Poslanica Apostola

EPISTLE OF THE APOSTLES

Poslanica Apostola

 

Iz "The Apocryphal New Testament"

M.R. James, Clarendon Press, 1924

 

Uvod

Izvori sa tekst su: (a) Koptski rukopis (MS- manuskript), iz četvrtog ili petog veka u Kairu, koji je upropašten; (b) kompletna verzija na etiopskom (c) list iz petog vijeka MS na Latinskom, palimpsest, u Beču. Jedino izdanje koje koristi je C.Schmidt-ov 1919. Etiopski je prethodno uređen od Guerriera u Patrologiji orientalis pod nazivom Testament našega Gospoda u Galileji. Obavještenje o ovome tekstu od Guerriera u Revue de l'Orient Chretien (1907) učinio me da ga identifikujem sa koptskim tekstom, za koji Schmidt je dao uvodnu riječ na Berlinskoj Akademiji. Što se tiče datuma i karaktera knjige, Schmidt smatra da je napisana u Maloj Aziji oko 160 AD, od pravoslavnog Katolika. Pravoslavlje je bilo ispitivano (vidi pregled od G. Bardy u Revue Biblique, 1921.) Antički pisci ga ne spominju, i samo nekoliko tragova korištenja može se naći: treće? Vjekovni pjesnik Komodije izgleda da ga je koristio na jednome mestu.

Dosada nije bilo engleskog prikazivanja teksta; moja (ova) verzija ovisi o Schmidt –ovoj i onoj Guerrier-a

U etiopskoj verziji drugo pisanje, proročanstvo našega Gospoda u pogledu znakova kraja, je uvod u Poslanicu. Delovi ovoga ponavljaju je u Sirijskom Testamentu Gospodnjem i delom je ponovljena Poslanica sama. Vrijedno je da ovo proročanstvo završava sa delom istim kao jednim citiranim od Klimenta Aleksandrijskog iz izvora koji on ne imenuje – samo zove ga ''Spis''

Sličan deo je u Apostolskim Ustavima, vii. 22. O mogućem izvođenju iz Ilijine Apokalipse vidi moju Izgubljene Apokrife Staroga Zavjeta, pg.54

Prva četiri lista koptskog rukopisa su izgubljeni, tako da ovisimo o etiopskomu za uvod u tekst.

 

1 Knjiga koju je Isus Krist objavio svojim učenicima: i kako da Isus Hrist je objavio knjigu za društvo apostola, učenika Isusa Krista, čak knjigu koja je za sve ljude. Simon i Kerintus, lažni apostoli, u pogledu kojih je pisano da nijedan čovjek neće naginjati njima jer u njima je prevara s kojom oni vode ljude ka uništenju. (Knjiga je napisana) da vi budete čvrsti i da se ne dvoumite niti budete u nedoumici, i ne udaljite od riječi Evanđelja koje ste čuli. Kao što smo mi čuli, mi držimo ga u sjećanju i napisali smo ga za ceo svijet. Mi preporučujemo naše sinove i naše kćeri u radosti u imenu Boga Oca Gospodara svijeta, i Isa Krsta (Isu Krst). Neka milost bude umnožena na vama.

2 Mi, Ivan, Toma, Petar, Andrej, Jakob, Filip, Vartolomej, Matija, Natanael, Juda Zelot i Cefa, napisasmo crkvama istoka i zapada, od sjevera i juga u pogledu dijeljenja vama onoga što se tiče Gospoda Isu Krsta, mi pišemo prema onomu što smo vidjeli i čuli i dodirnuliga, nakon što je oživljen iz mrtvih, i kako je on otkrio nam stvari močne i čudesne i istinite.

3 Ovo znamo: da naš Gospod i Otkupitelj Isus Hrist je Bog Sin Božji, koji je poslan od Boga Gospodara celoga svijeta, stvoritelja svega, koji je zvan svim imenima i visoko iznad svih sila, Gospodar gospodara, Kralj kraljeva, Vladar vladara, nebeski, koji sjedi nad heruvimom i serafimom na desnu stranu prijestolja Oca, koji svojom rečju jestvorio nebesa, i oblikovao zemlju i ono šta je u njoj, i postavio granice moru da ne pređe, dubine također i izvore, da oni izviru i teku zemljom: dan i noć, sunce i mjesec, on je utvrdio, i zvijezde nebeske: koji je odvojio svjetlo od tame: koji ne nazvao pakao, u trenutku oka odredio kišu zimi, snijeg (oblak), tuču, led , u danima njihovih nekoliko doba, koji čini zemlja dase trese i opet utvrdi, koji je stvorio čovjeka u vlastitomu izgledu, po svom izgledu, i po ocima iz davnina i prorocima se objavio (ili, i govorio u poredbama sa ocima starina i prorocima u istinitosti), koga su apostoli propovijedali, i koga su učenici dotakli. U Boga, Gospoda, Sina Božjega, mi verujemo, da on je riječ postala tijelo, da od Marije svete djevice je uzeo tijelo, rođen od Svetoga Duha, ne voljom (požude) tijela, već voljom Božjom, da je on umotan u povoje u Betlehemu i objavio se, i uzrastao i došao do zrelosti, kada smo ga također gledali.

4 Ovo je učinio naš Gospodin Isus Kirist, koji je poslan od Josifa i Marije njegove majke da bude učen. I kada ga je naučio rekao mu: Reci Alfa, tad odgovori on i reče: Reci mi prvo šta je Beta.(Ova priča je u Evanđelju po Tomi i nalazi se u Evanđeljima Djetinjstva)Ova stvar koja se dogodila je istinita.

5 Potom je bila svadba u Kani Galilejskoj, i oni su mu govorili njegovom majkom i braćom, i on je promenio vodu u vino. On je podizao mrtve, činio hrome da hodaju, onaj čija ruka je bila uzetaon je učinio da je ispruži, i žena koja je trpjela istjecanje krvi dvanaest godina dotače rub njegove odeće i bi izlečena u isti čas. I kad se mi čudismo čudu koje je učinjeno, on reče: Ko me dotakao? Tad rekosmo mi: Gospode, stiska ljudi te je dotakla. Ali on odgovori i reče nam: Osjetio sam da je sila izašla iz mene. Odmah žena dođe pred njega, i odgovori mu i reče mu: Gospode, Ja sam te dotakla. I on odgovori i reče joj: Idi, tvoja vjera te je izliječila. Potom je on učinio gluhi da čuju i slijepi da vide, iz onih koji su bili obuzeti on je izbacivao nečiste duhove, i čistio gubave. Duh koji je stanovao u čovjeku, čije ime je bilo Legion, vikao je protiv Isusa, govoreći: Prije nego vreme našega uništenja dođe, ti si došao i istjerao nas. Ali Isus prekori ga, govoreći: Izlazi iz toga čovjeka i ne čini mu zla. I on uđe u svinju i potopi ih u vodu i oni behu udavljeni.

Potom je on hodao po moru, i učinio je da vjetrovi utihnu, vikao je protiv njih (prekorevao ih), i valove mora je učinio mirnim. I kad mi njegovi učenici nismo imali novca, mi upitasmo ga: Šta da radimo zarad poreznika? I on odgovori i reče nam: Neka jedan od vas baci udicu u dubinu, i izvuče ribu, i naći će u njoj novčić: to dajte porezniku za mene i vas. I potom mi nismo imali kruha, već samo pet pogača i dve ribe, on je zapovijedio ljudima da sjednu, i broj njihov je bio pet hiljada, pored djece i žena. Mi smo stavili komade hljeba pred njih, i oni su jeli i bili siti, i preostalo je, i mi napunismo dvanaest košarica punih ostataka, pitajući jedan drugog i govoreći: Šta znači ovih pet pogača? One su simbol naše vjere u Gospodina hrišćana ( u veliko kršćanstvo), čak u Oca, Gospoda Svemočnog, i u Isusa Hrista našega otkupitelja, u Svetog Duha utješitelja, u svetu crkvu, i u oproštenje grehova.

6 Ove stvari je naš Gospod i Spasitelj otkrio nam i naučio nas. I mi smo činili kao on, da biste vi postali sadionici u milosti našega Gospoda i u našoj službi i našem davanju hvale (slave) i mislili na vječan život. Budite čvrsti i ne kolebajte se u znanju i pouzdanju u našega Gospodina Isusa Hrista, i on će imati milosti na vas i spasiti vas vječno, svijet bez kraja.

Ovde počinje koptski tekst.

7 Kerint i Simon su išli tamo vamo u svijetu, ali su bili neprijatelji našega Gospoda Isusa Krista, jer su izokretali riječ i istinsku stvar, čak vjeru u Isusa Hrista. Držite se stoga daleko od njih, jer smrt je u njima, i veliko zagađenje i pokvarenost, čak u ovima na koje će doći sud i kraj i večno uništenje.

8 Stoga nismo vam umanjili pisanje u pogledu svedočanstva Hrista našega spasitelja, ono što je učinio, kada smo išli sa njim, kako je on osvjetljavao naše razumevanje...

9 U pogledu koga svedočimo da Gospod je onaj koji je razapet od Poncija Pilata i Arhelaja između dva lopova (i sa njima je skinut sa drveta križa, Eth.), i sahranjen je u mestu koje je zvano mjestom lobanje. I tamo odoše tri žene, Marija, ona je bila rođaka od Marte, i Marija Magdalena (Sara, Marta i Marija, Etiop.), i uzeše pomasti da stave na tijelo, plačući i tugujući nad onim što se dogodilo. I kad su se približili do grobnice, oni pogledaše unutar i ne nađoše tijelo (Et. Nađoše kamen odkotrljan i otvoren ulaz).

10 I oni tugovaše i plakaše, Gospod pokaza sebe njima i reče im: Za kim plačete? Ne plačite više ja sam onaj koga tražite. Ali neka jedan od vas ode vašoj braći i kaže: Dođite, Gospodin je ustao iz mrtvih. Marta (Marija Et.) dođe i reče nam. Mi rekosmo joj: Šta mi imamo sa tobom, ženo? On koji je mrtav i sahranjen, je li moguće da je još živ? I mi ne vjerovasmo joj da je Spasitelj ustao iz mrtvih. Tada se ona vrati Gospodu i reče mu: Nitko od njih nije mi verovao, da ti živiš. On reče: Neka drugi neko od vas ode njima i kaže ponovo. Marija (Sarha, Et.) dođe i reče nam ponovo, i mi ne verovasmo, i ona se vrati ka Gospodinu i ona mu također reče.

11 Tad reče Gospod ka Mariji i njenim sestrama: Hajdemo k njima. I on dođe i nađe nas unutar (sjedimo pokriveni ili pecamo, Et.), i pozva nas van, ali mi smo mislili da je utvara i nismo verovali da je Gospod. Tada reče on nama: Dođite, ne plašite se. Ja sam vaš gospodar, čak on, O Petre, koga si zanijekao triput, i da li niječeš ponovo? I mi dođosmo njemu, sumnjajući u našim srcima je li on. Tada nam on reče: Zašto još dvoumite, i ne verujete? Ja sam onaj koji vam je govorio u tijelu i mojoj smrti i mom oživljenju. Ali da znate da sam ja on, ti Petre, stavi prst u otisak čavla u mojim rukama, i ti također, Toma, stavi prst u ranu koplja na mojoj strani, a ti, Andrej, pogledaj na moja stopala i vidi dali stišću zemlju, jer je pisano u proroku: Utvara đavola ne čini otisak na zemlji.

12 I mi dotakosmo ga, da bi uvideli istinu da li je ustao u telu, i mi padosmo na naša lica (i obožavasmo ga) ispovijedajući naš greh, jer nismo verovali. Tad reče naš Gospodin i Spasitelj nama: Ustanite, i ja ću vam otkriti ono što je iznad nebesa i u nebesima, i ostalo vaše što je u kraljevstvu nebeskom. Jer moj otac mi je dao moč (poslao me, Et.) da vas odvedem tamo, i one koji također vjeruju u mene.

13 A ono što nam je otkrio je ovo, što je rekao: Dogodilo se kada sam zamišljen dolazio ovamo od Oca svih stvari, i prolazio kroz nebesa, da sam  obukao Očevu mudrost, i obukao silu njegove moči. Ja bijah u nebesima, i prođoh arhanđele i anđele, kao da sam jedan od njih, među kneževinama i silama. Ja prođoh kroz njih jer sam posedovao mudrost onoga koji me poslao. A glavni zapovjednik anđela, je Mihael, i Gavrilo, i Uriel, i Rafael slijediše me na peto nebo, jer su mislili u srcu da sam ja jedan od njih, takva moč mi je bila data od moga Oca. I u taj dan ja sam ukrasio arhanđele sa prekrasnim glasom (učinih da se tresu, zadivih ih), tako da oni su išli do oltara Oca i služili i ispunili službu dok seja vratim njemu. I tako izvedoh ja izgled mojom mudrošću, jer ja postah sve stvari u svemu, da bih slavio božanske zakone Oca i ispunio slavu onoga koji me poslao i vratio se njemu.

14 Vi znate da anđeo Gavrilo (Džibril) je donio poruku Mariji. I mi odgovorismo: Da, Gospode. On odgovori i reče nam: Ne sječate li se, onda, da sam vam rekao nedavno: Ja sam postao anđeo među anđelima, i ja postah sve stvariu svemu? Mi mu rekosmo: Da, Gospode. Tad odgovori on i reče nam: Na dan kada ja uzeh oblik anđela Gabriela, ja se pojavih Mariji i govorih s njom. Njeno srce me prihvatilo, i ona je verovala, i ja oblikovah sebe i uđoh u njeno telo. Ja postah telo, jer ja sam sam bio sluga sebi u onomu što se tiče Marije, (Ja sam bio sopstveni glasnik, Et)u pojavi izgleda anđela. Jer tako sam trebao uraditi. Potom ja se vratih mome Ocu.

15 Ali vi ste obilježili moju smrt. A kada Pasha (Uskrs) dođe, jedan od vas biti će bačen u zatvor zarad mene, i on će biti u tugi, jer ste držali Uskrs dok je on u zatvoru i odvojen od vas, jer on će biti tužan jer nije držao Uskrs sa vama. I ja ću poslati moju silu u obliku moga anđela Gavrila, i vrata zatvora će se otvoriti. I on će izaći i doći k vama i držati noćnu stražu sa vama do kukurika pijetla. I kada vi izvršite sjećanje koje je učinjeno od mene, i Agape (ljubavni praznik), on će opet biti bačen u zatvor za svedočanstvo, dok ne izađe otamo i propoveda ono što sam vam predao.

I mi mu rekosmo: Gospode, sada je potreba da mi ponovo uzmemo čašu i piće? (Gospode nisi li ti ispunio pijenje na Pashu? Otud je potreba da mi izvršimo je ponovo? Et.) On reče nam: Da,potrebno je, do dana kada dođem ponovo, sa onima koji su stavljeni na smrt zarad mene (došli sa mnojim ranama, Et.)

16 Tad rekosmo mi njemu: Gospode, to što si ti otkrio nam je veliko. Hočeš li doći u sili ijednoga bića ili u pojavi ikoje vrste? (Na koji način češ doći?Et.) On odgovori i reče nam: Uistinu, kažem vam, ja ću doći kao sunce kada se diže, i moja svjetlost će biti sedam puta svjetlija odtoga! Krila oblaka će me nositi u svjetlosti, i znak krsta će ići preda mnom, i doći ću na zemlju da sudim živima i mrtvima.

17 Mi rekosmo mu: Gospode, nakon koliko godina će se ovo dogoditi? On nam reče: Kada stoti deo i dvadeseti deo se ispuni,između Pentekosta (Pedesetnice, Silaska duhova na apostole) i praznika beskvasnih hljebova, tada će dolazak moga Oca biti (tako Kopt.: Kada stotinu i pedeset godina prođe, u danima praznika Pashe i Pentekosta---godine su ispunjene, između beskvasnog hleba i Pentekosta će biti dolazak moga Oca.)

Mi rekosmo mu: Sada nam govoriš: Ja ću doći, a kako kažeš ti: Onaj koji me poslao on će doći? Tad on reče nam: Ja sam ceo u Ocu i moj Otac je u meni. Tad rekosmo mi njemu: Hočeš li uistinu napustiti nas do tvoga dolaska? Gde da nađemo gospodara? Ali on odgovori i reče nam: Ne znate li, da, da kao mi do sada sam bio tamo, tako sam i ondje, sa onim koji me poslao? A mi mu rekosmo: Gospode, je li moguće da ti budeš ovde i tamo? Ali on odgovori nam: Ja sam ceo u Ocu i Otac u meni, zbog izgleda u odnosu na oblik i silu i puninu, i svjetlo i punoću mjere i glas. Ja sam riječ, ja sam postao za njega stvar, to je reći ...od misli, ispunjen u izgledu; Ja sam došao u Ogdoadu (osmi broj), koji je Dan Gospodnji. (Dan Gospodnji se smatra kao osmi  dan sedmice) (Et. Ja sam njegova slika i izgled, i njegova sila i punoća, i njegovo svjetlo. Ja sam puna (ispunjena, cela) riječ.

18 Ali dogodilo se da nakon što je razapet, i umro i oživio opet, kada je djelo bilo ispunjeno koje je završeno u tijelu, i on je bio razapet i uznesenje se događalo na kraju dana, tad je rekao ovako. &c Umetanje je, na mesto riječi koje prevodilac nije razumeo ili našao krivovjernim.) Ali celo ispunjenje ispunjenja ćete videti nakon iskupljenja koje će se dogoditi od mene, i vi ćete viditi, kako ja idem ka mome Ocu koji je u nebesima. Ali vidite, sad, Ja vam dajem novu zapovest: Volite jedan drugog (list izgubljen u Kopt.) slušajte jedan drugog, da mir uvijek vlada među vama. Volite vaše neprijatelje, i šta ne želite da neko radi vama, ne činite ni vi tomu čovjeku.

19 I ovo propovedajte također i učite one koji veruju u mene i propovedaju kraljevstvo nebesko moga Oca, i kako moj Otac je dao mi moč, da biste se vi približili blizu dece moga nebeskoga Oca. Propovijedajte vi, i oni će steći vjeru, da biste vi bili oni u kojima je određeno da oni dovedu njegovu decu u nebo.

I mi rekosmo mu: Gospode, tebi je moguće da izvršiš to što nam govoriš, ali kako čemo mi učiniti? On nam reče: Uistinu ja vam kažem, propovedajte i objavljujte kako vam zapovedam, jer ja ću biti sa vama, jer je moje dobro zadovoljstvo biti sa vama, da biste bili naslednici sa mnom u kraljevstvu nebeskom, kraljevstvo onoga koji me je poslao. Uistinu vam kažem, vi čete biti moja braća i moji prijatelji jer moj Otac je zadovoljan sa vama: i tako će također oni koji veruju u mene putem vas. Uistinu ja vam kažem takvu i veliku radost je moj Otac pripremio za vas da anđeli i sile žele da vide i gledaju na to; ali nije dato njima da gledaju slavu moga Oca. Mi rekosmo njemu: Gospode, šta je ovo o čemu nam pričaš?

Kopt. Počinje opet: riječi nedostaju

On odgovori nam: Vi čete gledati svetlo, sjajnije od onog koje sija...(sija sjajnije od svetla, i više je savršeno od savršenstva. I Sin će postati savršen kroz Oca koji je svetlo, jer Otac je savršen koji donosi smrt i uskrsnuće, i videti ćete savršenstvo savršenije od savršenoga. I ja sam ceo na desnu ruku Oca, čak u njemu koji čini savršeno.)

I mi rekosmo mu: Gospode, u svim stvarima ti si postao spasenje i život nama, jer ti si učinio znanom takvu nadu nama. A on nam reče: Budite ohrabreni i odmorite se u meni. Uistinu ja vam kažem, vaš odmor biti će gore, u mestu gde nema jedenja ni pića, niti brige (Kopt. Radosti) niti tuge, niti prolaznosti onih koji su unutar, jer vi nećete imati udeo u (stvarima zemlje, Et.) već ćete primiti u vječnosti moga Oca. Kao što sam ja u njemu, tako ćete vi biti u meni.

Opet mi rekosmo mu: U kojemu obliku? U izgledu anđela, ili u tijelu? A on odgovori i reče nam: Pogledajte, Ja sam obukao vaše tijelo, u kojemu sam rođen i razapet, i podignut sam opet kroz moga Oca koji je u nebesima, da proroštvo Davida proroka bude ispunjeno, u pogledu onoga šta je objavljeno u pogledu mene i moje smrti i oživljenja, govori.

Gospode, oni se uvečavaju koji ratuju sa mnom, i mnogi su oni koji ustaju na me. Mnogi su koji kažu mojoj duši: Nema mu pomoći od njegova Boga. Ali Ti, O Gospode, si moj branitelj, tebe obožavam, i ti podižeš moju glavu. Ja sam zazvao Gospoda mojim glasom i on me čuo (iz visokoga mjesta njegova hrama, Et.) Ja liježem i spavam, i ustajem opet, jer Ti, O Gospode, simoj zaštitnik. Neću se bojati deset hiljada ljudi, koji su se postavili protiv mene. Ustani Gospode, i pomozi mi, O moj Bože, jer ti si udario sve njih koji bez povoda su moji neprijatelji, ti si razbio zube zlih. Spasenje pripada Gospodu, i njegovo dobro zadovoljstvo je na njegovu narodu. (Ps. Iii. 1-8).

Ako stoga, sve riječi koje su izgovorili proroci su ispunjene u meni (jer ja sam sam u njima), koliko više će ono što ja kažem vam dogoditi se uistinu, da on koji me poslao bude slavljen od vas i od njih koji veruju u mene.

20 I kad je on rekao nam ovo, mi rekosmo mu: U svim stvarima u kojima si imao milost na nas i spasao nas, i otkrio si sve stvari nama; ali opet mi tražimo od tebe nešto ako bi nam dao da idemo. A on nam reče: Ja znam da vi pazite, i da vaše srce je zadovoljno kada me čujete: sad u pogledu onoga što želite, Ja ću vam govoriti dobre riječi. 21 Jer uistinu vam kažem: Kao mi moj Otac me je podigao iz mrtvih, tako ćete vi ustati (u tijelu, Et.) i biti uzeti i najgornje nebo, na mjesto o kojemu sam vam govorio od početka, ka mjestu koje onaj koji me je poslao je pripremio za vas. I tako ću ja izvršiti sve božanske zakone (svu milost, Et.), čak ja koji sam nerođen i opet rođen od čovjećanstva, koji sam bez tijela i opet nosim tijelo: jer ka tome kraju sam došao, da bi vi ustali od mrtvih u vašemu tijelu, u drugom rođenju, u izgledu koji neće propasti , zajedno sa svima njima koji se nadaju i veruju u njega koji me je poslao, jer takva je volja moga oca da ja predam vama, i ka onima koji me zadovolje, nadom kraljevstva.

Tad mu rekosmo: Veliko je to što ti podnosiš nas da se nadamo, i govoriš nam. I on odgovori i reče: Verujete li da svaku stvar koju vam ja kažem će se dogoditi? Mi odgovorismo i rekosmo: Da, Gospode. On nam reče: Uistinu Ja vam kažem, da sam ja dobio svu moč moga Oca, da povratim u svjetlo one koji stanuju u tami, oni koji su u pokvarenosti u nepokvarenost, one koji su u smrti u život i da pustim one koji su u okovima. Jer ono što je nemoguće ljudima, moguće je Ocu. Ja sam nada onih koji očajavaju, pomoćnik onih koji nemaju spasitelja, bogatstvo siromašnih, zdravlje bolesnih, i oživljenje mrtvih.

22 Kad je on rekao tako, mi mu rekosmo: Gospode, je li istina da tijelo će biti suđeno zajedno sa dušom i duhom i da jedan deo će počinuti u nebesima a drugi deo biti kažnjen večno, a još živi? I on nam reče: Koliko dugo ćete ispitivati i sumnjati?

23 Opet mi rekosmo mu: Gospode, potreba je da pitamo u vezi tebe, jer ti si zapovjedio nam da propovedamo, da mi sami naučimo od tebe i budemo korisni propovijednici, i da oni koji budu upućeni od nas veruju u tebe. Stoga mi moramo da te pitamo.

24 I on odgovori nam i reče: Uistinu vam kažem, oživljenje tijela će se dogoditi sa dušom i duhom. I mi rekosmo mu: Gospode, je li onda moguće da ono što je otpušteno i dovedeno do ničega postane celo? A ne pitamo te kao da ne verujemo, niti kao da je nemoguće tebi, već uistinu mi verujemo da to što ti govoriš će se dogoditi. I on je bio ljut na nas i reče: O vi maloverni, koliko dugo ćete pitati? Ali šta želite, recite mi, i ja sam ću vam reći bez prigovora, samo držite moje zapovesti i činite šta vam kažem, i ne okrečite vaše lice od nijednoga čovjeka, da ja ne okrenem moje lice od vas, već bez škrtosti i straha i bez uvažavanja osoba, služite na način da upravljate i uskim. Tako će moj Otac sam radovati se nad vama.

25 Opet mi rekosmo njemu: Gospode, već se sramimo da te pitamo često i opterečujemo te. A on odgovori i reče nam: Ja znam da u vjeri i sa vašim celim srcem vi me pitate, stoga se radujem nad vama i uistinu vam kažem: Ja se radujem, i moj Otac koji je u meni, jer me vi pitate, i vaša nametljivost (nesramljivost) me raduje i vama daje život. I kad je on rekao tako, mi besmo zadovoljni da smo ga pitali i mi mu rekosmo: Gospode, u svim stvarima ti si učinio nas živim i imao milosti na nas. Hočeš li sada objaviti nam ono šta smo te pitali? Tad on reče nama: Tijelo je koje prolazi, ili je duh? Mi mu rekosmo: Tijelo je koje prolazi. Tad on reče nam: Ono što je palo ustati će ponovo, i ono što je izgubljeno će biti nađeno, a ono što je slabo će se povratiti, da u tim stvarima koje su tako stvorene slava moga Oca da bude otkrivena. I kako je on učinio mene, tako ću ja učiniti svima koji veruju u mene.

26 Uistinu vam kažem: tijelo će ustati, i duša, živa, da njihova odbrana se dogodi na taj dan u pogledu onoga šta su uradili, bilo da je dobro ili zlo: da tamo bude izbor vjernih koji su držali zapovijedi moga Oca koji me poslao, i tako će sud biti izvršen sa strogošću. Jer moj otac rekao mi je: Moj Sine, u dan suda nečeš imati obzira prema bogatima, niti sažaljenja za siromašne, već prema grehovima svakoga čovjeka ti češ ih izručiti ka večnoj muki. Ali mome voljenomu koji je činio zapovijesti moga Oca koji me poslao ću dati odmor u životu u kraljevstvu moga Oca koji je u nebesima, i oni će gledati ono šta mi je on dao. I on mi je dao vlast da činim ono šta želim, i da dajem ono što sam obećao i odredio dati i dao im.

27 Jer k tome kraju ja odoh do mjesta Lazara, i propovijedah ka pravednima i prorocima, da bi oni došli iz ostatka koji je ispod i dođu u ono što je iznad, i ja posuh na njih sa mojom desnom rukom vodu (krštenja, Et.) života i oproštaj i spasenje od svega zla, kao što sam učinio vam i onima koji su verovali u mene. Ali ako ikoji čovjek veruje u mene a ne čini moje zapovijesti, iako je ispovijedio moje ime, on nema koristi od toga već trći uzaludnom trkom, jer takav će naći sebe u propasti i uništenju, jer oni su prezreli moje zapovijesti.

28 Ali utoliko koliko ja iskupim vas, deco svetla, od svega zla i od vlasti vladara (arhona), i svakoga koji veruje u mene putem vas. Za ono što sam vam obećao dati ću i njima također, da bi oni izašli iz zatvorske kuće i okova vladara. Mi odgovorismo i rekosmo: Gospodine ti sinam dao odmor u životu i dao si nam radost čudima, na potvrđenje vjere, hočeš li sada propovijedati isto nama, videći da si propovijedao i prorocima? Tad on reče nam: Uistinu ja vam kažem, svi koji veruju u mene i koji veruju u njega koji me poslao ću ja uzeti u nebo, na mesto koje moj Otac je pripremio za odabrane, i ja ću vam datikraljevstvo, odabrano kraljevstvo, u odmoru, večnoga života.

29 A svi oni koji su se suprotstavljali mojim zapovijedima i naučavali drugu nauku, (izokrečući) Pismo i dodavajući mu, žudeći za njihovom vlastitom slavom, i koji uče drugim rječima ih da veruju u mene ispravno, t.j  oni čine da padnu time, će primiti večnu kaznu. Mi rekosmo mu: Gospode, hoće li tamo tada biti učenja drugih, različitih od toga što si govorio nama? On reče nam: Mora da je potreba, da zlo i dobro se objavi; i sud da bude objavljen na onima koji čine te stvari, i prema njihovim delima oni će biti suđeni i biti će izručeni smrti.

I mi rekosmo mu: Gospode, blagosloveni smo mi u tome da vidimo te i čujemo te kako govoriš takve stvari, jer naše oči su videle ta velika čuda koja si ti učinio. On odgovori i reče nam: Da, radije su blaženi oni koji nisu videli i opet su verovali jer oni će biti zvani decom kraljevstva, i biti će savršeni među savršenim, i biti će im život u kraljevstvu moga Oca.

Opet mi kazasmo njemu: Gospode, kako će ljudi moći verovati da ti češ otići i ostaviti nas; jer ti si nam rekao: Doći će dan i čas kada ću ja uzaći mome Ocu?

30 Ali on nam reče: Idite vi i propovijedajte ka dvanaest plemena, i propovijedajte također i neznabošcima, i celoj zemlji Izrael od istoka do zapada i od juga do sjevera, i mnogi će vjerovati u Sina Božjeg. Ali mi mu rekosmo: Gospode, tko će nam verovati, ili poslušati nas, ili (kako čemo moći, Et.) da učimo sile i znakove i čuda koja si ti učinio? Tad odgovori on i reče nam: Idite i propovijedajte milost moga Oca, i ono što je on učinio kroz mene ću ja sam učiniti kroz vas, jer ja sam u vama, i ja ću vam dati mir, i dati ću vam silu duha, da možete da prorokujete njima večni život. A drugima također ću ja dati moju silu, da bi oni učili ostale ljude.

(Šest listova izgubljeno u koptskom., Et. Nastavlja.)

31 I pogledajte čovjek će vas sresti, čije ime je Saul (Savle) što se tumači kao Pavle: on je židov, obrezan prema zakonu, i on će primiti moj glas sa nebesa sa strahom i drhtanjem. I njegove oči će biti zaslepljene i vašim rukama znakom krsta će biti zaštičen (izlečen...). Učinite mu sve što sam ja učinio vama. Predajte mu (? Riječ Božju) drugomu. I u isto vreme taj čovjek će otvoriti svoje oči i slaviti Boga, moga Oca koji je u nebesima. On će steći silu među narodom i propovijedati će i upućivati; i mnogi koji ga čuju će steći slavu i biti iskupljeni. Ali potom će ljudi biti gnevni na njega i izručiti ga u ruke njegovih neprijatelja, i on će nositi svedočanstvo pred kraljeve koji su smrtni, i njegov kraj će biti da če se okrenuti ka meni, dok me isprva progonio. On će propovijedati i naučavati i biti sa izabranima, kao odabrana posuda i zid koji ne može biti srušen, da, poslednji od poslednjih će postati propovijednik paganima, učinjen savršenim voljom moga Oca. Kao što ste saznali iz Svetog Pisma da vaši oci su govorili o meni, i u meni je uistinu ispunjeno.

I on nam reče: Budite vi također vodići njemu, i sve stvari koje vam kažem, i da napišete u pogledu mene (recite mu ih), da Ja sam riječ Oca i da Otac je u meni. Takvi ćete također biti tome čovjeku, kakvi ste vi postali. Uputite ga i stavite mu u misli ono što je govoreno od mene u Svetom Pismu je ispunjeno, a potom on će postati spasenje pagana.

32 A mi ga upitasmo: Gospode, ima li tamo za nas i za njih isto očekivanje u nasleđu? On odgovori i reče nam: Jesu li prsti ruke isti jedan drugom, ili klasovi žita u polju, ili dali voćke nose iste plodove? Ne nosi li svaki plod prema svojoj prirodi? A mi mu rekosmo: Gospode, hočeš li nam opet govoriti u poređenjima? Tad nam on reče: Ne tugujte. Uistinu vam kažem, vi ste moja braća, i moji drugovi u kraljevstvu nebeskom moga Oca, jer takva je njegova volja. Uistinu vam kažem, njima također koje vi učite, i koji veruju u mene ja ću dati to očekivanje.

33 I mi ga upitasmo ponovo: Kada ćemo mi sresti toga čovjeka, i kada češ ti otići tvome Ocu i našemu Bogu i Gospodaru? On odgovori i reče nam: Taj čovjek će doći iz zemlje Silisije u Damask Sirije, da iskorijeni crkvu koju morate naći tamo. Ja sam koji govori kroz vas, i on će doći brzo, i on će postati jak u vjeri, da riječ proroka bude ispunjena, koja kaže: Gle, iz Sirije ja ću početi da zovem zajedno novi Jerusalem , i Sion ću ja potčiniti meni, i biti će uzet, i mjesto koje je bez djece će biti zvano sinom i kćeri moga Oca, i moja mlada. Jer tako se svidjelo njemu koji me posla. Ali tog čovjeka ja ću okrenuti, da ne izvrši svoj zao naum, i slava moga Oca će biti usavršena u njemu, i nakon što odem kući i budem sa svojim Ocem, Ja ću govoriti njemu sa nebesa, i sve stvari će biti izvršene za koje vam govorih ranije u pogledu njega.

34 I mi rekosmo mu ponovo: Gospodine, tako mnogo velikih stvari si nam rekao i otkrio nam kakve nikad nisu izgovorene, i u svemu što si nam dao ostalo i bio si velikodušan ka nama. Nakon tvoga oživljenja ti si nam otkrio sve stvari da bi mi bili spaseni uistinu, ali ti nam kažeš samo: Biti će čuda i čudnih pojava u nebesima i na zemlji prije kraja svijeta. Reci nam sad, kako će to biti? I on nam odgovori: Ja ću vas naučiti; i ne ono što snaći će vas samo, ali njima također koje ćete vi učiti i koji će verovati, kao i one kojiće čuti toga čovjeka i verovati u mene. U tim godinama i danima će se dogoditi.

I mi rekosmo opet njemu: Gospode, šta će se dogoditi? I on reče nam: Tada će oni koji veruju i oni koji ne veruju ćuti (videti Et.) trubu u nebesima, viziju velikih zvijezda koje će biti viđene danju, čudesna svetla u nebesima koja sežu do zemlje; zvijezde koje padaju na zemlju kao vatra, i velika i močna tuča vatre (zvijezda koja sija od istoka do ovog mesta, kao na vatri, Et. 2). Sunce i mjesec bore se jedan s drugim, i stalno se okreću i zvukovi gromova i munja, groma i zemljotresa, gradovi koji padaju i ljudi stradavaju u njihovu rušenju, i stalna nestašica kiše, užasne pošasti i velika smrt, močna i prerana, tako da oni koji umru nemaju sahranu, i nošenje braće i sestara i rođaka biti će na jednim nosilima (raki). Rođaci neće pokazivati milost rođacima, niti ijedan čovjek svojem bližnjem. I oni koji su zbačeni će ustati i gledati one koji su ih oborili, da nemaju sahrane, jer pošast će biti puna mržnje i bola i zavisti. I ljudi će uzimati od jednoga i davati drugom. I potom će klonuti gore nego ranije. ( Čuvajte se njih koji nisu slušali moje zapovijesti, Et. 2.)

35 Tada će moj Otac biti gnjevan na zlobu ljudi, jer mnogi su njihovi prestupi, i odvratnosti njihove nećistoće je teška na njima u pokvarenosti njihova života.

I mi ga upitasmo: Šta sa onima koji veruju u tebe? On odgovori i reče nam: Vi ste spora srca, i kako duga? Uistinu vam kažem, kao što prorok David je govorio meni i o mom narodu, tako će biti njima također koji veruju u mene. Ali oni koji su prevaranti u svijetu i neprijatelji pravednosti, na njih će doći ispunjenje proroštva Davidova, koji kaže: Njihove noge su brze da proliju krv, a jezik izgovara opačinu, zmijin otrov je pod njihovim usnama. Ja gledah te kako ideš sa lopovima, i učestvuješ sa preljubnicima, ti nastavljaš govoriti protiv tvoga brata i stavljaš kamenje spoticanja pred sina tvoje rođene majke. Šta misliš ti kakav ću biti tebi? Pogledaj sad kako prorok Božji je govorio o svemu, da sve stvari budu ispunjene koje je rekao ranije.

36 I opet mi rekosmo mu: Gospodine, neće lionda narodi reći: Gde je njihov Bog? A on odgovori i reče nam: Time će odabrani biti znani, da bijući pomoreni sa takvim nesrećama. Mi rekosmo: Hoće li onda njihov odilazak iz svijeta biti sa pomorom koji daje mnogo bola? On odgovori nam: Ne, ali ako pretrpe takvu nevolju, biti će dokaz za njih, da li imaju vjeru i sječaju se mojih riječi, i ispunjavaju moje zapovijesti. Ti će ustati, i kratko će biti njihovo nadanje, da on će biti slavljen koji me poslao, i ja sa njim. Jer on me je poslao k vama da vam kažem ove stvari, i da vi uvedete ih u Izrael i pagane i da oni čuju, i da oni također budu otkupljeni i vjeruju u mene i izbegnu nesreću uništenja. Ali tkogod pobegne od uništenja smrti, njega će uzeti i držati čvrsto u zatvoru u mukama kao lopova.

I mi rekosmo mu: Gospodine, hoće li oni koji veruju biti tretirani kao nevernici, i hočeš li ih kazniti ih koji su izbegli od pomora? I on reče nam: Ako oni koji veruju u moje ime čine kao grešnici, tada su učinili kao oni koji nisu verovali. I mi rekosmo opet njemu: Gospode, zar oni na koje je ovo palo nemaju života? On odgovori i reče nam: Tko je izvršio slavu moga Oca, on će prebivati u odmorištu moga Oca.

37 Tada rekosmo mi njemu: Gospode, nauči nas šta će se dogoditi poslije? I on odgovori nam: U tim godinama i danima će rat biti upaljen na rat, četiri kraja zemlje će biti u neredu i boriti se jedan protiv drugoga. Potom će potresi oblaka (ili, oblaci skakavaca), tama, oskudica, i progon onih koji veruju u mene i protiv mojih odabranih. Stoga će doći sumnja i svađa i prestupi jedan na drugoga. I tamo će biti mnogi koji veruju u moje ime i opet slijede zlo i šire zaludno učenje. I ljudi će ih slijediti i njihova bogatstva, i biti podložni njihovu ponosu, željni pića, i mita, i neće biti uvažavanja osoba među njima.

38 Ali oni koji žele da vide lice Boga i ne gledaju ko je ko od bogatih grešnika, i ne srame se pred ljudima koji su zastranili, već prekorevaju (?) ih, oni će biti krunisani od Oca. I oni će također biti spaseni koji prekorevaju svoje bližnje, jer oni su sinovi mudrosti i vjere. Ali ako ne postanu deca mudrosti, koja mrze svoga brata i progone ga i ne pokažu mu milost, njega će Bog omraziti i odbiti.

(Kopt. nastavlja)

Ali oni koji hodaju u istini i u znanju vjere, i imaju ljubav prema meni – oni su pretrpjeli uvredu – oni će biti hvaljeni jer su hodali u siromaštvu i trpjeli one koji su ih mrzili i sramotili ih. Ljudi su ih skidali gole, jer prezirali su ih jer su nastavljali u gladi i žeđi, ali nakon što su izdržali strpljivo, oni će imati blagoslov nebesa, i oni će biti sa mnom zauvek. Ali jao onima koji hodaju u ponosu i nadmenosti, jer njihov kraj je propast.

39 I mi rekosmo mu: Gospode, je li ovo tvoja svrha, da nas napustiš, da dođeš njima? (Hoće li sve ovo se dogoditi, Et.) On odgovori i reče nam: Na koji način će njegov sud biti? Da li pravedno ili nepravedno? (U Kopt. I Et. Smisao je isti, ali odgovor Isusov u obliku pitanja je čudan, i verovatno se radi o pokvarenom tekstu.)

Mi mu rekosmo: Gospode, u taj dan oni će reči tebi: Ti nisi razlučio između (verovatno: neće li ti reći: Ti si razlučio između) pravednosti i nepravednosti, između svjetla i tame, i zla i dobra? Tad reče on: Ja ću odgovoriti im i reći: Adamu je sila data da izabere jedno od dvoje: on je izabrao svetlo i stavio svoju ruku na njega, ali tamo on je ostavio iza sebe i odbacio od sebe. Stoga svi ljudi imaju moč da veruju u svetlo koje je život, i koji je Otac koji me poslao. I svaki koji veruje i čini dela svetla će živeti u njima, ali ako bude ijedan koji ispoveda da pripada svetlu, a čini dela tame, takav nema šta da izgovori u odbranu, niti on može podići svoje lice da pogleda Sina Božjeg, koji Sin sam Ja. Jer ja ću reći njemu: Kako si tražio, tako si našao, kako si pitao, tako si primio. Zašto me osuđuješ, O čovjeće? Zašto si otišao od mene i zanijekao me? I zašto si me priznao a opet me zanijekao? Nema li svaki čovjek moč da živi i da umre?

Tko je držao moje zapovijesti biti će sin svjetla, to je, od Oca koji je u meni. Ali jer zbog njih koji su pokvarili moje riječi ja sam sišao sa nebesa. Ja sam riječ: Ja postah tijelo, ja sam nosio sebe (ili pretrpio) i učio, govoreći: Težak teret će biti spašen, i oni koji su zastranili će zastraniti zauvek. Oni će biti kažnjeni i mučeni u njihovu tijelu i u njihovoj duši.

40 A mi rekosmo mu: O Gospode, uistinu mi smo tužni zarad tebe. A on nam reče: Vi činite pravo, jer pravednici su tužni zarad grešnika, i mole za njih, čineći molitvu ka Ocu. Opet mi rekosmo njemu: Gospode, zar nema nikoga koji čini posredovanje ka tebi ? A on nam reče: Da, i ja ću čuti molitvu pravednika koju oni učiniše za njih.

Kad je on rekao tako nama, mi mu rekosmo: Gospode, u svim stvarima ti si nas učio i imao milosti nad nama i spasao nas da bi mi propovedali njima koji su vredni da budu spaseni, i da mi dobijemo nadoknadu od tebe. (Hočemo li mi biti sadionici u nadoknadi od tebe? Et.) 41 On odgovori i reče nam: Idite i propovijedajte, i biti ćete radnici, i oci, i sluge. Mi mu rekosmo: Ti si onaj (ili, Jesi li ti onaj) koji će nam propovijedati. (Gospgospodari)=. (I tad svi oci, i sve sluge, ili svi gospodari? Et.) Mi mu rekosmo: Gospodine, ti si onaj koji nam je rekao: Ne zovite nijednoga čovjeka vašim ocem na zemlji, jer jedan je vaš Otac, koji je u nebesima, i vaš gospodar (učitelj). Stoga govoriš li nam sada: Vi ćete biti očevi mnoge djece, i sluge i učitelji (gospodari)?  On odgovori i reče nam: Prema onomu što smo rekli (Ti si pravo rekao, Et.). Jer uistinu ja ti kažem: tkogod vas čuje i veruje u mene, će primiti od vas svjetlost pečata kroz mene, i krštenje kroz mene, vi ćete biti oci i sluge i gospodari.

42 Ali mi rekosmo mu. Gospode, kako može biti da svaki od nas treba biti to troje? On reče nam: Uistinu ja vam kažem: Vi čete biti zvani oci, zbog hvale vrijednog srca i ljubavi koju ste otkrili njima stvari kraljevstva nebeskog. I biti ćete zvani slugama, jer oni će primiti krštenje i oproštaj njihovih greha iz moje ruke kroz vas. I biti ćete zvani gospodarima (učiteljima) jer ste dali im riječ bez prigovora, i ubijedili ste ih, i kad ste ih ubijedili, oni su se okrenuli (bili preobraćeni). Vi se niste bojali njihovoga bogatstva, niti se sramili pred njihovim licem, već ste držali zapovijedi moga Oca i ispunjavali ih. I imati ćete veliku nagradu kod moga Oca koji je u nebesima, a oni će imati oproštenje grehova i večan život, i biti će udionici u kraljevstvu nebeskom.

I mi rekosmo mu: Gospodaru, čak ako svaki od nas ima deset hiljada jezika da govori s tim, mi ti ne možemo zahvaliti, jer ti koji si obečao takve stvari nama. Tad odgovori on nama, govoreći: Samo činite što vam ja kažem, baš kao što sam ja učinio. 43  I biti ćete kao mudre djevice koje gledaju i ne spavaju, već idu ka gospodaru u mladoženjinu sobu, ali glupe djevice koje ne mogu da gledaju, već spavaju. I mi rekosmo mu: Gospodine, tko su mudri koji su glupi? On nam reče: Pet mudrih i pet ludih, jer to su one za koje je prorok rekao:Sinovi od; Bog su oni. Slušajte sad njihova imena.

Ali mi plakasmo i besmo u nevolji zbog onih koje su spavale. On nam reče: Pet mudrih su vjera i Ljubav i Milost i Mir i Nada. A one od vjernih koji poseduju ove biti će vodići onima koji su verovali u mene i u njega koji me je poslao. Jer ja sam Gospodin i ja sam mladoženja koga su primili, i oni su ušli u kuću mladoženje i ležali sa mnom u bračnoj sobi radujući se. Ali pet ludih, kada su spavali i probudile se, dođoše do vrata vjenčane odaje i kucaše, jer vrata behu zatvorena. Tada su plakale i tugovale da nijedan čovjek im nije otvorio.

Mi rekosmo mu: Gospode, a njihove mudre sestre koje su bile unutar mladoženjine kuće, jesu li nastavile bez otvaranja njima, i nisu li tugovale zarad njih niti molile mladoženju da otvori njima? On odgovori rekavši: One nisu mogle da steknu milost za njih. Mi rekosmo mu: Gospodaru, u koji dan će oni uči zarad koristi svojih sestara? Tad reče on nama: On koji je zatvoren, je zatvoren. I mi rekosmo mu: Gospode, je li tvoja riječ (određena?) Tko je stoga lud? On nam reče: Čujte njihova imenaa. Oni su znanje, Razumevanje (Osećajnost) Poslušnost, Strpljenje i Sažaljenje. To su one koje su spavale u njima koje su verovale i priznale me ali nisu ispunile moje zapovesti. 44 Zarad njih koje su uspavane, oni će ostati van kraljevstva i stado pastira i njegove ovce. Ali tko ostane van ovčjeg stada, njega će izjesti vukovi, i on će biti (proklet?) i umrijeti u velikoj nevolji: u njemu neće biti mira, i premda će biti teško kažnjen, i poderan u delove i progutan u dugim i zlim mukama, opet on neće moći steći smrt brzo.

45 I mi rekosmo mu: Gospode, dobro si nam otkrio sve ovo. Tad odgovori nam on, govoreći: Ne razumijete li ove riječi? Mi rekosmo mu: Da Gospodine. Po petoro će ljudi ući u tvoje kraljevstvo, međutim, oni koji su gledali sa tobom Gospoda i mladoženju, čak ako se nisu radovali zarad njih koji spavahu (opet oni neće imati zadovoljstva zarad, Et.) On reče nam: Oni će uistinu radovati se koji su ušli sa mladoženjom Gospodom, i oni su tužni zbog njih koji spavaju, jer one su njihove sestre. Jer svih deset su kćeri Boga, čak i Oca. Tad rekosmo mu: Gospode je li onda za tebe da im pokažeš milost zarad njihovih sestri? (Ono postaje tvoje velićanstvo da pokažeš im milost, Et.) On reče nam: ali onaj koji me poslao, i ja se slažem s njim (Nije tvoje, Et.)

46 Ali budite ispravni i propovijedajte pravo i učite, i ne budite zbunjeni od nijednoga čovjeka i ne bojte se nijednoga čovjeka, a naročito bogatih, jer oni ne čine moje zapovijesti, već hvališu se u svome bogatstvu. I mi rekosmo mu: Gospode, reci nam ako je biti bogat samo. On odgovori, govoreći nam: Ako ikoji čovjek koji nije bogat i poseduje malo imanje (izdržavanje) dajući siromašnim i potrebitima, ljudi će ga prozvati dobročiniteljem.

47 Ali ako ikoji čovjek padne pod teret greha koji počini, tada će njegov bližnji ispraviti ga zarad dobra koje je učinio svome bližnjem. I ako njegov bližnji ispravi ga i on vrati, on će biti spasen, i on koji ga je ispravio će primiti nagradu za život zauvek. Jer potrebiti čovjek, ako vidi njega koji mu je učinio dobro da greši i ne ispravi ga, biti će suđen sa strogim sudom. A ako slijepac vodi slijepog, oni će oboje pasti u jamu, a tko poštiva osobe zarad njih, biti će kao dvoje, kao što je prorok rekao: Jao onima koji uvažavaju osobe i opravdavaju zle za nagradu, čak one čiji Bog je njihov stomak. Vidi taj sud će biti njihov udio. Jer uistinu vam kažem: U taj dan neću imati obzira prema bogatim niti sažaljenja ka siromašnim.

48 Ako vidite grešnika, opomenite ga između njega i vas: (ako te on posluša, ti si dobio svoga brata, Et) ako te ne posluša, tad uzmi sebi drugoga, trojicu, i uputi svoga brata: opet, ako te ne čuje, neka on bude tebi

(Kopt. Uništeno od ove tačke)

Kao neznabožac ili poreznik.

49 Ako čuješ išta protiv tvoga brata, ne daj značaja, ne ogovaraj, ne uživaj u slušanju tračeva. Jer ovako je pisano: Ne dopusti svome uhu da primi išta protiv tvoga brata, već ako vidiš išta ispravi ga, prekori ga i preobrati ga.

A mi rekosmo mu: Gospode, ti si u svim stvarima učio nas i upozorio nas. Ali, Gospodine, u pogledu vjernika, čak onih kojim pripada da veruju u propovijedanje tvoga imena, određeno je da među njima također bude sumnje i podjele, ljubomore zbrke, mržnje i zavisti?  Jer ti kažeš: Oni će naći grešku jedan s drugim i uvažavati osobe među njima koji greše, i mrziti one koji prekorevaju ih. I on odgovori i reče nam: Kako onda će sud doći, da žito bude sakupljeno ambar a pljeva bude bačena u vatru?

50 Oni koji mrze takve stvari, i vole me i prekorevaju one koji ne ispunjavaju moje zapovijesti, će biti omraženi i gonjeni i prezreni i ismijavani. Ljudi će sa svrhom pričati o njima što nije istina, i grupisati se protiv onih koji vole me. Ali ti će ih prekorevati, da bi bili spaseni. Ali one koje će prekorevati i kažnjavati i prijetiti im, njih će mrziti, i gurati ih ustranu, i prezreti ih, i držati sebe daleko od njih koji im žele dobro. Ali oni koji izdrže takve stvari biti će kao mučenici Ocu, jer oni su težili za pravednošću, a nisu stremjeli za pokvarenošću.

I mi upitasmo ga: Gospodine, hoće li takve stvari biti među nama? A on odgovori nam: Ne bojte se, neće biti u mnogima, već u nekoliko. Mi mu rekosmo: Opet reci nam, na koji način će se dogoditi. I on nam reče: Tamo će doći novo učenje, i pometnja, i jer oni će težiti za njihovim sopstvenim napretkom, oni će donijeti nekorisno učenje. I u tomu će biti smrtna pokvarenost ( o nečistoći), i oni će naučavati je, i okrenuti one koji veruju u mene od mojih zapovijesti i odseći ih od večnoga života. Ali jao onima koji krivotvore ovu moju riječ i zapovijest, i izvode one koji čuju ih iz života učenja i odvajaju se od zapovijesti života, jer zajedno sa njima oni će doći u večni sud.

51 I kad je on rekao ovo, i završio svoj razgovor sa nama, on reče nam ponovo: Pogledajte, na treči dan u treči čas će doći on koji me poslao, da bih ja otišao s njim. I kako je tako govorio, tamo bi grmljavina i munje i zemljotres, i nebesa se razdvojiše nadvoje i tamo se pojavi svetao oblak koji ga je nosio gore. I tamo dođoše glasovi mnogih anđela, koji su se radovali i pevali slave i govorili: Sakupi nas, O Svešteniče, ka svetlu veličanstva. I kada su oni prišli blizu nebeskog svoda, mi čusmo njegov glas kako nam govori: Otiđite dakle u miru.

 

 

 

 

Učenje Tadeja Apostola

 

Iz Učenja Tadeja Apostola

 

....Adej mu reče: Jer si tako uzverovao, Ja polažem moje ruke na tebe u ime Njega u koga si poverovao. I u isti čas on stavi svoju ruku na njega i on bi izliječen od bolesti koju je imao dugo vremena.  I Abgar bi zapanjen i čudio se, jer, kao što je čuo o Isusu, kako je izvodio izlečenja, i Adej također, bez lijeka bilokog, je liječio u ime Isusovo. I Abdu također, sin od Abda, imao je kostobolju u stopalima, i on je pokazao stopalo njemu, i on položi svoje ruke na njih, i izliječi ga, i on nije imao više bol zglobova. I u celomu gradu on je izvodio velika izlečenja, i pokazivao čudesna močna dela u njemu.

Abgar mu reče: Sada kad svaki čovjek zna da silom Isusa Hrista ti činiš ova čuda, i gle! Mi smo zapanjeni tvojim delima, ja stoga molim te da nam ispričaš priču o dolasku Hrista,na koji način je bio, i o Njegovoj slavnoj moči, i o čudima koja smo čuli da je učinio, koje si sam vidio, zajedno sa svojim drugarima apostolima.

Adej reče: Ja neću šutjeti da ne kažem ovo, jer zarad ovoga sam poslan ovamo, da bih govorio i učio svakoga ko je voljan da veruje, čak i ti. Pozovi sutra ceo grad, i ja ću posijati u njega riječ života propovijedanjem koje ću nasloviti na tebe – o dolasku Hrista, na koji način je bio, i on Njemu koji ga je poslao, zašto i kako ga je poslao, i o Njegovoj sili i Njegovim čudesnim delima, i o slavnim tajnama njegova dolaska, o kojemu je govorio u svijetu, i o nepogrešivoj istini Njegova propovedanja, i kako i zbog čega je On mučio sebe, i ponizio svoje uzvišeno božanstvo muškim likom koji je uzeo, i bio razapet, i sišao do mjesta mrtvih, i slomio ogradu Efežanima 2:14 koja nikad ranije nije bila slomljena, i dao život mrtvima bijući sam ubijen, i sišao sam, i uzašao sa mnogima ka svome slavnome Ocu, sa kojim On je bio od večnosti u jednomu uzvišenome božanstvu.

I Abgar zapovedi im da daju Adeju (Tadeju) srebra i zlata. Adej reče mu: Kako mi možemo primiti ono što nije naše: Jer, gle! To što je naše mi smo napustili, kako nam je zapoveđeno od našega Gospoda, jer bez torbi i bez novca,noseći križ na našim ramenima, nama je zapoveđeno da propovedamo Njegovo Evanđelje u celomu stvaranju, od čijeg raspeća, koje je bilo zarad nas, za otkup svih ljudi, celo postanje je osetilo i pretrpjelo bol.

I on je ispričao pred Abgarom kraljem, i pred njegovim prinčevima i njegovim velikašima, i pred Augustinom, Abgarovom majkom, i pred Šalmatom, kćeri Meherdata, Abgarovom ženom, znakove Gospodnje, i Njegova čuda, i slavna močna dela koja je On učinio, i Njegove božanske podvige, i Njegovo uznesenje do Njegova Oca, i kako su primili moč i vlast u isto vreme kada je On otišao gore – kojom istom moći kojom je on izlečio Abgara, i Abdua sina Abdovog, drugu osobu u njegovu kraljevstvu, i kako je On obavestio ih da će On otkriti sebe na kraju vremena na završetku svih stvorenih stvari, također oživljenje i uskrsnuće koje će doći na sve ljude, i odvajanje koje će biti učinjeno između ovaca i koza, i između vjernih i onih koji nisu verovali.

I on im reče: Jer vrata života su tijesna i put istine uzak, zato su vjernici istine malobrojni, i kroz neverovanje je Satana zadovoljen. Stoga su lažovi mnogi koji zavode one koji vide. Jer, da nije bilo dobrog kraja koji očekuje vjernike, naš Gospod ne bi sišao sa nebesa, i bio rođen, i da izdrži muku smrti. Ipak on je došao, i nas je poslao...od vjere koju mi propovedamo, da Bog je raspet za sve ljude.

I, ako tamo budu oni koji nisu voljni složiti se sa tim našim rječima, neka se privuku nama i otkriju nam šta je u njihovim mislima, da, kao mi u slučaju bolesti, možemo primijeniti njihovim mislima lijek za izlečenje njihovih tegoba. Jer, iako vi niste bili prisutni u vreme Hristova trpljenja, još od sunca koje je pomračeno, i koje ste vidjeli, uvidite i razumijte u pogledu velike pometnje koja se dogodila u to vreme, kada je On bio razapet čije Evanđelje je proletjelo svojim putem kroz celu zemlju sa znacima koje Njegovi učenici moji drugari su učinili u celoj zemlji: da, oni koji su bili jevreji, i znali su jezik samo jevreja, u kojem su bili rođeni, gle! Na ovaj dan je govorenje u svim jezicima, kako bi oni koji su izdaleka čuli i verovali, kao oni koji su blizu. Jer On koji je pomeo jezike u ovim krajevima koji su pred nama, i On koji uči na današnji dan vjeru istine putem nas, ponizni i omraženi ljudi iz Galileje Palestine. Jer i ja također koga vidiš sam iz Panije, iz mjesta gde rijeka Jordan istječe, i ja sam izabran, zajedno sa mojim drugarima, da budem propovjednik.

Jer kao što mi je moj Gospodin zapovijedio, evo! Ja propovijedam i objavljujem Evanđelje, i gle! Njegov novac bacam li na stol pred vas, i sjeme Njegove riječi sijem li u uši sviju ljudi, i takvi su voljni da je prime, njihova je dobra nadoknada priznanja Hrista, ali oni koji nisu ubijeđeni, prašinu sa mojih nogu otresam protiv njih, kao što mi je On zapovjedio.

Pokajte se stoga, moji ljubljeni, od zlih puteva i od odvratnih dela, i okrenite se prema Njemu sa dobrom i časnom voljom, i kao što On je okrenuo sebe prema vama sa milošću Njegovih bogatih milosti, i ne budite kao naraštaj prijašnjih vremena koji su prošli, koji, jer su otežali srcem protiv straha Božjeg, primili su mnoge kazne otvoreno, da bi sami bili kažnjeni, i da oni koji dolaze poslije drhte i boje se. Jer svrha dolaska našega Gospoda u svijet zasigurno je, da bi On naučio nas i pokazao nam svršetak stvaranja kada će biti oživljenje svih ljudi, i da u to vreme njihov smjer ponašanja bude označen u njihovim osobnostima, i njihova tela biti će knjige za pisanje pravde, niti će iko biti tamo ko je neupoznat sa knjigama, jer svako će čitati ono što je napisano u Njegovu vlastitu knjigu.

Vi koji imate oči, utoliko koliko ne osećate, ste sami također postali kao oni koji vide a ne čuju, i uzalud se vaši neučinkoviti glasovi naprežu do gluhih ušiju. Dok oni nisu za krivnju jer ne čuju, jer oni su po prirodi gluhi i nijemi, a krivnja koja je pravedno nanesena pada na vas, jer vi niste bili voljni da uvidite – ne čak ono što vidite. Jer tamnim oblakom greha koji se širi vašim mislima vi ne stičete nebesko svjetlo, koje je razumevanje znanja.

Pobegnite, stoga, od stvari učinjenih i stvorenih, kao što vam rekoh, koji su jedino zvani bogovima u imenu, dok nisu bogovi u prirodi njihovoj; i priklonite se ovome Biću, koji u Njegovoj prirodi je Bog od uvijek i od večnosti, i nije nešto stvoreno, kao vaši idoli, niti je On stvorenje i delo umetno, kao te slike u kojima se slavite. Jer, iako ovo Biće je stavilo telo, opet on je Bog sa Njegovim Ocem. Jer delo stvaranja, koje drhti kad On je ubijen i poražen u Njegovim stradavanjima smrti – oni nose svedočanstvo da On san je Bog Stvoritelj. Jer nije zarad čovjeka da je zemlja drhtala, već zarad Njega koji je utvrdio zemlju na vodama, niti je zarad čovjeka da je sunce potamnilo u nebesima, već zarad Njega koji je učinio velika svetla, niti je za čovjeka da pravedni su povraćeni u život ponovo, već za Njega koji je dao silu nad smrću od početka, niti je za čovjeka da zavjesa hrama židova je poderana od vrha do dna,već za Njega koji je rekao njima, Pogledajte, vaša kuća je opustela. Jer , gle! Osim ukoliko oni koji su razapeli Njega su znali da On je Sin Božiji, oni ne bi proglasili opustošenje niihova grada, niti bi oni donijeli Jauk! Na sebe. Jer, i ako su željeli da načine svjetlo ovoga priznanja, strašne pometnje koje su se dogodile u to vreme ne bi im dopustile da učine tako. Jer gle! Neki čak između dece onih koji su razapinjali su postali danas propovjednici i evanđelisti, zajedno sa mojim prijateljima apostolima, u celoj zemlji Palestine, i među Samarićanima, i u celoj zemlji Filisteja. Idoli pagana su također prezreni, i križ Hristov je čašćen, i svi narodi i stvorenja priznaju Boga koji je postao čovek.

Ako, stoga, dok Isus naš Gospod je bio na zemlji vi ste verovali u Njega da On je Sin Božji, i prije nego li ste čuli riječ Njegova propovedanja biste priznali Njemu da On je Bog; sada kada On je uzašao ka svome Ocu, i videli ste znakove i čuda koja su učinjena u Njegovo ime, i čuli ste sa svojim ušima riječ Njegova Evanđelja, neka niko od vas ne sumnja u svojim mislima – tako da obećanje Njegova blagoslova koji je On poslao k vama bude ispunjeno prema vama: Blagosloveni ste vi koji ste verovali u mene, a niste me videli, i, jer ste tako verovali u mene, grad u kojem živite biti će blagosloven, i neprijatelj neće prevladati nad vama zauvek. Ne okrečite se, stoga, od njegove vjere: jer , gle! Vi ste čuli i vidjeli koje stvari svjedoče Njegovvoj vjeri – pokazujući da On je obožavani Sin, i slavni je Bog, i pobjedonosni je Kralj, i močna je Sila, i kroz vjeru u Njega čovjek može da dobije oči istinskog uma, i da razumije da, tkogod obožava stvorenje, gnjev pravde će ga preuzeti.

Jer u svemu što mi pričamo pred vama, prema onomu kako smo primili od dara našega Gospoda, tako govorimo mi i učimo i objavljujemo, da biste vi obezbedili svoje spasenje i da ne uništite vaše duše kroz greh paganizma: jer nebesko svjetlo koje se pdiglo nad stvaranjem, i On je koji je izabrao oce od ranijih vremena, i pravednike, i proroke, i govorio sa njima u otkrivenju Svetoga Duha. Jer On sam je Bog Židova koji razapeše Njega, i ka komu je to što grešni pagani su prinosili obožavanje, čak dok nisu znali, jer nema drugoga Boga u nebesima i na zemlji; i gle!priznanje uzlazi ka Njemu od četri ugla stvaranja. Vidi! Stoga, tvoje uši su čule ono što nisi čuo, i gle! Nadalje, tvoje oči su videle što nikad nisi video.

Ne budite, stoga, dobitnici onoga što ste vidjeli i čuli. Odložite od sebe pobunjenički im vaših otaca, i oslobodite se od tereta greha, koji ima vlast nad vama u ljevanicama i u žrtvama prinesenim pred rezane likove; i budite zaokupljeni sa vašim ugroženim spasenjem, i za nedostupnu podršku na koju se oslanjate, i uzmite novi um, koji obožava Stvoritelja a ne stvari koje je on učinio – um u kojem je oslikana zlika istine, od Oca i Sina i Svetoga Duha; verujući i bijući kršteni u trojnim i velikim imenima. Za ovo je naše učenje i naše propovijedanje. Jer verovanje istine Hrista se ne sastoji od mnogo stvari. I oni od vas koji nisu voljni da budu poslušni Kristu su svjesni da ja sam mnogo puta ponavljao moje riječi pred vama, i odredio da vi uvidite i razumijete šta čujete.

I mi sami čemo se radovati u ovomu, kao ratari koji se raduju u polju koje je blagoslovljeno; Bog također biti će slavljen vašim pokajanjem prema Njemu. Dok ste spašeni ovim, mi također, koji smo vam dali ovaj savjet, nećemo biti opljačkani blaženom nagradom ovoga dela. I , jer Ja sam siguran da vi ste zemlja blagoslovena prema volji Gospoda Hrista, stoga, umjesto praha naših stopala kojima smo zapovijedili da otresemo protiv grada koji neće primiti naše riječi, ja sam danas otresao vrata vaših ušiju govorom mojih usana, u kojima je oslikan dolazak Hrista koji je već bio, i također onaj koji će biti, i uskrnuće i oživljenje svih ljudi, i odvajanje  koje će se učiniti između vjernih i nevjernih; i bolna kazna koja je rezervisana za one koji ne znaju Boga, i blaženo obećanje buduće radosti koju će oni primiti koji su verovali u Hrista i obožavali Njega u Njegovom uzvišenom Ocu, i priznali Njega i Njegov božanski Duh.

I sada je prilika za nas da zaključimo sadašnji razgovor; i neka oni koji su prihvatili riječ Hrista ostanu sa nama, i oni također koji su radi da nam se pridruže u molitvi, i potom neka idu svojim kućama.

I Adej apostol se radovao da vidi velik broj stanovnika grada koji je ostao sa njim, i njih jebilo nekoliko koji nisu ostali u to vreme, dok čak tih par ne mnogo dana nakon prihvatiše njegove riječi i verovaše u Evanđelje dato u propovedanju Hrista.

I kad Adej apostol je govorio ove stvari pred celim gradom Edese, i Kralj Abgar vidje da ceo grad se radovao u njegovom učenju, ljudi i žene jednako, i čuo je kako mu govore, Istinit i vjeran je Hrist koji te je poslao nama – on sam se također radovao na ovo, dajući hvalu Bogu; jer, kao što je čuo od Hanana, njegovog Tabularius, o Hristu, tako da je on vidio čudesna močna dela koja Adej apostol je učinio u ime Hrista.

I Abgar kralj također mu reče: Kao što sam slao Hristu u mom pismu Njemu, i kao što je On također poslao meni, tako sam ja također primio od vas danas; tako ću ja verovati sve dane moga života, i u istim stvarima ja ću nastaviti i pohvaliti se, jer ja znam također da nema druge moči u čije ime ovi znakovi i čuda su učinjeni osim u sili Hrista koga ti propovedaš u istini. I odatle Njega ću obožavati – ja i moj sin Manu, i Augustin, i Šalmat kraljica. I sad, štagod vi željeli, izgradite crkvu, mjesto sastanka za one koji su verovali i verovati će u tvoje riječi, i prema zapovijesti datoj od tvoga Gospoda, slugi doba sa pouzdanjem, onima također koji će biti sa tobom kao učitelji ovoga Evanđelja Ja sam pripremljen da dam velike donacije, kako oni ne bi imali nijedan drugi rad osim službe, i štogod je traženo od vas za izdatke izgradnje Ja sam ću vam dati bez manjka, dok riječ vaša bude autoratitativna i nadmoćna u ovome gradu, štaviše, bez dejstva ijedne druge osobe dolazite u moje prisustvo kao jedni u vlasti, u palaču moga kraljevskog veličanstva.

I kad Abgar je otišao u svoju kraljevsku palaču on se radovao, on i njegovi prinčevi sa njim, Abdu sin Abda, i Garmaj, i Šemašgram, i Abubai, i Meherdat, zajedno sa drugim njihovim drugarima, i sve šta su njihove oči videle i njihove uši čule, i u zadovoljstvu njihova srca oni počeše da hvale Boga jer je okrenuo njihov um prema Njemu, odričući se paganizma u kojem su živjeli, i ispovijedajući Evanđelje Hrista. I kad Adej je izgradio crkvu oni su nastavili da prinose u zavjetima i žrtvama, oni i ljudi grada, i tamo su oni nastavili da prinose njihove hvale sve dane njihova života.

I Avida i Barkalba, koji su bili upravitelji i vladari, i nosili su kraljevsku krunu, dođoše Adeju, i upitaše ga o stvari Hrista, tražeći da im on kaže kako On, iako je Bog, pojavio se njima kao čovjek: i kako, rekoše oni, si ti mogao pogledati na Njega? I on nastavi da ih zadovoljava u pogledu ovoga, o svemu što su njihove oči vidjele i onomu što su njihove uši čule o njemu. Štaviše, sve što su proroci izgovorili u pogledu Njega on je ponavljao pred njima,i oni su primili njegove riječi zadovoljno, i sa vjerom, i tamo nije bilo čovjeka koji ga je izdržao, za slavna djela koja on nije dopustio nijednomu čovjeku da izdrži.

Šavida, štaviše, i Ebednebu, glavni sveštenici grada, zajedno sa Pirozom i Dilsom njihovim pratiocima, kada su videli znakove koje je on učinio, otrčaše i zbaciše oltare na kojima su uobičajavali žrtvovati pred Nebu i Bela, njihove bogove, osim velikog oltara koji je bio nasred grada, i oni vikaše i rekoše: Uistinu ovo je učenik od toga znanog i slavnoga Gospodara, u pogledu koga mi smo čuli sve šta je On učinio u zemlji Palestini. I svi oni koji su verovali u Hrista primili su Adeja, i krstili ih u ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha. I oni koji su uobičajavali da obožavaju kamenje i životinje sjedoše na njihove noge, oporavljeni od ludila paganizma s kojim su bili unesrećeni. Židovi također, trgovci lepom odećom, koji su bili bliski zakonu i prorocima – i oni su bili ubijeđeni i postali učenici, i priznali Hrista da On je Sin živoga Boga.

Ali ni kralj Abgar niti apostol Adej nisu tjerali nijednoga čovjeka silom da veruje u Hrista, jer bez sile čovećije sila znakova tjerala je mnoge da vjeruju u Njega. I sa sklonošću oni su primali Njegovo učenje – cela ova zemlja Mesopotamija,i sve oblasti okolo nje.

Agej, štaviše, koji je napravio svilu i krune kralja, i Palut, i Baršelama, i Barsamja, i pridruženi njima sa njim u službi, njihov zadataj je bio da čitaju Stari Zavjet i Novi, i u prorocima, i u Delima Apostolskim, i da razmišljaju na njima stalno; strogo nalažući im da im tela budu čista i njihova lica sveta, kao što trebaju ljudi koji stoje pred oltarom Božjim. A budite vi, reče on, daleko uklonjeni od krivog zaklinjanja i od zlog ubojstva, i od nečasnog svedočanstva, koje je vezano sa bludom, i od magijskih veština, jer tamo nema milosti, i od istinitog govora, i vračanja, i od sudbine i rođenja, kojima se hvale zavedeni Haldejci, i od zvezda, i od znakova Zodijaka, u koje glupi veruju. I stavite dalje od sebe nepravu pristranost, i mito, i darove, kroz koje nevini se proglašuju krivim. I sa ovom službom, na koju ste pozvani, vidite da nemate druga posla pored, jer Gospod je delo vaše službe sve dane vašega života. I budite marljivi da date pečat krštenja. I ne budite skloni dobiti svijeta. I čujte stvar sa pravdom i istinom. I ne budite kamen spoticanja slijepima, da kroz vas ne bude huljeno ime Njega kojije otvorio oči slijepima, prema onomu što smo videli. Neka svi, stoga, koji vide vas osjete da vi sami ste u harmoniji (ljubavi) sa čimegod propovedate i učite.

I oni su služili sa njim u crkvi koju Adej je izgradio na riječ i zapovijed Abgara kralja, bijući nameštena opskrbom od kralja i velikaša, delom za kuću Božju, i delom za opskrbu siromaha. Štaviše, mnogo ljudi dan za danom se sakupljalo i dolazilo na molitvenu službu, i na čitanje Staroga Zavjeta, i Novog od Diatesarona (četiri evanđelja). Oni su također vjerovali u oživljenje mrtvih, i sahranjivali svoje preminule u nado za oživljenjem. Praznike Crkve su također držali u njihovim dobima, i bili su marljivi svaki dan u bdijenjima Crkve. I oni su dodjeljivali milostinju, bolesnima i onima koji su bili celi, prema uputi Adeja njima. U okolini, također, grada crkve su bile građene, i mnogi su primili od njega upute za sveštenstvo. Tako da čak ljudi Istoka, u izgledu trgovaca, prolazili su u teritoriju Rimljana, da bi oni videli znakove koje je Adej činio. I kako su postajali učenici primali su od njega propise za sveštenstvo, i u njihovoj vlastitoj zemlji Asirijaca oni su upućivali ljude njihova naroda, i podizali kuće molitve tamo u tajnosti, zarad opasnosti od onih koji su obožavali vatru i poštovali vodu.

Također, Narsej, kralj Asiraca, kada je čuo o istim tim stvarima koje Adej apostol je učinio, on posla poruku Abgaru kralju: Ili pošalji mi čovjeka koji čini te stvari pred tobom, da ga vidim i čujem njegovu riječ, ili pošalji mi izveštaj svega što si video od njega u svome gradu. I Abgar napisa Narseju, i izloži mu celu priču o djelima Adeja od početka dokraja, i on ne ostavi ništa što mu nije napisao. I , kad Narses je čuo ove stvari koje su mu bile napisane, on je bio zatečen i začuđen.

Abgar kralj, još, jer nije mogao da pređe u teritoriju Rimljana, i da ide u Palestinu i ubije židove koji su razapeli Hrista, napisa pismo i posla Tiberiju Cezaru, pišući ovako:---

Kralj Abgar ka našemu Gospodaru Tiberiju Cezaru: Iako ja znam da ništa nije sakriveno od tvoga Veličanstva, Ja pišem da te obavjestim tvoju jaku i močnu Vlast da židovi koji su pod tvojom vlašću i žive u zemlji Palestine su se sakupili zajedno i razapeli Hrista, bez ijedne greške vredne smrti, a On je učinio pred njima znakove i čuda, i pokazao im močna dela, tako da On čak podizao je mrtve u život za njih, i i vreme kada su ga razapeli sunce je potamnelo i zemlja se uzdrmala, i sve stvorene stvari su drhtale i tresle, i , kao od sebe, na njegova djela celo stvaranje i stanovnici postanja su se suzdržali. I sada tvoje Veličanstvo zna šta treba da zapovjediš u pogledu naroda Židova koji su učinili ove stvari.

I Tiberije Cezar napisa i posla Kralju Abgaru, i ovako mu je napisao:---

Pismo tvoje Vjernosti prema meni sam primio, i pročitano je preda mnom. U pogledu onoga šta su židovi se usudili učiniti u stvari krsta, Pilat upravitelj također je napisao i obavjestio Aulbinusa moga prokonzula u pogledu tih istih stvari o kojima mi pišeš. Ali, zbog rata sa narodom Španije, koji su se pobunili protiv mene, je u hodu zasad, i zbog toga nisam uspio osvetiti ovu stvar, ali sam pripravan, kada budem imao slobodnog vremena da izdam zapovijed u pogledu zakona protiv Židova, koji nisu radili po zakonu. I zarad ovoga, kao što se tiče Pilata, koji je bio određen od mene kao upravnik tamo – Ja sam poslao drugoga umjesto njega, i otpustio ga u nemilosti, jer on se odvojio od zakona, i učinio je volju Židova, i za zadovoljenje židova razapeo Hrista, koji, prema onomu što sam čuo u pogledu Njega, umjesto da podnese smrt na križu, zaslužio je da bude čašćen i obožavan od njih, i naročito jer njihove oči su vidjele sve šta je učinio. A ti, u skladu sa tvojom vjernošću prema meni, i vjerni savez u koji ste ušli vi i vaši očevi, si učinio dobro pišući mi tako.

I Abgar kralj je primio Aristideja, koji je bio poslan od Tiberija Cezara ka njemu, i u odgovoru on posla ga nazad sa darovima časti prikladnim njemu koji ga je poslao njemu. I iz Edese on je otišao u Tikuntu, gde Klaudije, drugi od cara, je, i od tamo, opet,on ode u Artiku, gde Tiberije Cezar je bio: Kajus, štaviše, je čuvao područja okolo Cezara. I Aristidej sam ispriča pred Tiberijem u pogledu silnih dela koja Adej je učinio pred Abgarom kraljem. I kada je on imao slobodnog vremena od rata on posla i usmrti neke od upravitelja Židova koji su bili u Palestini. I, kad Abgar kralj je čuo ovo, on se radovao veoma da su židovi primili kaznu, i bilo je pravo.

I neke godine poslije Adej apostol je izgradio crkvu u Edesi, i uredio je sa svime prikladnim, i učinio je učenike velikim brojem stanovnika grada, on nadalje gradio je crkve u selima također – i one koje su bile na udaljenosti i one blizu, i završio i ukrasio ih, i postavio u njima đakone i starješine, i uputio u njima one koji su trebali da čitaju Sveto Pismo, i naučavaju puteve i službu vanjsku i unutarnju.

Nakon svih ovih stvari on pade bolestan usled čega je napustio svijet. I on je zvao Ageja pred celi skup crkve, i reče mu da se približi, i učinio ga Vođom i Vladarem umjesto njega. I Palut, koji je bio učitelj, on učini starješinom; a Abšelamu, koji je bio pisar, on učini učiteljem. I , velikaši i upravitelji bijući se skupili, i stajući blizu njega – Barkalba sin Zatija, i Marihab sin Baršemaša, i Senak sin Avida, i Piroz sin Patrika, zajedno sa ostalim njihovim drugovima – Adej apostol reče im:--

Vi znate i svjedoci ste, svi vi koji me čujete, da,prema svemu što sam propovedao vam i učio vas i što ste čuli od mene, čak tako sam se ponašao među vama, i videli ste i u delima, jer naš Gospod nas je zadužio, da štagod mi propovijedamo u riječima pred narodom, mi treba da radimo na djelu pred ljudima. I, učinite također prema propisima i zakonima koji su određeni od učenika u Jerusalimu, i kojim moji drugovi apostoli također rukovode svoje ponašanje – ne okrenite se od njih, niti umanjujte išta od njih: čak kao što sam ja vođen od njih među vama, i nisam se okrenuo ustranu od njih ni na desno ni na levo, da ne bih bio stran od obečanog spasenja koje je rezervisano za takve kao što su vođeni od njih.

Pazite, stoga, na ovu službu koju držite, i sa strahom i drhtanjem nastojte u njoj, i služite svaki dan. Ne služite joj sa zanemarivim navikama, već sa iskrenošću vjere , i ne dajte da slava Hrista se umanji iz vaših usta, niti dajte težini molitve da u utvrđeno vreme dođe nada vas. Pazite na istinitost koju držite, i na učenje istine koje ste primili, i na nasleđe spasenja koje vam povjeravam, jer pred sudom Hristovim ćete dati izveštaj o tome, kada On učini zbrajanje pastira i nadglednika, i kada On uzme svoj novac od trgovaca da dodatkom dobiti. Jer on je Sin Kralja, i ide da primi kraljevstvo i vrati, i On će doći i učiniti oživljenje u život svih ljudi, i tad će On sjesti na tron svoje pravičnosti i suditi mrtvima i živima, kao što nam je On rekao.

Ne dajte da tajno oko vaših misli bude zatvoreno ponosom, da vaših kamena spoticanja ne bude mnogo na putu gde nema kamenova spoticanja, već mrsko lutanje svojim stazama. Tražite one koji su izgubljeni, i upravljajte one koji su zastranili, i radujte se u onima koji su nađeni, povijte one u ranama, i pazite na uhranjene, jer iz vaših ruku će ovce Hristove biti tražene. Ne tražite čast koja prolazi, jer pastir koji gleda da primi čast od svoga stada – tužno, tužno stoji njegovo stado iz poštovanja prema njemu. Neka vaša briga bude velika za mlade jaganjce, čiji anđeli gledaju lice Oca koji je neviđen. I ne budite kamenje posrtanja pred slijepima, već čistite put i puteve u neravnoj zemlji, među židovima razapinjačima, i zabludelim paganima, jer sa ovim dvjema ćete se imati boriti, kako biste pokazali istinu vjere koju držite, i iako ste tihi, vaš skroman i ukrašen izgled će boriti se za vas protiv onih koji mrze istinu i vole laž.

Ne udarajte siromašna u prisustvu bogataša, jer bičevanje tuge je dovoljno za njih u njihovu siromaštvu.

Ne budite zbunjeni omraženim namislima Satane, da ne budete svučeni goli od vjere koju ste obukli...I sa židovima, razapinjačima, mi nemamo sudioništva. I ovo nasleđe koje smo primili od vas mi nećemo dati, već u tome da odlazimo iz sveta, i na dan Gospodnji, pred sudom Njegove pravednosti, tamo će On povratiti nam njegovo nasljeđe, kao što ste nam vi rekli.

I , kad su sve ove riječi izgovorene, Abgar kralj usta, on i njegovi upravitelji i velikaši, i on ode u svoju palaču, i od onih koji su bili tužni za njim jer on je umirao. I on posla mu lijepu odjeću, da bi bio sahranjen u njoj. I , kad Adej je vide, on posla njemu, govoreći: U moje vrijeme nisam uzeo ništa od tebe, niti ću sada na mojoj smrti uzeti išta od tebe, niti ću izigrati riječ Hrista koju je on izgovorio nama: Ne primajte ništa od nijednoga čovjeka, niti posedujte išta u ovome svijetu.

I tri dana nakon ovih stvari što su izgovorene od Adeja apostola, on je čuo i primio svedočanstvo u pogledu učenja u njihovu propovijedanju od onih uključenih sa njim u službu, u prisustvu svih velikaša on je napustio ovaj svijet. A taj dan je bio peti u sedmici, i četrnaesti u mjesecu Ijaru, što odgovara Maju. I ceo grad je bio u velikoj tugi za njim. Nisu samo hrišćani bili tužni za njim, već i židovi također, i pagani, koji su bili u ovom istom gradu. Ali Abgar kralj je bio tužan za njim više od ikoga, on i prinčevi njegova kraljevstva. I u tuzi njegove duše od je omrazio i odložio veličinu svog kraljevskog stanja u taj dan, i sa suzama zajedno tugovao sa svim ljudima. I svi ljudi grada vidješe ga i behu začuđeni kako je uvelike patio zarad njega. I sa velikom raskoši on ga je nosio, i sahranio ga kao jednog od prinčeva kada umre, i on položio ga je u veliku grobnicu ukrašenu sa kipovima izrađenim sa rukama – onu u koju su polagani iz kuće Aria, predaka Abgara kralja, tamo ga položiše tužno, sa velikom tugom. I sav narod crkve odlazio je tamo od vremena do vremena i molio se usrdno, i oni su držali sjećanje na njegov odlazak iz godine u godinu, prema zapovijesti i uputi koja je tad primljena od njih od Adeja apostola, prema riječi Ageja, koji sam je postao Vođa i Vladar, i nasljednik njegove stolice nakon njega, po određenju sveštenstva koje je primio od njega u prisustvu svih ljudi.

On također, sa istom uputom koju je primio od njega, učinio je Sveštenike i Vođe u celoj zemlji Mesopotamije. Jer oni također, na isti način kao Adej apostol, su držali čvrsto njegovu riječ, i slušali i primali, kako dobri i vjerni naslednici apostola obožavanoga Hrista. Ali srebra i zlata nije uzeo od ikoga, niti darova prinčeva koji su dolazili do njega, jer, umjesto primanja zlata i srebra, on sam bogatio je Crkvu Hristovu sa dušama vjernika.

Štaviše, u pogledu celoga stanja ljudi i žena, oni su bili časno i razboriti, i sveti i čisti, jer su živjeli kao isponici i časno, bez mrljen- u razboritosti brižni prema službi, u njihovom uvažavanju prema siromašnima, i njihovom posjećivanju bolesnih: jer njihovi koraci su bili puni hvale od onih koji su ih videli, i njihovo ponašanje je bilo pohvaljeno od stranaca – tako da čak su sveštenici kuće Neba i Bela odavali im čast u sva vremena, zarad njihova dostojanstvena izgleda, njihovih istinitih riječi, njihova iskrena govora koje je izviralo u njihovoj plemenitoj prirodi, koji nije podređena pohlepi niti okovima pod strahom krivnje. Jer nije bilo nikoga ko ih je vidio koji nije išao da ih pozdravi, da bi ih pozdravio sa poštovanjem, jer prvi pogled na njih je ulivao mir na one koji su gledali, jer kao mreža behu njihove riječi nježnosti širene nad nepokornima, i ulazili su unutar stada iskreno. Jer nije bilo čovjeka koji ih je vidio koji se sramio njih, jer oni nisu činili ništa što nije bilo primjereno sa čestitim i propisanim. I kao posljedica tih stvari njihovo nošenje je bilo bezazleno kako su širili njihovo učenje svim ljudima. Jer, štagod su oni rekli drugima i uživali u njima, oni sami su činili tako; a slušatelji, koji su videli njihove radnje da su išle zajedno sa njihovim rječima, bez mnogo nagovaranja su postajali njihovi učenici, i ispovijedali su Kralja Hrista, hvaleći Boga što ih je okrenuo prema Njemu.

I neke godine nakon smrti Abgara kralja,tamo ustade jedan od njegovih nepokornih sinova, kojemu nije bilo do mira, i on posla riječ Ageju, dok je on sjedio u crkvi: Učini mi krunu od zlata, onakvu kakvu si činio za moje oce u prethodnim vremenima. Agej posla njemu: Ja neću se odreći službe u Hristu, koja mi je povjerena od učenika Hrista, i napraviti krunu zlobe (ludosti). I , kada on vidje da se on nije pokorio se, on posla i razbi njegove noge dok je sjedio u crkvi . I dok je umirao on zamoli Paluta i Abšelamu: U ovoj kući, za čiju istinu, gle! Ja umirem, položite me i sahranite. I, kako ih je on preklinjao, tako su ga položili – unutar unutrašnjih vrata crkve, između ljudi i žena. I tamo je bilo veliko i bolno tugovanje u celoj crkvi, i u celome gradu – prekomjeran bol i tuga koje je bilo tamo unutar crkve, takvo je bilo tugovanje kad je Adej apostol sam umro.

I, kao posljedica njegova iznenadna umiranja i brzog lomljenjem nogu, on nije mogao da položi svoju ruku na Paluta. Palut ode u Antiohiju, i primi položaj sveštenstva od Serapiona biskupa Antiohije, kojim Serapion sam položaj je primio od Zefirinusa biskupa grada Rima, u nasljedstvu položaja sveštenstva od Simona Kefe, koji ga je primio od Gospoda, i bio je biskup (episkop) tamo u Rimu dvadeset i pet godina u danima Cezara koji je vladao tamo trinaest godina.

I prema običaju koji postoji u kraljevstvu Abgara kralja, u svim kraljevstvima, štogod kralj zapovijedi i štogod je izgovoreno u prisustvu je načinjeno napismeno i položeno među zapisima, tako također učini Labubna, sin od Senaka, sin Ebedšadaja, kraljev pisar, napisa ove stvari izlažući Adeja apostola od početka do kraja, dok Hanan također Tabularius, šarir (pisac svetih knjiga?) kralja, postavi svoju ruku kao svedočanstvo, i položi pisanje među zabilješkama kraljeva, gde propisi i zakoni su položeni, i gde ugovori kupaca i prodavaca su brižno čuvani, bez ikog zanemarivanja.

Ovde završava učenje Adeja apostola, koje je on proglasio u Edesi, vjernomu gradu Abgara, vjernoga kralja.

 

Zabilješka prevodioca (u engleski jezik, ne u južnoslavenski).- Sledeća lista Sirijskih imena mjeseci, u korištenju carstva i tokom ere Seleukida, nekoliko njih je spomenuto u ovim dokumentima, je uzeta od Caswinii Calendarium Syriacum, uređeno u Arapskom i Latinskom od Volka, 1859. Kasnija hebrejska imena su također dodata za usporedbu. Ono mora, međutim, biti primjećeno da ''godine upotrebljene u Sirijskom Kalendaru, su, u najmanjem nakon utjelovljenja, Julijanske godine, sastavljene od Rimskih mjeseci.'' (Vidi L'Art de vérifier les dates: Paris, 1818, tom. i. p. 45.) U odnosu sa hebrejskim mjesecima, stoga, nije tako blizu kao što imena označavaju, budući da oni počinju sa novim mjesecima, i u interkalarnim (s ubačenim danima) mjesecima, Veadar, slijedeći njihov dvanaesti mjesec Adar, je dodat.

Mjesec / Sirijski / Hebrejski

Oktobar / Tišri raniji / Tishri, ili Ethanim

Novembar / Tišri kasniji / Bik, ili Marcheshvan

Decembar / Canun raniji / Chisleu

Januar / Canun kasniji / Tebeth

Februar / Shubat / Shebat

Mart / Adar / Adar

April / Nisan / Nisan

Maj / Ajar / Zif, or Iyar

Jun / Chaziran / Sivan

Jul / Tamuz / Tammuz

August / Ab / Ab

Septembar / Elul / Elul

 

 

Izvor. Prevod na engleski B.P. Pratten. Iz Ante-Nicene Fathers, Vol. 8. uredio Alexander Roberts, James Donaldson, i A. Cleveland Coxe. (Buffalo, NY: Christian Literature Publishing Co., 1886.) Pregledano i uređeno za New Advent by Kevin Knight. <http://www.newadvent.org/fathers/0853.htm>

Apokalipsa Djeve

 

Apokalipsa Djeve

 

1. Sveta majka Božja je išla na Maslinsku Goru da se moli, i moleći Gospoda našega Boga ona reče: U ime Oca i Sina i Svetoga Duha, neka arhanđeo Gabriel siđe, da bi mi on rekao u pogledu kazni i stvari u nebesima i na zemlji i pod zemljom. I kako je on izgovarala riječ arhanđeo Mihael siđe sa anđelima istoka i zapada i anđelima juga i sjevera, i oni pozdraviše vrlo uvaženu i rekoše joj: Pozdrav, odrazu Oca, pozdrav stanu Sina, pozdrav zapovedi Duha Svetoga, pozdrav svodu od sedam nebesa, pozdrav svodu od jedanaest tvrđava, pozdrav obožavanju anđela, pozdrav uzvišenijoj od proroka ka prijestolju Božjem. A sveta majka Božja reče anđelu: Pozdrav Mihail, glavni zapovedniče, slugo nevidljivoga Oca, pozdrav Mihailu, glavnom zapovedniku, prijatelju moga Sina, pozdrav Mihaelu, glavno komandujućem, najstrašnijem od šestokrilih, pozdrav Mihailu, glavnome zapovedniku, koji vlada kroz sve stvari i vrijedan je da stoji pored prijestolja Gospodnjega, pozdrav Mihailu, glavnom zapovedniku, koji trubi u trubu, i budi one koji su zaspali za vremena: pozdrav Mihailu, glavnome zapovedniku, prvom od sviju ka prijestolju Božjem.

2. I pozdravivši sve anđele na isti način, visoko uvažena je molila glavnoga zapovjednika u pogledu kazne, govoreći: Reci mi sve stvari na zemlji. A glavni zapovjednik reče joj: Ako me pitaš, visoko časna, ja ću ti reći. I prečasna mu reče: Sa koliko kazni je ljudska rasa kažnjena? A arhanđel joj reče: Kazne su nebrojene. A visokouvažena reče mu: Reci mi stvari u nebesima i na zemlji.

3. Tad glavni zapovjednik, Mihael, zapovijedi zapadnim anđelima da otkrivenje se napravi, i Pakao otvori, i ona vidje one koji su kažnjavani u Hadu, i tamo je ležalo mnoštvo ljudi i žena, i tamo je bila velika tuga. I prečasna upita glavnog zapovjednika: Tko su ovi i šta je njihov greh? A glavni zapovjednik reče: Ovi, svi sveti, su oni koji nisu obožavali Oca i Sina i Svetoga Duha i zarad ovoga oni su tako kažnjeni ovde.

4. I ona vide u drugomu mestu veliku tamu: i presveta reče: Šta je ova tama i tko su oni koji su kažnjavani? A glavni zapovjednik reče: Mnoge duše leže u ovoj tami. A presveta reče: Neka ova tama se uzme kako bi vidjela ovu kaznu također. A glavni zapovjednik reče prečasnoj: Nije moguće, presveta, da vidiš i ovu kaznu. I anđeli koji ih čuvaju odgovoriše i rekoše: Mi imamo zapovijed od nevidljivoga Oca da oni ne vide svjetlo dok blagosloveni Sin ne zasja. I u tugi presveta podiže svoje oči ka anđelima dodirujući čistu riječ Oca, i reče: U ime Oca i Sina i Svetoga Duha neka tama bude oduzeta, da ja vidim i ovu kaznu. I odmah tama bi podignuta i pokri sedam nebesa, i tamo je ležalo veliko mnoštvo i ljudi i žena, i tamo usta veliko tugovanje i veliki plač poče. I videći ih presveta zaplaka i reče im: Šta radite, jadnici? Tko ste vi? I kako ste nađeni ovde?I nije se čuo ni glas. I anđeli koji su čuvali ih rekoše: Zašto ne pričaš ka prečasnoj? I oni koji behu pod kaznom rekoše joj: O prečasna, od večnosti mi ne vidimo svjetla, i mi nismo držali šta je gore. I prskava smola je tekla dolje na njih, i videći ih presveta je plakala. I opet oni koji su bili kažnjeni rekoše joj: Kako to da pitaš za nas, sveta gospo, Majko Božja? Tvoj blagoslovljeni Sin došao je na zemlju i nije pitao za nas, niti Abraham patrijarh (praotac), niti Jovan Krstitelj, niti Mojsije veliki prorok, niti Apostol Pavle, i k nama njegovo svjetlo nije zasjalo: i sad, presveta Majko Božja, zaštitnice Kršćana, donositelju velike utehe hrišćanima,kako to da pitaš za nas? Tad presveta Majka Božja reče Mihaelu, glavnome zapovedniku: Šta je njihov greh? A Mihajlo, glavni zapovjednik, reče: To su oni koji nisu verovali u Oca i Sina i Svetoga Duha, i nisu priznali te da si Majka Božja, i da Gospod Isus Krist je rođen od tebe i uzeo je tijelo, i zarad ovoga oni su kažnjeni ovde. I opet plačući, presveta Majka Božja reče im: Zašto ste tako mnogo grešili, o jadni vi? Niste li čuli da celo stvaranje se zove njegovim imenom? I rekavši ove riječi tama pade nada njih kako je bilo na početku.

5. I glavni zapovednik reče: Gdje želiš ići, prečasna? Na zapad ili na jug? A prečasna odgovori: Hajdemo na jug. I odmah tamo se pojavi heruvim i serafim i četiri stotine anđela, i vodiše prečasnu na jug, gde dođe rijeka vatre, i tamo je ležalo mnoštvo ljudi i žena, neki do pojasa, drugi do vrata, drugi do vrha glave, i videći ih sveta Majka Božja zaplaka glasno glavnome zapovjedniku i reče: Tko su ovi, i koji je njihov grijeh koji stoje u vatri do pojasa? I glavni zapovjednik reče: Ovi, presveta, su oni koji su naslijedili kletvu oca i majke, i zarad toga oni su tako kažnjeni kao prokleti.

6. I presveta reče: A tko su ovi što stoje u vatri do grudi? A glavni zapovjednik reče: To su koji su odbacivali svoje žene i prljali ih u preljubi, i zarad toga oni su kažnjeni ovde.

7. I presveta reče glavnome zapovjedniku: Tko su ovi koji stoje do vrata u plamenu vatre? I glavni zapovjednik reče: Ovi, presveta, su koji su jeli meso ljudi. I sveti reče: A kako je moguće za jednoga čovjeka da jede meso drugoga? A glavni zapovjednik reče: Poslušaj, presveta, i ja ću ti reći: To su oni koji su izveli svoju djecu iz njihovih vlastitih utroba i izbacili ih kao hranu za pse, i tkogod je dao svoga brata u prisustvu kraljeva i upravitelja, ti su jeli meso ljudi, i zarad ovoga oni su kažnjeni.

8. I presveta reče: Tko su ovi koji su u vatri do tjemena? A zapovjednik glavni reče: Ti, presveta, su koji god su držali križ i zaklinjali se lažno, u pomoč krsta Gospodnjeg. Anđeli su drhtali i obožavali sa strahom, i ljudi koji su ga držali i zaklinjali se lažno i ne znaju šta svedoče, i zarad ovoga oni su kažnjeni ovako.

9. I na drugome mestu presveta vidje čovjeka kako visi za noge, i crvi su ga jeli. I ona upita glavnog zapovjednika: Tko je ovo i koji je njegov greh? A glavni zapovjednik reče: Ovo je onaj koji je uzimao ušur (kamatu) za njegovo zlato, i zarad ovog on je kažnjen ovde.

10. I ona vidje ženu kako visi za njena dva uha, i sve zvijeri su izlazile iz njenih usta i grizli je u komade, i prečasna upita glavnog zapovjednika: Tko je ona, i koji je njen greh? A glavni zapovjednik reče: Ona je ona koja je išla u strane kuće i one od njenih susjeda i govorila zle riječi da učini svađu, i zarad toga ona je tako kažnjena ovde.

11. I videći te stvari presveta Majka Božja je plakala i rekla glavnome zapovjedniku: Bilo bi dobro za čovjeka, da se nikad nije ni rodio. A glavni zapovjednik reče: Uistinu, presveta, nisi vidjela velike kazne. I presveta reče glavnome zapovjedniku: Dođi, Mihailo, veliki zapovedniče glavni, i vodi me da mogu videti sve kazne. I glavni zapovjednik reče: Gde želiš, presveti, da mi idemo? I visoko časni odgovori: Na zapad: i odmah heruvim se pojavi i odvede prečasnu na zapad.

12. I ona vidje oblak pun vatre i u njemu je bilo mnoštvo ljudi i žena. I presveta reče: Koji je njihov greh? A zapovjednik glavni reče: Ovi, presveta, su oni koji su ujutro na Gospodnji dan spavali kao mrtvi, i iz tog razloga oni su kažnjeni ovde. I presveta reče: Ako nitko ne može ustati, šta da radi? I zapovjednik glavni reče: Slušaj, presveta, ako ičija kuća je učvršćena na četiri strane i opkoljava ga i on ne može izaći, on ima oprost.

13. I ona vide u drugome mestu goreće klupe od vatre i na njima je sedelo mnoštvo ljudi i žena i gorilo na njima. I presveta upita: Tko su ovi i koji je njihov greh? A glavni komandir reče: Ovi, presveta, su oni koji ne ustaju do sveštenika kada ulaze u crkvu Božju, i zarad ovog oni su kažnjeni ovde.

14. I presveta vide na drugome mestu železno drvo i imalo je grane od železa, i na njemu tamo je visjelo mnoštvo ljudi i žena za njihove jezike. I videći ih presveta plaka, i upita glavnoga zapovjednika govoreći: Tko su ovi i koji je njihov greh? A zapovednik glavni reče: To su krivokletnici, bogohulnici, klevetnici,kojigod su delili brata i brata. A presveti reče: Kako je moguće podeliti brata od brata? A zapovjednik glavni reče: Slušaj, presveta, i ja ću ti reći o ovomu: Kada neko između naroda želi da bude kršten, on će reći im jednu riječ: Vi krivovjerni,nevjerujući Pagani, jer ste tako bogohulili, on će primiti neprestanu kaznu.

15. I u drugome mestu presveta vide čovjeka kako visi sa svoja četiri ektermiteta, i iz njegovih noktiju krv je neprestano šikljala, a njegov jezik je bio vezan u plamenu vatre, i on nije mogao da plače i da kaže Kyrie eleison me (Gospode pomiluj me) I kad ga je ona videla presveta je plakala i sama rekla Kyrie eleison triputa, i nakon izgovorene molitve, dođe anđeo koji je imao vlast nad bičevanjem i otpusti čovjekov jezik, i presveta upita glavnoga komandanta: Tko je ovaj jadni koji ima ovu kaznu? A glavni zapovjednik reče: Ovo, presveta, je upravitelj koji nije činio volju Božju, već je jeo stvari crkve i reče: On koji služi oltaru će biti hranjen od oltara:  i zarad ovoga on je tako kažnjen ovde. I presveti reče: Neka bude mu prema njegovoj vjeri. I opet on veza njegov jezik.

16. I Mihael, glavni zapovednik reče: Dođite ovamo, presveta, i pokazati ću vam gde su sveštenici kažnjeni. I presveta dođe i vide prezbitere kako vise za svojih dvadeset noktiju, i vatra je izlazila iz njihovih glava. I videći ih presveta upita glavnoga zapovednika: Tko su ovi i koji je njihov greh? A glavni komandir reče: Ovi presveta, su oni koji stoje pored prijestolja Božjeg, i kada pevaju o tijelu našega Gospoda Isusa Hrista, biseri ispadaju, i strašan tron nebeski udara i podnožje našega Gospoda Isusa Hrista drhti, a oni ne opažaju, i zarad ovoga oni su kažnjeni ovde.

17. I presveta vide čovjeka i krilatu zvijer koja je imala tri glave kao plamenovi vatre: dve glave su bile prema njenim očima a treća prema ustima. I videći ga presveta upita glavnog zapovjednika: Tko je ovo, da on ne može spasti sebe od usta zmaja? A zapovednik glavni reče joj: Ovo, presveta, je čitač koji ne čini ono šta je vrijedno od svetoga Evanđelja, i zato je on kažnjen ovde.

18. I upravitelj glavni reče: Dođi ovamo, presveta, i pokazati ću ti gde anđeoski i arhanđelski oblici su kažnjeni. Ona nastavi i vidje ih kako leže u vatri i crv koji ne spava ih je grizao: i presveta reče: Tko su ovi, i koji je njihov greh? A glavni zapovednik reče: Ovi, presveta, su oni koji su posedovali arhanđelske i apostolske oblike: poslušaj, presveta, u pogledu ovoga: na zemlji su zvani patrijarsima i episkopima, i nisu bili vredni njihovoga imena: na zemlji su čuli 'Blagosiljate Gospoda vi sveci,'' i u nebesima oni nisu zvani svecima, jer nisu činili dela kao nositelji arhanđeoskih oblika, i zarad ovog oni su kažnjeni ovde.

19. I ona vidje ženu kako visi za svoje nokte, i plamen vatre izlazio je iz njenih usta i palio ih: i sve zvijeri koje su dolazile iz vatre grizli su ih na komade, i stenjući oni plakaše: Imaj milosti na nas, imaj milosti, jer mi smo kažnjeni gore nego svi oni koji su pod kaznom. I videći ih presveta zaplaka, i upita glavnog zapovednika, Mihaela: Tko su ovi i koji je njihov greh? A glavni komandir reče: To su žene sveštenika koje nisu častile sveštenike, već nakon smrti prezbitera su uzimale muževe, i zarad ovoga one su kažnjene ovde.

20. I presveta vidje na isti način također đakonice (učiteljice) su visjele sa litice i zvijer sa dve glave je jela njihove grudi. I presveta upita: Koji je njen greh? A zapovjednik glavni reče: Ona, presveta, je arhiđakonica koja je uprljala svoje telo u bludu, i zarad ovoga ona je kažnjena ovde.

21. I ona vidje druge žene kako vise nada vatrom, i sve druge zvijeri su ih jele. I presveta upita zapovednika glavnog: Tko su ove i koji je njihov greh? A on reče: To su one koje nisu činile volju Božju, ljubitelji novca i oni koji su uzimali interes u zaradi, i neskromni.

22. I kad je ona čula te stvari presveta zaplaka i reče: Jao grešnicima. A zapovjednik glavni reče: Zašto tuguješ, presveta? Sada uistinu nisi videla velike kazne. I prečasna reče: Dođi, Mihaele, glavni zapovjedniće od sila iznad, reci mi kako da vidim sve kazne. A glavni zapovjednik reče: Gde želiš da idemo, presveta? Na istok ili prema lijevim stranama Raja? A presveta reče: Ka lijevim delovima Raja.

23.  I odmah kad je ona govorila, heruvim i serafim stadoše pored nje i vodiše prečasnu van do levih delova Raja. I gle, tamo je bila velika reka, i pojava rijeke je bila crnja od nagiba, i u njoj je bilo mnoštvo ljudi i žena: kuhala je kao peč kovačnice, i njeni valovi behu kao divlje more nad grešnicima: i kada valovi ustaše, oni potopiše grešnike deset hiljada lakata i oni nisu mogli da izdrže i rekoše: Imaj milosti na nas, ti pravedni sudijo, jer budan crv proždire ih, i nije bilo brojanja broja onih koji su ih proždirali. I videći svetu Majku Božju anđeli koji su kažnjavali ih plakaše jednoglasno: Svet je Bog koji ima sažaljenje na Majku Božju,mi ti zahvaljujemo, O Sine Božji, da od večnosti mi nismo videlisvetla, a danas kroz Majku Božju mi smo videli svetlo, i opet oni vikaše u jedan glas, govoreći: Pozdrav, prečasna Majko Božja: Zdravo, svjetiljko nedostižnoga svetla: Zdravo tebi također, Mihael, glavni zapovedniče, ti koji si izaslanik celoga stvaranja: jer mi, videći kažnjavanje grešnika uveliko tugovasmo. I presveta kada vidjela je anđele ponizne zarad grešnika, tugovaše i reče: Teško grešnicima i njegovim bližnjima. I presveta reče: Hajde da vidimo grešnike. I prečasna, dolazeći sa arhangelom Mihailom i svim vojskama anđela podigoše se u jedan glas govoreći: Gospode imaj milosti. I nakon činjenja molitve iskreno, val rijeke utihnu i vatreni valovi postaše mirni, i grešnici se pojaviše kao žito sjemena gorušice, i videći ih presveta tugova i reče: Šta je ova rijeka, i šta su njeni valovi? A glavni komandir reče: Ova rijeka je vanjska vatra, a oni koji su mučeni su židovi koji su razapeli našega Gospoda Isusa Hrista Sina Božijeg, i koji su odbili sveto krštenje, i oni koji su činili preljubu i grijeh protiv lijepog i bestrasnog mirisa braka, i on koji zavodi majku i kćer, i trovači i oni koji ubijaju mačem, i žene koje zadave svoje potomstvo. I presveta reče: Prema njihovoj vjeri neka im bude. I odmah valovi narastoše preko grešnika i tama ih pokri. I glavni zapovjednik reče: Poslušajte, vi prečasna: akoiko bude bačen u ovu tamu, njegovo sječanje nikad neće biti u vidu Božjem. I presveta Majka Božja reče: Jao grešnicima, zbog plamena vatre večne.

24. I glavni komandant reče: Dođi ovamo,presveta, i pokazati ću ti jezero vatreno, i vidi gde rasa kršćana je kažnjena. I presveta krenu i reče: i neke je čula, ali druge nije videla: i ona upita glavnoga zapovjednika: Tko su ti, i koji je njihov greg? A zapovjednik upravitelj reče: Ovi, presveta, su oni koji su kršteni i poredani proroštvom Hrista, ali radili su dela đavola i trošili vreme na njihovo pokajanje: i zarad toga oni su kažnjeni ovde.

25. I ona reče: Ja molim, jednu molbu ću ti učiniti, daj mi da također budem kažnjena sa hrišćanima, jer oni su deca moga sina. A glavni zapovjednik reče: Odmaraj u Raju, sveta gospo, Majko Božja. A presveta reče: Molim te, pomjeri četrnaest svodova i sedam nebesa, i molimo za kršćane da Gospod naš Bog nas čuje i ima milosti na njih. I glavni zapovjednik reče: Tako živ bio Gospod Bog, veliko ime, sedam puta dnevno i sedam puta noću, kada mi povedemo himnu (pesmu) Gospodu, mi činimo sječanje zarad spasa grešnika, i Gospodar nas ne uvažava.

26. I presveta reče: Ja molim vas, glavni zapovedniče, zapovedi vojsci anđela i neka me stave na visinu nebesku i stave me u prisustvo pred nevidljivoga Oca. I odmah zapovjednik glavni zapovjedi,i kola keruvima i serafima se pojaviše, i oni podigoše prečasnu na visinu nebesku i staviše je u prisustvo nevidljivoga Oca. I ona ispruži svoje ruke prema čistome prijestolju Oca i reče: Imaj milosti, O Gospode, na Kršćane grešnike, jer videla sam ih kako su kažnjeni i ja ne mogu iznijeti njihovu žalbu. Daj mi da idem i budem kažnjena sama za hrišćane. Ja ne molim, O Gospode, za neverujuće židove, već za hrišćane molim tvoje sažaljenje. I tamo dođe drugi glas od nevidljivoga Oca govoreći: Kako da imam milosti na njih, kada oni nisu imali milosti na njihovu sopstvenu braću? A presveta reče: Gospode,imaj milosti na grešnike: pogledaj kažnjavanje, jer svako stvorenje na zemlji zove tvoje ime, i kada duša izlazi iz tijela, ono plače govoreći, Sveta Gospo, Majko Božja. Tad Gospodin joj reče: Poslušaj, presveta Majko Božja, ako iko imenuje i doziva moje ime, ja ga neću napustiti, niti u nebesima ili na zemlji.

27. A presveta reče: Gde je Mojsije? Gde su svi proroci i oci koji nikad nisu grešili? Gde si ti, sveti Pavle Božji? Gde je sveti Gospodnji Dan, hvala kršćana? Gde je moč dragoga i životodavnog križa, koji je izbavio Adama i Evu iz drevnog prokletstva? Tad Mihael i svi anđeli podigoše glas govoreći: Gospode, imaj milost na grešnike. Tad Mojsije također zaplaka:Imaj milosti, Gospode, na one kojima sam dao tvoj zakon. Tak Jovan također pozva: Imaj milosti, Gospode, na one kojima sam dao tvoje Evanđelje. Tad Pavle zaplaka: Imaj milosti, Gospode, na one kojima sam donio tvoje poslanice u Crkvu. A Gospod Bog reče: Poslušajte, svi vi pravednici: ako prema zakonu koji je Mojsije dao, i prema Evanđelju kojega Jovan dade, i prema poslanicama koje je Pavao nosio, oni će tako biti suđeni. I oni nisu imali ništa da kažu osim, Imaj milosti, O pravedni sudijo.

28. I presveta Majka Božja reče: Imaj milosti, Gospode, na kršćane, jer su oni držali tvoj zakon i pazili na tvoje evanđelje, ali bili su jednostavni. Tad Gospod reče joj: Poslušaj, presveta: ako iko učini zlo njima a oni ne uzvrate mu zlo, ti kažeš dobro su oni brinuli i o mom zakonu i mom evanđelju, ali ako im ne učini krivo a oni mu uzvrate zlo, kako da kažem da su to sveti ljudi? A oni će biti nagrađeni prema njihovim krivim delima. Tad svi čuvši glas Gospodara nisu imali ništa da odgovore, a presveta, kada ona vidje da sveci su klonuli, a njihov Gospodar ih nije čuo, i njegova milost je bila sakrivena od njih, tad presveta reče: Gde je Gabriel, koji me je pozdravio sa Zdravo, ti koja od večnosti češ zanijeti ga koji je bez početka kao Otac, a sada ne gleda na grešnike? Gdje je veliki glavni zapovjednik? Dođite ovamo, svi vi sveti koje Bog je opravdao, i padnimo dole u prisustvu nevidljivoga Oca, kako bi Gospod Bog čuo nas, i imao milosti na grešnike. Tad Mihael, glavni zapovjednik, i svi sveci padoše na njihova lica u prisustvu nevidljivoga Oca, govoreći: Imaj milosti, Gospodine, na hrišćane grešnike.

29. Tad Gospod, videći molitvu svetaca, imao je sažaljenja i reče: Idi dolje, moj ljubljeni sine, i zarad molitve svetih neka tvoje lice sja na zemlji grešnicima. Tada Gospod siđe dole sa čistog prijestolja: i kada ga oni vidješe, oni koji behu pod kaznom podigoše ujedanput glas govoreći: Imaj milosti na nas, Kralje vremena. Tad Gospodar svih stvari reče: Poslušajte svi vi grešni i pravedni ljudi: Ja sam učinio raj i stvorio čovjeka po svojoj slici, ali on je sagrešio, i za njegove vlastite grehe on je predan smrti, ali nisam dopustio da delo moj ruku bude mučeno nad zmijom, stoga sam spustio nebesa i došao dole i bio rođen od Marije, svete prečiste Majke Božje, da bih vas oslobodio: Ja sam kršten u Jordanu kako bi spasao stvaranje (prirodu) koja je starila pod grehom: ja sam bio prikovan na križ da vas oslobodim od drevnog prokletstva: ja tražih vodu i vi dadoste mi ocat pomešan sa žući, ja bijah položen u grob, ja sam zgazio neprijatelja, ja podigoh moga izabranika, i čak tako niste me htjeli slušati. Ali sad, zarad molitve moje majke Marije, jer ona je plakala mnogo zarad vašeg dobra, i zbog Mihaila mog arhanđela, i zbog mnoštva mojih svetaca, ja dajem vam da imate počinak na dan Pentekosta (Silazak duhova na apostole) da slavite Oca i Sina i Svetoga Duha.

30. Tad svi anđeli i arhanđeli, prijestolja, gospodstva, vlasti, sile i mnogooki heruvim i šestokrilni serafim i svi apostoli i proroci i mučenici i svi sveti povikaše u jedan glas, govoreći: Slava tebi, O Gospode, slava tebi, ljubitelju ljudi, slava tebi, Kralju vremena, slava tvome sažaljenju, slava tvome strpljenju, slava tvojoj neizrecivoj pravdi suda, jer ti si dugo trpio grešnike i bezbožne ljude: Tvoje je da se sažališ i da spaseš. Njemu je slava i sila Ocu i Sinu i Svetome Duhu u veke vekova. Amen.

The Apocalypse of the Virgin

https://www.newadvent.org/fathers/1005.htm