Hadisi

 

 deo iz hadisa koji prenosi Mes'ud da je Poslanik rekao:

...Najvece bogatstvo je bogatstvo duse, najbolja je bogobojaznost, a vrhunac mudrosti je strah od Allaha dz.s. Najbolje sto se postiva je cvrsto ubjedjenje(u vjerske istine), a sumnjanje(makar u jednu istinu) je bezvjerstvo.Naricanje za umrlim je obicaj iz predislamskog doba, a pljackanje ratnog plijena je jedna od jama dzehenenema. Dukati su oziljak od vatre, a pjesma je jedan od glazbala sejtana, vino je povod za svaki grijeh, a zene su mreze sejtana.Mladost je ogranak ludosti,najgora zarada je pomocu kamata, najgora hrana je jedenje imetka sirocadi.Sretan je onaj koji uzima pouku od drugih, a nesretan je onaj koji je stvoren nesretan u trbuhu svoje majke. Svaki od vas ce na kraju trebati samo cetiri arsina zemlje za svoj grob, a svaka stvar se cijeni po njenom zavrsetku. ...

Još dva hadisa

"Poslije moje smrti ljudima nece ostati vece iskusenje od onoga u koje ce ga dovoditi zene." (Ibn Madze)

"Zena se uzima zbog cetiri stvari: zbog imovine, radi dobrog roda, zbog ljepote, zbog poboznosti. Drzi se ove pobozne! (Buhari, Muslim)

Schubert - Complete Piano Sonatas, Piano Works

 O Šubertu bi trebalo nešto reći, ja njega stavljam među tri najradije slušana kompozitora koje volim, jer jako je teško rećikoji je najbolji obzirom na različite periode i smjerove u muzici. Nekako ovaj kompozitor sa svojom mladošću, sa nepunih 30g koliko je iznosio njegov život, napravio je takav i toliki opus koji je vrlo redak za primer i za zavidjeti. Njegove kompozicije, pored ovih izloženih sonata, pored gudačkih kvarteta, toliko se vežu za slušatelja. Mora da je to u njegovoj mladosti i opusu brojnih dela. Iako se on divio Betovenu, ja moram reći da je meni mnogo draži Šubert od Betovena, ja kod Betovena ne nailazim na bolje piano sonate, ni kvartete, ni toliko u druga dela, nije da nije, ali Šubert je mnogo vedriji. Čak ostala muzika umara, možda je tu odlika ovog autora, jer činjenica je da jedno delo ako se više puta sluša postaje teško, više vam se ne sluša, sad razna dela različito, imaju dakle ona koja možete češće slušati. Sreća je što je period vremena širok pa imamo razne pravce, kompozitore i kulture, da osim tišini predajemo svoje uši osim crvrkutu ptica i zvukovima vremena, i ovim tonovima, osim čuvanja očiju, i ušima treba posvečivati pažnju šta će da slušaju.

 https://rutracker.org/forum/viewtopic.php?t=4112415

 https://rutracker.org/forum/viewtopic.php?t=4267175

 

Knjige - Apokrifi starozavetni i Apokrifi novozavetni

Starozavetni

https://drive.google.com/file/d/1rvjxJUL0NE0MoZrLCzMOtoEHUIwNHmmJ/view?usp=drive_link

Novozavetni

https://drive.google.com/file/d/1h_ouUPYa2p5TYRRDMycKatRDmr4tHJ0u/view?usp=drive_link

Povijest Josifa drvodjelje

 Ovo delo negde se ubraja u apokrifna evanđelja a negde u apokrifna dela apostolska. 

Dogodilo se da je ovo delo došlo nakon mog razmišljanja o neminovnosti smrti, koja svakog čeka, mislio sam o Enohu i Iliji koji su uzeti, uzneseni, dok Isus je uznesen nakon smrti, kao mislim da sam načuo ili negde čitao i njegova majka Marija. Ovakav svijet u kojem mi živimo danas i u kojem se od pamtiveka živi nije dobar radi ljudske zlobe, zato je potop bio i piše tako, i zato su godine života smanjivane od Adama i Noja 900g, do Ibrahima 180g, Mojsija 120g, pa do David u psalmu pjeva da je svega godina čovjećjih sedamdesetak, opet Isus sa 30 g je dovoljno pokazao da su to godine od mladosti do sazrevanja dovoljne za određenje da li je čovjek za dobro ili loše sve potom ljudi provode u muci ili blagodati. Smrt je došla sagrešenjem Adama i Eve, i ona može biti mučna ali Bog može da je učini i samo mirnim prelazom i to u snu, u večan život. 

________________________

Povijest Josifa drvodjelje

 

U ime Boga, jednomu od suštine i tri osobe

Povijest smrti našega oca, svetog starca, Josifa drvodjelje

Neka blagoslov i molitva sačuva nas sve, O braćo! Amen. 1

Njegovog celog života bi stotinu i jedanaest godina, i njegov odlazak sa ovoga svijeta dogodio se na dvadeset šesti mjeseca Abiba, koji odgovara mjesecu Ab. Neka njegova molitva sačuva nas! Amen, I uistinu, bio je naš Gospod Isus Hrist sam koji je povjerio ovu povijest svojim svetim učenicima na Gori Maslinskoj, i sav Josifov trud, i kraj njegovih dana. I sveti apostoli su sačuvali ovaj razgovor, i ostavili ga napisanog u biblioteci u Jerusalimu. Neka njihove molitve sačuvaju nas! Amen.

1 Dogodilo se jedan dan, kad Spasitelj, naš Gospodin, Bog i Spasitelj Isus Hrist je sjedio sa svojim učenicima, i oni se behu sakupili na Gori Maslinskoj, da On reče im: O moja braćo i prijatelji, sinovi Oca koji vas je izabrao od svih ljudi, vi znate da sam ja često rekao vam da ja moram biti rasapet, i moram umrijeti zarad Spasenja Adama i njegovog potomstva, i da ću ja ustati iz mrtvih. Sada ja ću vam predati učenje svetog evanđelja ranije objavljenog vama, da možete da ga objavite, kroz ceo svijet. I ja ću obdariti vas sa moči sa visine, i ispuniti vas sa Svetim Duhom 2 . I vi ćete objaviti svim narodima pokajanje i uklanjanje grehova.3  Za čašu vode 4 , ako je čovjek nađe u svijetu koji dolazi, je veći i bolji nego svo bogatstvo ovoga celoga svijeta. I koliko zemlje jedno stopalo može zauzeti u kući moga Oca, je veće i izvrsnije nego bogatstvo zemlje. Da, jedan čas radosnog življenja pobožnog je blaženije i dragocenije nego hiljadu godina među grešnicima; 5 utoliko kako njihov plač i tugovanje neće doći do kraja, i njihove suze neće prestati, niti će oni naći za sebe utjehu i odmor u ijedno vreme zauvek. I sad, O moji časni drugovi, idite objavite svim narodima, recite im, : Uistinu Spasitelj vredno stavlja u nasleđe ono što je dužan, i on je upravitelj pravde. I anđeli će zbaciti njihove neprijatelje, i boriti se sa njima u dan sukoba. I on će ispitati svaku pojedinu bezumnu i zaludnu riječ koju ljudi izgovore, i oni će dati račun toga. 6 Jer kako nitko neće izbeći smrt, tako također dela svakoga čovjeka će biti položena otvorena na dan suda, bilo da su dobra ili zla. 7  Reci im također ovu riječ koju ti kažem danas: Ne dajte da jaki ljudi slave u svojoj snazi, niti bogati u svom bogatstvu, već dajte onomu koji želi slavu, slavu u Gospodaru. 8

2 Bio je čovjek čije ime bi Josif, iz porodice Betlehema, grada Jude, i grada Kralja Davida. Ovaj isti čovjek, bijući dobro opskrbljen sa mudrušću i znanjem, je bio sveštenik u hramu Gospodnjem. On je, pored, umijeću u svom zanatu, koji je bio drvodjelja, i slijedeći običaje svih ljudi, oženio ženu. Štaviše, on dobi sinove i kćeri, četiri sina, imenom, i dve kćeri. A ovo su njihova imena, Juda, Justus, Jakov i Simon. Imena dvaju kćeri behu Asia i Lidija. Na kraju života pravednoga Josifa, žena je stekla božansku slavu u svim njenim delima, i napustila ovaj život. Ali Josif, pravedni čovek, moj otac po tijelu, i supružnik moje majke Marije, otišao je sa svojim sinovima da trguje, čineći posao drvodjelje.

3 Kad pravedni Josif posta udovac, moja majka Marija,blažena, sveta i čista, je imala već dvanaest godina. Jer njeni roditelji ponudiše je u hramu kad je ona imala tri godine, i ona je ostala u hramu Gospodara devet godina. Tad kada svećenici videše da devica, sveta i Bogobojažljiva, je uzrasla, oni govoriše jedan drugomu, govoreći: Hajde da potražimo čoveka, pravedna i pobožna, komu Marija može biti povjerena do vremena njenog braka, da ukoliko ako ostane u hramu, se dogodi njoj kao što se obično događa ženama, i da zarad toga ne zgrešimo, i Bog bude ljut na nas.

4 Stoga oni poslaše, i sakupiše dvanaest starijih ljudi od plemena Jude. I oni napisaše mjesta dvanaest plemena Izraela. I kocka pade na pobožnog starijeg čovjeka , pravednog Josifa. Tad sveštenici odgovoriše, i rekoše mojoj blagoslovenoj majci: Idi sa Josifom, i budi sa njim do vremena vašeg venčanja. Pravedni Josif je stoga primio moju majku, i odveo je svojoj kući. I Marija nađe Jakova Malog u kući njegova oca, slomljena srca i tužna zarad gubitka njegove majke, i ona ga odgoji. Odatle Marija je zvana majkom Jakova. 1 Potom Josif ostavi nju kod kuće, i ode da trguje u svom poslu drvodjelje. I nakon što je sveta djevica provela dve godine u njegovoj kući njena dob bi tačno četrnaest godina, uključujući vreme u kojem ju je primio.

5. I ja izabrah ju mojom voljom, sa saglasnošću moga Oca, i savjetom Svetoga Duha. I ja bih učinjen tijelom od nje, tajna koja prevazilazi shvatanje stvorenog uma. I tri mjeseca nakon začeća pravedni čovjek Josif se vrati sa mjesta gde je radio svoj zanat, i kad on nađe moju djevicu majku trudnu, on bi uveliko zbunjen, i mislio je da je odašilje dalje tajno. 2 Ali iz straha, i tuge, i muke njegova srca, on nije mogao izdržati da jede ni pije taj dan.

6  Ali u podne pojavi se njemu u snu princ anđela, sveti Gavrilo, po zapovijedi od moga Oca, i on mu reče: Josife, sine Davidov, ne boj se da uzmeš Mariju tvoju ženum jer ona je začela sa Svetim Duhom, i ona će roditi sina, čije ime će biti zvano Isus. On je taj koji će vladati svim narodima sa palicom gvozdenom. 3 Govorivši tako, anđeo ode od njega. I Josif usta oda sna, i učini kako je anđeo Gospodnji rekao mu, i Marija je ostala sa njim. 4

7 Neko vreme nakon toga, dođe zapovijed od Augustusa Cezara kralja, da svi stanovnici svijeta budu upisani, svaki čovjek prema svome gradu. Starac stoga, pravedni Josif, ustade i uze djevicu Mariju i dođe u Betlehem, jer vreme njenog porođaja je bilo na isteku. Josif potom upisa svoje ime na listu, jer Josif sin Davidov, čija supruga Marija je bila, bio je od plemena Judina. I uistinu Marija, moja majka, rodi me u Vitlejemu, u pećini do grobnice Rahele žene praoca Jakova, majke Josifa i Venijamina. 

8. Ali Satana ode i reče ovo Herodu Velikom, ocu Arhelaja. I bio je ovo isti Herod 5 koji je naredio da moj prijatelj i rođak Ivan bude obezglavljen. Prema tome on je tragao za mnom pomno, misleći da moje kraljevstvo je od ovoga svijeta. 6 Ali Josif, pobožni starac, bio je upozoren o ovomu u snu. Stoga on usta  i uze Mariju moju majku, i ja ležah u njenom naručju. Saloma 7 također je bila njena saputnica. Otišavši stoga od kuće, oni su povukli se u Egipat, i ostali tamo za period od cele godine, dok omraženi Herod nije umro.

9 A Herod je umro od najgoreg oblika smrti, ispaštajući za prolijevanje krvi djece koje je zlikovački posjekao, iako u njima nije bilo greha. I taj bezbožan tiran Herod bijući mrtav, oni su se vratili u zemlju Izrael, i živjeli u gradu Galileje koji je zvan Nazaret. I Josif, idući nazad iz svoje trgovine kao drvodjelja, zarađivao je za svoj život radeći svojim rukama, jer kako zakon Mojsijev je zapovjedio, on nikad nije tražio da živi za ništa od tuđega rada. 8

10 Na kraju, kako su rasle godine, starac je stigao u veoma staru dob. On nije, kakogod radio pod tjelesnom slabošću, niti mu je vid oslabio, niti mu je ijedan zub stradao iz usta. U mislima također, za celo vreme svoga života, on nikad nije lutao, već kao dečak on je uvijek u svom poslu pokazivao mladalačku snagu, i njegovo telo je ostalo nenarušeno, slobodan od svega bola. Njegov život, tad, u svemu, iznosio je jednu stotinu i jedanaest godina, njegova stara dob je bila produžena do krajnje granice.

11 A Justus i Simeon, stariji sinovi od Josifa, behu oženjeni, i imali su svoje porodice. Obje kćeri behu također udate, i živješe u njihovim vlastitim kućama. Tako ostaše u Josifovoj kući, Juda i Jakov Mali, i moja djevica majka.  Ja živjeh zajedno sa njima, ne drugačije nego kao da sam jedan od njegovih sinova. Ali ja prođoh ceo moj život bez greške. Mariju ja zvah mojom majkom, a Josifa ocem, i ja slušah ih u svemu što su rekli, niti sam ikad suprotstavljao im se, već udovoljavao sam njihovim zapovedima, kao drugi ljudi koje zemlja stvara nisu voljni činiti, niti sam ja u ijedno vreme podigao njihovu ljutnju, ili dao ijednu riječ ili odgovor suprotan njima. Nasuprot, ja uzvračivah im velikom ljubavlju, kao zjenici moga oka.

12 I dogodilo se, nakon ovih stvari, da smrt tog starog čovjeka, pobožnog Josifa, i njegov odilazak sa ovoga svijeta, se približavao, kako se događa drugim ljudima koji duguju svoje porijeklo ovoj zemlji. I kako je njegovo telo na granici raspuštanja, anđeo Gospodnji obavijesti ga da smrt njegova je blizu. Stoga strah i velika pometnja dođe na njega. I on usta i ode u Jerusalim, i idući u hram Gospodnji, on izasu svoje molitve tamo pred svetištem, i reče:

13! O Bože! Stvoritelju sve utjehe, Bože sažaljenja, Gospodaru cele ljudske rase, Bože moje duše, tijela i duha, sa molitvama ja ti se obraćam, O Gospodine i moj Bože. Ako su sad moji dani gotovi, i vrijeme prilazi kada moram napustiti ovaj svijet, pošalji mi, molim te, velikog Mihaila, zapovednika tvojih svetih anđela, neka on ostane sa mnom, da moja jadna duša može otići iz ovog napaćenog tijela bez nevolje, bez straha i nestrpljenja. Jer veliki strah i jaka tuga uzima sva tijela na dan njihove smrti, bilo čovjeka ili žene, divlje zveri ili pitome, i šta god puže na zemlji ili leti u vazduhu. Na kraju sva stvorenja pod nebesima u kojima je dah života su udareni sa strahom, i njihove duše napuštaju njihova tela sa jakim strahom i velikom teškoćom. Sad zato, O Gospodaru i moj Bože, neka Tvoj sveti anđeo bude prisutan sa svojom pomoću mojoj duši i telu, dokle oni budu rastavljeni jedno od drugog. I nedaj da lice anđela, određenog mog čuvara od dana moga rođenja,

1 bude okrenuto od mene, već neka on bude pratioc na mome putovanju dok me ne doprati do Tebe, neka njegova pojava bude ugodna i draga meni, i neka me prati u miru. I nedaj da demoni i zastrašujući izgledi dolaze blizu meni na putu kojim idem, dok ne dođen Tebi u blaženstvu. I nedaj da čuvari vrata spriječe moju dušu od ulaska u raj. I ne otkrij moje krijehe, i ne izloži me osudi pred Tvojim strašnim sudom. Nedaj da lavovi obruše se na mene, niti daj da valovi mora vatre preplave moju dušu , jer ovo mora svaka duša proći

2 –prije nego vidim slavu Tvoga Lica, O Bože, najpravedniji sudijo, koji u pravdi i jednakosti češ suditi ljudima, i koji češ dati svakomu prema njegovim delima, O Gospodaru i moj Bože, Ja molim te, budi prisutan sa mnom u Tvom sažaljenju, i osvijetli moj put da mogu da dođem Tebi, jer Ti si izvor preobilan sa svim dobrim stvarima, i sa slavom zauvijek.

Amin.

14. I dogodilo se potom, kad se vratio vlastitoj kući u gradu Nazaretu, da je bio uhvaćen bolešću, i ležao je u krevetu. I bilo je u ovo vreme da je umro, prema sudbini celoga čovječanstva. Jer ova bolest je bila veoma teška na njemu, a on nikad nije bio bolestan, kako je sad bio, od dana njegova rođenja. I tako je zasigurno udovoljivo Hrista 3 da odredi sudbinu pravednoga Josifa. On je živeo četrdeset godina neoženjen, potom njegova žena je ostala pod njegovom brigom četrdeset i devet godina, i potom umre. I godinu nakon njene smrti, moja majka, blagoslovena Marija, bi povjerena njemu od sveštenika, da je drži do vremena njenoga braka. Ona je provela dve godine u njegovoj kući, i u trećoj godini njenog življenja sa Josifom, u petnaestoj godini njene dobi, ona je rodila mene na zemlji tajnom u koju nijedno stvorenje ne može prodrijeti niti razumeti, osim mene, i moga Oca i Svetoga Duha, sadržavajući jednu suštinu sa mnom. 4

15 Celih godina moga oca, stoga, pravednoga starca, je bilo jedna stotina i jedanaest godina, moj Otac u nebesima je tako odredio. I u dan u koji je njegova duša napustila njegovo telo je dvadeset i šesti mjeseca Abiba. Zasad lijepo zlato je počelo da gubi svoj sjaj, i srebro bilo istrošeno korištenjem – mislim na njegovo razumevanje i mudrost. On se također gadio hrane i pića i izgubio sve svoje umijeće u zanatu drvodjelje, niti je više davao pažnje tome. Dogodilo se, potom, u ranu zoru dvadeset šestog dana Abiba, da Josif, pravedni starac, je ležao u krevetu , je predavao svoju nemirnu dušu. Stoga on je otvorio svoja usta sa mnogim uzdasima, i udarao svoje ruke jednu protiv druge, i glasno zaplakao, i izgovorio sledeće:--

16 Jao danu u koji sam ja rođen u svijet! Jao utrobi koja me nosila! Jao utrobi koja me primila! Jao grudima koje me zadojiše! Jao nogama na kojima sam sjedio i odmarao! Jao rukama koje su me nosile i odgajale dok nisam uzrastao! 1 Jer ja sam bio začet u bezakonju, i u grehovima moja majka želela me. 2 Jao mome jeziku i mojim usnama, koje su iznijele i govorile uzaludno,  omalovažavale, lagale, bezobzirne, ponižavale, besposlene priče vodile, zavodile i licemjerne! Jao mojim očima, koje su gledale na sramotne stvari! Jao mojim ušima, koje su uživale u riječima ogovaranja! Jao mojim rukama, koje su hvatale što nije pravo da im pripada! Jao mojemu stomaku i mojim crijevima, koje su žudile za hranom nezasito (bezakonito) da jedu! Jao mojemu grlu, koje je kao vatra jelo šta je našlo! Jao mojim nogama, koje su prečesto hodale na putevima neugodnim Bogu! Jao mojemu tijelu, jao mojoj jadnoj duši, koja je već okrenula se ustranu od Boga svog Stvoritelja! Šta da radim kad stignem u mjesto u kojem moram stajati pred najpravednijim Sudijom, i kad On me pozove da izvaže dela koja sam nagomilao u svojoj mladosti? Jao svakome čovjeku koji umire u svojim grehovima! Zasigurno taj strašan čas, koji dođe na moga oca Jakova, 3 kad njegova duša je izlazila iz njegova tijela, je sad, evo, blizu meni. Oh! Kako jadan sad danas, i vrijedan oplakivanja! Ali Bog sam je onaj koji upravlja mojom dušom i tijelom, On će također činiti sa njima po svojoj dobroj volji.

17. Ovo su riječi izgovorene od Josifa, pravednoga starca. I ja, idući pokraj njega, nađoh njegovu dušu neizmerno smetenu, jer je bio u velikoj zbunjenosti. I ja mu rekoh: Pozdrav! Moj oče Josif, ti pravedni čovjeće, kako si? I on mi odgovori: Da si zdravo! Moj voljeni sine. Uistinu, nevolja i strah i smrt me već snašla, ali ukoliko sam čuo Tvoj glas, moja duša počinu. O Isuse iz Nazareta! Isuse, moj Spasioče! Isus, izbavitelj moje duše! Isus, moj zaštitnik! Isus! O najslađe ime u mojim ustima, i u ustima onih koji ga vole! O oko koje vidi, o uho koje čuje, čuj me! Ja sam Tvoj sluga, ovaj dan naponiznije poštujem Te, i pred Tvojim licem polažem moje suze. Ti sa sasvim moj Bog, Ti si moj Gospod, kako je anđeo rekao mi vremenima bez broja, i naročito u taj dan kad moja duša je bila izvedena zarad bludnih misli o čistoj i blagoslovenoj Mariji, koja je nosila Te u njenoj utrobi, i koju sam mislio tajno odposlati dalje.I dok sam tako razmišljao, gle, pojavi se meni u mom počinku anđeli Gospodnji, govorećimi u čudesnoj tajni: O Josife, ti sine Davidov, ne boj se da uzmeš Mariju kao svoju ženu, i ne tuži dušu svoju, niti pričaj nepostojane riječi o njenom začeću, jer ona je sa detetom Svetoga Duha, i roditi će sina, čije ime će biti Isus, jer On će spasti svoj narod od njegovih greha. Ne učini mi radi ovoga zlo, O Gospodaru! Jer ja bijah u neznanju o tajni Tvoga rođenja. Takođe sječam se, moj Gospodaru, da dan kad je dečak umro od ugriza zmije. I njegovi rođaci su željeli da te izruče Herodu, govorivši da si ga Ti ubio, ali Ti si ga podigao iz mrtvih, i povratio ga njima. Tad ja odoh do Tebe, i uzeh te za ruku, govoreći: Moj sine, vodi brigu o sebi. Ali Ti si rekao mi odgovorivši: Nisi li mi ti otac po tijelu? Ja ću te naučiti tko sam. 4 Sad zato, O Gospode i moj Bože, ne budi ljut na mene, niti osuđuj me zarad toga časa. Ja sam Tvoj sluga, i sin tvoje sluškinje, 5 a Ti si moj Gospodar, moj Bog i Spasitelj, najsigurnije Sin Božij.

18. Kad je moj otac Josif tako izgovorio, nije mogao da plače više. I ja videh da smrt ima vlast nada njim. I moja majka, djevica neokaljana, ustade i dođe k meni, govoreći: O moj voljeni sine, ovaj pobožan starac Josif sada umire. I ja odgovorih: O moja najdraža majko, zasigurno nad svim stvorenjima stvorenim u ovome svijetu isti uzrkok smrti leži, jer smrt drži prevagu nad celom ljudskom rasom. Čak ti, O moja djevice majko, moraš gledati za istim krajem života kao drugi smrtnici. A opet tvoja smrt, i također smrt ovoga pobožnoga čoveka, nije smrt, već život koji traje u večnost. Čak štaviše, ako umreti moram, što se tiče tela koje sam primio od tebe. Ali ustani, o moja časna majko, i idi k Josifu, tom blaženom starom čoveku, kako bi vidio šta će se dogoditi kako njegova duša uzilazi od njegova tela.

19 Moja neokaljana majko Marijo, zato, odi i uđi u mjesto gde je Josif. I ja sam sedeo na njegovim nogama gledajući u njega, jer znaci smrti već su se pojavili na njegovom licu. I taj blagosloveni starac podiže svoju glavu, i držao je svoje oči uprte na moje lice, ali nije imao moči da govori sa mnom, zarad muka smrtnih, koje su ga držale . Već je mnogo uzdisao. I ja držah njegove ruke za ceo čas, i on okrene svoje lice k meni, i učini znake za mene da ga ostavim. Stoga ja stavih moju ruku pod njegove grudi, i osjetih njegovu dušu blizu grla, kako se sprema da napusti njegovo tijelo.

20 I kad moja djevica majka vidje me dodirujući njegovo telo, ona također dotaknu njegove noge. I našavši ih već mrtvim i bez toplote, ona reče meni: O moj voljeni sine, zasigurno njegove noge su već počele da se koče, i hladne su kao sneg. Prema tome ona pozva svoje sinove i kćeri, i reče im: Dođite, koliko god vas je, i idite svome ocu, jer sigurno je sad na samoj točki smrti. I Asia, njegova kćer, odgovori i reče: Jao meni, O moja braćo, ovo je izvesno ista bolest od koje je moja majka umrla. I ona je tugovala i prolijevala suze, i sva Josifova druga deca su tugovala zajedno s njom. Ja također, i moja majka Marija, plakasmo sa njima. 1

21 I okrečući moje oči prema oblasti juga, Ja videh smrt već kako dolazi, i sav Pakao s njom, blizu prilazi sa svojom vojskom i njenim pratiocima, i njihova odeća, njihova lica i njihova usta su izbacivala plamen. I kad moj otac Josif vidje ih kako dolaze pravo njemu, njegove oči preplaviše suzama, i u isto vreme on je uzdisao na čudan način. Prema tome, kad ja videh žestinu njegovog uzdisanja, ja opozvah Smrt i sve sile sluga koje je slijediše. I ja pozvah moga dobro Oca, govoreći:--

22 O Oče sve milosti, oko koje vidi, uho koje čuje, čuj moje molitve i molbe u ime starca Josifa, i pošalji Mihaela, zapovjednika Tvojih anđela, i Gabriela, glasnika svjetla, i svo svjetlo Tvojih anđela, i neka celi njihov red hoda sa dušom moga oca Josifa, dok on bude proveden Tebi. Ovo je čas u koji moj otac ima potrebu za milošću. I ja kažem ti, da svi sveti, da, onoliko koliko ih je rođeno u svijetu, da li oni bili pravedni ili bili bludni, moraju neminovno kušati smrt.

23 Stoga Mihael i Gabriel dođoše do duše moga oca Josifa, i uzeše je, i motaše je u sjajne ovoje . Tako on preda svoj duh u ruke moga dobroga Oca, i On dariva mu mir. Ali još nijedno od njegove djece nije znalo da je pao u san. I anđeli su sačuvali njegovu dušu od demona tame koji behu u putu, i slaviše Boga dokle nisu sproveli je u mesto stanovanja pobožnih.

24 A njegovo telo je ležalo prostrto i bez krvi, zato ja ispružih svoju ruku, i sklopih njegove oči i zatvorih njegova usta, i rekoh djevici Mariji: O moja majko, gde je umijeće koje je on pokazao u sve vreme u koje je živeo u ovome svijetu? Gle! Propalo je, kao da nikad nije postojalo. I kad njegova djeca čuše me da govorim sa svojom majkom, čistom djevicom, oni su znali da je on već udahnuo svoje zadnje, i oni proliše suze, i tugovaše. Ali ja im rekoh: Zasigurno smrt vašega oca nije smrt, već život večan, jer on je bio oslobođen od nevolja ovoga života, i prošao je u vječan život. Kad oni čuše ove riječi, oni poderaše njihovu odeću, i plakaše.

25 I uistinu stanovnici Nazareta i Galileje, čuvši za njihovo tugovanje, skupiše se njima, i plakaše od trećega časa čak do devetoga. I u deveti čas oni svi odoše zajedno do Josifovog kreveta. I oni podigoše njegovo telo, nakon što su pomazali ga sa skupim pomastima. Ali ja molih moga Oca u molitvi nebeskoj, - ona ista molitva koju sa vlastitom rukom ja učinih prije nego sam nošen u utrobi djevice Marije, moje majke. I kako sam završio je, i izgovorio amen, veliko mnoštvo anđela dođe, i ja naredih dvoje od njih da rašire njihovu sjajnu odeću, i da omotaju u nju tijelo Josifa, blaženoga starca.

26. I ja progovorih Josifu, i rekoh: Miris pokvarenosti smrti neće imati vlast nada tobom, niti će crv ikad izaći iz tvoga tela. Niti ijedan članak će biti slomljen, niti će ijedna vlas tvoje glave se izmeniti. Ništa od tvoga tela neće stradati. O moj oče Josif, ali će ostati čitavo i nepokvareno do slavlja hiljadu godina. 2 I tko god napravi prinos na dan tvoga sječanja, njega ću blagosloviti, i nadomjestiti u skupu djevstvenika, i tkogod da hranu jadnomu, siromašnomu, udovici, ili siročadi od ruku svojih ruku, u dan u koji sjećanje bude slavljeno, i u tvoje ime, neće biti u potrebi za dobrim stvarima svih dana njegova života. I tkogod bi dao čašu vode, ili vina, da pije udovac ili siroče u tvoje ime, ja ću ga dati tebi, da možeš ići sa njim na slavlje hiljadu godina. I svaki čovjek koji će  prinijeti žrtvu na dan tvoga sjećanja ja ću blagosloviti i nadomjestiti u crkvi djevstvenika, jer svakomu ću vratiti trideset, šezdeset i stotinu. I tkogod napiše povijest tvoga života, ili rada, ili tvog odilaska sa ovoga svijeta, i ovo pripovijedanje koje izlazi iz mojih usta, njemu ću predati na tvoje čuvanje toliko dugo koliko će činiti sa ovim životom. I kad njegova duša napusti telo, i kad on moradne napustiti svijet, ja ću spaliti knjigu njegovih grehova, niti ću ga mučiti ijednom kaznom na dan suda, već on će preći more vatre, i proči će njime bez nevolja ili boli. 1 I na svakog siromašnog čovjeka koji ne može dati ništa od tih stvari koje sam ja spomenuo ovo je zvanično , drugim rečima ako mu je sin rođen, on će nazvati njegovo ime Josif. Jer neće u toj kući biti siromaštva ili ijedne iznenadne smrti zauvek.

27 Potom upravitelji grada dođoše do mjesta gde je telo blagoslovenog starca Josifa bilo položeno, noseći sa njima odelo za sahranu, i oni su hteli da omotaju ga na način kako židovi žele da urede svoja mrtva tela. I oni su videli da je on držao svoj pokrov čvrsto, jer pridržavao ga je do tela na takav način, da kad su hteli da ga skinu, bilo je kao železo – nemoguće da se pomeri ili popusti. Niti su mogli da nađu ijedan kraj tog komada lana, što ih udari največim čuđenjem. Na kraju oni ga odnesoše do mjesta gde je pećina, i otvoriše vrata, kako bi sahranili njegovo telo pored tela njegovih otaca. Tad tamo dođe u moju misao dan u koji je on hodao sa mnom u Egipat, i teška nevolja koju je on izdržao zarad mene. Prema tome, ja oplakivah njegovu smrt za dugo vremena, i ležeći na njegovom telu, ja rekoh:--

28 O Smrti! Koja čini da sve znanje nestane, i podiže toliko mnogo suza i tugovanja, sigurno je Bog moj Otac sam koji ti je dao ovu moč. Jer ljudi umiru zarad sagrešenja Adama i njegove žene Eve, i Smrt ne štedi ni jednoga. Kakogod, ništa se ne dešava ikomu, ili biva na njemu, bez zapovijedi moga Oca. Izvjesno je da imaju ljudi koji su produžili njihov život čak do devet stotina godina, ali su umrli. Da, iako neki od njih su živeli duže, oni su imali, kako god, podleći istoj sudbini, niti je ijedan od njih ikad rekao: Ja nisam kušao smrt. Jer Gospod nikad ne šalje istu kaznu više no jednom, jer je udovoljilo moga Oca da donese je na ljude. I u trenutku kad, idući, drži zapoved silazeći sa nebesa, ono kaže: Ja ću ići protiv toga čoveka, i uveliko ga pomjeriti. Potom, bez odlaganja, ono čini napad na dušu, i ostvaruje vlast nada njom, čineći sa njome šta želi. Jer, zarad toga što Adam nije činio volju moga Oca, već je sagrešio Njegovu zapovijest, ljutnja moga Oca je upaljena protiv njega, i On osudio ga je smrt, i tako je kad smrt dolazi u svijet. Ali da je Adam gledao zapovijedi moga Oca, smrt nebi nikad bila njegova sudbina. Mislite li da ja mogu upitati moga dobroga Oca da pošalje mi vatrena kola 2 koja mogu odnijeti tijelo moga oca Josifa, i prenijeti ga do mjesta odmora, kako bi živeo sa duhovima? Ali zarad sagrešenja Adama, ta nevolja i sudba smrti je sišla na ljudsku rasu. I zarad toga što moram umreti prema telu, jer moj rad koji sam stvorio, da mogu ostvariti milost.

29 Rekavši ovako, Ja zagrlih telo moga oca Josifa, i plakah nada njim, i oni otvoriše vrata grobnice, i staviše njegovo telo u nju, blizu tijela njegova oca Jakova. I vrijeme kad je on pao u san bi ispunjeno stotinu i jedanaest godina. Nikad nije zub u njegovim ustima zabolio ga, niti je njegov vid oslabio, niti je njegovo telo se savilo, niti mu se snaga smanjila, već je radio svoj zanat drvodjelje do zadnjega dana svoga života, i to je bio dvadeset i šesti mjeseca Abiba.

30. I apostoli, kad su čuli ove stvari od Spasitelja, ustaše radosno, i pokloniše se u čast Njemu i rekoše: O naš Spasitelju, pokaži nam Tvoju milost. Sad uistinu mi smo čuli riječ života, ali ipak se čudimo, O naš Spasitelju, nad sudbinom Enoha i Ilije, utoliko jer oni nisu prošli smrt. Jer uistinu oni žive u prebivalištu pravednih do današnjega dana, niti su njihova tijela vidjela pokvarljivost. A taj stari čovjek Josif drvodjelja je, ipak, Tvoj otac po tijelu. I ti si naredio nam da idemo u celi svijet i propovedamo sveto Evanđelje, i Ti si rekao: Recite im o smrti moga oca Josifa, i slavite njemu godišnje slavlje i sveti dan. I tkogod uzme išta od njegova pripovijedanja, ili doda išta tomu, čini grijeh. 3 Mi se čudimo naročito da Josif, čak od dana kad si Ti rođen u Vitlejemu, zvao je Tebe njegovim sinom po tijelu. Zašto, onda, Ti nisi učinio ga besmrtnim kao i njih, i Ti kažeš da on je pravedan i izabran?

31 I naš Spasitelj odgovori i reče: Uistinu, proročanstvo moga Oca o Adamu, za njegovu neposlušnost, je sad ispunjeno. I sve stvari su uređene prema volji i zadovoljstvu moga Oca. Jer ako čovjek odbija zapovijesti Božije, i slijedi djela đavola čineći grijeh, njegov život je produžen , kako bi se sačuvao u smislu da se možda pokaje, i razmisli da mora biti predat u ruke smrti. Ali ako je iko revnosan za dobrim delima, njegov život je također produžen, da, kako slava njegove stare dobi raste, ispravni ljudi mogu da ga slijede (oponašaju). Ali kad vidiš čovjeka čije misli su sklone bijesu, zasigurno njegovi dani su skraćeni, jer je to šta oduzima cvijet njegova doba. Svako proroštvo, stoga, koje moj Otac je objavio u pogledu sinova čovjećijih, mora biti ispunjeno u svemu posebno. Ali u odnosu na Enoha i Iliju, i kako su oni ostali živi do danas, držeći ista tela sa kojima su rođeni, u pogledu onoga što se tiče moga oca Josifa, kome nije bilo dozvoljeno da ostane u telu, uistinu, iako da čovek živi u svijetu mnoge mirijade (mnoštvo, bezbroj) godina ipak u neko vreme ili drugo od je prisiljen da razmeni život za smrt.

Ja vam kažem, O moja braćo, da oni također, Enoh i Ilija, 1 moraju prema kraju vremena se vratiti u svijet i umrijeti – u danu, meteža, terora, straha i nevolje. Jer Antihrist će ubiti četiri tijela, i proliti njihovu krv kao vodu, zarad prijekora kojem oni izlažu ga, i sramoti sa kojom oni, u njihovo vreme, će obilježiti ga kad oni otkriju njegovu bezbožnost.

32. I mi rekosmo: O naš Gospode, naš Bože i Spasitelju, tko su ta četiri ta koje si Ti rekao da će ih Antihrist odsjeći od prijekora koji oni donose na njega? Gospod odgovori: Oni su Enoh, Ilija, Skila i Tabita. 2 Kad mi čusmo ovo od našega Spasitelja, mi se radovasmo i uzvisivasmo, i mi prinesosmo svi slavu i zahvalu Gospodaru Bogu, i njegovom Spasitelju Isusu Hristu. On je kome je sva slava, čast, dostojanstvo, vlast, moč i hvala, kao dobromu Ocu sa Njim, i Svetome Duhu koji daje život, odsele i u svo vreme zauvek. Amin.

Apokrifna evanđelja gotova prevedena, - riječ, dve još...

 U mjesec dana uspio sam apokrifna evanđelja prevesti, kako sam odprilike i vidio da će biti i dobro je. Ova evanđelja se uglavnom odnose na Detinstvo Isusovo, a neka i na Detinstvo Marije, ne vidim ništa sporno u tim pripovijedanjima i lijepo ih je imati i znati.

Pregledavajući šire evanđelja vidio sam da je to, određena dva evanđelja koja su dostupna nalaze se u nag hamadi zbirci koju sam ranije postavio i nema potrebe da ih stavljam u korelaciji sa ovim a i tekstualno odudaraju.

Što se tiče navođenja izvesnog Tajnog Evanđelja po Marku koje i nije uopšte po nikakvom obilježju evanđelje od stranice i pol i za koje stoji da je krivotvorina toliko da samo kažem o tomu, a i ono što sam tamo našao nema veze sa pozitivnom porukom evanđelja, tako da taj spis treba brisati i ne uvažavati sa ovima koji imaju određenu verodostojnost.

Što se tiče standardna 4 evanđelja u Novom Zavetu oni su zaista nad ovim svim apokrifima, i zasluženo su izabrani, s tim što bih ja pojam o detinstvu Marije i Isusa kao i neke stvari možda iz još nekih, apokrifnih evanđelja ovde uvrstio misaono ili na neki način u celu tu priču.

Evanđelje po Barnabi srednjevekovno koje zaista sadrži određene bitne poruke da ga ne komentarišem da li se slažem ili ne , ja cenim to evanđelje ali mislim da se baš i ne uklapa u ova evanđelja koja stoje na određenim sajtovima kao apokrifi.

Slijedi pregled još Povijesti o Josifu Drvodjelji, i potom prelazim na apokrifna dela apostolska kojih ima tridesetak, verovatno par meseci rada, potom razna pisanja apokrifnog tipa kao i par otkrivenja, vezanje u knjigu i to je to. Nakon toga usmeren sam na određena židovska pisanja, talmud od 3000str, pa i Bibliju i Kur'an jer ljepota prevođenja je u utjecanju, poigravanju formulaciji riječi, izražavanju, razmišljanju, kontemplaciji i molitvi, dakle uobičajen posao jednog vernika je da prevodi, dakle ono što nije prevedeno ili je prevedeno ali opet daje novi pristup riječi koja beše u početku.

Zahvaljujem se Nevidljivomu Bogu koji me je udostojio ovoga.

U Njega je nagrada najveća.

Neka podari dobro svakomu koji se drži Njega.

Amin.

Evanđelje rođenja Marije

 

Evanđelje rođenja Marije

 

GLAVA 1. Blažena u slavna zauvek djevica Marija,  iznikla je iz kraljevskog porijekla, porodice Davidove, rođena u gradu Nazaretu, bi dovedena u Jerusalem u hram Gospodnji. Njen otac se zvao Joakim, a njena majka Ana. Kuća njenog oca je bila iz Galileje i grada Nazareta, ali njena majčina familija je bila iz Betlehema. Njihov život je nedužan i ispravan pred Gospodom, i besprijekoran i pobožan pred ljudima. Jer oni su djelili sve njihove stvari u tri dela. Jedan deo su trošili na hram i čuvare hrama, drugo su davali strancima i siromašnima, a treće su čuvali za sebe i potrebe njihove obitelji. Tako, dragi Bogu, ljubazni ljudima, za oko dvadeset godina su živeli u njihovoj vlastitoj kući, častan oženjen život, bez da su imali decu. Međutim oni su se zavjetovali da, ako bi im Gospod da potomka, oni bi ga dali u službu Gospodnju, zarad čega su također posječivali hram Gospodnji na svaki praznik tokom godine.

GLAVA 2. -  I bilo je to da je praznik posvećivanja  (Hanuka) (1) se približavala, zato Joakim ode u Jerusalem sa nekim ljudima vlastita plemena. A u vreme Isahara (2) je prvosveštenik tamo. I kad on vidje Joakim sa njegovim prinosom među drugim sugrađanima,on ga prezre, i odbaci njegove darove, pitajući zašto on, koji nema potomstva, je stajao sa onima koji imaju, govoreći da njegovi darovi ni na koji način ne mogu biti prihvatljivi Bogu, jer je on smatrao ga nevrednim potomstva: jer Pismo kaže, Proklet je svaki koji nije stekao muško ili žensko u Izraelu. (3) On reče, zato, da on prvo treba biti oslobođen od ovoga prokletstva tako da dobije dece, i tad, i samo tad, bi mogao doći u prisustvo Gospoda sa svojim prinosom. I Joakim, pokriven sramom od ovoga prijekora koji mu je bačen u zubi, povuče se od pastira, koji su bili u njihovim pašnjacima sa njihovom stokom, niti se vratio kući, jer možda bi mogao biti obilježen sa istim prijekorom od onih od svoga plemena, koji su bili tamo u isto vreme, i čuli su ovo od sveštenika.

GLAVA 3 -  I kad je bio tamo za neko vreme, u neki dan kad je bio sam, anđeo Gospodnji stade pred njega u velikom svjetlu. I kad je on bio uznemiren njegovom pojavom, anđeo koji se pojavio suzdržavao ga je od straha, govoreći : Ne boj se, Joakime, niti budi uznemiren mojom pojavom, jer Ja sam anđeo Gospodnji, posla od Njega tebi da ti kažem da tvoje molitve su uslišene, i da tvoja dobra dela su otišla u Njegovo prisustvo. (4) Jer on je vidio tvoje poniženje, i čuo je prijekor neplodnosti koji je nepravedno doveden protiv tebe. Jer Bog je osvetnik na grijehu, ne orirode, i stoga, kad je On zatvori utrobu ikoga, On čini to kako bi je čudesno otvorio opet, tako da ono što je rođeno može biti potvrđeno da nije od požude, već dar Božij. Jer nije liu slučaj takav da prva majka tvoga naroda – Sara – je bila neplodna do osamdesete godine? (5) I, međutim, u krajnjoj starosti ona rodi Isaka, kojemu obećanje je obnovljeno blagoslova svih naroda. Rahela također, tako umilostivi Gospodar, i tako voljeni sveti Jakov, je bio dugo neplodan, i opet ona rodi Josifa, koji ne samo da je bio gospodar Egipta, već oslobodioc mnogih naroda koji su trebali propasti od gladi. Tko između sudija je bio jači od Samsona, ili svetiji od Samuela? I opet majke obaju behu neplodne. Ako stoga, razumnost mojih riječi te ne uvjerava, veruj u to da začeća veoma kasno u životu, i rođenja u slučaju žena koje su bile neplodne, su uobičajeno smatrane nečim čudesnim. Prema tomu tvoja žena Ana će roditi kćer tebi, i ti češ joj dati ime Marija: ona će biti, kao što si zavjetovao , posvećena Gospodu od njenog detinjstva, i ona će biti ispunjena sa Svetim Duhom, čak od majčine utrobe. Ona neće jesti niti piti ikoju nečistu stvar, niti će provoditi svoj život među masom svijeta, već u hramu Gospodnjem, kako ne bi bilo moguće reći, ili sumnjati, o zlu u pogledu nje. Zato, kad ona odraste, baš kao ona što će čudesno biti rođena od neplodne žene, tako na neuporediv način ona, djevica, će roditi Sina Svevišnjeg, koji će biti nazvan Isus, i koji, prema značenju Njegova imena, će biti Spasitelj svih naroda. I ovo će biti znak tebi za ove stvari koje ti objavljujem: Kada dođeš do Zlatnih vrata u Jerusalimu, ti češ tamo sresti Anu tvoju ženu, koja, teško zabrinuta zbog tvog zakašnjelog povratka, će se potom radovati kad te vidi. Rekavši ovako, anđeo ode od njega.

GLAVA 4. – Potom on se pojavi Ani njegovoj ženi, govoreći: Ne boj se, Ana, niti misli da je utvara to što vidiš. Jer ja sam anđeo koji je stavio tvoje molitve i milostinju pred Boga, i sada sam poslat tebi da objavim ti da češ roditi kćer, koja će biti zvana Marija, i koja će biti blagoslovena nad svim ženama. Ona, puna milosti Gospodenje, još od rođenja, će ostati tri godine i kući njenog oca dokle ne bude odviknuta. Potom, biti će data službi Gospodnjoj, tako da se neće izdvajati iz hrama dokle ne dostigne godine povučenosti (odraslost). Tamo, u lijepom, služenju Bogudanju i noću u postu i molitvama, ona će se uzdržavati od svake nečiste stvari; ona nikad neće upoznati čoveka, već sama, bez slične, besprijekorna, nepokvarena, bez odnosa sa muškim, ona,devica, će roditi sina; ona, Njegova pomoćnica, će roditi Gospoda – oboje u milosti, i u imenu, i na delu, Spasitelja svijeta. Stoga ustani, i idi gore u Jerusalem, i kad dođeš do vrata koja, jer su pozlaćena zlatom, se zovu Zlatna, tamo, za znak, sresti češ svoga muža, za čiju sigurnost si bila zabrinuta. I kad ove stvari se dogode, znaj da što ja objavljujem će bez sumnje biti ispunjeno.

GLAVA 5 – Potom, kako je anđeo zapovijedio, oboje njih su otišli od mesta gde su bili, odoše u Jerusalim, i kada su došli do mjesta naznačenog od anđelovog proroštva, tamo oni sretoše jedno drugo. Tad, radujući se na viđenju jedno drugog, i sigurni u izvjesnost obećanog potomstva, oni dadoše dužne zahvale Gospodu, koji uzvisuje ponizne. I tako, pošto su se pomolili Gospodu, oni se vratiše kući, i čekaše u izvjesnosti i u zadovoljstvu božansko obećanje. Ana potom zatrudni, i rodi kćer, i prema zapovijedi anđela, njeni roditelji nazvaše je Marija.

GLAVA 6 – I kad je krug od tri godine istekao, i vreme njenog odvikavanja došlo, oni dovedoše devicu u hram Gospodnji sa prinosima. A bilo je oko hrama, prema petnaest Psalmu Stepena (1), petnaest stepenika koji idu gore, jer, budući da je hram sagrađen na planini, oltar za žrtve paljenice, koje su stajale izvan, nisu mogle biti dosegnute osim stepenicama. Na jednu od ovih, tad, njeni roditelji staviše malu devojčicu, blaženu devicu Mariju. I kad su skinuli odeću koju su nosili na putovanju, i stavili je na sebe, kao obično, druge koje behu ljepše i čistije, djevica Gospodareva uziđe sve stepenice, jednu za drugom, bez pomoći ikoga da je vodi ili podižući je, na takav način da, u pogledu najmanjeg, pomislio bi da je već dosegla odraslu dob. Jer već je Gospodin u detinjstvu Njegove djevice izveo veliku stvar, i pokazivanjem čuda predskazao kako će ona biti velika. Zato, pošto je žrtva bila prinesena prema običaju zakona, i njihov zavjest bijući izvršen, oni ostaviše devicu unutar zidina hrama, tamo da bude učena sa drugim djevicama, i oni sami se vratiše kući.

GLAVA 7. – A devica Gospodnja je napredovala u dobi i vrlinama, i iako, u rečima Psalmista njeni otac i majka su napustili je, Gospod ju je uzeo. (2) Danima je bila posećivana anđelima, dnevno je uživala božanske vizije, koja sačuvala su je od svega zla, i učinila su je da obiluje u svemu dobru. I tako je dostigla četrnaestu godinu, i ne samo da zli nisu mogli da nisu mogli optužiti je za išta vrijedno prijekora, već svi dobri, koji su znali njen život i govor, sudili su je vrednom uvažavanja. Tad prvosveštenik javno objavi da djevice koje su javno nameštene u hramu, i dostigle su vreme života, treba da se vrate kući i udaju, prema običaju naroda i zrelosti njihovih godina. Drugi su spremno poslušali ovu zapoved, ali Marija sama, devica Gospodnja, odgovorila je da ona ne može učiniti ovo, govoreći da oboje njenih roditelja su posvetili nju službi Gospodnjoj, i da štaviše, ona se posvetila Gospodu zavjetom devičanstva, koji ona neče nikad da prekrši odnosom sa muškarcem. I visoki sveštenik, bijući stavljen u veliku pometnju uma, videći da ona ni ne misli da njen zavjet će biti prekinut suprotno Pismu, koje kaže, Zakuni i ispuni, (1), niti je on smio da uvede običaj nepoznat narodu, da zapoved da na praznik, koji se približavao, svi upravitelji iz Jerusalima i susjedstva budu prisutni, kako bi od njihove službe mogao znati šta da se čini u ovako neizvesnom slučaju. I kad se ovo dogodi, oni odlučiše anonimno da Gospod treba biti savetovan o ovoj stvari. I kad su oni svi poklonili se u molitvi, prvosveštenik je otišao da se savetuje sa Bogom u uobičajen način. Niti su oni dugo čekali: u slušanju svih glas je izašao iz proročišta i od sjedala milosti, da prema proročanstvu Isaije, čovjek treba biti tražen komu će djevica biti povjerena i vjenčana. Jer je jasno da Isaija govori: Palica će izaći iz korijena Jeseja, cvijet će uzrasti iz korijena, i Duh Gospodnji će počivati na njemu, duh mudrosti i razumevanja, i duh saveta i snage, duh mudrosti i pobožnosti; i on će biti ispunjen sa duhom straha Gospodnjeg.(2) Prema ovom proročanstvu, stoga, on je predskazao da svi iz kuće i porodice Davidove koji su neoženjeni i odgovaraju za brak trebaju donijeti štapove do oltara, i onaj čiji štap rodi cvetom, i na kraju čijeg Duh Gospodnji namjesti se u obliku golubice, je čovjek komu devica treba biti poverena i venčana.

GLAVA 8. – A bio je tamo među ostalima Josif, iz kuće i porodice Davidove, čovjek stariji, i kad donesoše štapove, prema redu, on sam uzdrža svoj. Zato kad ništa u skladu sa božanskim glasom se ne pojavi, prvosveštenik mislio je da je potrebno da savetuje Boga drugi put; i On odgovori, da od toga koji je bio postavljen, on sam komu djevica treba biti venčana nije donio svoj štap. Josif stoga, bi nađen van. Jer kad on donese svoj štap, i golub dođe sa neba, i namesti se na vrh njega, jasno se pojavi svima da on je čovek komu devica treba biti venčana. Zato, uobičajeno slavlje zaruka nakon što je prošlo, on se vrati do grada Betlehema da dovede svoju kuću u red, i da dobavi stvari potrebne za brak. Ali Marija, devica Gospodnja, sa sedam drugih djevojaka od iste dobi, i koji su bile odlučene u isto vreme, koje je ona primila od sveštenika, vratila se kući njenih roditelja u Galileju.

GLAVA 9. – I u tim danima, to je, u vreme njenog prvog dolaska u Galileju, anđeo Gavrilo bi poslan njoj od Boga, da objavi joj začeće Gospodnje, i da joj objasni mačin i red začeća. Prema tome, ulazeći, on ispuni sobu gde je ona bila sa velikim svetlom, i najpristojnije pozdravljajući je, on reče: Zdravo, Marija! O djevice visoko omiljena od Gospoda, djevojko puna milosti, Gospodar je s tobom, blagoslovena si ti iznad svih žena, blažen iznad svih ljudi koji je do sada rođen. (3) I djevica, koja je već dobro upoznata sa anđeoskim licima, i nije bila potrebna svjetlost sa nebesa, nije bila ustrašena od vizije anđela, niti začuđena veličinom svetla, već samo zbunjena njegovim rečima, i ona poče da misli od koje vrste pozdrav neuobičajen bi bio, ili šta bi najavio, ili koji kraj bi imao. I anđeo, božanski nadahnut, uzimajući svoje misli, reče: Ne boj se, Marija, ako išta suprotno tvojoj časti je pod ovim pozdravom. Jer u izboru neporočnosti, ti si našla milost sa Gospodom, i zato ti, djevica, češ začeti bez greha, i roditi češ sina. On će biti velik, jer On će vladati od mora do mora, i od rijeke do kraja zemlje; (4) i On će biti zvan Sin Svevišnjega, jer On je koji je rođen na zemlji u poniznosti, vlada u nebesima u uzvišenosti; i Gospod Bog će dati mu prijestolje Njegovog oca Davida, i On će vladati u kući Jakovljevoj zauvek, i od Njegovog kraljevstva neće biti kraja, (5) utoliko jer On je Kralj kraljeva i Gospod Gospodara, (6), i Njegovo prijestolje je od večnosti do večnosti. Djevojka nije sumnjala ove riječi od anđela, već željela je da zna način toga, ona odgovori: Kako to može biti? Jer, prema mojoj zakletvi, ja nikad ne upoznah čoveka, kako ja mogu da rodim bez čovječjeg sjemena? Ovome anđeo reče: Ne misli, Marija, da češ zanijeti na način ljudi, jerbez bilo kog odnosa sa čovjekom, ti, devica, češ zanijeti, ti djevica, češ roditi, ti devica, češ dojiti, jer Duh Sveti će doći na tebe, i uz moč Svevišnjeg koja će te pokriti, (7) bez ijedne vručine požude, i zato taj koji će biti rođen od tebe će sam biti svet, jer on sam, bijući začet i rođen bez greha, će biti zvan Sinom Božijim. Tad Marija ispruži svoje ruke, i podiže oči ka nebesima i reče: Evo sluškinje Gospodnje, jer ja nisam vrijedna imena gospe, neka mi bude prema tvojoj riječi.

GLAVA 10. – Josif potom dođe iz Judeje u Galileju, namjeravajući da oženi djevicu koja mu je bila zaručena, jer već tri mjeseca su prošla, i bio je početak četvrtog odkad je ona bila obećana njemu. U međuvremenu, bilo je očito od njenog izgleda da je trudna, niti je mogla sakriti to od Josifa. Jer posledično njegovim zarukama ka njoj, dolazeći ka njoj slobodno i govoreći joj više bliskije (familijarno), on nađe da je ona sa detetom. On poče onda da bude u velikoj sumnji i smetenosti, jer nije znao šta je najbolje za njega da čini. Jer, bijući pravedan čovjek, on nije hteo da je pokaže (otkrije) , niti bijući pobožan čovek, da povredi njen lijep ugled u sumnji preljuba. On dođe do zaključka, da tajno razriješi njihov ugovor, i da je pošalje od sebe tajno. I dok je mislio o ovim stvarima, gle, anđeo Gospodnji pojavi se njemu u snu, govoreći: Josife, ti sine Davidov, ne boj se, to je, nemaj sumnji o preljubi djevice, ili misli ijedno zlo o njoj, i ne boj se da uzmeš nju za ženu, jer ono što je stečeno u njoj, i koje sad slabi tvoju dušu, je djelo ne čovječje, već Svetog Duha. Jer ona sama od svih djevica će roditi Sina Božijeg, i ti češ nazvati Njegovo ime Isus, to je, Spasitelj; jer On će spasti svoj narod od njegovih greha. Stoga Josif, prema zapovedi anđela, uze devicu kao svoju ženu, međutim on nju ne pozna, već povede računa o njoj, i držao ju je u devičanstvu.(1) I deveti mjesec od njenog začeća je bio na izmaku, kad Josif, uzeći sa sobom ženu zajedno sa stvarima koje su trebale, ode u Betlehem, grad iz koga je došao. I dogodilo se, dok su bili tamo, da njeni dani behu ispunjeni da bi ona trebala roditi, i ona rodi njenog prvorođenog sina, kako su sveti evanđelisti pokazali, našega Gospoda Isusa Hrista, koji sa Ocem i Sinom (2) i Svetim duhom živi i vlada Bog od večnosti do večnosti.

Arapsko Evanđelje detinjstva Spasitelja

 

Arapsko Evanđelje detinjstva Spasitelja

 

Napomena prevodioca:

(Ovo Evanđelje je istovetno po sadržaju kao -  Prvo Evanđelje o detinstvu Isusa Hrista - Petovekovni sastav Tominih tekstova)

 

U IME Oca, i Sina, i Svetoga Duha, jedinoga Boga

 

Sa pomoću i milošću Svevišnjeg počinjemo da pišemo knjigu čuda našega Gospoda i Učitelja i Spasitelja Isusa Hrista, koje je zvano Evanđelje Detinjstva: u miru Gospodnjem. Amen.

1Mi nalazimo (1) šta slijedi u knjizi Josifa visokog sveštenika, koji je živeo u vreme Krista. Neki kažu da je on Kajafa. (2) On je rekao šta je Isus govorio, i uistinu, kad je On ležao u kolijevki rekao je Mariji svojoj majci: Ja sam Isus, Sin Božij, Onaj koji zna, koga si ti rodila, kako anđeo Gabriel ti objavi, i moj Otac koji posla me zarad spasenja svijeta.

2 U tri stotine i devetoj godini ere Aleksandra, Augustus je dao naredbu, da svaki čovjek treba biti upisan u svom rodnom mjestu. Josif stoga usta, i uzeći Mariju svoju suprugu, ode do (3) Jerusalema, i dođe u Betlehem, da bude upisan zajedno sa svojom obitelji u rodnom gradu. I došavši do pećine, Marija reče Josifu da vrijeme rođenja je došlo, i da ona ne može ići u grad, već, reče ona, hajdemo u ovu pećinu. Ovo je bilo u sumrak. I Josif ode i požuri da ide za ženom koja bi bila blizu njoj. Kad, zatim, on je bio zauzet oko toga, on vide hebrejsku stariju ženu koja pripada Jerusalimu, i reče: Dođi ovamo, moja dobra ženo, i idi u ovu pećinu, u kojoj je žena blizu svoga vremena.

3. Zato, nakon zalaska sunca, stara žena, i Josif sa njom, dođoše do pećine, i oboje uđoše. I gle, bila je ispunjena sa svjetlom mnogo ljepša nego svjetlost lampi i sviječa. (4) i mnogo sjajnije nego svjetlost sunca. Dijete, umotano u povoje je dojilo grudi Gospe Marije njegove majke, bijući u štali. I kad oboje behu čudili se svjetlu, stara žena upita Gospu Mariju: Jesi li ti majka od ovog djeteta? I kad Gospa Marija reče da jest, ona reče: Ti nisi uopće kao kćeri Evine. Gospa Marija reče: Tako kako moj sin nije jednak među djecom, tako njegova majka nije jednaka među ženama. Stara žena odgovori: Moja gospođo, Ja sam došla da uzmem platu: Bila sam dugo vremena oduzeta. Naša gospođa Gospa Marija reče joj: Stavi tvoje ruke na moje dete. I stara žena učini tako, i bi odmah izlečena. Tad ona ode, govoreći: Odsele ja ću biti čuvar i sluga ovoga deteta sve dane moga života.

4 Potom dođoše pastiri, i kad su upalili vatru, i bili radovali se uveliko, pojavi se njima sila nebeska slaveći Boga Svevišnjeg. I dok su pastiri činili isto, pećina je u to vreme bila kao hram gornjeg svijeta, jer i nebeski i zemaljski glasovi su slavili i veličali Boga zarad rođenja Gospoda Hrista. I kad ta stara hebrejka žena vidje pojavu tih čuda, ona zahvali Bogu, govoreći: Ja ti zahvaljujem, O Bože, Bože Izraela, jer moje oči su videle rođenje Spasitelja svijeta.

5. U vreme obrezanja, to je, osmi dan, kad je došao, dijete je bilo obrezano po zakonu. Zato su ga obrezali u pećini. I stara hebrejska žena uze komad kožice, ali neki kažu da je uzela pupčanu vrpcu, i stavila je u staklenku od starog nardovog ulja. I ona je imala sina, trgovac pomastima, i dade je njemu, govoreći: Gledaj da ne prodaš ovu staklenku od masti narda, čak ni za tri stotine dinara (5) da ti se ponudi za nju. A ovo je teglica koju Marija grešnica je kupila i posula na glavu i stopala našega Gospoda Isusa Hrista, koju potom ona obrisa sa kosom glave. (1) Deset dana kasnije, oni ga uzeše u Jerusalem, i u četrdesetom danu (2) nakon njegova rođenja oni odnesoše ga u hram, i postaviše ga pred Gospoda, i prinesoše žrtve za Njega, prema zapovijestima zakona Mojsijevog, koje je: Svaki muški koji otvori utrobu će biti zvan svecem Božjim. (3)

6. Tad stari Simeon vide ga da sija kao stup svjetlosti, kad Gospa Marija, Njegova djevica majka se radovala nad Njim, noseći ga u naručju. I anđeli, slaveći ga, stajahu oko njega u krugu, kao čuvari života stojeći do kralja. Simeon stoga ode u žurbi do Gospoe Marije, i sa rukama raširenim pred nju, reče Gospodu Hristu: Sad, O moj Gospodine, pusti Tvoga slugu da ode u miru, prema Tvojoj riječi, jer moje oči su vidjele Tvoju samilost, koje si pripravio zarad spasenja svih ljudi, svjetlost svih naroda, i slavu Tvome narodu Izraelu. Hana također, proročica, bi prisutna, i dođe, dajući hvale Bogu, i zovuči Gospou Mariju blaženom. (4)

7 I bilo je to, kad Gospod Isus je bio rođen u Betlehemu Jude, u vreme kralja Heroda, gle, magi dođoše iz istoka u Jerusalem, kako je Zaratustra (5) predvidio, i bili su sa njima darovi, zlato, i tamjan, i smirna. I oni se pokloniše Njemu, i predstaviše mu njihove darove. Tad Gospoa Marija uze jedan od povoja, i, zarad malenkosti njenih sredstava, dade njima , i oni primiše ga od nje sa največom počasti. I u isti čas pojavi se njima anđeo u obliku te zvijezde koja ih je ranije vodila na njihovom putovanju, i oni odoše, slijedeći vodstvo svetlosti, dokle su došli u njihovu zemlju. (6)

8 I njihovi kraljevi i upravitelji dođoše do njih, pitajući šta se videli ili učinili, kako su otišli i vratili se, šta su ponijeli sa sobom. I oni pokazahu im povoje koje Gospa Marija im je dala. Zbog čega oni proslaviše praznik i prema njihovom običaju, upališe vatru i obožavahu je, i baciše te povoje u nju, i vatra ih uhvati i obuhvati. I kada vatra je prestala, oni uzeše povoje tačno kakvi su bili ranije, kao da ih vatra nije ni takla. Zbog čega oni počeše da ih ljube, i da stavljaju na njihove glave i njihove oči, govoreći: Ovo uistinu je istina bez sumnje. Sigurno je velika stvar da vatra nije mogla da spali i uništi ih. Oni ih tad uzeše, i sa največom počašću položiše među svoja blaga.

9 A kad Herod vidje da magi su ga napustili, i nisu mu se vratili, on pozva sveštenike i mudrace, i reče im. Pokažite mi gde Hrist treba biti rođen. I oni odgovoriše, U Betlehemu Jude, on poče da misli da stavi Gospoda Isusa Hrista na smrt. Tad pojavi se anđeo Gospodnji Josifu u snu, i reče: Ustani, uzmi dečaka i njegovu majku, i idi u Egipat. (7) On usta, zato, prema pijetlu, i krene.

10. Dok je on razmišljao kako da ide na put, jutro dođe na njega nakon što je malen put prešao. I sad se približavao velikomu gradu, u kojem je bio idol, kojemu drugi idoli i bogovi egipćana prinosiše darove i obećanja. I tamo stajaše pred ovim idolom sveštenik koji mu je služio, koji, koliko često je Satana progovorio iz idola, izvjestio je stanovnike Egipta i njihove oblasti. Ovaj sveštenik je imao sina, tri godine stara, opsjednutog sa nekoliko demona, i on je činio mnoge govore i izgovore, i kad ga demoni uzeše, on podra svoju odeću, i osta go, i bacao je kamenje na ljude. I tamo bi bolnica u tom gradu posvećena tome idolu. I kad Josif i Gospa Marija su došli do grada, i okrenuli se ustranu u tu bolnicu, građani su se veoma bojali, i svi upravitelji i sveštenici idola dođoše zajedno do tog idola, i rekoše mu: Koja uznemirenost i urnebes je ovo koja je digla se u našoj zemlji? Idol im odgovori: Bog je došao ovdje tajno, koji je Bog uistinu, niti ijedan bog pored Njega nije vrijedan obožavanja, jer On je uistinu Sin Božiji. I kad ova zemlja je postala svesna Njegova prisustva, drhtala je na Njegovom dolasku, i bi pokrenuta i udarena, i mi besmo neizmerno se bojali od veličine Njegove moči. I u istome času taj idol pade dole, i na njegov pad, stanovnici Egipta i drugi, potrčaše zajedno.

11 I sin sveštenika, njegova uobičajena bolest kad je došla na njega, ušao je u bolnicu, i tamo dođe do Josifa i Gospu Mariju, od kojih svi pobegoše. Gospa Marija je oprala odeću Gospoda Isusa, i raširila je preko nekog drveta. Taj demonizovan dečak, potom, dođe i uze jednu od odeće, i stavi na svoju glavu. Tad demoni, leteći u obliku vrana i zmija, počeše da izlaze iz njegovih usta. Dečak, bio je odmah izlečen na zapovest Gospoda Hrista, počeo je da slavi Boga, i potom da daje hvale Gospodaru koji ga je izlečio. I kad njegov otac vidje povraćeno zdravlje, Moj sine, reče on, šta ti se dogodilo? I kako si izliječen? Sin odgovori: Kad demoni su me bacili na zemlju, ja odoh u bolnicu, i tamo nađoh uvaženu ženu sa dečakom, čija upravo oprana odeća koju je bacila na neka drva, jednu od tih ja uze i stavih na moju glavu, i demoni me napustiše i pobjegoše. Na ovo otac se uveliko radovao, i reče: Moj sine, je li moguće da ovaj dečak je Sin živoga Boga koji je stvorio nebesa i zemlju: jer kad on dođe nada nas, idol je slomljen, i svi su bogovi pali, i propali zarad moči njegove veličine.

12 Ovde je ispunjeno proročanstvo koje kaže, Iz Egipta ja pozvah moga sina. (1) Josif uistinu, i Marija, kad su čuli da taj idol je pao i stradao, drhtaše i behu se bojali. Tad oni rekoše: Kad mi besmo u zemlji Izrael, Herod je mislio da stavi Isusa na smrt, i zarad toga ubio svu decu Betlehema i njegovih granica, i nema sumnje da egipćani, ubrzo kako su čuli da ovaj idol je slomljen, će nas spaliti vatrom. (2)

13. Idući od tamo, oni dođoše do mjesta gde behu razbojnici koji su opljačkali nekoliko ljudi i njihovu prtljagu i odeću, i svezali ih. Tad razbojnici su čuli veliki zvuk, kao zvuk dolaska velikog kralja koji izlazi iz grada sa vojskom, i njegove kočije i njegovi bubnjevi; i na ovo razbojnici behu ustrašeni, i ostaviše sav njihov plijen. I njihovi zarobljenici ustaše, odvezaše jedni drugima okove, povratiše svoj prtljag i odoše dalje. I kad oni videše Josifa i Mariju kako dolaze do mjesta, oni rekoše njima: Gde je taj kralj, na čije čujenje veličanstvenog zvuka čijim dolaskom razbojnici nas ostaviše, tako da smo pobegli sigurno? Josif odgovori im: On će doći iza nas.

14 Potom oni dođoše u drugi grad, gde je bila demonizovana žena koju Satana, prokleti odmetnik, je opsjeo, kad na jednoj prilici ona je izašla noću po vodu. Nije mogla niti nositi odeću, niti živeti u kući, i koliko često su je vezali sa lancima i okovima, oni bi ih lomila, i bežala gola u pusta mesta, i stajući na raskršćima i grobljima, ona je bacala kamenje na ljude, i donosila mnogo teške nesreće na njene prijatelje. I kad je Gospa Marija vidjela ju, ona se sažali, i na ovo Satana odmah ostavi je, i uteče u obliku mladića, govoreći: Teško meni od tebe, Marija, i od tvoga sina. Tako da žena je izlečena od njenih muka, i vratila se sebi, ona je pocrvenila zarad svoje nagosti, izbegavajući od pogleda ljudi, otišla je kući svojim prijateljima,. I nakon što je stavila na sebe odeću, ona iskaza stvar svome ocu i njenim prijateljima, i kako su oni bili upravitelji grada, oni primiše Gospu Mariju i Josifa sa velikom čašću i gostoljubivošću.

15 Na dan poslije, bijući opskrbljeni od njih sa namirnicama za njihov put, oni odoše, i u večer u taj dan stigoše u drugi grad, u kojem su proslavljali venčanje, ali umećem prokletoga Satane i delima vračara, mlada je postala nema, i nije mogla izgovoriti ni reč. I nakon što je Gospa Marija ušla u grad, noseći njenog sina Gospoda Hrista, ta nijema mlada vidje je, i raširi svoje ruke prema Gospodu Hristu, i povuče ga ka njoj, i uze ga u njene ruke, i držala ga je blizu i ljubila ga, i nagnula se na njega, pomerajući svoje telo nazad i napred. Odmah čvor njenog jezika je bio opušten, i njene uši behu otvorene, i ona dade hlavu i slavu Bogu, jer je On povratio je zdravlju. I tu noć stanovnici toga grada uzvikivali su radosno, i mislili su da Bog i Njegovi anđeli su sišli među njih.

16 Tamo oni ostaše tri dana, bijući držani u velikoj časti, i živeći veličanstveno. Potom bijući opskrbljeni od njih sa zalihama za njihov put, oni odoše i dođoše u drugi grad, u kojem, jer je bio veoma naseljen, oni misliše da prenoće. I bila je u tom gradu izvrsna žena, i jednom, kad je otišla do rijeke da se okupa, gle, prokleti Satana, u obliku zmije, poskoči na nju, i ovije se oko njenog stomaka, i koliko često je noć dolazila, on ju je teško mučio. Ova žena, videći gospođu Gospu Mariju , i dete, Gospoda Hrista, u njenom naručju, bila je udarena sa čežnjom za Njim, i reče gospođi Gospi Mariji: O gospođo, daj mi to dete, da mogu da ga nosim, i poljubim. Ona stoga dade Njega ženi, i kad On bi dat njoj, Satana je ostavi, i uteče i ostavi je, niti je žena ikad videla ga nakon toga dana. Zbog čega svi koji su bili prisutni slaviše Boga Svevišnjeg, i ta žena darivala ih je darovima.

17 Dan poslije, ista žena uze mirisne vode da opere Gospoda Isusa, i nakon što ga je oprala, ona uze vode sa kojom je išla, i posu je na devojku koja je živela tamo, čije telo je bilo belo sa gubom, i opra ju sa tim. I ubrzo čim je ovo učinjeno, devojka je bila očišćena od njene gube. I gradski ljhudi rekoše: Nema sumnje da Josif i Marija i taj dečak su bogovi, ne ljudi. I kad oni su bili se spremali da idu od njih, devojka koja se mučila pod gubom dođe njima, i upita ih da joj daju da ide sa njima.

18. Kad su joj dali dozvolu, ona ode sa njima. I potom oni dođoše u grad, u kojem je bio dvorac najčuvenijeg princa, koji je držao kuću za zabavu stranaca. Oni se okrenuše u ovo mesto, a devojka ode do prinčeve žene, i ona nađe je kako plače i tužnu, i ona upita zašto ona plače. Ne budi iznenađena, reče ona, na mojim suzama, jer sam obuzeta velikom nesrećom, koju dosad nisam izdržala da kažem ikomu. Možda, reče devojka, ako je otkriješ meni, ja ću imati lijek za nju. Sakri ovu tajnu, tad, odgovori princeza, i ne reci nikom. Ja sam bila udata za ovoga princa, koji je kralj i vladar nad mnogim gradovima, i živeh dugo s njim, ali od mene nije imao sina. I kad na kraju ja rodih mu sina, on bi gubav, i ubrzo kako on vide ga, on se okrene sa gnušanjem i reče mi: Ili ga ubi, ili daj mu dojilju da bude izveden u neko mesto sa koga ga nikad više neću čuti. Nakon ovog  ja ne mogu imati ništa sa tobom, i nikad te više neću videti. Zarad ovog nisam znala šta da radim, i ja bih preplavljena sa tugom. Jao! Moj sine. Jao! Moj mužu. Nisam li rekla tako? Reče devojka. Našla sam lijek za tvoju bolest, i reći ću ti. Jer ja sam također imala gubu, ali sam očišćena od Boga, koji je Isus, sin Gospe Marije. I žena je pitala ju gde ovaj Bog je o kojem ona je pričala. Ovdje, sa tobom, reče devojka: On živi u istoj kući. Ali kako je moguće? Reče ona. Gdje je on? Tamo, reče devojka,su Josif i Marija; a dete koje je sa njima se zove Isus; i On je tak koji me izlečio od moje bolesti i mojih muka. Ali na koji način, reče ona, si ti izlečena od tvoje gube? Nečeš li mi reći to? Zašto ne? Reče devojka. Ja dobih od Njegove majke vodu u kojoj On je bio kupan, i posuh je po sebi, i tako sam očišćena od moje gube. Tad princeza ustane, i pozva ih da iskoriste njenu gostoljubivost. I ona pripravi sjajnu gozbu za Josifa u velikom skupu ljudi tog mjesta. I na slijedeći dan ona uze mirisnu vodu sa kojom je okupan Gospod Isus, i potom pospe istu vodu preko njenog sina, koga je ona uzela sa sobom, i odmah njen sin je bio očišćen od njegove gube. Zato, pevajući hvale i slavu Bogu, ona reče: Blagoslovena je majka koja te rodila, O Isuse, da li tako čistiš one koji dijele istu prirodu sa tobom sa vodom u kojoj je tvoje tijelo bilo oprano? Pored toga, ona darivala je velike darove gospođi Gospi Mariji, i posla je dalje sa velikom čašću.

19. Dolazeći potom u drugi grad, oni su želeli da provedu noć u njemu. Oni se okrenuše ustranu, zato, do kuće čovjeka koji je upravo vjenčan, ali koji, pod uticajem vradžbine, nije mogao da uživa svoju ženu, i kad su oni proveli tu noć sa njim, njegovi okovi behu odrešene. I u svitanje, kad su se spremali za put, mladoženja nije ih htio pustiti, i pripremio je za njih veliko slavlje.

20. Oni krenuše, stoga, sledeći dan, i kako su došli blizu drugoga grada, oni videše tri žene kako plaču dok su izlazile iz groblja. I kad Gospa Marija vidje ih, ona reče devojci koja ju je pratila: Pitaj ih šta je sa njima, ili koja nesreća ih je snašla. I na devojkina pitanja oni nisu odgovarali, već pitaše nasuprot:  Odakle ste vi, i gde idete? Jer dan je već prošao, i noć dolazi brzo. Mi smo putnici, reče devojka, i tražimo kuću za odmor u kojoj možemo provesti noć. Oni rekoše: Idi s nama, i provedi noć sa nama. Oni su slijedili ih, stoga, i behu dovedeni u novu kuću sa sjajnim ukrasima i nameštajem. Bila je zima, i devojka, idući u sobu ovih žena, nađe ih opet plačući i jadikujući. Tamo stajaše pored njih mazga, pokrivena sa tkaninom od zlata, i sezam je stavljen pred njega, i žene su ga ljubile, i dajući mu hranu. I devojka reče: Kakva je to sve muka, moje dame, oko ove mazge? One odgovoriše sa suzama, i rekoše: Ova mazga, koju vidiš, je bio naš brat, rođen od iste majke sa nama. I kad naš otac umre, i ostavi nam veliko bogatstvo, i ovog jedinog brata, mi učinismo naše najbolje da ga oženimo, i pripremali smo svadbu za njega, po običaju ljudi. Ali neke žene, pokrenute uzajamnom ljubomorom, začarale su ga nepoznatim nama, i jedne noći , malo prije svitanja, kad vrata naše kuće behu zatvorena, mi videsmo da ovaj naš brat je pretvoren u mazgu, i ti sad gledaš ga. I mi smo tužne, kako vidiš, nemajući oca da nas uteši, nema mudra čoveka, ni čarobnjaka, niti vračara u ovomu svetu kojemu nismo slali, ali ništa nije učinjeno za nas dobro. I koliko često kako naša srca su obuzeta tugom, mi ustajemo i idemo sa našom majkom ovde, i plačemo na grobu našega oca, i vračamo se.

21. I kad devojka ču ove stvari, Budi ohrabrena, reče ona, i ne plači; jer lijek za tvoju nesreću je blizu, pored tebe je, i usred tvoje vlastite kuće. Jer ja također sam bila gubava, ali kad videh tu ženu, i uz nju to mlado dete, čije ime je Isus, ja posuh moje tijelo sa vodom sa kojom Njegova majka ga je prala, i ja bih izlečena. I ja znam da On može izlečiti tvoju nesreću također. Ali ustani, idi do Marije moje gospođe, dovedi nju u svoju kuću, i reci joj svoju tajnu, i preklinji i moli ju da ima sažaljenja na tebe. Nakon što je žena čula devojčine riječi, ona ode žurno do Gospe Marije, i dovede je u njenu sobu, i sjede dole pred nju plačući, i govoreći: O naša gospođo, Gospo Marija, imaj sažaljenja na tvoje sluškinje: jer nitko nema stariji od nas, i nema glave porodice, je ostao – niti otac niti brat – da živi sa nama; ali ova mazga koju vidiš je naš brat, i žene su ga učinile takvim kakvim vidiš vradžbinom. Mi molimo te, zato, imaj sažaljenja na nas. Tad, žaleći njihovu sudbinu, Gospa Marija uze Gospoda Isusa, i stavi ga na mazgina leđa, i ona je plakala kao i druge žene, i reče Isusu Hristu: Jao! Moj sine, izliječi ovu mazgu Tvojom moči, i učini ga čovekom obdarenim razumom kakav je bio ranije. I kad ove riječi behu izgovorene od Gospe Marije, njegov oblik bi promenjen, i mazga posta mlad čovek, bez ijednog nedostatka. Tad on i njegova majka i njegove sestre pokloniše se Gospi Mariji, i podigoše dečaka iznad svojih glava, i počeše da ga ljube, govoreći: Blagoslovena je ona koja te je rodila, O Isuse, O Spasitelju svijeta, blagoslovene su oči koje uživaju sreću viđenja Tebe.

22 Štaviše, obe sestre rekoše njihovoj majci: Naš brat uistinu, pomoću Gospoda Isusa Hrista, i spasonosnim delovanjem ove devojke, koja pokaza nam Mariju i njenog sina, je uzdignut u ljudski oblik. Sad, uistinu, budući da naš brat je neoženjen, bilo bi dobro za nas da mu damo kao ženu ovu devojku, njegovu slugu. I pitajući Gospu Mariju, i primajući pristanak, oni učiniše divnu svadbu za devojku; i njihova tuga bi promenjena u radost, i udarajući njihove grudi plešući, počeše biti radosne, da se vesele, da uzvikuju, i pjevaju – ukrašene, na račun njihova velikog radovanja, u najdivniju i raskošnu odeću. Tad one počeše da recitiraju pesme i slave, i da govore: O Isuse, sine Davidov, koji okrečeš žalost u radost, i tugovanje u veselje! I Josif i Marija ostaše tamo deset dana. Potom oni odoše, sa velikom čašću od tih ljudi, koji poželeše im sretan put, i od ispračanja, i od njihovog oproštaja vratiše se plačući, naročito devojka.

23. I okrečući se od ovog mjesta, oni dođoše do pustinje, i čuvši da je opustošena od razbojnika, Josif i Gospa Marija odlučiše da pređu ovu oblast po noći. Ali dok su išli napred, gle, videli su dva razbojnika kako leže na putu, i uzduž njih velik broj razbojnika, koji behu njihovi drugovi, kako spavaju. Sad ta dva razbojnika, u čije ruke su oni pali, behu Tit i Dumahus. Titus stoga reče Dumahus: Ja molim te da pustiš ove osobe da idu slobodno, tako da naši drugovi ih ne vide. I Dumahus odbi, Titus mu reče opet: Uzmi sebi četrdeset drahmi od mene, i drži to kao zalog. U isto vreme on je ispružio njemu pojas koji je on imao oko struka, da ga drži od otvaranja njegovih usta ili govora. I Gospa Marija, videći da razbojnik im je učinio ljubaznost, reče mu: Gospod Bog će držati te za Njegovu desnu ruku, i dati će ti oproštaj tvojih grehova. I Gospod Isus odgovori, i reče Njegovoj majci: Trideset godina odavde, O moja majko, židovi će me razapeti u Jerusalemu, i ova dva razbojnika će biti podignuti na krst zajedno sa mnom, Tit na moju desnu ruku i Dumahus na levo, i nakon toga dana Titus će ići preda mnom u raj. I ona reče: Bog neka drži ovo od tebe, moj sine. I oni odoše odatle prema gradu idola, koji , kako su prilazili blizu njega, bi promenjen u brda peska.

24. Stoga su se okrenuli tome javoru koji je sad zvan Matarea, (1) i Gospod Isus iznese u Matareji izvor u kojem Gospa Marija je oprala svoju košulju. I od mirisa Gospoda Isusa koje ona posu tamo, balzam bi se stvorio u toj oblasti.

25. Odatle oni dođoše dole u Memfis, i videše faraona, i ostaše tamo tri godine u Egiptu, i Gospod Isus učini u Egiptu veoma mnogo čuda koja nisu zapisana niti u Evanđelju detinjstva niti u savršenom (potpunom) Evanđelju.

26. I na kraju treće godine On se vrati iz Egipta. I kad su stigli u Judeju, Josif se bojao da uđe, ali čuvši da Herod je mrtav, i da Arhelaj njegov sin ga je naslijedio, on se uistinu bojao, ali ode u Judeju. I anđeo Gospodnji pojavi se njemu, i reče, O Josif, idi u grad Nazaret, i tamo boravi. Čudesno uistinu, da Gospod svijeta bi trebao biti tako nošen i vođen kroz svijet!

27. Potom, idući u grad Betlehem, oni videše tamo mnoge i tužne bolesti kako zaražuju oči dece, koja su umirala od posljedica. I žena je bila tamo sa bolesnim sinom, kome, sad blizu smrti, ona dovede Gospi Mariji, koja ga vide dok je kupala Isusa Hrista. Tad reče žena njoj: O moja Gospo Marija, pogledaj na moga sina, koji se muči pod teškom bolešću. I Gospa Marija posluša ju, i reče: Uzmi malo te vode u kojem sam oprala svoga sina, i pospi ga sa tim. Ona stoga uze malo vode, kako je Gospa Marija joj rekla, i pospe po svome sinu. I kad ovo bi učinjeno bolest se smanji, i nakon spavanja malo, od usta iz sna siguran i čio. Njegova majka radujući se ovome, opet ga uze do Gospe Marije. I ona reče joj: Daj hvalu Bogu, jer On je izliječio ovog tvoga sina.

28. Bila je u istome mjestu druga žena, susjeda njena čiji sin je kasnije bio povratio zdravlje. I kako je njen sin mučio se pod istom bolešću, i njegove oči behu skoro slepe, ona je plakala noću i danju. I majka djeteta koje je bilo izliječeno reče joj: Zašto ne uzmeš tvog sina do Gospe Marije, i kao što sam ja učinila kad je on bio blizu smrti? I on je postao dobar sa tom vodom sa kojom tijelo njenog sina Isusa je okupano. I kad je žena čula ovo od nje, ona također ode i uzme nešto iste vode, i opra svoga sina sa njom, i njegovo telo i njegove oči behu odmah dobre. Ona također, kad je dovela svoga sina ka njoj, otkrila je njoj sve šta se dogodilo, Gospa Marija je naredila da da hvalu Bogu za njenog sina povrat zdravlja, i da ne kaže nikomu o ovome.

29. Bile su u istomu gradu dve žene, žene jednoga čovjeka, svaka je imala sina bolesna od vrućice. Jedna se zvala Marija, i njenog sina ime je Kleopa. Ona ustane i uze njenog sina, i ode do Gospe Marije, majke Isusove, i ponudi joj lijepi ogrtač, govoreći: O moja Gospo Marija, uzmi ovaj ogrtač, za njega daj mi mali povoj. Marija učini tako, i majka Kleopa ode dalje, i napravi košulju od toga, i stavi na njenog sina.  Tako je on bio izlečen od njegove bolesti, ali sin njene suparnice umre. Odatle se pružila mržnja među njima, i kako su činile kućne radove sedmično, i kako je bio red Marijin majke Kleope, ona je zagrejala peć da peće hljeb, i idući dalje da donese grudvu koju je mijesila, ona ostavi njenog sina Kleopu pored pećnice. Njena suparnica videći ga sama – i peć je bila veoma vruća sa vatrom plamtjela pod njom – uhvati ga i baci ga u peć, i ode. Marija vračajući se, i videći njenog sina Kleopu kako leži u pećnici i smije se, i peć prilično hladnu, kao da nema vatre da nije ni došla blizu, znala je da njena suparnica je bacila ga u vatru. Ona ga izvuče, potom, i uze ga do Gospe Marije, i reče njoh šta se dogodilo njemu. I ona reče: Drži mir, i ne reci nikomu o ovome, jer se bojim za tebe ako otkriješ. Nakon ovoga njena suparnica ode do bunara da dovuče vode, i videći Kleopu kako se igra pored bunara, i nikoga blizu, i uhvati ga i baci ga u bunar, i dođe kući sama. I kad neki ljudi su išli do bunara po vodu videše dečaka kako sjedi na površini vode, i tako oni odoše dole i izvukoše ga. I oni behu obuhvačeni sa velikim poštovanjem prema tome dečaku, i hvališe Boga. Tad dođe njegova majka, i uze ga sebi, i ode plačući do Gospe Marije, i reče: O moja gospo, vidi šta je moja suparnica učinila mome sinu, i kako je ona bacila ga u bunar, ona će biti sigurna da uništi ga neki dan ili drugi. Gospa Marija reče njoj: Bog će osvetiti te na njoj. Potom, kad njena suparnica ode do bunara da donese vode, njena noga bi upetljana u uže, i ona pade u bunar. Neki ljudi dođoše da izvuku je van, ali nađoše njenu lubanju slomljenu i njene kosti razbijene. Tako ona umre bijednom smrću, i u njoj je došlo govorenje: Oni koji su kopali bunar dubok, pali su u jamu koju su pripremili. (1)

30. Druga žena tamo je imala sinove blizance koji su obolili, i jedan od njih umre, i drugi je bio na poslednjem dahu. I njegova majka, mplačući, podiže ga, i odnese ga Gospi Mariji, i reče: O moja gospo, pomozi mi i pritekni mi. Jer imala sam dva sina, i upravo sam sahranila jednoga, i drugi je na tački smrti. Vidi kako ja idem da te molim i da molim Boga. I ona poče da govori: O Gospodaru, Ti si saosječajan i milostiv i pun ljubavi. Ti si mi dao dva sina, od kojih Ti si uzeo jednoga, ovoga barem ostavi mi. Zbog toga Gospa Marija, videći jačinu njenog plakanja, imala je saosječanje na nju, i reče: Stavi tvoga sina u krevet moga sina, i pokrij ga sa njegovom odećom. I kad je ona stavila ga u krevet u kojem Hrist je ležao, on je već zatvorio svoje oči u smrti; ali čim je miris odeće Gospoda Isusa Hrista je dostigao dečaka, on otvori njegove oči, i zovuči svoju majku glasno, on upita za kruh i uze ga i pojede. Tad njegova majka reče: O Gospo Marija, sada znam da moč Božja stanuje u tebi, tako da tvoj sin liječi one koji učestvuju u istoj prirodi sa njim, uskoro kako su takli njegovu odeću. Ovaj dečak je bio izlečen je onaj koji u Evanđelju je zvan Vartolomej.

31 Štaviše, bila je gubava žena, i ona ode do Gospe Marije, majke Isusa i reče: Moja gospo, pomozi mi. I Gospa Marija odgovori: Koju pomoć tražiš? Je li zlato ili srebro? Ili je li da tvoje telo bude čisto od gube? I žena upita: Tko može dati mi ovo? I Gospa Marija reče joj: Sačekaj malo, dok ne operem moga sina Isusa, i stavim ga u krevet. Žena je čekala, kako Marija joj je rekla, i kad je stavila Isusa u krevet, ona ispruži ženi vodu u kojoj je oprala svoje telo, i reče: Uzmi malo ove vode, i pospi po telu. I skoro kako je učinila tako, ona bi očišćena, i dade slavu i hvalu Bogu.

32. Stoga, nakon što je bila sa njom tri dana, ona ode, i dolazeći u grad,vidje tamo jednog od upravitelja, koji je vjenčavao kćer drugoga upravitelja. Ali kad on vidje ženu, on je gledao između njenih očiju i znak gube u obliku zvijezde, i tako vjenčanje bi razrešeno, i posta ništavan i izbegnut. I kad ta žena vidje ih u tom stanju, plačući i shrvani sa tugom, ona upita za uzrok njihove tuge. A oni rekoše: Ne pitaj za naše stanje, jer nikomu živomu mi ne možemo reći našu tugu, i nikomu već nama možemo je otkriti. Ona ih je poticala, i molila ih da veruju njoj, govoreći da ona treba možda da im kaže za lijek. I kad oni pokazahu njoj devojku, i znak gube koji se pojavio između njenih očiju, ubrzo kako je vidjela, žena reče: Ja također,koju vidite ovde, mučila sam se od iste bolesti, kad, usled nekog posla koji dođe na mom putu, odoh u Vitlejem. Tamo idući u pećinu, videh ženu zvanu Marija, čiji sin je onaj koji je zvan Isus, i kad ona vidje da sam ja gubava, ona se sažali na mene, i dade mi vodu sa kojom je ona oprala telo svoga sina. Sa njom ja posuh moje telo, i izađe čisto. Tad žena reče joj: Nečeš li ti, O gospo, ustati i ići sa nama, i pokazati nam Gospu Mariju? I ona se složi: i oni ustanu i odoše do Gospe Marije, noseći sa njima divne darove. I kad su ušli, i predstavili njoj darove, oni pokazahu njoj gubavu devojku koju su doveli. Gospa Marija stoga reče: Neka samilost Gospoda Isusa Hrista siđe na vas; i dajući njima također vode u kojoj je ona oprala telo Isusa Hrista, ona odredi jadnoj ženi da bude okupana u njoj. I kad je ovo učinjeno, ona bi odmah izlečena, i oni, svi koji su stajali, hvališe Boga. Radosno stoga se vratiše u njihov grad, slaveći Gospodina za ono što On učini. I kad je upravitelj čuo da njegova žena je bila izlečena, on uze je kući, i učini drugo venčanje, i dade hvalu Bogu za oporavak zdravlja njegove žene.

33. Bila je tamo također mlada žena unesrećena od Satane; taj prokleti jadni stalno se pojavljivao njoj u obliku velikog zmaja, i pripremao se da je proguta. On je također sisao svu njenu krv, tako da je ostala kao leš. I često kako je on dolazio blizu nje, ona, sa njenim rukama sklopljenim iznad glave, je plakala, i govorila: Teško, teško meni, jer nikoga nema blizu da me oslobodi od toga prokletog zmaja. I njen otac i majka, i svi koji behu oko nje vidješe je, sažalijevali su njenu sudbinu; i ljudi su stajali oko nje u masi, i svi plakahu i tugovahu, naročito kad je ona plakala, i rekla: O, moja braćo i prijatelji, zar nema nikoga da me oslobodi od toga ubice? I kćer upravitelja koja je bila izlečena od njene gube, čuvši devojkin glas, ode na krov njenog dvorca, i vidje je sa njenim rukama sklopljenim nad glavom kako plače, i svo mnoštvo stajaše oko nje plačući kao zid. Ona stoga upita obuzete muža da li njegove žene majka je živa. I kad on odgovori da oboje njenih roditelja su živi, ona reće: Pošalji po njenu majku da dođe k meni. I kad ona vidje da je poslala po nju, i ona je došla, ona reče: Je li ta rastrojena žena tvoja kćer? Da, O gospo, reče ta tužna i plačuća žena, ona je moja kćer. Upraviteljeva kćer odgovori: Drži moju tajnu, jer ja priznajem ti da sam ja ranije bila gubava, ali sad Gospa Marija, majka Isusa Hrista, je izlečila me. Ali ako želiš tvoja kćer da bude izlečena, odvedi je u Betlehem, i potraži Mariju majku Isusovu, i veruj da tvoja kćer će biti izlečena; Ja uistinu verujem da ti češ se vratiti radosna, sa tvojom kćeri izlečenom. I uskoro kako je žena čula riječi upraviteljeve kćeri, ona odvede kćer u žurbi, i idući do naznačenog mjesta, ona ode do Gospe Marije, i otkri joj njeno stanje i njene kćeri. I Gospa Marija čujući njene reći, dade joj malo od vode u kojoj je oprala telo njenog sina Isusa, i naredi joj da pospe na telo njene kćeri. Ona dade njoj također od odeće od Gospoda Isusa povoje , govoreći: Uzmi ovu odeću, i pokaži je tvojim neprijateljima kako često ih vidiš. I ona pozdravi ih, i posla ih dalje.

34. Kad, potom, oni su otišli od nje, i vratili se u njihov vlastiti okrug, i vrijeme je bilo u koje je Satana želio da ju napadne, u to vreme prokletnik se pojavi njoj u obliku velikog zmaja, i devojka se bojala pogleda njegovog. I njena majka reče njoj: Ne boj se,moja kćeri, dopusti mu da ti priđe, i tad pokaži mu odeću koju Gospa Marija nam je dala, i da vidimo šta će se dogoditi. Satana, stoga, došavši blizu u obličju užasnoga zmaja, telo devojke je drhtalo od straha od njega, ali ubrzo kako je ona uzela odeću, i stavila je na njenu glavu, i pokrila svoje oči sa tim, plamenovi i živi ugalj počeše da izbacuju od nje, i bivahu bacani na zmaja. O veliko čudo koje je učinjeno kako brzo je zmaj video odeću Gospoda Isusa, od koje je vatra bacala, i bila je bacana na njegovu glavu i oči! On je plakao glasno: Šta ja imam sa tobom, O Isuse, sine Marijin? Gde da odletim od tebe? I sa velikim strahom on se okrenuo i otišao od devojke, i nikad poslije se pojavio njoj. I devojka sad je u miru od njega, i dala slavu i hvalu Bogu, i sa njom svi koji behu prisutni tom čudu.

35. Druga žena je živela u istom mestu, čiji sin je mučen od Satane. On, Juda po imenu, kako često je Satana ga obuzimao, uobičavao je da ugriza sve koji su dolazili blizu njega, i ako ne bi našao nikoga blizu njega, on bi uobičavao da grize vlastite ruke i druge udove. Majka ovoga jadnog stvorenja, tad, čuvši za slavu Gospe Marije i njenog sina Isusa, ustane i dovede njenog sina Judu sa njom do Gospe Marije. U međuvremenu, Jakov i Josija su uzeli dete Gospodina Isusa sa njima da se igraju sa drugom decom, i oni su otišli iz kuće i seli, i Gospod Isus sa njima. I opsednut Juda dođe, i sede na Isusovu desnu ruku, tad bijući napadnut od Satane na isti način kao obično, on je želio da ugrize Gospodina Isusa, ali nije mogao; međutim on udari Isusa u desnu stranu, na što On poče da plače. I odmah Satana izađe iz tog dečaka, bežeći kao besan pas. I ovaj dečak koji je udario Isusa, i iz koga Satana je izašao u obliku psa, je bio Juda Iskariot, koji ga je izdao židovima, i ta ista strana u koju je Juda udario ga, židovi su probili kopljem. (1)

36. Sad, kad je Gospod Isus napunio sedam godina od svog rođenja, u izvjesan dan On se družio sa dečacima svoje dobi. Oni su se igrali među glinom, od koje su činili figurice magaraca, volova, ptica i drugih životinja; i svaki se hvalio svojom vještinom, i hvalio se svojim delom. Tad Gospodin Isus reče dečacima: Slike koje sam načinio učiniti ću da hodaju. Dečaci ga pitaše da li onda je on sin Stvoritelja, i Gospod Isus zapovedi im da hodaju. I oni odmah počeše da skaču, i tad, kad im je dao da odu, oni su stajali i dalje. I on je načinio figure od ptica i vrabaca, koji su letjeli kad On reče im da lete, i stajali su čvrsto kad im je rekao da stoje, i jedu i piju kad On dade im hranu i piće. Nakon što su dečaci otišli i rekli ovo njihovim roditeljima, njihovi očevi rekoše im: Moji sinovi,pazite da se ne družite sa njim ponovo, jer on je čarobnjak, bježite od njega, zato , i izbegavajte ga, i ne igrajte se sa njim opet nakon ovog.

37. U neki dan Gospod Isus, trčeći okolo i igrajući se sa dečacima, prošao je trgovinu bojara, čije ime bi Salem, i on je imao u svojoj trgovini mnoge komade odeće koje je on bojio. Gospod Isus tad, idući u njegovu radnju, uze sve delove odeće, i stavi ih u kadu punu plave boje. I kad Salem dođe i vidje njegovu odeću uništenu, on poče da plače glasno, i da prekoreva Isusa, govoreći: Zašto si mi to uradio, O sine Marijin? Ti si me omalovažio pred mojim sugrađanima: jer, videći da svako je želio boju koja je odgovarala njemu, ti si uistinu došao i uništio ih sve. Gospodin Isus odgovori: Ja ću promeniti za tebe boju od svakog dela odeće koju ti želiš da bude promenjena.  I odmah on poče da uzima delove odeće iz kade, svaku od njih te boje koju je bojar hteo, dok ih nije sve uzeo. Kad židovi videše ovo čudo, oni slaviše Boga.

38. I Josif je uobičavao ići kroz ceo grad, uzimajući Gospoda Isusa sa njim, kad ljudi poslaše po njega na putu njegove trgovine da im napravi vrata, i kante za mlijeko, i krevete, i sanduke, i Gospod Isus je bio sa njim gde god bi on išao. I često, tako, kako Josif je izrađivao nešto lakat ili pedalj duže ili kraće, šire ili uže, Gospod Isus bi pružio svoje ruke prema tomu, i čim bi učinio tako, postalo je kako je Josif želio. Niti je bilo potrebno za njega da čini išta vlastitom rukom, jer Josif nije bio osobito vješt u drvodjeljstvu.

39. U neko dan kralj Jerusalema posla po njega, i reče: Želim da ti, Josife, učiniš za mene tron da odgovara mjestu u kojem uobičajeno sjedim. Josif je poslušao, i počeo da radi odmah, i ostao je u palači dve godine, dok nije završio rad toga trona. I kad ga je nosio na njegovo mesto, vidio je da svaka strana je trebala još dva pedlja od propisane mjere. I kralj, videći ovo, bio je ljut na Josifa, i Josif, bijući u velikom strahu od kralja, proveo je noć bez večere, niti je probao išta. Tad, bijući pitan od Gospoda Isusa zašto se boji, Josif reče: Jer sam iskvario sav rad u kojem sam bio dve godine. I Gospod Isus reče mu: Ne plaši se, i ne gubi srce, već drži na jednoj strani trona, a ja ću drugu, i staviti čemo ga kako je pravo. I Josif, učinivši kako je Gospodin Isus rekao i svaki je vukao svoju stranu, tron je bio namešten, i doveden do prave mere mjesta. I oni koji su stajali i videli čudo behu začuđeni, i slaviše Boga. I drveta korištena u tom tronu behu ona koja su slavljena u vreme Solomona sina Davidova, to je, drveta mnogih i raznih vrsta.

40. U drugi dan Gospod Isus je otišao na cestu, i video dečake koji su dolazili zajedno da se igraju, i slijedio ih,ali dečaci se sakriše od Njega. Gospodin Isus, stoga, došavši do vrata neke kuće, i videći neke žene da stoje tamo, upita ih gde su dečaci otišli, i kad oni odgovoriše da nije bilo ni jednoga, On reče opet: Tko su oni koje vidite u peći? One odgovoriše da su to jarad od tri godine stara. I Gospod Isus je plakao, i rekao: Dođite ovamo, O jaradi, svome Pastiru. Tad dečaci, u obliku jaradi, izađoše, i počeše da plešu oko Njega, i žene, videći ovo, behu zapanjene, i uhvačene drhtanjem, i brzo su, preklinjale i molile Gospoda Isusa, govoreći: O naš Gospodine Isuse, sine Marijin, Ti si uistinu taj dobri Pastir Izraela, imaj milosti na tvoje sluškinje, koje stoje pred Tobom, i koje nisu nikad sumnjale, jer Ti si došao, O naš Gospode, da izliječiš, a ne da uništiš. I kad Gospod Isus je odgovorio da sinovi Izraela su kao etiopljani među narodima, žene rekoše: Ti, O Gospode, znaš sve stvari, niti je išta sakriveno od Tebe, sad , uistinu, mi molimo Te, i pitamo Te za Tvoju ljubav da povratiš te dečake Tvoje sluge u njihovo ranije stanje. Gospod Isus stoga reče: Dođite, dečaci, idemo da se igramo. I odmah, dok su ove žene gledale, jarad bi promenjena u dečake.

41. U mjesecu Adaru, Isus,po uzoru na kralja, sakupi dečake zajedno. Oni raširiše njihovu odeću na zemlju, i On sjede na nju. Potom oni staviše na Njegovu glavu krunu od cvijeća, i kao , sobne sluge, stajaše u Njegovom prisustvu, na desno i na lijevo, kao da je On kralj. I tkogod bi prošao tim putem bio je silom dovučen od dečaka, govoreći: Dođite ovamo, i poklonite se kralju, tad idite svojim putem.

42. U međuvremenu, dok su se ove stvari odvijale, neki ljudi dođoše noseći dečaka. Ovaj dečak je otišao u planine sa tima od vlastita uzrasta da traži drva, i tamo on nađe jarebičino gnezdo, i kad je pružio ruku da uzme jaja iz njega, otrovna zmija ugrize ga iz sredine gnezda, tako da je zvao za pomoć. Njegovi drugovi shodno tome odu njemu sa žurbom, i nađu ga kako leži na zemlji kao mrtvac. Tad njegovi drugovi dođoše i uzeše ga i nosiše nazad u grad. I potom kad su došli do toga mesta gde je Gospod Isus sjedio kao kralj, a ostali dečaci sjedili okolo njega kao Njegove sluge, dečaci odoše brzo napred da ga sretnu koji je bio ujeden od zmije, i reče svojim drugarima: Dođite i pozdravite kralja. Ali kad oni nisu hteli ići, zarad tuge u kojoj su bili, dečaci su dovukli ih silom protiv njihove volje. I kad su oni došli do Gospoda Isusa, On ih je upitao zašto su nosili dečaka. I kad oni odgovoriše da je zmija ugrizla ga, Gospod Isus reče dečacima: Hajdemo i ubijmo tu zmiju. I roditelji dečaka tražili su da odu da idu, jer njihov sin je bio u mukama smrti, ali dečaci im odgovaraše, govoreći: Nisi li čuo kralja kako govori: Hajdemo ubiti zmiju? I nečete li ga poslušati? I tako, protiv njihove volje dečak je nošen nazad. I kad dođoše do gnezda, Gospod Isus reče dečacima: Je li ovo zmijino mesto? Oni rekoše da jeste; i zmija, na poviv Gospoda, izađe bez zadržavanja, i potčini sebe Njemu. I On reče joj: Odlazi, i posiši sav otrov koji si ulila u ovog dečaka. I tako zmija dopuza do dečaka, i posisa sav otrov, Tad Gospod Isus prokle je, i odmah na ovo kad je bilo učinjeno pukne nadvoje; i Gospod Isus udari dečaka sa rukom, i on bi izlečen. I on poče da plače, ali Isus reče: Ne plači, jer ti češ biti moj učenik. I ovo je Simon Kananit , (2) o koji je spomenut u Evanđelju. (3) 

43. U drugi dan, Josif je poslao svog sina Jakova da sakuplja drva, i Gospod Isus ode s njim kao sudrug. I kad su došli do mesta gde su drva bila, Jakov je počeo da sakuplja, i eto, otrovna zmija ugrize njegovu ruku, tako da je počeo plakati. Gospod Isus potom, videći ga u tom stanju, ode do njega, i puhao je na mjestu gde zmija ga je ujela, i ovo bi urađeno, on bi izlečen odmah.

44 Jedan dan, kad je Gospod Isus opet sa dečacima se igrao na krovu kuće, jedan od dečaka padne odozgor, i odmah izdahnu. A ostatak dečaka pobegne u svim smerovima, i Gospod Isus bi ostavljen sam na krovu. I rodbina dečaka dođe i reče Gospodinu Isusu: To si ti bacio našega sina na glavu s krova. I kad On je zanijekao, oni su plakali, govoreći: Naš sin je mrtav, i ovdje je onaj koji ga je ubio. I Gospod Isus reče im: Ne iznosite zlo protiv mene, već ako mi ne vcjerujete , dođite i da pitamo dječaka samoga, da bi on iznio istinu na svjetlo. Tad Gospod Isus ode dole, i stajući na mrtvim telom, reče, glasno: Zeno, Zeno, tko te je bacio dole sa krova? Tad mrtav dečak odgovori i reče: Moj gospodaru, nisi ti koji me je zbacio dole, već takav me jedan bacio dole sa njega. I kad Gospod zapovedi onima koji su stajali da paze na Njegove reči, svi koji behu prisutni slaviše Boga za to čudo.

45. Jednom je Gospa Marija naredila Gospodu Isusu da ide i donese joj vode sa bunara. I kad On je otišao da donese vode, bokal već pun je udario protiv nečeg, i razbio se. I Gospod Isus je raširio svoj rubac, i sakupio vodu, i odnio majci, i ona je bila začuđena na to. I ona sakri i sačuva u njenom srcu sve šta je videla.

46. Opet, na drugi dan, Gospod Isus je sa dečacima bio na potoku, i pravili su male riblje barice. I Gospod Isus je napravio dvanaest vrapčića, i stavio ih okolo Njegovih ribljih barica, tri na svakoj strani. I bila je subota. Potom židov, sin Hanana, dolazeći, i videći njih tako zaokupljene, treče u ljutnji i velikom gnjevu: Da li ti činiš figurice od gline u Subotnji dan? I on otrča brzo, i uništi riblje barice. Ali kad Gospodin Isus zapljeska svojim rukama nad vrapcima koje je napravio, oni odletješe cvrkučući. Tad sin Hanana dođe do riblje barice Isusa, i udari je cipelom, i voda se izli. A Gospod Isus mu reče: Kao ta voda što je nestala, tako tvoj život će nestati. I odmah dečak je klonuo.

47. U drugo vreme, kad Gospod Isus se vraćao kući sa Josifom navečer. On srete dečaka koji je trčao suprot njega sa mnogo sile da je On pao. I Gospod Isus reče mu: Kao što si me bacio dole, tako ti češ pasti i nečeš ustati. I isti čas dečak padne, i umre.

48. Bio je, u Jerusalemu, neki čovjek zvan Zakej, koji je učio dečake. On reče Josifu: Zašto, O Josife, ne dovedeš Isusa da uči slova? Josif se složio da učini tako, i izvesti o tome Gospu Mariju. Oni stoga uzeše Njega ka učitelju, i on, ubrzo kad ga je vidio, napisa alfabet za Njega, i reče mu da kaže Alef. I kad je on rekao Alfa, učitelj naredi mu da izgovori Beta. I Gospod Isus reče m,u: Reci mi prvo značenje slova Alef, i tad ja ću izgovoriti Beta. I kad učitelj zaprijeti da će ga bičevati, Gospodin Isus objasni mu značenje slova Alfa i Beta; također koje oblici slova su pravi, koji krivi, koji su nacrtani ukrug , koja su označena tačkama, koja bez njih, zašto jedno slovo ide prije drugog, i mnoge druge stvari On poče da nabraja i da objašnjava koje učitelj sam nije nikad niti čuo niti čitao u ijednoj knjigi. Gospod Isus, još, reče učitelju: Slušaj, ja ću ih reči tebi. I On poče jasno i temeljno da ponavlja Alef, Beta, Gama, Delta do Tau. I učitelj bi zapanjen, i reče: Ja mislim da ovaj dečak je rođen prije Noja. I okrečući se Josifu, on reče: Ti si mi doveo dečaka da bude učen koji je učeniji od svih učitelja. A Gospi Mariji također on reče: Ovaj tvoj sin nema potrebu za učenjem.

49. Potom oni uzeše ga drugome i još učenijem učitelju, koji, kad ga vide, reče: Reci Alef. I kad je On rekao Alef, učitelj naredi mu da izgovori Beta. I Gospod Isus odgovori mu, i reče: Prvo reci mi značenje slova Alef, i tad ja ću izgovoriti Beta. I kad učitelj potom podiže ruku i udari ga, odmah se njegova ruka osušila, i on umre. Tad reče Josif, Gospi Mariji: Od ovog vremena nećemo mu dati da izlazi iz kuće, jer svako ko mu se suprotstavlja je udaren smrću.

50. I kad je on imao dvanaest godina, oni odvedoše ga u Jerusalem na praznik. I kad praznik bi završen, oni se vratiše, ali Gospod Isus je ostao u hramu među učiteljima i starješinama i učenim ljudima sinova Izraela, kojima je On postavljao brojna pitanja o nauci, i davao odgovore zauzvrat. (1) Jer On im reče: Čiji sin je Mesija? Oni mu odgovoriše: Sin Davidov. Zašto onda, reče On, on ga u duhu zove gospodom,kad on kaže, Gospod reče mome Gospodu, Sjedi desno od mene, da mogu staviti tvoje neprijatelje pod tvoja stopala? (1) Opet upravitelj učitelja reče Njemu: Jesi li čitao knjige? I knjige, reče Gospod Isus, i stvari sadržane u knjigama. I on objasni knjige, i zakon, i zapovijedi, i odredbe, i tajne, koje su sadržane u knjigama proroka – stvari koje razumevanje nijednog stvorenja sadrži. Taj učitelj stoga reče: Ja do sada nisam nikad stekao niti čuo takvo znanje: Tko, molim, mislite ovaj dečak će biti?

51. I mudraci koji su bili prisutni, i učeni astronomi, pitaše Gospoda Isusa da li je On učio astronomiju. I Gospod Isus odgovori im, i objasni broj sfera, i nebeskih tijela, i prirodu i kretanja, i razmješenja, njihovizgled, trokute, kvadrate i šestine, njihov smer, pravac i vraćanje, dvadeset četvrtine, (2) i šezdesetine od dvadeset četvrtina, i druge stvari preko shvatanja razuma.

52. Bio je među tim mudracima jedan veoma učen u  primjeni (liječenju) prirodnim znanostima, i on pita Gospoda Isusa da li On je učio o liječenju. I on, u odgovoru, objasni njemu fiziku i metafiziku, višu fiziku i nižu fiziku, i o silama, i osečanja tela i delovanja istoga, i broj članaka i kostiju, vena, arterija i nerava, također uticaj vručine i suše, hladnoće i vlage, i kako se ovi podižu, koje je delovanje duše na telo, i njena osećanja i sile, koje je delovanje sposobnosti govora, i ljutnje i želja, poslednje, njihova sastavljanja i rastavljanja, i druge stvari preko dosega ikog stvorenog razuma. Tad taj mudrac usta, i pokloni se Gospodu Isusu, i reče: O Gospode, od ovoga vremena ja ću biti tvoj učenik i rob.

53. Dok su oni govorili jedan s drugim o ovome i drugim stvarima, Gospa Marija dođe, nakon što je otišla da ga traži za tri dana zajedno sa Josifom. Ona stoga, videći ga da sedi među učiteljima postavljajući im pitanja, i odgovarajući, reče mu: Moj sine, zašto si tako postupio prema nama? Evo, tvoj otac i ja tražimo te u velikoj nevolji. Ali On reče: Zašto me tražite? Ne znate li da ja trebam da se bavim u kući moga Oca? Ali oni nisu razumeli riječi koje je On izgovorio njima. Tad ti učitelji pitaše Mariju, da li on je njen sin, i kad ona pokaza da On jeste, oni rekoše: Blagoslovena si ti,O Marija, koja si rodila takva sina. I vračajući se s njima u Nazaret, On je slušao ih u svim stvarima. I Njegova majka držala je sve te riječi o Njemu u njenom srcu. I Gospod Isus je rastao u izgledu, i u mudrosti, i u milosti sa Bogom i ljudima. (3)

54. I od toga dana On poče da sakriva svoja čuda i tajne, i da se posvećuje zakonu, dok nije napunio tridesetu godinu, kad Njegov Otac javno objavi Njega na Jordanu svojim glasom koji posla sa neba. Ovo je moj voljeni Sin, sa kojim sam zadovoljan, i Sveti Duh bijući prisutan u obliku belog goluba. (4)

55. Ovo je On komu se poklanjama sa molitvama, koji nam je dao biće i život, i koji nas je izveo iz majčinih utroba, koji zarad nas je primio ljudsko telo, i otkupio nas, da On može dočekati nas u večnom sažaljenju, i pokazati nam Njegovu milost prema Njegovoj darežljivosti, i dobročinstvu i velikodušnosti, i dobronamjernosti. Njemu je slava, dobročinstvo, i moč, i vlast od ovog vremena napred za svagda, zauvek. Amin. Ovde završava celo Evanđelje Detinjstva, sa pomoću Boga Svevišnjega, prema onomu što smo našli u izvorniku.