Djela
Filipa (druga verzija)
Putovanja
Filipa Apostola, Od Dela Petnaestih do kraja, između njih Mučeništvo
Oko
vremena kada je Car Trajan primio upravljanje Rimljanima, nakon Simonovog sina
Klope, koji je bio biskup u Jerusalemu, on je pretrpio mučeništvo u osmoj
godini njegove vladavine, bijući drugi biskup crkve tamo nakon Jakova koji je
nosio ime brata Gospodnjeg, Filip apostol, idući kroz gradove i oblasti Lidije
i Azije, prepovijedao je svukuda Enanđelje Kristovo.
I
došavši do grada Ofiorima, koji je zvan Hierapolis Azije, on je bio zabavljen
od nekog vernika, Stahis po imenu. I tamo je bio sa njim također Vartolomej,
jedan od sedamdeset učenika Gospodnjih, i njegova sestra Mariam, i njegovi
učenici koji su ga slijedili. Svi ljudi grada stoga, ostavivši njihov posao,
otrčaše do kuće Stahisa, čuvši o delima koja je Filip učinio. I mnogi ljudi i
žene sakupili su se u kući Stahisa, Filip zajedno sa Bartolomejom učio ih je
stvarima od Isusa.
A
Filipova sestra Mariam, sjedeći na ulazu kuće Stahisa, obratila se onima koji
dolaze, nagovarajući ih da slušaju apostole, govoreći im: Naša bračo, i sinovi
moga Oca u nebesima, vi ste neizmerno bogati, i suština grada gornjeg, i užitak
boravišta koji Bog je pripremio za one koji vole Njega. Zgazi pod neoge zamke
neprijatelja, iskrivljenu zmiju. Jer put njen je iskrivljen, budući on je sin
zloga, otrov poročnosti je u njemu, i njegov otac je đavo, uzrokovač smrti, a
njegova majka pokvarenost, bijes u njenim očima i uništenje u njenim ustima, i
njegov put je Pakao. Zato beži od njega koji nema čvrstine, bezoblični koji
nema oblika u svemu stvaranju, bilo na nebu ili u zemlji, bilo u letečim
stvorenjima ili zvjerima. Jer sve je uzeto od njegova oblika, jer između
životinja na zemlji i ptica nebeskih je znanje o njemu, da zmija ide putem
svoga stomaka i svojih grudi, i Pakao je njegovo boravište, i on ide u tamu,
budući da on ima pouzdanje u ništa. Pobjegni stoga od njega, da njegov otrov ne
bude posut u tvoja usta. Ali budi radije verujući, svet, dobrih dela, bez prevare.
Otkloni od sebe zao stajalište, to je, zle želje kroz koje zmija, zao zmaj,
princ zla, je učinio pašu uništenja i smrti za dušu, jer sva želja zloga
proizilazi iz njega. I to je korijen bezakonja, održavanje zla, smrt duše,
želja neprijatelja je naoružana protiv vjernika, i dolazi od tame, i hoda u
tami, uzimajući u ruke da ratuje sa onima koji su u svjetlu. Jer ovo je početak
pohote. Zbog čega ti koji želiš da dođeš do nas, i radije da Bog da dođe kroz
nas ka tebi kao otac ka svojoj deci, želeći imati milost nad vama, i izbaviti
vas od zle zamke neprijatelja, pobjegni od zlih požuda neprijatelja, i odbaci
ih skroz iz misli, mrzeći otvoreno oca zala, i voleći Isusa, koji je svetlo, i
život, i istina, i Spasitelj svih koji žele Njega. Pobjegavši, stoga, ka Njemu,
uzmi Njega u ljubavi, da On izvede te iz rupe zloga, i očistivši te, postavi te
nedužna, živeći u istini, u prisustvu Njegova Oca.
I
sve ove stvari Filip reče mnoštvu koje dođe zajedno da se poklone kao u stara
vremena zmijama i guji, od kojih oni postaviše likove i obožavahu ih. Radi toga
su također zvali Hierapolis Ofiorimom. I ove stvari su rečene od Filipa,
Bartolomeja i Mariam i njegovih učenika, i Stahis je bio sa njim, i svi ljudi
su slušali, i veliko mnoštvo njih je bežalo od neprijatelja i vratilo se Isusu,
i behu dodati Filipu i onima oko njega. I verni behu još više utvrđeni u
ljubavi Hristovoj.
I
Nikanora, žena prokonzul, ležeći na krevetu pod raznim bolestima, naročito
očiju, čuvđši o Apostolu Filipu i njegovom učenju, verova u Gospoda. Jer ona je
čak ranije čula o Njemu, i pozvavđši Njegovo ime, ona je bila osobođena od
nevolja koje su je mučile. I ustajući, ona izađe iz kuće kroz bočna vrata,
nošena od sopstvenih robova u srebrnim nosilima, i ode u kuću Stahisa, gde su
apostoli bili.
I
kad ona dođe pred vrata kuće, Mariam, sestra Filipa apostola, videći je, govori
k njoj na hebrejskom jeziku pred Filipom i Bartolomejom, i celo mnošto onih
koji su verovali, govoraše: Alemakan, ikasame, marmare, nahaman, mastranan,
ahaman; to je, Kćeri očeva, ti si moja gospođa, data si kao zalog zmiji, ali
Isus naš otkupitelj je došao da izbavi te kroz nas, da razbije tvoje okove, da
ih preseće, i da ukloni ih od tvoga korena, jer ti si moja sestra, jedna majka
rodila nas je blizance. Vi ste napustili
svoga oca, napustili ste put koji vas vodi u mesto stanovanja vaše majke,
bijući u grehu, ostavili ste hram prevare, i trenutne slave, i došli ste k
nama, bježeći od neprijatelja, jer on je mesto stanovanja smrti. Evo, sada tvoj
otkupitelj je došao da te izbavi; Krist Sin pravednosti je nada tobom ustao, da
te osvetli. Malahija 4:2
I
kad Nikanora, stojeći pred vratima, je čula te stvari, ona se ohrabri pred
svima, plačući, i reče: Ja sam židovka, i kćer hebrejska, govori sa mnom na
jeziku mojih otaca. Jer, čuvši propovedanje mojih otaca, ja bih odmah izlečena
od bolesti i nevolja koje su me obuhvatale. Ja stoga utjeknuh se dobroti Boga
koji je uzrokovao da ste iskvareni u ovom gradu, zarad Njegova istinitog kamena
koji je držan u časti, u smislu da kroz vas mi primimo znanje o Njemu, i živimo
sa vama, verujući u Njega.
Nikanora
rekavši tako, Apostolu Filipu, sa Bartolomejom i Mariamom i onima sa njima,
molila je za nju Bogu, govoreći: Ti koji dovodiš mrtvo u život, Kriste Isuse
Gospodine, koji si oslobodio nas kroz krštenje od ropstva smrti, Rimljanima
6:3-4 potpuno oslobodi i ovu ženu od greha, neprijatelja, učini ju živom u Tvom
životu, i usavrši je u Tvome savršenstvu, kako bi ona se našla u zemlji njenih
otaca u slobodi, imajući udeo u Tvojoj dobroti, O Gospode Isuse.
I
svi rekavši amen sa Apostolom Filipom, gle odjednom, dođe tiran (nasilnik), muž
od Nikanore, bijesan kao divlji konj, i dohvativši odeću svoje žene, on povika,
govoreći: O Nikanora, nisam li te ostavio u krevetu? Kako si imala toliku snagu
da dođeš ovim vračarima? I kako si izlečena od upale svojih očiju? Sad ukoliko
mi ne kažeš tko je tvoj ljekar, i koje mu je ime, Ja ću te kazniti sa raznim
kaznama, i neću imati samilosti na tebe. A ona odgovori rekavši mu: O tirane,
odbaci tu tiraniju, zaboravi svoju zloću, napusti ovaj život koji traje samo za
doba, pobjegni od okrutnosti tvoga nedorečnog ponašanja, pobegni od zloga zmaja
i njegovih požuda, odbaci od sebe djela i strijelu čovjeko-ubice zmije; odrekni
se odvratnih i zlih žrtvi idolima, koji su uzgoj neprijatelja, ograda tame,
učini za sebe život časnim i čistim, da bijući u svetosti mogneš znati moga
Ljekara, i dobiti Njegovo ime. Ako ukoliko ti želiš me pored sebe, pripravi se
da živiš časno i u uzdržanju, i u strahu od istinitoga Boga, i ja ću živjeti sa
tobom ceo moj život, samo očisti sebe od idola, i od njihove sve prljavštine.
I
kad tiran njen muž je čuo ove riječi od nje, on uhvati je za kosu, i vukao je,
udarajući je, i govoreći: Bilo bi lijepo za tebe da budeš posječena mačem, ili
da vidiš sebe dalje od mene kako činiš preljub sa ovim stranim vračarima, jer
ja vidim da si ti pala u ludilo od ovim prevaranata. Ti prva od njih, stoga, ja
ću posjeći, i potom ne štedeći ih, preseći ću njihove tetive, i staviti ih
najokrutnijoj smrti- I vrativši se, on reče onima oko njega: Izvedite mi te
varalice čarobnjake. I javni krvnici otrčaše u kuću Stahisa, i uzeše Apostola
Filipa, i Bartolomeja i Mariam, vukuči ih zajedno, vodeći ih gde je upravitelj
bio. I najverniji Stahis je pratio, i svi verni.
I
prokonzul videći ih, zaškripa zubima i reče: Mučite ove prevarante koji su
zaveli mnoge žene, i mladiće i devojke, govoreći da su poklonici Boga, ali su u
odvratnosti. I on naredi bičeve od sirove kože da se donesu, i Filip i
Vartolomej i Mariam da budu tučeni, i potom nakon što su bili bičevani, on
naredi da im noge budu vezane, i da budu vučeni ulicama grada do vrata njihova
hrama. I velika masa se sakupi, tako da je teško ko ostajao kući, i oni se svi
čudiše na njihovom strpljenju, dok su nasilno i teško vučeni uzduž.
A
prokonzul, mučivši Apostola Filipa i svece koji su bili sa njim, naredi im da
budu dovedeni, i osigura hram idola zmije sa njegovim sveštenicima, dokle on ne
odluči kojom smrću će uništiti svakog od njih. I mnogi od mnoštva verovaše u
milost Hristovu, i behu dodati Apostolu Filipu, i onima sa njim, odrekavši se
idola guje , i behu utvrđeni u veri, bijući uveličani izdržljivošću svetaca, i
svi zajedno sa njihovim glasom veličaše Boga, govorivši amen.
I
kad su oni bili zatvoreni u hram guje – i Filip Apostol, i Vartolomej i Mariam
– sveštenici zmije se sakupiše u istomu mestu, i veliko mnoštvo, oko sedam
hiljada ljudi, i otrčavši do prokonzula, oni plakaše, govoreći: Osveti nas
stranaca, i čarobnjaka, i pokvarenjaka i zavodnika ljudi. Jer otkako su došli
među nas, naš grad je ispunjen svakim zlim delom, i oni su također ubili zmije,
sinove naših božanstava, i zatvorili su hram, i oltar je opusteo, a mi nismo
našli vino koje je bilo doneseno kako bi zmija popivši ga, otišla da spava. Ali
ako želiš da znaš da oni su uistinu čarobnjaci, pogledaj i vidi kako oni žele
da nas začaraju, govoreći, Živi u časnosti i pobožnosti, nakon verovanja u
Boga, i kako također su oni došli u grad, i kako ih zmajevi nisu udarili
slepilom, ili ubili ih, i kako također nisu popili njihovu krv, već čak oni
koji drže naš grad od svakoga stranca su izbačeni od ovih ljudi.
A
prokonzul čuvši ove stvari, je bio još više bijesan, i ispunjen sa gnjevom i
prijetio, i bio je neizmerno bijesan, i reče sveštenicima: Zašto da pričate,
kada su začarali moju sopstvenu ženu? I od toga vremena ona je govorila meni
stranim riječima, i moleći celu noć, ona govori na čudnom jeziku sa svetlom
koje sja oko nje, i zapomaže glasno, on reče, Isus istinsko svetlo je došao k
meni. I ja, izašavši iz moje sobe, želeći da pogledam kroz prozor i vidim
Isusa, svjetlo o komu je govorila, i kao munja dođe nada me, tako da sam umalo
bio slijep, i od toga vremena ja se bojim moje žene, zarad osvetljenja Isusa.
Recite mi, vi sveštenici, šta da radim. A oni mu rekoše: O prokonzule,
zasigurno mi nismo više sveštenici, jer odkad si ih zatvorio, zarad njihovog
moljenja, ne samo da je hram potresen iz temelja, već zasigurno će se srušiti.
Tad
prokonzul naredi da dovedu Filipa i one sa njim iz hrama, i da ih dovedu do
suda, govoreći javnim izvršiocima: Skinite Filipa i Bartolomeja i Mariamu i
pretražite ih da nađete njihove čarke. I skinuvši prvo Filipa, potom
Bartolomeja, oni dođoše također do Mariam, i vukuči je, oni rekoše: Hajde da je
skinemo golu, da je svi vide, kako ona zavodi ljude, jer ona naročito zavodi
sve žene. I tiran reče sveštenicima: Objavite celim gradom uokolo da svi dođu,
ljudi i žene, da vide njenu sramotu, da ona putuje okolo sa ovim mađioničarima,
i bez sumnje čini preljubu sa njima. I
on naredi Filipu da bude obešen, i njegovi gležnjevi da budu probodeni, i da
donesu železne kuke, i njegove pete da budu izbačene, i da bude obešen na dole,
nasuprot hramu na neko drvo, i da razapnu Bartolomeja nasuprot Filipu,
probušivši mu ruke na zidu vrata hrama.
I
oboje njih su se smijali, videči jedan drugog, i Filip i Bartolomej, jer oni
behu kao da nisu mučeni, jer njihova kazna behu nagrada i krune. I kad također
oni su svukli Mariam, gle, odmah izgled njenog tela se promeni u prisustvu
svih, i odmah oko nje bi oblak od vatre pred svima, i oni nisu više mogli
gledati uopšte na mesto u kojem je telo Mariamino bilo, već svi utekoše od nje.
A
Filip je govorio sa Bartolomejom na hebrejskom jeziku govoreći: Gde je naš brat
Jovan? Jer gle, ja sam oslobođen iz tela, a gde je on koji moli za nas? Jer oni
su uhvatili također našu sestru Mariam, nakon što smo je sreli, i evo, oni su
položili vatru do kuće Stahisa, govoreći, Hajde da je spalimo, jer on ih je
zabavljao. Želiš li onda, Bartolomeje, vatra da dođe sa nebesa, i da ih mi
spalimo?
I
kako je Filip ovako govorio, evo, Ivan uđe u grad kao jedan od njihovih
sugrađana, i krečući se ulicom, on upita: Tko su ovi ljudi, i zašto su
kažnjeni? I oni mu rekoše: Mora da nisi iz grada, kad pitaš za ove ljude, koji
su obmanuli mnoge: jer oni su zatvorili naše bogove, i njihovom magijom
odsjekli su zmije i zmajeve, i također su podigli mnoge od mrtvih, koji su nas
udarili sa čuđenjem, čineći mnoge kazne protiv nas, i oni žele također, ove
strance koji vise, da mole za vatru sa neba i da nas spale i naš grad.
Tad
reče Jovan: Idemo, i pokažite me njima. Oni vodiše Ivana, stoga, kao njihova
sugrađana, tamo gde Filip je bio, i tamo bi veliko mnoštvo, i prokonzul, i
sveštenici. A Filip, videći Jovana, reče Bartolomeju na hebrejskom: Brate, Ivan
je došao, koji je bio u Bareku, gde živa voda je. I Ivan videći Filipa kako
visi glavom nadole i za gležnjeve i pete, i on također vidje Bartolomeja
razapetog na zidu hrama, i on reče im: Njegova tajna koji je raspet između
nebesa i zemlje će biti sa vama.
I
on reče ljudima toga grada: Vi ljudi koji živite u Ofiorimu Hijerapolisu,
veliko je neznanje koje je među vama, jer ste grešili u putu greha. Zmaj
dahčući je disao nad vama, i zaslepeo vas u tri puta, to je, učinio vas je
slepim u telu, i slepim u duši, i slepim u duhu, i vi ste bili udareni od
uništavača. Pogledaj celo stvaranje, da li na zemlji, ili na nebesima, ili u
vodama, da zmija nema sličnosti ičemu iznad, ali ona je od porijekla
pokvarenosti, i dovedena je do ničega od Boga, i zarad ovoga on je uvijo i
iskrivio, i nema života u njoj, i ljutnja, i bijes, i tama, i vatra, i dim su u
svim njegovim delovima. I sad, stoga, zašto kažnjavate te ljude jer su vam
rekli da zmija je vaš neprijatelj?
I
kad oni čuše te reči od Ivana, oni podigoše svoje ruke protiv njega, govoreći:
Mi smo mislili da si ti sugrađanin, ali ti si pokazao sebe da si njihov drug.
Kao i oni, i ti češ biti predat smrti, jer sveštenici su namerili da istisnu
tvoju krv, i pomešavši je sa vinom, da je dovedu do zmije da popije. Kad stoga,
sveštenici su pokušali uhvatiti Ivana, njihove ruke behu oduzete. I Ivan reče
Filipu: Nemojmo uopšte uzvračati zlo za zlo. I Filip reče Jovanu: Vidi sad, gde
je moj Isus, koji mi je rekao da ne osvećujem sebe? Ali za mene, ja više to
neću trpjeti, već ja ću izvršiti na njima svoju prijetnju, i uništiti ih sve.
A
Jovan, Bartolomej i Mariam su ga suzdržavali, govoreći: Naš Gospodar je
izudaran, bičevan, i bio raspet na križu, učinjen da pije žuč i sirće, i reče:
Oče, oprosti im, jer oni ne znaju šta rade. Luka 23:34 I ovo je On učio,
govoreći: Učite od mene, jer ja sam nježan i ponizan u srcu. Matej 11:29 Budimo
stoga strpljivi. Filip kaže: Odlazite, i ne stišavajte me, jer ja neću nositi
to što su me obesili glavom na dole, i proboli moje gležnjeve i moje pete sa
železom. A ti, Jovane, voljeni Božiji, koliko si sukladan sa njima, a nisi
slušao! Stoga odlazi od mene, i ja ću ih proklesti, i oni će biti uništeni do
zadnjeg čoveka. I on poče da ih proklinje, prizivajući, i vičući na hebrejskom:
Abalo, aremun, idutel, tarseleon, nahot, aidunaf, teletoloi: to je, O Oče
Hristov, jedini Svemočni Bože , O Bože, koga se sva doba straše, močni i
nepristrasni Sudijo, čije ime je u Tvojoj lozi Sabaot, blagosloven si Ti za
uvek, pred Tobom drhte vlasti i sile nebeske, i plamene pretnje heruvima živih;
Kralj, svet u veličanstvu, čije ime dolazi na divlje zveri u pustinji, i oni
bivaju krotki, i slave Te sa razumnim glasom, koji gledaš na nas, i daješ prema
željama, koji si znao nas pre nego što smo stvoreni, Nadzorniče svega: sada, ja
molim, daj velikom Paklu da otvori svoja usta, neka veliki ponor progute zle,
koji nisu voljni da prime riječ istine u ovome gradu. I neka bude tako, Sabaot.
I , gle, odjednom bezdan se otvori, i svi sa mesta gde prokonzul je sedeo behu
progutani, i ceo hram, i zmija koju su obožavali, i veliko mnoštvo, i
sveštenici guje, oko sedam hiljada ljudi, pored žena i dece, osim gde apostoli
behu, oni ostaše neudareni. I prokonzul bi progutan u pakao, i njihovi glasovi
dolaziše ispod, govoreći, plačući: Imaj milosti na nas, O Bože od Tvojih
slavnih apostola,jer mi sad vidimo sudove onih koji nisu priznali razapetoga
Njega, evo, krst nas obasjava. O Isuse Hriste, pokaži se nama, jer mi svi
dolazimo dole živi u Pakao, i bičevani smo jer smo nepravedno razapeli Tvoje
apostole. I glas se čuo od jednoga,govoraše: Ja ću biti milostiv vama na krstu
svjetlosti.
I
tamo ostaše i Stahis i cela njegova kuća, i žena od prokonzula, i pedeset
drugih žena koje su verovale sa njom u Gospoda, i mnoštvo pored, i ljudi i
žene, i stotinu djevica koje nisu progutane zarad njihova djevičanstva, bijući
zapečaćene sa pečatom Hrista.
Tada
Gospodar, pojavivši se Filipu, reče: O Filipe, nisi li čuo: Nečeš uzvračati tlo
za zlo? I zašto si uzrokovao takvo uništenje? O Filipe, tkogod stavi svoju ruku
na plug, i gleda nazad , Luka 9:62 je li njegova brazda dobra? Ili tko pridaje
vlastitu svjetiljku drugom, a sam sjedi u tami? Ili tko napušta mjesto
stanovanja, i stanuje na đubrištu? Ili tko, dajući svoju sopstvenu odeću zimi,
ide go? Ili koji neprijatelj raduje se u čovjeku koji ga mrzi? I koji vojnik
ide u rat bez pune opreme oružja? I koji rob koji je izvršio gospodarevo
naređenje neće biti pohvaljen? I tko u trci, dobro istrčavši, ne prima nagradu?
I tko ko je oprao svoju odeću voljno je prlja? Evo, moja nevjesta je spremna,
ali blagosloven je onaj koji je nađen u njoj noseći sjajnu odeću: Matej 22:11
on je koji prima krunu na svoju glavu. Evo, večera je spremna, blagosloven je
ko je pozvan, i spreman je da ide ka Njemu koji ga je pozvao. Žetve polja je
mnogo, Matej 9:37 i blagosloven je dobar radnik. Evo ljiljani i svo cvijeće, i
dobar je ratar koji prvi uzme ih. A kako si postao, O Filipe, nemilostiv,
proklevši tvoje neprijatelje u gnjevu?
Filip
reče: Zašto si ljut na mene, Gospode, jer sam prokleo moje neprijatelje? Jer
zašto ih ne izgaziš nogama, jer oni su još živi u paklu? I znaš li, Gospodaru,
da zbog tebe ja dođoh u ovaj grad, i u Tvoje ime ja sam progonio sve grehove
idola, i sve demone? Zmajevi i zmije su nestali. I budući da ovi ljudi nisu
primili Tvoje svetlo, zato sam ih prokleo, i oni su otišli dole u Pakao živi.
I
Spasitelj reče Filipu: Ali odkad me nisi poslušao, i uzvratio zlo za zlo, i
nisi držao moje zapovijedi, zarad ovoga ćeš završiti svoj put slavno uistinu, i
biti češ vođen za ruku od svetih anđela, i doći češ sa njima čak do raja
uživanja; i oni uistinu će doći pored mene u raj, ali tebi ću narediti da budeš
zatvoren van raja za četrdeset dana, u strahu pod plamenim okretajučim mačem, i
uzdisati češ jer si učinio zlo onima koji su učinili zlo tebi. I nakon
četrdeset dana ja ću poslati moga arhanđela Mihaila, i on, uzevši mač kojim
čuva raj, će te uvesti u njega, i vidjeti češ sve pravednike koji hodaju u
njihovoj nevinosti, i tada češ obožavati slavu moga Oca u nebesima. Međutim
znak tvoga odilaska će biti veličan u mome križu. I Bartolomej otišavši u Lukaoniju,
će tamo također sam biti razapet; i
Mariam će položiti njeno telo u rijeci Jordan. Ali Ja, O Filipe, te neću
trpjeti, jer si progutao ljude u pakao, i gle, moj Duh je u njima, i ja ću ih
izvesti iz mertvijeh, i tako oni, videći te, će verovati u slavu Njega koji te
poslao.
I
Spasitelj okrenuvši se, ispruži svoje ruke, i označi križ i vazduhu dolazeći
dole odozgor do pakla, i bio je pun svjetlosti, i mao je oblik nalik na
ljestve. I svo mnoštvo koje je otišlo iz grada u bezdan dođe na ljestve
osvetljenoga križa, ali tamo osta isod upravitelj, i zmija koju su oni
obožavali. I kad mnoštvo izađe, gledali su u Filipa kako visi glavom na dole,
oni tugovaše uveliko radi bezbožnog dela koje su učinili. I oni također videše
Bartolomeja, i Mariam koja je imala svoj prijašnji izgled. I gle, Gospod je
odlazio u nebesa na pogled Filipov, i Vartolomeja, i Mariam, i Stahisa, i sveg
neverujućeg naroda, i tigho su oni veličali Boga u strahu i drhtanju. I sve
mnoštvo je plakalo, govoreći: On sam je Bog, koga ovi ljudi prokazaše u istinu;
On sam je Bog, koji je poslao ove ljude za naše spasenje. Hajdemo stoga uistinu
se pokajati naše velike greške, jer nema sumnje da mi smo vredni večnoga
života. Sada, mi verujemo, jer smo videli velika čuda, jer Spasitelj nas je
izveo iz pakla. I oni svi padoše na svoja lica, i pokloniše se Filipu, i moliše
ga,spremni da pobegnu: Ne čini drugoga čuda, i opet otpošalji nas u bezdan. I
oni moliše da bi bili vredni pojave Hrista.
A
Filip , još viseći, obratio im se, i reče: Čujte i uvidite kako velike su sile
moga Boga, sječajući se šta ste vidjeli ispod, i kako vaš grad je prevrnut, sa
izuzetkom kuće koja me primila, i sada mirisnost moga Boga vas je izvela iz
pakla, i ja sam dužan da hodam oko raja četrdeset dana zbog vas, jer ja bijah
ljut protiv vas uzvračajući vam. I ovu zapovest samu ja nisam držao, u tome da
Ja nisam vam dao dobro zauzvrat za zlo. Ali vam kažem, od ovoga vremena napred,
u dobroti Boga, odbacite zlo, da bi bili vredni zahvaljivanja Gospodu.
I
neki od vjernih trčaše da svuku Filipa, i da skinu železne šipke, i kuke iz
gležnjeva. Ali Filip reče: Nemojte, moja deco, više mi prilaziti zarad ovoga,
jer takav će biti moj kraj. Slušajte me, vi koji ste prosvetljeni u Gospodu, da
ja dođoh u ovaj grad, ne da trgujem, ili da činim ijednu drugu stvar, već sam
predodređen da izađem iz svoga tela u ovomu gradu na način kako me vidite. Ne
tugujte, zato što ja visim ovako, jer ja nosim pečat prvoga čovjeka, koji je
doveden do zemlje glavom nadolje, i opet, kroz drvo križa izveden iz života od
smrti sagrešenja. I sad ja izvršavam to što mi je dato, jer Gospod mi reče,
Ukoliko ne učiniš to što je dole da bude gore, i ono što je levo da bude desno,
nečeš ući u moje kraljevstvo. Stoga se ne upoređujte sa nepromenjivima, jer ceo
svijet je promenjen, i svaka duša stanuje u telu u zaboravu nebeskih stvari,
ali nemojmo posedovati slavu nebesku tražeći što je vani, koje je tijelo i kuća
robovanja. Ne budite neverujući, već verujući, i oprostite jedni drugima
greške. Pogledajte, ja visim šest dana, i imam krivnju od iskrenog Sudije, jer
ja sve zajedno vratih vam zlo, i stavih kamen spoticanja na put moje
čestitosti. A sada idem na visinu, ne budite tužni, već radije se radujte, jer
ja ostavljam ovo mesto boravka, moje telo, izbegavši pokvarenost zmaja, koji
kažnjava svaku dušu koja je u grehu.
A
Filip, pogledavši okolo na mnoštvo, reče: O vi koji ste došli od mrtvih iz
Pakla, i progutani bezdana, - i svetli krst vas je vodio na visoko, kroz
dobrotu Oca i Sina i Svetoga Duha . On bijući Bog posta čovek, učinjen telom iz
Device Marije, besmrtni, prebiva u telu, i umrijevši, On podizao je mrtve,
imajući sažaljenje na čovećanstvo, uzevši žalac greha. On je bio velik, i
postao malen zarad nas, dokle On ne uveća malene, u uvede ih u Njegovu
veličinu. I On je koji ima sladost, i oni pljuvaše na Njega, dajući mu žuč da
pije, kako bi On učinio one koji su bili ljuti protiv Njega da kušaju Njegovu
ljepotu. Prigni ka Njemu, i ne napuštaj Njega, jer On je naš život zauvek.
I
kad je Filip završio ovo obaveštavanje, on reče im, Odriješite Bartolomeja; i
otišavši, oni ga pustiše. I nakon puštanja, Filip mu reče: Bartolomej, moj
brate u Gospodu, znaš li da Gospod je poslao te sa mnom u ovaj grad, i ti si
sudionik sa mnom u svim opasnostima sa našom sestrom Mariam, ali ja znam da
izlazak iz tela tvog je trebao biti u Lukoniji, i bilo je određeno za Mariam da
izađe iz tela u rijeci Jordan. Sada stoga ja zapovedam vam, da kada ja izađem
iz tela, izgradite crkvu u ovomu mestu, i neka leopard i jare koze dođe u
crkvu, za znak onima koji veruju, i neka Nikanora pribavi za njih dok oni ne
izađu iz tela, i kada izađu, sahrani ih do vrata crkve. I stavi svoj mir na
kući Stahisa, kao Hrist što je stavio svoj mir na ovome gradu. I neka sve
djevice koje veruju stoje u toj kući svaki dan, gledajući na bolesne, hodajući
dvoje po dvoje, ali neka nemaju razgovora sa mladićima, da Satana ih ne iskuša:
1 Korinćanima 7:5 jer on je zmija koja puzi, i on je uzrokovao Adama putem Eve
da sklizne u smrt. Neka ne bude tako ponovo u ovo vreme kao u slučaju Eve. Ali
ti, O Vartolomej, gledaj ih dobro, i dati češ ove zabrane Stahisu, i postavi ga
biskupom. Ne povjeravaj mesto biskupsko mladiću, da Evanđelje Kristovo ne bude
dovedeno do srama, već neka svaki koji uči ima svoja dela jednaka svojim rečima.
A ja idem Gospodinu, i uzmi moje telo i pripremi ga za sahranu sa Sirijskim
komadima papira, i ne stavljaj oko mene lanenu odeću, jer telo moga Gospoda je
umotano u lan. I pripremivši moje telo za sahranu u plahtama od papira, veži ga
sa papirusovom trskom, i sahrani u crkvi, i moli za mene četrdeset dana, kako
bi Gospod oprostio mi sagrešenja koja sam pogrešio, uzvračajući onima koji su
mi učinili zlo. Vidi, O Bartolomej, gde moja krv padne na zemlju, biljka će
uzrasti iz moje krvi, i postati loza, i proizvesti će plod sa mnogo grožđa, i
uzevši ga u grozd, stisni ga u čašu, i uzevši ga treći dan, pošalji u vis Amen,
u smislu da prinos može biti izvršen.
I
Filip, rekavši ove stvari, molio je ovako: O Gospode Isuse Hriste, Oče vremena,
Kralju svetla, koji si učinio nas mudrim u Tvojoj mudrosti, i dao nam Tvoje
razumevanje, i darovao nam savet Tvoje dobrote, koji nas nikad nisi ostavio, Ti
si On koji otklanjaš bolesti onih koji utjeću se Tebi za utočište; Ti si Sin
živoga Boga, koji si dao nam Tvoje prisustvo mudrosti, koji si dao nam znakove
i čuda, i okrenuo si one koji su zastranili; koji krunišeš one koji prevazilaze
neprijatelja, Ti izvrsni Sudijo. Dođi sad, Isuse, i daj mi večnu krunu pobede
protiv svake protivničke vlasti i sile, i ne daj da njihov taman vazduh pokrije
me kada pređem vode vatre i sav pakao. O moj Gospode Isuse Kriste, ne daj
neprijatelju da ima osnov da me optuži na Tvome sudu, već stavi na mene Tvoju
slavnu odeću, Tvoj pečat svetlosti koji uvek sija, dok ne prođem sve sile
svijeta, i zlog zmaja koji leži i čeka na nas. Sada zato, moj Gospodaru Isuse
Kriste, učini da te sretnem u vazduhu, oprostivši mi nadoknadu koju sam
uzvratio mojim neprijateljima; i preobrazi izgled moga tela u anđeosku slavu, i
daj mi počinak u Tvome blaženstvu, i daj mi da primim obečanje od Tebe koje si
Ti obečao Tvojim svetima za večno.
I
govorivši tako, Filip preda duh, dok svo mnoštvo je gledalo na njega, i
plakalo, i govorilo: Život ovoga duha je ispunjen u miru. I oni rekoše Amen.
I
Bartolomej i Mariam uzeše telo, i učiniše kako Filip im je zapovijedio, i
sahraniše ga u tome mestu. I tamo bi odmah glas iz nebesa: Filip apostol je
krunisan sa nepokvarljivom krunom Isu Krsta, Sudijom borbe. I svi viknuše Amen.
I
nakon tri dana stabljika loze niknula je gde krv svetoga Fiipa je pala. I oni
učiniše sve što im je zapoveđeno od njega,prinoseći žrtvu za četrdeset dana,
moleći bez prestanka. I oni izgradiše crkvu u tom mjestu, postavivši Stahisa
episkopom u crkvi. A Nikanora i svi verni se sakupiše, i nisu prestajali, svi
oni, veličajući Boga zarad čuda koja su se dogodila među njima. I ceo grad je
verovao u ime Isusa. I Bartolomej zapovedio je Stahisu da krsti one koji su
verovali u ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha.
I
nakon četrdeset dana, Spasitelj, pojavivši se u obliku Filipa, reče Bartolomeju
i Mariami: Moja voljena braćo, želite li da se odmorite u počinku Božjem? Raj
je otvoren meni, i ja sam ušao u slavu Isusa. Idite do mesta određenog za vas,
jer stabljika koja je postavljena odvojeno i posađena u ovomu gradu će nositi
izvrstan plod. Pozdravivši braću, i moleći za svakoga od njih, oni napustiše
grad Ofiorima, Hijerapolisa Azije; i Bartolomej je otišao u Likanoju, a Mariam
je nastavila do Jordana, a Stahis i oni koji sa njim ostaše, upravljali su
crkvom u Kristu Isusu našemu Gospodinu, komu je slava i sila u veke vekova.
Amin.
Dela
Svetog Filipa Apostola Kada je On otišao u Gornju Grčku
I bilo je to u ona vremena, kada je Filip
ušao u grad Atena zvan Grčka, tamo se sakupi ka njemu tri stotine filozofa,
govoreći: Hajdemo i vidimo koja je njegova mudrost, jer kažu o mudrim ljudima
Azije, da njihova mudrost je velika. Jer oni su mislili da Filip je mudrac, jer
je putovao u odeći pustinjaka, a oni nisu znali da je on apostol Hristov. Jer
tunike koje je Isus dao svojim učenicima bili su ogrtač samo, i lanena odeća.
Tako Filip je išao. Zarad ovoga, kada filozofi Grčke videše ga, oni se behu
bojali. Oni sakupiše se u jedno mesto, i rekoše jedan drugom: Dođite,
pogledajmo u naše knjige, da nekako ovaj stranac ne prevaziđe nas, i stavi nas
u sram.
I učinivši tako, oni dođoše zajedno do
istoga mjesta, i rekoše Filipu: Mi imamo učenja naših otaca u kojima smo
zadovoljni, tragajući za znanjem; ali ako imaš nešto novo, O stranče, pokaži
nam bez zavisni smjelo: jer mi nemamo potrebu nizačim, već samo da slušamo
nešto novo. Dela 17:21
I Filip odgovarajući, reče im: O filozofi
Grčke, ako želite da čujete neku novu stvar, i želite nešto novo, treba da
odbacite od vas staroga čovjeka, kako moj Gospod kaže, Nemoguće je staviti novo
vino u stare boce, jer boca će puknuti, i vino se prosuti, i boce uništiti. Već
oni stavljaju novo vino u nove boce, tako da bi bili sačuvani. I ove stvari
Gospod reče u parabolama, naučavajući nas u svojoj svetoj mudrosti, da mnogi će
voljeti novo vino, ne imajući bocu novu. I ja volim vas, O ljudi Grčke, i ja
čestitam vam jer ste rekli, Mi volimo nešto novo. Jer uputa uistinu nova moga
Gospoda je donesena u svijet, kako bi on odnio svu svjetsku uputu.
Mudraci rekoše: Tko je taj koga zoveš
tvojim Gospodarem? Filip reče: Moj Gospodar je Isus u nebesima. A oni mu
rekoše: Pokaži ga našemu razumevanju bez zavisti, da bi mi također verovali u
njega. A Filip reče: On sa kojim ću vas upoznati kao Gospodom, je iznad svakoga
imena; nema drugoga. Efežanima 1:21 I samo ovo kažem: Kao što ste vi rekli, Ne
odbijaj nas kroz zavist, da ne bude da vas ja odbijam, već radije u velikom
radovanju i u velikom uživanju Ja ću vam objaviti to ime, jer nemam drugog
posla u ovome svijetu nego ovo objavljivati. Jer kada moj Gospod dođe u ovaj
svijet, On izabra nas, bijući dvanaest u broju, ispunivši nas sa Svetim Duhom,
od Njegova svetla On je učinio nas da znamo tko je On, i zapovedi nam da
propovedamo svo spasenje kroz Njega, jer nema drugoga imena u nebesima nego
ovo. Dela 4:12 Zarad ovoga ja sam došao k vama, da vas učinim potpuno
sigurnima, ne u riječi samo, već također pokazujući vam čudotvorna dela u ime
našega Gospoda Isu Krsta.
I kad filozofi čuše ovo, oni rekoše
Filipu: Ovo ime koje smo čuli od tebe mi nismo nikada našli u našim knjigama
naših otaca; sada, stoga, kako da znamo o tvojim rečima? I štaviše, u dodatku,
oni mu rekoše: Dopusti nam tri dana, da se možemo savetovati jedan s drugim o
ovomu imenu; jer mi nismomalo uznemireni zbog ovoga – odmetnuti se od naših
otaca vjere. Filip stoga im reče: Savetujte se kako želite, jer nema prevare u
ovoj stvari.
I tri stotine mudraca se sakupi, govoriše
jedan s drugim, govoreći: Vi znate da ovaj čovek je donio stranu mudrost, i
riječi izgovorene od njega dovode nas u uznemirenost. Šta, onda, da radimo s
njim, ili sa imenom njega koji je zvan Isus, kralj doba, o komu on govori? I
štaviše oni rekoše jedan drugom: Zasigurno mi ne možemo shvatiti ga, ali visoki
sveštenik Židova može. Ako stoga izgleda dobro, pošaljimo ga k njemu, kako bi
on stajao prema ovome strancu, i da bi mi naučili tačno ime koje on propoveda.
Oni napisaše stoga u Jerusalim na sledeći
način: - Filozofi Grčke ka Ananiji, velikom prvosvešteniku Židova u Jerusalemu.
Bilo je među tobom i nama svih velikih vremena. ...kao što znaš da mi Atenjani
su tragaoci za istinom. Izvjesni stranac je došao u Grčku, Filip po imenu, i u
riječi, on nas je uznemirio neizmerno, i u rječima i u nadnaravnim čudima, i on
uvodi slavno ime, Isusa, ispovijedajući sebe da je njegov učenik. I on također
čini čuda o kojima mi ti pišemo, tako da istjeruje demone koji su bili dugo u
ljudima, i čini da gluhi čuju, i slijepi vide, i šta je još čudesnije – što
također trebamo prvo reći – on je oživio ljude koji su bili mrtvi, oni su
sasvim navršili broj njihovih dana. I slava o njemu je otišla preko u celu
Grčku i Makedoniju, i mnogi dolaze k njemu iz okolnih gradova, noseći one koji
su bolesni sa različitim bolestima, i on liječi ih kroz ime Isusa. Zarad ovoga,
stoga, dođi k nama bez oklijevanja, da bi nas obavijestio šta Isus, ovo ime
koje on uči, znači. Jer zarad ovoga mi ti šaljemo pismo, o visoki svešteniče.
I kad je on pročitao, on je bio ispunjen
sa velikim gnjevom, i podra odeću svoju, i reče: Je li taj prevarant otišao čak
do Atene, među filozofe, da ih zavodi? I Mansemat – to je, Satana – uđe u
Ananiju nesvjesno, i ispuni ga ljutnjom i bijesom, i on reče: Ako ja dozvolim
da Filip sam, i oni sa njim, žive, zakon će biti u potpunosti uništen, i
njihovo učenje će verovatno ispuniti čitavu zemlju. I Visoki sveštenik ode u
svoju kuću, i učitelji zakona, i fariseji, i oni savetovaše jedan se sa drugim,
govoreći: Šta da radimo o ovim stvarima? I oni rekoše prvosvešteniku Ananiji:
Ustani i naoružaj se, i pet stotina sposobnih ljudi iz naroda, i idi do Atene,
i bez sumnje ubij Filipa, i tako ćeš izokrenuti njegovo učenje.
I obukavši prvosvešteničko odelo,on dođe u
Grčku u velikoj raskoši, sa pet stotina ljudi. A Filip je bio u kući izvjesnog
upravitelja grada, sa braćom koja su verovala. I prvosveštenik i oni sa njim, i
tri stotine mudraca, odoše prolazom do kuće gde Filip je bio, i bi rečeno
Filipu da su oni vani. I on usta i ode. I kad prvosveštenik vidje ga, on reče
mu: O Filipe, vraču i čarobnjaće, ja te znam, da u Jerusalemu tvoj gospodar
varalica zvao te je Sinom Groma. Nije li cela Judeja bila ti previše, već si
došao ovde da varaš ljude koji tragaju za mudrošću? A Filip reče: Hoće li to, O
Ananija, ptvoj pokrivač neverovanja biti oduzet od tvoga srca, da bi znao moje
riječi, i od njih naučio da li sam prevarant, ili ti!
Ananija čuvši ovo, reče Filipu: Dati ću
odgovor svima. A Filip reče: Govori. Prvosveštenik reče: O ljudi Grčke, ovaj
Filip veruje u čoveka zvanog Isus, koji je rođen među nama, koji je učio ovo
krivovjerje, i uništio zakon i hram, i poništio očišćenje kroz Mojsija, i nove
mjesece, jer on kaže, Ovo nije zapoveđeno od Boga. I kad mi vidosmo da je on tako uništio zakon, mi stadosmo
protiv njega, i raspesmo ga, da njegovo učenje ne bude ispunjeno. Jer mnoge
promene su došle s njim, i on je dao zlo svedočanstvo, jer on jede sve stvari ,
i miješa sa krvi, po običajima pagana. I predavši ga, mi stavismo ga na smrt, i
sahranismo u grobnicu, i ovi učenici su ga ukrali, su proglasili svukuda da je
on ustao od mrtvih, i zaveli su veliko mnoštvo dokazujući da je on na desno
ruke Boga u nebesima. Ali sad ovi ljudi, sami imaju obrezanje kao što mi imamo,
nisu ga slijedili, jer su počeli činiti mnoga djela moči u Jerusalemu kroz ime
Isusa, i bivši izbačeni iz Jerusalema, oni idu svijetom, i varaju sve ljude
putem magije Isusa, kao sad ovaj Filip koji je došao vama da vas prevari na
isti način. Ali ja ću ga povesti sa sobom u Jerusalem, jer Arhelaj kralj
također traži za njega da ga ubije.
I kad svjetina koja je stajala okolo čula
je ovo, oni koji su uistinu bili utvrđeni u vjeri nisu bili udareni niti se
kolebali, jer oni su znali da Filip će pobijediti u slavi Isusa. Filip stoga
pokaza svoj slučaj u sili Hristovoj sa velikom smjelošću, uzvikujući i
govoreći: Ja, O ljudi Atene , i oni od vas koji su mudraci, sam došao vam, ne
da učim vas riječima, već pokazujući vam čuda, i u delu u kojem ste brzo videli
stvari koje su došle da se dogode kroz mene, u ime kojim prvosveštenik sam je
izbačen. Jer, pogledajte, Ja ću vapiti mome Bogu, i učiti vas, i vi čete
uvidjeti riječi obojice.
Visoki sveštenik čuvši ovo, potrča ka
Filipu, želeći da ga udari, i u isti čas njegova cela ruka se osušila, i
njegove oči se zaslepeše, i na isti način također pet stotina koji behu sa njim
behu također zaslepeli. I oni izružiše i prokleše visokog sveštenika, govoreći:
Dolazeći iz Jerusalima mi ti rekosmo, Odustani; jer bijući ljudi, mi ne možemo
se boriti protiv Boga. Ali mi te molimo, O Filipe, apostole Boga Isusa, daj nam
svetla da kroz njega, da mi također možemo istinski biti njegovi robovi.
I Filip, vidjevši šta se dogodilo, reče: O
slaba prirodo! Koja si zbacila sebe na nas, ali odmah si dovedena nisko ka
sebi; O gorko more! Koje podiže svoje valove protiv nas, i misli da nas izbaci,
ali koje sobom smirujem svoje valove ka počinku. Sad stoga, O naš dobri
upravitelju Isuse, sveta svjetlosti, Ti nisi predvidio nas koji smo svi zajedno
plakali ka Tebi u svim dobrim delima, ali si došao da završiš ih kroz nas. Sada
stoga dođi, Gospodine Isuse; prekori ludost ovih ljudi.
Prvosveštenik reče Filipu: Da li ti onda
misliš da nas odbaciš od običaja naših otaca, i Boga pustinje, i Mojsija; da li
misliš da nas učiniš sljedbenicima Isusa Nazarećanina? Tad Filip reče mu: Evo,
ja ću moliti moga Boga da dođe i pokaže sebe pred tobom i pet stotinom, i pred
svima ovde, jer možda ti češ promeniti svoje misli, i verovati. Ali ako ipak do
kraja ostaneš u neverovanju, dolazak je na tebe nauobičajena stvar, koja će
biti govorena naraštajima naraštaja – da također ti češ ići dole živ, dolje u
Pakao, pred lice svih koji te vide, jer ti još
prebivaš u neverovanju, jer također ti tražiš da okreneš mnoštvo od
istinitoga života. I Filip je molio, govoreći: O sveti Oče svetoga Sina Isusa
Hrista, koji si dao mi da verujem u Njega, pošalji Tvoga voljenoga Sina Isusa
Hrista da prekori neverovanje visokog sveštenika, da Tvoje ime bude veličano u
Kristu voljenome.
I dok je Filip još plakao zarad ovoga,
odjednom nebesa se otvoriše, i Isus se pojavi silazeći u najljepšoj slavi, i u
svjetlosti, i Njegovo lice je sijalo sedamostruko više od sunca, i Njegova
odeća je bila bjelja od snijega, tako da su idoli Atene pali odjednom do
zemlje. I ljudi su pobegli u strepnji, i demoni koji su stanovali među njima
plakaše: Evo, mi također bježimo zarad Njega koji se pojavio u gradu, Isus Sin
Božiji. Tad Filip kaže prvosvešteniku: Čuješ li demone kako plaču zarad Njega
koji je bio viđen, i ne veruješ li u Njega koji je prisutan da On je Gospod
svega? Prvosveštenik reče: Ja nemam drugoga Boga nego jednoga u pustinji.
I Isus je išao u nebo tamo se dogodi veoma
veliki zemljotres, tako da mjesto na kome su oni stajali je rascjepilo se, i
mnoštvo potrča i pade na noge apostola, plačući: Imaj milosti na nas, O čovjeće
Božiji! Na isti način i pet stotina ljudi plakaše također opet: Imaj milosti na
nas, O Filipe, da bi mi znali tebe, i kroz tebe Isusa svjetlost života: jer mi
rekosmo ovom neverujućem prvosvešteniku, Bijući grešni ljudi, mi se ne možemo
boriti protiv Boga.
Tad Filip reče: Nema mržnje u nama, već
milošću Hristovom učiniti ćemo da primite vaš vid, ali učiniti ću da
prvosveštenik primi vid prije vas, da na ovo možete još više vjerovati. I glas
iz nebesa dođe Filipu: O Filipe, sine groma, ali sad od nježnosti, štagod ti
zatražiš od moga Oca, On će učiniti za tebe. I svo mnoštvo bi strahom udareno
na glas, jer zvuk je bio jači od groma. Tad Filip reče prvosvešteniku: U ime
moči glasa moga Gospodara, primi tvoj vid, Ananija. I odmah on primi vid, i
gledajući okolo, reče: Šta ima u magiji Isusovoj da ovaj Filip u kratko vreme
je učinio me slepim, i opet ukratkom vremenu je učinio da primim moj vid? Da li
onda, reče Filip, vjeruješ u Isusa? Prvosveštenik reče: Ti ne misli, da ti,
možeš me začarati, i ubijediti me? I pet stotina koji behu s njim, čuvši
prvosveštenika, je primio svoj vid, i još nije verovao, rekoše onima koji su
stajali da mole Filipa da on učini da oni prime njihov vid, da, rekoše oni,
možemo posjeći ovog neverujučeg visokog sveštenika.
I Filip reče: Ne osvećujte se na zlome. I
on reče prvosvešteniku: Biti će izvesni veliki znak na tebi. On reče Filipu: Ja
znam da si ti vračar i učenik Isusov: ne možeš me začarati. A apostol reče
Isusu: Sabartan, sabatabt, bramanuh, dođi brzo. I odmah zemlja se otvori u
mjestu gde Ananija je bio, i proguta ga do koljena. A Ananija je plakao: O
velikaje moč istinskog vračanja, jer je otvorila zemlju, kad Filip zaprijetio
je na hebrejskom, i molio, i drži me čak do koljena, i za pete neke kuke kao da
me vuku ka dole, da bih ja verovao u Filipa, ali on me ne može uvjeriti, jer od
Jerusalema ja znam njegove čarobne trikove.
I Filip, bijesan reče: O zemljo, drži ga
čvrsto, do pupka. I odmah ono povuče ga dole. I on reče:Jedn aod mojih nogu je
okrenuta u led, a druga je strašno vrela, ali tvojom magijom, Filipe, Ja neću
biti nadvladan. Osim, stoga, da sam ja bolno mučen ispod, Ja neću uopšte
verovati. I mnoštvo željelo je da ga kamenuje. A Filip reče: Ne tako, jer ovo
se u međuvremenu dogodilo, da je on progutan do pupka, da spasenje vaših duša
može biti izvršeno, jer on bi vas umalo povu kao sa svojim zlim rečima u
neverovanje. Ali i ako se pokaje, ja ću
ga izvući iz zemlje do spasenja njegove duše, ali zasigurno on nije vredan
spasenja. Ako, stoga, on ostane u neverovanju, videti ćete ga potonulog u pakao,
osim ako Gospod namjeri da podigne one koji su u Paklu, da bi oni proznali da
Isus je Gospod. Jer u taj dan svaki jezik će priznati da Isus je Gospodin,
Filipljanima 2:11 i da tamo je jedna slava Oca, i Sina, sa Svetim Duhom zauvek.
I Filip, rekavši ovo, ispruži svoju desnu
ruku, ispružajući je kroz vazduh iznad pet stotina ljudi u ime Isusa. I njihove
oči behu otvorene, i oni svi slaviše Boga sa jednim ustima,govoreći: Mi
blagosiljamo te, O Hriste Isuse, Bože Filipov, da si izveo sljepilo od nas, i
dao nam Tvoje svjetlo, Evanđelje. I Filip radovao se neizmerno na njihove
riječi, jer oni su tako bili utvrđeni u vjeri. I nakon ovoga, Filip, okrenuvši
se ka prvosvešteniku, reče: Priznaj također čistim srcem da Isus je Gospod, da
bi bio spašen, kao oni sa tobom. Ali visoki sveštenik se smijao na Filipa, i
ostao u neverovanju.
Filip potom, videći da je ostao u
neverovanju, pogleda na njega, rekavši zemlji: Otvori tvoja usta, i progutaj ga
do njegova vrata u prisustvu onih koji veruju u Hrista Isusa. I u isti čas
zemlja, otvorivši usta, primi ga do vrata. I mnoštvo razgovaraše se jedno s
drugim zarad čuda koja su se dogodila.
Neki upravitelj grada dođe plačući, i
reče: O blaženi apostole, neki demon je napao moga sina, i plakao je, govoreći
meni, Budući da si dozvolio strancu da dođe u tvoj grad, ti koji si bio prvi da
odagnaš sa našim obožavanjem i žrtvama, šta da činim s tobom, osim da ubijem
tvog jedino rođenog sina? I nakon što je rekao ovo, on zadavi moga sina. Sada
stoga, Ja molim te, O apostole Hristov, ne dozvoli da moja radost bude okrenuta
u tugu, jer ja sam verovao tvojim rečima.
I apostol, čuvši ovo, reče: Ja čudim se na
aktivnosti demona, da su aktivni u svakome mestu, i usuđuju se da napadaju one
na čiju pomoć ja nisam mogao da pomognem, a sada su kušali vas, želeći da
uzrokuju napad. I on reče čovjeku: Dovedi mi svoga sina, i ja ću ga dati tebi
živa, kroz moga Hrista. I radujući se, on otrča da dovede njegova sina. I kad
on dođe blizu njegove kuće, on zaplaka, govoreći: Moj sine, ja sam ti došao i
doveo apostola, tako da on može mi dati tebe živa. I on naredi svojim robovima
da ponesu krevet, i njegov sin je imao dvadeset i tri godine. I kad Filip vidje
ga, on bi ganut, i on se okrenu ka prvosvešteniku, i reče: Ovo se dogodilo kao
prilika za tebe: ako, stoga, ja ga podignem, hočeš li nadalje verovati? I on
reče: Ja znam tvoje magično umijeće, da češ ga podići, ali ti neću verovati. I
Filip, bijesan, reče: Prokletstvo na tebe! Tad idi dole ceo u pakao pred lice
svih ovih. I u isti čas on ode u Pakao živ, osim da prvosveštenikov ogrtač je
otletio od njega, i zarad ovoga, od toga dana, niko ne zna šta posta od
sveštenikove odore. I apostol se okrenu
okolo i molio je za dečaka, i izvevši demona od njega, on ga podiže, i postavi
ga pored njegova oca živa.
I mnoštvo videvši ovo, zaplaka: Bog Filipov
je jedini Bog, koji je kaznio neverovanje prvosveštenika, i otjerao demona od
mladića, i podigao ga iz mrtvih. I pet stotina je videlo prvosveštenika
progutanog u pakao, i druga čuda, moliše Filipa, i on dade im pečat u Hristu. A
Filip je boravio u Ateni dve godine, i osnovavši crkvu, postavi biskupa i
sveštenika, i tako on ode dalje u Partiju, propovedajući Hrista. Komu je večna
slava. Amen.
Dodatak
Delima Filipovim
(Iz Pariškog rukopisa.)
I on ih je učio ovako: Moja braćo, sinovi
moga Oca – jer vi ste moja porodica kao i Hristova, imanje moga grada,
Jerusalema gornjeg, užitak moga mesta stanovanja – zašto ste bili zarobljeni od
vašeg neprijatelja zmije, uvijene, iskrivljene, i izopačene, kojoj Bog nije dao
ni ruke ni noge? I iskrivljeno on ide, jer je on sin zloga, jer njegov otac je
smrt, a njegova majka pokvarenost, i propast je u njegovu telu. Ne idi stoga u
njegovo uništenje, jer vi ste u okovima neverovanja i prevare njegova sina,
koji je bez reda, i nema suštine, bezobličan, i nema oblik u celom stvaranju,
ni na nebu ili na zemlji, ili među ribama koje su u vodama. Ali ako ga vidiš,
beži od njega, jer on nema sličnost ljudima, njegovo mesto stanovanja je pakao,
i on hoda u tami. Pobegni, stoga, od njega, da njegov otrov ne bude posut na
vaše telo, i hodate u njegovoj zlobi. Već ostanite radije u istinitom
obožavanju, bijući verni, pobožni, i dobri, bez krivice. Pobegni od Satane
zmaja, i ukloni od sebe zlo seme, zvano požuda, kojim on rađa bolest u duši,
koja je otrov zmijin. Jer želja je od zmije od početka, i ona je koja naoružava
sebe protiv vernih, jer ona izlazi iz tame, i vraća se tami. Ti trebaš stoga,
nakon dolaska ka nama, ili radije kroz nas ka Bogu, da izbaciš otrov đavola iz
vaših tela.
I kako je apostol govorio ovo, evo,
Nikanora dođe iz njene kuće, i odoše sa njom robovi u kuću Stahisa. I kada ona
dođe blizu vrata kuće, gle, Mariam govori njoj na Sirijskom jeziku: Helikomaei,
kosma, etaa, mariaha. I ona objasni njoj riječi, govoreći: O kćeri Duha, vi ste
moja gospođa, koja si data u zalogu zmije, ali ja dođoh da te izbavim, ja ću
razbiti tvoje okove, i odsjeći ih od korijena. Evo, Osloboditelj koji oslobađa
je došao, evo, Sunce pravednosti je ustalo da vas obasja.
I dok je ona tako govorila, tmurni tiran
dođe trčeći i zadihan. A Nikanora, koja je bila pred vratima, čuvši ovo, i
ohrabrivši se pred njima svima, plačući i govoreći: Ja sam hebrejka, kćer
hebrejska, govori sa mnom na jeziku mojih otaca, jer ja sam čula tvoje
propovedanje, i bila sam izlečena od moje bolesti. Ja poštujem i veličam
dobrotu Boga, u tome da On je učinio te da budeš krajnje iskvaren u ovoj
zemlji.
I kad ona reče ovo, tiran dođe, i uze
njenu odeću, i reče: O Nikanora, nisam li te ostavio da ležiš na krevetu od
svoje bolesti? Odakle onda si našla ovu moč i snagu, tako da si došla do ovih
čarobnjaka? Ukoliko, onda, kažeš ko je tvoj izlečitelj, Ja ću te kazniti jako.
A Nikanora odgovori, i reče: O odgajivaču tirana, odbaci od sebe ovu tiraniju,
i zaboravi svoja zla dela, i napusti ovaj privremen život, i odloži hvalisavost,
jer ona prolazi kao sjena, traži radije šta je večno, i odbaci od sebe zverska
i bezbožna dela od čiste želje, i odbaci uzaludne odnose, koji su ratari smrti
i taman zatvor, i izokreni strednji zid pokvarenosti, i pripremi za sebe život
častan i čist, da možemo svi zajedno živjeti u svetosti. Ako, stoga, želiš me
da ostanem sa tobom, ja ću živjeti sa tobom stalno.
I kad tiran ću ove riječi, on uhvati je za
kosu, i vukao je, udarajući je, i govoreći: Bilo bi bolje da ti budeš stavljena
na smrt od moga mača, nego da budeš viđena sa ovim stranim čarobnjacima i
varalicama. Ja ću te kazniti, stoga, na smrt ove koji su te prevarili. I on
okrenu u bijesu krvnike koji su ga slijedili, i reče: Dovedite mi te varalice.
I krvnici potrčaše do kuće Stahisa, i uhvatiše Filipa, i Bartolomeja i Mariam,
sa leopardom i jaretom koze, i vukoše ih uzduž, i dovedoše ih.
Kad ih je tiran vidio, on je škrgutao
zubima protiv njih, i rekao: Dovucite te čarobnjake i prevarante koji su zaveli
mnoge duše žena govoreći, Mi smo obožavatelji Boga. I on uzrokova bičevi da
budu doneseni, i vezaše njihove pete. I on naredi da oni budu vučeni od vrata
do hrama. I veliko mnoštvo dođe do toga mjesta. I oni se čudiše neizmerno na
leoparda i jareta, jer oni su govorili kao ljudi, i neki od mnoštva su verovali
riječima apostola.
I sveštenici rekoše tiranu: Ovi ljudi su
čarobnjaci. I kad je on to čuo, on raspaljen bijesom, bio je ispunjen ljutnjom,
i on naredi Filipu, Bartolomeju i Mariam da budu svučeni, govoreći: Pretraži
ih. Možda nađeš njihovu mađiju. I krvnici ih svukoše, i uhvatiše Mariam, i
vukoše je, govoreći: Otkrij nju, da oni saznaju da je žena koja ih slijedi. I
on naredi da donesu batine i užad, i nakon što su proboli Filipove gležnjeve
oni donesoše kuke, i staviše užad kroz njegove gležnjeve, i ovjesiše ga glavom
na dole na drvo koje je bilo ispred vrata hrama, i oni učvrstiše klinovima u
zid hrama, i ostaviše ga. I nakon vezanja Bartolomejevih ruku i nogu, oni
staviše ga golog na zid, i kad su svukli Mariam, izgled njenog tela bio je
izmenjen, i posta sjajnih grudi ispunjenih svetlom, i oni nisu mogli da joj
priđu.
I Filip je govorio sa Bartolomejom na
hebrejskom: Gde je Jovan danas, u dan naše potrebe? Jer evo mi smo izbavljeni
iz naših tela. I oni staviše ruke na Mariam preko primjerenog, i bičevaše
leoparda i jare od koze, i postaviše vatru do kuće Stahisa, jer on uzeo nas je
unutar. Da govorimo stoga, da vatra siđe sa nebesa i spali ih.
I dok je Filip tako govorio, evo, Ivan
dođe u grad, i hodao je ulicom, i pitao one u gradu: Čemu je pometnja, i tko su
ti ljudi, i zašto su kažnjeni? I oni im rekoše: Zar ti nisi iz ovog grada? I ne
znaš li o ovim ljudima, kako su uznemirili naše kuće, i ceo grad? Štaviše, oni
su uvjerili naše žene da odu od nas zarad vjere, proglašujući strano ime,
Hristovo, i oni su također zatvorili naše hramove čarobnjaštvom koje imaju, i
stavili su na smrt zmije koje su u gradu stranim imenima koje nikad nismo znali.
I postavili su svoje boravište u kući Stahisa slijepca, koga oni učiniše da
povrati svoj vid kroz pljuvačku žene koja ih prati, i možda je ona koja ima svu
tu mađiju, i prate ih leopard i jare, koji govore kao ljudi. Ali ako si ikada
video takve radnje, nečeš biti ostavljen od njih. A Jovan odgovori, i reče im:
Pokaži mi ih. I oni dovedoše njega do hrama gde Filip je visio. I kad Filip
vidje Ivana, on reče Bartolomeju: O moj brate, vidi sina Barege – to je živa
voda – je došao. I Ivan vidje Filipa kako visi glavom na dole,vezan za
gležnjeve, i vidje Bartolomeja također vezana za zid hrama.
I on reče ljudima grada: O deco zmije,
koliko velika je vaša glupost! Jer put prevare vas je zavarao, zli zmaj dahčući
je disao nad vama: zašto kažnjavate ove ljude za govorenje da zmija je vaš
neprijatelj?
I kad oni čuše te riječi od Ivana, oni
staviše ruke na njega, govoreći: Mi smo te zvali sugrađaninom, ali tvoj govor
te je prokazao da si ti u zajednici sa njim. Ti također, stoga, češ biti
stavljen na istu smrt kao oni, jer sveštenici su odredili tako: Hajde da
izlijemo njihovu krv dok vise naglavačke, i pomiješamo je sa vinom, i prinesemo
zmiji.
I kad su oni tako govorili, evo, Mariam
usta sa mesta u kojem je bila, i vrati se njenom ranijem izgledu.
I sveštenici stavivši njihove ruke prema
Jovanu, želeći da ga uhvate, i nisu mogli. Tad Filip sa Bartolomejom reče
Ivanu: Gde je Isus, koji zapovijeda nad nama da ne uzimamo u naše ruke osvetu
na onima koji muče nas? Jer nakon ovoga ja ih neču podnositi. I Filip progovori
na hebrejskom, i reče: Moj Oče Utael, t.j. , O Hriste, Oče veličanstva, čijeg
imena sva doba se boje, koji si močan, i sila univerzuma, čije ime izlazi u
gospodstvu, Eloa: Blagosloven siti u vremena; Ti koga vlasti i sile se boje,
drhte pred Tvojim licem; Kralju slave! Oče veličanstva! Čije ime je otišlo do
divljih zveri pustinje, i oni su postali mirni zarad Tebe, i kroz Tebe zmije
odilaze od nas: Čuj nas pre nego pitamo. Ti koji vidiš nas prije nego zovemo,
koji znaš naše misli, Nadzorniće svega, koji šalješ od Sebe nebrojena
sažaljenja, neka pakao otvori svoja usta, i proguta te bezbožne osobe koji neće
da prihvate riječ Tvoje istine.
I u taj čas pakao otvori svoja usta, i sve
to mjesto bi jako udareno, od upravitelja ka svemu mnoštvu zajedno sa sveštenicima,
oni behu svi potonuli. I mjesto gde apostoli behu i svi koji su bili sa njima
osta neudareno, i kuća Stahisa, i Nikanora tiranova žena, i dvadeset i četiri
žene koje pobegoše od njihovih muževa, i četrdeset devica koje nisu poznale
čovjeka. Ove same nisu otišle u pakao, jer su postale sluge, i primile riječ
Božju, i Njegov pečat; ali ostali od grada behu progutani dole u pakao.
I Spasitelj se pojavi u taj čas, i reče
Filipu: Tko je koji stavi svoju ruku na plug, i okreće se nazad od činjenja
brazdom pravom? Ili tko daje svoje svjetlo drugima, a sam ostaje sjediti u
tami? Ili tko stanuje u prljavštini, i ostavlja svoje boravište strancima? Ili
tko ostavlja svoju odeću, i izlazi u danima zime gol? Ili koji rob koji je
učinio svome gospodaru službu, neće biti pozvan od njega na večeru? Ili go trči
sa žarom trku, a ne dobija nagradu? Filipe, evo moja mladoženjina soba je
spremna, i blagosloven je onaj koji ima svoju sjajnu odeću, jer on je koji
dobija krunu radosti na svoju glavu. Evo, večera je spremna, i blagosloven je
onaj koji je zvan od mladoženje. Velika je žetva polja, blagosloven je vredan
radnik.
I kad je Filip čuo ove riječi od
Spasitelja, on odgovori i reče mu: Otpustio si nas, O Isuse iz Nazareta, i ne
naređuješ li nam da bijemo one koji ne žele da Ti kraljuješ nad njima? Ali ovo
znamo, da Tvoje ime nije objavljeno u celomu svijetu, i ti si nas poslao u ovaj
grad. A ja nisam nameravao da dođem u ovaj grad, a Ti si me poslao, nakon što
si mi dao Tvoje istinske zapovijedi, da odagnam svu prevaru, i dovedem do
ničega svakoga idola i demona, i sve sile nečastivoga. I kad ja dođoh ovde,
demoni utekoše od naših lica kroz Tvoje ime, i zmajevi i zmije nestaše, ali ovi
ljudi nisu uzeli sebi Tvoje istinsko svetlo, i zarad tog razloga Ja reših da ih
dovedem nisko, prema njihovoj gluposti.
A Spasitelj reče: O Filipe, budući da si
napustio ovu moju zapovijest, da ne vračaš zlo za zlo, zarad ovoga biti češ
zabranjen u sledećem svijetu za četrdeset godina od bivanja u mjestu moga
obećanja: pored toga, ovo je kraj od tvog odlaska iz tijela u ovom mjestu; i
Vartolomej ima svoj udio u Likoniji, i biti će raspet tamo, a Mariam će biti
položena njeno telo u rijeku Jordan.
I Spasitelj se okrene i ispruži svoju
ruku, i učini znak krsta u vazduhu, i bi pun svjetla, i imao je oblik nalik na
ljestve. I sve mnoštvo ljudi grada koji su otišli dole u pakao izađoše
ljestvama krsta svetlosti i nitko od njih nije ostao u paklu, već samo tiran i
sveštenici, i zmija koju su obožavali. I kad mnoštvo izađe iz pakla, oni
gledaše i vidješe Filipa kako visi glavom dole, i Bartolomeja na zidu hrama, i
oni nađoše i Mariam u njenom prvom izgledu. I Spasitelj ode u nebesa na vid
Filipa i Vartolomeja i Mariam, i leopard i jare koza, i Nikanora i Stahis, i
oni svi glasno veličaše Boga sa strahom i drhtaše, plačući: Samo je jedan Bog
koji je poslao svoje spasenje, čije ime ovi ljudi projavljuju, mi se kajemo
stoga od greha u kom smo bili prije jučer, ne bijući vredni večnoga života, i
mi verujemo, videći čudesne stvari koje su se dogodile kroz nas. I neki od njih
baciše se na lica, i pokloniše se apostolima, a drugi biše spremni da pobegnu,
govoreći. Mogao bi biti drugi zemljotres kao onaj koji se upravo dogodio.
I raširivši svoje ruke, Apostol Filip,
viseći glavom dole, reče: Ljudi grada, čujte ove riječi koje ću vam reći,
viseći glavom dole. Spoznali ste kako velika je sila Božja, i čuda koja ste
videli kada vaš grad je bio uništen zemljotresom koje je došlo na njega. I ovo
je pokazano vama, da kuća Stahisa nije uništena i da on nije otišao dole u
pakao, jer je verovao u istinitoga Boga, i primio je nas Njegove sluge. A Ja,
ispunivši volju moga Boga, sam Njegov dužnik za ono što sam mu vratio za to mi
je učinio zlo.
I neki od onih koji su bili kršteni
otrčaše da odriješe Filipa koji je visio glavom dole. A on odgovori i reče im:
Moja braćo,...oni koji su djevstvenici u delovima njihovih tela i čine preljub
u njihovim srcima, i preljub očiju, će obilovati kao potop. I oni postaju
neumjereni od slušanja uvjerljivih užitaka, zaboravljajući Boga znanja
Evanđelja; i njihova srca su puna drskosti, jedući i pijući u njihovom
obožavanju, napuštajući svete zapovijedi, i prezirući ih. Taj naraštaj je
gurnut ustranu, ali blagosloven je onaj koji se povlači, jer on će ostvariti
odmor u svom odilasku. Ne znaš li, Bartolomeje, da riječ našega Gospodina je
istinski živa i znanje? Jer Gospodar nam je rekao u svom učenju, Svaki koji
pogleda na ženu, požudom svoga srca, je učinio preljub. Matej 5:28 I zarad
ovoga naš brat Petar je pobegao iz svakoga mesta u kojem je bila žena, i tamo
je bila bruka zarad njegove kćeri, i on je molio Gospodaru, i ona je imala
uzetost na njenoj strani, kako ne bi bila zavedena. Vidiš, brate, da vid očiju
dovodi do početka greha, kako je pisano, Postanje 3:6 Ona pogleda, i vidje
drvo, da je ugodno na oči,i dobro za hranu, i ona bi prevarena. Neka slušanje
djevica bude sveto, i u njihovom hodu neka hodaju dvoje po dvoje, jer mnoge su
namisli neprijatelja. Neka njihov hod i razgovor bude dobro usmeren, da bi one
bile spašene, ali ako ne, neka njihov plod bude javan.
Moj brate Vartolomej, daj ova obečanja
Stahisu, i postavi ga vladarem i episkopom u crkvi, da bi on bio kao ti, učeći
dobro. Ne poveravaj službu čoveku koji je previše mlad: ne postavljaj takovoga
na stolicu učiteljsku, da ne bi onečistio svedoćanstvo Hristovo. Jer onaj koji
uči treba da ima svoja dela prema svojim rečima, da riječ bude spremna u svakoj
prilici u njegovu slavu. Ali ja sam oslobođen od moga tela, viseći glavom dole.
Uzmi, stoga, moje telo, i pripravi ga za sahranu u Sirijskom papiru, i ne
stavljaj na njega lanenu odeću, jer su stavili je na telo našega Gospodina, i umotaj
blisko papir i papirus, i stavi u predvorje svete crkve. I moli nada mnom za
četrdeset dana, da Bog može oprostiti sagrešenja koja sam učinio, u tome što
sam vraćao zlo njemu koji je učinio zlo meni, i tamo neće biti za mene u svijetu
koji dolazi četrdeset godina.
I nakon što je on ovako govorio, Filip je
molio, govoreći: Moj Gospodaru Isa
Krste, Oče vremena, Kralju svega svetla, koji činiš nas mudrim u Tvojoj mudrosti,
koji si dao nam uzvišeno znanje, koji si velikodušno dao nam savjet Tvoje
dobrote, koji nikad nisi otišao od nas; Ti koji oduzimaš bolesti od onih koji
uzimaju utočište u Tebi; Ti koji si nam dao Riječ, da okrenemo ka Tebi one koji
su zastranili; Ti koji si dao nam znakove i čuda zarad onih od male vjere; Ti
koji si pokazao krunu onima koji su pobedili; Ti koji si sudija igara, koji si
dao nam krunu radosti, koji govoriš s nama, da bi mi mogli da izdržimo one koji
nas ozleđuju; Ti si Onaj koji sije i žanje, i izvršava, i uzvišava, i oživljava
sve Tvoje sluge; prijekori i prijetnje su nam pomoć i moč kroz one koji se
okreću Tebi kroz nas, koji su Tvoje sluge. Dođi, Gospode, i daj mi krunu
pobjede u prisustvu ljudi. Nedaj da njihov taman vazduh prekrije me, niti
njihov dim da spali izgled moje duše, da mogu preći vode bezdana, da ne potonem
u njima. Moj Gospode Isuse Kriste, nedaj da neprijatelj nađe išta što bi donio
protiv mene u Tvojoj prisutnosti, istinskoga Sudije, već obuci me u Tvoju
sjajnu odeću, i... (ostalo nedostaje).
