Friday, March 19, 2021

Djela Filipa (druga verzija)

 

Djela Filipa (druga verzija)

 

Putovanja Filipa Apostola, Od Dela Petnaestih do kraja, između njih Mučeništvo

 

Oko vremena kada je Car Trajan primio upravljanje Rimljanima, nakon Simonovog sina Klope, koji je bio biskup u Jerusalemu, on je pretrpio mučeništvo u osmoj godini njegove vladavine, bijući drugi biskup crkve tamo nakon Jakova koji je nosio ime brata Gospodnjeg, Filip apostol, idući kroz gradove i oblasti Lidije i Azije, prepovijedao je svukuda Enanđelje Kristovo.

I došavši do grada Ofiorima, koji je zvan Hierapolis Azije, on je bio zabavljen od nekog vernika, Stahis po imenu. I tamo je bio sa njim također Vartolomej, jedan od sedamdeset učenika Gospodnjih, i njegova sestra Mariam, i njegovi učenici koji su ga slijedili. Svi ljudi grada stoga, ostavivši njihov posao, otrčaše do kuće Stahisa, čuvši o delima koja je Filip učinio. I mnogi ljudi i žene sakupili su se u kući Stahisa, Filip zajedno sa Bartolomejom učio ih je stvarima od Isusa.

A Filipova sestra Mariam, sjedeći na ulazu kuće Stahisa, obratila se onima koji dolaze, nagovarajući ih da slušaju apostole, govoreći im: Naša bračo, i sinovi moga Oca u nebesima, vi ste neizmerno bogati, i suština grada gornjeg, i užitak boravišta koji Bog je pripremio za one koji vole Njega. Zgazi pod neoge zamke neprijatelja, iskrivljenu zmiju. Jer put njen je iskrivljen, budući on je sin zloga, otrov poročnosti je u njemu, i njegov otac je đavo, uzrokovač smrti, a njegova majka pokvarenost, bijes u njenim očima i uništenje u njenim ustima, i njegov put je Pakao. Zato beži od njega koji nema čvrstine, bezoblični koji nema oblika u svemu stvaranju, bilo na nebu ili u zemlji, bilo u letečim stvorenjima ili zvjerima. Jer sve je uzeto od njegova oblika, jer između životinja na zemlji i ptica nebeskih je znanje o njemu, da zmija ide putem svoga stomaka i svojih grudi, i Pakao je njegovo boravište, i on ide u tamu, budući da on ima pouzdanje u ništa. Pobjegni stoga od njega, da njegov otrov ne bude posut u tvoja usta. Ali budi radije verujući, svet, dobrih dela, bez prevare. Otkloni od sebe zao stajalište, to je, zle želje kroz koje zmija, zao zmaj, princ zla, je učinio pašu uništenja i smrti za dušu, jer sva želja zloga proizilazi iz njega. I to je korijen bezakonja, održavanje zla, smrt duše, želja neprijatelja je naoružana protiv vjernika, i dolazi od tame, i hoda u tami, uzimajući u ruke da ratuje sa onima koji su u svjetlu. Jer ovo je početak pohote. Zbog čega ti koji želiš da dođeš do nas, i radije da Bog da dođe kroz nas ka tebi kao otac ka svojoj deci, želeći imati milost nad vama, i izbaviti vas od zle zamke neprijatelja, pobjegni od zlih požuda neprijatelja, i odbaci ih skroz iz misli, mrzeći otvoreno oca zala, i voleći Isusa, koji je svetlo, i život, i istina, i Spasitelj svih koji žele Njega. Pobjegavši, stoga, ka Njemu, uzmi Njega u ljubavi, da On izvede te iz rupe zloga, i očistivši te, postavi te nedužna, živeći u istini, u prisustvu Njegova Oca.

I sve ove stvari Filip reče mnoštvu koje dođe zajedno da se poklone kao u stara vremena zmijama i guji, od kojih oni postaviše likove i obožavahu ih. Radi toga su također zvali Hierapolis Ofiorimom. I ove stvari su rečene od Filipa, Bartolomeja i Mariam i njegovih učenika, i Stahis je bio sa njim, i svi ljudi su slušali, i veliko mnoštvo njih je bežalo od neprijatelja i vratilo se Isusu, i behu dodati Filipu i onima oko njega. I verni behu još više utvrđeni u ljubavi Hristovoj.

I Nikanora, žena prokonzul, ležeći na krevetu pod raznim bolestima, naročito očiju, čuvđši o Apostolu Filipu i njegovom učenju, verova u Gospoda. Jer ona je čak ranije čula o Njemu, i pozvavđši Njegovo ime, ona je bila osobođena od nevolja koje su je mučile. I ustajući, ona izađe iz kuće kroz bočna vrata, nošena od sopstvenih robova u srebrnim nosilima, i ode u kuću Stahisa, gde su apostoli bili.

I kad ona dođe pred vrata kuće, Mariam, sestra Filipa apostola, videći je, govori k njoj na hebrejskom jeziku pred Filipom i Bartolomejom, i celo mnošto onih koji su verovali, govoraše: Alemakan, ikasame, marmare, nahaman, mastranan, ahaman; to je, Kćeri očeva, ti si moja gospođa, data si kao zalog zmiji, ali Isus naš otkupitelj je došao da izbavi te kroz nas, da razbije tvoje okove, da ih preseće, i da ukloni ih od tvoga korena, jer ti si moja sestra, jedna majka rodila nas je blizance.  Vi ste napustili svoga oca, napustili ste put koji vas vodi u mesto stanovanja vaše majke, bijući u grehu, ostavili ste hram prevare, i trenutne slave, i došli ste k nama, bježeći od neprijatelja, jer on je mesto stanovanja smrti. Evo, sada tvoj otkupitelj je došao da te izbavi; Krist Sin pravednosti je nada tobom ustao, da te osvetli. Malahija 4:2

I kad Nikanora, stojeći pred vratima, je čula te stvari, ona se ohrabri pred svima, plačući, i reče: Ja sam židovka, i kćer hebrejska, govori sa mnom na jeziku mojih otaca. Jer, čuvši propovedanje mojih otaca, ja bih odmah izlečena od bolesti i nevolja koje su me obuhvatale. Ja stoga utjeknuh se dobroti Boga koji je uzrokovao da ste iskvareni u ovom gradu, zarad Njegova istinitog kamena koji je držan u časti, u smislu da kroz vas mi primimo znanje o Njemu, i živimo sa vama, verujući u Njega.

Nikanora rekavši tako, Apostolu Filipu, sa Bartolomejom i Mariamom i onima sa njima, molila je za nju Bogu, govoreći: Ti koji dovodiš mrtvo u život, Kriste Isuse Gospodine, koji si oslobodio nas kroz krštenje od ropstva smrti, Rimljanima 6:3-4 potpuno oslobodi i ovu ženu od greha, neprijatelja, učini ju živom u Tvom životu, i usavrši je u Tvome savršenstvu, kako bi ona se našla u zemlji njenih otaca u slobodi, imajući udeo u Tvojoj dobroti, O Gospode Isuse.

I svi rekavši amen sa Apostolom Filipom, gle odjednom, dođe tiran (nasilnik), muž od Nikanore, bijesan kao divlji konj, i dohvativši odeću svoje žene, on povika, govoreći: O Nikanora, nisam li te ostavio u krevetu? Kako si imala toliku snagu da dođeš ovim vračarima? I kako si izlečena od upale svojih očiju? Sad ukoliko mi ne kažeš tko je tvoj ljekar, i koje mu je ime, Ja ću te kazniti sa raznim kaznama, i neću imati samilosti na tebe. A ona odgovori rekavši mu: O tirane, odbaci tu tiraniju, zaboravi svoju zloću, napusti ovaj život koji traje samo za doba, pobjegni od okrutnosti tvoga nedorečnog ponašanja, pobegni od zloga zmaja i njegovih požuda, odbaci od sebe djela i strijelu čovjeko-ubice zmije; odrekni se odvratnih i zlih žrtvi idolima, koji su uzgoj neprijatelja, ograda tame, učini za sebe život časnim i čistim, da bijući u svetosti mogneš znati moga Ljekara, i dobiti Njegovo ime. Ako ukoliko ti želiš me pored sebe, pripravi se da živiš časno i u uzdržanju, i u strahu od istinitoga Boga, i ja ću živjeti sa tobom ceo moj život, samo očisti sebe od idola, i od njihove sve prljavštine.

I kad tiran njen muž je čuo ove riječi od nje, on uhvati je za kosu, i vukao je, udarajući je, i govoreći: Bilo bi lijepo za tebe da budeš posječena mačem, ili da vidiš sebe dalje od mene kako činiš preljub sa ovim stranim vračarima, jer ja vidim da si ti pala u ludilo od ovim prevaranata. Ti prva od njih, stoga, ja ću posjeći, i potom ne štedeći ih, preseći ću njihove tetive, i staviti ih najokrutnijoj smrti- I vrativši se, on reče onima oko njega: Izvedite mi te varalice čarobnjake. I javni krvnici otrčaše u kuću Stahisa, i uzeše Apostola Filipa, i Bartolomeja i Mariam, vukuči ih zajedno, vodeći ih gde je upravitelj bio. I najverniji Stahis je pratio, i svi verni.

I prokonzul videći ih, zaškripa zubima i reče: Mučite ove prevarante koji su zaveli mnoge žene, i mladiće i devojke, govoreći da su poklonici Boga, ali su u odvratnosti. I on naredi bičeve od sirove kože da se donesu, i Filip i Vartolomej i Mariam da budu tučeni, i potom nakon što su bili bičevani, on naredi da im noge budu vezane, i da budu vučeni ulicama grada do vrata njihova hrama. I velika masa se sakupi, tako da je teško ko ostajao kući, i oni se svi čudiše na njihovom strpljenju, dok su nasilno i teško vučeni uzduž.

A prokonzul, mučivši Apostola Filipa i svece koji su bili sa njim, naredi im da budu dovedeni, i osigura hram idola zmije sa njegovim sveštenicima, dokle on ne odluči kojom smrću će uništiti svakog od njih. I mnogi od mnoštva verovaše u milost Hristovu, i behu dodati Apostolu Filipu, i onima sa njim, odrekavši se idola guje , i behu utvrđeni u veri, bijući uveličani izdržljivošću svetaca, i svi zajedno sa njihovim glasom veličaše Boga, govorivši amen.

I kad su oni bili zatvoreni u hram guje – i Filip Apostol, i Vartolomej i Mariam – sveštenici zmije se sakupiše u istomu mestu, i veliko mnoštvo, oko sedam hiljada ljudi, i otrčavši do prokonzula, oni plakaše, govoreći: Osveti nas stranaca, i čarobnjaka, i pokvarenjaka i zavodnika ljudi. Jer otkako su došli među nas, naš grad je ispunjen svakim zlim delom, i oni su također ubili zmije, sinove naših božanstava, i zatvorili su hram, i oltar je opusteo, a mi nismo našli vino koje je bilo doneseno kako bi zmija popivši ga, otišla da spava. Ali ako želiš da znaš da oni su uistinu čarobnjaci, pogledaj i vidi kako oni žele da nas začaraju, govoreći, Živi u časnosti i pobožnosti, nakon verovanja u Boga, i kako također su oni došli u grad, i kako ih zmajevi nisu udarili slepilom, ili ubili ih, i kako također nisu popili njihovu krv, već čak oni koji drže naš grad od svakoga stranca su izbačeni od ovih ljudi.

A prokonzul čuvši ove stvari, je bio još više bijesan, i ispunjen sa gnjevom i prijetio, i bio je neizmerno bijesan, i reče sveštenicima: Zašto da pričate, kada su začarali moju sopstvenu ženu? I od toga vremena ona je govorila meni stranim riječima, i moleći celu noć, ona govori na čudnom jeziku sa svetlom koje sja oko nje, i zapomaže glasno, on reče, Isus istinsko svetlo je došao k meni. I ja, izašavši iz moje sobe, želeći da pogledam kroz prozor i vidim Isusa, svjetlo o komu je govorila, i kao munja dođe nada me, tako da sam umalo bio slijep, i od toga vremena ja se bojim moje žene, zarad osvetljenja Isusa. Recite mi, vi sveštenici, šta da radim. A oni mu rekoše: O prokonzule, zasigurno mi nismo više sveštenici, jer odkad si ih zatvorio, zarad njihovog moljenja, ne samo da je hram potresen iz temelja, već zasigurno će se srušiti.

Tad prokonzul naredi da dovedu Filipa i one sa njim iz hrama, i da ih dovedu do suda, govoreći javnim izvršiocima: Skinite Filipa i Bartolomeja i Mariamu i pretražite ih da nađete njihove čarke. I skinuvši prvo Filipa, potom Bartolomeja, oni dođoše također do Mariam, i vukuči je, oni rekoše: Hajde da je skinemo golu, da je svi vide, kako ona zavodi ljude, jer ona naročito zavodi sve žene. I tiran reče sveštenicima: Objavite celim gradom uokolo da svi dođu, ljudi i žene, da vide njenu sramotu, da ona putuje okolo sa ovim mađioničarima, i bez sumnje čini preljubu sa njima.  I on naredi Filipu da bude obešen, i njegovi gležnjevi da budu probodeni, i da donesu železne kuke, i njegove pete da budu izbačene, i da bude obešen na dole, nasuprot hramu na neko drvo, i da razapnu Bartolomeja nasuprot Filipu, probušivši mu ruke na zidu vrata hrama.

I oboje njih su se smijali, videči jedan drugog, i Filip i Bartolomej, jer oni behu kao da nisu mučeni, jer njihova kazna behu nagrada i krune. I kad također oni su svukli Mariam, gle, odmah izgled njenog tela se promeni u prisustvu svih, i odmah oko nje bi oblak od vatre pred svima, i oni nisu više mogli gledati uopšte na mesto u kojem je telo Mariamino bilo, već svi utekoše od nje.

A Filip je govorio sa Bartolomejom na hebrejskom jeziku govoreći: Gde je naš brat Jovan? Jer gle, ja sam oslobođen iz tela, a gde je on koji moli za nas? Jer oni su uhvatili također našu sestru Mariam, nakon što smo je sreli, i evo, oni su položili vatru do kuće Stahisa, govoreći, Hajde da je spalimo, jer on ih je zabavljao. Želiš li onda, Bartolomeje, vatra da dođe sa nebesa, i da ih mi spalimo?

I kako je Filip ovako govorio, evo, Ivan uđe u grad kao jedan od njihovih sugrađana, i krečući se ulicom, on upita: Tko su ovi ljudi, i zašto su kažnjeni? I oni mu rekoše: Mora da nisi iz grada, kad pitaš za ove ljude, koji su obmanuli mnoge: jer oni su zatvorili naše bogove, i njihovom magijom odsjekli su zmije i zmajeve, i također su podigli mnoge od mrtvih, koji su nas udarili sa čuđenjem, čineći mnoge kazne protiv nas, i oni žele također, ove strance koji vise, da mole za vatru sa neba i da nas spale i naš grad.

Tad reče Jovan: Idemo, i pokažite me njima. Oni vodiše Ivana, stoga, kao njihova sugrađana, tamo gde Filip je bio, i tamo bi veliko mnoštvo, i prokonzul, i sveštenici. A Filip, videći Jovana, reče Bartolomeju na hebrejskom: Brate, Ivan je došao, koji je bio u Bareku, gde živa voda je. I Ivan videći Filipa kako visi glavom nadole i za gležnjeve i pete, i on također vidje Bartolomeja razapetog na zidu hrama, i on reče im: Njegova tajna koji je raspet između nebesa i zemlje će biti sa vama.

I on reče ljudima toga grada: Vi ljudi koji živite u Ofiorimu Hijerapolisu, veliko je neznanje koje je među vama, jer ste grešili u putu greha. Zmaj dahčući je disao nad vama, i zaslepeo vas u tri puta, to je, učinio vas je slepim u telu, i slepim u duši, i slepim u duhu, i vi ste bili udareni od uništavača. Pogledaj celo stvaranje, da li na zemlji, ili na nebesima, ili u vodama, da zmija nema sličnosti ičemu iznad, ali ona je od porijekla pokvarenosti, i dovedena je do ničega od Boga, i zarad ovoga on je uvijo i iskrivio, i nema života u njoj, i ljutnja, i bijes, i tama, i vatra, i dim su u svim njegovim delovima. I sad, stoga, zašto kažnjavate te ljude jer su vam rekli da zmija je vaš neprijatelj?

I kad oni čuše te reči od Ivana, oni podigoše svoje ruke protiv njega, govoreći: Mi smo mislili da si ti sugrađanin, ali ti si pokazao sebe da si njihov drug. Kao i oni, i ti češ biti predat smrti, jer sveštenici su namerili da istisnu tvoju krv, i pomešavši je sa vinom, da je dovedu do zmije da popije. Kad stoga, sveštenici su pokušali uhvatiti Ivana, njihove ruke behu oduzete. I Ivan reče Filipu: Nemojmo uopšte uzvračati zlo za zlo. I Filip reče Jovanu: Vidi sad, gde je moj Isus, koji mi je rekao da ne osvećujem sebe? Ali za mene, ja više to neću trpjeti, već ja ću izvršiti na njima svoju prijetnju, i uništiti ih sve.

A Jovan, Bartolomej i Mariam su ga suzdržavali, govoreći: Naš Gospodar je izudaran, bičevan, i bio raspet na križu, učinjen da pije žuč i sirće, i reče: Oče, oprosti im, jer oni ne znaju šta rade. Luka 23:34 I ovo je On učio, govoreći: Učite od mene, jer ja sam nježan i ponizan u srcu. Matej 11:29 Budimo stoga strpljivi. Filip kaže: Odlazite, i ne stišavajte me, jer ja neću nositi to što su me obesili glavom na dole, i proboli moje gležnjeve i moje pete sa železom. A ti, Jovane, voljeni Božiji, koliko si sukladan sa njima, a nisi slušao! Stoga odlazi od mene, i ja ću ih proklesti, i oni će biti uništeni do zadnjeg čoveka. I on poče da ih proklinje, prizivajući, i vičući na hebrejskom: Abalo, aremun, idutel, tarseleon, nahot, aidunaf, teletoloi: to je, O Oče Hristov, jedini Svemočni Bože , O Bože, koga se sva doba straše, močni i nepristrasni Sudijo, čije ime je u Tvojoj lozi Sabaot, blagosloven si Ti za uvek, pred Tobom drhte vlasti i sile nebeske, i plamene pretnje heruvima živih; Kralj, svet u veličanstvu, čije ime dolazi na divlje zveri u pustinji, i oni bivaju krotki, i slave Te sa razumnim glasom, koji gledaš na nas, i daješ prema željama, koji si znao nas pre nego što smo stvoreni, Nadzorniče svega: sada, ja molim, daj velikom Paklu da otvori svoja usta, neka veliki ponor progute zle, koji nisu voljni da prime riječ istine u ovome gradu. I neka bude tako, Sabaot. I , gle, odjednom bezdan se otvori, i svi sa mesta gde prokonzul je sedeo behu progutani, i ceo hram, i zmija koju su obožavali, i veliko mnoštvo, i sveštenici guje, oko sedam hiljada ljudi, pored žena i dece, osim gde apostoli behu, oni ostaše neudareni. I prokonzul bi progutan u pakao, i njihovi glasovi dolaziše ispod, govoreći, plačući: Imaj milosti na nas, O Bože od Tvojih slavnih apostola,jer mi sad vidimo sudove onih koji nisu priznali razapetoga Njega, evo, krst nas obasjava. O Isuse Hriste, pokaži se nama, jer mi svi dolazimo dole živi u Pakao, i bičevani smo jer smo nepravedno razapeli Tvoje apostole. I glas se čuo od jednoga,govoraše: Ja ću biti milostiv vama na krstu svjetlosti.

I tamo ostaše i Stahis i cela njegova kuća, i žena od prokonzula, i pedeset drugih žena koje su verovale sa njom u Gospoda, i mnoštvo pored, i ljudi i žene, i stotinu djevica koje nisu progutane zarad njihova djevičanstva, bijući zapečaćene sa pečatom Hrista.

Tada Gospodar, pojavivši se Filipu, reče: O Filipe, nisi li čuo: Nečeš uzvračati tlo za zlo? I zašto si uzrokovao takvo uništenje? O Filipe, tkogod stavi svoju ruku na plug, i gleda nazad , Luka 9:62 je li njegova brazda dobra? Ili tko pridaje vlastitu svjetiljku drugom, a sam sjedi u tami? Ili tko napušta mjesto stanovanja, i stanuje na đubrištu? Ili tko, dajući svoju sopstvenu odeću zimi, ide go? Ili koji neprijatelj raduje se u čovjeku koji ga mrzi? I koji vojnik ide u rat bez pune opreme oružja? I koji rob koji je izvršio gospodarevo naređenje neće biti pohvaljen? I tko u trci, dobro istrčavši, ne prima nagradu? I tko ko je oprao svoju odeću voljno je prlja? Evo, moja nevjesta je spremna, ali blagosloven je onaj koji je nađen u njoj noseći sjajnu odeću: Matej 22:11 on je koji prima krunu na svoju glavu. Evo, večera je spremna, blagosloven je ko je pozvan, i spreman je da ide ka Njemu koji ga je pozvao. Žetve polja je mnogo, Matej 9:37 i blagosloven je dobar radnik. Evo ljiljani i svo cvijeće, i dobar je ratar koji prvi uzme ih. A kako si postao, O Filipe, nemilostiv, proklevši tvoje neprijatelje u gnjevu?

Filip reče: Zašto si ljut na mene, Gospode, jer sam prokleo moje neprijatelje? Jer zašto ih ne izgaziš nogama, jer oni su još živi u paklu? I znaš li, Gospodaru, da zbog tebe ja dođoh u ovaj grad, i u Tvoje ime ja sam progonio sve grehove idola, i sve demone? Zmajevi i zmije su nestali. I budući da ovi ljudi nisu primili Tvoje svetlo, zato sam ih prokleo, i oni su otišli dole u Pakao živi.

I Spasitelj reče Filipu: Ali odkad me nisi poslušao, i uzvratio zlo za zlo, i nisi držao moje zapovijedi, zarad ovoga ćeš završiti svoj put slavno uistinu, i biti češ vođen za ruku od svetih anđela, i doći češ sa njima čak do raja uživanja; i oni uistinu će doći pored mene u raj, ali tebi ću narediti da budeš zatvoren van raja za četrdeset dana, u strahu pod plamenim okretajučim mačem, i uzdisati češ jer si učinio zlo onima koji su učinili zlo tebi. I nakon četrdeset dana ja ću poslati moga arhanđela Mihaila, i on, uzevši mač kojim čuva raj, će te uvesti u njega, i vidjeti češ sve pravednike koji hodaju u njihovoj nevinosti, i tada češ obožavati slavu moga Oca u nebesima. Međutim znak tvoga odilaska će biti veličan u mome križu. I Bartolomej otišavši u Lukaoniju, će tamo također sam biti razapet;  i Mariam će položiti njeno telo u rijeci Jordan. Ali Ja, O Filipe, te neću trpjeti, jer si progutao ljude u pakao, i gle, moj Duh je u njima, i ja ću ih izvesti iz mertvijeh, i tako oni, videći te, će verovati u slavu Njega koji te poslao.

I Spasitelj okrenuvši se, ispruži svoje ruke, i označi križ i vazduhu dolazeći dole odozgor do pakla, i bio je pun svjetlosti, i mao je oblik nalik na ljestve. I svo mnoštvo koje je otišlo iz grada u bezdan dođe na ljestve osvetljenoga križa, ali tamo osta isod upravitelj, i zmija koju su oni obožavali. I kad mnoštvo izađe, gledali su u Filipa kako visi glavom na dole, oni tugovaše uveliko radi bezbožnog dela koje su učinili. I oni također videše Bartolomeja, i Mariam koja je imala svoj prijašnji izgled. I gle, Gospod je odlazio u nebesa na pogled Filipov, i Vartolomeja, i Mariam, i Stahisa, i sveg neverujućeg naroda, i tigho su oni veličali Boga u strahu i drhtanju. I sve mnoštvo je plakalo, govoreći: On sam je Bog, koga ovi ljudi prokazaše u istinu; On sam je Bog, koji je poslao ove ljude za naše spasenje. Hajdemo stoga uistinu se pokajati naše velike greške, jer nema sumnje da mi smo vredni večnoga života. Sada, mi verujemo, jer smo videli velika čuda, jer Spasitelj nas je izveo iz pakla. I oni svi padoše na svoja lica, i pokloniše se Filipu, i moliše ga,spremni da pobegnu: Ne čini drugoga čuda, i opet otpošalji nas u bezdan. I oni moliše da bi bili vredni pojave Hrista.

A Filip , još viseći, obratio im se, i reče: Čujte i uvidite kako velike su sile moga Boga, sječajući se šta ste vidjeli ispod, i kako vaš grad je prevrnut, sa izuzetkom kuće koja me primila, i sada mirisnost moga Boga vas je izvela iz pakla, i ja sam dužan da hodam oko raja četrdeset dana zbog vas, jer ja bijah ljut protiv vas uzvračajući vam. I ovu zapovest samu ja nisam držao, u tome da Ja nisam vam dao dobro zauzvrat za zlo. Ali vam kažem, od ovoga vremena napred, u dobroti Boga, odbacite zlo, da bi bili vredni zahvaljivanja Gospodu.

I neki od vjernih trčaše da svuku Filipa, i da skinu železne šipke, i kuke iz gležnjeva. Ali Filip reče: Nemojte, moja deco, više mi prilaziti zarad ovoga, jer takav će biti moj kraj. Slušajte me, vi koji ste prosvetljeni u Gospodu, da ja dođoh u ovaj grad, ne da trgujem, ili da činim ijednu drugu stvar, već sam predodređen da izađem iz svoga tela u ovomu gradu na način kako me vidite. Ne tugujte, zato što ja visim ovako, jer ja nosim pečat prvoga čovjeka, koji je doveden do zemlje glavom nadolje, i opet, kroz drvo križa izveden iz života od smrti sagrešenja. I sad ja izvršavam to što mi je dato, jer Gospod mi reče, Ukoliko ne učiniš to što je dole da bude gore, i ono što je levo da bude desno, nečeš ući u moje kraljevstvo. Stoga se ne upoređujte sa nepromenjivima, jer ceo svijet je promenjen, i svaka duša stanuje u telu u zaboravu nebeskih stvari, ali nemojmo posedovati slavu nebesku tražeći što je vani, koje je tijelo i kuća robovanja. Ne budite neverujući, već verujući, i oprostite jedni drugima greške. Pogledajte, ja visim šest dana, i imam krivnju od iskrenog Sudije, jer ja sve zajedno vratih vam zlo, i stavih kamen spoticanja na put moje čestitosti. A sada idem na visinu, ne budite tužni, već radije se radujte, jer ja ostavljam ovo mesto boravka, moje telo, izbegavši pokvarenost zmaja, koji kažnjava svaku dušu koja je u grehu.

A Filip, pogledavši okolo na mnoštvo, reče: O vi koji ste došli od mrtvih iz Pakla, i progutani bezdana, - i svetli krst vas je vodio na visoko, kroz dobrotu Oca i Sina i Svetoga Duha . On bijući Bog posta čovek, učinjen telom iz Device Marije, besmrtni, prebiva u telu, i umrijevši, On podizao je mrtve, imajući sažaljenje na čovećanstvo, uzevši žalac greha. On je bio velik, i postao malen zarad nas, dokle On ne uveća malene, u uvede ih u Njegovu veličinu. I On je koji ima sladost, i oni pljuvaše na Njega, dajući mu žuč da pije, kako bi On učinio one koji su bili ljuti protiv Njega da kušaju Njegovu ljepotu. Prigni ka Njemu, i ne napuštaj Njega, jer On je naš život zauvek.

I kad je Filip završio ovo obaveštavanje, on reče im, Odriješite Bartolomeja; i otišavši, oni ga pustiše. I nakon puštanja, Filip mu reče: Bartolomej, moj brate u Gospodu, znaš li da Gospod je poslao te sa mnom u ovaj grad, i ti si sudionik sa mnom u svim opasnostima sa našom sestrom Mariam, ali ja znam da izlazak iz tela tvog je trebao biti u Lukoniji, i bilo je određeno za Mariam da izađe iz tela u rijeci Jordan. Sada stoga ja zapovedam vam, da kada ja izađem iz tela, izgradite crkvu u ovomu mestu, i neka leopard i jare koze dođe u crkvu, za znak onima koji veruju, i neka Nikanora pribavi za njih dok oni ne izađu iz tela, i kada izađu, sahrani ih do vrata crkve. I stavi svoj mir na kući Stahisa, kao Hrist što je stavio svoj mir na ovome gradu. I neka sve djevice koje veruju stoje u toj kući svaki dan, gledajući na bolesne, hodajući dvoje po dvoje, ali neka nemaju razgovora sa mladićima, da Satana ih ne iskuša: 1 Korinćanima 7:5 jer on je zmija koja puzi, i on je uzrokovao Adama putem Eve da sklizne u smrt. Neka ne bude tako ponovo u ovo vreme kao u slučaju Eve. Ali ti, O Vartolomej, gledaj ih dobro, i dati češ ove zabrane Stahisu, i postavi ga biskupom. Ne povjeravaj mesto biskupsko mladiću, da Evanđelje Kristovo ne bude dovedeno do srama, već neka svaki koji uči ima svoja dela jednaka svojim rečima. A ja idem Gospodinu, i uzmi moje telo i pripremi ga za sahranu sa Sirijskim komadima papira, i ne stavljaj oko mene lanenu odeću, jer telo moga Gospoda je umotano u lan. I pripremivši moje telo za sahranu u plahtama od papira, veži ga sa papirusovom trskom, i sahrani u crkvi, i moli za mene četrdeset dana, kako bi Gospod oprostio mi sagrešenja koja sam pogrešio, uzvračajući onima koji su mi učinili zlo. Vidi, O Bartolomej, gde moja krv padne na zemlju, biljka će uzrasti iz moje krvi, i postati loza, i proizvesti će plod sa mnogo grožđa, i uzevši ga u grozd, stisni ga u čašu, i uzevši ga treći dan, pošalji u vis Amen, u smislu da prinos može biti izvršen.

I Filip, rekavši ove stvari, molio je ovako: O Gospode Isuse Hriste, Oče vremena, Kralju svetla, koji si učinio nas mudrim u Tvojoj mudrosti, i dao nam Tvoje razumevanje, i darovao nam savet Tvoje dobrote, koji nas nikad nisi ostavio, Ti si On koji otklanjaš bolesti onih koji utjeću se Tebi za utočište; Ti si Sin živoga Boga, koji si dao nam Tvoje prisustvo mudrosti, koji si dao nam znakove i čuda, i okrenuo si one koji su zastranili; koji krunišeš one koji prevazilaze neprijatelja, Ti izvrsni Sudijo. Dođi sad, Isuse, i daj mi večnu krunu pobede protiv svake protivničke vlasti i sile, i ne daj da njihov taman vazduh pokrije me kada pređem vode vatre i sav pakao. O moj Gospode Isuse Kriste, ne daj neprijatelju da ima osnov da me optuži na Tvome sudu, već stavi na mene Tvoju slavnu odeću, Tvoj pečat svetlosti koji uvek sija, dok ne prođem sve sile svijeta, i zlog zmaja koji leži i čeka na nas. Sada zato, moj Gospodaru Isuse Kriste, učini da te sretnem u vazduhu, oprostivši mi nadoknadu koju sam uzvratio mojim neprijateljima; i preobrazi izgled moga tela u anđeosku slavu, i daj mi počinak u Tvome blaženstvu, i daj mi da primim obečanje od Tebe koje si Ti obečao Tvojim svetima za večno.

I govorivši tako, Filip preda duh, dok svo mnoštvo je gledalo na njega, i plakalo, i govorilo: Život ovoga duha je ispunjen u miru. I oni rekoše Amen.

I Bartolomej i Mariam uzeše telo, i učiniše kako Filip im je zapovijedio, i sahraniše ga u tome mestu. I tamo bi odmah glas iz nebesa: Filip apostol je krunisan sa nepokvarljivom krunom Isu Krsta, Sudijom borbe. I svi viknuše Amen.

I nakon tri dana stabljika loze niknula je gde krv svetoga Fiipa je pala. I oni učiniše sve što im je zapoveđeno od njega,prinoseći žrtvu za četrdeset dana, moleći bez prestanka. I oni izgradiše crkvu u tom mjestu, postavivši Stahisa episkopom u crkvi. A Nikanora i svi verni se sakupiše, i nisu prestajali, svi oni, veličajući Boga zarad čuda koja su se dogodila među njima. I ceo grad je verovao u ime Isusa. I Bartolomej zapovedio je Stahisu da krsti one koji su verovali u ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha.

I nakon četrdeset dana, Spasitelj, pojavivši se u obliku Filipa, reče Bartolomeju i Mariami: Moja voljena braćo, želite li da se odmorite u počinku Božjem? Raj je otvoren meni, i ja sam ušao u slavu Isusa. Idite do mesta određenog za vas, jer stabljika koja je postavljena odvojeno i posađena u ovomu gradu će nositi izvrstan plod. Pozdravivši braću, i moleći za svakoga od njih, oni napustiše grad Ofiorima, Hijerapolisa Azije; i Bartolomej je otišao u Likanoju, a Mariam je nastavila do Jordana, a Stahis i oni koji sa njim ostaše, upravljali su crkvom u Kristu Isusu našemu Gospodinu, komu je slava i sila u veke vekova. Amin.

 

 

 

 

Dela Svetog Filipa Apostola Kada je On otišao u Gornju Grčku        

 

I bilo je to u ona vremena, kada je Filip ušao u grad Atena zvan Grčka, tamo se sakupi ka njemu tri stotine filozofa, govoreći: Hajdemo i vidimo koja je njegova mudrost, jer kažu o mudrim ljudima Azije, da njihova mudrost je velika. Jer oni su mislili da Filip je mudrac, jer je putovao u odeći pustinjaka, a oni nisu znali da je on apostol Hristov. Jer tunike koje je Isus dao svojim učenicima bili su ogrtač samo, i lanena odeća. Tako Filip je išao. Zarad ovoga, kada filozofi Grčke videše ga, oni se behu bojali. Oni sakupiše se u jedno mesto, i rekoše jedan drugom: Dođite, pogledajmo u naše knjige, da nekako ovaj stranac ne prevaziđe nas, i stavi nas u sram.

I učinivši tako, oni dođoše zajedno do istoga mjesta, i rekoše Filipu: Mi imamo učenja naših otaca u kojima smo zadovoljni, tragajući za znanjem; ali ako imaš nešto novo, O stranče, pokaži nam bez zavisni smjelo: jer mi nemamo potrebu nizačim, već samo da slušamo nešto novo. Dela 17:21

I Filip odgovarajući, reče im: O filozofi Grčke, ako želite da čujete neku novu stvar, i želite nešto novo, treba da odbacite od vas staroga čovjeka, kako moj Gospod kaže, Nemoguće je staviti novo vino u stare boce, jer boca će puknuti, i vino se prosuti, i boce uništiti. Već oni stavljaju novo vino u nove boce, tako da bi bili sačuvani. I ove stvari Gospod reče u parabolama, naučavajući nas u svojoj svetoj mudrosti, da mnogi će voljeti novo vino, ne imajući bocu novu. I ja volim vas, O ljudi Grčke, i ja čestitam vam jer ste rekli, Mi volimo nešto novo. Jer uputa uistinu nova moga Gospoda je donesena u svijet, kako bi on odnio svu svjetsku uputu.

Mudraci rekoše: Tko je taj koga zoveš tvojim Gospodarem? Filip reče: Moj Gospodar je Isus u nebesima. A oni mu rekoše: Pokaži ga našemu razumevanju bez zavisti, da bi mi također verovali u njega. A Filip reče: On sa kojim ću vas upoznati kao Gospodom, je iznad svakoga imena; nema drugoga. Efežanima 1:21 I samo ovo kažem: Kao što ste vi rekli, Ne odbijaj nas kroz zavist, da ne bude da vas ja odbijam, već radije u velikom radovanju i u velikom uživanju Ja ću vam objaviti to ime, jer nemam drugog posla u ovome svijetu nego ovo objavljivati. Jer kada moj Gospod dođe u ovaj svijet, On izabra nas, bijući dvanaest u broju, ispunivši nas sa Svetim Duhom, od Njegova svetla On je učinio nas da znamo tko je On, i zapovedi nam da propovedamo svo spasenje kroz Njega, jer nema drugoga imena u nebesima nego ovo. Dela 4:12 Zarad ovoga ja sam došao k vama, da vas učinim potpuno sigurnima, ne u riječi samo, već također pokazujući vam čudotvorna dela u ime našega Gospoda Isu Krsta.

I kad filozofi čuše ovo, oni rekoše Filipu: Ovo ime koje smo čuli od tebe mi nismo nikada našli u našim knjigama naših otaca; sada, stoga, kako da znamo o tvojim rečima? I štaviše, u dodatku, oni mu rekoše: Dopusti nam tri dana, da se možemo savetovati jedan s drugim o ovomu imenu; jer mi nismomalo uznemireni zbog ovoga – odmetnuti se od naših otaca vjere. Filip stoga im reče: Savetujte se kako želite, jer nema prevare u ovoj stvari.

I tri stotine mudraca se sakupi, govoriše jedan s drugim, govoreći: Vi znate da ovaj čovek je donio stranu mudrost, i riječi izgovorene od njega dovode nas u uznemirenost. Šta, onda, da radimo s njim, ili sa imenom njega koji je zvan Isus, kralj doba, o komu on govori? I štaviše oni rekoše jedan drugom: Zasigurno mi ne možemo shvatiti ga, ali visoki sveštenik Židova može. Ako stoga izgleda dobro, pošaljimo ga k njemu, kako bi on stajao prema ovome strancu, i da bi mi naučili tačno ime koje on propoveda.

Oni napisaše stoga u Jerusalim na sledeći način: - Filozofi Grčke ka Ananiji, velikom prvosvešteniku Židova u Jerusalemu. Bilo je među tobom i nama svih velikih vremena. ...kao što znaš da mi Atenjani su tragaoci za istinom. Izvjesni stranac je došao u Grčku, Filip po imenu, i u riječi, on nas je uznemirio neizmerno, i u rječima i u nadnaravnim čudima, i on uvodi slavno ime, Isusa, ispovijedajući sebe da je njegov učenik. I on također čini čuda o kojima mi ti pišemo, tako da istjeruje demone koji su bili dugo u ljudima, i čini da gluhi čuju, i slijepi vide, i šta je još čudesnije – što također trebamo prvo reći – on je oživio ljude koji su bili mrtvi, oni su sasvim navršili broj njihovih dana. I slava o njemu je otišla preko u celu Grčku i Makedoniju, i mnogi dolaze k njemu iz okolnih gradova, noseći one koji su bolesni sa različitim bolestima, i on liječi ih kroz ime Isusa. Zarad ovoga, stoga, dođi k nama bez oklijevanja, da bi nas obavijestio šta Isus, ovo ime koje on uči, znači. Jer zarad ovoga mi ti šaljemo pismo, o visoki svešteniče.

I kad je on pročitao, on je bio ispunjen sa velikim gnjevom, i podra odeću svoju, i reče: Je li taj prevarant otišao čak do Atene, među filozofe, da ih zavodi? I Mansemat – to je, Satana – uđe u Ananiju nesvjesno, i ispuni ga ljutnjom i bijesom, i on reče: Ako ja dozvolim da Filip sam, i oni sa njim, žive, zakon će biti u potpunosti uništen, i njihovo učenje će verovatno ispuniti čitavu zemlju. I Visoki sveštenik ode u svoju kuću, i učitelji zakona, i fariseji, i oni savetovaše jedan se sa drugim, govoreći: Šta da radimo o ovim stvarima? I oni rekoše prvosvešteniku Ananiji: Ustani i naoružaj se, i pet stotina sposobnih ljudi iz naroda, i idi do Atene, i bez sumnje ubij Filipa, i tako ćeš izokrenuti njegovo učenje.

I obukavši prvosvešteničko odelo,on dođe u Grčku u velikoj raskoši, sa pet stotina ljudi. A Filip je bio u kući izvjesnog upravitelja grada, sa braćom koja su verovala. I prvosveštenik i oni sa njim, i tri stotine mudraca, odoše prolazom do kuće gde Filip je bio, i bi rečeno Filipu da su oni vani. I on usta i ode. I kad prvosveštenik vidje ga, on reče mu: O Filipe, vraču i čarobnjaće, ja te znam, da u Jerusalemu tvoj gospodar varalica zvao te je Sinom Groma. Nije li cela Judeja bila ti previše, već si došao ovde da varaš ljude koji tragaju za mudrošću? A Filip reče: Hoće li to, O Ananija, ptvoj pokrivač neverovanja biti oduzet od tvoga srca, da bi znao moje riječi, i od njih naučio da li sam prevarant, ili ti!

Ananija čuvši ovo, reče Filipu: Dati ću odgovor svima. A Filip reče: Govori. Prvosveštenik reče: O ljudi Grčke, ovaj Filip veruje u čoveka zvanog Isus, koji je rođen među nama, koji je učio ovo krivovjerje, i uništio zakon i hram, i poništio očišćenje kroz Mojsija, i nove mjesece, jer on kaže, Ovo nije zapoveđeno od Boga. I kad mi vidosmo  da je on tako uništio zakon, mi stadosmo protiv njega, i raspesmo ga, da njegovo učenje ne bude ispunjeno. Jer mnoge promene su došle s njim, i on je dao zlo svedočanstvo, jer on jede sve stvari , i miješa sa krvi, po običajima pagana. I predavši ga, mi stavismo ga na smrt, i sahranismo u grobnicu, i ovi učenici su ga ukrali, su proglasili svukuda da je on ustao od mrtvih, i zaveli su veliko mnoštvo dokazujući da je on na desno ruke Boga u nebesima. Ali sad ovi ljudi, sami imaju obrezanje kao što mi imamo, nisu ga slijedili, jer su počeli činiti mnoga djela moči u Jerusalemu kroz ime Isusa, i bivši izbačeni iz Jerusalema, oni idu svijetom, i varaju sve ljude putem magije Isusa, kao sad ovaj Filip koji je došao vama da vas prevari na isti način. Ali ja ću ga povesti sa sobom u Jerusalem, jer Arhelaj kralj također traži za njega da ga ubije.

I kad svjetina koja je stajala okolo čula je ovo, oni koji su uistinu bili utvrđeni u vjeri nisu bili udareni niti se kolebali, jer oni su znali da Filip će pobijediti u slavi Isusa. Filip stoga pokaza svoj slučaj u sili Hristovoj sa velikom smjelošću, uzvikujući i govoreći: Ja, O ljudi Atene , i oni od vas koji su mudraci, sam došao vam, ne da učim vas riječima, već pokazujući vam čuda, i u delu u kojem ste brzo videli stvari koje su došle da se dogode kroz mene, u ime kojim prvosveštenik sam je izbačen. Jer, pogledajte, Ja ću vapiti mome Bogu, i učiti vas, i vi čete uvidjeti riječi obojice.

Visoki sveštenik čuvši ovo, potrča ka Filipu, želeći da ga udari, i u isti čas njegova cela ruka se osušila, i njegove oči se zaslepeše, i na isti način također pet stotina koji behu sa njim behu također zaslepeli. I oni izružiše i prokleše visokog sveštenika, govoreći: Dolazeći iz Jerusalima mi ti rekosmo, Odustani; jer bijući ljudi, mi ne možemo se boriti protiv Boga. Ali mi te molimo, O Filipe, apostole Boga Isusa, daj nam svetla da kroz njega, da mi također možemo istinski biti njegovi robovi.

I Filip, vidjevši šta se dogodilo, reče: O slaba prirodo! Koja si zbacila sebe na nas, ali odmah si dovedena nisko ka sebi; O gorko more! Koje podiže svoje valove protiv nas, i misli da nas izbaci, ali koje sobom smirujem svoje valove ka počinku. Sad stoga, O naš dobri upravitelju Isuse, sveta svjetlosti, Ti nisi predvidio nas koji smo svi zajedno plakali ka Tebi u svim dobrim delima, ali si došao da završiš ih kroz nas. Sada stoga dođi, Gospodine Isuse; prekori ludost ovih ljudi.

Prvosveštenik reče Filipu: Da li ti onda misliš da nas odbaciš od običaja naših otaca, i Boga pustinje, i Mojsija; da li misliš da nas učiniš sljedbenicima Isusa Nazarećanina? Tad Filip reče mu: Evo, ja ću moliti moga Boga da dođe i pokaže sebe pred tobom i pet stotinom, i pred svima ovde, jer možda ti češ promeniti svoje misli, i verovati. Ali ako ipak do kraja ostaneš u neverovanju, dolazak je na tebe nauobičajena stvar, koja će biti govorena naraštajima naraštaja – da također ti češ ići dole živ, dolje u Pakao, pred lice svih koji te vide, jer ti još  prebivaš u neverovanju, jer također ti tražiš da okreneš mnoštvo od istinitoga života. I Filip je molio, govoreći: O sveti Oče svetoga Sina Isusa Hrista, koji si dao mi da verujem u Njega, pošalji Tvoga voljenoga Sina Isusa Hrista da prekori neverovanje visokog sveštenika, da Tvoje ime bude veličano u Kristu voljenome.

I dok je Filip još plakao zarad ovoga, odjednom nebesa se otvoriše, i Isus se pojavi silazeći u najljepšoj slavi, i u svjetlosti, i Njegovo lice je sijalo sedamostruko više od sunca, i Njegova odeća je bila bjelja od snijega, tako da su idoli Atene pali odjednom do zemlje. I ljudi su pobegli u strepnji, i demoni koji su stanovali među njima plakaše: Evo, mi također bježimo zarad Njega koji se pojavio u gradu, Isus Sin Božiji. Tad Filip kaže prvosvešteniku: Čuješ li demone kako plaču zarad Njega koji je bio viđen, i ne veruješ li u Njega koji je prisutan da On je Gospod svega? Prvosveštenik reče: Ja nemam drugoga Boga nego jednoga u pustinji.

I Isus je išao u nebo tamo se dogodi veoma veliki zemljotres, tako da mjesto na kome su oni stajali je rascjepilo se, i mnoštvo potrča i pade na noge apostola, plačući: Imaj milosti na nas, O čovjeće Božiji! Na isti način i pet stotina ljudi plakaše također opet: Imaj milosti na nas, O Filipe, da bi mi znali tebe, i kroz tebe Isusa svjetlost života: jer mi rekosmo ovom neverujućem prvosvešteniku, Bijući grešni ljudi, mi se ne možemo boriti protiv Boga.

Tad Filip reče: Nema mržnje u nama, već milošću Hristovom učiniti ćemo da primite vaš vid, ali učiniti ću da prvosveštenik primi vid prije vas, da na ovo možete još više vjerovati. I glas iz nebesa dođe Filipu: O Filipe, sine groma, ali sad od nježnosti, štagod ti zatražiš od moga Oca, On će učiniti za tebe. I svo mnoštvo bi strahom udareno na glas, jer zvuk je bio jači od groma. Tad Filip reče prvosvešteniku: U ime moči glasa moga Gospodara, primi tvoj vid, Ananija. I odmah on primi vid, i gledajući okolo, reče: Šta ima u magiji Isusovoj da ovaj Filip u kratko vreme je učinio me slepim, i opet ukratkom vremenu je učinio da primim moj vid? Da li onda, reče Filip, vjeruješ u Isusa? Prvosveštenik reče: Ti ne misli, da ti, možeš me začarati, i ubijediti me? I pet stotina koji behu s njim, čuvši prvosveštenika, je primio svoj vid, i još nije verovao, rekoše onima koji su stajali da mole Filipa da on učini da oni prime njihov vid, da, rekoše oni, možemo posjeći ovog neverujučeg visokog sveštenika.

I Filip reče: Ne osvećujte se na zlome. I on reče prvosvešteniku: Biti će izvesni veliki znak na tebi. On reče Filipu: Ja znam da si ti vračar i učenik Isusov: ne možeš me začarati. A apostol reče Isusu: Sabartan, sabatabt, bramanuh, dođi brzo. I odmah zemlja se otvori u mjestu gde Ananija je bio, i proguta ga do koljena. A Ananija je plakao: O velikaje moč istinskog vračanja, jer je otvorila zemlju, kad Filip zaprijetio je na hebrejskom, i molio, i drži me čak do koljena, i za pete neke kuke kao da me vuku ka dole, da bih ja verovao u Filipa, ali on me ne može uvjeriti, jer od Jerusalema ja znam njegove čarobne trikove.

I Filip, bijesan reče: O zemljo, drži ga čvrsto, do pupka. I odmah ono povuče ga dole. I on reče:Jedn aod mojih nogu je okrenuta u led, a druga je strašno vrela, ali tvojom magijom, Filipe, Ja neću biti nadvladan. Osim, stoga, da sam ja bolno mučen ispod, Ja neću uopšte verovati. I mnoštvo željelo je da ga kamenuje. A Filip reče: Ne tako, jer ovo se u međuvremenu dogodilo, da je on progutan do pupka, da spasenje vaših duša može biti izvršeno, jer on bi vas umalo povu kao sa svojim zlim rečima u neverovanje.  Ali i ako se pokaje, ja ću ga izvući iz zemlje do spasenja njegove duše, ali zasigurno on nije vredan spasenja. Ako, stoga, on ostane u neverovanju, videti ćete ga potonulog u pakao, osim ako Gospod namjeri da podigne one koji su u Paklu, da bi oni proznali da Isus je Gospod. Jer u taj dan svaki jezik će priznati da Isus je Gospodin, Filipljanima 2:11 i da tamo je jedna slava Oca, i Sina, sa Svetim Duhom zauvek.

I Filip, rekavši ovo, ispruži svoju desnu ruku, ispružajući je kroz vazduh iznad pet stotina ljudi u ime Isusa. I njihove oči behu otvorene, i oni svi slaviše Boga sa jednim ustima,govoreći: Mi blagosiljamo te, O Hriste Isuse, Bože Filipov, da si izveo sljepilo od nas, i dao nam Tvoje svjetlo, Evanđelje. I Filip radovao se neizmerno na njihove riječi, jer oni su tako bili utvrđeni u vjeri. I nakon ovoga, Filip, okrenuvši se ka prvosvešteniku, reče: Priznaj također čistim srcem da Isus je Gospod, da bi bio spašen, kao oni sa tobom. Ali visoki sveštenik se smijao na Filipa, i ostao u neverovanju.

Filip potom, videći da je ostao u neverovanju, pogleda na njega, rekavši zemlji: Otvori tvoja usta, i progutaj ga do njegova vrata u prisustvu onih koji veruju u Hrista Isusa. I u isti čas zemlja, otvorivši usta, primi ga do vrata. I mnoštvo razgovaraše se jedno s drugim zarad čuda koja su se dogodila.

Neki upravitelj grada dođe plačući, i reče: O blaženi apostole, neki demon je napao moga sina, i plakao je, govoreći meni, Budući da si dozvolio strancu da dođe u tvoj grad, ti koji si bio prvi da odagnaš sa našim obožavanjem i žrtvama, šta da činim s tobom, osim da ubijem tvog jedino rođenog sina? I nakon što je rekao ovo, on zadavi moga sina. Sada stoga, Ja molim te, O apostole Hristov, ne dozvoli da moja radost bude okrenuta u tugu, jer ja sam verovao tvojim rečima.

I apostol, čuvši ovo, reče: Ja čudim se na aktivnosti demona, da su aktivni u svakome mestu, i usuđuju se da napadaju one na čiju pomoć ja nisam mogao da pomognem, a sada su kušali vas, želeći da uzrokuju napad. I on reče čovjeku: Dovedi mi svoga sina, i ja ću ga dati tebi živa, kroz moga Hrista. I radujući se, on otrča da dovede njegova sina. I kad on dođe blizu njegove kuće, on zaplaka, govoreći: Moj sine, ja sam ti došao i doveo apostola, tako da on može mi dati tebe živa. I on naredi svojim robovima da ponesu krevet, i njegov sin je imao dvadeset i tri godine. I kad Filip vidje ga, on bi ganut, i on se okrenu ka prvosvešteniku, i reče: Ovo se dogodilo kao prilika za tebe: ako, stoga, ja ga podignem, hočeš li nadalje verovati? I on reče: Ja znam tvoje magično umijeće, da češ ga podići, ali ti neću verovati. I Filip, bijesan, reče: Prokletstvo na tebe! Tad idi dole ceo u pakao pred lice svih ovih. I u isti čas on ode u Pakao živ, osim da prvosveštenikov ogrtač je otletio od njega, i zarad ovoga, od toga dana, niko ne zna šta posta od sveštenikove odore.  I apostol se okrenu okolo i molio je za dečaka, i izvevši demona od njega, on ga podiže, i postavi ga pored njegova oca živa.

I mnoštvo videvši ovo, zaplaka: Bog Filipov je jedini Bog, koji je kaznio neverovanje prvosveštenika, i otjerao demona od mladića, i podigao ga iz mrtvih. I pet stotina je videlo prvosveštenika progutanog u pakao, i druga čuda, moliše Filipa, i on dade im pečat u Hristu. A Filip je boravio u Ateni dve godine, i osnovavši crkvu, postavi biskupa i sveštenika, i tako on ode dalje u Partiju, propovedajući Hrista. Komu je večna slava. Amen.

 

 

Dodatak Delima Filipovim

(Iz Pariškog rukopisa.)

I on ih je učio ovako: Moja braćo, sinovi moga Oca – jer vi ste moja porodica kao i Hristova, imanje moga grada, Jerusalema gornjeg, užitak moga mesta stanovanja – zašto ste bili zarobljeni od vašeg neprijatelja zmije, uvijene, iskrivljene, i izopačene, kojoj Bog nije dao ni ruke ni noge? I iskrivljeno on ide, jer je on sin zloga, jer njegov otac je smrt, a njegova majka pokvarenost, i propast je u njegovu telu. Ne idi stoga u njegovo uništenje, jer vi ste u okovima neverovanja i prevare njegova sina, koji je bez reda, i nema suštine, bezobličan, i nema oblik u celom stvaranju, ni na nebu ili na zemlji, ili među ribama koje su u vodama. Ali ako ga vidiš, beži od njega, jer on nema sličnost ljudima, njegovo mesto stanovanja je pakao, i on hoda u tami. Pobegni, stoga, od njega, da njegov otrov ne bude posut na vaše telo, i hodate u njegovoj zlobi. Već ostanite radije u istinitom obožavanju, bijući verni, pobožni, i dobri, bez krivice. Pobegni od Satane zmaja, i ukloni od sebe zlo seme, zvano požuda, kojim on rađa bolest u duši, koja je otrov zmijin. Jer želja je od zmije od početka, i ona je koja naoružava sebe protiv vernih, jer ona izlazi iz tame, i vraća se tami. Ti trebaš stoga, nakon dolaska ka nama, ili radije kroz nas ka Bogu, da izbaciš otrov đavola iz vaših tela.

I kako je apostol govorio ovo, evo, Nikanora dođe iz njene kuće, i odoše sa njom robovi u kuću Stahisa. I kada ona dođe blizu vrata kuće, gle, Mariam govori njoj na Sirijskom jeziku: Helikomaei, kosma, etaa, mariaha. I ona objasni njoj riječi, govoreći: O kćeri Duha, vi ste moja gospođa, koja si data u zalogu zmije, ali ja dođoh da te izbavim, ja ću razbiti tvoje okove, i odsjeći ih od korijena. Evo, Osloboditelj koji oslobađa je došao, evo, Sunce pravednosti je ustalo da vas obasja.

I dok je ona tako govorila, tmurni tiran dođe trčeći i zadihan. A Nikanora, koja je bila pred vratima, čuvši ovo, i ohrabrivši se pred njima svima, plačući i govoreći: Ja sam hebrejka, kćer hebrejska, govori sa mnom na jeziku mojih otaca, jer ja sam čula tvoje propovedanje, i bila sam izlečena od moje bolesti. Ja poštujem i veličam dobrotu Boga, u tome da On je učinio te da budeš krajnje iskvaren u ovoj zemlji.

I kad ona reče ovo, tiran dođe, i uze njenu odeću, i reče: O Nikanora, nisam li te ostavio da ležiš na krevetu od svoje bolesti? Odakle onda si našla ovu moč i snagu, tako da si došla do ovih čarobnjaka? Ukoliko, onda, kažeš ko je tvoj izlečitelj, Ja ću te kazniti jako. A Nikanora odgovori, i reče: O odgajivaču tirana, odbaci od sebe ovu tiraniju, i zaboravi svoja zla dela, i napusti ovaj privremen život, i odloži hvalisavost, jer ona prolazi kao sjena, traži radije šta je večno, i odbaci od sebe zverska i bezbožna dela od čiste želje, i odbaci uzaludne odnose, koji su ratari smrti i taman zatvor, i izokreni strednji zid pokvarenosti, i pripremi za sebe život častan i čist, da možemo svi zajedno živjeti u svetosti. Ako, stoga, želiš me da ostanem sa tobom, ja ću živjeti sa tobom stalno.

I kad tiran ću ove riječi, on uhvati je za kosu, i vukao je, udarajući je, i govoreći: Bilo bi bolje da ti budeš stavljena na smrt od moga mača, nego da budeš viđena sa ovim stranim čarobnjacima i varalicama. Ja ću te kazniti, stoga, na smrt ove koji su te prevarili. I on okrenu u bijesu krvnike koji su ga slijedili, i reče: Dovedite mi te varalice. I krvnici potrčaše do kuće Stahisa, i uhvatiše Filipa, i Bartolomeja i Mariam, sa leopardom i jaretom koze, i vukoše ih uzduž, i dovedoše ih.

Kad ih je tiran vidio, on je škrgutao zubima protiv njih, i rekao: Dovucite te čarobnjake i prevarante koji su zaveli mnoge duše žena govoreći, Mi smo obožavatelji Boga. I on uzrokova bičevi da budu doneseni, i vezaše njihove pete. I on naredi da oni budu vučeni od vrata do hrama. I veliko mnoštvo dođe do toga mjesta. I oni se čudiše neizmerno na leoparda i jareta, jer oni su govorili kao ljudi, i neki od mnoštva su verovali riječima apostola.

I sveštenici rekoše tiranu: Ovi ljudi su čarobnjaci. I kad je on to čuo, on raspaljen bijesom, bio je ispunjen ljutnjom, i on naredi Filipu, Bartolomeju i Mariam da budu svučeni, govoreći: Pretraži ih. Možda nađeš njihovu mađiju. I krvnici ih svukoše, i uhvatiše Mariam, i vukoše je, govoreći: Otkrij nju, da oni saznaju da je žena koja ih slijedi. I on naredi da donesu batine i užad, i nakon što su proboli Filipove gležnjeve oni donesoše kuke, i staviše užad kroz njegove gležnjeve, i ovjesiše ga glavom na dole na drvo koje je bilo ispred vrata hrama, i oni učvrstiše klinovima u zid hrama, i ostaviše ga. I nakon vezanja Bartolomejevih ruku i nogu, oni staviše ga golog na zid, i kad su svukli Mariam, izgled njenog tela bio je izmenjen, i posta sjajnih grudi ispunjenih svetlom, i oni nisu mogli da joj priđu.

I Filip je govorio sa Bartolomejom na hebrejskom: Gde je Jovan danas, u dan naše potrebe? Jer evo mi smo izbavljeni iz naših tela. I oni staviše ruke na Mariam preko primjerenog, i bičevaše leoparda i jare od koze, i postaviše vatru do kuće Stahisa, jer on uzeo nas je unutar. Da govorimo stoga, da vatra siđe sa nebesa i spali ih.

I dok je Filip tako govorio, evo, Ivan dođe u grad, i hodao je ulicom, i pitao one u gradu: Čemu je pometnja, i tko su ti ljudi, i zašto su kažnjeni? I oni im rekoše: Zar ti nisi iz ovog grada? I ne znaš li o ovim ljudima, kako su uznemirili naše kuće, i ceo grad? Štaviše, oni su uvjerili naše žene da odu od nas zarad vjere, proglašujući strano ime, Hristovo, i oni su također zatvorili naše hramove čarobnjaštvom koje imaju, i stavili su na smrt zmije koje su u gradu stranim imenima koje nikad nismo znali. I postavili su svoje boravište u kući Stahisa slijepca, koga oni učiniše da povrati svoj vid kroz pljuvačku žene koja ih prati, i možda je ona koja ima svu tu mađiju, i prate ih leopard i jare, koji govore kao ljudi. Ali ako si ikada video takve radnje, nečeš biti ostavljen od njih. A Jovan odgovori, i reče im: Pokaži mi ih. I oni dovedoše njega do hrama gde Filip je visio. I kad Filip vidje Ivana, on reče Bartolomeju: O moj brate, vidi sina Barege – to je živa voda – je došao. I Ivan vidje Filipa kako visi glavom na dole,vezan za gležnjeve, i vidje Bartolomeja također vezana za zid hrama.

I on reče ljudima grada: O deco zmije, koliko velika je vaša glupost! Jer put prevare vas je zavarao, zli zmaj dahčući je disao nad vama: zašto kažnjavate ove ljude za govorenje da zmija je vaš neprijatelj?

I kad oni čuše te riječi od Ivana, oni staviše ruke na njega, govoreći: Mi smo te zvali sugrađaninom, ali tvoj govor te je prokazao da si ti u zajednici sa njim. Ti također, stoga, češ biti stavljen na istu smrt kao oni, jer sveštenici su odredili tako: Hajde da izlijemo njihovu krv dok vise naglavačke, i pomiješamo je sa vinom, i prinesemo zmiji.

I kad su oni tako govorili, evo, Mariam usta sa mesta u kojem je bila, i vrati se njenom ranijem izgledu.

I sveštenici stavivši njihove ruke prema Jovanu, želeći da ga uhvate, i nisu mogli. Tad Filip sa Bartolomejom reče Ivanu: Gde je Isus, koji zapovijeda nad nama da ne uzimamo u naše ruke osvetu na onima koji muče nas? Jer nakon ovoga ja ih neču podnositi. I Filip progovori na hebrejskom, i reče: Moj Oče Utael, t.j. , O Hriste, Oče veličanstva, čijeg imena sva doba se boje, koji si močan, i sila univerzuma, čije ime izlazi u gospodstvu, Eloa: Blagosloven siti u vremena; Ti koga vlasti i sile se boje, drhte pred Tvojim licem; Kralju slave! Oče veličanstva! Čije ime je otišlo do divljih zveri pustinje, i oni su postali mirni zarad Tebe, i kroz Tebe zmije odilaze od nas: Čuj nas pre nego pitamo. Ti koji vidiš nas prije nego zovemo, koji znaš naše misli, Nadzorniće svega, koji šalješ od Sebe nebrojena sažaljenja, neka pakao otvori svoja usta, i proguta te bezbožne osobe koji neće da prihvate riječ Tvoje istine.

I u taj čas pakao otvori svoja usta, i sve to mjesto bi jako udareno, od upravitelja ka svemu mnoštvu zajedno sa sveštenicima, oni behu svi potonuli. I mjesto gde apostoli behu i svi koji su bili sa njima osta neudareno, i kuća Stahisa, i Nikanora tiranova žena, i dvadeset i četiri žene koje pobegoše od njihovih muževa, i četrdeset devica koje nisu poznale čovjeka. Ove same nisu otišle u pakao, jer su postale sluge, i primile riječ Božju, i Njegov pečat; ali ostali od grada behu progutani dole u pakao.

I Spasitelj se pojavi u taj čas, i reče Filipu: Tko je koji stavi svoju ruku na plug, i okreće se nazad od činjenja brazdom pravom? Ili tko daje svoje svjetlo drugima, a sam ostaje sjediti u tami? Ili tko stanuje u prljavštini, i ostavlja svoje boravište strancima? Ili tko ostavlja svoju odeću, i izlazi u danima zime gol? Ili koji rob koji je učinio svome gospodaru službu, neće biti pozvan od njega na večeru? Ili go trči sa žarom trku, a ne dobija nagradu? Filipe, evo moja mladoženjina soba je spremna, i blagosloven je onaj koji ima svoju sjajnu odeću, jer on je koji dobija krunu radosti na svoju glavu. Evo, večera je spremna, i blagosloven je onaj koji je zvan od mladoženje. Velika je žetva polja, blagosloven je vredan radnik.

I kad je Filip čuo ove riječi od Spasitelja, on odgovori i reče mu: Otpustio si nas, O Isuse iz Nazareta, i ne naređuješ li nam da bijemo one koji ne žele da Ti kraljuješ nad njima? Ali ovo znamo, da Tvoje ime nije objavljeno u celomu svijetu, i ti si nas poslao u ovaj grad. A ja nisam nameravao da dođem u ovaj grad, a Ti si me poslao, nakon što si mi dao Tvoje istinske zapovijedi, da odagnam svu prevaru, i dovedem do ničega svakoga idola i demona, i sve sile nečastivoga. I kad ja dođoh ovde, demoni utekoše od naših lica kroz Tvoje ime, i zmajevi i zmije nestaše, ali ovi ljudi nisu uzeli sebi Tvoje istinsko svetlo, i zarad tog razloga Ja reših da ih dovedem nisko, prema njihovoj gluposti.

A Spasitelj reče: O Filipe, budući da si napustio ovu moju zapovijest, da ne vračaš zlo za zlo, zarad ovoga biti češ zabranjen u sledećem svijetu za četrdeset godina od bivanja u mjestu moga obećanja: pored toga, ovo je kraj od tvog odlaska iz tijela u ovom mjestu; i Vartolomej ima svoj udio u Likoniji, i biti će raspet tamo, a Mariam će biti položena njeno telo u rijeku Jordan.

I Spasitelj se okrene i ispruži svoju ruku, i učini znak krsta u vazduhu, i bi pun svjetla, i imao je oblik nalik na ljestve. I sve mnoštvo ljudi grada koji su otišli dole u pakao izađoše ljestvama krsta svetlosti i nitko od njih nije ostao u paklu, već samo tiran i sveštenici, i zmija koju su obožavali. I kad mnoštvo izađe iz pakla, oni gledaše i vidješe Filipa kako visi glavom dole, i Bartolomeja na zidu hrama, i oni nađoše i Mariam u njenom prvom izgledu. I Spasitelj ode u nebesa na vid Filipa i Vartolomeja i Mariam, i leopard i jare koza, i Nikanora i Stahis, i oni svi glasno veličaše Boga sa strahom i drhtaše, plačući: Samo je jedan Bog koji je poslao svoje spasenje, čije ime ovi ljudi projavljuju, mi se kajemo stoga od greha u kom smo bili prije jučer, ne bijući vredni večnoga života, i mi verujemo, videći čudesne stvari koje su se dogodile kroz nas. I neki od njih baciše se na lica, i pokloniše se apostolima, a drugi biše spremni da pobegnu, govoreći. Mogao bi biti drugi zemljotres kao onaj koji se upravo dogodio.

I raširivši svoje ruke, Apostol Filip, viseći glavom dole, reče: Ljudi grada, čujte ove riječi koje ću vam reći, viseći glavom dole. Spoznali ste kako velika je sila Božja, i čuda koja ste videli kada vaš grad je bio uništen zemljotresom koje je došlo na njega. I ovo je pokazano vama, da kuća Stahisa nije uništena i da on nije otišao dole u pakao, jer je verovao u istinitoga Boga, i primio je nas Njegove sluge. A Ja, ispunivši volju moga Boga, sam Njegov dužnik za ono što sam mu vratio za to mi je učinio zlo.

I neki od onih koji su bili kršteni otrčaše da odriješe Filipa koji je visio glavom dole. A on odgovori i reče im: Moja braćo,...oni koji su djevstvenici u delovima njihovih tela i čine preljub u njihovim srcima, i preljub očiju, će obilovati kao potop. I oni postaju neumjereni od slušanja uvjerljivih užitaka, zaboravljajući Boga znanja Evanđelja; i njihova srca su puna drskosti, jedući i pijući u njihovom obožavanju, napuštajući svete zapovijedi, i prezirući ih. Taj naraštaj je gurnut ustranu, ali blagosloven je onaj koji se povlači, jer on će ostvariti odmor u svom odilasku. Ne znaš li, Bartolomeje, da riječ našega Gospodina je istinski živa i znanje? Jer Gospodar nam je rekao u svom učenju, Svaki koji pogleda na ženu, požudom svoga srca, je učinio preljub. Matej 5:28 I zarad ovoga naš brat Petar je pobegao iz svakoga mesta u kojem je bila žena, i tamo je bila bruka zarad njegove kćeri, i on je molio Gospodaru, i ona je imala uzetost na njenoj strani, kako ne bi bila zavedena. Vidiš, brate, da vid očiju dovodi do početka greha, kako je pisano, Postanje 3:6 Ona pogleda, i vidje drvo, da je ugodno na oči,i dobro za hranu, i ona bi prevarena. Neka slušanje djevica bude sveto, i u njihovom hodu neka hodaju dvoje po dvoje, jer mnoge su namisli neprijatelja. Neka njihov hod i razgovor bude dobro usmeren, da bi one bile spašene, ali ako ne, neka njihov plod bude javan.

Moj brate Vartolomej, daj ova obečanja Stahisu, i postavi ga vladarem i episkopom u crkvi, da bi on bio kao ti, učeći dobro. Ne poveravaj službu čoveku koji je previše mlad: ne postavljaj takovoga na stolicu učiteljsku, da ne bi onečistio svedoćanstvo Hristovo. Jer onaj koji uči treba da ima svoja dela prema svojim rečima, da riječ bude spremna u svakoj prilici u njegovu slavu. Ali ja sam oslobođen od moga tela, viseći glavom dole. Uzmi, stoga, moje telo, i pripravi ga za sahranu u Sirijskom papiru, i ne stavljaj na njega lanenu odeću, jer su stavili je na telo našega Gospodina, i umotaj blisko papir i papirus, i stavi u predvorje svete crkve. I moli nada mnom za četrdeset dana, da Bog može oprostiti sagrešenja koja sam učinio, u tome što sam vraćao zlo njemu koji je učinio zlo meni, i tamo neće biti za mene u svijetu koji dolazi četrdeset godina.

I nakon što je on ovako govorio, Filip je molio, govoreći: Moj Gospodaru Isa Krste, Oče vremena, Kralju svega svetla, koji činiš nas mudrim u Tvojoj mudrosti, koji si dao nam uzvišeno znanje, koji si velikodušno dao nam savjet Tvoje dobrote, koji nikad nisi otišao od nas; Ti koji oduzimaš bolesti od onih koji uzimaju utočište u Tebi; Ti koji si nam dao Riječ, da okrenemo ka Tebi one koji su zastranili; Ti koji si dao nam znakove i čuda zarad onih od male vjere; Ti koji si pokazao krunu onima koji su pobedili; Ti koji si sudija igara, koji si dao nam krunu radosti, koji govoriš s nama, da bi mi mogli da izdržimo one koji nas ozleđuju; Ti si Onaj koji sije i žanje, i izvršava, i uzvišava, i oživljava sve Tvoje sluge; prijekori i prijetnje su nam pomoć i moč kroz one koji se okreću Tebi kroz nas, koji su Tvoje sluge. Dođi, Gospode, i daj mi krunu pobjede u prisustvu ljudi. Nedaj da njihov taman vazduh prekrije me, niti njihov dim da spali izgled moje duše, da mogu preći vode bezdana, da ne potonem u njima. Moj Gospode Isuse Kriste, nedaj da neprijatelj nađe išta što bi donio protiv mene u Tvojoj prisutnosti, istinskoga Sudije, već obuci me u Tvoju sjajnu odeću, i... (ostalo nedostaje).

Sunday, March 14, 2021

Knjižica Ilije proroka

 

                   Ilijina knjižica

 

"llija sluga Božiji" (jer tako počinje

knjižica), "svima onima koji žele da idu s

Bogom svojim stvoriteljem, piše ovo. Ko god

želi da mnogo nauči, oni se boje Boga

malo,jer onaj ko se boji Boga zadovoljanje da

zna samo ono što Bog hoće.

 

Oni koji traže lijepe rijeći, ne traže Boga,

koji samo kori naše grijehe.

 

Oni koji žele da traže Boga, neka oni brzo

zatvore prozore i vrata svojih kuća, jer

gospodar ne dozvoljava da bude nađen van

svoje kuće, (na mjestu) gdje on nije voljan.

 

Čuvajte zato svoje savjesti i svoje srce, jer se

Bog ne nalazi izvan nas, na ovom svijetu na

kojem je omrznut. Oni koji žele da čine dobra

djela, neka oni pripaze na same sebe, jer ne

koristi dobiti čitav svijet, a izgubiti vlastitu

dušu.

 

Oni koji žele da uče druge, neka oni žive

bolje od drugih, jer se ništa ne može naučiti od

onog ko zna manje od nas. Kako će onda

grešnik popraviti svoj život kad on sluša onog

ko je gori od njega, da ga podučava? Oni koji

traže Boga, neka on bježi od razgovora s

Ijudima; jer Mojsije pošto je bio sam, na gori

Sinaj gaje našao i govorio s Bogom, kao Što

prijatelj govori s prijateljem.

 

Oni koji traže Boga, oni će jednom u trideset

dana izići gdje budu Ijudi svijeta; jer se u

jednom danu mogu uraditi svi poslovi za dvije

godine u pogledu posla onoga ko traži Boga.

Kad ide, neka gleda jedino u svoje noge.

Kad govori, neka govori samo ono šta je

potrebno.

 

Kad oni jedu, neka se dižu iza stola još

gladni; misleći svaki dan da neće biti drugog;

trošeći svoje vrijeme kao onaj koji uvlači dah.

Neka jedna odjeća od životinjske kože bude

dovoljna.

 

Neka grumen zemlje spava na goloj zemlji;

za svaku noć nek bude dovoljno dva časa sna.

Neka ne mrzi nikog osim sebe; nek ne

osuđuje nikog osim sebe.

U molitvi neka oni stoje u takvom strahu

kao da su na sudu koji dolazi.

 

Pa činite ovo u službi Božjoj, sa zakonom

kog vam je Bog dao preko Mojsija, jer ćete na

taj naćin naći Boga, da ćete stalno i na svakom

mjestu se osjećati daje Bog u vama i da ste vi u

Bogu".

 

Ovo je mala knjiga Ilijina, o farizeji zato

vam ponovo kažem, da ste vi farizeji, vi biste

bili radosni što sam ja ušao ovdje, jer Bog ima

milost nad grešnicima".

 

 

preuzeto iz Evanđelja po Barnabi, glava 145

               

Friday, March 12, 2021

Djela Filipa

 

Djela Filipa

 

Prevod iz: "The Apocryphal New Testament" M.R. James, 1924

 

Uvod

Ne takva sumnja u pravovjrnost kao pravo ili krivo dodata četrima od pet Dela, utječe na Dela Filipova.  Ako je ismijavanje,ono je još Katolička priča. U obliku kome slijedi Tomu, jer je podeljeno u posebna Dela, od kojih rukopisi spominju petnaest, mi imamo Dela 1-9 i od 15 do kraja, uključujući mučeništvo, koje poslednje, kao uobičajeno, je trenutno odvojeno i postoji u mnogim recenzijama.

Jedna Dela, druga, i mučeništvo su prvo uređeni od Tišendorfa. Batifol je štampao ostatak u 1890, i Bonet je koristio još rukopisa, dao je konačno izdanje u njegovim Delima Apost. Apokr. Ii. 1. Pored grčkog teksta, imaju samo jedna Dela u sirijskom, uređena od Vrajta, koja, utoliko koliko opšte obilježje je, su formirala dela Grčkih Dela: ali je teško ukopiti ih u mrežu.

Analiza, sa prevodima najinteresantnijih delova, će biti dosta za ova Dela, i za ostalo od njihova razreda.

I. Kada je izašao iz Galileje i oživio mrtvoga čovjeka.

1 Kada je izlazio iz Galileje, udovica je nosila njenog sina jedinca na ukop. Filip upita je o njenoj tugi: Ja sam potrošila uzalud mnogo novca na bogove,Aresa, Apola, Hermesa, Artemisa, Zeusa, Atenu, Sunce i Mjesec, i ja mislim da oni spavaju toliko koliko sam zabrinut. I ja savetovah bajača bez svrhe.

2 Apostol reče: Nisi pretrpjela ništa strano, majko, jer tako đavo zavodi ljude. Obuzdaj svoju tugu i ja ću podići tvoga sina u Isusovo ime.

3 Ona reče: Izgleda da je bolje za mene da se ne udajem, i da ne jedem išta već hleb i vodu. Filip: U pravu si. Djevstvenost je naročito draga Bogu.

4 Ona reče: Ja verujem u Isusa koga ti propovedaš. On podiže njenog sina, koji sjede i reče: Odakle je ovo svetlo i kako to da je anđeo došao i otvorio zatvor suda gde sam bio zatvoren gde ja videh tolika mučenja i jezik čoveka koji se ne može opisati.

5 I svi behu kršteni. I mladić je slijedio apostola.

 

II. Kada je on otišao u Grčku Atenu

6 Kada je ušao u grad Atenu koja je zvana Grčka, 300 filozofa se sakupilo i reklo: Hajdemo da vidimo šta njegova mudrost je, jer rekoše za mudrace Azije da njihova mudrost je velika. Jer oni su predpostavljali za Filipa da je mudrac, on je putovao samo u ogrtaču, i pododjeći. I oni se sakupiše i pogledaše u njihove knjige, da nije on bolji od njih.

7 Oni rekoše: Ako imaš išta novo da nam kažeš, daj da čujemo,jer mi ne trebamo ništa drugo već da čujemo neku novu stvar.

8 Filip: Tada morate odbaciti staroga čovjeka. Gospod je rekao: Ne možete stavljati novo vino u stare boce. Ja sam zadovoljan da čujem da vi želite nešto novo, jer učenje moga Gospodara je novo.

9 Mudraci: Tko je tvoj Gospod. Filip: Isus Hrist

10 Oni: To nam je novo ime. Daj nam tri dana da pogledamo.

11 Oni se savetovaše, i rekoše: Možda bi bilo najbolje da pošaljemo po visokog sveštenika židova da razgovaramo s njim o ovom.

12 Tako oni napisaše: Filozofi Grčke ka Ananiji velikom prvosvešteniku židova u Jerusalimu – i izložiše slučaj.

13 Na čitanju pisma Ananija podera svoju odeču i reče: Je li ovaj prevarant u Ateni također. I Mansemat, to je, Satana uđe u njega. (Ovo je drugi oblik od Masteme, ime Satane u Jubilejima i drugde.) I on savetova sa pravnicima i farisejima, i oni rekoše: Naoružajte se i uzmite 500 ljudi i idite po svaku cijenu uništite Filipa.

14 I on dođe u odeći prvosveštenika uz veliku raskoš i on i filozofi odoše do Filipova boravišta, i on izađe, i Ananija reče: Ti vračaru i čarobnjaće, ja te znam, da tvoj gospodar je prevarant u Jerusalimu te nazvao sinom groma, nije li ti Judeja malo, već moraš doći ovde da varaš. Filip reče: Neka pokrov nevjerovanja bude oduzet od tebe, i ti spoznaš ko je varalica, ti ili ja.

15 Ananija reče: kako je Isus uništio zakon i dopustio sva jela – je razapet, učenici su ukrali njegovo telo, i učiniše mnoga čuda, i behu izbačeni iz Jerusalema, i sad idu oko svijeta varajući svakoga, kao ovaj Filip. Ali ja ću ga odvesti u Jerusalem, jer kralj Arhelaj traži da ga ubije.

16 I ljudi se nisu pokretali. Filip reče: Jaću moliti moga Boga.

17 Ananija potrča ka njemu i udari ga, njegova ruka usahnu i on bi oslepljen, i tako bi i sa njegovih 500 ljudi: oni prokleše ga, i moliše Filipa za pomoć.

18 Filipova molitva: O slaba prirodo...O gorko more. Dođi, Isuse, sveta svjetlosti – ti nadgledaš nas niti mi plačemo ti...

19 Ananija reče Filipu: Misliš li ti da nas okreneš od običaja naših otaca, i Boga mane u divljini, i Mojsija, da slijediš Nazarećanina, Isusa. Filip: Ja ću moliti moga Boga da objavi sebe tebi i ovima – možda uzverujete: ali ako ne, čudo će te snaći. I on je molio Boga da pošalje svoga Sina.

20 Nebesa se otvoriše i Isus se pojavi u slavi, njegovo lice sedam puta sjajnije od sunca, i njegovo odelo bjelje od snijega. I svi idoli Atene padoše, i đavoli u njima utekoše plačući. Filip reče: Čuješ li đavole, i ne veruješ li njemu da ovde je. Ananija: Ja nemam Boga osim njega koji je davao manu u divljini.

21 Isus ode u nebo, i bi velik zemljotres, i ljudi pobegoše apostolu, plačući za milost.

22 Filip: Nema zavisti u nama, i milost Hristova će povratiti vam vid, ali prvo neka prvosveštenik vidi. Glas sa neba: Filipe, jednos sin groma ali sad nježnosti, što god ti tražiš od Oca on će ti učiniti. Ljudi se behu bojali zarad glasa. U ime Krista, Filip učini da Ananija vidi. On reče: Koliko veliko je umijeće čuda Isusova! Ovaj Filip u trenu (ili za malo) oslepio me i u trenutku povratio moj vid! Nema sumnje u vradžbinu. 500 njih upitaše Filipa da im vrati vid da bi oni ubili neverujućeg Ananiju.

23 Filip: Ne vračaj zlo za zlo. A Ananiji: Biti će veliki znak pokazan u tebi. Ananija: Ja znam da si ti čarobnjak i učenik Isusov; ti me ne možeš zažarati. Filip ka Isusu: Zabartan, sabatabat, bramanouh, dođi brzo! Zemlja se otvori i proguta Ananiju do kolena. On plaka: Ovo je uistinu magija, da zemlja se otvorila kad je Filip zaprijetio joj na hebrejski – i tamo su kuke ispod vuku moje noge da učine me da verujem, ali ja neću, jer ja znam njegovu vradžbinu iz Jerusalema.

24 Filip, ka zemlji: Odvedi ga u sredinu. I on potonu dalje i reče: Jedna noga je smrzla a druga je vruča – ali ja neću verovati. Ljudi su želeli da ga kamenuju, ali Filip reče im: Ovo je za vaše spasenje; ako se on pokaje, ja ću ga izvuči, ali ako ne, on će biti progutan u dubinu.

25 On raširi svoje ruke u vazduh nad 500, i njihove oči behu otvorene i oni hvališe Boga. Filip ka Ananiji: Priznaj sad čistim srcem da Isus je Gospod, da bi bio spašen kao ovi. Ali on se smejao na njega.

26 Videći ga tvrdovrata, Filip reče zemlji: Otvori se i progutaj ga do vrata. 27 I jedan od prvih ljudi grada dođe i reče: Đavo je napao moga sina, govoreći: Kako si ti pustio stranca da dođe do grada, koji uništava naše idole šta mogu ja nego ubiti jedinog sina i on ga je zadavio pomozite mi, jer ja također vjerujem.

28 Dovedi mi tvog sina. I on potrča, zovuči svoga sina, i reče slugama da ga dovedu: on je bio 23 godine star. Filip videći ga bi tužan, i reče Ananiji: Ovo je radi tvoje gluposti: ako ga ja podignem ti češ verovati. Ananija: Ja znam da češ ga ti podići tvojom magijom, ali neću verovati. Filip je bio ljut i reče: Katatema (prokleta stvar), idi dole u ponor da vide svi. I on bi progutan, ali prvosveštenički ogrtač je odletio od njega, i stoga niko ne zna gde je od toga dana.

Filip podiže mladića i protera đavola.

29 Ljudi su plakali, verujući u Boga, i 500 beše kršteno. A Filip je ostao dve godine u Ateni, i osnovao crkvu i postavio biskupa i prezbitera (sveštenika), i otišao u Partiju da propoveda.

 

III. Dela u Partiji od Filipa

30 Kad Filip dođe u Partiju on nađe u gradu apostola Petra sa učenicima,i reče: Molim te ojačaj me, da mogi ići i propovedati kao ti. 31 I oni moliše za njega.

32 I Ivan je bio tamo također, i reče Filipu: Andrija je otišao u Trakiju, a Toma u Indiju i zli mesojedi, a Matej do divljih pećinskih ljudi. A ti ne budi slab, jer Isus je sa tobom. I oni pustiše ga da ode.

33 I on dođe do mora u granicama Kandake i nađe brod koji je išao u Azot, i dogovori se sa pomorcima za četiri statera i zaplovi. I velik vjetar dođe, oni počeše da izbacuju stvari i govore zbogom jedan drugom i da tuguju.

34 Filip utješi ih: Čak ni brod neće biti izgubljen. On ode na pramac i reče: More, more, Isus Hrist sa mnom njegovim slugom naređuje ti da stišaš tvoj gnjev. I bi mirno, i pomorci mu zahvališe i upitaše da postanu sluge Isusa. 35 I on uputi ih da napuste brigu ovoga života. 36 I oni vjerovaše, i Filip se prizemlji i krstio ih je sve.

 

IV. O kćeri Nikokleidevoj, koju je on izlečio u Azotu.

37 Bila je velika pometnja u Azotu zarad Filipovih čuda, i mnogi dođoše i behu isceljeni, i đavoli behu izbacivani i plakaše protiv njega. I ljudi rekoše razne stvari o njemu, neki da je dobar, a drugi da je čarobnjak, i odvojiše muževe i žene i propovedaše devičanstvo.

38 Večer dođe i svi se raziđoše. Fili je tražio za boravištem, i otišao je do skladišta jednoga Nikokleida,pisara, prijatelja kralja, gde su mnogi stranci boravili.

39 On je stajao u uglu i molio za blagoslov i izlečenje kuće.

40 Karitina, kćer Nikokleida, čula ga je i plakala celu noć. Ona je imala tešku bolest u njenom oku. Ujutro ona ode do njenog oca i reče: Ja ne mogu više podnositi ismijavanje mojih drugara o mome oku. On reče: Šta mogu ja, nisam li zvao Leukiusa kraljevog liječnika i Elidesa kraljičinog eunuha i Solgiu čuvara. Ona: Znam,ali tamo ima stran liječnik došao je ovde prošle noći: pozovi ga.

41 Ona ode do skladišta i nađe Filipa: Jesi li ti liječnik koji je nedavno došao. Filip: Isus je moj liječnik. Ja ću ići s tobom. Oni nađoše kćer kako plače. 42 Nakon umirujućih riječi ona pade na njegove noge: Posuti ću sobu sa čistom vodom i položiti moju lanenu odeću pod moje noge, pomozite mi,jer znam da možete. Njenom ocu: Hajde da ga uvedemo ovde, i neka vidi moju bolest.

43 Filip utješi i uputi ga, i reče joj da ustane i stavi njenu desnu ruku na njeno lice i kaže: U ime Isusa Hrista neka moje oko bude izlečeno. I bilo je. 44 I oboje verovaše i behu kršteni, i brojne sluge. I Karitina obuće mušku odeću i slijedila je Filipa.

 

V. Dela u gradu Nikateri, i u Ireju

45 Filip je imao na umu da ide u Nikateru, grad u Grčkoj, i mnogi učenici su ga slijedili,i on je podučavao stalno. 46 I kada je on stigao tamo tamo je bilo veliko komešanje. Šta da radimo njegovo učenje će prevladati...on odvaja muževe i žene. Hajde da ga izbacimo prije nego počne da propoveda i naše žene budu zavarane.

47 Tamo je bilo židova, također, koji govoriše protiv njega, ali vođa njih, Irej, reče: Ne koristite silu, hajde da iskušamo njegovo učenje.

48 Irej je bio bogat. On je bio pravedan čovek i želio je mirno osujetiti njihov naum. On ode do Filipa i pozdravi ga. A Filip vidje da u njemu nema prevare, i obeča mu spasenje, jer je stajao uz njega.

49 Irej je bio iznenađen saznavši ovo. Filip ohrabri ga u vjeri i postojanosti. 50 Irej: Boravi u mojoj kući. Filip: Prvo očisti je. Irej: Kako. Filip: Ne čini krivo, i ostavi svoju ženu. I on ode kući.

51 Njegova žena reče: Ja vidim da si ti osujetio savjet židova o stranom vračaru. Irej: Hočeš li da budeš vredna da on boravi ovde. Ona: Ja neću ga ovde, jer on odvaja muževe i žene. Ići ću kući mojim roditeljima i uzeti moj miraz i sluge, četiri godine sam bila tvoja žena i nikad ti se nisam suprotstavljala.

52 Irej blago: Imaj strpljenja, i ti češ također verovati. Ona: Ustani, jedi, pij i budi sretan, jer ne možeš me prevariti. Irej: Kako da jedem kada čovjek Božiji je gladan. Ostavi ovu ludost, on je čovjek Božiji, od nježnosti i milosti. 53 Ona: Je li njegov Bog kao onih u gradu, od zlata, učvršćen u hramu. Irej: Ne, ali u nebesima, svemočni: bogovi ovoga grada su učinjeni od loših ljudi. Ona: Uvedi ga, da ja vidim boga u njemu. 54 On ode da srete Filipa, koji mu reče šta se dogodilo, i Irej je bio začuđen što on zna, ali kaza mu da ne kazuje javno prijekor svoje žene. 55 Filipovi drugovi požurivahu ga da prihvati utočište dato: i Irej bi zadovoljan. Filip se složi da dođe, i slijedio je Ireja. 56 Vladari i ljudi videše i odlučiše da ne dopuste. Irej stigavši na njegova vrata plakao je vrataru da otvori. Filip otvori govoreći: Mir ovoj kući. Irej nađe da njegova žena je u njenoj sobi i ode i pita ju da dođe, i odloži  odeću. Ali bila je ljuta i rekla: Nitko iz kuće nikada nije video moje lice, i hoću li ga pokazati strancu?

57 Tako on izađe i namesti lijepe pozlaćene stolice za Filipa i ostale. Ali on reče: Ukloni ih. Irej: Ne žalosti me. Filip: Ja ne žalostim nikoga, ali nemam koristi od zlata, koje je prolazno. 58 Irej: Mogu li ja biti spasen od prijašnjih greha koji me muče. Filip: Da, Isus može da te spasi. A šta o tvojoj ženi koja upravo ti je rekla: Odlazi od mene, i Irej iznenađeno ode do svoje žene i reče: Dođi i vidi čovjeka koji mi je upravo rekao šta je bilo između mene i tebe. Ona je bila prezriva, i reče: Šta će postati od naše dece ako damo sve naše svjetsko bogatstvo. 59 Artemela njegova kćer je slušala, i rekla: Ako moji otac i majka uđu u novi život, neka ga ja ne delim. Ona je bila veoma lijepa. Njena majka Nerkela reče joj da ustane i odloži njenu zlatom tkanu haljinu. Irej reče Nerkeli: Hajde da izađemo i vidimo Filipa (izgleda da je Nerkela preobraćena bila, ali tekst ne pokazuje nam ovo jasno). 60 Žene promeniše svoju odeću u prikladniju, i oni svi izađoše. I kad oni videše Filipa, on je sijao sa velikim svetlom, tako da su se oni bojali. 61 Ali on je vidio, i vratio se svome prijašnjem obliku; Nerkela je zatražila oproštaj od njega i poželila mu dobrodošlicu. 62, 63 I oni pokazaše verovanje i behu upućeni i kršteni.

 

VI. U Nikateri, gradu Grčke

64 Židovi i mnogobošci behu nezadovoljni zarad Irejevog preobraćenja, 65 i poslaše sedam ljudi ka njegovoj kući. Sluškinja im reče za njih, on izađe smejeći se i upita za njihovu poruku. 'Celi grad želi da te vidi.' On je slijedio ih. 66 I skup bi iznenađen na njegovoj skromnoj odeći. Neki Onesimus upita ga da objasni o vraču Filipu. 67 Irej: Zašto sam ja iskušavan ovako, ne mučite Filipa. 68 Ali oni rekoše: Dalje s njim. I Irej ode kući i srete Filipa, koji reče: Da li se bojiš? Ne, on reče. 69 Ljudi si došli sad sa štapovima, vičući: Daj nam prevaranta. 70 Filip izađe i oni uzeše ga u skup da ga bičuju, i rekoše: Vežite mu ruke i stopala. 71 Irej otrča uz stepenice i zaplaka: Nečete. Ali oni nisu hteli slušati, i Irej povuče Filipa dalje od njih. 72 Filip reče: Ako ja biram, ja vas mogu oslepeti; Aristarhus, sin Plegenesa, upravitelja židova, reče: Ne žuri da nas osleoiš: ja znam da ti možeš; ali daj da razgovaramo. Ja sam močan, i ako pustim narod, oni će te kamenovati. 73 I on uhvati Filipa za bradu, on je bio prilično ljut, zarad naroda, i reče: Tvoja ruka i tvoje uši i tvoje desno oko će pretrpjeti zbog prijetnji meni i vrijeđanja Boga. 74 Njegovo oko posta šuplje kao da ga nema, njegove uši su ga boljele, njegova desna ruka visjela je oduzeta. On je plakao za milost. 75 Oni svi rekoše: Izlijeći našega upravitelja. 76 Filip reče Ireju da mu da znak sa križom i izliječi ga u Isusovo ime, što bi učinjeno, i on zatraži oproštaj i zadovoljstvo i ostavi se razgovora. A ljudi rekoše: Mi čemo ti suditi. 77 Filip se nasmija i naredi mu da priča prvi. On reče: Da li primaš proroke ili ne. Filip: Zarad tvoga neverovanja nema potrebe za prorocima. Aristarh: Pisano je: Tko će objaviti tvoju moč, O Bože i, Nijedan čovjek ne može znati tvoju slavu; i, Tvoja slava je ispunila zemlju; i, Gospod je sudija brz i mrtvih; i Bog će progutati vatru i spaliti svoje neprijatelje na svakoj strani; i, Jedan Bog je učinio sve ove stvari. Kako onda kažete da Marija je rodila Isusa... Već ti češ reči da on je moč i mudrost Boga koji je sa njim kada je stvarao svijet. Ja ne niječem da prvo Pismo kaže: Hajde da učinimo čovjeka. 78 Filip se nasmija i reče: Poslušajte svi: Isaija reče, Evo moga sluge koga sam odabrao...I o krstu: On je vođen kao ovca na klanje...I opet: dadoh svoja leđa biču...i drugi: ja raširih moje ruke ka neposlušnomu narodu. I : Ja nađoh one koji me ne tražiše...I David reče: Ti si moj sin...I o njegovom oživljenju i Judi: Gospoidine, zašto oni rastu i muče me...I opet David: Ja predvidih Gospod  je uvek preda mnom...Ali David je mrtav. Uzmi također od dvanaest proroka: Reci ka kćeri Sionskoj...I: Iz Egipta ja pozvah moga sina.

79 Aristarh reče: Ovaj Isus se zove Hrist. Isaija: Ovako kaže Gospod ka Hristu mom gospodu...Židovi rekoše: Ti se svađaš za Hrista. Ljudi i vladari tražiše Filipa i rekoše da on treba biti predan.

80 Nosila su donesena sa mrtvim čovekom, jedincem sinom nekog bogataša, i sa njim deset robova koji trebali su biti spaljeni sa telom. Narod reče: Ovde je velika borba za hrišćane. Ako je njihov Bog će ga podići  mi čemo tad verovati, i spaliti naše idole. 81 Filip reče roditeljima: Šta čete učiniti ako ga podignem 'Šta god želiš''. Robovi učiniše znak njemu da ih se sjeti. Bio je zao zakon o spaljivanju robova, i ponekad žena od ljudi. 82 Filip reče: Dajte mi ove robove. Da, i koliko god hočeš.' On reče Aristarhu: Dođi, O židove, podigni ga. I on dodirnu njegovo lice i pljunu mnogo na njega i povuče njegovu ruku: uzalud, i povukoše se u pometnji. 83 Nereus otac reče: Oživi moga sina i ja ću se boriti protiv židova. Filip: Ako ne obečaš da nečeš ih povrediti, Ja ga neću podići. Nerus: Kako želiš. 84 Filip ode do odra i pomoli se, i dah uđe u mladića Teofila, i on otvori svoje oči i pogleda na Filipa. I drugi put Filip reče: Mladiću, u ime Isu Krsta, koji je razapet pod Pontijusom Pilatom, ustani. I on poskoći sa nosila. Svi vikahu: Jedan je Bog Filipov...i robovi behu oslobođeni. Svi verovahu. 86 Filip je podučavao, krstio, uništavao idole, postavljao, davao zakone.

 

VII. O Nerkeli i Ireju u Nikateri

87 Nerkela i Artemela behu blagoslovene od Filipa. 88Irej i Nereus savetovaše o gradnji crkve, i složiše se da izgrade na Nereusovoj zemlji. 89 Samo židovi behu nezadovoljni i odlučiše da se povuku. 90 Filip dođe do nove zgrade i pozva ljude. 91 i učini Ireja biskupom i molio je nada njim, i objavio je da on odlazi. 92 Svi plakaše, ali on ih je utješio. 93 Oni dovedoše kamile sa zalihama i pratiše ga 20 stadija. On raspusti ih i hteo je da uzme samo pet pogača. Oni svi  pozdraviše ga triput, i padoše na njihova lica i moliše za njegov blagoslov, i gledaše ga dok nije izašao iz vida, i vratiše se u grad.

                                                               

VIII. U čemu su jare i leopard u pustinji vjerovali

94 Dogodilo se kada je Spasitelj podelio apostole i svaki je otišao prema svome udelu, da je dopalo Filipu da ide u zemlju Grga: i on je mislio da je teško, i plakao je. A Mariame njegova sestra (ona je koja je pripremila hljeb i sol na lomljenju hljeba, a Marta je ona koja je služila mnoštvu i radila mnogo) videći ga, ode do Isusa i reče: Gospode, ne vidiš li kako moj brat je klonuo 95 I on reče: Znam, ti izabrana među ženama, ali ajde sa njim i ohrabri ga, jer ja znam da on je gnjevan i bojažljiv čovek, ako ga pustimo samoga on će donijeti mnoge kazne na ljude. Ali gle, Ja ću poslati Bartolomeja i Jovana da pretrpe teškoće u istome gradu, zarad poročnosti onih koji žive tamo, jer oni obožavaju guju, majku zmija. A ti promeni svoj ženski izgled i idi sa Filipom. A Filipu on reče: Zašto si bojažljiv ja sam uvek sa tobom.

96 I oni si odoše iz zemlje Ofiani, i kad dođoše u divljinu zmajeva, gle, veliki leopard izađe iz šume brda, i potrča i baci se na njihove noge i progovori ljudskim glasom: ja obožavam vas, sluge božanske veličine i apostoli jedino-rođenog Sina Božijeg, zapovijedi mi da pričam savršeno. 97 A Filip reče: U ime Isusa Hrista, pričaj. I leopard uze savršen govor i reče: Poslušaj me Filipe, djeveru božanske riječi. Prošle noći ja prođoh kroz stado koza nasuprot planine zmajice, majke zmija, i uhvatih jare, i kada ja odoh u šumu da jedem, nakon što sam ranio ga, ono uze ljudski glas i plaka kao malo dijete, govoreći mi: O leoparde, odloži svoje žestoko srce i zvijer kao dio tvoje prirode, i stavi nježnost, jer apostoli božanske veličine će proći kroz ovu pustinju, da izvrše savršeno obećanje slave jedino-rođenog Sina Božijeg. Na ove riječi jareta ja bih zbunjen, i postepeno moje srce bi promenjeno, i moj gnjev se okrene u nježnost, i ja nisam jeo. I ja poslušah njegove riječi, Ja podigoh moje oči i videh te kako dolaziš, i znadoh da ste vi sluge dobroga Boga. I tako ja ostavih jare i dođoh da vam se poklonim. A sad ja molim te da mi daš slobodu da idem sa tobom svukud i ostavim svoju zvjersku prirodu.

98 A Filip reče: Gde je jare. A on reče: Odbačen je pod suprotni hrast. Filip reče Bartolomeju: Hajdemo i vidimo njega koji je udaren,izliječen, i izliječio je udarača. Na Filipovu ponudu leopard ga je vodio gde jare je ležalo. 99 Filip i Bartolomej rekoše: Sada znamo uistinu da nema nikoga koji nadmašuje tvoje sažaljenje, O Isuse ljubitelju ljudi, jer ti si sprečio nas i ubijedio nas ovim stvorenjima da verujemo više i iskreno puni povjerenja. Sada stoga, Gospode Isa Krste, dođi i daj život i dah i sigurno podnožje 8postojanje)  ovim stvorenjima, da bi oni mogli napustiti njihovu prirodu zvijeri i stoke i došli ka pitomosti, i da više ne jedu meso, niti jareta hranu od stoke, već da ljudska srca budu im data, i da bi oni slijedili nas gde god da idemo, i jedemo šta jedemo, u tvoju slavu, i pričaju kao ljudi, veličajući tvoje ime.

100 I u taj čas leopard i jare ustaše i podigoše njihove prednje stope i rekoše: Mi veličamo i blagosiljamo te koji si posjetio nas i sjetio se nas u ovoj pustinji, i promenio našu zvjersku i divlju prirodu u pitomost, i dao nam božansku riječ, i stavio u nas jezik i osećaj za priču i slavu tvome imenu, jer velika je tvoja slava. 101 I oni padoše i pokloniše se Filipu i Bartolomeju i Mariamni; i svi krenuše zajedno slaveći Boga.

 

IX. O zmaju koji je ubijen.

102  Oni putovahu pet dana, i jedno jutro nakon noćne molitve iznenadan vjetar se podiže, velik i taman (maglovit), i iz njega istrča veliki dim (magla) zmaja, sa crnim leđima, i stomakom kao ugalj bakreni u iskrama vatre, i tijelo više od 100 lakata dugo, i mnoštvo zmija i njenih mladih slijediše ga, i pustinja se tresla na dugoj udaljenosti. 103 I Filip reče: Sada je vreme da se sjetimo Gospodnjih dela: Ne bojte se ništa, niti progona, niti zmija te zemlje, niti tamnoga zmaja. Hajde da stojimo čvrsto i njegova moč će opasti; i molimo i pospite vazduh iz čaše i dim će se rasuti. 104 Tako oni uzeše čašu i moliše: Ti koji prolivaš rosu na sve lomače i uzdiš tamo, stavljajući malo u zmajeva usta, poništavajući njegovu ljutnju, okrečući zloću neprijatelja i uspravljajući ga u vlastitu vatru, jer mi trčimo voljom i na tvoj nagovor. 105 I on reče: Sad stojte i podignite vaše ruke, sa čašom koju držite, i pospite vazduh u obliku križa. 106 I tamo bi kao odsjaj munja koji zaslijepi zmaja i njegove mlade, i oni behu oduzeti, i zraci sunca uđoše u rupe i razbiše jaja. Ali apostoli zatvoriše svoje oči, jer nisu mogli suočiti se sa munjama, i ostaše neozleđeni.

 

Ne izgleda kao da se mnogo miješalo između ovih Dela i Mučeništva, osim verovatno prelaza nekih ljudi u gradu zmija. Međutim, rukopisi daju nam naslov ovako:

Iz putovanja Filipa Apostola: od petnaestih Dela dokraja, gde je Mučeništvo.

107 (Uvod) U danima Trajana, nakon Mučeništva Simona, sina od Kleope, biskopa Jerusalima, nasljednika  Jakova, Filip apostol je propovedao kroz sve gradove Lidije i Azije. 108 I on dođe do grada Ofiorima (Zmijska ulica), koji je zvan Hijerapolisom Azije, i bio je primljen od Stahisa, vjernika. I sa njim je bio Vartolomej, jedan od sedamdesetorice, i njegova sestra Marijamne, i njihovi učenici. I oni se sakupiše u  Stahisovoj kući. 109 I Mariamne je sjedila i slušala Filipov govor. 110-112 On je govorio o zamkama zmaja, koji nije imao izgled u stvaranju, i prepoznat je i klonile su ga se zvjeri i ptice. 113 Ljudi mesta su obožavali zmiju i imali slike njegove, i zvali su Hierapolis Ofiorimom. I mnogi behu preobraćeni. 114 I Nikanora upraviteljeva žena verova, ona je bila bolesna, naročito u njenim očima, i bila je izlečena. Ona sad dođe u srebrnim nosilima. 115 I Mariamne reče na hebrejskom: Alikaman, ikasame, marmari, iahapan, mastranan, ahaman, što znači: O kćeri očeva, moja gospo, koja si data kao zalog zmiji, Krist ti dolazi (i mnogo više). 116 I Nikanora reče: Ja sam hebrejka, govori mi na jeziku očeva. Ja sam čula tvoje propovijedanje i bila sam isceljena. 117 I oni moliše za nju. 118 Ali njen tiranin muž dođe i reče: Kako je ovo tko vas je izlečio 119 I ona reče: Odlazi od mene, i vodi častan i uzdržljiv život. 120 I on povuče je za kosu i zaprijeti da će je ubiti. I apostoli behu uhapšeni, 121 i bičevani i odvučeni do hrama, 122 i zatvoriše ih u njega (sa leopardom i jaretom. To je izostavljeno u glavnome tekstu , ali stalno se dešava u drugome pregledu: s pravom, naravno). 123 Ljudi i sveštenici dođoše i tražiše osvetu na vraču. 124 Prokonzul se bojao žene svoje, jer ona je bila skoro oslepljena od čudesnog svetla kada je pogledala kroz prozor na nju kada je molila. 125 Oni svukoše i tražiše apostole za mađijama, i probodoše Filipove gležnjeve i bedra i objesiše ga glavom na dole, a Bartolomeja oni obesiše golog za kosu. 126  I oni se smijahu jedan drugomu, kao da nisu mučeni. Ali Mariamne kad je svučena izgledala je kao kovčeg stakla pun svjetla i vatre i svaki je pobjegao. 127 I Filip i Bartolomej razgovarahu na hebrejskom, i Filip reče: Hočemo li prizvati dole vatru sa nebesa. 128 I Jovan stigavši, i pitao je šta se dogodilo, i ljudi mu rekoše. 129 I on je odveden do mjesta. Filip reče Vartolomeju na hebrejskom: Ovde je Ivan sin Barega (ili, on koji je Barek), to je (ili, gde je) živa voda. I Jovan reče: Tajna njega koji visi izmežu neba i zemlje neka je sa tobom.

130 Tad Ivan reče ljudima, upozoravajuči ih protiv zmije. Između ostalog: Kad sve stvari su donesene i raširene kroz sistem nebesa, djela Boćja su molila Boga da vide njegovu slavu, i kad su videli, oni želješe da postanu žuč i gorčina, i zemlja posta skladište toga što je zastranilo, i rezultat i suvišnost stvaranja je sakupljena zajedno i postala je kao jaje: i zmija je bila rođena.

131 Ljudi rekoše: Mi smo uzeli te za prijatelja građanina, ali ti si u savezu sa ovim ljudima. Sveštenici idu da iscijede tvoju krv i pomiješaju je sa vinom i daju ga Guji. Kad oni dođoše da uzmu Ivana njihove ruke behu oduzete. Ivan reče Filipu: Nemojmo vračati zlo za zlo. Filip reče: Ja više ne mogu izdržati. 132 Trojica drugih razuvjeriše ga, ali on reče: Abalo, arimouni, doutael, tharselen, nahaot, aeidonaf, teleteloein, što znači (nakon mnogo dozivanja opisa Boga): neka se dubina otvori i proguta ove ljude: da, Sabaot. 133 Ono se otvori i celo mesto bi progutano, oko 7000 ljudi, osim gde su apostoli bili. I njihovi glasovi izađoše, plačući za milost i govoreći: Pogledajte, križ nas osvetljava. I glas se čuo: Ja imam milost na vas u mome križu svetlosti. 134 Ali Stahis i njegova kuća, i Nikanora i 50 drugih, i 100 djevica ostaše sigurni. 135 Isus se pojavi i prekori Filipa. 136 Ali on se branio sam. 137 I Gospod reče: Budući da si ti bio nezaboravljiv i gnjeva pun,ti češ uistinu umreti u slavi i biti uzet od anđela u raj, ali češ ostati van njega četrdeset dana, u strahu od plamtećeg mača, i tada ja ću poslati Mihaela i on će te pustiti unutar. A Bartolomej će ići u Likoniju i biti razapet tamo, a Mariamnino telo će biti položeno u reku Jordan. I ja ću vratiti one koji su bili progutani. 138 I on povuče krst u vazduh, dotičući dolje u ponor, i bi ispunjeno svetlom, i krst kao ljestve. I Isus pozva ljude, i oni dođoše, osim prokonzula (upravitelja) i Guje. I videći apostole oni tugovaše i pokajašese. 139 A Filip, još viseći, govoraše im i reče im o njegovoj dbrani. 140 I neki trčaše da ga skinu, ali on je odbio i govorio im...''Ne budite žalosni što visim ovako, jer ja nosim oblik prvoga čovjeka, koji je doveden na zemlju sa glavom dole, i opet s drvetom krsta učinjen živim od smrti njegova sagrešenja. I sada da li ja ispunjavam propis. Jer Gospod mi reče: Ukoliko ne učiniš to što je ispod da bude gore, i lijevo da bude desno (i desno levo), nečeš ući u moje kraljevstvo. Budi kao ja u ovomu: jer ceo svijet je okrenut krivo, i svaka duša koja je u njoj.'' 141 Nadalje on je govorio njima o oživljenju, 142 i reče im da puste Vartolomeja, i reče mu i Mariamni njihovu sudbinu. Izgradi crkvu u mestu gde ja umrem, i neka leopard i jare budu tamo, i daj Nikanori da pazi na njih dok ne umru, i tad pokopaj ih na crkvenim vratima, i neka tvoj mir bude u kući Stahisa: i on ohrabri ih do čistoće. ''Stoga naš brat Petar pobjegne iz svakoga mjesta gde je žena bila, i nadalje, on je imao odbranu datu zarad svoje sopstvene kćeri. I on je molio Gospoda, i ona je imala uzetost strane tako da nije možda ne zaluta.''143 Sahrani me ne u lanenome kao Gospod, već u papirusu, i moli za mene četrdeset dana. Gde moja krv pada vinova loza će narasti, i vi ćete koristiti vino od nje za čaše: i uzimati od njega treći dan. 144 I on je molio Gospoda da ga primi, i zaštiti ga protiv svih neprijatelja. ''Nedaj da njihov mračni vazduh pokrije me, da ja prođem vodama vatrenim i sav bezdan.  Obuci me u tvoju slavnu odeću i tvoj pečat svetlosti koji uvek sja, dok ne prođem sve vladare svijeta i zlog zmaja koji nam se suprotstavlja.'' 145 I on umre. 146 I oni sahraniše ga kako je on naložio. I nebeski glas reče da je on primio krunu.

147 Nakon tri dana loza uzraste. I oni učiniše dnevni prinos za četrdeset dana, i izgradiše crkvu i učiniše Stahisa biskupom. I sav grad je verovao. 148 I na kraju četrdeset dana Spasitelj se pojavi u obliku Filipa i reče Bartolomeju i Mariamni da je on ušao u raj, i reče im da idu njihovim putevima. I Bartolomej ode u Likaoniju a Mariamne u Jordan, i Stahis i brača ostaše gde su bili.

 

Pripovijedanje Dela sačuvanih na Sirijskom je ovo

Filip, u Jerusalemu, imao je viziju Isusa, koji zapovedi mu da ide u grad Kartagu, 'koji je u Azotu', i izbavi vladara od Satane, i propovijeda kraljevstvo. On reče: Ja ne znam latinski ili grčki, a ljudi tamo ne znaju aramejski. Isus reče: Nisam li ja stvorio Adama i dao mu govor. Idi, i biti će sa tobom.

On ode u Samariju, odatle u Cezareju, i do luke i nađe brod koji je čekao na vetar. Upitan da primi Filipa do Kartage, kapetan reče: Ne moj me ometati, čekali smo dvadeset dana: donesi svoj prtljag i možda dobijemo vetar, jer ti izgledaš kao sluga Božiji. Filip: Ja nemam ništa; reci putnicima da dođu na palubu...Molimo se za dobar vjetar. Okrečući se ka zapadu on zapovedi anđelu mira koji je bio zadužen za dobar vetar da pošalje vetar i uzme ga u Kartagu u jednomu danu.

Na brodu je bio židov, Ananija, koji je bogohulio (da ne bude čujen, izgleda) i reče: Neka Adonai uzvrati ti, i Hrista na koga se pozivaš, koji je postao pepeo i leži u Jerusalimu, dok ti živiš i vodiš neznalice od njegova imena.

Vjetar dože i napuni jedra. Židov usta da pomogne podizanju jedra, i anđeo ga sveza za veliki nožni prst i objesi ga glavom dole na vrhu jedra. Brod je plovio naprijed a židov je plakao. Filip reče: Nečeš sići dole dokle ne priznaš. On prizna svoje tajno bogohuljenje. Filip: Vjeruješ li sada. Ananijaprizna vjeru u govoru u kojem je nabrojao Hristova (Božja) velika dela od postanja do izbavljenja Suzane. Filip zatraži da mu bude oprošteno, i anđeo ga snese dole. I 495 ljudi na brodu se bojalo.

 Oni pogledaše i vidješe svjetionik od Kartage, i rekoše; Može li ovo biti istina, O glupani, reče Ananija, ne vidite li šta me snašlo za neverovanje. Ako on zapovedi tome gradu u Hristovo ime, uzeti će sve njegove stanovnike i ići i stati u Egiptu. Brod dođe u luku. Filip raspusti putnike, i stajao je na palubi da utvrdi kapetana.

U Nedjelju on ode do grada da izvede Satanu, i kako je ulazio na vrata, prekrsti se. Oni vidje crnog čoveka na tronu sa dve zmije oko njegovih bedara, oči kao ugalj vatren, i plamen je izlazio iz njegovih usta, tamo je bi miris kao dima, i crnci u grupama bili su na levo i desno. Kad Filip prekriži se vladar pade nazad i njegove čete. Filip reče: Padni, i ne ustaj... Vladar reče: Zašto me proklinješ ja ne boravim ovde, ali moje čete lutaju po zemlji i dolaze mi u treći čas dana, ali oni ne dodiruju učenike Isusa. Jao meni! Gde da idem u sva četiri ugla svijeta njegovo evanđelje se propoveda. Ja sam u cjelosti zbačen.

Cijeli grad ga je čuo, ali ga nije video. Filip reče mu da ide, i on uze svoj tron i ode sa svojim četama i pobeže plačući dok nije došao u Babel, i on namesti se tamo. Ceo grad je bio u strahu i Filip reče im da ostave njihove idole i okrenu se Bogu, Oni slaviše Boga, a Filip ode nazad do broda. U Subotu židovi se sakupuiše u njihovj sinagogi i pozvaše Ananiju, i upitaše da li su njegove pustolovine istinite. On označi sebe sa krstom i reče: Istina je, i Bog da zabrani da se odreknem Isu Krsta. On tad obratio im se u dugom i veoma uvredljivom govoru ( izgrađen više ili manje na onom od Stefana), nabrajajući sva njihova zla dela. Tad usta Jošua, sin Nunov, i vi tražiste da ga ubijete sa otrovom...Isaija prorok, i vi ste ga presjekli sa testerom od šimšira...Ezekiel, i vi vukoste ga za noge dok njegov mozak nije ispao...Avakum (Habakuk), i kroz vaše grehe on je zastranio od svoje proročke službe. ' Njegovo lice je bilo kao u anđela. Sveštenik usta i udari ga, i on umre, i oni sahraniše ga u sinagogi.

Sledeći dan Filip u brodu je molio i pitao da Ananija bi bio izbavljen od židova. Bog zapovedi zemlji i ona dade prolaz kao vodovod, i odvelo je Ananiju na dno mora, i delfin uznese telo. Filip je vidio, i nakon što je umirio ljude, naredi da uzmu telo nazad dokle on ne ode i osudi ubice.

Sledeći dan Filip ode do upravitelja i uze ga da sakupi sve židove, i sjede na sud. Filip ka židovima: Gde je Ananija. Oni: Jesmo li mi njegovi čuvari? Filip: Dobro ste vi zvani decom Kainovom. Recite mi gde je on, i ja ću tražiti oproštaj za vas. Židovi: Rekli smo da ne znamo. Filip: Ne lažite. Židovi: Ako je duh u tebi, ti bi znao da mi ne lažemo. Filip: Ako je on nađen sa vama, šta zaslužujete židovi? Židovi: Smrt od Boga i Cezara. Filip: Zakunite mi se. Oni se zakuniše da ne znaju ništa.

On pogleda i vidje čoveka kako vodi šest goveda da proda. On im reče: Ja zapovedam ti, idi u sinagogu i pozov Ananiju da ustane i dođi i stavi ove ljude na sram. Govedo je vuklo svog vlasnika i trčalo i zvalo Ananiju. On usta i dohvati govedo sa desnom rukom, i oni dožoše do Filipa i prostreše se. Filip reče: Odakle dolaziš ? Ananija reče: Iz sinagoge od ovih židova, koji su ubili me zbog priznavanja Isusa, učini mi pravdu. Filip: Gospod je zapovedio nam da ne vračamo zlo za zlo. Bik reče: Naredi mi i ja ću ubiti ove ljude sa mojim rogovima. Filip: Ne povređuj čovjeka, već idi i služi svome gospodaru, i Gospod će te izliječiti. Oni odoše kući u miru.

Upravitelj reče: Ovi židovi zaslužuju smrt. Filip: Ja nisam došao da ubijam već da dajem život. Židovska usta behu zatvorena.

Ananija je govorio židovima i Filipu također: ali oni nisu tražili oproštaj, zato su odbačeni. Tri hiljade Pagana i petnaest stotina židova je verovalo, nevjernici su ostavili grad, i pre zalaska sunca anđeo je ubio četrdeset od židovskih sveštenika zarad prolijevanja nevine krvi, i svi koji videše priznaše i pokloniše se.

Nije jasno, u trenutnom stanju naših tekstova, gde ovaj dio može pripadati u grčkim delima. Treći deo, koji je put u Azotus, izgleda verovatno mjesto. Ali pogled na grčka dela pokazuje da uprkos pojavi načina umetnutog  podjelom u Djela, nema povezanosti u svima njima, dokle ne dođemo do grada zmije.

Prva dela ne mogu početi tako naglo kao što počinju. Drugi je jednako nagao u uvodu. Treći je povezan do njega spominjanjem Partije, ali nema velike nedosljednosti u njima, jer ono pretpostavlja da Filip još nije učinio ništa. Četvrti je vezan za treći po prizoru, Azota. Peti, šesti i sedmi, u Niateri, je ceo odvojen od ong što je prošlo ranije, i sa devetim mi činimo novi početak.


Napomena prevodioca: podebljan deo straha od žena, bolje je zameniti strahom čoveka od samoga sebe.

Monday, March 8, 2021

Djela Petrova i dvanaestorice apostola

 preuzet prevod iz nag hamadija


DJELA PETROVA I DVANAESTORICE APOSTOLA VI 1,1-12, 22

 

[...] koja [...] svrha [... : nakon ...] nas [...] apostoli. Otplovismo [...] tijela. [Drugi] nisu ćutjeli tjeskobu u [svojim srcima]. I u srcima svojim, mi bijasmo kao jedan. Složili smo se ispuniti službu koju nam je Gos­ podin dodijelio. I obvezasmo se jedan drugome.

Pošli smo do mora u pogodan čas, koji nam je Gospodin poslao. Na­ đosmo na obali usidren brod, spreman za ukrcaj, i sa mornarima se do- govorismo o našem dolasku na brod. Voljom Božjom, oni bijahu izuzet­ no prijazni prema nama. I nakon što smo se ukrcali, plovili smo cijeli dan i cijelu noć. Vjetar je tad napuhao jedra, i to nas je odvelo do male­ noga grada usred mora.

I ja, Petar, raspitah se o imenu tog grada među građanima koji su stajali u pristaništu. 2 [Jedan čovjek] među [njima] mi odgovori, [i re­ če, "Ime] ovoga [grada jest Naseobina, to jest] Temelj [...] ustrajnost." I vođa [među njima držao je] palminu granu na rubu [pristaništa]. Na­ kon što smo pristali i iskrcali se [sa] svojom prtljagom, [pođoh] u grad da se raspitam o smještaju.

I pojavi se čovjek opasan suknenim povezom kojeg je krasio zlatni pojas, a na prsima [mu] bijaše svezana marama koja mu se protezala preko ramena, i pokrivala mu glavu i ruke.

Gledao sam u tog čovjeka, jer bijaše prekrasan u liku i tijelu. Samo sam četiri dijela njegova tijela mogao vidjeti: tabane, dio prsa, dlanove na rukama i njegovo lice. Samo sam ovo mogao vidjeti. U lijevoj je ru­ ci držao korice poput (onih) na mojim knjigama, a u desnoj drveni štap. Glas mu bijaše zvonak dok je polako izgovarao, vičući kroz grad, "Bi­ seri! Biseri!"

Pomislih, uistinu, da je on iz tog grada, i rekoh, "Brate moj i prijate­ lju!" 3 [On mi odgovori, i reče, "Dobro] si rekao, '[Brate moj i] prijate­ lju'. Što je to što [želiš] od mene?" Rekoh mu, "Da te [pitam] o smješ­ taju za mene [i] moju braću, jer smo stranci u ovome gradu." On mi re­ če, "Iz ovog razloga i rekoh maločas, 'Brate moj i prijatelju', jer i ja sam stranac ovdje, kao i vi."

I rekavši ovo, on poviče, "Biseri! Biseri!" Bogataši iz tog grada čuli su njegov glas, i izvirili iz svojih soba. I neki su provirili iz odaja u svo­ jim kućama, a drugi sa prozora na katu. I nisu vidjeli (da bi) išta od nje­ ga (mogli dobiti), jer, nije imao torbu na leđima, niti ikakav zavežljaj ispod svojih halja. I, s prijezirom, odbiše čak i svratiti pozornost na nj. A on sam nije im se otkrio. I vratiše se u svoje odaje, i rekoše, "Ovaj nam se čovjek ruga".

A siromašni [tog grada] začuli su njegov 4 [glas, i sjatili se] oko čov­ jeka [koji prodaje bisere. I rekoše mu], "Molimo te, [pokaži nam] biser, [kako bismo ga vidjeli] svojim (vlastitim) očima. Jer, mi smo siromaš­ ni, i nemamo toliko [...] cijena da ga platimo. Ali [pokaži nam] kako bi­ smo mogli reći prijateljima svojim da [smo vidjeli] biser svojim (vlas­ titim) očima." On im odgovori, i reče, "Ako je moguće, dođite u moj grad, pa ću vam ga ne samo pokazati, nego i pokloniti."

Siromašni tog grada, čuvši ovo, rekoše, "Budući da smo prosjaci, mi znamo da nitko ne daje biser prosjaku, već (se) obično daje kruh i no­ vac. Veliku bi nam ljubaznost ukazao da nam pokažeš biser, da ga vi­ dimo, kako bismo svojim prijateljima s ponosom  rekli  da smo  vidje­ li biser, (vlastitim) očima" -jer, takvo što ne viđa se među siromašni­ ma, naročito ne među prosjacima (poput njih). On odgovori, (i) reče im, "Ako je moguće, dođite u moj grad, pa ću vam ga ne samo pokaza­ ti, nego i pokloniti." I sirotinja i prosjaci obradovaše se zbog 5 čovje­ ka [koji poklanja].

[I ljudi upitaše Petra] o teškoćama. Petar odgovori [i reče] ono što je čuo o [teškoćama] na putu. Jer, oni su [tumači] teškoća u svom po­ slanju.

On reče čovjeku koji prodaje ovaj biser, "Želim znati tvoje ime i teš­ koće na putu do tvog grada, jer mi smo stranci i sluge Božje. Neophod­ no je da u svakome gradu širimo riječ Božju, u skladu." On odgovori i reče, "Ako pitate za moje ime, ime mi je Lithargoel, što znači svijetao kamen, nalik gazeli."

"A što se puta do grada (tiče), o kojem si me pitao, reći ću ti o tome. Nitko ne može krenuti tim putem osim onoga tko je ostavio sve što ima i svakodnevno postio. Jer, brojni su pljačkaši i divlje zvijeri na tom pu­ tu. Onoga tko sa sobom nosi kruh na taj put, crni psi ubijaju zbog kru­ ha. Onoga tko nosi skupo ruho ovoga svijeta sa sobom, razbojnici ubi­ jaju 6 [zbog] ruha. [Onoga tko nosi] vodu [sa sobom, vukovi zbog vo­ de ubijaju], budući da su nje žedni. [Onoga tko] je željan [mesa] i povr­ ća, lavovi jedu zbog mesa. [Ako] izbjegne lavovima, bikovi ga proždi- ru zbog povrća."

I kada sam [ovo] čuo, ja u sebi uzdahnem. "[Velike] su poteškoće na putu! Kada bi nam bar Isus dao snage da njime kročimo!" On me pogle­ da budući da mi je lice bilo tužno, i ja uzdahnem. On reče, "Zbog čega uzdišeš, ako uistinu znaš ovo ime 'Isus' i vjeruješ u njega? On je velika moć koja daje snagu. Jer, i ja isto vjerujem u Oca koji ga je poslao."

Ja mu odvratih, "Koje je ime mjesta kamo ideš, tvog grada?" On mi reče, "Ime moga grada je 'Devet dveri'. Zahvalimo se Bogu što ne zabo­ ravljamo da su deseta u glavi." Nakon ovoga, ja pođoh od njega u miru.

I upravo kad sam kanio poći i pozvati svoje prijatelje, ugledah va­ love i visoke zidine kako okružuju grad. Ostao sam zadivljen prizorom kojeg vidjeh. I ugledah starca koji je sjedio, i upitah ga je li ime ovog grada uistinu 7 [Naseobina]. On [..., "Naseobina...]." I reče mi, "[Istinu zboriš], jer mi [živimo] ovdje zbog toga [što ustrajemo]."

[Odgovorih mu], "Pravo [...] su ga ljudi imenovali [...], jer gradove nastanjuju svi oni [koji] su podnijeli svoje suđenje, i iz njih dolazi dra­ gocjeno kraljevstvo, zbog toga što ustraju  usred apostazija  i  teškoća ko­ je donose oluje. I bit će zato naseljeni gradovi svih onih koji ustraju pod teretom jarma vjere, i oni će biti uključeni u kraljevstvo nebesko."

Požurio sam da dozovem svoje prijatelje kako bismo pošli u grad u koji nas je on, Lithargoel, uputio. I u čvrstoj vjeri ostavismo sve kako nam je i rekao. Uspjesmo izbjeći razbojnicima, jer nisu na nama mog­ li pronaći ruha. Uspjesmo izbjeći vukovima, jer nisu kod nas našli vo­ de za kojom su žeđali. Uspjesmo izbjeći lavovima, jer nisu u nama naš­ li žudnju za mesom. 8 [Uspjesmo izbjeći bikovima ... nisu uspjeli pro­ naći] povrća.

I velika nas radost [obuze i] pomirljiva bezbrižnost, [poput one] na­ šega Gospodina. [Počinusmo] ispred dveri, razgovarajući jedan s dru- gime o [onome] što nisu iskušenja ovoga [svijeta]. Nastavismo radije u promišljanju vjere.

I dok smo razgovarali o razbojnicima koje smo uspjeli izbjeći na putu, ugledasmo Lithargoela, koji bijaše izmijenjen, kako nam prila­  zi. Imao je lik liječnika, budući da je ispod ruke nosio kutiju s melemi­ ma, a mladi ga je naučnik pratio noseći torbu punu lijekova. Nismo ga prepoznali.

Petar mu se obrati i reče, "Željeli bismo da nam učiniš uslugu, bu­ dući da smo stranci, i da nas odvedeš do Lithargoelove kuće prije ne­ go se spusti večer." On reče, "Drage ću vam je volje pokazati, ali, izne­ nađen sam što znate ovog dobrog čovjeka. Jer, on se ne otkriva svako­ mu, budući da je on sin velikog kralja. Otpočinite malo, kako bih mo­ gao otići i izliječiti ovog čovjeka, a potom ću se (vratiti)." Požurio je i ubrzo 9 se (vratio).

I reče Petru, "Petre!" A Petar se uplaši, jer, kako je on znao da je nje­ mu ime Petar? Petar odgovori Spasitelju, "Kako to da me poznaješ, kad me zoveš imenom?" Lithargoel odgovori, "Želim te upitati, tko ti je dao im Petar?" On mu reče, "Isus Krist, sin živoga Boga. On mi je dao to ime." On odgovori i reče, "Taj sam! Prepoznaj me Petre." I on otpusti svoje ruho, kojim bijaše ogrnut - ono u koje se preodjenuo zbog nas - otkrivajući nam u istini tko je.

Padosmo ničice na zemlju pred njim, i stadosmo mu se klanjati. Bi­ lo nas je jedanaest učenika. On je ispružio svoju ruku i pokazao nam da ustanemo. Ponizno smo s njime govorili, glava pognutih jer ga ne bija- smo vrijedni. Rekosmo mu, "Što poželiš, to ćemo učiniti. No, daj nam snage da uvijek možemo vršiti volju tvoju."

On im dade kutiju s melemima i torbu koja je bila u rukama mladog naučnika, i zapovjedi sljedeće 10, "Vratite se u grad iz kojeg ste došli, koji se zove Naseobina. I ustrajte i dalje u tome da poučavate sve one koji su povjerovali u moje ime, budući da sam ja izdržao sve poteško­ će vjere. Dat ću vam vašu nagradu. Sirotinji toga grada dajte što im tre­ ba za život, dok im ja ne dam ono što je bolje, ono što sam rekao da ću vam pokloniti."

Petar odgovori  i reče,  "Gospodine, poučio  si nas da odbacimo  svijet i sve što je u njemu, i zbog tebe smo ga se mi odrekli. Ono što nas (sad) brine jest kruh svagdašnji. Jer, gdje da nađemo to čime bismo se pobri­ nuli za sirotinju kako si nam zapovjedio?"

Gospodin odgovori i reče, "O, Petre, neophodno je da shvatiš para­ bolu koju sam ti rekao! Zar ne shvaćaš da moje ime, koje propovijedaš, nadilazi sva bogatstva, i da mudrost Božja nadilazi svo zlato, i srebro, i drago kamenje?"

I dade im torbu s lijekovima i  reče,  "Liječite  sve  bolesne u gradu, koji vjeruju 11 [u]  moje  ime." Petar  se  skanjivao  da mu  se  opet  obra­ ti, i dade znak onome pored sebe, Ivanu, "Ti  sad  govori."  Ivan  odgo­ vori i reče, "Gospodine,  bojimo  se pred tobom  mnogo  govoriti.  No,  ti si taj koji od nas traži da se bavimo  ovom  vještinom,  a nitko  od nas  ni­ je učio za liječnika. Kako ćemo onda znati liječiti tijela kao što si nam zapovjedio?"

On im odgovori, "Dobro zboriš, Ivane, jer ja znam da liječnici ovo­ ga svijeta liječe ono što pripada svijetu. Liječnici duše, međutim, liječe srce. Liječite prvo tijela, kako bi kroz stvarne moći liječenja njihovih ti­ jela, bez ovozemaljskih lijekova, oni mogli vjerovati u vas, da isto tako posjedujete i moći izlječenja bolesti srca."

"S bogatašima iz tog grada, međutim, onima koji nisu smatrali shod- nim ni da me pogledaju, onima koji se s ponosom naslađuju nad svojim bogatstvom, s takvima 12 ne večerajte u njihovim [kućama], niti im bu­ dite prijatelji, kako ne bi utjecali na vas. Jer, mnogi u crkvi pristrani su prema bogatima, budući da su i sami grešni, pa dopuštaju grijeh i drugi­ ma. No, sudite im pravično, kako bi se vaša djela slavila, i kako bi mo­ je ime bilo slavljeno u crkvama." Učenici mu odgovoriše, "Da, doista, to je ono što nam priliči da činimo."

I padoše ničice na zemlju i pokloniše mu se. On im pokaže da usta­nu, a potom ih napusti u miru.