Jobov Testament
Nedužan, požrtvovan, i pobednik u
mnogim borbama.
Knjiga Joba, zvanog Jobab, njegov
život i prijepis njegova Testamenta.
Poglavlje 1
1 Na dan kad je postao bolestan i znao
je da treba napustiti svoje tjelesno boravište, on pozva svojih sedam sinova i
tri kćeri i reče im: 2 ''Okružite me, djeco i čujte, i ja ću vam reći šta je
Gospod učinio za me, i sve što mi se dogodilo. 3 Jer ja sam Jov vaš otac. 4
Znajte moja djeco, da ste vi naraštaj izabranika i znajte za svoje plemenito
(uzvišeno) rođenje.
5 Jer ja sam od sinova Ezava. Moj brat
je Nahor, a vaša mati Dina. Od nje ja postah vaš otac. 6 Moja prva žena je
umrla sa mojih drugih desetero djece u gorkoj smrti. 7 Čujte sad, djeco, i ja
ću vam otkriti šta se dogodilo meni.
8 Ja sam bio veoma bogat čovek živeći
na istoku zemlje Ausitis , (Utz) i prije nego me Gospod nazvao Job, ja bih zvan
Jobab.
9 Početak moga iskušenja je bio
ovakav. 10 Blizu kuće je bio idol koji su štovali ljudi, i ja videh stalno
paljene prinose donesene njemu kao bogu.
10 I ja sam razmišljao i rekao sebi:
''Je li ovo onaj koji je stvorio nebesa i zemlju, more i nas sve i Kako da znam
istinu''
11 I u toj noći ja sam spavao, glas
dođe i pozva me: ''Jobab, Jobab! Ustani, i ja ću ti reći tko je onaj koga želiš
da znaš. 12 Ovo, kome ljudi prinose paljene žrtve i ljevanice, nije Bog, već
ovo je sila i moč Zavodnika (Satane) kojim on vara ljude''.
13 I kad ja čuh ovo, Ja padoh na
zemlju i prostret rekoh sebi: 14 ''O moj Gospode koji govoriš zarad spasenja
moje duše. Ja molim te, ako je ovaj idol Satana, Ja molim te, daj mi da idem
tamo i uništim i očistim to mjesto. 15 Jer tamo nema nikog ko bi mi zabranio da
činim to, kako sam Ja kralj ove zemlje, tako da oni koji žive u njoj neće više
biti zavođeni''.
16I glas koji je govorio iz plamena
odgovori mi: ''Ti ne možeš očistiti to mjesto. 17 Ali gle ja objavljujem ti šta
Gospod mi je naredio da ti kažem, Jer ja sam arhanđel Božiji.'' 18 I ja rekoh:
''Štagod bude rečeno ovom slugi, Ja ću slušati. 19 I Arhanđel, reče mi: ''Ovako
govori Gospod: Ako ti poduzmeš da uništiš i ukloniš lik Satane, on će postaviti
svoj gnjev da ti vrati ratom protiv tebe, i on će iznijeti protiv tebe sve
svoju zlobu. 21 On će donijeti na tebe mnoge teške pošasti, i uzeti od tebe sve
šta imaš. 21 On će ukloniti od tebe tvoju decu, on će nanijeti mnoga zla na
tebe. 22 Tako da ćeš morati boriti se jako da odušreš se boli, naravno na tvoju
nagradu, prešavši iskušenja i nevolje.
23 Ali kad izdržiš, Ja ću učiniti
tvoje ime znanim kroz sve naraštaje zemlje do kraja svijeta. 24 I ja ću
povratiti tebe svemu što si imao, i uduplo onoga što si izgubio će biti dato
tebi kako bi znao da Bog ne uvažava osobu već daje svakomu koji zaslužuje
dobro. 25 I također tebi će biti dano, i ti češ staviti krunu amaranta (koji
nikad ne vene). 26 I u uskrsnuću (oživljenju) ti češ biti probuđen za vječan
život. Tad češ znati da Gospod je pravedan, i istinit i močan.''
27 Zato, moja djeco, Ja odgovorih:
''Ja ću iz ljubavi Božje izdržati do smrti sve što dođe na mene, i neću se
povući''. 28 Tad anđeo stavi svoj pečat na mene i ostavi me.
Poglavlje 2
1 Nakon ovoga Ja ustah u noći i uzeh
pedeset robova i odoh do hrama idola i uništih ga do zemlje. 2 I tako se vratih
mojom kući i dadoh naređenja da vrata budu čvrsto zaključana, govoreći mojim vratarima:
3 ''Ako netko pita za mene, ne izveštavajte me, vec recite mu, On istražuje
hitne poslove, On je unutra.''
4
Potom Satana preruši se u prosjaka i pokuca teško na vrata, govoreći
vratarima:
5 ''Javite Jovu i recite da Ja želim
da se susretnem sa njim''.
6 A čuvari vrata dođoše mi i rekoše mi
to, ali čuše od mene da sam u poslu.
7 Zli, obzirom da je promašio u ovom,
ode i uze na rade staru, poderanu košaru i uđe i govori sa vratarima ovako:
''Recite Jobu, daj mi kruha iz tvojih ruku da mogu jesti''. 8 I kad ja čuh ovo,
Ja dadoh njoj izgorjeli hljeb da daju mu, i učinih mu znanim: ''Ne očekuj da
jedeš moj kruh, jer je zabranjeno tebi''. 9 Ali vratari, bijući posramljeni da
mu daju izgorjeli i prašnjav kruh, kako nisu znali da je Satana, uzeše od sebe lijepa
hljeba i dadoše mu. 10 A on uze, znajuči šta se dogodilo, i reče devojci: ''Idi
odavde, loša slugo, i donesi mi hljeb koji ti je dan da mi daš''. 11 I sluga je
plakao i rekao tužno: ''Ti govoriš istinu, govoreći da sam loš sluga, jer nisam
učinio kako mi je rekao moj gospodar''. 12 I on se okrene nazad i donese mi
izgorjeli kruh i reče mu: ''Ovako kaže moj gospodar : Ti nečeš jesti moga
hljeba više, jer je zabranjeno tebi. 13 I ovo mi on dade (govoreći: Ovo dajem)
kako me ne bi kaznio jer sam dao neprijatelju koji je tražio''. 14 I kad Satana
ču ovo, on odasla nazad slugu k meni govoreći: ''Kako vidiš ovaj hljeb sav
izgorio, tako ću Ja uskoro spaliti tvoje tijelo da ga učinim kao ovo''. 15 I ja
odgovorih: ''Čini šta želiš da činiš i izvrši šta god naumiš. Jer ja sam
spreman da izdržim štagod ti donio na mene''. 16 I kad đavo ču ovo, on ostavi
me, i idući ispod najviših nebesa, on uze od Gospoda zakletvu da on ima moč,
nad svim mojim posjedima. 17 I nakon što je uzeo moč on ode i odmah oduze sve
moje bogatstvo.
Poglavlje 3
1 Ja sam imao stotinu i trideset
hiljada ovaca, i od tih ja odvajah sedam hiljada za oblačenje siročadi i
udovica i potrebitih i bolesnih. 2 Ja imah stado od osam stotina pasa koji su
čuvali moje ovce i pored tih dve stotine da čuvaju moju kuću. 3 I ja imah devet
mlinova radnih za ceo grad i brodove da nose robu, i ja slah im u svaki grad i
u svako selo slabima i bolesnima i onima koji behu nesrećni. 4 I ja imah tri
stotine i četrdeset nomadskih magaraca, i od tih ja stavih postrani pet
stotina, i potomstva od ovih ja naredih da budu prodani i nastavih davati
siromašnima i potrebitim. 5 Od svih zemalja siromašni su dolazili da me sretnu.
6 Četvera vrata moje kuće behu
otvorena, svaka, imala su zadužena čuvara koji je gledao da li iko od ljudi
dolazi da traži milostinju, i ako su me vidjeli da sjedim na jednim vratima
tako su mogli otići kroz druga i uzeti šta trebaju.
7 Također sam imao trideset
nepokretnih stolova postavljenih u svaki čas za strance samo, i također sam
imao dvanaest stolova raširenih za udovice. 8 I ako iko dođe tražiti
milostinju, on bi našao hranu na mom stolu da uzme sve što treba, i nisam
vratio nikoga dalje da ostavi moja vrata sa praznim stomakom.
9 Također sam imao tri hiljade pet
stotina jarama volova, i ja odabirah od tih pet stotina i koristio ih za
oranje. 10 I sa tima ja sam činio sav posao u svakom polju sa onima koji hoće,
da ih uzmem u najam i prinos njihovih usjeva ja stavljah postrani za siromašne
na njihovom stolu. 11 Također sam imao pedeset pekara iz koji sam slao hljeb na
stol za siromašne. 12 I imah robove odabrane za njihovu službu. 13 Bili su tu
također neki stranci koji su vidjeli moju dobru volju; oni su željeli da služe
kao posluživači sami. 14 Drugi, bijući smeteni i nisu mogli da ostvare za
život, dolazili su sa molbama govoreći: 15 ''Mi molimo te, budući da i mi
možemo ispunjavati ovu službu sluga i nemamo posjed, imaj milosti na nas i
unajmi nam novca da možemo ići u velike gradove i prodavati robu. 16 A višak
naše zarade mi čemo dati kao pomoć siromašnima, i tad ćemo vratiti tebi tvoj
novac. 17 I kad ja čuh ovo, Ja bijah zadovoljan da su uzeli sve ovo zajedno od
mene radi činjenja dobročinstva za siromašne. 18 I rada srca ja dadoh im što su
željeli, i ja prihvatih njihovu pisanu vezu, ali nisam hteo uzeti ništa drugo
od njih već samo pisani dokument. 19 I oni odoše preko u druge zemlje i dadoše
vremena siromašnima toliko koliko su bili uspešni. 20 Često, nešto od njihovih
roba bi izgubljeno na putu ili na moru, ili bi bili opljačkani. 21 Tad bi
dolazili i govorili: ''Mi molimo te, budi velikodušan prema nama kako bi mogli
vidjeti kako da ti vratimo tvoje''. 22 I kad ja čuh ovo, ja ih uvažavah, i
dadoh im njihovu vezu, i često čitajući je pred njima poderah je i otpustih ih
od njihova duga, govoreći im: 23 ''Šta sam posvetio za dobro siromašnih, ja
neću uzeti od vas''. 24 I tako ja ne uzimah ništa od mojih dužnika. 25 I kad
čovek sa veselim srcem dolazio je meni govoreći: Ja nisam u potrebi da budem
primoran biti plaćeni radnik za siromašne. 26 Ali želim da služim potrebitim za
tvojim stolom''., i on je pristajao da radi, i on je jeo svoj udio. 27 Tako mu
dadoh njegovu nadnicu kakogod, i odoh kući radujući se. 28 I kad on nije htio
da uzme, ja primorah ga da učini tako, govoreći: ''Ja znam da ti si vredan
čovjek koji gleda i čeka svoju platu, i ti moraš uzeti je.''
29 Nikad nisam odgodio isplatu plate
od unajmljenih ili ikog drugog, niti držao u svojoj kući za jedno večer njihovu
platu što sam dužan njima. 30 Oni koji su muzli krave i ovce signalizirali su
prolaznicima da treba da uzmu njihov deo. 31 Mlijeko je teklo u takvom izobilju
da je pretvaran u maslac na planinama i pored puteva, i na stijenama i brdima
krave su ležale i rađale svoje mlade. 32 Moje sluge su se udebljali držeći meso
na prozorima i siromašni i delili ga u manje delove. 33 Oni bi proklinjali i
govorili: ''O šta imamo od ovog mesa da bi bili zadovoljni'', iako sam bio
veoma nježan ka njima.
34 Ja također imah šest harfi, i šest
robova da sviraju harfe, i također i kitaru, i dekakord, i ja bih udarao tokom
dana. 35 I ja uzeh kitaru, i prozori bi odgovarali nakon njihovih obroka. 35 I
sa muzičkim instrumentima ja ih podsećah na Boga da treba da daju slavu
Gospodu. 37 I kad robinje bi gunđale, tad bih uzimao muzičke instrumente i
svirao toliko koliko bi one radile za svoje plate, i dao im predah od njihova
rada i uzdaha.
Poglavlje 4
1 I moja djeco, nakon što su uzeli
dužnost službe, oni uzeše njihove obroke svaki dan uz njihove tri sestre
počevši sa starijim bratom , i napraviše gozbu.
2 I ja ustah ujutro i prinesoh žrtvu
za grijeh za njih pedeset ovnova i devetnaest ovaca, i šta ostalo je kao
ostatak ja posvetih siromašnima. 3 I ja rekoh im: ''Uzmite ove ostatke i molite
za moju djecu. 4 Možda moji sinovi su grešili pred Gospodom, govoreći u nadutom
duhu: Mi smo djeca ovoga bogatoga čovjeka, Naša su sva njegova dobra, zašto da
budemo sluge siromašnima' 5 I govoreći ovako u nadutom duhu oni bi mogli
izazvati gnjev Božji, jer nadut ponos je odvratnost pred Gospodom.'' 6 Tako ja dovedoh
volove kao prinos svešteniku na oltar govoreći: ''Neka moja djeca nikad ne
misle zlo prema Bogu u njihovim srcima.''
7 Dok sam živio na ovaj način,
Prevarant nije mogao podnijeti da vidi dobro koje sam činio, i on je tražio
ratovanje od Boga protiv mene. 8 I on dođe na mene okrutno. 9 Prvo je spalio
velik broj ovaca, potom kamila, potom je spalio stoku i sva moja stada; ili oni
behu uhvaćeni ne samo od neprijatelja već također od takvih koji su primali
koristi od mene. 10 I pastiri dođoše i objaviše to meni. 11 Ali kad ja čuh to,
Ja dadoh slavu Bogu i nisam govorio protiv Boga.
12 I kad je Prevarant (Zavodnik)
uvidio moje hrabro stajanje, on namisli nove stvari protiv mene. 13 On prikaza
sebe kao Kralja Perzije i opsjednu moj grad, i nakon što je odveo sve šta je
bilo u njemu, on progovori njima u zlobi, govoreći nadutim govorom: 14 ''Ovaj
čovjek Job koji je stekao sva dobra zemlje i nije ostavio ništa za druge, on je
uništio i srušio hram boga. 15 Zato ću ja vratiti mu što je učinio kući velikog
boga.
16 Sad dođite sa mnom i mi čemo
opljačkati sve što je ostalo u njegovoj kući.'' 17 I oni odgovoriše i rekoše
mu: ''On ima sedam sinova i tri kćeri. 18 Pazite da ne pobjegnu u druge zemlje
i postanu naši tirani, i tad dođu na nas sa silom i ubiju nas.'' 19 I on reče:
Ne bojte se uopšte. Njegova stada i njegova bogatstva ja sam uništio vatrom, a
odtalo sam zarobio, i evo, njegovu decu ću ubiti. 20 I izgovorivši ovako, on
ode i zbaci kuću na moju decu i ubi ih. 21 A moji prijatelji iz grada, vidjevši
šta je rekao da je postalo istina, dođoše i tjeraše me, i opljačkaše me svega
šta je bilo u mojoj kući. 22 I vidjeh svojim očima pljačkanje moje kuće, i
ljude bez kulture i bez časti kako sjede za mojim stolom i na mojim ležajima, i
ja nisam mogao usprotiviti se protiv njih. 23 Jer ja bih iscrpljen kao žena od
svojih bedara kad otpusti nakon mnoštva bolova, sječajući najpre da ovaj rat je
bio predviđen meni od Gospoda putem Njegova anđela. 24 I ja postah kao onaj ko,
kad vidi nemirno more i suprotan vjetar, dok tovar broda usred okeana je
previše težak, bacajući teret u more, govoreći: 25 ''Ja želim da uništim sve
ovo samo kako bih da dođem sigurno u grad tako da imam za profit spasen brod i
najbolje od mojih stvari.'' 26 Tako sam ja upravljao mojim poslovima.
27 Ali dođe drugi glasnik i objavi mi
propast moje djece, i ja bih udaren sa strahom. 28 I ja poderah moju odeću i
rekoh: Gospod je dao, Gospod uze. Kako je smatrao najbolje Gospod, tako je i
bilo. Neka ime Gospoda bude blagosloveno.''
Poglavlje 5
1 I kad Satana vidje da nemiri bi me
doveli do očaja, on ode i zatraži moje tijelo od Gospoda kako bi nanio bolesti
na mene, jer Zlobni nije mogao podnositi moje strpljenje. 2 Tad Gospod izruči
me u njegove ruke da koristi moje tijelo kako je želio, ali on mu nije dao moči
nad mojom dušom. 3 I on dođe meni dok sam Ja sjedio na mom tronu još oplakivao
svoju djecu. 4 I on je nalikovao velikoj oluji i prevrnu moje prijestolje i
zbaci me na zemlju. 5 I ja nastavih ležati na podu za tri časa, i on udari me
teškom bolešću od vrha glave do prstiju moje noge. 6 I ja ostavih grad u
velikom strahu i jauku i sjedoh na đubrište a moje tijelo su izjedali crvi. 7 I
ja vlažih zemlju vlagom svog ranjivog tela, jer masa je istjecala iz moga
tijela, i mnogi crvi prekrivaše ga. 8 I kad je crv izašao iz mog tijela, Ja ga
vratih govoreći: ''Ostani na mjestu gde si bio dok On koji te posla ne odredi
drugačije.'' 9 Tako sam izdržavao nekoliko (sedam) godina, sjedeći na đubrištu
van grada bijući pošastima udaran. 10 I videh mojim očima moju žudnju za decom
odnešenom anđelima u nebo. 11 I moja ponizna žena koja je dovedena u vjenčane
odaje u tako velikoj raskoši i sa kopljanicima kao čuvarima. Ja videh je da
radi kao nosač vode kao rob u kući običnog čovjeka kako bi zaradila nešto
hljeba i donijela meni. 12 I u mojoj bolnoj nevolji Ja rekoh: ''O da ovo
razmetljivi gradski vladari za čiju dušu sam mislio da nije ravna mojim
pastirskim psima zaposle moju ženu kao slugu!'' 13 I nakon ovoga ja uzeh
hrabrosti. 14 Potom oni su zadržavali čak i kruh da treba da ima samo svoju
hranu. 15 Ali ona uze i podijeli između sebe i mene, govoreći puna jada: ''Jao
meni! Nadalje on neće biti hranjen hljebom, i on ne može ići na tržnicu da
traži hljeb od prodavača kako bi donio meni da on može jesti'' 16 I kad Satana uvidi
ovo, on uze izgled prodavača kruha, i bilo je jednom prilikom da moja žena ga
je srela i pitala ga za hljeb misleći da je ta vrsta ljudi. 17 Ali Satana joj
reče: ''Daj mi vrijednost, i uzmi šta god želiš.'' 18 Posle toga ona odgovori:
Gde da nađem novca, Ne znaš li da nesreća mi se dogodila. Ako imaš sažaljenja,
pokaži mi, ako ne, vidjeti češ.'' 19 I on odgovori: ''Ako nisi zaslužila ovu
nesreću, ti ne bi trpjela sve ovo. 20 Sad, ako nemaš ni deo srebra u svojoj
ruci, daj mi kose tvoje glave i uzmi tri komada kruha za to, tako da možeš da
živiš od toga za tri dana. 21 Tad ona reče sebi: ''Šta je kosa tvoje glave u
poređenju sa gladnim mužem'' 22 I tako nakon premišljanja o tome, ona reče mu:
Ustani i odsjeci moju kosu''. 23 Tad on uze par makaza i uze kose sa njene
glave u prisustvu svih, i dade joj tri komada kruha. 24 Tad ona uze ih i donese
meni. I Satana ode iza nje putem, skrivajući sebe dok je hodao i zabrinuo njeno
srce veoma.
Poglavlje 6
1 I odmah moja žena dođe kod mene i
plačući glasno i tugujući ona reče: ''Jov! Jov! Koliko li češ digo sjedjeti na
đubrištu van grada, promisli još za malo i očekuj da ostvariš svoje nadano
spasenje!'' 2 I ja sam lutala iz mesta do mjesta, skitala za nas kao unajmljeni
sluga, evo njihovo sjećanje je već nestalo sa zemlje. 3 I moji sinovi i kćeri o
kojima sam brinula na mojim grudima i trudovi i bolovi koje sam izdržala behu
za ništa. I ti sjediš smrdljiv od bola i crva, krpz noći i hladan vazduh. 5 A
ja sam prošla sva iskušenja i nevolje i bolove, danju i noću dok nisam uspjela
donijeti hljeb tebi. 6 Jer tvoj višak hljeba nije više dozvoljen meni, i ja
mogu jedva uzeti moju vlastitu hranu i podijeliti je između nas, Ja razmišljah
u mome srcu da nije pravo da ti budeš u boli i gladi zarad hljebom. 7 I tako ja
sam se usudila da idem na tržnicu bez stida, i kad prodavac hljeba reče mi:
''Ako nemaš novaca,daj mi kose sa svoje glave, i uzmi tri vekne hljeba kako bi
mogla živjeti ova tri dana''. 9 I ja dadoh pogrešno i rekoh mu ''Ustani i
odsjeci moju kosu!'' i on usta i na ruglo odsječe sa makazama kosu moje glave
na tržnici dok je mnoštvo stajalo i čudilo se. 10 Tko ne bi onda bio zapanjen
govoreći: ''To je Sitis, žena od Joba, koja je imala četrnaest zavjesa da
pokrije svoju unutrašnju sedeću sobu, i vrata unutar vrata tako da je uveliko
čašćen tko bi bio doveden njoj, i sad gle, ona razmjenjuje svoju kosu za kruh!
11 Koja je imala kamile natovarene
dobrima, i oni behu vođene u daleke zemlje siromašnima, a sad ona prodaje svoju
kosu za hljeb!
12 Vidi nju koja je imala sedam
stolova nepokretnih namještenih u njenoj kući na kojima siromasi i stranci su
jeli, a sad ona prodaje njenu kosu za kruh!
13 Pogledaj nju koja je imala bazen u
kojem je prala noge napravljen od zlata i srebra, a sad ona hoda na zemlji i
prodaje svoju kosu za hljeb!
14 Vidi nju koja je imala svoju odeću
napravljenu od bisusa protkano zlatom, a sad ona menja svoju kosu za kruh!
15 Vidi nju koja je imala krevete od
zlata i srebra, a sad ona prodaje njenu kosu za hljeb!''
16 Ukratko,Job, nakon mnogih stvari
koje su rečene meni, Ja sad kažem jednom rečju tebi: 17 ''Budući da mi je
slabost srca slomila kosti, ustani i uzmi ove komade kruha i uživaj u njima, a
onda reci neke riječi protiv Boga i umri!
18 Jer Ja također, ću razmeniti
ukočenu smrt za opskrbu moga tijela.''
19 Ali ja odgovorih njoj ''Evo ja sam
bio za ovih sedam godina pošastima udaran, i ja sam održao crve moga tijela, i
nisam otežao u duši od svih ovih bolova. 20 I prema riječi koju ti govoriš:
'Reci koju riječ protiv Boga i umri! , zajedno sa tobom ja ću pretrpjeti zlo
koje vidiš, i daj da izdržimo propast svega što smo imali. 21 Sad ti želiš da
mi kažemo neke riječi protiv Boga i da On treba biti zamijenjen za velikog
Pluta (Bog podzemnog svijeta) 22 Zašto se ti ne sjetiš tih velikih dobara koje
smo posedovali Ako ta dobra su došla iz zemlje Gospodnje, ne trebamo li također
izdržati zla i biti uzvišenih misli u svemu dok Gospod ne imadne milost ponovo
i pokaže sažaljenje na nas. 23 Ne vidiš li Prevaranta Zavodnika da stoji pored
tebe i zbunjuje tvoje misli u smislu da ti trebaš prevariti mene. 24 I on se
okrene Satani i reče: ''Zašto ne dođeš otvoreno k meni, prestani se skrivati ti
jadniče, 25 Da li lav pokazuje svoju snagu u lasičjem kavezu ili da li ptica
leti u košari, Ja sad ti kažem: Odlazi i vodi svoj rat protiv mene''.
26 Tad on ode iza moje žene i postavi
sebe preda me plačući i on reče: Evo Jov, Ja popuštam i dajem ti put tebi koji
si tijelo dok sam ja duh. 27 Ti si nesrećama udaren, ali ja sam u velikoj
nevolji. 28 Jer ja sam kao borac koji se takmiči sa borcem koji ima, u jednoj
ruci borbu, pobijedi svog protivnika i pokrije ga prašinom i slomi svaki dio
njegov, dok drugi koji leži ispod, budući da je pokazao svoju hrabrost, daje
znake pobede svedočeći o svojoj nadmočnosti i izvrsnosti. 29 Tako ti, O Jov, si
ispod i udaren sa bolestima i bolom, i još ti si odneo pobedu u borbi sa mnom,
i evo ja ti se pokoravam''. 30 Tad on me ostavi zbunjen. 31 Sad moja djeco, da
li vi također pokazujete čvrsto srce u svemu zlu koje se događa vama, jer veča
od svih stvari je čvrstoća srca.
Poglavlje 7
1 U to vreme kraljevi čuše šta se
dogodilo meni i oni ustaše i dođoše meni, svaki iz svoje zemlje da me posjete i
utješe. 2 I kad dođoše blizu mene, oni plakaše glasno i svaki podra svoju
odeću. 3 I nakon što su prostrli se, dodirujući zemlju sa glavama, oni sjedoše
do mene sedam dana i sedam noći i nijedan ne progovori ni riječ. 4 Oni behu
četvoru u broju: Elifaz, kralj Temana, i Balad i Sofar, i i Elilhu. 5 I kad su
uzeli svoja mjesta, oni razgovarahu o tome što se dogodilo meni. 6 U vreme kad
su prvi put došli meni i ja im pokazah moje drago kamenje, oni behu zadivljeni
i rekoše: 7 ''Ako od nas tri kralja svi naši posjedi bi bili doneseni u jedno,
ne bi stigli drago kamenje Jobabovog kraljevstva (krunu). Jer ti si od veće
uzvišenosti nego svi ljudi istoka. 8 I kad, oni dođoše u zemlju Ausitis ''Uz''
da me posjete, oni pitaše u gradu: ''Gde je Jobab, vladar ove cele zemlje'' 9 I
oni rekoše mu za mene: ''On sjedi na đubrištu van grada jer on ne ulazi u grad
već sedam godina''. 10 I opet oni pitaše o mojim posjedima, i bi im rečeno šta
mi se dogodilo. 11 I kad su saznali ovo, oni izađoše iz grada sa stanovnicima,
i mojim sugrađanima pokazujući me njima. 12 Ali ovi negodovaše i rekoše:
''Sigurno, ovo nije Jobab''. 13 I dok su oni oklijevali, reče Elifaz, Kralj
Temana: ''Hajde da priđemo bliže i vidimo.'' 14 I kad oni priđoše blizu ja se
sjetih njih, i ja plakah veoma kad sam saznao zašto su došli. 15 I ja zbacih
zemlje na svoju glavu, i dok sam udarao moju glavu ja im otkrih da sam ja Job.
16 I kad oni vidješe me da udaram svoju glavu oni baciše sebe dole na zemlju, i
behu preliveni emocijama. 17 I dok njihove sluge su stajale okolo, ja videh tri
kralja leže na zemlji tri sata kao mrtvi. 18 Tad oni ustaše i rekoše jedan
drugom: Mi ne možemo vjerovati da ovo je Jobab''. 19 I konačno, nakon što su
sedam dana ispitivali o svemu o meni i tražili za mojim stadima i drugim
posjedima, oni rekoše: 20 ''Ne znamo li koliko mnogo dobara bi poslano njemu u
gradove i sela okolo da se da siromašnima, od svega što je dato od njega od
njegove kuće Kako je onda on pao u takvo stanje propasti i bijede!'' 21 I nakon
sedam dana Elihu reče kraljevima: ''Dođite da priđemo i ispitamo ga tačno, Je
li on Jobab ili ne'' 22 I oni, bijući ni pola milje (stadijum) udaljeni od
njegovog smrdljivog tijela, ustaše i priđoše bliže, noseći mirise u njihovim
rukama, dok su vojnici odlazili s njima i bacali mirisni tamjan okolo njih tako
da bi mogli prići mi. 23 I nakon što su tako prošla tri sata, pokrivajući put
mirisom, oni priđoše bliže. 24 I Elifaz poče i reče: ''Jesi li ti, uistinu,
Jov, naš sudrug kralj Jesi li ti onaj koji je imao veliku slavu 25 Jesi li ti
onaj koji je jedno sijao kao sunce dnevno nad cijelom zemljom Jesi li ti onaj
koji je nalikovao mjesecu i zvijezdama sjajnim kroz noć'' 26 I ja odgovorih im
i rekoh: ''Ja sam'', i potom svi plakaše i tugovaše, i oni pevahu kraljevsku
pjesmu tugovanja, njihova cela vojska pridružila im se u pjevanju.
27 I opet Elifaz mi reče: ''Jesi li ti
onaj koji je naredio da sedam hiljada ovaca bude dato za odevanje siromašnih,
Kuda je otišla tvoja slava tvoga prijestolja
28 Jesi li ti onaj koji je naredio tri
hiljade goveda da ore polje za siromašne, Kuda, je tvoja slava otišla!
29 Jesi li ti onaj koji je imao zlatne
krevete, a sada sjediš na đubrištu (Kuda je onda tvoja slava otišla!'')
30 Jesi li ti onaj koji je imao
šezdeset stolova namještenih za siromašne , Jesi li ti onaj koji je imao
kadionicu za ugodan parfem napravljen od dragog kamenja, i sad ti si u
smrdljivom stanju Kuda je tvoja slava otišla!
31 Jesi li ti taj koji je imao zlatne
svijećnjake postavljene na srebrnim postoljima, i sada moraš čeznuti za
prirodnim sjajem mjeseca (Kuda je tvoja slava otišla!'')
32 Jesi li ti onaj koji je imao ulja
načinjena od začina tamjana, i sad ti si u stanju odvratnosti! (Gdje je tvoja
slava nestala!'')
33 Jesi li ti onaj koji se smijao
onima koji krivo čine i grešnicima da prezreš i sad ti si postao onaj kome se
smiju svima!'' (Gdje je tvoja slava nestala)
34 I kad je Elifaz zadugo vremena
plakao i tugovao, dok svi drugi su mu se pridružili, tako da je metež bio veoma
velik, Ja rekoh im: 35 Budite tiho i ja ću vam pokazati moje prijestolje, i
slavu njegovog sjaja: Moja slava biti će vječna. 36 Cijeli svijet će propasti i
njegova slava isčeznuti, i svi oni koji se drže čvrsto njega, će ostati ispod,
ali moj tron je u gornjem svijetu i njegova slava i sjaj će biti na desno
Spasitelja u nebesima. 37 Moje prijestolje postoji u životu ''svetih'' i
njegova slava u vječitom svijetu. 38 Jer rijeke će presušiti i njihova jačina
će otići dole u dubine ponora, ali izvori moje zemlje u kojem moje prijestolje
je podignuto, neće presušiti, već će ostati postojano u snagi.
39 Kraljevi propadaju i vladari
nestaju, i njihova slava i ponos je sjena u staklu, ali moje Kraljevstvo traje
uvek i zauvek, i njegova slava i ljepota su u kočijama moga Oca.
Poglavlje 8
1 Kad govorih tako s njima, Ehifaz,
posta ljut i reče drugim prijateljima ''Zarad čega smo mi došli ovamo sa našim
slugama da ga utješimo. Evo on prekoreva nas. Zato vratimo se u naše zemlje.
2 Ovaj čovjek sjedi u bijedi jeden
crvima usred nepodnošljivog stanja truljenja, i još on izaziva svoje
spasavanje: ''Kraljevstva će propasti i njihovi vladari, ali moje Kraljevstvo,
kaže on, će trajati zauvek''. 3 Elifaz, tad, usta u velikom metežu i okrečući
se od njih u velikom bijesu, reče': ''Ja idem odavde. Mi smo uistinu došli da
ga utješimo, ali on objavljuje rat nama u pogledu naših vojski''. 4 Ali tad
Baldad uze ga za ruku i reče: ''Ne treba tako netko da govori unesrećenom
čovjeku, i naročito onomu udarenome sa toliko mnogo pošasti. 5 Evo, mi smo u
dobrom zdravlju, usudili se da mu priđemo zarad njegova odbojna smrada, osim uz
pomoć mnoštva ugodnih mirisa. Ali ti Elifaz, si zaboravan od svega ovog. 6 Daj
da pričam jasno. Daj da budemo velikodušni i naučimo šta je uzrok. Mora biti u
sječanju njegovih prošlih dana sreće nije postao lud u svojim mislima. 7 Tko ne
bi u svemu ovom bio zbunjen videći sebe da je tako došao u nesreću i bolesti,
Ali daj da priđem blizu njega da mogu da vidim koji uzrok je ovome''. 8 I
Baldad ustane i priđe mi govoreći: ''Jesi li ti Job'' i on reče ''Je li tvoje
srce još u dobrom stanju 9 I ja rekoh: ''Nisam se čvrsto držao zemaljskih
stvari, budući da zemlja sa svime što je nastanjuje je nestabilna. Ali moje
srce drži se čvrsto neba, jer nema nevolje u nebesima''. 10 Tad Baldad se
obraduje i reče: ''Mi znamo da zemlja je nestabilna, jer se mijenja prema
dobima. U vrijeme je u stanju mira, a u vremenima je u stanju rata. Ali od
nebesa čujemo da je savršeno postojna. 11 Ali jesi li ti uistinu u stanju
smirenosti Zato daj da te pitam i govorim, i kad mi odgovoriš na moju prvu
riječ, Ja ću imati drugo pitanje da pitam, i ako ponovo ti odgovoriš u dobro
ugođenim riječima, tebi će se objaviti da tvoje srce nije bilo
neuravnoteženo''. 12 I ja rekoh: ''Na čemu ti zasnivaš svoju nadu'' I ja rekoh:
''Na živomu Bogu'' 13 I on reče mi: ''Tko te lišio svega što ti poseduješ I tko
ti je nanio sve te pošasti '' I ja rekoh: ''Bog'' 14 I on reče: 'Ako ti još
zasnivaš tvoju nadu na Bogu, kako može On učiniti krivo u sudu, budući da je
donio na tebe pošasti i nesreće, i uzevši od tebe sve posede 15 I budući da je
On uzeo ove, jasno je da On je dao tebi ništa. Nijedan kralj neče obesčastiti
svoga vojnika koji mu je služio kao čuvar'' 16 I ja odgovorih : ''Tko razumije
dubine Gospodnje i Njegovu mudrost da može da optužiti Boga za nepravdu'' 17 I
Baldad reče: ''Odgovori mi, O Job, ovo, Opet ti kažem: 'Ako si ti u stanju smirene
misli, nauči me ako imaš mudrost: 18 Zašto mi vidimo izlazak sunca na istoku i
zalazak na zapadu I opet kad ustaje u jutro mi nalazimo ga da diže se na istoku
Reci mi tvoje misli o ovom'' 19 Tad rekoh Ja: Zašto ću izdati (brbljati) silne
Božje tajne I trebaju li moja usta da posrnu u otkrivanju stvari koje pripadaju
Gospodaru, Nikad! 20 Tko smo mi da se zagledamo u stvari koje se tiču gornjeg
svijeta dok smo mi samo tijelo, ne , zemlja i prah! 21 Kako bi znao da moje
srce je zdravo,čuj šta vas pitam 22 Kroz stomak dolazi hrana, i vodu piješ kroz
usta, i tad teče kroz isto grlo, i kad to dvoje ide dole da postane izmet, opet
se odvaja, tko čini ovo razdvajanje'' 23 I Baldad reče: ''Ja ne znam'' I ja se
pridružih i rekoh mu: ''Ako ti ne možeš da razumeš izlaze iz tijela, kako možeš
da razumeš nebeska kretanja''
24 Tad Sofar se pridruži i reče: ''Mi
ne raspitujemo se o svojim stvarima, ali želimo znati jeste li u zdravom stanju,
i evo, mi vidimo da tvoj razum nije uzdrman. 25 Šta sada želiš da mi treba da
učinimo za tebe, Vidi, mi smo došli ovamo i doveli liječnike od tri kralja, i
ako ti želiš, ti možeš biti izliječen od njih''. 26 Ali Ja odgovorih i rekoh:
''Moje izlječenje i moj oporavak dolazi od Boga, Stvoritelja liječnika.''
Poglavlje 9
1 I kad ja govorih ovako njima, gle,
dođe moja žena Sitis trčeći, obučena u krpe, od službe gospodara kod koga je
bila uposlena kao rob iako joj je bilo zabranjeno da napusti, da ne bi
kraljevi, videći je, uzeli je za zarobljenika. 2 I kad ona dođe,ona baci se
prostre pred njihove noge, plačući i govoreći: ''Sjetite se'' Elifaz i vi drugi
prijatelji, šta sam Ja bila jednom sa vama, a sad sam promenjena, kako sam
odjevena da vas sretnem'' 3 Tad kraljevi izbiše u veliki plač i dvostruko
zbunjeni, šutjeli su. Ali Eliphaz je uzeo svoj ljubičasti plašt i bacio ga oko
sebe da se njime zamota. 4 Ali ona upita ga govoreći: ''Ja tražim milost od
vas, moji Gospodari, da naredite svojim vojnicima da kopaju među ruševinama
naše kuće koja je pala na moju djecu, tako da njihove kosti budu izvedene u
dobrom stanju u njihov grob. 5 Jela koja smo imali, zahvaljujući našoj nesreći,
nemajući moči uopšte, tako da unajmanje vidimo njihove kosti. 6 Jer imam li kao
zvijer majčinski osječaj divlje zveri da mojih desetoro dece su trebali
stradati na dan i nijednom od njih nisam dala pristojnu sahranu'' 7 I kraljevi
daše naredbu da ruševine kuće budu iskopane. Ali ja zabranjivao sam , govoreći
8 ''Ne idite u nevolju uzalud, jer moja djeca neće biti nađena, jer oni su na
čuvanju od njihova Stvoritelja i Vladara''.
9 I kraljevi odgovoriše: '' Tko će poreći da je
on van svoje pameti i bunca 10 Jer dok smo željeli da izvedemo kosti njegove
djece nazad, on zabranjuje nam da činimo to govoreći: 'One su uzete i stavljene
na čuvanje njihova Stvoritelja'. Zato dokaži nam istinu''. 11 Ali ja im rekoh:
''Podignite me da mogu da stojim, i oni dignuše me, držeći moje ruke sa obe
strane. 12 I ja stadoh uspravno, i izgovorih ptvo hvalu Bogu i nakon molitve Ja
rekoh im: ''Pogledajte svojim očima na istok''. 13 I oni pogledaše i vidješe
moju decu sa krunama blizu slave Kralja, Gospodara nebesa.
14 I kad moja žena Sitis vidje ovo,
ona pade do zemlje i prostre sebe pred Bogom, govoreći: ''Sada znam da moje
sječanje ostaje sa Gospodom''. 15 I nakon što je izgovorila ovo, i veče dođe,
ona ode do grada, nazad gospodaru komu je služila kao rob, i legne na jasle
stoke i umre tu od iscrpljenosti. 16 I kad njen okrutni gospodar potraži ju i
nije je našao, on dođe do svoga stada, i tamo vidje nju na jaslama mrtvu, dok
sve životinje behu plakale za njom. 17 I svi koji je vidješe plakahu i
tugovahu, i plač se čuo čitavim gradom. 18 I ljudi odnesoše je dolje i uviše je
i sahraniše je kod kuće koja je pala na djecu. 19 I siromasi grada su uveliko
tugovali za njom i rekoše: ''Vidite ova Sitis koja u uzvišenosti i u slavi nije
nađena među ženama. Jao! Nije bila vredna pristojnog groba!'' 20 Žalopojku za
njom naći ćete u zapisima.
Poglavlje 10
1 Ali Elifaz i oni koji su bili s njim
behu zapanjeni na ove stvari, i oni sjedoše sa mnom i odgovarajući mi, govoriše
hvalisave riječi o meni za dvadeset i sedam dana. 2 Oni su ponavljali ih opet i
opet da sam pretrpio zasluženo ovako zarad jer sam učinio mnoge grehove, i da
nije ostalo nade za mene, ali ja uzvratih tim ljudima u polemici. 3 I oni
ustaše ljuti, spremni za rastanak u gnjevnom duhu. Ali Elihu ih je prizivao da
ostanu još malo dok im on ne pokaže šta je bilo. 4 ''Za'' reče on ''tako mnogo
dana je prošlo, dopuštajući Jobu da se hvali da je pravedan. Ali ja to više
neću trpjeti. 5 Od početka sam nastavljao plakati nada njim, sječajući se
ranije sreće. Ali sad on govori hvalisavo i u nadilazećem ponosu on kaže da on
ima prijestolje u nebesima. 6 Zato, čujte me, a ja ću vam reći šta je uzrok
njegove sudbine. 7 Tad prožet sa duhom Satane, Elihu progovori teške riječi
koje je zapisao u zapise ostavljene od Eliha. 8 I nakon što je završio, Bog se
pojavi meni u oluji i u oblaku, i progovori okrivljujući Elihua i pokazujući mi
da je onaj koji je govorio nije čovjek, već divlja zvijer.
9 I kad Bog završi govoreći sa mnom,
Gospod progovori Elifazu: ''Ti i tvoji prijatelji ste grešili u tome što niste
govorili istinu u pogledu mog sluge Joba. 10 Zato ustanite i učini da mi
prinesu žrtvu za grijeh za vas kako bi vaši grehovi bili oprošteni, jer da nije
bilo njega, Ja bih vas uništio''. 11 I tako oni donesoše mi sve šta je potrebno
za žrtvu, i ja uzeh i prinosoh za njih žrtvu za grijeh, i Gospod primi
milostivo i oprosti im njihov prekršaj. 12 Tad kad Elifaz, Baldad i Sofar
vidješe da Bog je velikodušno oprostio njihov grijeh kroz Njegova slugu Joba,
ali da On se nije udostojio da oprosti Elihu, tad je Elifaz počeo da pjeva
himnu, dok su ostali odgovarali, njihovi vojnici koji su se pridružili dok su
stajali do oltara. 13 I Elifaz progovori ovako
''Uzet je grijeh
I naša nepravda nestala;
14 Ali Elihu, zlikovac, neće imati
spomena među živima, njegovo svijetlo se ugasilo i izgubilo svoje svjetlo.
15 Slava svjetla će objaviti za sebe
za njega, jer on je sin tame, a ne svijetla.
16 Čuvari vrata mjesta tame će dati mu
njihovu slavu i ljepotu koju dijele. Njegovo Kraljevstvo je nestalo, njegov
tron se raspao, i čast njegova izgleda je u Šeolu Hada.
17 Jer on je volio ljepotu zmije i
ljuske kože od zmaja njegova žuč i njegov otrov pripada Sjevernome (Zphuni = Zmija)
18 Jer on nije posjedovao sebe kod
Gospoda niti se bojao Njega, već je mrzio onoga koga je On izabrao.
19 Tako Bog ga je zaboravio, i
''sveti'' napustiše ga, njegov gnjev i ljutnja će biti mu pustošenje i on neće
imati milosti u svome srcu niti mira, jer on , je imao otrov zmije u svome
jeziku.
20 Pravedan je Gospod, i Njegovi
sudovi su istiniti, Sa njim nema uvažavanja osoba, jer On sudi svima tako.
21 Vidi, Gospod dolazi! Evo, ''sveti''
su spremni. Krune i nagrade pobjednika idu pred njima!
22 Neka se mi sveci radujemo, i neka
njihova srca uzdignu se u zadovoljstvu, jer oni će primiti slavu koja je
pripravljena za njih.
Horus (Pripjev)
23Naši gresi su oprošteni, naša
nepravda je očišćena, ali Elihu neće imati sječanja među živima''.
24 Nakon Elifaz što je završio himnu,
mi ustasmo i vratismo se u grad, svaki u kuću gde je živeo.
25 I ljudi napraviše slavlje za mene u
zahvalnost i zadovoljstvo Božje, i svi moji prijatelji vratiše se meni.
26 I svi oni koji su me vidjeli u
prošlom stanju sreće, pitaše me govoreći: ''Šta su te tri stvari ovde među
nama''
Poglavlje 11
1 Ali ja bijući željan da opet uzmem
svoj rad dobročinstva za siromašne, pitah ih opet: 2 ''Daj mi svako jagnje za
odijevanje siromašnih u njihovom stanju nagosti, i četiri drahme (novaca)
srebra ili zlata''. 3 Tad Gospod blagoslovi sve što ostalo mi, i nakon nekoliko
dana Ja postah bogat opet u trgovini, u stadima i u svim stvarima koje sam
izgubio, i Ja primih sve u duplom broju opet. 4 Tad ja također uzeh za ženu
tvoju majku i postah otac vas deset umjesto desetoro djece koja su umrla.
5 I sad, moja djeco, da vas opomenem:
'Evo ja umirem. Vi čete uzeti moje mjesto.
6 Samo ne zaboravite Gospoda. Budite
darežljivi prema siromašnima. Ne budite neobazrivi prema nemoćnima. Ne uzimajte
sebi žene od stranaca.
7 Gledajte, moja djeco, Ja ću
podijeliti među vas što posjedujem, tako da svaki ima pod upravljanjem svoje
vlastito, i da ima punu moč da čini dobro sa svojim dijelom''. 8 I nakon što je
izgovorio ovo, on iznese sva svoja dobra, i podijeli ih između sedam sinova,
ali ne dade ništa svojih dobara svojim kćerima.
9 Tad one rekoše svome ocu: ''Naš
gospodaru i oče! Nismo li mi također tvoja djeca, Zašto onda, nam ne daješ
također udio od svog posjeda'' 10 Tad reče Job svojim kćerima: ''Ne budite
ljute moje kćeri, Ja vas nisam zaboravio. Evo, ja sam sačuvao za vas posjed
bolji nego taj koji vaša braća su uzela''. 11 I on pozva svoju kćer čije ime bi
Dan (Jemina) i reče joj: ''Uzmi ovaj dupli prsten korišten kao ključ i idi u
riznicu i donesi mi zlatni kovčeg, da ti mogu dati tvoj posjed'' 12 I ona ode i
donese ga njemu, i on otvori i uze tri nizana pojasa po izgledu o kojem čovjek
ne može govoriti. 13 Jer oni ne behu zemaljski rad, već nebeske iskre svjetla
koja sjaje kroz njih kao zrake sunca. 14 I on dade jedan nizan svakoj od svojih
kćeri i reće: '' Stavite ove opasače oko vas kako bi sve dane vašega života
mogli vas okruživati i obdariti vas sa svakom dobrom stvari''.
15 I druga kćer čije ime bi Kasija
reče: ''Je li ovo posjed za koji kažeš da je bolji nego onaj u braće, Kako da
živimo od ovog'' 16 A njihov otac reče im: ''Ne samo da imate suviše da živite
od toga, već ovo donosi vama bolji svijet da živite u njemu, u nebesima. 17 Ili
zar ne znate moja djeco, vrijednost ovih stvari ovdje Čujte onda! Kad je Gospod
smatrao me vrijednim da ima sažaljenja na mene i da me uzme moje tijelo bolesti
i crve, On pozva me i dade mi ove tri vrpce. 15 I On reče mi: 'Ustani i opaši
svoje slabine kao čovjek I tražim od tebe i objavljujem ti'. 19 I ja uzeh ih i
opasah ih oko svojih slabina, i odmah crvi ostaviše moje tijelo, i također i
bolesti, i moje cijelo tijelo uze novu snagu kroz Gospoda, i tako sam prolazio,
kao da nikad nisam trpio. 20 Ali također u mome srcu ja zaboravih bolove. Tad
progovori Gospod meni u svojoj velikoj moči i pokaza mi sve što je bilo i biti
će.
21 Sad , moja djeco, držeći ovo, vi
nećete imati neprijatelja protiv sebe niti zle namjere u svojim mislima jer ovo
je čudo (Filakterion) od Boga. 22 Ustanite zato i opašite ove oko vas prije
nego umrem kako bi mogle da vidite anđele koji dolaze da me uzmu tako da možete
vidjeti čuda sila Božijih '' .23 Tad ustane ona čije ime je bilo Dan (Jemina) i
opasa sebe, i odmah ona napusti svoje tijelo, kako njen otac je rekao, i ona
uze drugo srce, kao da nikad nije brinula o zemaljskim stvarima. 24 I ona
zapjeva anđeosku himnu u glasu anđela, i ona zapjeva anđeosku hvalu Bogu dok je
plesala.
25 Tad druga kćer, Kasija po imenu,
opasa se, i njeno srce se promjeni, tako da više nije željela zemaljske stvari.
26 I njena usta su primila jezik nebeskih vladara (Arhona) i ona zapjeva donologiju djela Visokog Mjesta i ako iko želi da zna djela nebeska on može uzeti uvid u
himne Kasije.
27 Tad je druga kćer po imenu
Amaltejin Rog (Keren Happukh) opasa sebe i njena usta progovoriše u jeziku onih
u visinama; jer njeno srce bi promenjeno, bijući uzdignuta iznad zemaljskih
stvari. 28 Ona progovori u narečju Heruvima, pjevajući hvale Vladara svemirskih
sila (svojstva) i uzdižući Njegovu slavu.
29 I on koji želi da slijedi tragove
''Slave Oca'' će nači ih zapisane u Molitvama Amaltejinog Roga.
Poglavlje 12
1 I nakon što su ove završile pevanje
himni, ja Nahor brat Jobov sedoh do njega, dok je on ležao. 2 I ja čuh čudesne
velike stvari o tri kćeri moga brata, jedan uvijek nasljeđuje drugog usred
strašne tišine. 3 I ja napisah ovu knjigu koja sadrži himne osim himni i
znakova (svete) Riječi, jer to su bile velike stvari Gospodnje. 4 I Jov je
ležao od bolesti na kauču, bez bolova i trpljenja, jer njegov bol nije jako ga držao
zarad čudesnog pojasa koji je opasao oko sebe. 5 Ali nakon tri dana Job vidje
svete anđele dolaze za njegovu dušu, i odmah on usta i uzme kitaru i dade je
svojoj kćeri Dani (Jemina). 6 A Kasiji od dade kadionicu (sa mirisom Kasiji, i
Amalteji rog za muziku) on dade Daire kako bi mogao blagosloviti svete anđele
koji dolaze za njegovu dušu.
7 I oni uzeše ovo, i pevaše, i sviraše
na psaltiru, i slaviše i veličaše Boga u svetom narečju.
8 I nakon ovog dođe On koji sjedi na
velikoj kočiji i poljubi Joba, dok tri kćeri su gledale, ali drugi nisu
vidjeli. 9 I On uze dušu Joba i On odlebdi gore, uzimajući njegovu dušu za ruku
i odnoseći je u kočije, i On ode prema istoku. 10 Njegovo tijelo, bi doneto do
groba dok su tri kćeri išle napred, stavile svoje pojaseve i pevale himne u
slavu Boga.
11 Tad su nosili Nahor (Nereos) njegov
brat i njegovih sedam sinova, sa ostatkom ljudi i siromaha, siročadi i
nemočnih, veliko tugovanje nada njim, govoreći:
12 ''Teško nama, jer danas je uzeta od
nas snaga nemočnih, svjetlo slijepih, otac siročadi;
13 Primatelj stranaca je uzet, vođa
grešnika?, pokrivatelj nagih, štit udovica. Tko li neće tugovati za čovekom od
Boga! 14 I kako su oni tugovali ovako i onako, nisu hteli da ga stave u grob.
15 Nakon tih dana, on je konačno stavljen u grob, kao onaj u slatkom snu, i on
je primio ime dobroga predivnoga koji će ostati znan kroz sve naraštaje
svijeta.
16 On je ostavio sedam sinova i tri
kćeri, i nije bilo kćerki nađenih na zemlji , pravednih kao kćeri Joba. 17 Ime
Joba bi prethodno Jobab, i on je nazvan Job od Gospoda. 18 On je živeo prije
pošasti osamdeset i pet godina, a nakon pošasti on je uzeo dvostruki deo svega,
otuda i njegove godine behu uduplane, koje su 170 godina. Tako je on živeo sve
zajedno 255 godina. 19 I, on je video sinove svojih sinova do četvrte
generacije. Zapisano je da će on ustati sa onima koje Gospod ponovo probudi.
Našemu Gospodu u slavi. Amin.
