Svećenik je samo onaj čije karakterne osobine...

Melhizedek (Melkisedek). Prvi u Bibliji spomenuti kralj Sale- ma, bio je čuveni kralj-svećenik, Melhizedek. Samo ime znači kralj- svećenik. "Melek" na hebrejskom znači kralj a "sadok" svećenik. Prema riječima apostola Pavla, opis njegovog porijekla je namjerno izostavljen da bi predslika Kristove službe bila što potpunija. (He- brejima 7,1-3) Time je najsnažnije bila istaknuta bil prava i službe svećenstva. Svećenik je samo onaj čije karakterne osobine svjedoče o njegovom uzvišenom zvanju, a ne i onaj koji to zvanje ima na osnovi rodoslova. Po vjernosti, Melhizedek je u Salemu tom uzoru najbolje odgovarao, kao što i Isus, od svih ljudi, jedini tome potpuno odgo- vara. Prema Duhu proroštva Melhizedek je bio kralj Salema oko 800 godina prije Davida.

pavle borovic - biblijski prirucnik 1, str.64

Citati

...ko ne pazi na svoga Gospodara, Allah će mu uskratiti Svoju zaštitu te će ga šteta i zlo pogađati od onih za koje se nadao dobru, od svojih najbližih, tj. od svoje porodice.

Neko od prethodnika rekao je: "Ja kad počinim grijeh prema Allahu, to osjetim na ponašanju svog sluge i jahalice."

Drugi oblik Allahove zaštite (čuvanja) je najčasniji oblik, kada Uzvišeni Svom robu čuva vjeru i iman. U njegovu životu čuva ga od sumnji koje zavode i zabranjenih strasti. Čuva mu vjeru na samrti i usmrti ga u imanu.

 

 

...kada bi se čitav narod sakupio da ti pomogne u nečemu, ne bi ti mogli pomoći osim samo onoliko koliko ti je to već Allah propisao. A također, kada bi se sakupili da ti nanesu neku štetu, ne bi ti mogli nauditi više osim onoliko koliko ti je to Allah već odredio.

https://tewhid.blogspot.com/2009/06/poslanikov-savjet-ibn-abbasu.html

Strah od poznatosti – Izgubljena osobina

Učenjaci i pobožnjaci ovog ummeta su se stalno bojali slave i toga da budu poznati među ljudima. Prezirali su da se njihovo ime često spominje i mogao si vidjeti nekog od njih kako bježi od ljudi kao da je fitna, dok si ih isto tako mogao vidjeti kako ustaju sa kružioka znanja zbog toga što je broj prisutnih postao prevelik.

Ispod se nalaze zadivljujuće izjave naših prethodnika koje ukazuju koliko su bili iskreni i bježali od slave i od toga da se puno spominju.

Muhammed ibn al-‘Ala ibn Musejjib iz Basre je napisao Muhammedu Jusufu al-Asbahaniju riječi: „O brate moj, ko god voli Allaha, voli da ostane nepoznat (među ljudima)“.

Bišr ibn al-Haris: „Ne poznajem nijednog čovjeka koji voli slavu a da nije izgubio svoju vjeru i postao ponižen. Niko, ko se boji Allaha, ne voli da bude poznat među ljudima“.

Takođe je rekao: “Čovjek koji voli da ga svako poznaje nikad neće osjetiti slatkoću Ahireta“.

Abdullah ibn Abbas: „Uistinu Allah ima robove koje je ućutkao strah od Allaha iako su veoma elokventni u govoru“.


Ibn Mesud, radijallahu anhu, je rekao: „O ljudi budite izvori znanja i svjetiljke upute. Držite se svojih kuća i budite poput svjetla u noći, oživljavajte srca, nosite iznosanu odjeću, tako ćete postati poznati među stanovnicima nebesa a ostati nepoznati među stanovnicima Zemlje“.

Ibrahim al-Nehai i al-Hasan su imali običaj reći: „Dovoljno je čovjeku zla da se u njega upire prstom u pitanju vjere ili dunjaluka (iz želje za slavom) osim onoga koga je Allah zaštitio. Bogobojaznost je ovdje i pokaza na svoje grudi tri puta“.
Ibrahim ibn Edhem je rekao: “Rob koji voli slavu je neiskren prema Allahu dželle šanuhu.“
Dawud el-Tai bi znao reći: „Bježite od ljudi isto kao što biste bježali od lava“.

Imam Ahmed: “Lijepe vijesti čekaju onoga čij je spomen Allaha sakrio. I znao je reći: “Želim nešto što se nikad neće desiti...Želio bi da sam na mjestu gdje nema ljudi“.

Fudajl ibn ‘Ijjad: „Ako možeš biti nepoznat, budi.Nije bitno što nisi poznat i nije bitno što nisi hvaljen.Nije bitno ako si prijekora vrijedan kod ljudi ako si hvale vrijedan kod Allaha, Uzvišenog i Veličanstvenog“.

Jezid ibn Abi Habib: “Uistinu, od fitne učenjaka je da bude više zadovoljan svojim govorom nego šutnjom i slušanjem“.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, je imao običaj reći: „Da nije jednog ajeta iz Allahove knjige, nikad vam ne bih govorio:
إِنَّ الَّذِينَ يَكْتُمُونَ مَا أَنزَلْنَا مِنَ الْبَيِّنَاتِ وَالْهُدَى مِن بَعْدِ مَا بَيَّنَّاهُ لِلنَّاسِ فِي الْكِتَابِ أُولَـئِكَ يَلعَنُهُمُ اللّهُ وَيَلْعَنُهُمُ اللَّاعِنُونَ
One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a prokleće ih i oni koji imaju pravo da proklinju [al-Baqarah: 159]

Al-Šabi: „Trudili smo se mnogo da Ibrahima al-Tejmija dovedemo u mesdžid da sjedne i prenosi ljudima al je on to odbio“.

Abdurahman ibn Ebi Lejla: ''Sreo sam stotinu i dvadeset ashaba, drugova Allahovog Poslanika, ni jedan od njih ne bi prenosio ili citirao hadis, a da nije želio da je to njegov brat umjesto njega učinio, niti bi bio upitan, a da nije želio da njegov brat na to pitanje odgovori.''

Sufjan al-Sevri: „Ako možeš da postaneš učenjak a da ne budeš poznat, budi. Uistinu da ljudi znaju ono što je u tebi, meso bi ti pojeli“.

On, rahimehullah, ne bi dozvoljavao da na njegovoj halki bude više od trojice. Jednog dana je došlo više ljudi i on vidje da se njegova halka povećala pa u strahu ustade i reče: “Tako mi Allaha, uzeti smo a da to nismo ni osjetili! Tako mi Allaha, kada bi vođa pravovjernih Omer, radijallahu anhu, vidio nekoga poput mene u ovoj halki, natjerao bi me da ustanem i rekao:“Ovakvi od vas nisu ovoga vrijedni“.

Kada je Bišr al-Hafi ostavio citiranje hadisa na halkama, ljudi mu rekoše: “Šta ćeš reći Svom Gospodaru kada te upita “Zašto si ostavio prenošenje hadisa Mog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ljudima?! On, rahimehullah reče: Reći ću „Gospodaru moj, naredio si mi da to radim sa iskrenošću ali je ja ne nalazim u sebi“.

Ibrahim ibn Edhem: „Nikad nisam uživao u životu kao u Šamu. Bježao bih sa svojom vjerom od uzvisine do uzvisine i od planine do planine. Ko god bi me vidio rekao bi „On je lud“ i ko god bi me vidio rekao bi „On je poštar“.

On bi takođe govorio: “Učenjaci! Kada bi podučavali radili bi (dobra djela), a kada bi radili bili bi zauzeti time, a kada bi postali zauzeti time, počeli bi nedostajati ljudima, a kad bi im počeli nedostajati, oni bi ih počeli tražiti, a kada bi bili traženi, oni bi bježali“.

Jednog dana je prošao pred halke El-Evzaija i vidje da su se ljudi okupili u velikom broju pa reče: “Da je ovoliko velika grupa bila oko Ebu Hurejre on bi je napustio“.Ovo je došlo do Evzaija koji ustade i od tog dana ostavi skupove“.

Ibrahim ibn Edhem je bio izuzetna ličnost, mašaAllah. Trudio se da se drži podalje od ljudi iz straha da ga ne bi puno spominjali ali njegova poznatost i ime se tako raširilo do tačke da se priča:
“Jednom je bio u vrtu (krešući grane) i ljudi uđoše unutra i počeše kružiti po vrtu govoreći “Gdje je Ibrahim ibn Edhem?“. Tako i on poče s njima kružiti govoreći „Gdje je Ibrahim ibn Edhem?“ (poenta je što su njegovo ime, karakter i reputacija bili poznati a sam on je rijetko bio viđen pa ga nisu ni mogli prepoznati)

Preuzeto sa:

https://tewhid.blogspot.com/2011/11/strah-od-poznatosti-izgubljena-osobina.html

François Couperin - Les Idées Heureuses (Sretne ideje - sjećanja)

 

Ljetopisi Jeramijela

 Ljetopisi Jeramijela

Str.18

...Bog mu reče, 'Ti si Adam.' Ali kad pomoćnica je stvorena za njega on je nazvan Živim Bićem, tj. Plaho (Vatreno) biće (Heb.###). Bog potom doda dva slova od svoga imena njemu i učini ime čovjeka ###, i ime žene ###, govoreći, 'Ako hodate u Mojim putevima i pazite na Moje Zapovijesti, gle Moje ime će biti s njima i izbaviti ih iz svake nevolje, ali ako ne, gle ja ću uzeti Moje ime od njih, tako da njihova imena će opet postati ### tj. Vatra proždire vatru.

https://www.sacred-texts.com/bib/coj/index.htm

Venetianisches Gondellied op.30 b.6 - Mendelssohn

 

...kaznit ću ga prutom ljudskim i udarcima sinova čovječijih.

2. Samuilova, glava 7

14. Ja ću mu biti otac, i on će mi biti sin: ako učini što zlo, kaznit ću ga prutom ljudskim i udarcima sinova čovječijih.

Tajne Biblije, ko bi uočio problem u ljudskim odnosima da je u svakom grehu koga učinimo, Bog nam vrati kroz ljude zlom, zato treba se kloniti greha, moliti se bogu i često ga spominjati, veličati, kako bi imali mir.

Ovaj dio se odnosi na odnos Boga ka Solomonu.

Nevolja je od Boga poradi spasa

 Isus govori:

Iz Evanđelja po Barnabi

Henry du Mont - Memorare

Ensemble Correspondances

Sebastien Daucé

Lepo pevanje, samo molitve bi trebalo upućivati samo Jedinom Bogu

Biografija Biblije

Ova knjiga govori da vaseljenski sabori nisu idilićni dogovori bili, već sukobi u kojima je izašla kršćanska vjera takva kakva jeste. Knjiga se bavi istorijatom nastanka Biblije i njenim širenjem u Evropi. Konstantin je mogao upotrijebiti vjeru zarad svoje vlasti a ne zarad same vjere, dakle ne treba idilično gledati ka prošlosti, jer ovo danas oslikava što je bilo i jučer. Knjiga govori o Bibliji kao najvećem spomeniku čovećanstva sa osvrtom kritike na moderno društvo.

U knjizi se navodi da su u istoriji prevođenja Biblije postojali i takozvani čudni prevodi Biblije, gde bih ja rado uvrstio svoje prijevode zarad njihove manjkavosti koja opet ne umanjuje vrednost prevoda u uvjetima kada nema boljeg prevoda koji uvek može doći. Također autor navodi da svi prevodi Biblije uglavnom imaju manje više manjkavosti, obrazlažući da je to tako u prevođenju, recimo prevodioci prevedu najbolje moguće.

Ja sam glavne svoje prevode što sam hteo učinio i završio, i oni su ovde, od pamtivjeka prevođenje i prepisivanje knjiga je bio svakidašnji posao vjernika, tako da na to gledam kao na svakodnevnu mogućnost rada.

https://www.sacred-texts.com/bib/biob/index.htm 

prevod pdf

https://drive.google.com/file/d/1wvXGe_ekew8jGqFtHN3VyI11kAUk35L5/view?usp=sharing