Prvo otkrivenje po Jakovu

 preuzet prevod

(PRVO) OTKRIVENJE PO JAKOVU (V,3)

 

Uvod:

WILLIAM R. SCHOEDEL

 

Uredio:

DOUGLAS  M.  PARROTT

 

Rukopis naziva ovaj zapis Otkrivenjem po Jakovu. Mi ga ovdje nazivamo (Prvo) otkrivenje po Jakovu, kako bismo ga razlikovali od teksta koji mu slijedi (V,4) kojeg rukopis također naziva Otkrivenjem po Jakovu. Tekst je izvrstan primjer "dijaloga ot­ krivenja". Sudionici toga razgovora su Gospodin i  Jakov,  Gospodinov brat (iako  se za potonjega kasnije kaže da je bio Gospodinov brat samo u duhovnom smislu). U pr­ vome dijelu teksta (23,10—30,11) Jakov  Gospodinu  postavlja pitanja  koja  odražava­ ju njegovu zabrinutost zbog patnji koje će ubrzo snaći i njega i Gospodina, a Gospo­ din Jakovu pruža utjehu u obliku standardnog gnostičkog nauka o čovjekovom mjes­ tu u svemiru. Nejasan i veoma kratak osvrt na raspeće (30,12-13) predstavlja pre­ kretnicu u pripovijesti. Nakon ponovnog ukazanja Gospodina, pripoviješću dominira niz formula koje bi Jakovu trebale pomoći u njegovu sučeljavanju s izazovima nepri­ jateljskih sila koje će pokušati spriječiti njegov ulazak "Prvobitnome" nakon muče- ništva (32,23-36,1). Te formule predstavljaju dramatiziranu verziju tekstova koji se pojavljuju drugdje, u kontekstu obreda bojanja u oblicima valentinskog gnosticizma (Irenej, Haer., 1.21.5; Epifan, Pan. 36.1-6). Valja, međutim, napomenuti kako barem jedna karakteristična rečenica koja se ovdje pojavljuje ("Ja sam stranac, sin Očeve ra­ se") ima paralelu u Corpus Hermeticumu (13.3). Druga zanimljiva pitanja koja se po­ javljuju u drugom dijelu otkrivenja uključuju naputke o tajnom prenošenju znanja (36,13-38,11), komentare o značaju žena kao učenica (38,15-41,18), spomen Jakov- ljeva prijekora dvanaestorici učenika (42,20-24) i relativno dugačku pripovijest (da­ nas većim dijelom uništenu) o Jakovljevu mučeništvu, koja zaključuje tekst.

Označavanje Jakova kao "Jakova Pravednika" (32,2-3; usp. 43,19) upućuje na kon­ takt sa židovsko-kršćanskom predajom (usp. Hegezip, u Euzebiju, H.E.2.23.4,7; Evan­ đelje po Hebrejima, u Jerome, De viris ini. 2; Evanđelje po Tomi, izreka 12). Uključi­ vanje Addaija (36,15-24) u spisak osoba koje će u tajnosti predati nauk, upućuje na do­ ticaje sa Sirijom, a time i na mogući semitski oblik kršćanstva (usp. Euzebije, H.E 1.13). Neki su znanstvenici isticali kako brojne druge teme ovog otkrivenja također odražava­ ju utjecaj židovsko-kršćanske teologije. No, osim značaja koji se pridaje Jakovu Praved­ niku, u samome tekstu nema dovoljno valjanih dokaza na temelju kojih bismo tekst pri- pisali utjecaju židovsko-kršćanske teologije. Postoji, stoga, mogućnost da su sami gnos- tici odlučili iskoristiti lik Jakova kao prigodnog nositelja njihovog nauka.

Jedan od razloga privlačnosti Jakovljeva lika činjenica je da se on sam nalazio  izvan kruga dvanaestorice učenika, te da se, zbog svoje veze s Isusom (ovdje shvaće­ ne u čisto duhovnom smislu) mogao smatrati izvorom čišćeg oblika kršćanskog nau­ ka od onog koji je promicalo dvanaest učenika. U tom je smislu zapovijed o nužnosti tajnog prenošenja nauka mogla služiti kao objašnjenje zašto se neiniciranima gnosti­ cizam činio kao zakašnjeli procvat Isusove religije. Ukratko, ovo otkrivenje pokušava predstaviti alternativu apostolskom autoritetu na koji se pozivao nauk tad već prilič­ no raširenog katoličkog kršćanstva. I dok se, kako se čini, Jeruzalem i judaizam pove­ zuju s mračnim silama svemira, dvanaestorica (a time i katoličko kršćanstvo) kreću se unutar dobrostivih sfera Ahamota, manje Sofije.

Lik Jakova gnosticima je također mogao poslužiti za objašnjavanje povijesti pr­ vog stoljeća. Pad Jeruzalema bio je događaj koji je upravo žudio za objašnjenjem.  Ia­ ko se poslije činilo prirodnim smatrati tu katastrofu posljedicom zala koje su Zidovi nanijeli Isusu (usp. Origen, Contra Celsum 2.13; Euzebije, H.E3.1), bilo je još prirod­ nije povezivati pad Jeruzalema sa zlostavljanjem Jakova od strane židovskih vlasti, neposredno prije velikog rata s Rimljanima (Hegezip, u Euzebiju, H.E.2.23). Savjes­ nom kršćanskom učenjaku to je posve sigurno djelovalo uznemirujuće (usp. Origen, Contra Celsum, 1.47). U ovome otkrivenju, međutim, nema takvog osjećaja nelago­ de, i ono istražuje Jakovljevu ulogu na dva načina. Prvo, razlika između otkupitelja (Gospodina) i otkupljenoga (Jakova, prototipa učenika) u gnosticizmu je mnogo ma­ nje izražena (usp. 27,8-10, gdje se Jakov jasno izjednačava s "Onime Koji Jest"). Dva su lika, prema tome, komplementarna prije negoli oprečna, i to u pogledima koji izla­ ze iz okvira promišljanja katoličkog kršćanstva. Drugo, opće gnostičko stajalište da se mučeništvo može prigrliti iz pogrešnih razloga (što su neki gnostici i činili), učinilo je oslobođenje, poslije dugog razdoblja straha i tjeskobe, posve prirodnim očekivanjem. Isusovo se raspeće i Jakovljevo mučeništvo promatraju, tako, kao komplementarni događaji, nužni za posvemašnju egzemplifikaciju pobjede nad silama tame. Po toj lo­ gici, Jakovljeva pobjeda nad arhontima tijekom njegova uzlaska Bogu, vjerojatno je povezana s padom Jeruzalema, prebivališta (prema 25,15-19) mnogih arhonata.

O položaju Jakova Pravednika u ranom kršćanstvu govori fragment iz djela Kle- menta Aleksandrijskog: "Jakovu Pravedniku, Ivanu i Petru Gospodin je prenio gnosis poslije uskrsnuća. Oni su je prenijeli drugim apostolima. Drugi su je apostoli preni­ jeli sedamdesetorici..." (Euzebije, H.E.  2.1.4).  Odlomak upućuje na to da su postoja­ le tri osnovne faze u razvoju Jakovljeva lika (koje su se, po svoj prilici, preklapale): 1) Jakov Pravednik, simbol židovsko-kršćanskih vrijednosti; 2) Jakov kao primatelj ot­ krivenja poslije uskrsnuća, u gnostičkom okviru; 3) Jakov kao prijatelj Gospodinovih apostola, u katoličkom okviru. Ovo otkrivenje vjerojatno odražava zanimanje za Ja­ kova koje odgovara drugoj osnovnoj fazi u oblikovanju njegova lika.

Valja, naposljetku, reći kako postoje i neki dokazi o izravnom utjecaju ezoterične židovske misli na ovo otkrivenje. Jer, samo kroz neobičnu manipulaciju brojevima i svijest o značenju broja 72 u židovskoj predaji možemo objasniti činjenicu da "dva­ naest hebdomada" (12x7) čini "sedamdeset i dva neba" (26,2-18).

(PRVO) OTKRIVENJE PO JAKOVU V 24, 10-44, 10

 

Otkrivenje  po Jakovu

 

Gospodin mi reče: "Otkupljenje se moje bliži kraju. Dao sam ti znak, Jakove, brate moj. Jer, nisam te uzalud zvao bratom, iako mi nisi stvarni brat. No, ti mi nisi stranac; stoga, kad ti dam znak - počuj i upamti.

"Ništa nije postojalo osim Onoga Koji Jest. Njemu je nemoguće da­ ti ime, i on je neizreciv. I meni samome ime se ne može nadjenuti, me­ ni koji sam od Onoga Koji Jest, iako su mi [dana] mnoga imena - dva  od Onoga Koji Jest. A ja, [ja] sam pred tobom. Budući da si me [pitao] o ženskosti, ženskost je postojala, no ženskost nije bila [prva]. I za [se] je pripremala moći i bogove. No, [ona nije] postojala [kada] sam ja do­ šao 25, budući da sam ja odraz Onoga Koji Jest. No, donio sam [njegov] odraz kako bi sinovi Onoga Koji Jest mogli znati koje su stvari njihove, a koje su (im) strane. Evo, razotkrit ću ti sve o toj tajni. Jer, prekosutra će me oni uhvatiti. No moje se iskupljenje bliži."

Jakov reče, "Rabbi, rekao si, 'Uhvatit će me'. No, što ja mogu učini­ ti?" On mi odgovori, "Ne strahuj, Jakove. I ti tebe će oni uhvatiti. No, napusti Jeruzalem. Jer, on je taj koji uvijek donosi gorčinu sinovima svjetlosti. On je prebivalište velikog broja arhonata. No, tvoje će iskup­ ljenje biti sačuvano od njih. Kako bi mogao razumjeti tko su oni [i] kak­ vi su, ti ćeš [...]. I slušaj. Oni nisu [...], nego [arhonti...]. Ta dvanaestori­ ca [...] dolje [...] arhonte [...] 26 na njegov vlastiti hebdomad."

Jakov reče, "Rabbi, zar postoji dvanaest hebdomada, a ne sedam ka­ ko stoji u svetim spisima?" Gospodin reče, "Jakove, onaj koji je govo­ rio u svetim spisima malo je toga razumio. Ja ću ti, međutim, otkriti ono što je došlo od njega koji nema broja. Dat ću ti znak o njihovu broju. A o onome što je od njega došlo, njega koji je neizmjeran, dat ću znak o pravoj mjeri."

Jakov reče, "Rabbi, evo, primio sam njihov broj. Postoje sedamde­ set i dvije mjere!" Gospodin odgovori, "To su sedamdeset i dva neba koja su im podređena. To su moći njihove snage; i one su ih uspostavi­ le; i to su oni koji su posvuda, i postoje pod [vlašću] dvanaest arhonata. Manja moć među njima [stvorila je] za se anđele [i] nebrojene voj­ ske. Onaj Koji Jest primio je, međutim, [...] za [...] Onoga Koji Jest [...] oni su neizmjerni. 27 Želiš li im dati broj, [nećeš] moći (to učiniti) dok ne odbaciš od sebe slijepu misao, okove tijela koji te okružuju. Tek ta­ da ćeš dosegnuti Onoga Koji Jest. I nećeš više biti Jakov; već Onaj Ko­ ji Jest. A svi nebrojeni bit će imenovani."

<Jakov reče,> "Rabbi, na koji ću način dosegnuti Onoga Koji Jest, ako su sve te moći i sve vojske protiv mene?" On mi odgovori, "Te mo­ ći nisu ustale protiv tebe, nego protiv drugoga. One su ustale protiv me­ ne. I naoružane su dragim [moćima]. No, okrenule su se protiv mene da mi sude. Nisu dale [...] u tome [...] kroz njih [...]. Na ovome mjestu [...] patnje, ja ću [...]. On će [...] 28 i ja ih neću prekoriti. U meni će biti tiši­ na i skriveno otajstvo. No, pred njihovim sam gnjevom slab."

Jakov reče, "Rabbi, ako se one protiv tebe okreću, zar nema krivnje?

Došao si sa znanjem,

Kako bi prekorio njihov zaborav. Došao si sa sjećanjem,

Kako bi prekorio njihovo neznanje.

No, ja bijah zabrinut za te.

Jer, sišao si u veliko neznanje,

No, ništa te u njemu nije oskvrnulo. I sišao si u veliko bezumlje,

No, tvoje je sjećanje ostalo.

Hodao si u blatu,

No, haljine tvoje nisu se okaljale.

I nisi ostao zakopan u njihovoj prljavštini, I nisu te uhvatili.

Ja nisam bio poput njih, no odjenuo sam sve što je njihovo.

U meni je zaborav,

Pa ipak, sjećam se onoga što nije njihovo. U meni je [...],

I ja sam u njihovoj [...].

[...] znanje [...] nije u njihovim patnjama [...].  No,  obuzeo  me  strah [pred njima], budući da oni vladaju. Što 29 će učiniti? Što ću ja reći? Koju riječ da kažem kako bih im pobjegao?"

Gospodin reče, "Jakove, pohvaljujem tvoje  razumijevanje  i  tvoj  strah. Ako i dalje budeš strahovao, ne brini se ni za što drugo doli  za svoje otkupljenje. Jer, evo, završit ću ovu  sudbinu  na  zemlji,  kao  što sam rekao iz nebesa. I otkrit ću ti tvoje iskupljenje."

Jakov reče, "Rabbi, kako ćeš se poslije svega opet nama ukazati? Kada te uhvate i kada dovršiš ovu sudbinu, otići ćeš gore k Njemu Ko­ ji Jest." Gospodin reče, "Jakove, sve ću ti otkriti nakon toga, ne samo zbog tebe samog, već i zbog ljudske nevjerice, da u ljudima zaživi [vje­ ra]. Jer, mnogi će [pristati] uz vjeru [i] narasti [u...]. 30 A poslije toga, pojavit ću se pred arhontima, kako bi ih ukorio. I otkrit ću im da on ne može biti zarobljen. Ako ga zarobe, on će svakoga od njih nadjačati. No, idem sad. Upamti ono što sam ti rekao i pusti ih neka odu gore pri­ je tebe." Jakov reče, "Gospodine, požurit ću kako si mi rekao." Gospo­ din ga pozdravi i ispuni ono što je valjalo ispuniti.

Kada je Jakov čuo o njegovim patnjama i duboko se ražalostio, oni su čekali znak njegova dolaska. I on je došao poslije nekoliko dana. I Jakov je pošao uz brdo zvano "Gaugelan" sa učenicima svojim, koji su ga slušali [jer bijahu ožalošćeni], a on je [...] tješio, [govoreći], "To je [...] drugo [..." Tada se] skupina raspršila, no Jakov je ostao [...] molitvi [...], kao što je 31 i običavao.

I Gospodin mu se ukaza. Prekinuo je (svoju) molitvu i zagrlio ga. Poljubio ga je, i rekao, "Rabbi, pronašao sam te! Čuo sam o patnjama koje si trpio, i velika me žalost obuzela. Poznaješ moje suosjećanje. Raz- mislivši, shvatio  sam da te ljude ne želim vidjeti. Njima se mora sudi­ ti zbog onoga što su učinili. Jer, njihova se djela protive onome što je primjereno."

Gospodin reče, "Jakove, ne brini za me, ni za te ljude. Ja sam onaj koji je bio u meni. Nikada nisam patio, niti bio ožalošćen. I ti mi ljudi nisu nažao učinili. No, ti su (ljudi) postojali [kao] vrsta arhonata, i to za­ služuje da bude [uništeno] kroz njih. No, [...] arhonti, [...] koji su [...] ali budući daje ona [...] ljuta na [...] Pravednik [...] 32 njegov je sluga.  Ime  je tvoje, stoga, "Jakov Pravednik". Vidiš kako si otrijeznio kada si me ugledao. I prekinuo si svoju molitvu. Budući da si pravednik Božji, zagrlio si me i poljubio. Zaista, kažem ti, silan si gnjev i bijes time protiv sebe izazvao. No, (to se dogodilo) kako bi oni drugi mogli postati."

Ali, Jakov bijaše plah, (i) zaplaka. I silna ga žalost obuze. Obojica sjedoše na kamen. Gospodin mu reče, "Jakove, proći ćeš te patnje. No, ne žalosti se. Jer, tijelo je slabo. Ono će primiti što mu je namijenjeno. No, ti ne budi [plah] i ne boj se." Gospodin tad [stade].

Kada je Jakov to čuo, obrisao je suze iz [svojih očiju] i veoma gor­ ko (?) [...] što je [...]. Gospodin [mu reče, "Jakove], evo, 33 otkrit ću ti tvoje iskupljenje. Kada [te] uhvate, i kada budeš prolazio patnje, mnoš­ tvo će se protiv tebe podići kako <bi> te dohvatili. Trojica će te zarobi­ ti - oni koji (ondje) sjede kao sakupljači poreza. No, ne samo što zah­ tijevaju porez, već oni također kradu i duše. Kada padneš pod njihovu moć, jedan od njih koji je stražar upitat će te, 'Tko si i odakle dolaziš?' Odgovorit ćeš mu, 'Ja sam sin, i dolazim od Oca.' On će te upitati, 'Ka­ kav si ti sin, i od kojega si oca?' Ovako ćeš mu odgovoriti, 'Od Prapo- četnoga sam Oca, i sin sam u Prapočetnome.' [Kada] te [upita], [...], ti [mu odgovori,...] u [...] kako bih ja mogao [...].

"[... 34 od] stranih stvari?" Ti ćeš mu reći, 'One nisu posve strane, nego su od Ahamota, koji je žena. I njih je stvorila kada je donijela ra­ su Prapočetnoga. One, stoga, nisu strane, nego naše. One su doista na­ še, jer je ona koja njima gospodari od Prapočetnoga. One su istodobno i strane, jer se Prapočetni nije s njome sjedinio, kada ih je stvorila.' Ka­ da te upita i ovo, 'Kamo ćeš otići?', ti mu kaži, 'Na mjesto odakle sam i došao, tamo ću se vratiti.' Ako tako budeš govorio, izbjeći ćeš njiho­ ve nasrtaje.

"Kada dođeš k [toj] trojici uzničara [koji] na tome mjestu kradu du­ še [...] njima. Ti [...] tijelo [...] mnogo više od [...] 35 od one koju [...]  za  [...] njezin korijen. I ti ćeš biti trijezan [...]. No, pozvat ću nepropadljivo znanje, koje je Sofija u Ocu (i) koja je majka Ahamotina. Ahamot nije imala oca, niti muškog druga, nego je ona žena od žene. Stvorila vas je bez muškarca, budući da je bila sama (i) nije imala znanje o onome što [živi kroz] njezinu majku, jer mislila je da samo ona postoji. No, [ja] ću zazvati njezinu majku. A tada će među njima zavladati pomutnja (i) okrivit će svoj korijen i rasu [od] njihove majke. [No] ti ćeš otići gore u [ono što je] tvoje [...] ti ćeš [...] 36 [Prapočetnoga].

"[Oni su] oblik dvanaestorice učenika i dvanaest parova, [...] Aha- mot, koja je, prevedena, 'Sofija'. Oni su znali i skrivali u sebi tko sam ja, i (tko) je neiščeziva Sofija, kroz koju ćeš biti iskupljen, i (tko su) svi sinovi Onoga Koji Jest. <Te ćeš stvari> skrivati u sebi i šutjeti. No, raz- otkrit ćeš ih Addaiju. Kada [odeš], odmah će biti [pokrenut] rat protiv ove zemlje. [Plači], stoga, za onime koji prebiva u Jeruzalemu. Ali, ne­ ka Addai te stvari uzme k srcu. U desetoj godini neka Addai sjedne, i zapiše ih. A kada ih zapiše [...] oni će mu dati [...] on ima [...] 37 on [se zove] Levi. On će potom donijeti [...] riječ [...] od [ono što sam] prije kazao [...] žena [...] Jeruzalem u njezinu [... i] on kroz nju začne [dva] sina. [Oni će] to naslijediti, kao [i] razumijevanje njega koji [...]  uzdiže. I oni će primiti [...] kroz njega iz njegova uma. Mlađi od njih je veći. I neka te stvari ostanu u njemu skrivene dok ne navrši sedamnaest godina [...] 38 početak [...] kroz [njih]. Oni će ga neprestano progoniti, budući [da su] od njegovih [...] pratitelja. On će [kroz] njih biti objavljen, i [oni će] objaviti njegovu riječ. [Tada će on postati] sjeme [...]."

Jakov reče, "[Ja sam] zadovoljan [...] a oni su [...] moja duša.  Pa  ipak, [još ću te nešto] upitati: tko su [sedam] žena koje su [bile] tvoje učenice? I, gle, sve te žene blagoslivljaju. I mene čudi kako su [nemoć­ na] tijela postala snažna zbog oćuta koji je u njima." Gospodin [reče], "Ti [...] dobro [...] 39 duh [od ...], [duh] misli, [duh] savjeta [od ...], du­

ha [...] duh znanja [...] njihova straha. [...] prošavši kroz [dah] [tog] ar- honta kojemu [je ime] Adonaj [...] njega i [...] on je bio u neznanju [...] kada sam izašao iz njega, [on] se prisjetio da sam njegov sin. [Prema meni] kao svome sinu tada je bio milostiv. I tad, prije nego <sam se> ovdje pojavio, <on> ih je bacio među [te] ljude. I iz [mjesta] nebeskog proroci [...]." 40

Jakov  [reče],  "Rabbi,  [...]  ja  [...]   svi  zajedno  [...]  u  njima osobito

[...]." Gospodin reče, "[Jakove], pohvaljujem [te ...] ideš zemljom [...] riječi dok on [...] na [...]. Otkloni od [sebe] kalež pun žuči. Jer, neki iz [...] okrenuli su se protiv tebe. Jer, [ti si počeo] razumijevati [njihove korijene] od početka do kraja. Otkloni od sebe sve bezakonje. I pazi da ti ne pozavide. Kada govoriš ove riječi o [oćutu], ohrabri ovu [četvor­ ku]: Salomu, Marijam, Martu i Arsinoju ...] 41 budući da on uzima ne­ što [...] meni on je [...] žrtve paljenice i [...]. No, ja [...]  ne na taj  način; ali [...]  prve plodove od [...]  prema gore [...]  kako bi se pojavila moć [Božja]. Propadljivo je [otišlo gore] u nepropadljivo i ženski se element priklonio ovome muškom elementu."

Jakov reče, "Rabbi, u ove je tri (stvari), stoga, njihovo [...] bilo ba­ čeno. Jer, oni su bili prokleti, [i bili su] progonjeni [...]. 42 Evo, [...] sve [...] od bilo koga [...]. Jer, ti si primio  [...]  od znanja.  [I  ...]  ono što je [...] ići [...] ti ćeš [pronaći...]. Noj a ću ići [naprijed] i otkriti da su oni vjerovali u tebe [kako bi bili] zadovoljni svojim [blagoslovom] i spase­ njem, a i da se to otkrivenje može dogoditi."

I on [smjesta] pođe i prekori dvanaestoricu i istjera [iz] njih zado­ voljstvo [zbog] znanja [...].

[...]. 43 I većina [njih...] kada [su vidjeli] glasnika uzeše u [...]. Osta­

li [...] rekoše, "[...] njega sa zemlje. Jer, [on] nije  [dostojan]  života." Ovi su, stoga, [bili] u strahu. I ustali su, govoreći, "Mi nemamo udjela u ovoj krvi, jer pravednik će nestati zbog nepravde." Jakov otiđe, kako bi [...] 44 gledati [...] jer mi (?)[...] njega.

 

 

Otkrivenje po Jakovu

Mučeništvo Tome Apostola

 

Mučeništvo Tome Apostola

 

Na zapoved kralja Misdeja blaženi apostol Toma je bio bačen u zatvor, i on reče: Ja veličam Boga, i propovijedati ću riječ zatvorenicima, tako da su se svi radovali u njegovu prisustvu. Kad stoga, Juzan kraljev sin, i Tercija njegova majka, i Migdonija, i Markija, su postali vjernici, ali nisu još mislili da su vredni krštenja, oni uzeše to veoma lošim da je jedan blaženi zatvoren. I došavši do zatvora, i davši mnogo novca tamničaru, oni odoše njemu. A on, videći ih, bi zadovoljan, i veličao je Boga i blagoslovio ih. I oni su molili ga i tražili pečat u Gospodu, lijepi mladić im se pojavio u snu, i naredio apostolu u kući Juzana.

I opet lijepi mladić, dolazeći njima i Toma, naredi im ovo dolazeće noći. I on otrča pred njima, i dade im svetlo na putu, i bez zvuka otvori vrata koja su bila osigurana, dok sva tajna ne bi izvršena. I učinivši ih zajedničarima u euharistiji, i govorivši sa njima, i utvrđujući ih u veri, i preporučivši ih Gospodu, on ode odande,ostavivši žene, i opet ode da bude zatvoren. I oni su žalili i plakali jer Misdej kralj ga je htio ubiti.

I Toma ode i nađe tamničare kako sesvađaju, i govore: Šta krivo smo učinili tom vračaru, da, koristeći umijeće magije, je otvorio vrata zatvora, i želio je da oslobodi sve zatvorenike? Ali idemo i neka kralj zna o njegovoj ženi i njegovu sinu. I kad on dođe oni ga svukoše, i opasaše ga pojasom, i tako oni stadoše pred kraljem.

A Misdej mu reče: Jesi li rob, ili slobodan čovjek? A Toma odgovori i reče mu: Ja nisam rob, a ti nemaš moći protiv mene uopšte. I sad, reče Misdej, jesi li bežao i došao u ovu zemlju? A Toma reče: Ja dođoh ovde da bih spasao mnoge, i da bih tvojim rukama otišao iz tela ovog. Misdej mu reče: Tko je tvoj gospodar? I koje mu je ime? I iz koje zemlje, i od koga je on? Moj Gospodar, reče Toma, jer moj Gospodar i tvoj, bijući Gospodar nebesa i zemlje. A misdej reče: Kako se zove? A Toma reče: Ti ne možeš znati Njegovo istinsko ime sada, ali reći ću ti ime koje mu je dano za vreme – Isus Hrist. A Misdej reče: Ja nisam bio u žurbi da te uništim, već sam se uzdržavao, ali ti si učinio jasnim dela, tako da tvoja vračanja su se čula u celoj zemlji. Ali sada ću ovo učiniti, da tvoje vradžbine nestanu s tobom, da naš narod bude očišćen od njih. A Toma reče: Da li prizivaš ove stvari koje će slijediti ove vradžbine? One nikad neće biti uklonjene od ljudi ovde.

I dok su ove stvari govorene, Misdej je razmatrao na koji način će ga usmrtiti, jer se bojao mnoštva koje je stajalo okolo, mnogi, čak neki od upravitelja, vjerovavši u njega. A on usta, i uze Tomu van grada, i nekoliko vojnika pratilo ga sa njihovim oružjem. I ostali od mnoštva mislili su da kralj je želio da sazna nešto od njega, i oni stajahu i gledahu ga. I kada su otišli tri stadija, on izručio ih je ka četvoro vojnika, i jednomu od zapovednika, i naredi im da ga uzme u planinu i probodu ga, ali on sam vrati se u grad.

I oni koji su bili tu otrčali su Tomi, željni da ga spasu, ali on je bio odveden od vojnika koji behu sa njim. Jer tamo behu dvoje na svakoj strani koji su ga držali, zarad vračanja. I zapovjednik ga je držao za ruku, i vodio ga sa čašću. I u isto vreme blaženi apostol reče: O skrivena tajno Tvoja, O Gospodine! Jer čak do završetka života su ispunjene u nama bogatstva Tvoje milosti, koje ne dozvoljava nam da budemo bez osećaja ka telu. Jer evo, četvoro su me uzeli, a jedan me vodi, budući da pripadam Jednomu, od koga idem uvijek nevidljivo. Ali sada sam spoznao da moj Gospodar također, budući da je stranac, komu ja idem, koji je uvijek prisutan sa mnom nevidljivo, je udaren od jednoga, ali ja sam udaren od četvoro.

I kad oni dođoše do mjesta gde je trebalo da ga probodu, Toma govorio je ovako onima koji ga probadaju: Slušajte me sad, na kraju, kada izlazim iz tela, i nedajte da vaše oči budu zatamnele u razumevanju, niti neka uši budu zatvorene tako da ne čuju one stvari u koje ste verovali Bogu koga propovedam, nakon što sam predat u vaše duše od brzopletosti, i ponašati na način postajući oni koji su slobodni, bijući izbegnut od ljudske slave, i živeći život prema Bogu. I on reče Juzanu: Sine zemaljskoga kralja, ali slugo Isusa Krista, daj što je dužno onima koji ispunjavaju zapovijesti Misdeja, u smislu kako bih otišao od njih i molio. I Juzan plativši vojnicima, apostol se uputio na molitvu, i bila je sledeća:-

Moj Gospodine i moj Bože, nado, vođo, i vodiću u sve zemlje, Ja slijedim te zajedno sa svima koji ti služe, i Ti vodi me ovaj dan na mome putu ka Tebi. Nedaj da iko uzme moju dušu, koju si Ti dao mi. Nedaj da carinici i prosjaci gledaju na mene, niti daj da zmija ogovara me, i ne daj da deca zmaja sikte na mene. Evo, ja sam izvršio moje delo, i izvršio šta si Ti dao mi da činim. Ja sam postao rob, da bih primio slobodu od tebe, ti tad daj mi je, i učini me savršenim. I ovo kažem ne oklevajući, već da oni čuju koji treba da čuju. Ja slavim Tebe u svemu, Gospodine i Gospodaru, jer tebi je dužna slava zauvek. Amen.

I kad je on tako molio, on reče vojnicima: Dođite i završite rad za koji vas je poslao. I četvorica udariše ga odjednom, i ubiše ga. I sva braća plakaše, i umotaše ga u lijep ogrtač, i mnogo lanene odeće, i položiše ga u grobnici u kojoj stari kraljevi su bili sahranjivani.

I Sifor i Juzan nisu išli u grad, već provedoše celi dan tamo, i čekaše tokom noći. I Toma pojavi se njima, i reče: Ja nisam tamo, zašto sjedite gledajući? Jer ja sam otišao, i primio stvari kojima sam se nadao, ali ustanite i hodajte, i nakon nedugo vremena vi čete biti dovedeni pored mene. A Misdej i Harisej uveliko su unesrećili Terciju i Migdoniju, ali ih nisu nagovarali da napuste svoje mišljenje. I Toma se pojavi, i reče im: Ne zaboravite prijašnje stvari, jer sveti Isus sam će vam pomoći. I Misdej i Harisej, kad ih nisu mogli nagovoriti da budu ovog mišljenja, predadoše ih njihovoj volji. I sva braća sakupiše se, jer blagosloveni je učinio Sifora sveštenikom u planini, a Juzana učiteljem, kada je bio odvođen da umre. I Gospodin im je pomogao, i uvećao vjeru pomoću njih.

I nakon dugo vremena, dogodilo se da jedan od sinova Misdeja je bio demonizovan, i demon bijući jak, niko ga nije mogao izlečiti. I Misdej je mislio, i reče: Ići ću i otvoriti grobnicu, i uzeti kost apostolovog tela, i ddotači moga sina njime, i znam da će biti izlečen. I on ode da učini šta je mislio. I blagosloveni apostol pojavi se njemu, i reče: Ti nisi verovao u mene kada sam živ bio, kako li češ verovati u mene kada sam mrtav? Ne boj se. Isus Krist je blagonaklon ka tebi, kroz Njegovu veliku milost. I Misdej, kada nije našao kosti (jer jedan od braće ih je uzeo, i odnio ih u oblasti zapada), uze nešto praha sa mesta gde su kosti ležale, i dotače svoga sina sa tim, i reče: Ja verujem u Tebe, Isuse, sad kada me je ostavio onaj koji uvijek unesrećuje ljude, da oni ne bi pogledali u Tvoje svjetlo koje daje razumevanje, O Gospodine, ljubazan ljudima. I njegov sin bijući izlečen na ovaj način, on srete sa drugom braćom koji behu pod upravom Sifora, i molio je braću da mole za njega, kako bi ostvario milost od našega Gospoda Isusa Hrista, komu je slava u veke vekova. Amin.

 

http://www.newadvent.org/fathers/0824.htm