati. Smrt je došla sagrešenjem Adama i Eve, i ona može biti mučna ali Bog može da je učini i samo mirnim prelazom i to u snu, u večan život.
________________________
Povijest Josifa drvodjelje
U ime Boga, jednomu od suštine i tri osobe
Povijest smrti našega oca, svetog starca, Josifa drvodjelje
Neka blagoslov i molitva sačuva nas sve, O braćo! Amen. 1
Njegovog celog života bi stotinu i jedanaest godina, i
njegov odlazak sa ovoga svijeta dogodio se na dvadeset šesti mjeseca Abiba,
koji odgovara mjesecu Ab. Neka njegova molitva sačuva nas! Amen, I uistinu, bio
je naš Gospod Isus Hrist sam koji je povjerio ovu povijest svojim svetim
učenicima na Gori Maslinskoj, i sav Josifov trud, i kraj njegovih dana. I sveti
apostoli su sačuvali ovaj razgovor, i ostavili ga napisanog u biblioteci u
Jerusalimu. Neka njihove molitve sačuvaju nas! Amen.
1 Dogodilo se jedan dan, kad Spasitelj, naš Gospodin, Bog i
Spasitelj Isus Hrist je sjedio sa svojim učenicima, i oni se behu sakupili na
Gori Maslinskoj, da On reče im: O moja braćo i prijatelji, sinovi Oca koji vas
je izabrao od svih ljudi, vi znate da sam ja često rekao vam da ja moram biti
rasapet, i moram umrijeti zarad Spasenja Adama i njegovog potomstva, i da ću ja
ustati iz mrtvih. Sada ja ću vam predati učenje svetog evanđelja ranije
objavljenog vama, da možete da ga objavite, kroz ceo svijet. I ja ću obdariti
vas sa moči sa visine, i ispuniti vas sa Svetim Duhom 2 . I vi ćete objaviti
svim narodima pokajanje i uklanjanje grehova.3 Za čašu vode 4 , ako je čovjek nađe u svijetu
koji dolazi, je veći i bolji nego svo bogatstvo ovoga celoga svijeta. I koliko
zemlje jedno stopalo može zauzeti u kući moga Oca, je veće i izvrsnije nego
bogatstvo zemlje. Da, jedan čas radosnog življenja pobožnog je blaženije i
dragocenije nego hiljadu godina među grešnicima; 5 utoliko kako njihov plač i
tugovanje neće doći do kraja, i njihove suze neće prestati, niti će oni naći za
sebe utjehu i odmor u ijedno vreme zauvek. I sad, O moji časni drugovi, idite
objavite svim narodima, recite im, : Uistinu Spasitelj vredno stavlja u nasleđe
ono što je dužan, i on je upravitelj pravde. I anđeli će zbaciti njihove
neprijatelje, i boriti se sa njima u dan sukoba. I on će ispitati svaku
pojedinu bezumnu i zaludnu riječ koju ljudi izgovore, i oni će dati račun toga.
6 Jer kako nitko neće izbeći smrt, tako također dela svakoga čovjeka će biti
položena otvorena na dan suda, bilo da su dobra ili zla. 7 Reci im također ovu riječ koju ti kažem danas:
Ne dajte da jaki ljudi slave u svojoj snazi, niti bogati u svom bogatstvu, već
dajte onomu koji želi slavu, slavu u Gospodaru. 8
2 Bio je čovjek čije ime bi Josif, iz porodice Betlehema,
grada Jude, i grada Kralja Davida. Ovaj isti čovjek, bijući dobro opskrbljen sa
mudrušću i znanjem, je bio sveštenik u hramu Gospodnjem. On je, pored, umijeću
u svom zanatu, koji je bio drvodjelja, i slijedeći običaje svih ljudi, oženio
ženu. Štaviše, on dobi sinove i kćeri, četiri sina, imenom, i dve kćeri. A ovo
su njihova imena, Juda, Justus, Jakov i Simon. Imena dvaju kćeri behu Asia i
Lidija. Na kraju života pravednoga Josifa, žena je stekla božansku slavu u svim
njenim delima, i napustila ovaj život. Ali Josif, pravedni čovek, moj otac po
tijelu, i supružnik moje majke Marije, otišao je sa svojim sinovima da trguje,
čineći posao drvodjelje.
3 Kad pravedni Josif posta udovac, moja majka
Marija,blažena, sveta i čista, je imala već dvanaest godina. Jer njeni
roditelji ponudiše je u hramu kad je ona imala tri godine, i ona je ostala u
hramu Gospodara devet godina. Tad kada svećenici videše da devica, sveta i
Bogobojažljiva, je uzrasla, oni govoriše jedan drugomu, govoreći: Hajde da
potražimo čoveka, pravedna i pobožna, komu Marija može biti povjerena do
vremena njenog braka, da ukoliko ako ostane u hramu, se dogodi njoj kao što se
obično događa ženama, i da zarad toga ne zgrešimo, i Bog bude ljut na nas.
4 Stoga oni poslaše, i sakupiše dvanaest starijih ljudi od
plemena Jude. I oni napisaše mjesta dvanaest plemena Izraela. I kocka pade na
pobožnog starijeg čovjeka , pravednog Josifa. Tad sveštenici odgovoriše, i
rekoše mojoj blagoslovenoj majci: Idi sa Josifom, i budi sa njim do vremena
vašeg venčanja. Pravedni Josif je stoga primio moju majku, i odveo je svojoj
kući. I Marija nađe Jakova Malog u kući njegova oca, slomljena srca i tužna
zarad gubitka njegove majke, i ona ga odgoji. Odatle Marija je zvana majkom
Jakova. 1 Potom Josif ostavi nju kod kuće, i ode da trguje u svom poslu
drvodjelje. I nakon što je sveta djevica provela dve godine u njegovoj kući
njena dob bi tačno četrnaest godina, uključujući vreme u kojem ju je primio.
5. I ja izabrah ju mojom voljom, sa saglasnošću moga Oca, i
savjetom Svetoga Duha. I ja bih učinjen tijelom od nje, tajna koja prevazilazi
shvatanje stvorenog uma. I tri mjeseca nakon začeća pravedni čovjek Josif se
vrati sa mjesta gde je radio svoj zanat, i kad on nađe moju djevicu majku
trudnu, on bi uveliko zbunjen, i mislio je da je odašilje dalje tajno. 2 Ali iz
straha, i tuge, i muke njegova srca, on nije mogao izdržati da jede ni pije taj
dan.
6 Ali u podne pojavi
se njemu u snu princ anđela, sveti Gavrilo, po zapovijedi od moga Oca, i on mu
reče: Josife, sine Davidov, ne boj se da uzmeš Mariju tvoju ženum jer ona je
začela sa Svetim Duhom, i ona će roditi sina, čije ime će biti zvano Isus. On
je taj koji će vladati svim narodima sa palicom gvozdenom. 3 Govorivši tako,
anđeo ode od njega. I Josif usta oda sna, i učini kako je anđeo Gospodnji rekao
mu, i Marija je ostala sa njim. 4
7 Neko vreme nakon toga, dođe zapovijed od Augustusa Cezara kralja,
da svi stanovnici svijeta budu upisani, svaki čovjek prema svome gradu. Starac
stoga, pravedni Josif, ustade i uze djevicu Mariju i dođe u Betlehem, jer vreme
njenog porođaja je bilo na isteku. Josif potom upisa svoje ime na listu, jer
Josif sin Davidov, čija supruga Marija je bila, bio je od plemena Judina. I
uistinu Marija, moja majka, rodi me u Vitlejemu, u pećini do grobnice Rahele
žene praoca Jakova, majke Josifa i Venijamina.
8. Ali Satana ode i reče ovo Herodu Velikom, ocu Arhelaja. I
bio je ovo isti Herod 5 koji je naredio da moj prijatelj i rođak Ivan bude
obezglavljen. Prema tome on je tragao za mnom pomno, misleći da moje
kraljevstvo je od ovoga svijeta. 6 Ali Josif, pobožni starac, bio je upozoren o
ovomu u snu. Stoga on usta i uze Mariju
moju majku, i ja ležah u njenom naručju. Saloma 7 također je bila njena
saputnica. Otišavši stoga od kuće, oni su povukli se u Egipat, i ostali tamo za
period od cele godine, dok omraženi Herod nije umro.
9 A Herod je umro od najgoreg oblika smrti, ispaštajući za
prolijevanje krvi djece koje je zlikovački posjekao, iako u njima nije bilo
greha. I taj bezbožan tiran Herod bijući mrtav, oni su se vratili u zemlju
Izrael, i živjeli u gradu Galileje koji je zvan Nazaret. I Josif, idući nazad
iz svoje trgovine kao drvodjelja, zarađivao je za svoj život radeći svojim
rukama, jer kako zakon Mojsijev je zapovjedio, on nikad nije tražio da živi za
ništa od tuđega rada. 8
10 Na kraju, kako su rasle godine, starac je stigao u veoma
staru dob. On nije, kakogod radio pod tjelesnom slabošću, niti mu je vid
oslabio, niti mu je ijedan zub stradao iz usta. U mislima također, za celo
vreme svoga života, on nikad nije lutao, već kao dečak on je uvijek u svom
poslu pokazivao mladalačku snagu, i njegovo telo je ostalo nenarušeno, slobodan
od svega bola. Njegov život, tad, u svemu, iznosio je jednu stotinu i jedanaest
godina, njegova stara dob je bila produžena do krajnje granice.
11 A Justus i Simeon, stariji sinovi od Josifa, behu
oženjeni, i imali su svoje porodice. Obje kćeri behu također udate, i živješe u
njihovim vlastitim kućama. Tako ostaše u Josifovoj kući, Juda i Jakov Mali, i
moja djevica majka. Ja živjeh zajedno sa
njima, ne drugačije nego kao da sam jedan od njegovih sinova. Ali ja prođoh ceo
moj život bez greške. Mariju ja zvah mojom majkom, a Josifa ocem, i ja slušah
ih u svemu što su rekli, niti sam ikad suprotstavljao im se, već udovoljavao
sam njihovim zapovedima, kao drugi ljudi koje zemlja stvara nisu voljni činiti,
niti sam ja u ijedno vreme podigao njihovu ljutnju, ili dao ijednu riječ ili
odgovor suprotan njima. Nasuprot, ja uzvračivah im velikom ljubavlju, kao
zjenici moga oka.
12 I dogodilo se, nakon ovih stvari, da smrt tog starog
čovjeka, pobožnog Josifa, i njegov odilazak sa ovoga svijeta, se približavao,
kako se događa drugim ljudima koji duguju svoje porijeklo ovoj zemlji. I kako
je njegovo telo na granici raspuštanja, anđeo Gospodnji obavijesti ga da smrt
njegova je blizu. Stoga strah i velika pometnja dođe na njega. I on usta i ode
u Jerusalim, i idući u hram Gospodnji, on izasu svoje molitve tamo pred
svetištem, i reče:
13! O Bože! Stvoritelju sve utjehe, Bože sažaljenja,
Gospodaru cele ljudske rase, Bože moje duše, tijela i duha, sa molitvama ja ti
se obraćam, O Gospodine i moj Bože. Ako su sad moji dani gotovi, i vrijeme
prilazi kada moram napustiti ovaj svijet, pošalji mi, molim te, velikog
Mihaila, zapovednika tvojih svetih anđela, neka on ostane sa mnom, da moja jadna
duša može otići iz ovog napaćenog tijela bez nevolje, bez straha i
nestrpljenja. Jer veliki strah i jaka tuga uzima sva tijela na dan njihove
smrti, bilo čovjeka ili žene, divlje zveri ili pitome, i šta god puže na zemlji
ili leti u vazduhu. Na kraju sva stvorenja pod nebesima u kojima je dah života
su udareni sa strahom, i njihove duše napuštaju njihova tela sa jakim strahom i
velikom teškoćom. Sad zato, O Gospodaru i moj Bože, neka Tvoj sveti anđeo bude
prisutan sa svojom pomoću mojoj duši i telu, dokle oni budu rastavljeni jedno
od drugog. I nedaj da lice anđela, određenog mog čuvara od dana moga rođenja,
1 bude okrenuto od mene, već neka on bude pratioc na mome
putovanju dok me ne doprati do Tebe, neka njegova pojava bude ugodna i draga
meni, i neka me prati u miru. I nedaj da demoni i zastrašujući izgledi dolaze
blizu meni na putu kojim idem, dok ne dođen Tebi u blaženstvu. I nedaj da
čuvari vrata spriječe moju dušu od ulaska u raj. I ne otkrij moje krijehe, i ne
izloži me osudi pred Tvojim strašnim sudom. Nedaj da lavovi obruše se na mene,
niti daj da valovi mora vatre preplave moju dušu , jer ovo mora svaka duša
proći
2 –prije nego vidim slavu Tvoga Lica, O Bože, najpravedniji
sudijo, koji u pravdi i jednakosti češ suditi ljudima, i koji češ dati svakomu
prema njegovim delima, O Gospodaru i moj Bože, Ja molim te, budi prisutan sa
mnom u Tvom sažaljenju, i osvijetli moj put da mogu da dođem Tebi, jer Ti si
izvor preobilan sa svim dobrim stvarima, i sa slavom zauvijek.
Amin.
14. I dogodilo se potom, kad se vratio vlastitoj kući u
gradu Nazaretu, da je bio uhvaćen bolešću, i ležao je u krevetu. I bilo je u
ovo vreme da je umro, prema sudbini celoga čovječanstva. Jer ova bolest je bila
veoma teška na njemu, a on nikad nije bio bolestan, kako je sad bio, od dana
njegova rođenja. I tako je zasigurno udovoljivo Hrista 3 da odredi sudbinu
pravednoga Josifa. On je živeo četrdeset godina neoženjen, potom njegova žena
je ostala pod njegovom brigom četrdeset i devet godina, i potom umre. I godinu
nakon njene smrti, moja majka, blagoslovena Marija, bi povjerena njemu od
sveštenika, da je drži do vremena njenoga braka. Ona je provela dve godine u
njegovoj kući, i u trećoj godini njenog življenja sa Josifom, u petnaestoj
godini njene dobi, ona je rodila mene na zemlji tajnom u koju nijedno stvorenje
ne može prodrijeti niti razumeti, osim mene, i moga Oca i Svetoga Duha,
sadržavajući jednu suštinu sa mnom. 4
15 Celih godina moga oca, stoga, pravednoga starca, je bilo
jedna stotina i jedanaest godina, moj Otac u nebesima je tako odredio. I u dan
u koji je njegova duša napustila njegovo telo je dvadeset i šesti mjeseca
Abiba. Zasad lijepo zlato je počelo da gubi svoj sjaj, i srebro bilo istrošeno
korištenjem – mislim na njegovo razumevanje i mudrost. On se također gadio hrane
i pića i izgubio sve svoje umijeće u zanatu drvodjelje, niti je više davao
pažnje tome. Dogodilo se, potom, u ranu zoru dvadeset šestog dana Abiba, da
Josif, pravedni starac, je ležao u krevetu , je predavao svoju nemirnu dušu.
Stoga on je otvorio svoja usta sa mnogim uzdasima, i udarao svoje ruke jednu
protiv druge, i glasno zaplakao, i izgovorio sledeće:--
16 Jao danu u koji sam ja rođen u svijet! Jao utrobi koja me
nosila! Jao utrobi koja me primila! Jao grudima koje me zadojiše! Jao nogama na
kojima sam sjedio i odmarao! Jao rukama koje su me nosile i odgajale dok nisam
uzrastao! 1 Jer ja sam bio začet u bezakonju, i u grehovima moja majka želela
me. 2 Jao mome jeziku i mojim usnama, koje su iznijele i govorile uzaludno, omalovažavale, lagale, bezobzirne, ponižavale,
besposlene priče vodile, zavodile i licemjerne! Jao mojim očima, koje su
gledale na sramotne stvari! Jao mojim ušima, koje su uživale u riječima ogovaranja!
Jao mojim rukama, koje su hvatale što nije pravo da im pripada! Jao mojemu
stomaku i mojim crijevima, koje su žudile za hranom nezasito (bezakonito) da
jedu! Jao mojemu grlu, koje je kao vatra jelo šta je našlo! Jao mojim nogama,
koje su prečesto hodale na putevima neugodnim Bogu! Jao mojemu tijelu, jao
mojoj jadnoj duši, koja je već okrenula se ustranu od Boga svog Stvoritelja!
Šta da radim kad stignem u mjesto u kojem moram stajati pred najpravednijim
Sudijom, i kad On me pozove da izvaže dela koja sam nagomilao u svojoj
mladosti? Jao svakome čovjeku koji umire u svojim grehovima! Zasigurno taj
strašan čas, koji dođe na moga oca Jakova, 3 kad njegova duša je izlazila iz
njegova tijela, je sad, evo, blizu meni. Oh! Kako jadan sad danas, i vrijedan oplakivanja!
Ali Bog sam je onaj koji upravlja mojom dušom i tijelom, On će također činiti
sa njima po svojoj dobroj volji.
17. Ovo su riječi izgovorene od Josifa, pravednoga starca. I
ja, idući pokraj njega, nađoh njegovu dušu neizmerno smetenu, jer je bio u
velikoj zbunjenosti. I ja mu rekoh: Pozdrav! Moj oče Josif, ti pravedni
čovjeće, kako si? I on mi odgovori: Da si zdravo! Moj voljeni sine. Uistinu,
nevolja i strah i smrt me već snašla, ali ukoliko sam čuo Tvoj glas, moja duša
počinu. O Isuse iz Nazareta! Isuse, moj Spasioče! Isus, izbavitelj moje duše!
Isus, moj zaštitnik! Isus! O najslađe ime u mojim ustima, i u ustima onih koji
ga vole! O oko koje vidi, o uho koje čuje, čuj me! Ja sam Tvoj sluga, ovaj dan
naponiznije poštujem Te, i pred Tvojim licem polažem moje suze. Ti sa sasvim
moj Bog, Ti si moj Gospod, kako je anđeo rekao mi vremenima bez broja, i
naročito u taj dan kad moja duša je bila izvedena zarad bludnih misli o čistoj
i blagoslovenoj Mariji, koja je nosila Te u njenoj utrobi, i koju sam mislio
tajno odposlati dalje.I dok sam tako razmišljao, gle, pojavi se meni u mom
počinku anđeli Gospodnji, govorećimi u čudesnoj tajni: O Josife, ti sine
Davidov, ne boj se da uzmeš Mariju kao svoju ženu, i ne tuži dušu svoju, niti
pričaj nepostojane riječi o njenom začeću, jer ona je sa detetom Svetoga Duha,
i roditi će sina, čije ime će biti Isus, jer On će spasti svoj narod od
njegovih greha. Ne učini mi radi ovoga zlo, O Gospodaru! Jer ja bijah u
neznanju o tajni Tvoga rođenja. Takođe sječam se, moj Gospodaru, da dan kad je
dečak umro od ugriza zmije. I njegovi rođaci su željeli da te izruče Herodu,
govorivši da si ga Ti ubio, ali Ti si ga podigao iz mrtvih, i povratio ga
njima. Tad ja odoh do Tebe, i uzeh te za ruku, govoreći: Moj sine, vodi brigu o
sebi. Ali Ti si rekao mi odgovorivši: Nisi li mi ti otac po tijelu? Ja ću te
naučiti tko sam. 4 Sad zato, O Gospode i moj Bože, ne budi ljut na mene, niti
osuđuj me zarad toga časa. Ja sam Tvoj sluga, i sin tvoje sluškinje, 5 a Ti si
moj Gospodar, moj Bog i Spasitelj, najsigurnije Sin Božij.
18. Kad je moj otac Josif tako izgovorio, nije mogao da
plače više. I ja videh da smrt ima vlast nada njim. I moja majka, djevica neokaljana,
ustade i dođe k meni, govoreći: O moj voljeni sine, ovaj pobožan starac Josif
sada umire. I ja odgovorih: O moja najdraža majko, zasigurno nad svim
stvorenjima stvorenim u ovome svijetu isti uzrkok smrti leži, jer smrt drži
prevagu nad celom ljudskom rasom. Čak ti, O moja djevice majko, moraš gledati
za istim krajem života kao drugi smrtnici. A opet tvoja smrt, i također smrt
ovoga pobožnoga čoveka, nije smrt, već život koji traje u večnost. Čak štaviše,
ako umreti moram, što se tiče tela koje sam primio od tebe. Ali ustani, o moja
časna majko, i idi k Josifu, tom blaženom starom čoveku, kako bi vidio šta će
se dogoditi kako njegova duša uzilazi od njegova tela.
19 Moja neokaljana majko Marijo, zato, odi i uđi u mjesto
gde je Josif. I ja sam sedeo na njegovim nogama gledajući u njega, jer znaci
smrti već su se pojavili na njegovom licu. I taj blagosloveni starac podiže
svoju glavu, i držao je svoje oči uprte na moje lice, ali nije imao moči da
govori sa mnom, zarad muka smrtnih, koje su ga držale . Već je mnogo uzdisao. I
ja držah njegove ruke za ceo čas, i on okrene svoje lice k meni, i učini znake
za mene da ga ostavim. Stoga ja stavih moju ruku pod njegove grudi, i osjetih
njegovu dušu blizu grla, kako se sprema da napusti njegovo tijelo.
20 I kad moja djevica majka vidje me dodirujući njegovo
telo, ona također dotaknu njegove noge. I našavši ih već mrtvim i bez toplote,
ona reče meni: O moj voljeni sine, zasigurno njegove noge su već počele da se
koče, i hladne su kao sneg. Prema tome ona pozva svoje sinove i kćeri, i reče
im: Dođite, koliko god vas je, i idite svome ocu, jer sigurno je sad na samoj
točki smrti. I Asia, njegova kćer, odgovori i reče: Jao meni, O moja braćo, ovo
je izvesno ista bolest od koje je moja majka umrla. I ona je tugovala i
prolijevala suze, i sva Josifova druga deca su tugovala zajedno s njom. Ja
također, i moja majka Marija, plakasmo sa njima. 1
21 I okrečući moje oči prema oblasti juga, Ja videh smrt već
kako dolazi, i sav Pakao s njom, blizu prilazi sa svojom vojskom i njenim
pratiocima, i njihova odeća, njihova lica i njihova usta su izbacivala plamen.
I kad moj otac Josif vidje ih kako dolaze pravo njemu, njegove oči preplaviše
suzama, i u isto vreme on je uzdisao na čudan način. Prema tome, kad ja videh
žestinu njegovog uzdisanja, ja opozvah Smrt i sve sile sluga koje je slijediše.
I ja pozvah moga dobro Oca, govoreći:--
22 O Oče sve milosti, oko koje vidi, uho koje čuje, čuj moje
molitve i molbe u ime starca Josifa, i pošalji Mihaela, zapovjednika Tvojih anđela,
i Gabriela, glasnika svjetla, i svo svjetlo Tvojih anđela, i neka celi njihov
red hoda sa dušom moga oca Josifa, dok on bude proveden Tebi. Ovo je čas u koji
moj otac ima potrebu za milošću. I ja kažem ti, da svi sveti, da, onoliko
koliko ih je rođeno u svijetu, da li oni bili pravedni ili bili bludni, moraju
neminovno kušati smrt.
23 Stoga Mihael i Gabriel dođoše do duše moga oca Josifa, i
uzeše je, i motaše je u sjajne ovoje . Tako on preda svoj duh u ruke moga
dobroga Oca, i On dariva mu mir. Ali još nijedno od njegove djece nije znalo da
je pao u san. I anđeli su sačuvali njegovu dušu od demona tame koji behu u
putu, i slaviše Boga dokle nisu sproveli je u mesto stanovanja pobožnih.
24 A njegovo telo je ležalo prostrto i bez krvi, zato ja
ispružih svoju ruku, i sklopih njegove oči i zatvorih njegova usta, i rekoh
djevici Mariji: O moja majko, gde je umijeće koje je on pokazao u sve vreme u
koje je živeo u ovome svijetu? Gle! Propalo je, kao da nikad nije postojalo. I
kad njegova djeca čuše me da govorim sa svojom majkom, čistom djevicom, oni su
znali da je on već udahnuo svoje zadnje, i oni proliše suze, i tugovaše. Ali ja
im rekoh: Zasigurno smrt vašega oca nije smrt, već život večan, jer on je bio
oslobođen od nevolja ovoga života, i prošao je u vječan život. Kad oni čuše ove
riječi, oni poderaše njihovu odeću, i plakaše.
25 I uistinu stanovnici Nazareta i Galileje, čuvši za
njihovo tugovanje, skupiše se njima, i plakaše od trećega časa čak do devetoga.
I u deveti čas oni svi odoše zajedno do Josifovog kreveta. I oni podigoše
njegovo telo, nakon što su pomazali ga sa skupim pomastima. Ali ja molih moga Oca
u molitvi nebeskoj, - ona ista molitva koju sa vlastitom rukom ja učinih prije
nego sam nošen u utrobi djevice Marije, moje majke. I kako sam završio je, i
izgovorio amen, veliko mnoštvo anđela dođe, i ja naredih dvoje od njih da
rašire njihovu sjajnu odeću, i da omotaju u nju tijelo Josifa, blaženoga
starca.
26. I ja progovorih Josifu, i rekoh: Miris pokvarenosti
smrti neće imati vlast nada tobom, niti će crv ikad izaći iz tvoga tela. Niti
ijedan članak će biti slomljen, niti će ijedna vlas tvoje glave se izmeniti.
Ništa od tvoga tela neće stradati. O moj oče Josif, ali će ostati čitavo i
nepokvareno do slavlja hiljadu godina. 2 I tko god napravi prinos na dan tvoga
sječanja, njega ću blagosloviti, i nadomjestiti u skupu djevstvenika, i tkogod
da hranu jadnomu, siromašnomu, udovici, ili siročadi od ruku svojih ruku, u dan
u koji sjećanje bude slavljeno, i u tvoje ime, neće biti u potrebi za dobrim
stvarima svih dana njegova života. I tkogod bi dao čašu vode, ili vina, da pije
udovac ili siroče u tvoje ime, ja ću ga dati tebi, da možeš ići sa njim na
slavlje hiljadu godina. I svaki čovjek koji će
prinijeti žrtvu na dan tvoga sjećanja ja ću blagosloviti i nadomjestiti
u crkvi djevstvenika, jer svakomu ću vratiti trideset, šezdeset i stotinu. I
tkogod napiše povijest tvoga života, ili rada, ili tvog odilaska sa ovoga
svijeta, i ovo pripovijedanje koje izlazi iz mojih usta, njemu ću predati na
tvoje čuvanje toliko dugo koliko će činiti sa ovim životom. I kad njegova duša
napusti telo, i kad on moradne napustiti svijet, ja ću spaliti knjigu njegovih
grehova, niti ću ga mučiti ijednom kaznom na dan suda, već on će preći more
vatre, i proči će njime bez nevolja ili boli. 1 I na svakog siromašnog čovjeka
koji ne može dati ništa od tih stvari koje sam ja spomenuo ovo je zvanično ,
drugim rečima ako mu je sin rođen, on će nazvati njegovo ime Josif. Jer neće u
toj kući biti siromaštva ili ijedne iznenadne smrti zauvek.
27 Potom upravitelji grada dođoše do mjesta gde je telo
blagoslovenog starca Josifa bilo položeno, noseći sa njima odelo za sahranu, i
oni su hteli da omotaju ga na način kako židovi žele da urede svoja mrtva tela.
I oni su videli da je on držao svoj pokrov čvrsto, jer pridržavao ga je do tela
na takav način, da kad su hteli da ga skinu, bilo je kao železo – nemoguće da
se pomeri ili popusti. Niti su mogli da nađu ijedan kraj tog komada lana, što
ih udari največim čuđenjem. Na kraju oni ga odnesoše do mjesta gde je pećina, i
otvoriše vrata, kako bi sahranili njegovo telo pored tela njegovih otaca. Tad
tamo dođe u moju misao dan u koji je on hodao sa mnom u Egipat, i teška nevolja
koju je on izdržao zarad mene. Prema tome, ja oplakivah njegovu smrt za dugo
vremena, i ležeći na njegovom telu, ja rekoh:--
28 O Smrti! Koja čini da sve znanje nestane, i podiže toliko
mnogo suza i tugovanja, sigurno je Bog moj Otac sam koji ti je dao ovu moč. Jer
ljudi umiru zarad sagrešenja Adama i njegove žene Eve, i Smrt ne štedi ni
jednoga. Kakogod, ništa se ne dešava ikomu, ili biva na njemu, bez zapovijedi
moga Oca. Izvjesno je da imaju ljudi koji su produžili njihov život čak do
devet stotina godina, ali su umrli. Da, iako neki od njih su živeli duže, oni
su imali, kako god, podleći istoj sudbini, niti je ijedan od njih ikad rekao:
Ja nisam kušao smrt. Jer Gospod nikad ne šalje istu kaznu više no jednom, jer
je udovoljilo moga Oca da donese je na ljude. I u trenutku kad, idući, drži
zapoved silazeći sa nebesa, ono kaže: Ja ću ići protiv toga čoveka, i uveliko
ga pomjeriti. Potom, bez odlaganja, ono čini napad na dušu, i ostvaruje vlast
nada njom, čineći sa njome šta želi. Jer, zarad toga što Adam nije činio volju
moga Oca, već je sagrešio Njegovu zapovijest, ljutnja moga Oca je upaljena
protiv njega, i On osudio ga je smrt, i tako je kad smrt dolazi u svijet. Ali
da je Adam gledao zapovijedi moga Oca, smrt nebi nikad bila njegova sudbina.
Mislite li da ja mogu upitati moga dobroga Oca da pošalje mi vatrena kola 2
koja mogu odnijeti tijelo moga oca Josifa, i prenijeti ga do mjesta odmora,
kako bi živeo sa duhovima? Ali zarad sagrešenja Adama, ta nevolja i sudba smrti
je sišla na ljudsku rasu. I zarad toga što moram umreti prema telu, jer moj rad
koji sam stvorio, da mogu ostvariti milost.
29 Rekavši ovako, Ja zagrlih telo moga oca Josifa, i plakah
nada njim, i oni otvoriše vrata grobnice, i staviše njegovo telo u nju, blizu
tijela njegova oca Jakova. I vrijeme kad je on pao u san bi ispunjeno stotinu i
jedanaest godina. Nikad nije zub u njegovim ustima zabolio ga, niti je njegov
vid oslabio, niti je njegovo telo se savilo, niti mu se snaga smanjila, već je
radio svoj zanat drvodjelje do zadnjega dana svoga života, i to je bio dvadeset
i šesti mjeseca Abiba.
30. I apostoli, kad su čuli ove stvari od Spasitelja, ustaše
radosno, i pokloniše se u čast Njemu i rekoše: O naš Spasitelju, pokaži nam
Tvoju milost. Sad uistinu mi smo čuli riječ života, ali ipak se čudimo, O naš
Spasitelju, nad sudbinom Enoha i Ilije, utoliko jer oni nisu prošli smrt. Jer
uistinu oni žive u prebivalištu pravednih do današnjega dana, niti su njihova
tijela vidjela pokvarljivost. A taj stari čovjek Josif drvodjelja je, ipak,
Tvoj otac po tijelu. I ti si naredio nam da idemo u celi svijet i propovedamo
sveto Evanđelje, i Ti si rekao: Recite im o smrti moga oca Josifa, i slavite
njemu godišnje slavlje i sveti dan. I tkogod uzme išta od njegova
pripovijedanja, ili doda išta tomu, čini grijeh. 3 Mi se čudimo naročito da
Josif, čak od dana kad si Ti rođen u Vitlejemu, zvao je Tebe njegovim sinom po
tijelu. Zašto, onda, Ti nisi učinio ga besmrtnim kao i njih, i Ti kažeš da on
je pravedan i izabran?
31 I naš Spasitelj odgovori i reče: Uistinu, proročanstvo
moga Oca o Adamu, za njegovu neposlušnost, je sad ispunjeno. I sve stvari su
uređene prema volji i zadovoljstvu moga Oca. Jer ako čovjek odbija zapovijesti
Božije, i slijedi djela đavola čineći grijeh, njegov život je produžen , kako
bi se sačuvao u smislu da se možda pokaje, i razmisli da mora biti predat u
ruke smrti. Ali ako je iko revnosan za dobrim delima, njegov život je također
produžen, da, kako slava njegove stare dobi raste, ispravni ljudi mogu da ga slijede
(oponašaju). Ali kad vidiš čovjeka čije misli su sklone bijesu, zasigurno
njegovi dani su skraćeni, jer je to šta oduzima cvijet njegova doba. Svako
proroštvo, stoga, koje moj Otac je objavio u pogledu sinova čovjećijih, mora biti
ispunjeno u svemu posebno. Ali u odnosu na Enoha i Iliju, i kako su oni ostali
živi do danas, držeći ista tela sa kojima su rođeni, u pogledu onoga što se
tiče moga oca Josifa, kome nije bilo dozvoljeno da ostane u telu, uistinu, iako
da čovek živi u svijetu mnoge mirijade (mnoštvo, bezbroj) godina ipak u neko
vreme ili drugo od je prisiljen da razmeni život za smrt.
Ja vam kažem, O moja braćo, da oni također, Enoh i Ilija, 1
moraju prema kraju vremena se vratiti u svijet i umrijeti – u danu, meteža,
terora, straha i nevolje. Jer Antihrist će ubiti četiri tijela, i proliti
njihovu krv kao vodu, zarad prijekora kojem oni izlažu ga, i sramoti sa kojom
oni, u njihovo vreme, će obilježiti ga kad oni otkriju njegovu bezbožnost.
32. I mi rekosmo: O naš Gospode, naš Bože i Spasitelju, tko
su ta četiri ta koje si Ti rekao da će ih Antihrist odsjeći od prijekora koji
oni donose na njega? Gospod odgovori: Oni su Enoh, Ilija, Skila i Tabita. 2 Kad
mi čusmo ovo od našega Spasitelja, mi se radovasmo i uzvisivasmo, i mi
prinesosmo svi slavu i zahvalu Gospodaru Bogu, i njegovom Spasitelju Isusu
Hristu. On je kome je sva slava, čast, dostojanstvo, vlast, moč i hvala, kao
dobromu Ocu sa Njim, i Svetome Duhu koji daje život, odsele i u svo vreme
zauvek. Amin.
U mjesec dana uspio sam apokrifna evanđelja prevesti, kako sam odprilike i vidio da će biti i dobro je. Ova evanđelja se uglavnom odnose na Detinstvo Isusovo, a neka i na Detinstvo Marije, ne vidim ništa sporno u tim pripovijedanjima i lijepo ih je imati i znati.
Pregledavajući šire evanđelja vidio sam da je to, određena dva evanđelja koja su dostupna nalaze se u nag hamadi zbirci koju sam ranije postavio i nema potrebe da ih stavljam u korelaciji sa ovim a i tekstualno odudaraju.
Što se tiče navođenja izvesnog Tajnog Evanđelja po Marku koje i nije uopšte po nikakvom obilježju evanđelje od stranice i pol i za koje stoji da je krivotvorina toliko da samo kažem o tomu, a i ono što sam tamo našao nema veze sa pozitivnom porukom evanđelja, tako da taj spis treba brisati i ne uvažavati sa ovima koji imaju određenu verodostojnost.
Što se tiče standardna 4 evanđelja u Novom Zavetu oni su zaista nad ovim svim apokrifima, i zasluženo su izabrani, s tim što bih ja pojam o detinstvu Marije i Isusa kao i neke stvari možda iz još nekih, apokrifnih evanđelja ovde uvrstio misaono ili na neki način u celu tu priču.
Evanđelje po Barnabi srednjevekovno koje zaista sadrži određene bitne poruke da ga ne komentarišem da li se slažem ili ne , ja cenim to evanđelje ali mislim da se baš i ne uklapa u ova evanđelja koja stoje na određenim sajtovima kao apokrifi.
Slijedi pregled još Povijesti o Josifu Drvodjelji, i potom prelazim na apokrifna dela apostolska kojih ima tridesetak, verovatno par meseci rada, potom razna pisanja apokrifnog tipa kao i par otkrivenja, vezanje u knjigu i to je to. Nakon toga usmeren sam na određena židovska pisanja, talmud od 3000str, pa i Bibliju i Kur'an jer ljepota prevođenja je u utjecanju, poigravanju formulaciji riječi, izražavanju, razmišljanju, kontemplaciji i molitvi, dakle uobičajen posao jednog vernika je da prevodi, dakle ono što nije prevedeno ili je prevedeno ali opet daje novi pristup riječi koja beše u početku.
Zahvaljujem se Nevidljivomu Bogu koji me je udostojio ovoga.
U Njega je nagrada najveća.
Neka podari dobro svakomu koji se drži Njega.
Amin.
Evanđelje rođenja
Marije
GLAVA 1. Blažena
u slavna zauvek djevica Marija, iznikla
je iz kraljevskog porijekla, porodice Davidove, rođena u gradu Nazaretu, bi
dovedena u Jerusalem u hram Gospodnji. Njen otac se zvao Joakim, a njena majka
Ana. Kuća njenog oca je bila iz Galileje i grada Nazareta, ali njena majčina
familija je bila iz Betlehema. Njihov život je nedužan i ispravan pred
Gospodom, i besprijekoran i pobožan pred ljudima. Jer oni su djelili sve
njihove stvari u tri dela. Jedan deo su trošili na hram i čuvare hrama, drugo
su davali strancima i siromašnima, a treće su čuvali za sebe i potrebe njihove
obitelji. Tako, dragi Bogu, ljubazni ljudima, za oko dvadeset godina su živeli
u njihovoj vlastitoj kući, častan oženjen život, bez da su imali decu. Međutim
oni su se zavjetovali da, ako bi im Gospod da potomka, oni bi ga dali u službu
Gospodnju, zarad čega su također posječivali hram Gospodnji na svaki praznik
tokom godine.
GLAVA 2. - I bilo je to da je praznik posvećivanja (Hanuka) (1) se približavala, zato Joakim ode
u Jerusalem sa nekim ljudima vlastita plemena. A u vreme Isahara (2) je
prvosveštenik tamo. I kad on vidje Joakim sa njegovim prinosom među drugim
sugrađanima,on ga prezre, i odbaci njegove darove, pitajući zašto on, koji nema
potomstva, je stajao sa onima koji imaju, govoreći da njegovi darovi ni na koji
način ne mogu biti prihvatljivi Bogu, jer je on smatrao ga nevrednim potomstva:
jer Pismo kaže, Proklet je svaki koji nije stekao muško ili žensko u Izraelu.
(3) On reče, zato, da on prvo treba biti oslobođen od ovoga prokletstva tako da
dobije dece, i tad, i samo tad, bi mogao doći u prisustvo Gospoda sa svojim
prinosom. I Joakim, pokriven sramom od ovoga prijekora koji mu je bačen u zubi,
povuče se od pastira, koji su bili u njihovim pašnjacima sa njihovom stokom,
niti se vratio kući, jer možda bi mogao biti obilježen sa istim prijekorom od
onih od svoga plemena, koji su bili tamo u isto vreme, i čuli su ovo od
sveštenika.
GLAVA 3 - I kad je bio tamo za neko vreme, u neki dan
kad je bio sam, anđeo Gospodnji stade pred njega u velikom svjetlu. I kad je on
bio uznemiren njegovom pojavom, anđeo koji se pojavio suzdržavao ga je od
straha, govoreći : Ne boj se, Joakime, niti budi uznemiren mojom pojavom, jer
Ja sam anđeo Gospodnji, posla od Njega tebi da ti kažem da tvoje molitve su
uslišene, i da tvoja dobra dela su otišla u Njegovo prisustvo. (4) Jer on je
vidio tvoje poniženje, i čuo je prijekor neplodnosti koji je nepravedno doveden
protiv tebe. Jer Bog je osvetnik na grijehu, ne orirode, i stoga, kad je On
zatvori utrobu ikoga, On čini to kako bi je čudesno otvorio opet, tako da ono
što je rođeno može biti potvrđeno da nije od požude, već dar Božij. Jer nije
liu slučaj takav da prva majka tvoga naroda – Sara – je bila neplodna do osamdesete
godine? (5) I, međutim, u krajnjoj starosti ona rodi Isaka, kojemu obećanje je
obnovljeno blagoslova svih naroda. Rahela također, tako umilostivi Gospodar, i
tako voljeni sveti Jakov, je bio dugo neplodan, i opet ona rodi Josifa, koji ne
samo da je bio gospodar Egipta, već oslobodioc mnogih naroda koji su trebali
propasti od gladi. Tko između sudija je bio jači od Samsona, ili svetiji od
Samuela? I opet majke obaju behu neplodne. Ako stoga, razumnost mojih riječi te
ne uvjerava, veruj u to da začeća veoma kasno u životu, i rođenja u slučaju
žena koje su bile neplodne, su uobičajeno smatrane nečim čudesnim. Prema tomu
tvoja žena Ana će roditi kćer tebi, i ti češ joj dati ime Marija: ona će biti,
kao što si zavjetovao , posvećena Gospodu od njenog detinjstva, i ona će biti
ispunjena sa Svetim Duhom, čak od majčine utrobe. Ona neće jesti niti piti
ikoju nečistu stvar, niti će provoditi svoj život među masom svijeta, već u
hramu Gospodnjem, kako ne bi bilo moguće reći, ili sumnjati, o zlu u pogledu
nje. Zato, kad ona odraste, baš kao ona što će čudesno biti rođena od neplodne
žene, tako na neuporediv način ona, djevica, će roditi Sina Svevišnjeg, koji će
biti nazvan Isus, i koji, prema značenju Njegova imena, će biti Spasitelj svih
naroda. I ovo će biti znak tebi za ove stvari koje ti objavljujem: Kada dođeš
do Zlatnih vrata u Jerusalimu, ti češ tamo sresti Anu tvoju ženu, koja, teško
zabrinuta zbog tvog zakašnjelog povratka, će se potom radovati kad te vidi.
Rekavši ovako, anđeo ode od njega.
GLAVA 4. – Potom on
se pojavi Ani njegovoj ženi, govoreći: Ne boj se, Ana, niti misli da je utvara
to što vidiš. Jer ja sam anđeo koji je stavio tvoje molitve i milostinju pred
Boga, i sada sam poslat tebi da objavim ti da češ roditi kćer, koja će biti
zvana Marija, i koja će biti blagoslovena nad svim ženama. Ona, puna milosti
Gospodenje, još od rođenja, će ostati tri godine i kući njenog oca dokle ne
bude odviknuta. Potom, biti će data službi Gospodnjoj, tako da se neće
izdvajati iz hrama dokle ne dostigne godine povučenosti (odraslost). Tamo, u
lijepom, služenju Bogudanju i noću u postu i molitvama, ona će se uzdržavati od
svake nečiste stvari; ona nikad neće upoznati čoveka, već sama, bez slične,
besprijekorna, nepokvarena, bez odnosa sa muškim, ona,devica, će roditi sina;
ona, Njegova pomoćnica, će roditi Gospoda – oboje u milosti, i u imenu, i na
delu, Spasitelja svijeta. Stoga ustani, i idi gore u Jerusalem, i kad dođeš do
vrata koja, jer su pozlaćena zlatom, se zovu Zlatna, tamo, za znak, sresti češ
svoga muža, za čiju sigurnost si bila zabrinuta. I kad ove stvari se dogode,
znaj da što ja objavljujem će bez sumnje biti ispunjeno.
GLAVA 5 – Potom,
kako je anđeo zapovijedio, oboje njih su otišli od mesta gde su bili, odoše u
Jerusalim, i kada su došli do mjesta naznačenog od anđelovog proroštva, tamo
oni sretoše jedno drugo. Tad, radujući se na viđenju jedno drugog, i sigurni u
izvjesnost obećanog potomstva, oni dadoše dužne zahvale Gospodu, koji uzvisuje
ponizne. I tako, pošto su se pomolili Gospodu, oni se vratiše kući, i čekaše u
izvjesnosti i u zadovoljstvu božansko obećanje. Ana potom zatrudni, i rodi
kćer, i prema zapovijedi anđela, njeni roditelji nazvaše je Marija.
GLAVA 6 – I kad
je krug od tri godine istekao, i vreme njenog odvikavanja došlo, oni dovedoše
devicu u hram Gospodnji sa prinosima. A bilo je oko hrama, prema petnaest
Psalmu Stepena (1), petnaest stepenika koji idu gore, jer, budući da je hram
sagrađen na planini, oltar za žrtve paljenice, koje su stajale izvan, nisu
mogle biti dosegnute osim stepenicama. Na jednu od ovih, tad, njeni roditelji
staviše malu devojčicu, blaženu devicu Mariju. I kad su skinuli odeću koju su
nosili na putovanju, i stavili je na sebe, kao obično, druge koje behu ljepše i
čistije, djevica Gospodareva uziđe sve stepenice, jednu za drugom, bez pomoći
ikoga da je vodi ili podižući je, na takav način da, u pogledu najmanjeg,
pomislio bi da je već dosegla odraslu dob. Jer već je Gospodin u detinjstvu
Njegove djevice izveo veliku stvar, i pokazivanjem čuda predskazao kako će ona
biti velika. Zato, pošto je žrtva bila prinesena prema običaju zakona, i njihov
zavjest bijući izvršen, oni ostaviše devicu unutar zidina hrama, tamo da bude
učena sa drugim djevicama, i oni sami se vratiše kući.
GLAVA 7. – A
devica Gospodnja je napredovala u dobi i vrlinama, i iako, u rečima Psalmista
njeni otac i majka su napustili je, Gospod ju je uzeo. (2) Danima je bila
posećivana anđelima, dnevno je uživala božanske vizije, koja sačuvala su je od
svega zla, i učinila su je da obiluje u svemu dobru. I tako je dostigla
četrnaestu godinu, i ne samo da zli nisu mogli da nisu mogli optužiti je za
išta vrijedno prijekora, već svi dobri, koji su znali njen život i govor,
sudili su je vrednom uvažavanja. Tad prvosveštenik javno objavi da djevice koje
su javno nameštene u hramu, i dostigle su vreme života, treba da se vrate kući
i udaju, prema običaju naroda i zrelosti njihovih godina. Drugi su spremno
poslušali ovu zapoved, ali Marija sama, devica Gospodnja, odgovorila je da ona
ne može učiniti ovo, govoreći da oboje njenih roditelja su posvetili nju službi
Gospodnjoj, i da štaviše, ona se posvetila Gospodu zavjetom devičanstva, koji
ona neče nikad da prekrši odnosom sa muškarcem. I visoki sveštenik, bijući
stavljen u veliku pometnju uma, videći da ona ni ne misli da njen zavjet će
biti prekinut suprotno Pismu, koje kaže, Zakuni i ispuni, (1), niti je on smio
da uvede običaj nepoznat narodu, da zapoved da na praznik, koji se približavao,
svi upravitelji iz Jerusalima i susjedstva budu prisutni, kako bi od njihove
službe mogao znati šta da se čini u ovako neizvesnom slučaju. I kad se ovo
dogodi, oni odlučiše anonimno da Gospod treba biti savetovan o ovoj stvari. I
kad su oni svi poklonili se u molitvi, prvosveštenik je otišao da se savetuje
sa Bogom u uobičajen način. Niti su oni dugo čekali: u slušanju svih glas je
izašao iz proročišta i od sjedala milosti, da prema proročanstvu Isaije, čovjek
treba biti tražen komu će djevica biti povjerena i vjenčana. Jer je jasno da
Isaija govori: Palica će izaći iz korijena Jeseja, cvijet će uzrasti iz
korijena, i Duh Gospodnji će počivati na njemu, duh mudrosti i razumevanja, i
duh saveta i snage, duh mudrosti i pobožnosti; i on će biti ispunjen sa duhom
straha Gospodnjeg.(2) Prema ovom proročanstvu, stoga, on je predskazao da svi iz
kuće i porodice Davidove koji su neoženjeni i odgovaraju za brak trebaju
donijeti štapove do oltara, i onaj čiji štap rodi cvetom, i na kraju čijeg Duh
Gospodnji namjesti se u obliku golubice, je čovjek komu devica treba biti
poverena i venčana.
GLAVA 8. – A bio
je tamo među ostalima Josif, iz kuće i porodice Davidove, čovjek stariji, i kad
donesoše štapove, prema redu, on sam uzdrža svoj. Zato kad ništa u skladu sa
božanskim glasom se ne pojavi, prvosveštenik mislio je da je potrebno da
savetuje Boga drugi put; i On odgovori, da od toga koji je bio postavljen, on
sam komu djevica treba biti venčana nije donio svoj štap. Josif stoga, bi nađen
van. Jer kad on donese svoj štap, i golub dođe sa neba, i namesti se na vrh
njega, jasno se pojavi svima da on je čovek komu devica treba biti venčana.
Zato, uobičajeno slavlje zaruka nakon što je prošlo, on se vrati do grada
Betlehema da dovede svoju kuću u red, i da dobavi stvari potrebne za brak. Ali
Marija, devica Gospodnja, sa sedam drugih djevojaka od iste dobi, i koji su
bile odlučene u isto vreme, koje je ona primila od sveštenika, vratila se kući
njenih roditelja u Galileju.
GLAVA 9. – I u
tim danima, to je, u vreme njenog prvog dolaska u Galileju, anđeo Gavrilo bi
poslan njoj od Boga, da objavi joj začeće Gospodnje, i da joj objasni mačin i
red začeća. Prema tome, ulazeći, on ispuni sobu gde je ona bila sa velikim
svetlom, i najpristojnije pozdravljajući je, on reče: Zdravo, Marija! O djevice
visoko omiljena od Gospoda, djevojko puna milosti, Gospodar je s tobom,
blagoslovena si ti iznad svih žena, blažen iznad svih ljudi koji je do sada
rođen. (3) I djevica, koja je već dobro upoznata sa anđeoskim licima, i nije
bila potrebna svjetlost sa nebesa, nije bila ustrašena od vizije anđela, niti
začuđena veličinom svetla, već samo zbunjena njegovim rečima, i ona poče da
misli od koje vrste pozdrav neuobičajen bi bio, ili šta bi najavio, ili koji
kraj bi imao. I anđeo, božanski nadahnut, uzimajući svoje misli, reče: Ne boj
se, Marija, ako išta suprotno tvojoj časti je pod ovim pozdravom. Jer u izboru
neporočnosti, ti si našla milost sa Gospodom, i zato ti, djevica, češ začeti
bez greha, i roditi češ sina. On će biti velik, jer On će vladati od mora do
mora, i od rijeke do kraja zemlje; (4) i On će biti zvan Sin Svevišnjega, jer
On je koji je rođen na zemlji u poniznosti, vlada u nebesima u uzvišenosti; i
Gospod Bog će dati mu prijestolje Njegovog oca Davida, i On će vladati u kući
Jakovljevoj zauvek, i od Njegovog kraljevstva neće biti kraja, (5) utoliko jer
On je Kralj kraljeva i Gospod Gospodara, (6), i Njegovo prijestolje je od
večnosti do večnosti. Djevojka nije sumnjala ove riječi od anđela, već željela
je da zna način toga, ona odgovori: Kako to može biti? Jer, prema mojoj
zakletvi, ja nikad ne upoznah čoveka, kako ja mogu da rodim bez čovječjeg
sjemena? Ovome anđeo reče: Ne misli, Marija, da češ zanijeti na način ljudi,
jerbez bilo kog odnosa sa čovjekom, ti, devica, češ zanijeti, ti djevica, češ
roditi, ti devica, češ dojiti, jer Duh Sveti će doći na tebe, i uz moč
Svevišnjeg koja će te pokriti, (7) bez ijedne vručine požude, i zato taj koji
će biti rođen od tebe će sam biti svet, jer on sam, bijući začet i rođen bez
greha, će biti zvan Sinom Božijim. Tad Marija ispruži svoje ruke, i podiže oči
ka nebesima i reče: Evo sluškinje Gospodnje, jer ja nisam vrijedna imena gospe,
neka mi bude prema tvojoj riječi.
GLAVA 10. – Josif
potom dođe iz Judeje u Galileju, namjeravajući da oženi djevicu koja mu je bila
zaručena, jer već tri mjeseca su prošla, i bio je početak četvrtog odkad je ona
bila obećana njemu. U međuvremenu, bilo je očito od njenog izgleda da je
trudna, niti je mogla sakriti to od Josifa. Jer posledično njegovim zarukama ka
njoj, dolazeći ka njoj slobodno i govoreći joj više bliskije (familijarno), on nađe
da je ona sa detetom. On poče onda da bude u velikoj sumnji i smetenosti, jer
nije znao šta je najbolje za njega da čini. Jer, bijući pravedan čovjek, on
nije hteo da je pokaže (otkrije) , niti bijući pobožan čovek, da povredi njen
lijep ugled u sumnji preljuba. On dođe do zaključka, da tajno razriješi njihov
ugovor, i da je pošalje od sebe tajno. I dok je mislio o ovim stvarima, gle,
anđeo Gospodnji pojavi se njemu u snu, govoreći: Josife, ti sine Davidov, ne
boj se, to je, nemaj sumnji o preljubi djevice, ili misli ijedno zlo o njoj, i
ne boj se da uzmeš nju za ženu, jer ono što je stečeno u njoj, i koje sad slabi
tvoju dušu, je djelo ne čovječje, već Svetog Duha. Jer ona sama od svih djevica
će roditi Sina Božijeg, i ti češ nazvati Njegovo ime Isus, to je, Spasitelj;
jer On će spasti svoj narod od njegovih greha. Stoga Josif, prema zapovedi
anđela, uze devicu kao svoju ženu, međutim on nju ne pozna, već povede računa o
njoj, i držao ju je u devičanstvu.(1) I deveti mjesec od njenog začeća je bio
na izmaku, kad Josif, uzeći sa sobom ženu zajedno sa stvarima koje su trebale,
ode u Betlehem, grad iz koga je došao. I dogodilo se, dok su bili tamo, da
njeni dani behu ispunjeni da bi ona trebala roditi, i ona rodi njenog
prvorođenog sina, kako su sveti evanđelisti pokazali, našega Gospoda Isusa
Hrista, koji sa Ocem i Sinom (2) i Svetim duhom živi i vlada Bog od večnosti do
večnosti.
Arapsko Evanđelje
detinjstva Spasitelja
Napomena
prevodioca:
(Ovo Evanđelje je
istovetno po sadržaju kao - Prvo
Evanđelje o detinstvu Isusa Hrista - Petovekovni sastav Tominih tekstova)
U IME Oca, i
Sina, i Svetoga Duha, jedinoga Boga
Sa pomoću i milošću
Svevišnjeg počinjemo da pišemo knjigu čuda našega Gospoda i Učitelja i
Spasitelja Isusa Hrista, koje je zvano Evanđelje Detinjstva: u miru Gospodnjem.
Amen.
1Mi nalazimo (1)
šta slijedi u knjizi Josifa visokog sveštenika, koji je živeo u vreme Krista.
Neki kažu da je on Kajafa. (2) On je rekao šta je Isus govorio, i uistinu, kad
je On ležao u kolijevki rekao je Mariji svojoj majci: Ja sam Isus, Sin Božij,
Onaj koji zna, koga si ti rodila, kako anđeo Gabriel ti objavi, i moj Otac koji
posla me zarad spasenja svijeta.
2 U tri stotine i
devetoj godini ere Aleksandra, Augustus je dao naredbu, da svaki čovjek treba
biti upisan u svom rodnom mjestu. Josif stoga usta, i uzeći Mariju svoju
suprugu, ode do (3) Jerusalema, i dođe u Betlehem, da bude upisan zajedno sa
svojom obitelji u rodnom gradu. I došavši do pećine, Marija reče Josifu da
vrijeme rođenja je došlo, i da ona ne može ići u grad, već, reče ona, hajdemo u
ovu pećinu. Ovo je bilo u sumrak. I Josif ode i požuri da ide za ženom koja bi
bila blizu njoj. Kad, zatim, on je bio zauzet oko toga, on vide hebrejsku
stariju ženu koja pripada Jerusalimu, i reče: Dođi ovamo, moja dobra ženo, i
idi u ovu pećinu, u kojoj je žena blizu svoga vremena.
3. Zato, nakon
zalaska sunca, stara žena, i Josif sa njom, dođoše do pećine, i oboje uđoše. I
gle, bila je ispunjena sa svjetlom mnogo ljepša nego svjetlost lampi i sviječa.
(4) i mnogo sjajnije nego svjetlost sunca. Dijete, umotano u povoje je dojilo
grudi Gospe Marije njegove majke, bijući u štali. I kad oboje behu čudili se
svjetlu, stara žena upita Gospu Mariju: Jesi li ti majka od ovog djeteta? I kad
Gospa Marija reče da jest, ona reče: Ti nisi uopće kao kćeri Evine. Gospa
Marija reče: Tako kako moj sin nije jednak među djecom, tako njegova majka nije
jednaka među ženama. Stara žena odgovori: Moja gospođo, Ja sam došla da uzmem
platu: Bila sam dugo vremena oduzeta. Naša gospođa Gospa Marija reče joj: Stavi
tvoje ruke na moje dete. I stara žena učini tako, i bi odmah izlečena. Tad ona
ode, govoreći: Odsele ja ću biti čuvar i sluga ovoga deteta sve dane moga
života.
4 Potom dođoše
pastiri, i kad su upalili vatru, i bili radovali se uveliko, pojavi se njima
sila nebeska slaveći Boga Svevišnjeg. I dok su pastiri činili isto, pećina je u
to vreme bila kao hram gornjeg svijeta, jer i nebeski i zemaljski glasovi su
slavili i veličali Boga zarad rođenja Gospoda Hrista. I kad ta stara hebrejka
žena vidje pojavu tih čuda, ona zahvali Bogu, govoreći: Ja ti zahvaljujem, O
Bože, Bože Izraela, jer moje oči su videle rođenje Spasitelja svijeta.
5. U vreme
obrezanja, to je, osmi dan, kad je došao, dijete je bilo obrezano po zakonu.
Zato su ga obrezali u pećini. I stara hebrejska žena uze komad kožice, ali neki
kažu da je uzela pupčanu vrpcu, i stavila je u staklenku od starog nardovog
ulja. I ona je imala sina, trgovac pomastima, i dade je njemu, govoreći: Gledaj
da ne prodaš ovu staklenku od masti narda, čak ni za tri stotine dinara (5) da
ti se ponudi za nju. A ovo je teglica koju Marija grešnica je kupila i posula
na glavu i stopala našega Gospoda Isusa Hrista, koju potom ona obrisa sa kosom
glave. (1) Deset dana kasnije, oni ga uzeše u Jerusalem, i u četrdesetom danu
(2) nakon njegova rođenja oni odnesoše ga u hram, i postaviše ga pred Gospoda,
i prinesoše žrtve za Njega, prema zapovijestima zakona Mojsijevog, koje je:
Svaki muški koji otvori utrobu će biti zvan svecem Božjim. (3)
6. Tad stari
Simeon vide ga da sija kao stup svjetlosti, kad Gospa Marija, Njegova djevica
majka se radovala nad Njim, noseći ga u naručju. I anđeli, slaveći ga, stajahu
oko njega u krugu, kao čuvari života stojeći do kralja. Simeon stoga ode u
žurbi do Gospoe Marije, i sa rukama raširenim pred nju, reče Gospodu Hristu:
Sad, O moj Gospodine, pusti Tvoga slugu da ode u miru, prema Tvojoj riječi, jer
moje oči su vidjele Tvoju samilost, koje si pripravio zarad spasenja svih
ljudi, svjetlost svih naroda, i slavu Tvome narodu Izraelu. Hana također,
proročica, bi prisutna, i dođe, dajući hvale Bogu, i zovuči Gospou Mariju
blaženom. (4)
7 I bilo je to,
kad Gospod Isus je bio rođen u Betlehemu Jude, u vreme kralja Heroda, gle, magi
dođoše iz istoka u Jerusalem, kako je Zaratustra (5) predvidio, i bili su sa
njima darovi, zlato, i tamjan, i smirna. I oni se pokloniše Njemu, i
predstaviše mu njihove darove. Tad Gospoa Marija uze jedan od povoja, i, zarad
malenkosti njenih sredstava, dade njima , i oni primiše ga od nje sa največom
počasti. I u isti čas pojavi se njima anđeo u obliku te zvijezde koja ih je
ranije vodila na njihovom putovanju, i oni odoše, slijedeći vodstvo svetlosti,
dokle su došli u njihovu zemlju. (6)
8 I njihovi
kraljevi i upravitelji dođoše do njih, pitajući šta se videli ili učinili, kako
su otišli i vratili se, šta su ponijeli sa sobom. I oni pokazahu im povoje koje
Gospa Marija im je dala. Zbog čega oni proslaviše praznik i prema njihovom
običaju, upališe vatru i obožavahu je, i baciše te povoje u nju, i vatra ih
uhvati i obuhvati. I kada vatra je prestala, oni uzeše povoje tačno kakvi su
bili ranije, kao da ih vatra nije ni takla. Zbog čega oni počeše da ih ljube, i
da stavljaju na njihove glave i njihove oči, govoreći: Ovo uistinu je istina
bez sumnje. Sigurno je velika stvar da vatra nije mogla da spali i uništi ih.
Oni ih tad uzeše, i sa največom počašću položiše među svoja blaga.
9 A kad Herod vidje
da magi su ga napustili, i nisu mu se vratili, on pozva sveštenike i mudrace, i
reče im. Pokažite mi gde Hrist treba biti rođen. I oni odgovoriše, U Betlehemu
Jude, on poče da misli da stavi Gospoda Isusa Hrista na smrt. Tad pojavi se
anđeo Gospodnji Josifu u snu, i reče: Ustani, uzmi dečaka i njegovu majku, i
idi u Egipat. (7) On usta, zato, prema pijetlu, i krene.
10. Dok je on
razmišljao kako da ide na put, jutro dođe na njega nakon što je malen put
prešao. I sad se približavao velikomu gradu, u kojem je bio idol, kojemu drugi
idoli i bogovi egipćana prinosiše darove i obećanja. I tamo stajaše pred ovim
idolom sveštenik koji mu je služio, koji, koliko često je Satana progovorio iz
idola, izvjestio je stanovnike Egipta i njihove oblasti. Ovaj sveštenik je imao
sina, tri godine stara, opsjednutog sa nekoliko demona, i on je činio mnoge
govore i izgovore, i kad ga demoni uzeše, on podra svoju odeću, i osta go, i
bacao je kamenje na ljude. I tamo bi bolnica u tom gradu posvećena tome idolu.
I kad Josif i Gospa Marija su došli do grada, i okrenuli se ustranu u tu
bolnicu, građani su se veoma bojali, i svi upravitelji i sveštenici idola
dođoše zajedno do tog idola, i rekoše mu: Koja uznemirenost i urnebes je ovo
koja je digla se u našoj zemlji? Idol im odgovori: Bog je došao ovdje tajno,
koji je Bog uistinu, niti ijedan bog pored Njega nije vrijedan obožavanja, jer
On je uistinu Sin Božiji. I kad ova zemlja je postala svesna Njegova prisustva,
drhtala je na Njegovom dolasku, i bi pokrenuta i udarena, i mi besmo neizmerno
se bojali od veličine Njegove moči. I u istome času taj idol pade dole, i na
njegov pad, stanovnici Egipta i drugi, potrčaše zajedno.
11 I sin
sveštenika, njegova uobičajena bolest kad je došla na njega, ušao je u bolnicu,
i tamo dođe do Josifa i Gospu Mariju, od kojih svi pobegoše. Gospa Marija je
oprala odeću Gospoda Isusa, i raširila je preko nekog drveta. Taj demonizovan
dečak, potom, dođe i uze jednu od odeće, i stavi na svoju glavu. Tad demoni,
leteći u obliku vrana i zmija, počeše da izlaze iz njegovih usta. Dečak, bio je
odmah izlečen na zapovest Gospoda Hrista, počeo je da slavi Boga, i potom da
daje hvale Gospodaru koji ga je izlečio. I kad njegov otac vidje povraćeno
zdravlje, Moj sine, reče on, šta ti se dogodilo? I kako si izliječen? Sin
odgovori: Kad demoni su me bacili na zemlju, ja odoh u bolnicu, i tamo nađoh
uvaženu ženu sa dečakom, čija upravo oprana odeća koju je bacila na neka drva,
jednu od tih ja uze i stavih na moju glavu, i demoni me napustiše i pobjegoše.
Na ovo otac se uveliko radovao, i reče: Moj sine, je li moguće da ovaj dečak je
Sin živoga Boga koji je stvorio nebesa i zemlju: jer kad on dođe nada nas, idol
je slomljen, i svi su bogovi pali, i propali zarad moči njegove veličine.
12 Ovde je
ispunjeno proročanstvo koje kaže, Iz Egipta ja pozvah moga sina. (1) Josif
uistinu, i Marija, kad su čuli da taj idol je pao i stradao, drhtaše i behu se
bojali. Tad oni rekoše: Kad mi besmo u zemlji Izrael, Herod je mislio da stavi
Isusa na smrt, i zarad toga ubio svu decu Betlehema i njegovih granica, i nema
sumnje da egipćani, ubrzo kako su čuli da ovaj idol je slomljen, će nas spaliti
vatrom. (2)
13. Idući od
tamo, oni dođoše do mjesta gde behu razbojnici koji su opljačkali nekoliko
ljudi i njihovu prtljagu i odeću, i svezali ih. Tad razbojnici su čuli veliki
zvuk, kao zvuk dolaska velikog kralja koji izlazi iz grada sa vojskom, i
njegove kočije i njegovi bubnjevi; i na ovo razbojnici behu ustrašeni, i
ostaviše sav njihov plijen. I njihovi zarobljenici ustaše, odvezaše jedni drugima
okove, povratiše svoj prtljag i odoše dalje. I kad oni videše Josifa i Mariju
kako dolaze do mjesta, oni rekoše njima: Gde je taj kralj, na čije čujenje
veličanstvenog zvuka čijim dolaskom razbojnici nas ostaviše, tako da smo
pobegli sigurno? Josif odgovori im: On će doći iza nas.
14 Potom oni
dođoše u drugi grad, gde je bila demonizovana žena koju Satana, prokleti
odmetnik, je opsjeo, kad na jednoj prilici ona je izašla noću po vodu. Nije
mogla niti nositi odeću, niti živeti u kući, i koliko često su je vezali sa
lancima i okovima, oni bi ih lomila, i bežala gola u pusta mesta, i stajući na
raskršćima i grobljima, ona je bacala kamenje na ljude, i donosila mnogo teške
nesreće na njene prijatelje. I kad je Gospa Marija vidjela ju, ona se sažali, i
na ovo Satana odmah ostavi je, i uteče u obliku mladića, govoreći: Teško meni
od tebe, Marija, i od tvoga sina. Tako da žena je izlečena od njenih muka, i
vratila se sebi, ona je pocrvenila zarad svoje nagosti, izbegavajući od pogleda
ljudi, otišla je kući svojim prijateljima,. I nakon što je stavila na sebe
odeću, ona iskaza stvar svome ocu i njenim prijateljima, i kako su oni bili
upravitelji grada, oni primiše Gospu Mariju i Josifa sa velikom čašću i
gostoljubivošću.
15 Na dan
poslije, bijući opskrbljeni od njih sa namirnicama za njihov put, oni odoše, i
u večer u taj dan stigoše u drugi grad, u kojem su proslavljali venčanje, ali
umećem prokletoga Satane i delima vračara, mlada je postala nema, i nije mogla
izgovoriti ni reč. I nakon što je Gospa Marija ušla u grad, noseći njenog sina
Gospoda Hrista, ta nijema mlada vidje je, i raširi svoje ruke prema Gospodu
Hristu, i povuče ga ka njoj, i uze ga u njene ruke, i držala ga je blizu i
ljubila ga, i nagnula se na njega, pomerajući svoje telo nazad i napred. Odmah čvor
njenog jezika je bio opušten, i njene uši behu otvorene, i ona dade hlavu i
slavu Bogu, jer je On povratio je zdravlju. I tu noć stanovnici toga grada
uzvikivali su radosno, i mislili su da Bog i Njegovi anđeli su sišli među njih.
16 Tamo oni
ostaše tri dana, bijući držani u velikoj časti, i živeći veličanstveno. Potom
bijući opskrbljeni od njih sa zalihama za njihov put, oni odoše i dođoše u
drugi grad, u kojem, jer je bio veoma naseljen, oni misliše da prenoće. I bila
je u tom gradu izvrsna žena, i jednom, kad je otišla do rijeke da se okupa,
gle, prokleti Satana, u obliku zmije, poskoči na nju, i ovije se oko njenog
stomaka, i koliko često je noć dolazila, on ju je teško mučio. Ova žena, videći
gospođu Gospu Mariju , i dete, Gospoda Hrista, u njenom naručju, bila je
udarena sa čežnjom za Njim, i reče gospođi Gospi Mariji: O gospođo, daj mi to
dete, da mogu da ga nosim, i poljubim. Ona stoga dade Njega ženi, i kad On bi
dat njoj, Satana je ostavi, i uteče i ostavi je, niti je žena ikad videla ga
nakon toga dana. Zbog čega svi koji su bili prisutni slaviše Boga Svevišnjeg, i
ta žena darivala ih je darovima.
17 Dan poslije,
ista žena uze mirisne vode da opere Gospoda Isusa, i nakon što ga je oprala,
ona uze vode sa kojom je išla, i posu je na devojku koja je živela tamo, čije
telo je bilo belo sa gubom, i opra ju sa tim. I ubrzo čim je ovo učinjeno,
devojka je bila očišćena od njene gube. I gradski ljhudi rekoše: Nema sumnje da
Josif i Marija i taj dečak su bogovi, ne ljudi. I kad oni su bili se spremali da
idu od njih, devojka koja se mučila pod gubom dođe njima, i upita ih da joj
daju da ide sa njima.
18. Kad su joj
dali dozvolu, ona ode sa njima. I potom oni dođoše u grad, u kojem je bio
dvorac najčuvenijeg princa, koji je držao kuću za zabavu stranaca. Oni se
okrenuše u ovo mesto, a devojka ode do prinčeve žene, i ona nađe je kako plače
i tužnu, i ona upita zašto ona plače. Ne budi iznenađena, reče ona, na mojim
suzama, jer sam obuzeta velikom nesrećom, koju dosad nisam izdržala da kažem
ikomu. Možda, reče devojka, ako je otkriješ meni, ja ću imati lijek za nju.
Sakri ovu tajnu, tad, odgovori princeza, i ne reci nikom. Ja sam bila udata za
ovoga princa, koji je kralj i vladar nad mnogim gradovima, i živeh dugo s njim,
ali od mene nije imao sina. I kad na kraju ja rodih mu sina, on bi gubav, i
ubrzo kako on vide ga, on se okrene sa gnušanjem i reče mi: Ili ga ubi, ili daj
mu dojilju da bude izveden u neko mesto sa koga ga nikad više neću čuti. Nakon
ovog ja ne mogu imati ništa sa tobom, i
nikad te više neću videti. Zarad ovog nisam znala šta da radim, i ja bih
preplavljena sa tugom. Jao! Moj sine. Jao! Moj mužu. Nisam li rekla tako? Reče
devojka. Našla sam lijek za tvoju bolest, i reći ću ti. Jer ja sam također
imala gubu, ali sam očišćena od Boga, koji je Isus, sin Gospe Marije. I žena je
pitala ju gde ovaj Bog je o kojem ona je pričala. Ovdje, sa tobom, reče
devojka: On živi u istoj kući. Ali kako je moguće? Reče ona. Gdje je on? Tamo,
reče devojka,su Josif i Marija; a dete koje je sa njima se zove Isus; i On je
tak koji me izlečio od moje bolesti i mojih muka. Ali na koji način, reče ona,
si ti izlečena od tvoje gube? Nečeš li mi reći to? Zašto ne? Reče devojka. Ja
dobih od Njegove majke vodu u kojoj On je bio kupan, i posuh je po sebi, i tako
sam očišćena od moje gube. Tad princeza ustane, i pozva ih da iskoriste njenu
gostoljubivost. I ona pripravi sjajnu gozbu za Josifa u velikom skupu ljudi tog
mjesta. I na slijedeći dan ona uze mirisnu vodu sa kojom je okupan Gospod Isus,
i potom pospe istu vodu preko njenog sina, koga je ona uzela sa sobom, i odmah
njen sin je bio očišćen od njegove gube. Zato, pevajući hvale i slavu Bogu, ona
reče: Blagoslovena je majka koja te rodila, O Isuse, da li tako čistiš one koji
dijele istu prirodu sa tobom sa vodom u kojoj je tvoje tijelo bilo oprano?
Pored toga, ona darivala je velike darove gospođi Gospi Mariji, i posla je
dalje sa velikom čašću.
19. Dolazeći
potom u drugi grad, oni su želeli da provedu noć u njemu. Oni se okrenuše
ustranu, zato, do kuće čovjeka koji je upravo vjenčan, ali koji, pod uticajem
vradžbine, nije mogao da uživa svoju ženu, i kad su oni proveli tu noć sa njim,
njegovi okovi behu odrešene. I u svitanje, kad su se spremali za put,
mladoženja nije ih htio pustiti, i pripremio je za njih veliko slavlje.
20. Oni krenuše,
stoga, sledeći dan, i kako su došli blizu drugoga grada, oni videše tri žene
kako plaču dok su izlazile iz groblja. I kad Gospa Marija vidje ih, ona reče
devojci koja ju je pratila: Pitaj ih šta je sa njima, ili koja nesreća ih je
snašla. I na devojkina pitanja oni nisu odgovarali, već pitaše nasuprot: Odakle ste vi, i gde idete? Jer dan je već
prošao, i noć dolazi brzo. Mi smo putnici, reče devojka, i tražimo kuću za
odmor u kojoj možemo provesti noć. Oni rekoše: Idi s nama, i provedi noć sa
nama. Oni su slijedili ih, stoga, i behu dovedeni u novu kuću sa sjajnim
ukrasima i nameštajem. Bila je zima, i devojka, idući u sobu ovih žena, nađe ih
opet plačući i jadikujući. Tamo stajaše pored njih mazga, pokrivena sa tkaninom
od zlata, i sezam je stavljen pred njega, i žene su ga ljubile, i dajući mu
hranu. I devojka reče: Kakva je to sve muka, moje dame, oko ove mazge? One
odgovoriše sa suzama, i rekoše: Ova mazga, koju vidiš, je bio naš brat, rođen
od iste majke sa nama. I kad naš otac umre, i ostavi nam veliko bogatstvo, i
ovog jedinog brata, mi učinismo naše najbolje da ga oženimo, i pripremali smo
svadbu za njega, po običaju ljudi. Ali neke žene, pokrenute uzajamnom
ljubomorom, začarale su ga nepoznatim nama, i jedne noći , malo prije svitanja,
kad vrata naše kuće behu zatvorena, mi videsmo da ovaj naš brat je pretvoren u
mazgu, i ti sad gledaš ga. I mi smo tužne, kako vidiš, nemajući oca da nas
uteši, nema mudra čoveka, ni čarobnjaka, niti vračara u ovomu svetu kojemu
nismo slali, ali ništa nije učinjeno za nas dobro. I koliko često kako naša
srca su obuzeta tugom, mi ustajemo i idemo sa našom majkom ovde, i plačemo na
grobu našega oca, i vračamo se.
21. I kad devojka
ču ove stvari, Budi ohrabrena, reče ona, i ne plači; jer lijek za tvoju nesreću
je blizu, pored tebe je, i usred tvoje vlastite kuće. Jer ja također sam bila
gubava, ali kad videh tu ženu, i uz nju to mlado dete, čije ime je Isus, ja
posuh moje tijelo sa vodom sa kojom Njegova majka ga je prala, i ja bih
izlečena. I ja znam da On može izlečiti tvoju nesreću također. Ali ustani, idi
do Marije moje gospođe, dovedi nju u svoju kuću, i reci joj svoju tajnu, i
preklinji i moli ju da ima sažaljenja na tebe. Nakon što je žena čula devojčine
riječi, ona ode žurno do Gospe Marije, i dovede je u njenu sobu, i sjede dole
pred nju plačući, i govoreći: O naša gospođo, Gospo Marija, imaj sažaljenja na
tvoje sluškinje: jer nitko nema stariji od nas, i nema glave porodice, je ostao
– niti otac niti brat – da živi sa nama; ali ova mazga koju vidiš je naš brat,
i žene su ga učinile takvim kakvim vidiš vradžbinom. Mi molimo te, zato, imaj
sažaljenja na nas. Tad, žaleći njihovu sudbinu, Gospa Marija uze Gospoda Isusa,
i stavi ga na mazgina leđa, i ona je plakala kao i druge žene, i reče Isusu Hristu:
Jao! Moj sine, izliječi ovu mazgu Tvojom moči, i učini ga čovekom obdarenim
razumom kakav je bio ranije. I kad ove riječi behu izgovorene od Gospe Marije,
njegov oblik bi promenjen, i mazga posta mlad čovek, bez ijednog nedostatka.
Tad on i njegova majka i njegove sestre pokloniše se Gospi Mariji, i podigoše
dečaka iznad svojih glava, i počeše da ga ljube, govoreći: Blagoslovena je ona
koja te je rodila, O Isuse, O Spasitelju svijeta, blagoslovene su oči koje
uživaju sreću viđenja Tebe.
22 Štaviše, obe sestre
rekoše njihovoj majci: Naš brat uistinu, pomoću Gospoda Isusa Hrista, i
spasonosnim delovanjem ove devojke, koja pokaza nam Mariju i njenog sina, je
uzdignut u ljudski oblik. Sad, uistinu, budući da naš brat je neoženjen, bilo
bi dobro za nas da mu damo kao ženu ovu devojku, njegovu slugu. I pitajući
Gospu Mariju, i primajući pristanak, oni učiniše divnu svadbu za devojku; i
njihova tuga bi promenjena u radost, i udarajući njihove grudi plešući, počeše
biti radosne, da se vesele, da uzvikuju, i pjevaju – ukrašene, na račun njihova
velikog radovanja, u najdivniju i raskošnu odeću. Tad one počeše da recitiraju
pesme i slave, i da govore: O Isuse, sine Davidov, koji okrečeš žalost u
radost, i tugovanje u veselje! I Josif i Marija ostaše tamo deset dana. Potom
oni odoše, sa velikom čašću od tih ljudi, koji poželeše im sretan put, i od
ispračanja, i od njihovog oproštaja vratiše se plačući, naročito devojka.
23. I okrečući se
od ovog mjesta, oni dođoše do pustinje, i čuvši da je opustošena od razbojnika,
Josif i Gospa Marija odlučiše da pređu ovu oblast po noći. Ali dok su išli
napred, gle, videli su dva razbojnika kako leže na putu, i uzduž njih velik
broj razbojnika, koji behu njihovi drugovi, kako spavaju. Sad ta dva
razbojnika, u čije ruke su oni pali, behu Tit i Dumahus. Titus stoga reče
Dumahus: Ja molim te da pustiš ove osobe da idu slobodno, tako da naši drugovi
ih ne vide. I Dumahus odbi, Titus mu reče opet: Uzmi sebi četrdeset drahmi od
mene, i drži to kao zalog. U isto vreme on je ispružio njemu pojas koji je on
imao oko struka, da ga drži od otvaranja njegovih usta ili govora. I Gospa
Marija, videći da razbojnik im je učinio ljubaznost, reče mu: Gospod Bog će
držati te za Njegovu desnu ruku, i dati će ti oproštaj tvojih grehova. I Gospod
Isus odgovori, i reče Njegovoj majci: Trideset godina odavde, O moja majko,
židovi će me razapeti u Jerusalemu, i ova dva razbojnika će biti podignuti na
krst zajedno sa mnom, Tit na moju desnu ruku i Dumahus na levo, i nakon toga
dana Titus će ići preda mnom u raj. I ona reče: Bog neka drži ovo od tebe, moj
sine. I oni odoše odatle prema gradu idola, koji , kako su prilazili blizu
njega, bi promenjen u brda peska.
24. Stoga su se
okrenuli tome javoru koji je sad zvan Matarea, (1) i Gospod Isus iznese u
Matareji izvor u kojem Gospa Marija je oprala svoju košulju. I od mirisa
Gospoda Isusa koje ona posu tamo, balzam bi se stvorio u toj oblasti.
25. Odatle oni
dođoše dole u Memfis, i videše faraona, i ostaše tamo tri godine u Egiptu, i
Gospod Isus učini u Egiptu veoma mnogo čuda koja nisu zapisana niti u Evanđelju
detinjstva niti u savršenom (potpunom) Evanđelju.
26. I na kraju
treće godine On se vrati iz Egipta. I kad su stigli u Judeju, Josif se bojao da
uđe, ali čuvši da Herod je mrtav, i da Arhelaj njegov sin ga je naslijedio, on
se uistinu bojao, ali ode u Judeju. I anđeo Gospodnji pojavi se njemu, i reče,
O Josif, idi u grad Nazaret, i tamo boravi. Čudesno uistinu, da Gospod svijeta
bi trebao biti tako nošen i vođen kroz svijet!
27. Potom, idući
u grad Betlehem, oni videše tamo mnoge i tužne bolesti kako zaražuju oči dece,
koja su umirala od posljedica. I žena je bila tamo sa bolesnim sinom, kome, sad
blizu smrti, ona dovede Gospi Mariji, koja ga vide dok je kupala Isusa Hrista.
Tad reče žena njoj: O moja Gospo Marija, pogledaj na moga sina, koji se muči
pod teškom bolešću. I Gospa Marija posluša ju, i reče: Uzmi malo te vode u
kojem sam oprala svoga sina, i pospi ga sa tim. Ona stoga uze malo vode, kako
je Gospa Marija joj rekla, i pospe po svome sinu. I kad ovo bi učinjeno bolest
se smanji, i nakon spavanja malo, od usta iz sna siguran i čio. Njegova majka
radujući se ovome, opet ga uze do Gospe Marije. I ona reče joj: Daj hvalu Bogu,
jer On je izliječio ovog tvoga sina.
28. Bila je u
istome mjestu druga žena, susjeda njena čiji sin je kasnije bio povratio
zdravlje. I kako je njen sin mučio se pod istom bolešću, i njegove oči behu
skoro slepe, ona je plakala noću i danju. I majka djeteta koje je bilo
izliječeno reče joj: Zašto ne uzmeš tvog sina do Gospe Marije, i kao što sam ja
učinila kad je on bio blizu smrti? I on je postao dobar sa tom vodom sa kojom
tijelo njenog sina Isusa je okupano. I kad je žena čula ovo od nje, ona također
ode i uzme nešto iste vode, i opra svoga sina sa njom, i njegovo telo i njegove
oči behu odmah dobre. Ona također, kad je dovela svoga sina ka njoj, otkrila je
njoj sve šta se dogodilo, Gospa Marija je naredila da da hvalu Bogu za njenog
sina povrat zdravlja, i da ne kaže nikomu o ovome.
29. Bile su u istomu
gradu dve žene, žene jednoga čovjeka, svaka je imala sina bolesna od vrućice.
Jedna se zvala Marija, i njenog sina ime je Kleopa. Ona ustane i uze njenog
sina, i ode do Gospe Marije, majke Isusove, i ponudi joj lijepi ogrtač,
govoreći: O moja Gospo Marija, uzmi ovaj ogrtač, za njega daj mi mali povoj.
Marija učini tako, i majka Kleopa ode dalje, i napravi košulju od toga, i stavi
na njenog sina. Tako je on bio izlečen
od njegove bolesti, ali sin njene suparnice umre. Odatle se pružila mržnja među
njima, i kako su činile kućne radove sedmično, i kako je bio red Marijin majke
Kleope, ona je zagrejala peć da peće hljeb, i idući dalje da donese grudvu koju
je mijesila, ona ostavi njenog sina Kleopu pored pećnice. Njena suparnica
videći ga sama – i peć je bila veoma vruća sa vatrom plamtjela pod njom –
uhvati ga i baci ga u peć, i ode. Marija vračajući se, i videći njenog sina
Kleopu kako leži u pećnici i smije se, i peć prilično hladnu, kao da nema vatre
da nije ni došla blizu, znala je da njena suparnica je bacila ga u vatru. Ona
ga izvuče, potom, i uze ga do Gospe Marije, i reče njoh šta se dogodilo njemu.
I ona reče: Drži mir, i ne reci nikomu o ovome, jer se bojim za tebe ako
otkriješ. Nakon ovoga njena suparnica ode do bunara da dovuče vode, i videći Kleopu
kako se igra pored bunara, i nikoga blizu, i uhvati ga i baci ga u bunar, i
dođe kući sama. I kad neki ljudi su išli do bunara po vodu videše dečaka kako
sjedi na površini vode, i tako oni odoše dole i izvukoše ga. I oni behu
obuhvačeni sa velikim poštovanjem prema tome dečaku, i hvališe Boga. Tad dođe
njegova majka, i uze ga sebi, i ode plačući do Gospe Marije, i reče: O moja
gospo, vidi šta je moja suparnica učinila mome sinu, i kako je ona bacila ga u
bunar, ona će biti sigurna da uništi ga neki dan ili drugi. Gospa Marija reče
njoj: Bog će osvetiti te na njoj. Potom, kad njena suparnica ode do bunara da
donese vode, njena noga bi upetljana u uže, i ona pade u bunar. Neki ljudi
dođoše da izvuku je van, ali nađoše njenu lubanju slomljenu i njene kosti
razbijene. Tako ona umre bijednom smrću, i u njoj je došlo govorenje: Oni koji
su kopali bunar dubok, pali su u jamu koju su pripremili. (1)
30. Druga žena
tamo je imala sinove blizance koji su obolili, i jedan od njih umre, i drugi je
bio na poslednjem dahu. I njegova majka, mplačući, podiže ga, i odnese ga Gospi
Mariji, i reče: O moja gospo, pomozi mi i pritekni mi. Jer imala sam dva sina,
i upravo sam sahranila jednoga, i drugi je na tački smrti. Vidi kako ja idem da
te molim i da molim Boga. I ona poče da govori: O Gospodaru, Ti si saosječajan
i milostiv i pun ljubavi. Ti si mi dao dva sina, od kojih Ti si uzeo jednoga,
ovoga barem ostavi mi. Zbog toga Gospa Marija, videći jačinu njenog plakanja,
imala je saosječanje na nju, i reče: Stavi tvoga sina u krevet moga sina, i
pokrij ga sa njegovom odećom. I kad je ona stavila ga u krevet u kojem Hrist je
ležao, on je već zatvorio svoje oči u smrti; ali čim je miris odeće Gospoda
Isusa Hrista je dostigao dečaka, on otvori njegove oči, i zovuči svoju majku glasno,
on upita za kruh i uze ga i pojede. Tad njegova majka reče: O Gospo Marija,
sada znam da moč Božja stanuje u tebi, tako da tvoj sin liječi one koji
učestvuju u istoj prirodi sa njim, uskoro kako su takli njegovu odeću. Ovaj
dečak je bio izlečen je onaj koji u Evanđelju je zvan Vartolomej.
31 Štaviše, bila
je gubava žena, i ona ode do Gospe Marije, majke Isusa i reče: Moja gospo,
pomozi mi. I Gospa Marija odgovori: Koju pomoć tražiš? Je li zlato ili srebro?
Ili je li da tvoje telo bude čisto od gube? I žena upita: Tko može dati mi ovo?
I Gospa Marija reče joj: Sačekaj malo, dok ne operem moga sina Isusa, i stavim
ga u krevet. Žena je čekala, kako Marija joj je rekla, i kad je stavila Isusa u
krevet, ona ispruži ženi vodu u kojoj je oprala svoje telo, i reče: Uzmi malo
ove vode, i pospi po telu. I skoro kako je učinila tako, ona bi očišćena, i
dade slavu i hvalu Bogu.
32. Stoga, nakon
što je bila sa njom tri dana, ona ode, i dolazeći u grad,vidje tamo jednog od
upravitelja, koji je vjenčavao kćer drugoga upravitelja. Ali kad on vidje ženu,
on je gledao između njenih očiju i znak gube u obliku zvijezde, i tako
vjenčanje bi razrešeno, i posta ništavan i izbegnut. I kad ta žena vidje ih u
tom stanju, plačući i shrvani sa tugom, ona upita za uzrok njihove tuge. A oni
rekoše: Ne pitaj za naše stanje, jer nikomu živomu mi ne možemo reći našu tugu,
i nikomu već nama možemo je otkriti. Ona ih je poticala, i molila ih da veruju
njoj, govoreći da ona treba možda da im kaže za lijek. I kad oni pokazahu njoj
devojku, i znak gube koji se pojavio između njenih očiju, ubrzo kako je
vidjela, žena reče: Ja također,koju vidite ovde, mučila sam se od iste bolesti,
kad, usled nekog posla koji dođe na mom putu, odoh u Vitlejem. Tamo idući u
pećinu, videh ženu zvanu Marija, čiji sin je onaj koji je zvan Isus, i kad ona
vidje da sam ja gubava, ona se sažali na mene, i dade mi vodu sa kojom je ona
oprala telo svoga sina. Sa njom ja posuh moje telo, i izađe čisto. Tad žena
reče joj: Nečeš li ti, O gospo, ustati i ići sa nama, i pokazati nam Gospu
Mariju? I ona se složi: i oni ustanu i odoše do Gospe Marije, noseći sa njima
divne darove. I kad su ušli, i predstavili njoj darove, oni pokazahu njoj
gubavu devojku koju su doveli. Gospa Marija stoga reče: Neka samilost Gospoda
Isusa Hrista siđe na vas; i dajući njima također vode u kojoj je ona oprala
telo Isusa Hrista, ona odredi jadnoj ženi da bude okupana u njoj. I kad je ovo
učinjeno, ona bi odmah izlečena, i oni, svi koji su stajali, hvališe Boga.
Radosno stoga se vratiše u njihov grad, slaveći Gospodina za ono što On učini.
I kad je upravitelj čuo da njegova žena je bila izlečena, on uze je kući, i
učini drugo venčanje, i dade hvalu Bogu za oporavak zdravlja njegove žene.
33. Bila je tamo
također mlada žena unesrećena od Satane; taj prokleti jadni stalno se
pojavljivao njoj u obliku velikog zmaja, i pripremao se da je proguta. On je
također sisao svu njenu krv, tako da je ostala kao leš. I često kako je on
dolazio blizu nje, ona, sa njenim rukama sklopljenim iznad glave, je plakala, i
govorila: Teško, teško meni, jer nikoga nema blizu da me oslobodi od toga
prokletog zmaja. I njen otac i majka, i svi koji behu oko nje vidješe je,
sažalijevali su njenu sudbinu; i ljudi su stajali oko nje u masi, i svi plakahu
i tugovahu, naročito kad je ona plakala, i rekla: O, moja braćo i prijatelji,
zar nema nikoga da me oslobodi od toga ubice? I kćer upravitelja koja je bila
izlečena od njene gube, čuvši devojkin glas, ode na krov njenog dvorca, i vidje
je sa njenim rukama sklopljenim nad glavom kako plače, i svo mnoštvo stajaše
oko nje plačući kao zid. Ona stoga upita obuzete muža da li njegove žene majka
je živa. I kad on odgovori da oboje njenih roditelja su živi, ona reće: Pošalji
po njenu majku da dođe k meni. I kad ona vidje da je poslala po nju, i ona je
došla, ona reče: Je li ta rastrojena žena tvoja kćer? Da, O gospo, reče ta
tužna i plačuća žena, ona je moja kćer. Upraviteljeva kćer odgovori: Drži moju
tajnu, jer ja priznajem ti da sam ja ranije bila gubava, ali sad Gospa Marija,
majka Isusa Hrista, je izlečila me. Ali ako želiš tvoja kćer da bude izlečena,
odvedi je u Betlehem, i potraži Mariju majku Isusovu, i veruj da tvoja kćer će
biti izlečena; Ja uistinu verujem da ti češ se vratiti radosna, sa tvojom kćeri
izlečenom. I uskoro kako je žena čula riječi upraviteljeve kćeri, ona odvede
kćer u žurbi, i idući do naznačenog mjesta, ona ode do Gospe Marije, i otkri
joj njeno stanje i njene kćeri. I Gospa Marija čujući njene reći, dade joj malo
od vode u kojoj je oprala telo njenog sina Isusa, i naredi joj da pospe na telo
njene kćeri. Ona dade njoj također od odeće od Gospoda Isusa povoje , govoreći:
Uzmi ovu odeću, i pokaži je tvojim neprijateljima kako često ih vidiš. I ona
pozdravi ih, i posla ih dalje.
34. Kad, potom, oni su otišli od nje, i vratili se u njihov vlastiti okrug,
i vrijeme je bilo u koje je Satana želio da ju napadne, u to vreme prokletnik
se pojavi njoj u obliku velikog zmaja, i devojka se bojala pogleda njegovog. I
njena majka reče njoj: Ne boj se,moja kćeri, dopusti mu da ti priđe, i tad
pokaži mu odeću koju Gospa Marija nam je dala, i da vidimo šta će se dogoditi.
Satana, stoga, došavši blizu u obličju užasnoga zmaja, telo devojke je drhtalo
od straha od njega, ali ubrzo kako je ona uzela odeću, i stavila je na njenu
glavu, i pokrila svoje oči sa tim, plamenovi i živi ugalj počeše da izbacuju od
nje, i bivahu bacani na zmaja. O veliko čudo koje je učinjeno kako brzo je zmaj
video odeću Gospoda Isusa, od koje je vatra bacala, i bila je bacana na njegovu
glavu i oči! On je plakao glasno: Šta ja imam sa tobom, O Isuse, sine Marijin?
Gde da odletim od tebe? I sa velikim strahom on se okrenuo i otišao od devojke,
i nikad poslije se pojavio njoj. I devojka sad je u miru od njega, i dala slavu
i hvalu Bogu, i sa njom svi koji behu prisutni tom čudu.
35. Druga žena je živela u istom mestu, čiji sin je mučen od Satane. On,
Juda po imenu, kako često je Satana ga obuzimao, uobičavao je da ugriza sve
koji su dolazili blizu njega, i ako ne bi našao nikoga blizu njega, on bi
uobičavao da grize vlastite ruke i druge udove. Majka ovoga jadnog stvorenja,
tad, čuvši za slavu Gospe Marije i njenog sina Isusa, ustane i dovede njenog
sina Judu sa njom do Gospe Marije. U međuvremenu, Jakov i Josija su uzeli dete
Gospodina Isusa sa njima da se igraju sa drugom decom, i oni su otišli iz kuće
i seli, i Gospod Isus sa njima. I opsednut Juda dođe, i sede na Isusovu desnu
ruku, tad bijući napadnut od Satane na isti način kao obično, on je želio da
ugrize Gospodina Isusa, ali nije mogao; međutim on udari Isusa u desnu stranu,
na što On poče da plače. I odmah Satana izađe iz tog dečaka, bežeći kao besan
pas. I ovaj dečak koji je udario Isusa, i iz koga Satana je izašao u obliku
psa, je bio Juda Iskariot, koji ga je izdao židovima, i ta ista strana u koju
je Juda udario ga, židovi su probili kopljem. (1)
36. Sad, kad je Gospod Isus napunio sedam godina od svog rođenja, u
izvjesan dan On se družio sa dečacima svoje dobi. Oni su se igrali među glinom,
od koje su činili figurice magaraca, volova, ptica i drugih životinja; i svaki
se hvalio svojom vještinom, i hvalio se svojim delom. Tad Gospodin Isus reče
dečacima: Slike koje sam načinio učiniti ću da hodaju. Dečaci ga pitaše da li
onda je on sin Stvoritelja, i Gospod Isus zapovedi im da hodaju. I oni odmah
počeše da skaču, i tad, kad im je dao da odu, oni su stajali i dalje. I on je
načinio figure od ptica i vrabaca, koji su letjeli kad On reče im da lete, i
stajali su čvrsto kad im je rekao da stoje, i jedu i piju kad On dade im hranu
i piće. Nakon što su dečaci otišli i rekli ovo njihovim roditeljima, njihovi
očevi rekoše im: Moji sinovi,pazite da se ne družite sa njim ponovo, jer on je
čarobnjak, bježite od njega, zato , i izbegavajte ga, i ne igrajte se sa njim
opet nakon ovog.
37. U neki dan Gospod Isus, trčeći okolo i igrajući se sa dečacima, prošao
je trgovinu bojara, čije ime bi Salem, i on je imao u svojoj trgovini mnoge
komade odeće koje je on bojio. Gospod Isus tad, idući u njegovu radnju, uze sve
delove odeće, i stavi ih u kadu punu plave boje. I kad Salem dođe i vidje
njegovu odeću uništenu, on poče da plače glasno, i da prekoreva Isusa,
govoreći: Zašto si mi to uradio, O sine Marijin? Ti si me omalovažio pred mojim
sugrađanima: jer, videći da svako je želio boju koja je odgovarala njemu, ti si
uistinu došao i uništio ih sve. Gospodin Isus odgovori: Ja ću promeniti za tebe
boju od svakog dela odeće koju ti želiš da bude promenjena. I odmah on poče da uzima delove odeće iz
kade, svaku od njih te boje koju je bojar hteo, dok ih nije sve uzeo. Kad
židovi videše ovo čudo, oni slaviše Boga.
38. I Josif je uobičavao ići kroz ceo grad, uzimajući Gospoda Isusa sa
njim, kad ljudi poslaše po njega na putu njegove trgovine da im napravi vrata,
i kante za mlijeko, i krevete, i sanduke, i Gospod Isus je bio sa njim gde god
bi on išao. I često, tako, kako Josif je izrađivao nešto lakat ili pedalj duže
ili kraće, šire ili uže, Gospod Isus bi pružio svoje ruke prema tomu, i čim bi
učinio tako, postalo je kako je Josif želio. Niti je bilo potrebno za njega da
čini išta vlastitom rukom, jer Josif nije bio osobito vješt u drvodjeljstvu.
39. U neko dan kralj Jerusalema posla po njega, i reče: Želim da ti,
Josife, učiniš za mene tron da odgovara mjestu u kojem uobičajeno sjedim. Josif
je poslušao, i počeo da radi odmah, i ostao je u palači dve godine, dok nije
završio rad toga trona. I kad ga je nosio na njegovo mesto, vidio je da svaka
strana je trebala još dva pedlja od propisane mjere. I kralj, videći ovo, bio
je ljut na Josifa, i Josif, bijući u velikom strahu od kralja, proveo je noć
bez večere, niti je probao išta. Tad, bijući pitan od Gospoda Isusa zašto se
boji, Josif reče: Jer sam iskvario sav rad u kojem sam bio dve godine. I Gospod
Isus reče mu: Ne plaši se, i ne gubi srce, već drži na jednoj strani trona, a
ja ću drugu, i staviti čemo ga kako je pravo. I Josif, učinivši kako je
Gospodin Isus rekao i svaki je vukao svoju stranu, tron je bio namešten, i
doveden do prave mere mjesta. I oni koji su stajali i videli čudo behu
začuđeni, i slaviše Boga. I drveta korištena u tom tronu behu ona koja su
slavljena u vreme Solomona sina Davidova, to je, drveta mnogih i raznih vrsta.
40. U drugi dan Gospod Isus je otišao na cestu, i video dečake koji su
dolazili zajedno da se igraju, i slijedio ih,ali dečaci se sakriše od Njega.
Gospodin Isus, stoga, došavši do vrata neke kuće, i videći neke žene da stoje
tamo, upita ih gde su dečaci otišli, i kad oni odgovoriše da nije bilo ni
jednoga, On reče opet: Tko su oni koje vidite u peći? One odgovoriše da su to
jarad od tri godine stara. I Gospod Isus je plakao, i rekao: Dođite ovamo, O
jaradi, svome Pastiru. Tad dečaci, u obliku jaradi, izađoše, i počeše da plešu
oko Njega, i žene, videći ovo, behu zapanjene, i uhvačene drhtanjem, i brzo su,
preklinjale i molile Gospoda Isusa, govoreći: O naš Gospodine Isuse, sine
Marijin, Ti si uistinu taj dobri Pastir Izraela, imaj milosti na tvoje
sluškinje, koje stoje pred Tobom, i koje nisu nikad sumnjale, jer Ti si došao,
O naš Gospode, da izliječiš, a ne da uništiš. I kad Gospod Isus je odgovorio da
sinovi Izraela su kao etiopljani među narodima, žene rekoše: Ti, O Gospode,
znaš sve stvari, niti je išta sakriveno od Tebe, sad , uistinu, mi molimo Te, i
pitamo Te za Tvoju ljubav da povratiš te dečake Tvoje sluge u njihovo ranije
stanje. Gospod Isus stoga reče: Dođite, dečaci, idemo da se igramo. I odmah,
dok su ove žene gledale, jarad bi promenjena u dečake.
41. U mjesecu Adaru, Isus,po uzoru na kralja, sakupi dečake zajedno. Oni
raširiše njihovu odeću na zemlju, i On sjede na nju. Potom oni staviše na
Njegovu glavu krunu od cvijeća, i kao , sobne sluge, stajaše u Njegovom
prisustvu, na desno i na lijevo, kao da je On kralj. I tkogod bi prošao tim
putem bio je silom dovučen od dečaka, govoreći: Dođite ovamo, i poklonite se
kralju, tad idite svojim putem.
42. U međuvremenu, dok su se ove stvari odvijale, neki ljudi dođoše noseći
dečaka. Ovaj dečak je otišao u planine sa tima od vlastita uzrasta da traži
drva, i tamo on nađe jarebičino gnezdo, i kad je pružio ruku da uzme jaja iz
njega, otrovna zmija ugrize ga iz sredine gnezda, tako da je zvao za pomoć.
Njegovi drugovi shodno tome odu njemu sa žurbom, i nađu ga kako leži na zemlji
kao mrtvac. Tad njegovi drugovi dođoše i uzeše ga i nosiše nazad u grad. I
potom kad su došli do toga mesta gde je Gospod Isus sjedio kao kralj, a ostali
dečaci sjedili okolo njega kao Njegove sluge, dečaci odoše brzo napred da ga
sretnu koji je bio ujeden od zmije, i reče svojim drugarima: Dođite i
pozdravite kralja. Ali kad oni nisu hteli ići, zarad tuge u kojoj su bili,
dečaci su dovukli ih silom protiv njihove volje. I kad su oni došli do Gospoda
Isusa, On ih je upitao zašto su nosili dečaka. I kad oni odgovoriše da je zmija
ugrizla ga, Gospod Isus reče dečacima: Hajdemo i ubijmo tu zmiju. I roditelji
dečaka tražili su da odu da idu, jer njihov sin je bio u mukama smrti, ali
dečaci im odgovaraše, govoreći: Nisi li čuo kralja kako govori: Hajdemo ubiti
zmiju? I nečete li ga poslušati? I tako, protiv njihove volje dečak je nošen
nazad. I kad dođoše do gnezda, Gospod Isus reče dečacima: Je li ovo zmijino
mesto? Oni rekoše da jeste; i zmija, na poviv Gospoda, izađe bez zadržavanja, i
potčini sebe Njemu. I On reče joj: Odlazi, i posiši sav otrov koji si ulila u
ovog dečaka. I tako zmija dopuza do dečaka, i posisa sav otrov, Tad Gospod Isus
prokle je, i odmah na ovo kad je bilo učinjeno pukne nadvoje; i Gospod Isus
udari dečaka sa rukom, i on bi izlečen. I on poče da plače, ali Isus reče: Ne
plači, jer ti češ biti moj učenik. I ovo je Simon Kananit , (2) o koji je spomenut
u Evanđelju. (3)
43. U drugi dan, Josif je poslao svog sina Jakova da sakuplja drva, i
Gospod Isus ode s njim kao sudrug. I kad su došli do mesta gde su drva bila,
Jakov je počeo da sakuplja, i eto, otrovna zmija ugrize njegovu ruku, tako da
je počeo plakati. Gospod Isus potom, videći ga u tom stanju, ode do njega, i
puhao je na mjestu gde zmija ga je ujela, i ovo bi urađeno, on bi izlečen
odmah.
44 Jedan dan, kad je Gospod Isus opet sa dečacima se igrao na krovu kuće,
jedan od dečaka padne odozgor, i odmah izdahnu. A ostatak dečaka pobegne u svim
smerovima, i Gospod Isus bi ostavljen sam na krovu. I rodbina dečaka dođe i
reče Gospodinu Isusu: To si ti bacio našega sina na glavu s krova. I kad On je
zanijekao, oni su plakali, govoreći: Naš sin je mrtav, i ovdje je onaj koji ga
je ubio. I Gospod Isus reče im: Ne iznosite zlo protiv mene, već ako mi ne
vcjerujete , dođite i da pitamo dječaka samoga, da bi on iznio istinu na
svjetlo. Tad Gospod Isus ode dole, i stajući na mrtvim telom, reče, glasno:
Zeno, Zeno, tko te je bacio dole sa krova? Tad mrtav dečak odgovori i reče: Moj
gospodaru, nisi ti koji me je zbacio dole, već takav me jedan bacio dole sa
njega. I kad Gospod zapovedi onima koji su stajali da paze na Njegove reči, svi
koji behu prisutni slaviše Boga za to čudo.
45. Jednom je Gospa Marija naredila Gospodu Isusu da ide i donese joj vode
sa bunara. I kad On je otišao da donese vode, bokal već pun je udario protiv
nečeg, i razbio se. I Gospod Isus je raširio svoj rubac, i sakupio vodu, i
odnio majci, i ona je bila začuđena na to. I ona sakri i sačuva u njenom srcu
sve šta je videla.
46. Opet, na drugi dan, Gospod Isus je sa dečacima bio na potoku, i pravili
su male riblje barice. I Gospod Isus je napravio dvanaest vrapčića, i stavio ih
okolo Njegovih ribljih barica, tri na svakoj strani. I bila je subota. Potom
židov, sin Hanana, dolazeći, i videći njih tako zaokupljene, treče u ljutnji i
velikom gnjevu: Da li ti činiš figurice od gline u Subotnji dan? I on otrča
brzo, i uništi riblje barice. Ali kad Gospodin Isus zapljeska svojim rukama nad
vrapcima koje je napravio, oni odletješe cvrkučući. Tad sin Hanana dođe do
riblje barice Isusa, i udari je cipelom, i voda se izli. A Gospod Isus mu reče:
Kao ta voda što je nestala, tako tvoj život će nestati. I odmah dečak je
klonuo.
47. U drugo vreme, kad Gospod Isus se vraćao kući sa Josifom navečer. On
srete dečaka koji je trčao suprot njega sa mnogo sile da je On pao. I Gospod
Isus reče mu: Kao što si me bacio dole, tako ti češ pasti i nečeš ustati. I
isti čas dečak padne, i umre.
48. Bio je, u Jerusalemu, neki čovjek zvan Zakej, koji je učio dečake. On
reče Josifu: Zašto, O Josife, ne dovedeš Isusa da uči slova? Josif se složio da
učini tako, i izvesti o tome Gospu Mariju. Oni stoga uzeše Njega ka učitelju, i
on, ubrzo kad ga je vidio, napisa alfabet za Njega, i reče mu da kaže Alef. I
kad je on rekao Alfa, učitelj naredi mu da izgovori Beta. I Gospod Isus reče
m,u: Reci mi prvo značenje slova Alef, i tad ja ću izgovoriti Beta. I kad
učitelj zaprijeti da će ga bičevati, Gospodin Isus objasni mu značenje slova
Alfa i Beta; također koje oblici slova su pravi, koji krivi, koji su nacrtani
ukrug , koja su označena tačkama, koja bez njih, zašto jedno slovo ide prije
drugog, i mnoge druge stvari On poče da nabraja i da objašnjava koje učitelj sam
nije nikad niti čuo niti čitao u ijednoj knjigi. Gospod Isus, još, reče
učitelju: Slušaj, ja ću ih reči tebi. I On poče jasno i temeljno da ponavlja
Alef, Beta, Gama, Delta do Tau. I učitelj bi zapanjen, i reče: Ja mislim da
ovaj dečak je rođen prije Noja. I okrečući se Josifu, on reče: Ti si mi doveo
dečaka da bude učen koji je učeniji od svih učitelja. A Gospi Mariji također on
reče: Ovaj tvoj sin nema potrebu za učenjem.
49. Potom oni uzeše ga drugome i još učenijem učitelju, koji, kad ga vide,
reče: Reci Alef. I kad je On rekao Alef, učitelj naredi mu da izgovori Beta. I
Gospod Isus odgovori mu, i reče: Prvo reci mi značenje slova Alef, i tad ja ću
izgovoriti Beta. I kad učitelj potom podiže ruku i udari ga, odmah se njegova
ruka osušila, i on umre. Tad reče Josif, Gospi Mariji: Od ovog vremena nećemo
mu dati da izlazi iz kuće, jer svako ko mu se suprotstavlja je udaren smrću.
50. I kad je on imao dvanaest godina, oni odvedoše ga u Jerusalem na
praznik. I kad praznik bi završen, oni se vratiše, ali Gospod Isus je ostao u
hramu među učiteljima i starješinama i učenim ljudima sinova Izraela, kojima je
On postavljao brojna pitanja o nauci, i davao odgovore zauzvrat. (1) Jer On im
reče: Čiji sin je Mesija? Oni mu odgovoriše: Sin Davidov. Zašto onda, reče On,
on ga u duhu zove gospodom,kad on kaže, Gospod reče mome Gospodu, Sjedi desno
od mene, da mogu staviti tvoje neprijatelje pod tvoja stopala? (1) Opet
upravitelj učitelja reče Njemu: Jesi li čitao knjige? I knjige, reče Gospod
Isus, i stvari sadržane u knjigama. I on objasni knjige, i zakon, i zapovijedi,
i odredbe, i tajne, koje su sadržane u knjigama proroka – stvari koje
razumevanje nijednog stvorenja sadrži. Taj učitelj stoga reče: Ja do sada nisam
nikad stekao niti čuo takvo znanje: Tko, molim, mislite ovaj dečak će biti?
51. I mudraci koji su bili prisutni, i učeni astronomi, pitaše Gospoda
Isusa da li je On učio astronomiju. I Gospod Isus odgovori im, i objasni broj
sfera, i nebeskih tijela, i prirodu i kretanja, i razmješenja, njihovizgled,
trokute, kvadrate i šestine, njihov smer, pravac i vraćanje, dvadeset
četvrtine, (2) i šezdesetine od dvadeset četvrtina, i druge stvari preko
shvatanja razuma.
52. Bio je među tim mudracima jedan veoma učen u primjeni (liječenju) prirodnim znanostima, i
on pita Gospoda Isusa da li On je učio o liječenju. I on, u odgovoru, objasni
njemu fiziku i metafiziku, višu fiziku i nižu fiziku, i o silama, i osečanja
tela i delovanja istoga, i broj članaka i kostiju, vena, arterija i nerava,
također uticaj vručine i suše, hladnoće i vlage, i kako se ovi podižu, koje je
delovanje duše na telo, i njena osećanja i sile, koje je delovanje sposobnosti
govora, i ljutnje i želja, poslednje, njihova sastavljanja i rastavljanja, i
druge stvari preko dosega ikog stvorenog razuma. Tad taj mudrac usta, i pokloni
se Gospodu Isusu, i reče: O Gospode, od ovoga vremena ja ću biti tvoj učenik i
rob.
53. Dok su oni govorili jedan s drugim o ovome i drugim stvarima, Gospa
Marija dođe, nakon što je otišla da ga traži za tri dana zajedno sa Josifom.
Ona stoga, videći ga da sedi među učiteljima postavljajući im pitanja, i
odgovarajući, reče mu: Moj sine, zašto si tako postupio prema nama? Evo, tvoj
otac i ja tražimo te u velikoj nevolji. Ali On reče: Zašto me tražite? Ne znate
li da ja trebam da se bavim u kući moga Oca? Ali oni nisu razumeli riječi koje
je On izgovorio njima. Tad ti učitelji pitaše Mariju, da li on je njen sin, i
kad ona pokaza da On jeste, oni rekoše: Blagoslovena si ti,O Marija, koja si
rodila takva sina. I vračajući se s njima u Nazaret, On je slušao ih u svim
stvarima. I Njegova majka držala je sve te riječi o Njemu u njenom srcu. I
Gospod Isus je rastao u izgledu, i u mudrosti, i u milosti sa Bogom i ljudima.
(3)
54. I od toga dana On poče da sakriva svoja čuda i tajne, i da se posvećuje
zakonu, dok nije napunio tridesetu godinu, kad Njegov Otac javno objavi Njega
na Jordanu svojim glasom koji posla sa neba. Ovo je moj voljeni Sin, sa kojim
sam zadovoljan, i Sveti Duh bijući prisutan u obliku belog goluba. (4)
55. Ovo je On komu se poklanjama sa molitvama, koji nam je dao biće i
život, i koji nas je izveo iz majčinih utroba, koji zarad nas je primio ljudsko
telo, i otkupio nas, da On može dočekati nas u večnom sažaljenju, i pokazati
nam Njegovu milost prema Njegovoj darežljivosti, i dobročinstvu i
velikodušnosti, i dobronamjernosti. Njemu je slava, dobročinstvo, i moč, i
vlast od ovog vremena napred za svagda, zauvek. Amin. Ovde završava celo
Evanđelje Detinjstva, sa pomoću Boga Svevišnjega, prema onomu što smo našli u
izvorniku.