Djela Ksantipe i Poliksene
1. Kada blaženi Pavao je bio u Rimu kroz riječ Božju,
dogodilo se da neki sluga vladara Španije došao je u Rim sa pismima svoga
gospodara, i čuo je riječ Božju od Pavla, uistinu zlatnog i lijepog slavuja.
Ovaj sluga bijući uveliko dirnut, i ne mogavši da ostane i da bude ispunjen
božanskom rečju je je požurivao sa pismima, vrati se u Španjolsku u velikoj
tugi, i ne mogavši da pokaže svoju želju ikome, jer njegov gospodar je bio
idolopoklonik, on je uvijek bolovao u srcu i uzdisao veoma. A ovaj sluga je čio
častan i vjeran svojim gospodarima, i kako je vreme prolazilo, sluga pade
bolestan i počeo je da mršavi, što njegov gospodar vidjevši reče mu, Šta
sedogodilo tebi da si tako pao u pojavi. Sluga reče, ovdje je moja bol u mome
srcu, i ne mogu nikako naći mira. Njegov gospodar mu reče, A koji je bol da se
ne može izliječiti od mog glavnog ljekara. Sluga reče, Dok sam bio u Rimu, ovaj
bol i njegova bolna nesreća posta mi znana. Njegov gospodar reče, A ne znaš li
tko je pao u ovu bolest i bio izlečen. Sluga reče, Da, ali gde je taj ljekar ja
ne znam, jer ja ga ostavih u Rimu. Toliko mnogo njih je bilo gledalo tog
ljekara i otišlo kroz vodu njegovih ruku, primivši izlečenje odmah. Njegov
gospodar reče, Ja se ne bih smio buniti da te pošaljem opet u Rim, ako moguće
stekneš ozdravljenje.
2. I dok su oni razgovarali ovako, evo njegova gospođa, po
imenu Ksantipe, čuvši ove rijeći, i spoznavši učenje Pavla, reče, Koje je ime
toga ljekara, i koje je liječenje da se odbije takva bolest? Sluga reče joj,
Prizivanje novoga imena, i pomazanje se uljem i pranje sa vodom. Na ovaj način
ja sam vidio da mnogi neizlečivi bolovi su izlečeni. I kako je on rekao ovo,
slike idola koji su stajali u kuću počeše da se tresu i padaju. I njegova
gospodarica mahnu mu govoreći, Vidiš li, brate, slike idola se tresu, kako oni
ne mogu izdržati silu riječi. A njegov gospodar, po imenu Probus, usta od svoga
podnevna sna sa veoma sumornom pojavom, jer Đavo ga je veoma uznemiravao, jer
poznanje Božje je došlo u njegovu kuću. I on upita slugu o svemu po redu, i
sluga bijući uhvaćen bolešću i predznanjem Božjim, otkri mu život čovjeka, i
Ksantipe je bila neizlečiva u njenoj duši u pogledu ovog učenja. Tako Probus je
tugovao za Ksantipe, jer od toga vremena ona je bavila se budnošću i uzdržanjem
i drugim strogostima (isposništvom).
3. I Ksantipe odlazeći od njenog kreveta i tugujući, reče,
Jao meni, jadna li sam, ležim u tami, da nisam spoznala ime novoga učitelja, da
prizovem njegovu molitvu da mi pomogne, i šta da kažem ne znam. Da li da zovem
njegovo ime njegova Boga. Ali ne mogu reći, Bog koji je propovijedan od takvoga
nekog. Međutim reći ću ovo pogađanjem, O Bože, koji daješ svetlo u Paklu, i
vodiš one u tami, Gospodaru slobodnih ljudi i kraljeva, i propovijedan vrednim
slugama u svijetu, zvan kao brat od grešnih ljudi i brz da čuješ, komu ne samo
arhanđeli mogu poslati hvalospjeve, koji si pokazao meni, poniznoj i nevrednoj,
večno i živo seme (iako moje neznanje ne dopušta mi da primim), požuri također
stvari koje me zabrinjavaju, Gospode, budući da svojom voljom ti si čuo me, i u
tvome sažaljenju pokaži objavu tvoga glasnika, da bih ja spoznala od njega šta
ti je ugodno. Da, ja molim te pogledaj na moje neznanje, O Bože, i osvijetli me
svojim svetlom, ti koji nikad ne prelaziš nikoga ko te zove u istini. Probus,
njen muž reče joj, Zašto se mučiš toliko, gospođo, i uopšte ne spavaš. Ksantipe
reče, Ja ne mogu spavati, jer u meni je neizlečiva bol. Probus joj reče, I šta
je tvoja bol ili žalost, O gospođo, da ja nisam dovoljan da te utešim. Sve što
si htele do danas ja sam ti dao, i sad šta je šta imaš, a ne govoriš mi?
Ksantipe reče mu, Ja molim te ovu stvar samo, moj gospodaru, dopusti mi za malo
i ovaj dana da spavam odvojeno od tebe. A Probus reče joj, Neka bude kako hočeš,
samo ostavi se tugovanja.
4. Tad ulazeći u njenu spavaću sobu sam, on progovori ovako
sa suzama, Na koji način, moj Bože, da radim, ili koji savjet da uzmem, ja ne
znam. Da li da objavim misao koja je došla na mene i bojim se ludila i nereda
grada. Da li da pobjegnem iz ovoga bezbožnoga grada i bojim se nauma đavola za
hvatanje ovaca. Da li da čekam milost i nežnost Gospoda? Opet bojim se
prevremenog oduzimanja života, jer smrt grešnika nema upozorenja. Da li da odem
i pobjegnem u Rim bojim se dužine puta, jer ne mogu ići na nogama. Ali dok ja
kažem ove stvari pretpostavkom, ograničen mojom željom (jer ne mogu govoriti
sigurno), neka nađem oproštaj sa tobom, moj Bože, i ispuni moju želju sa viškom
ispravnih riječi, i smatraj me vrednim da čujem tvoga propovjednika, jer ako
kažem, da vidim njegovo lice, ja tražim veliku stvar. Blažen je onaj koji je
nađen u društvu tvojih propovjednika, i zadovoljan je sa njihovim dragim
pojavama. Blagosloven je onaj koji je natovaren propovedanjem tvojim
zapovijesti. Blažen je onaj koji drži tvoje zapovesti, ali gde sad, Gospodine,
su tvoje milosti našim ocima, da bi mi bili njihovi naslednici u ljubavi prema
tebi i nasljednici vjere. Ali vidi sad, Gospode, Ne mogu naći nikoga ko ima
ljubav za tebe, koji razgovara sa njim i imalo osvežuje moju dušu. Požuri
stoga, Gospode, da me opskrbiš željom u tebi, i drži me pod sjenom tvojih
krila, jer ti samo si Bog, slavljen u svu večnost. Amen.
5. Potom Ksantipe rekavši ove riječi i druge, zapomagao je
stalno celu noć, i Probus je čuo nju i bio uveliko potresen, i ustajući sa
kreveta kada jutro je došlo on ode k njoj, i videći njene oči upaljene suzama,
on reče, Zašto, gospođo, me ovako uznemiravate, i nećete mi reći vašu bol.
Recite mi, da mogu učiniti šta god ti je milo, i ne muči me sa svojom nevoljom.
Ksantipe reče mu, Budi dobro raspoložen radije, moj gospodaru, i ne kloni, jer
moja nevolja neće ti naškoditi, već ako sam našla milost pred tobom, idi napred
sad do pozdrava, i dopusti mi da se prepustim njoj kako želim, jer nije moguće
za čovjeka da uzme od mene beskrajnu bol. I slušajući nju on izađe odmah da
primi pozdrave ljudi grada, jer on je bio velik čovjek među njima, i također je
bio znan Neru, Caru. I sjedeći dole, velika tuga se pojavi u njemu, i bijući
pitan za razlog njegove tuge od upravitelja grada, on im reče da je on pao u
mnoge i neutemeljene optužbe.
6. I Ksantipe ode u vrt, da bi sačekala tamo gledajući blizu
za izvjesnost njenog muža, i ona vidje užitak drveća, i različito cvrkutanje
ptica, i reče, žaleći se, O ljepoto svijeta! Za ono što smo mi ovde mislili da
dođe sebi, mi znamo sad da sve stvari su lijepo stvorene o prelijepog Jedinog.
O silo i namjero mudrosti! Jer ne samo da je on stavio u čovjeka tisuću jezika,
već također u ptice on je utisnuo različite glasove, kako za himne i odgovore
da primi slatko-glasan i srco-budljive himne od njegovih sopstvenih dela. O
punoćo zadovoljstva vazduha, objavljujući neponovljivoga stvoritelja! Tko će
okrenuti moju tugu u radost. I opet ona reče, Bog koga hvalimo je pjevan od
sviju, daj mi mir i utjehu. Kako je ona rekla ove stvari, Probus također dođe
sa ulice da prekine svoj post, i kada on vidje njeno lice pod suzama, on poče
da čupa kosu, ali nije smio da govori njoj utoliko da dodaje drugu nevolju na
njenu nevolju. Tako on ode i padne na svoj krevet, i reče, tugujući, Jao, da
čak nemam utjehu djeteta od nje, već samo dodajem tugu na tugu. Dve godine nisu
još pune kako sam vjenčan sa njom, i već ona razmišlja o razvodu.
7. Ali Ksantipe je uvijek pazila kroz vrata na ulicu grada,
i blaženi Pavle, propovijednik i učitelj i osvjetljivač svijeta, ostavi Rim i
dođe čak u Španiju po proviđenju Božjem. I dolazeći na vrata grada on stade i
molio je, i krsteći se uđe u grad. Kad Ksantipe vidje blaženog Pavla da hoda
tiho i pojednako, i ukrašen svim vrlinama i razumevanjem, ona uveliko se
obradova u njemu i njeno srce poskoći, i kao posednuta sa neočekivanom radošću
ona reče sebi, Zašto moje srce udara jako na pogled ovoga čovjeka? Zašto je
njegov hod miran i odmjeren, kao onoga ko očekuje da uzme u svoje ruke onoga ko
je progonjen? Zašto je njegova pojava lijepa, kao onoga ko pomaže bolesnima?
Zašto on izgleda tako lijepo ovde i tamo, kao onaj koji želi da pomogne onomu
koji traži da pobegne iz usta zmaja? Tko će mi reći da ovaj je od stada
propovjednika? Ako je moguće za mene, ja želim da dotaknem rub njegove odeće,
da bih videla njegovu ljubaznost i spremnost da primi i sladak miris, jer sluga
je rekao joj ovo također, da rubovi njegove odeće imaju miris lijepih mirisa.
8. A Probus je čuo njene riječi, i odmah otrča van sebe na
ulicu, i držeći Pavlovu ruku reče mu, Čovjeće, tko si ti ne znam, ali udostoji
se uči u moju kuću, možda mi budeš uzrok spasenja. Pavle mu reče, Biti će dobro
sa tobom, sine, po tvojoj molbi! I oni odoše zajedno ka Ksantipe. Kad Ksantipe
stoga vidjela je velikog Pavla, mudre oči njena srca behu nepokrivene, i ona
pročita na njegovom čelu, kao da su zlatni pečati, ove riječi, Pavao
propovjednik Božji. Tad uzvikujući i radujući se ona baci se na noge, i uvijajući
njenu kosu ona obrisa njegove noge, govoreći, Dobrodošao, O čovjeće Božji, ka
nama poniznima, koji žive kao sjene među sjenama. Jer ti si gledao na one koji
su trčali u Pakao kao u nešto lijepo, koji su oslovili krivu zmiju i
uništitelja kao pomoćnika i zaštitnika, koji su trčali u mračan Pakao kao
njihovom ocu, oni koji su bili stvoreni sa razumnom prirodom ali su postali kao
nerazumna stvorenja. Ti si tražio mene, poniznu, imajući sunce pravednosti u
mome srcu. Otrov se zadržao, kada sam vidjela tvoje drago lice. Onaj koji me
muči sad je otišao, kada tvoj najbolji savjet se pojavio meni. Sada ću biti
vredna pokajanja, kada sam primila pečat propovjednika Gospodnjeg. Do sada ja
sam smatrala mnoge sretnim koji su te sreli, ali kažem smjelo da od ovoga vremena
ja sama biti ću zvana sretnom od drugih, jer sam dodirnula tvoj rub, jer sam
primila tvoje molitve, jer sam uživala tvoje mirisno i slatko učenje. Ti se
nisi ustručavao da dođeš do nas, ti koji pecaš suhu zemlju u svom smjeru, i
sakupljaš ribu koja pada na tvom putu u mrežu kraljevstva nebeskoga.
9. Veliki Pavle reče njoj, Ustani, kćeri, i ne gledaj na
mene kao da si klonula od neznanja od viđenja mene. Jer Hrist, opskrbitelj
svijeta, tražitelj grešnika i izgubljenih, koji nisu samo prizvali mislima one
na zemlji, već također vlastitom prisutnošću je otkupio one u Hadu, on sam vas
je sažalijevao, i poslao me ovamo da bi on posjetio i sažalio se nad mnogim
drugima sa vama. Jer ova milost i posjeta nisu sa nama, već su njegova
naređenja i zapovijedi, čak kao što smo mi primili milost i bili spaseni od
njega. Probus čuvši ovo bio je zataečen njegovim rječima, jer on je bio sve u
svemu u neznanju od ovih stvari. Ali Pavle silom podigao Ksantipe sa njenih
nogu, i ona trčući postavi novu pozlaćenu stolicu za Pavla da sjedne. Veliki
Pavle reče njoj, Moja kćeri Ksantipe, nemoj tako, jer ti nisi još pridodata
vjeri Kristovoj, ali sačekaj malo, dok Gospod postavi u red šta je potrebno!
Ksantipe reče Pavlu, Kažeš li ovo da me iskušaš, O propovjedniče Božji, ili imaš
li ikoje predznanje. Pavle reče, Ne kćeri, već đavo, koji mrzi sluge Božje,
sije zlobu u srca svojih sluga, da se suprotstavi onima koji rade za Hrista u
propovijedanju, jer njegova zloba se prenijela na apostole i čak na Gospoda
samoga. Stoga je prikladno pristupiti nevjernicima nežno! Ksantipe reče Pavlu,
Ja molim te, ako voliš svoje sluge, učini molitvu za Probusa, i daj mi da vidim
ako on koji je omražen od tebe može raditi u njemu; daj mi da vidim ako on može
stajati nasuprot tvoje molitve. I Pavle se radovao veoma na riječi njene vjere,
i reče joj, Vjeruj mi, kćeri, da po njegovom predlogu i radu ja nisam prošao ni
jedan čas bez okova i udaraca. Ksantipe reče mu, Ali ti trpiš te stvari
vlastitom slobodnom voljom, jer ti nisi zanemarivao svoje propovijedanje čak do
bičevanja, ali opet ovo ti kažem, da tvoji okovi će biti poraz izazivača, i
tvoja poniznost njihovo zbacivanje.
10. A vijest o njegovoj prisutnosti otišla je celim gradom i
zemljom okolo, jer neki iz toga grada bili su u Rimu i vidjeli su neke znakove
i čuda koja su učinjena od blaženoga Pavla, i došli su da vide ako je ovo on.
Mnogi stoga dođoše u kuću Probusa, i on poče da bude iznerviran i reče, Neću
dopustiti moja kuća da bude boravište. Ksantipe znajući da lice Probusa je
počelo da se menja, i da je rekao ovako, bila je veoma uznemirena, govoreći,
Jao, jadna ja, da ne mislimo da smo vredni zadržati ovoga čovjeka u našoj kući,
jer ako Pavle ode odavde, crkva će također biti zadržana drugde. Tad Ksantipe,
uvidjevši ove stvari, stavi njenu ruku na nogu Pavla, i uzimajući prah pozva
Probusa ka njoj, i stavljajući njenu ruku na njegova prsa reče, O Gospode, moj
Bože, koji si me tražio, ponizni i bez znanja, pošalji šta je prikladno u ovo
srce. I Pavle uvidi njenu molitvu, i učini znak krsta, i za nekoliko dana ljudi
uđoše nesmetano, i koliko je mnogo bilo
bolesnih i klonulih od nečistih duhova donesoše ih, i svi behu isceljeni.
11 I Ksantipe reče Pavlu, Učitelju, moje srce je uveliko
klonulo jer nisam još primila krštenje. I nakon ovoga Probus bijući ponovo
potaknut đavolom, izbaci Pavla iz kuće i zatvori Ksantipe u njenu sobu. Tad
jedan od upravitelja, Filotej po imenu, molio je velikog Pavla da dođe u
njegovu kuću, ali veliki Pavle nije bio voljan učiniti tako, govoreći, Da
Probus ne muči tvoju kuću zarad mene. Filotej mu reče, Ne oče, ja nisam uopšte
potčinjen njemu, jer ni u jednoj stvari
on nije veći od mene, osim u tituli, i da zbog roditelja Ksantipe je iznad
mene. Ali ako Probus dođe k meni, Ja sam iznad njega u bogatstvu i u ratu. Tad
Pavle, veliki apostol Gospoda, bi nagovoren i ode u kuću Filoteja bivšeg
upravitelja. A ovo je urađeno od Đavola da Ksantipe primi sveto krštenje sa
nevoljama, i da bude klonula srca u pogledu zapovesti Krista.
12. Ksantipe stoga, sa suzama, reče njenim slugama, Jeste li
spoznali gde Pavle je otišao. Oni rekoše, Da, u kuću Filoteja bivšeg
upravitelja, i Ksantipe se radovala uveliko da Filotej je također verovao,
mogavši, kako ona reče, da nagovori Probusa također. Tad Probus pozva Ksantipe
na večeru, i kad ona nije pristala, Probus reče, Ne misli da u krevetu također
ćeš se držati od mene. Ali kada on leže da večera, Ksantipe savi njena koljena,
i molila je Gospoda, govoreći, Vječni i besmrtni Bože, koji si uzeo prah sa
zemlje, i nisi vrednovao je prema prirodi stvaranja, već zvao ga sinom
besmrtnosti, ti koji si došao od srca oca do srca zemlje zarad nas, na komu
heruvim nije se usudio stati da gleda, i za nas si bio sakriven utrobi da
uzimanjem tvoga prebivališta u majci ti bi učinio dobrim prekršaj Evim. Ti koji
si pio žuč i sirće, i koji si proboden u stranu kopljem, da bi ti izlečio ranu
datu od rebra Adamu. Jer Eva bila je njegovo rebro dovela je udar na Adama, i
kroz njega za ceo svijet. Ti koji si dao san bez osjeta zmiji, tako da on ne
zna tvoje utjelovljenje, sjeti se također moga tugovanja i suza, i daj
ispunjenje mome snu, i dovedi san na Probusa dokle ja ne budem vredna dara
svetoga krštenja, jer ja jako želim da steknem to, u slavu i hvalu tvoga
svetoga imena.
13 Ali Probus, dok je još večerao, zapovjedi vrata njegove
kuće da budu osigurana od okrutnih i zlih vojnika, i davši ta naređenja, on
odmah padne u san na krevetu. Tada sluge dođoše i rekoše ovo Ksantipe da bi ona
bila probuđena, ali ona reče, Otklonite svjetla, moja deco, i ostavite ga ovako.
I u prvom snu, uzevši tri stotine komada zlata, ona ode do vrata, govoreći u
sebi, Možda vratar će biti nagovoren iznosom novca. Ali on, bijući zao i podao,
nije hteo pristati na ovo, i ona, opuštajući njen pojas, koji je bio na dragom
kamenju i vrijedio dve stotine komada zlata, dade ga njemu i ona ode govoreći,
Gospode, Ja ću prevladati moje vlastite robove sa novcem, da tvoj propovjednik
Pavle ne bude mučen od Probusa. I Ksantipe ode do kuće Filoteja prijašnjeg
upravitelja, kao velikom i neverovatnom delu, trčeći i hvaleći Boga. I kako je
ona prešla izvesno mesto, demoni su je progonili sa vatrenim bakljama i
svjetlima, i ona, okrečući vidje iza sebe strašan prizor, i bijući veoma
uplašena reče, Šta se dogodilo tebi jadna dušo? Lišeni si svoje želje. Trčala
si ka spasenju, trčala si ka krštenju, pala si od zmije i njenih slugu, i te
stvari tvoji grehovi su pripremili za tebe. Govoreći ovako ona je klonula srcem
od velikog očajanja, ali veliki Pavle bijući upozoren od Boga od napada demona,
odmah stade pored nje, bijući također slijeđen od lijepog mladića.I odmah
vizija demona nesta, i Pavle reče joj, Ustani kćeri Ksantipe, i evo Gospodin
koga si želela, čijim plamenom nebesa su udarena i dubina je isušena, dolazi k
tebi i sažalijeva te i spašava. Evo onoga koji prihvata tvoje molitve i odmah
sluša. Vidi ga dolazi u obliku čovjeka, i ohrabri se protiv demona. Tad ona
ustajući sa zemlje reče mu, Gospodaru, zašto si me ostavio samu? Čak sad požuri
da me krstiš, tako da ako smrt dođe na mene ja odem ka onome koji je pun
sažaljenja i nema drskosti.
14. Stoga veliki Pavle odmah uzimajući njenu ruku, ode u
kuću Filoteja, i Svetoga Duha. Tad uzimajući hleb također on dade joj
euharistiju (pričest, zahvalnost) govoreći, Neka ti ovo bude za uklanjanje
grijeha i za obnavljanje tvoje duše. Tad blažena Ksantipe, primajući božansku
milost svetim krštenjem, vrati se njenoj kući, radujući se i slaveći Gospoda.
Vratar videći je žalio se glasno lošim rečima, da njen izlazak je možda bez
njene volje ako Probus primjeti to, ali on koji joj je dao svjetlo zajedno sa
Pavlom držao je celu kuću, zajedno sa Probusom, u dubokom snu, i oni nisu čuli
njegove riječi uopšte. Tada ona ode trčeći u njenu spavaonicu, govoreći, Šta da
ti kažem, tražitelju grešnika, koji si najzadovoljniji sa nama u iskušenjima.
Tvoja dobrota čini ove stvari, jer zarad dobra čovjeka koga si stvorio ti si
sišao čak do smrti,jer, koliko god čovjek prostrije svoju mržnju mnogo puta,
opet ti, Gospode izlivaš svoje milosti na njega. O dubino sažaljenja i bogatstvo ilosti, O neizmjerna dobroto i neuporediva
nežnosti, O riznico dobrih stvari, o davatelju milosti, i obogativatelju svih
koji veruju u tebe! Ako stoga, onaj koji voli te kaže, Budi blizu mene,
Gospodine, ti si ga već uhvatio. Ako on kaže, Ja ti zahvaljujem, čuj moje
riječi, prije nego su izgovorene, ti razumeš. A što se tiče onih koji te
pitaju, ti daješ svakome kako traži. Tvoja dobrota istražuje one koji ne znaju,
i ti trčiš grešnima. O ti veseloga pogleda,, koji ispunjavaš puteve grešnika sa
milošću; O izvrsni nadzorniće i ohrabritelju neznalica! Tko će reći mome
gospodaru Pavlu o spasenju koje me je snašlo, da bi on došao i dao mi riječi
zahvalnosti ovome zaštitniku grešnika. Dođite mnogi i vidite i poznajte
Gospoda, koji mrzi greh, ali ima milosti na grešnike. Dođi, sad, O Pavle,
propovijedniče Božji, jer sa tobom čak sad ja sjedim pod uputom, i daj riječi
zahvalnosti meni, jer ja želim da držim mir, jer ljudski um čini me da se
bojim, budući da ja nemam dar rječitosti. Želim da šutim, i natjerana sam da
govorim, jer neko me upaljuje i oslađuje unutar. Ako ja kažem, ja ću zatvoriti
moja usta, tamo je neko ko mrmori na mene.Da li da kažem veliku stvar nije li
da učitelj koji je Pavao, bez zlobe, ispunjavajući nebesa, govoreći unutar i
čekajući bez, sjedi na prijestolju sa ocem i razapet na križu od čovjeka. Šta,
stoga, da činim ne znam. Moj bezvrijedni um me raduje, i nije otvoren do kraja.
Ti koji imaš svoje ruke učvršćene sa klinovima i svoju stranu probijenu
kopljem, ti zvijezdo Jakova i laviću Judin, tvoj štap iz Jeseja, i čovjek i Bog
iz Marije, ti nevidljivi Bože u naručju Oca, i koji ne može se vidjeti na
heruvimu, i koji si ismijan u Izraelu, slava tebi, ti si pojavio se na zemlji i
uzet si od ljudi, ovješen o drvo i riječ zlih krivo govori da si ukraden, i da
si nas potkupio zajedno.
15. Dok je ona još govorila ovako, pojavi se križ na
istočnome zidu, i odmah tamo uđe kroz njega lijepi dječak, imajući oko njega
trepereve zrake, a pod njih dugo svetlo, na kojem je hodao. I kako je on ušao
unutar, svi temelji kuće udariše i zvučaše velikim tresenjem. Ksantipe videči
ga plakala je i pala na zemlju kao mrtva, ali on bijuči sažaljiv i ljubazan,
menjajući odmah u izgled Pavla, podiže je, Ustani, Ksantipe, i ne boj se, jer
sliuge Božje su ovako veličane. Tad Ksantipe ustajeći, gleda na njega, i
misleći da je Pavle reče, Kako si došao
ovamo, propovjedniče Božji, videći da sam dala pet stotina komada zlata
vrataru, i da iako on je moj rob, dok ti nemaš novca. Gospod joj reče, Moj
sluga Pavle je bogatiji od svega bogatstva, jer koje god blago on stekne ovde
on ga šalje pred sobom u kraljevstvo nebesko, da odlazeći tamo može se odmoriti
u beskrajnom i vječnom miru. Ovo je blago Pavlovo, ti i slični tebi. Tad
Ksantipe gledajući u njega, željna da kaže nešto, vidje njegovo lice sjajno kao
svetlo, i bijući začuđena, i stavljajući obe njene ruke na njeno lice ona baci
se na zemlju, i reče, Sakrij se, Gospodine, od mojih tjelesnih očiju i osvetli
moje razumevanje, jer sada znam ko si. Ti si onaj čiji progonitelj je bio križ,
jedino rođeni sin Oca samoga iznad, jedini sin Djevice same ispod. Ti si onaj
koji je proboden u ruke i koji je procijepio stijene. Ti si onaj koga nitko
drugi ne može ponijeti osim grudi Oca.
16. I kako je ona govorila ovako Gospod se opet sakrije od
nje, i Ksantipe, dolazeći sebi, reče, Jao meni jadnoj, da nitko mi nije rekao
koja je zahvalnost robova prema njihovu gospodaru. Da Pavle propovjednik
Gospodnji je bio ovde, kako bi dao hvalu? Ali možda u lice takve milosti i
darova on je tih, zaokupljen suzama samo, jer nije moguće vredno slave iko
prema njegovoj milosti. Rekavši ovo ona bi uhvaćena velikom klonošću od
nedostatka hrane, jer je jako bila uhvaćena željom za Hristoh tako da je
zaboravila uzeti hrane. Stoga, bijući uveliko iscrpljena uzdržanjem i vizijom i
želeći da spava i drugih uzdržanja, ona nije mogla ustati sa zemlje.
17. I Probus usta sa svoga ležaja tmuran, jer u svome snu je
vidio san, i bio je uveliko uznemiren zbog njega. Ali vratar videći ga da
izlazi u javno mesto, imajući licu tako potisnuto, se uveliko bojao, da, reće
on, on sazna šta se dogodilo, i krajnje uništi me. Probus, međutim, izavši i
pokazujući tima na ulici šta je prikladno za dan i vreme, brzo se vrati u kuću,
i reče svojim slugama, Pozovite mi brzo mudrace Barandusa i Gnosteja. Kada su
oni bili pozvani on im reče, Vidio sam veoma strašnu viziju, i šta se dogodilo
u njoj je teško našom snagom objasniti. Ovo, međutim, otkrijte mi, bijući
najizvrsniji od celoga svijeta. Objasnite mi kada vam kažem. Barandus reče mu,
Ako vizija može biti tumačena našom mudrošću, mi čemo ti objasniti, ali ako
bude od vjere o kojoj se sada govori mi ti ne možemo objasniti, jer je od druge
mudrosti i razumevanja. Međutim, neka naš gospodar ispriča san, i da vidimo ako
ima ikoje objašnjenje za njega. Probus reče Gnosteju, Zašto ne odgovaraš
ništa? Gnostej reče, Ja nisam čuo san, i
šta da kažem da li može biti, to je po mišljenju Pavla. Reci mi sad, i naći češ
tako. Probus reče, Ja sam mislio da stojim na nekoj nepoznatoj i stranoj
zemlji, i da je tamo sjedio Etiopski kralj, koji je vladao zemljom i izgledao
da nikad nije imao nikoga naslednika.Tamo je stajao prored njega mnoštvo sluga,
i svi požuriše na uništenje i imali su vlast daleko i široko. I kad je taj
Etiopski kralj izgledao da je stekao svoju svrhu, tamo usta gavran i stajući
iznad njega kreštao je sažaljivim glasom. I odmah tamo usta sa istočne strane
orao, i uhvati njegovo kraljevstvo, i njegova sila posta uzaludna, i oni koji
su stajali do njega pobegoše orlu. Tad taj kralj išao je prema onima koji su
pribjegli orlu, ali orao odnese ih u nebo, i gle, tamo dođe pomoćnik tima što
su pobjegli orlu i ostavi svoj štap njima. Tada oni uzevši ga, nisu bili
prevladani nasiljem toga kralja. Toliko mnogo onih koji su trčali onom koji je imao
štap, on ih je oprao u čistoj vodi, i oni koji su bili oprani imali su moč nad
njegovim kraljevstvom. I tim štapom neprijatelji kralja behu razbežani, potom
sposobni ljudi uhvativši štap okrenuše se velikom mnoštvu. I taj kralj išao je
protiv njih, i nije imao moči uopšte, ali on je omeo mnoge da veruju u njega
koji je poslao ljude u svijet da budu svjedoci, i iz toga razloga mnogi su bili
tužni. Međutim, ovaj nije primoravao nikoga kao drugi, jer on sam bio je vladar
svega svetla. Ovo tad bio je kraj.
18. Tad mudri Barandus reče, Po milosti Božjoj reći ću
stvari poslane u svijet od Gospoda. Kralj koga si vidio je đavo, i mnoštvo
njegovih sluga su demoni, a gomila oko njega su oni koji obožavaju bogove.
Odakle je on mislio da nema nasljednika, on nie gledao u dolazak Krista. Gavran
(vrana) navještava slabost kraljevstva, jer vrana nije držala poslušnost
pravednome Noju, već je voljela sažaljive stvari. Orao koji je ustao i odnio
njegovo kraljevstvo u nebesa, i da tamo dođe zaštitnik onih koji su pobegli orlu,
imajući štap, to je Gospod Isus Hrist, koji je ostavio njima njegov štap, to
je, njegov dragocjen križ, i da on je oprao one koji su pribegli njemu označava
neranljiva grudna ploča krštenja, i stoga oni nisu prevladani. Sposobni ljudi
poslati u svijet sa krstom su propovjednici Boga kao Pavao koji je sad sa nama,
protiv koga taj kralj nema moči. Ovo je dato na znanje tebi jer čak oni koji
jako veruju Bogu imaju sažaljenje na neki način. Vidi stoga da li čak ti možeš
da povrediš Pavla kroz svoju želju, jer močna sila koja štiti ga ti je pokazana
od Gospoda. Stoga, razumi šta je rečeno ti od mene, i ne služi tome kralju
tame, jer kako si ti vidio njegovo kraljevstvo da nestaje, tako će svi njegove
sluge stradati sa njim. Dođi sad, stoga, moj Gospode, idemo ka Pavlu i primimo
krštenje od njega, da Satana nema vlast nad nama. Probus reče, Hajdemo prvo ka
Ksantipe i vidimo da li ona još živi, jer eto dvadeset i devet je dana od kako
nije kušala ništa, jer ja videh njeno lice u večeri, i bilo je kao ono spremno
da umre.
19. I kako su išli u sobu,oni su čuli njeno pjevanje.
Hvalite Gospoda i vi grešnici, jer on također prima vaše
molitve. Aleluja.
Hvalite Gospodina vi koji ste očajni kao ja, jer mnoge su
njegove milosti, Aliluja.
Hvalite ga vi loši, jer za vas on je razapet. Aliluja.
Hvalite ga koji težite za spasenjem grešnika, jer Bog voli
vas. Aleluja.
Hvalite ga, vi koji se radujete pozivanju grešnika, jer vi
ste prijatelji svetaca. Aleluja.
I kako je ona rekla ove riječi i više od ovih u suzama,
mudri ljudi Barandus i Gnostej otvarajući vrata uđoše i padoše pred njene noge,
govoreći, Moli za nas ponizne, O slugo Hrista, da nas on ubroji među svoje. Ali
ona im reče, Braćo, Ja nisam Pavao koji uklanja grehe, ali niti je on daleko od
vas. Zato ne padajte pred moja kolena, već idite njemu, koji vam više može
koristiti. Tad oni dođoše trčeći do kuće Filosteja ka Pavlu, i nađoše ga da uči
veliko mnoštvo. I Probus također dođe da čuje Pavla, i Ksantipe uđe zajedno sa
njim da ga pozdravi, i dolazeći blizu Pavla i savivši njena koljena ona učini
mu poslušnost. Probus videći ovo čudio se da njen tako ponosan duh se promenio
u tako veliku poniznost, jer ona je sjela pored nogu Pavla na zemlju ponizno i
kao jedna od bezvrijednih. I Probus je uveliko tugovao, ne slušajući riječ, već
je gledao i motrio Ksantipe.
20. Veliki Pavle je učio ovako, Neka oni koji gore u tijelu
gledaju zakonit brak, izbegavajući blud, naročito onaj sa tuđom ženom, i neka
oni koji su ujedinjeni drže se jedno drugoga. Probus je čuo ovo učenje sa
radošću, i reče, O Pavle, kako izvrsno i mudro ti širiš ovo učenje. Zašto se
onda Ksantipe povukla od mene. A Pavle reče, Moj sine Probus, oni koji
predviđaju da dela ljudi će biti kušana sa vatrom, i da imaju uvijek u svom umu
neizostavnost smrti, izbacuju svu želju koja stremi ka telu. Ali jao kada želja
sudi onome koji želi, tada će on škrgutati zubima bezvredno i uzalud, jer
dopuna pokajanja je prošla. Čuvši ovo Probus ode u kuću čudeći se, i nije kušao
ništa taj dan, već ode i leže na svoj krevet. I oko trećeg časa noći on usta i
reče, Jao, kako jadan je dan u koji sam oženio Ksantipe. Želio bih da sam umro
i ne vidio je. Rekavši ovo on usta i reče, Moliti ću se Bogu Pavlovom. Možda on
učini mi također šta je prikladno, da ne postanem omražen u svijetu, bijući
odbijen od nje. I odmah pavši na zemlju on reče, O Bože Pavlov, ako, kao što sam
čuo od Ksantipe, ti tražiš neznalicu i okrečeš se onima koji su zastranili,
učini meni također šta je prikladno; jer ti si kralj života i smrti, kako sam
čuo, i imaš vlast nad stvarima u nebu i na zemlji i pod zemljom, i nad svim
mislima i željama ljudi, i tebi samome pripada slava u veke vekova. Amen.
21.Tad Probus ustajući sa zemlje pade opet na krevet, i
ustajući rano od dođe k Pavlu, i našavši ga da krsti mnoge u ime životodarnog
Trojstva, on reče, Moj gospodaru Pavle, samo da sam vrijedan da primim
krštenje, zadrži čas. Pavao mu reče, Sine, pridrži voda je spremna za čišćenje
onih koji dolaze ka Hristu. Stoga odmah skidajući njegovu odeću, Pavao ga
zadrža, on uroni ga u vodu, govoreći, Isuse Hriste, sine Božji, i večni Bože,
neka moji grehovi budu odneseni ovom vodom. I Pavle reče, Mi Sveti Duše. Nakon ovoga
on je učinio da on primi euharistiju Hrista. Tad Ksantipe, bijući veoma
radosna, poče u kući prema večeri zajedno sa njenim mužem da oraspoložuje sve
one u kući, i da priprema slavlje, i kad oni dođoše, nakon davanja naređenja za
večeru da bude velika ona sama ode u sobu. I eto na stepenicama demon je
dolazio u izgledu jednog od učesnika, i stajući u tamnom uglu, je hteo da
ustraši Ksantipe. Ali ona je mislila da je on učesnik uobičajen te reče u
ljutnji, Mnogo puta sam rekla njemu da ne mogu više brinuti za igre, i on
prezire me jer sam žena, i odmah hvatajući železnu stajaču svetiljku, ona baci
je u njegovo lice, i razbi je na delove. Tad demon plačući reče, O nasilje, od
ovog uništitelja čak žena je primila moč da nas udara. Ali Ksantipe se veoma uplašila.
22. Nakon večere Probus izađe da čuje riječ, a Ksantipe je
sjedila u njenoj spavaćoj sobi i čitala je proroke, njena sestra Poliksena
ležala je na krevetu. Ksantipe je voljela Poliksenu veoma, jer ona je bila
mlađa od nje, i lijepa u pojavi, i Probus također volio je veoma. I kako je
Poliksena ležala na krevetu ona vidje ovaj san, da zmaj, gadan u pojavi, dođi i
označi joj da dođe njemu, i kada ga ona nije poslušala, on dođe trčeći i
proguta je. Od straha od ovoga djevojka je drhtala, i Ksantipe trčeći njoj
reče, Šta se dogodilo tebi, najdraža, da si poskočila ovako odjednom. Ona za
dugo vremena nije mogla pričati, tad dolazeći sebi ona reče, Jao, moja sestro
Ksantipe, koja opasnost ili nevolja čeka me, ja ne znam, jer ja vidim u mom snu
da ružan zmaj je došao i označio mi da idem ka njemu, i kada ja nisam htela
ići, on dođe trčeći i proguta me, počeći na mojim nogama. Dok sam užasnuta bila
na ovo, tamo odjednom progovori u vazduhu, svjetlost sunca, lijep mladić, za
koga sam mislila da je brat Pavlov, govoreći, Uistinu, ti nemaš moči. Koji
također uzme me za ruku i povuče me od njega, i odmah zmaj nesta. I gle njegova
ruka je bila puna slatkog mirisa kao balzam ili neki drugi miris.Ksantipe reče
njoj, Uistinu mora da si uvelike uznemirena, moja sestro Poliksena, ali Bog ima
te draga, videći da on je pokazao ti strane i čudesne stvari. Stoga ustani brzo
ujutro i primi sveto krštenje, i pitaj u krštenju da budeš izbavljena od zamki
zmaja.
23. Ksantipe, rekavši ovo Polikseni, i učinivši krst od
drveta, ode ka Pavlu, ali Poliksena osta sama u spavačoj sobi, njena sluškinja
je otišla sa Ksantipe. I oko sredine noći, neki čovjek, močan u bogatstvu i
pomoći, našavši vrata otvorena i koristeći čarobno umeće, uđe unutar, želeći da
odvede Poliksenu. Ona otkrivši ovo pobježe u mlin, ali čarobnjaci vođeni
demonima nađoše je. I ona, ne našavši vrata da izbegne, reče, Jao da sam
predata onom uništitelju, jer ona je čula da je on bio neprijatelj njenog
prosca, i on učini ovo da napadne i oslabi ga, bijuči čovjek koji je bio
pljačkaš i veoma okrutan. Stoga uhvativši je oni iziđoše iz grada, vodeći je do
mora. Ona je gledala okolo putem , ali nije bilo nikoga da je izbavi, i
tugujući ona reče, Jao, moja sestro Ksantipe, ti si poslala sedam stotina
komada zlatnika u Rim i kupila knjige, da kroz njih možeš prorokovati sa mnom,
jer ovo veče čitaš, ja pogledah na moju desnu ruku i gle, ali tamo nije bilo
nikoga ko me zna, bijeg je nestao od mene i nema nikoga ko traži moju dušu.
24. Dok je ona govorila ove stvari, oni koji su je vukli
hodali su žurno, i dolazeći do obale oni unajmiše brod i putovaše u Babilon,
jer onaj koji ju je nosio imao je brata tamo, vladara kraja. Ali vetar puhnu
nasuprot njih, tako da nisu mogli ići zarad njega, i dok su veslali na moru,
gle veliki apostol Gospodnji, Petar, je plovio mimo broda, bijući požuren u snu
da ide u Rim, jer kada Pavle je otišao u Španiju tamo on je ušao u Rim i neki
prevarant i čarobnjak, Simon po imenu, i razbio je crkvu koju Pavle je utvrdio.
I kako je putovao on je čuo glas sa nebesa koji mu govori, Petre, sutra će te
sresti brod koji ide iz Španije, ustani stoga, i moli za duše koje su u nevolji
u njemu. I ubrzo kako je Petar video brod, sječajući se sna, on reče, O Isuse,
koji imaš brigu za onima u nevolji, koga iskušenja onih u stranoj zemlji vode
do sažaljenja, koga plač onih u zarobljeništvu je učinio da dođe na zemlju,
koji nam daješ svima šta god želimo, i nikad se ne okrečeš od naših molbi,
pokaži sada također sažaljenje i pomoć duši koja je u tom brodu, jer ti, O Gospodine,
sažalijevaš u svo vreme one u bolu. Demon tad, videći njegovu molitvu, reče
čarobnjaku, Izbegavaj smer toga broda, jer ako se sretnemo sa njim, ne možemo
se kretati.
25. Ali ljubljeni Bog je vodio brigu o Polikseni, brod je
stigao u Grčku, blaženi Filip bijući tamo, i došavši do obale po viziji, i tamo
pratilo ga je veliko mnoštvi onih koji su bili učeni od njega. I eto brod u
kojem je bila Poliksena se pojavi, krajnje razbacan. I blaženi Filip reče,
Pogledajte brod zbog koga vi smo došli ovde, u kojemu je duša u nevolji. Kad je
brod stigao i svi se iskrcali na suhu zemlju, oni su ležali kao polumrtvi, jer
su bili uveliko bacani u moru. Ali apostol Filip naredi Polikseni da se podigne
i dođe do mesta gde je on boravio, i da ostali budu paženi. Ali onaj koji je
vodio Poliksenu, oporavljajući se od pometnje mora, je želio da ju uzme ponovo,
jer Filip, povjerivši Poliksenu jednomu od onih koji su bili učeni od njega,
ode svojim putem radujući se. Ali onaj koji joj je rekao, Ona je povjerena meni
od svetoga čovjeka, i ja ne mogu je dati tebi. On, štaviše, ne obazirući se na
njega i našavši tamo svoga rođaka, velikaša, pripremi se za rat, sakupljajući
osam tisuća ljudi. Poliksena, znajući ovo, izađe po noći i ode, ali onaj koji
je bio zadužen za Poliksenu reče, Uzimajući tuniku Filipa, ići ću sam da ga
sretnem, ali kako je on rekao ovo bilo mu je objavljeno da devojka nije tamo.
Tada, on, ostavljajući sve misli o ratu, otrča u spavaću sobu, i ne našavši
devojku baci se na zemlju, govoreći, Jao meni, jadan sam, da sam postao
neprijatelj Filipa. Šta da odgovorim mu, kada on upita za devojku od mene?
Njegove sluge dođoše i rekoše mu, Ustani, naš gospodaru, sa zemlje, jer snage
su opkolile tvoju kuću, i devojka se ne može naći. On reče, Ostavi me ovako da
umrem zbog nje. Možda, čak ovako, Filip sluga Hrista bude potpuno zadovoljan,
budući da sam ja prezirao njegovu zapovest. Tada sluge, da on ga ne sluša,
naumi da pobegne od neprijatelja, ali nakon malo, bijući potaknut predviđanjem
Božjim, oni rekoše, Nije pravo za našega gospodara da umre. Dođite, idemo da ga
sretnemo, dižući znak krsta. Tad dižući dragi krst oni odoše, oko trideset
ljudi, na neprijatelja, i ubiše pet tisuća, a ostali pobegoše. I oni vratiše se
pobedom svome gospodaru, slaveći Boga i govoreći, Koji Bog je tako velik kao
naš Bog, koji nije dopustio svome slugi da bude ubijen od zloga. I dolazeći
njihovom gospodaru, još tugujući, oni mu rekoše, Ustani, gospodaru, i ne plači,
jer ne priliči da bude kako želimo, već kako Gospodar želi.
26. Poliksena, međutim, izlazeći iz grada, i ne znajući
kojim putem da ide, nađe se u pustim mestima brda, i sjedeći reče ovako u
suzama, Jao meni, izbačenoj i zarobljenoj, da ne mogu naći čak ni divlje zvjeri
brlog da se odmorim. Jao meni, ostavljenoj samoj, da čak ni Had, kojem nitko ne
izmiće, me je uzeo. Jao meni, koja u jedno vreme se nisam pokazivala ni svojim
slugama, a sad se izlažem demonima. Jao meni, da sam sada znana svima koje sam
prezirala da me vide. Jao meni koja sam ranije bila posvećena idolima, za ovo
sad čak milost Božja prešla me mirno. Komu, onda, da zovem da mi pomogne Bog
Pavlov koga sam stalno vređala.Ali tko će mi pomoći sad. Nitko ne vidi ni gleda
ni čuje moje vapaje. Uistinu ja molim onoga koji vidi sakrivene stvari, jer tko
je više sažaljiv nego onaj koji uvek gleda na potlačenog. Ali jer moja usta su nečista i uprljana, ne
usuđujem se tražiti pomoć od Njega. Je li da sam kao divlja zver da ne znam šta
je zarobljeništvo. Da li da budem potopljena u more, možda primivši sveto
krštenje otišla bih gde nitko nije zarobljen. Šta da onda radim, jer smrt
odgađa, i noć je došla, i nema pomoći nigde. Rekavši ovako, ona usta i poče da
hoda napred, i prolazeći kroz mali prolaz ona pade u šumu veoma gustu i veliku,
i našavši tamo šupljinu u drvetu, koje je bilo leglo lavice, ona sjede tamo,
jer lavica je otišla za hranom. I sjedeći dole ona reče, O jadno rađanje, O
tužni času u kojem ja, nesretna, dođoh u ovaj svijet, O majko koja me je
rodila, zašto, videći moje nevolje i lutanja, si me nazvala Poliksena? Je li
iko drugi pao u ovakva iskušenja i nesreće? Uistinu, moja sestra Ksantipe, jesi
li čitala za me, nesretnu, govoreći, Ja sam ptretrpio nevolju i bio sam krajnje
poklonjen dole Psalam 386. Ove riječi ti izgovori sa tugom, dok ja ležim na
krevetu, ne misleći uopšte o mojoj tugi. Zarad ovoga ja sam sad došla u dubinu
zala, i prošla noć u pustinji kao divlja zver. Ali zvijeri žive sa drugima
njihove vrste, dok sam ja ostavljena sama, ne bijući jedne vrste sa ljudima.
27 I dok je ona govorila ove riječi, i više od ovog, jutro
je osvanulo, i lavica dođe iz svoga lova. Poliksena, videći divlju zver,
zadrhta i reče, Po Bogu Pavla, O divlja zveri, bojeći se moljenja, ode odmah, i
stajući izdaleka gledala je u nju. I ona reče, Evo, zver me je poslušala, Ja ću
također otići iz njena stana. I odmah ona poče da putuje prema istoku, i zver
ode pred njom dok nije izašla iz šume. Tad Poliksena reče, Šta ću ti dati
zauzvrat, O zveri. Bog Pavlov će ti uzvratiti tvoju ljubaznost, i divlja zver,
čuvši njenu molitvu, odmah se vrati na njeno mesto. Tad ona, silazeći, nađe
javan put, stajući na njemu zaplaka, ne znajući gde da ide, i iako su mnogi
prošli, ona se nije okrenula nijednom od njih, već reče, Možda Bog Pavlov će me
se sjetiti, i tko god bude imao sažaljenja na mene, njemu ću ići.
28. I kako je ona rekla ovo, Andrej, apostol Gospodnji,
također dođe putujući u to mesto, i kako se on primakao Polikseni on osjeti u
svome srcu neku ugodu kako se podiže u njemu. Stajući, stoga, da moli, i
sklopivši svoje ruke u obliku križa, on reče, Gospode Isuse Hriste, sudioniče
svetla i poznavatelju skrivenih stvari, od koga ništa na zemlji nije sakriveno,
učini mi milost, i učini mi jasnom ovu ugodu srca, i smiri moje misli, ti koji
činiš mir uvijek sa onima koji vole mir. Tad Poliksena otrča njemu, i Andrej,
apostol Gospodnji, reče joj, Ne prilazi mi, kćeri, već reci mi ko si i odakle
si. Poliksena reče, Moj gospodaru, Ja sam stranac ovdje, ali vidim tvoje lice
je milostivo, i tvoje riječi su kao riječi Pavla, predpostavljam da si od istoga
Boga. Andrej je razumio da ona govori o apostolu Pavlu, i reče joj, A odakle ti
znaš za Pavla? Ona reče, Iz moje zemlje, jer ja ostavila sam ga u Španiji.
Andrej joj reče, A kako se dogodilo da si ti ovde, zemlja je prilično udaljena.
Ona reče, Jer je tako određeno za mene, i dogodilo se, ali ja molim te i padam
na tvoje noge, krsti me, kako Pavle krsti, krštenjem života, tako da čak ja,
ponizna, budem znana od našega Gospoda, jer ljubazan Bog, videći moja iskušenja
i nevolje, poslao te da me sažaljevaš. Andrej, veliki apostol Gospodnji, reče
joj, Idemo, kćeri, gde je voda.
29. I kad su prešli kraći put, oni dođoše do izvora čistog.
I kako je blaženi Andrej stajao da moli postrani bunara, evo neka devojka zvana
Rebeka, od plemena Izraela, dovedena kao zarobljenik u tu zemlju, dođe da uzme
vode na bunaru, i videći blaženoga Andreja, ona ga pozna po njegovoj pojavi.
Jer Rebeka reče, Ovo je pojava Proroka, a ovo je jedan od apostola. I
poklonivši se njemu ona reče, Imaj milosti na mene, slugo istinitoga Boga, koja
sam zarobljena i prodana treći put, koja sam jednom počastvovana od proroka,
koja sam sad uvrijeđena od idolopoklonika, i podsjeti me, ponizni, ti koji si
poslan da opozoveš mnoge grešnike. Andrej, apostol Hrista, reče, Bog će se
pobrinuti za tebe također, kćeri, kao za ovoga stranca. Stoga, primi sad
krštenje, i budi kao jedna, hvaleći Boga uvijek.
30. Potom apostol je stajao moleći, i gle, lavica dođe
trčući, i stade gledati u njega. A Andrej apostol Gospodnji reče, Šta ova zver
želi? Lavica otvarajući njena usta progovori muškim glasom, Andrej, apostol
Hristov, molitva njena, koja stoji uz tvoju desnu ruku, me je obuzela. Stoga
potvrdi i uputi i savetuj ih u pravoj i istinitoj veri Hrista, jer oni uveliko
žele ime Gospodnje. I , gle, čudesna pojava Boga, da čak nerazumna i neukrotiva
zvijer je izlila svoju milost. Blaženi Andrej plačući reče, Šta da kažem ili
govorim u pogledu tvoje milosti, O Bože, da ovako ti uopšte ideš ka niskomu, da
vodiš brigu o onima u neznanju, bijući bez oholosti i pun milosti. I završivši
molitvu on Otac, Sin i Sveti Duh. Tad lavica odmah krenu na planinu, i Apostol
Andrej reče devojkama, Budite revnosne, kćeri, da budete dobroga glasa pred
Bogom živom vodom u stranoj zemlji, i ne odvajajte se jedno od drugog, i Bog,
koji je uvijek prisutan ka onima koji ga zovu, drži vas u svetosti, odvodeći od
vas Zloga. I molite i za mene. Poliksena reče, Mi čemo te slijediti gde god da
ideš. Apostol Andrej reče, Ovo nije znano meni od Gospoda, kćeri, stoga ostajte
u miru, nadajući se u Gospoda, i on će sačuvati vas do kraja.
31. I Andrej ode svojim putem radujući se i veličajući Boga.
Tad reče Poliksena, Gde da idemo, sesrta Rebeka reče, Hajde da odemo gde god
želiš, da moja gospođa ne pošalje i odvoji nas. Poliksena reče, Dođi, hajde da
se odvojimo u planinu ka lavici. Rebeka reče, uistinu je bolje za nas da živimo
sa divljim zverima i stradamo od gladi neko da budemo tjerani od Grka i
idolopoklonika da padnemo u nećistoću braka. Tako one počeše putovanje, i gle,
po proviđenju Božjem, oni sretoše čovjeka koji vozi magarce, koji videći ih
reče, Vi niste iz ove zemlje, i kako
vidim, vi ne nosite njenu odeću. Zapovjedite stoga vašemu slugi da jede kruh i
primi jedan dio srebra da biste se vi sjetili vašega sluge kada kupujete hleb.
I on požuri i skide vreće sa svojih magaraca i raširi ih na zemlji, i učini
devojke da sjede na njima i reče im, Videći da vino koje vaš sluga nosi je
sakupljeno od Grka, recite mi koje ste vere, tako da ga možemo kušati.
Poliksena reče, Mi brate ne kušamo vina, i mi smo od Boga Pavlovog. Vodić
magaraca reče: Je li taj Bog na zemlji? Poliksena mu reče, Bog je svugdje, i na
nebu i na zemlji. Vodić magaraca, bijući željan da nauči, reče, Da li taj Pavle
tad ima istoga Boga koji je propovedan od Filipa? Poliksena, vidjevši da je on
kršćan, reče, Da, brate, to je Bog svega, koga Pavao i Filip propovijedaju.
32. Gonić magaraca čuvši ovo plakao je neprestano, i
Poliksena reče, Je li onda proviđenje Božje obuzelo te, da plačeš ovako? Gonić
magaraca reče, Ako ste znatiželjni zašto plačem, čujte istinu, jer ne treba
mrmljati da se kaže istina o Kristu. Ja sam bio učenik Filipa, apostola
Kristovog, i videći kako sve njegove misli su prema siromašnima, ja uzeh sve
što sam imao i prodah. I uzevši novac, ja kupih kruha i vina, i podelih ga
gradovima onima kojima je bilo potrebno, kad sam stoga učinio ovo za neko vreme
u bližnjem gradu, neka sakata osoba je plakala, govoreći (iako nije sama
govorila, već Satana kroz njegova usta), Ja ne želim ništa, Ja ne uzimam ništa
od tebe, jer ti si Hrišćan. Tada ceo grad usta protiv mene i tražiše da me
uzmu, ali neki otrčaše nednim putem a neki drugim, dok sam ja išao usred njih i
nitko me nije video. I izlazeći iz grada ja dadoh hvalu i slavu Bogu da sam
ovako bio nagrađen, i ja molih mome Bogu da sretnem nekoga ko zna njegovo sveto
ime, tako da rekavši ove stvari nađem olakšanje. Jer ljudi ove zemlje neće da
čuju sve u pogledu Hrista, već puni bezakonja i ispunjeni sa zlobom. Ja
ohrabrujem vas stoga, uzmite novac od mene, i ako vam izgleda dobro, odmorite
se na mojim magarcima. Poliksena reče, Da ostvariš milost od Boga, brate. Ali
ako primiš punu nagradu, spasi nas do mora, tako da ako Bog želi mi odplovimo
za Španiju.
33 Gonić magaraca, kao zapovijeđeno glasom Božijim, rado je
primio devojke, ode svojim putem radujući se u Gospodu. I on reče Polikseni,
Izmjeni svoj izgled i muškarca, da zbog tvoje lepote neko te ne uzme od mene. I
dolazeći u boravište, oni stadoše tamo, i sutra oni odoše napred pazeći na put.
I evo tamo prođe izvesni upravitelj koji je putovao u Grčku, koji videći
devojke naredi Polikseni da bude vožena u njegovim kolima. Potom je gonić
magaraca slijedio, plačući i govoreći, Upravitelj ne čini nasilja nikome. Zašto
činiš ovo. Tad oni istukoše ga i odvedoše.
34. I on idući svojim putem je tugovao, govoreći, Jao meni,
jadnome i lošome. Jao meni koji sam mislio učiniti dobro, ali sada sam doveo
nevolju. Jao meni da moja nevolja i moje trčanje je neprihvatljivo. Želio bih
da sam umro pre jučer, da se nisam sreo sa ovim devojkama uopšte. Ali zašto me
mučiš, O jadna dušo. Hajdemo ka Filipu apostolu Božjem, Ako nema oproštenja u
meni, bolje je za mene da izaberem smrt u bilo kom obliku nego da živim sa
takvim zlom i gorkom savješću. I tako on ode i nađe Filipa apostola Kristova, i
reče mu, O učeniće i propovjedniče Hristov, tako i tako se dogodilo meni i
snašlo me. Ima li moja duša spasenje? Filip apostol Hristov reče, Ne budite
potrešeni u pogledu ovoga, moj sine, nemoguće je za njih da budu obezčašćeni,
videći da nitko nikad ne prevazilazi Boga, jer ova ista Poliksena kada je prvo
došla iz mora, ja povjerih nekom bratu, koji je također veoma uznemiren zarad
njena bijega tajno iz njegove kuće. Njega sam također ja nagovarao da ne
tuguje, jer kroz njena iskušenja i lutanja mnogi će spoznati Boga.
35. Upravitelj je vodio Poliksenu u grad gde je bio, i
naredio da bude zatvorena. I jedan od vojnika uhvati Rebeku, ali devojka
potajno pobeže u kuću stare žene, koja primivši devojku ljubazno i ophodila se
prema njoj dobro. I sjedeći sole ona je plakala, govoreći, Jao, moja sestro
Poliksena, Ja jadna nisam mislila da nitko je potlačen kao ja, ali sad sam
uvjerena i znam da sve moje nedaće i iskušenja nisu uporediva sa jednim danom
tvojih. I najtužnije od svega, evo ja sam razdvojena od tebe i opet sam
zarobljena, ali potraži me čak u budućem svijetu, moja sestro Poliksena.
Starica reče joj, Šta boli te kćeri, da plačeš tako gorko? Rebeka reče, Dopusti
mi, majko, da budem smetena i da tugujem mnogo i neizlečivom boli moga srca.
Starica uveliko sažalijevajući je plaka veoma, jer devojka joj je rekla sve šta
se dogodilo njoj, i kako kroz Poliksenu ona je uzverovala u Hrista. Tako
također Poliksena, zatvorena u sobi, reče, Jao meni, jadnoj, jao meni jadnoj,
sada znam jasno kako đavo mrzi devičanstvo, ali O Gospode Isu Krste, Bože
svega, budući da se ne usuđujem moliti te, ja ti donosim molitve tvoga svetoga
propovjednika Pavla, da ne dopustiš moje devičanstvo da bude uništeno od ikoga.
36. I dok je ona još molila, nadzornici dođoše da je vode do
kreveta upravitelja. Ali Poliksena reče njima, Bračo, ne žurite na ničije
uništenje, jer ovo vrijeme će brzo proči, a oni koji rade zajedno sa
uništiteljima će propasti sa njima. Radije pomozite strance, da ne budete
nađeni kao stranci anđelima Božjim. Ljudi, posreamivši se ovih riječi, odoše do
upravitelja i rekoše, Devojka od straha je uhvaćena u jaku groznicu. A
upravitelj reče, Ostavite je. I gle, sin upravitelja dođe do Poliksene po noći,
i ona videći ga se uplašila, ali mladić joj reče, Ne boj se, devojko. Ja ne
tražim da budem venčan sa tobom kao mladoženja uništenja, jer ja znam iz tvoje
molitve da si ti mlada Boga nebeskog. Ja znam ovaj Bog koji nikad nije
prevladan od ikoga, jer neki čovjek slavan ranije u Antiohiji je propovedao
ovoga Boga, i neka devojka, čije ime je Tekla, verujući mu slijedila ga, i
naiđe na opasnost zarad njene lepote, za koju sam čuo da je ona osuđena na
divlje zveri. Ja stoga stalno gledajući u čovjeka, i on gledajući me reče mi,
Bog te čuvao, moj sine. Od toga vremena stoga milošću Hrista ja nisam otišao
žrtvovati idolima, već ponekad glumeći bolest i nekad radeći neki posao, moj
otac bi mi rekao, Jer ti nemaš želje da žrtvuješ bogovima, stoga niti si zdrav,
niti vredan bogova. Ali ja sam se radovao, čuvši da nisam vredan žrtvovanja
idolima, i milošću Božjom, jesi li došla ovde kao proviđenje meni. Poliksena
reče, A koje je ime tog čovjeka? Mladić reče, Pavao je njegovo ime. Poliksena
reče, On je u mome gradu. Mladić reče, Dođi onda, devojko, preobuci se u mene,
i idi dole do obale i čekaj me tamo, ja kad uzmem novac doći ću brzo.
37. I jedan od sluga slušajući ih reče sve ovo upravitelju,
koji bijući ispunjen sa velikom ljutnjom zapovedi im da budu bačeni divljim
zverima. I kada su oni bili bačeni u arenu, bijesna lavica je bila puštena na
njih, koja je potrčala i zagrlila noge Poliksene, i lizala tabane njenih nogu.
Tad upravitelj i ceo grad, videći ovaj strašan i čudesan prizor, dadoše hvalu i
slavu milostivomu Bogu, govoreći, Uistinu ti si, i ona, koja se zove Poliksena,
jedan je Bog,jer bogovi neznabožaca su djela ljudskih ruku, koji ne mogu da
spasu ili pomognu ikome. Neka propadnu sad, i oni i njihovi izrađivaći. I
upravitelj odmah uzimajući njegova sina i Poliksenu u palaču, čuo je od njih po
redu vjeru i religiju u Hrista bez izuzetka, i on i ceo grad je verovao, i tamo
je bila velika radost i davanje slave Bogu. I Poliksena reče upravitelju,
Budite dobre volje, moj gospodaru, jer čovjek Božji će brzo doći, koji će
savršeno učiti, ohrabriti, uputiti, i osvjetliti vas u znanju Hrista. Ona
međutim pripremala se u žurbi da ode u Španiju.
38. A što se tiče mene, Onesimusa, koji sam putovao u
Španiju ka Pavlu, Ja sam primio od Gospoda otkrivenje koje mi govori, Onesime,
brod u kojem si će pristati u delovima Grčke, i naći češ na obali luke dve
devojke i jednoga mladića. Pomozi im i odvedi ih Pavlu. Kada smo mi stigli ovo
mesto prema zapovesti Gospoda, mi nađosmo devojke zajedno sa mladićem su
tražile brod. Kada devojke su nas videle, one su znale da smo mi nada Hrista, i
Poliksena trčeći ka nama reče, Uistinu čovjek Božiji ne može biti prikriven,
jer milost i nežnost njegove pojave čini ga objavom. I kada smo mi tražili da
otplovimo dalje, more je bilo nemirno proviđenjem Božjim. I tamo je bio sa nama
učenik Pavlov, po imenu Lucije, učen u riječi da uči grad. Stoga mi smo ostali
sedam dana, i Bog je otvorio u tome mestu velika vrata vjere, i dvadeset
hiljada je verovalo, i tamo je bila velika radost u celome gradu. I kada je
vreme bilo dobro za nas da plovimo upravitelj je opet sprečavao nas, i mi
ostasmo sledećih sedam dana, dokle svi su verovali i radovali se u Gospodu.
39. Tako sad po proviđenju Hrista, upravitelj posla nas
dalje sa namirnicama za putovanje, šaljući također svoga sina sa nama. I kada
smo putovali dvadeset dana, Poliksena je bila veoma iscrpljena, i mi dođosmo do
izvesnog ostrva radi odmora. I gle neki bijesni i kruti ljudi, dolazeći k nama
i videći Poliksenu, pripremiše se za bitku, ali po milosti Hrista naši ljudi su
branili Poliksenu i pobijedili ih, iako stranci su bili brojniji i jači.
Poliksena stoga bojeći se opet da bude zarobljena baci sebe u more, ali
kormilar je izvadi, ne pretrpjevši štete. Tada smo mi ukrcali se u brod i
pobjegli, jer mesta su bila gruba i šumovita, i mi smo se bojali ostati, i u
dvanaest dana mi stigosmo u Španiju, po milosti Boga.
40 I Pavao videći nas radovao se veoma, i reče, Dobrodošli
vi koji ste bili u nevolji. I Poliksena, držeći se za njegove noge, reče,
Moguće je da ova nevolja je došla na mene jer sam hulila protiv tebe, ali sada
ja molim da ne budem ponovo predana takvim nevoljama i nesreći. I Pavle reče,
plačući, Tako moramo biti u nevoljama, moja kćeri, da bismo znali našeg
branitelja, Isa Krsta.
41 I dok smo mi davali pisma braće Pavlu, jedan otrča i reče
Ksantipe o dolasku Poliksene. I ona požuri i dođe k nama, i videći Poliksenu,
je bila obuzeta neizrecivom radošću i pade na zemlju, ali Poliksena grleći je i
milujući je za dugo vremena vrati je u život. Tad Ksantipe reče joj, Ja, moja
istinska sestro Poliksena, nisam izlazila uopšte četrdeset dana, moleći za tebe
voljenome Bogu, da tvoje devičanstvo ne bude oduzeto. A Pavle, propovjednik
Božji, reče mi, Njeno devičanstvo neće biti oduzeto, i ona će doći brzo. A
Probus mi reče, bilo je suđeno njoj od Boga da bude ovako iskušana. Vidite li
kako mnogim naumima Bog spasava mnoge. Ali sad, moja voljena sestro,
neočekivano videći tvoje lice, sada ću voljno umreti.
42. Tad onaj koji ju je vodio dalje dođe opet i tražioje
Poliksenu, ali veliki Pavao nagovorio ga je da odustane od nje, i on je također
verovao i Pavle, i također prosilac Poliksene je verovao, i tamo je bila velika
radost i celom gradu Španije zarad povratka Poliksene. Od toga vremena unapred
ona nije ostavljala uopšte blaženoga Pavla u njenom strahu iskušenja. Ove
stvari bijući ovakve, svi su se radovali u Gospodinu, veličajući Oca, Sina i
Svetoga Duha, jednoga Boga, komu je slava i sila, sada i uvek i u veke vekova.
Amen.
Izvor
Ante-Nicene Fathers, Vol. 9. , https://www.newadvent.org/fathers/1008.htm
