Potreba za povremenim povlačenjem iz društva

„I ona zanese i bremenita se skloni daleko negdje.“ 

(Kur'an, sura Merjema, ajet 22.)

Čovjekovo duhovno zrenje zavisi od spoznaja koje stječe, a jedan način spoznavanja podrazumijeva usvajanje odgovarajućih informacija.

Ipak, informacije koje se usvajaju, samo su jedan dio duhovnoga zrenja, te, kao ni bilo koje drugo sredstvo, ne bi smjelo postati svrha sâmome sebi.

Bez obzira na ono što se sazna, čovjeku je potrebno, u određenim periodima, povući se jedno vrijeme, „odvojiti se“ privremeno od izvora podataka kojima je izložen. Srce i razum su takvi, bez obzira na okolnosti, potreban je protok vremena da bi se stekla autentična spoznaja. Konstantna izloženost podacima, činjenicama i zaključcima koje su donijeli drugi, bez ikakve sumnje – spriječava osobu da stekne vlastitu spoznaju problema o kojemu promišlja.

U besprekidnom prihvatanju informacija i spoznaja koje prenose drugi, osoba dolazi u opasnost, prvo, ugušiti vlastitu spsobnost promišljanja, te, drugo, i te druge lištiti jednoga novog iskustva, nuđenja vlastitoga razumijevanja stvarnosti.

Časni Hâtim el-Esamm jedne je prilike rekao:

„Zamisli da su ljudi poput vatre. Nemoj im se približavati izuzev ako imaš opravdanu potrebu za tim. A kada im se primakneš, budi na oprezu, kao što si oprezan u blizini vatre.“

Izbjegavanje vlastitoga promišljanja, može sagorjeti i toga čovjeka, ali i on, nesvjesno, može sagorjeti druge.

Uzvišeni Allah sve što je živo, stvorio je na principu vode. Stoga je najutentičniji izraz svakoga živog stvorenja – pojava njegovoga originalnog oblika vode.

U jednoj predaji, blagoslovljeni poslanik Muhammed rekao je:

„Sedmero će Allah prekriti Svojom sjenom, na Dan kada neće biti druge sjene doli Njegove: pravednoga vladara, mladića koji je odrastao u ibadetu (robovanju) prema svome Gospodaru, čovjeka čije je srce vezano za džamije, dvoje koji se vole u ime Allaha, radi Njega se sastaju, i radi Njega se razilaze, čovjeka koga zovne žensko, lijepo i plemenitog porijekla, a on kaže: 'Ja se bojim uzvišenoga Allaha.', čovjeka koji dijeli sadaku ali na način da sakrije to da dijeli, i to do te mjere da mu ljevica ne zna šta to dijeli desna ruka, čovjeka koji u osami spomene Allaha, pa mu iz očiju krenu suze.“

(hadis bilježe Buharija i Muslim, a prenosi časni Ebu Hurejre)

 http://www.znaci.com/

Mi vam Istinu šaljemo, ali većini vam je Istina odvratna

Kraj 43. sure Az-Zuhruf - Ukras iz Kur'ana, 
o istini i nevjernima

    * 74. A nevjernici će u patnji džehennemskoj vječno ostati,

    * 75. ona im se neće ublažiti i nikakve nade u spas neće imati.

    * 76. Nismo im nepravedni bili, oni su sami sebi nepravdu nanijeli.

    * 77. Oni će dozivati: "O Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!" - a On će reći: "Vi ćete tu vječno ostati!"

    * 78. Mi vam Istinu šaljemo, ali većini vam je Istina odvratna.

    * 79. Ako oni pletu zamke, i Mi ćemo zamke njima postaviti.

    * 80. Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju? Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju.

    * 81. Reci: "Nema Milostivi djeteta, ja prvi to velim!

    * 82. Neka je uzvišen Gospodar nebesa i Zemlje, Onaj koji svemirom vlada i koji je iznad onoga kako Ga oni opisuju!"

    * 83. Zato ih ostavi neka se iživljavaju i zabavljaju dok ne dožive Dan kojim im se prijeti,

    * 84. On je Bog i na nebu i na Zemlji, On je Mudri i Sveznajući!

    * 85. I neka je uzvišen Onaj čija je vlast na nebesima i na Zemlji, i između njih, On jedini zna kada će Smak svijeta biti, i Njemu ćete se svi vratiti!

    * 86. Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju - neće se moći za druge zauzimati; moći će samo oni koji Istinu priznaju, oni koji znaju.

    * 87. A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: "Allah!" Pa kuda se onda odmeću?

    * 88. I tako mi Poslanikovih riječi: "Gospodaru moj, ovo su, zaista, ljudi koji neće vjerovati!" -

    * 89. ti se oprosti od njih i reci: "Ostajte u miru!" - ta sigurno će oni zapamtiti!

Marševi i plesovi francuskog baroka

 Marševi su osobito u prilikama ceremonijalnog hoda konja pračeno muzikom, i nadalje ljudi, praćeno plesom, ako najednostavnije rekao bih.

150 izvedbi

tracklist
https://drive.google.com/file/d/1OfvCDcHLzQJuDqdBVKjVbuzugBGG43V1/view?usp=sharing

mp3, 192kbps, 516mb
https://drive.google.com/file/d/1_SJoZXKlV1pciJS9TmETZ3Hg7I7Jahn-/view?usp=sharing

Pjevanje Bigorski manastir

 

Nijedan pravoslavni cd nije mi donio toliko uzdaha kao nekoliko prvih pjesama sa početka ovog albuma.

 ... Today, when the holy monastic life was revived at the Bigor monastery (called St. John of the Bigor and settled in western part of the Republic of Macedonia), better and God-inspired conditions were created for the development of the Macedonian ecclesiastical singing, the so called 'Byzantine singing'. Thanks to the abbot of the Bigor monastery of St. John the Baptist, Archimandrite Parthenius and his reverend brotherhood, monastic singing is being learnt and used by many talented singers in the Macedonian Orthodox Church.

 CD1 link (flac - 415 MB):  

https://drive.google.com/file/d/0BzhmzRBJA-azeERiWGhmR2xkMUU/edit?usp=sharing

CD2 link (flac - 412 MB):

https://drive.google.com/file/d/0BzhmzRBJA-azRXZZanU1aTZFd0k/edit?usp=sharing

booklet, scans link (flac - 58 MB):

https://drive.google.com/file/d/0BzhmzRBJA-azblBLZy0yWUdGb1E/edit?usp=sharing

 

Monasi manastira Visoki Dečani - Molebni kanon svetom kralju Stefanu Dečanskom

 

Год издания: 2003

Аудиокодек: FLAC (*.flac)

Битрейт аудио: lossless

Продолжительность: 00:53:29

Треклист:

01. klepalo 1:37

02. „Blagosloven Bog nas...“ (Psalam 142) 1:41

03. „Bog Gospod...“, tropar 2:10

04. „Pomiluj me Boze“ (Psalam 50) 1:37

05. kanon, 1. pesma 1:27

06. kanon, 3. pesma 2:21

07. mala jektenija 0:58

08. kondak, „Drugoga Konstantina...“ 0:30

09. kanon, 4. pesma 1:14

10. kanon, 5. pesma 1:15

11. kanon, 6. pesma 2:10

12. mala jektenija 0:57

13. kondak, „Kao car...“ 1:14

14. prokimen i Jevandelje 2:59

15. „Slava... i sada...“, stihira „Danas zapadna strana“ 2:01

16. „Spasi Boze narod svoj...“ 2:13

17. kanon, 7. pesma 1:23

18. kanon, 8. pesma 1:21

19. kanon, 9. pesma 1:28

20. „Dostojno jest“ 0:46

21. Velicanija 2:06

22. „Sve vojske angelske“ 1:58

23. trisveto 1:48

24. suguba jektenija 2:29

25. otpust 1:08

26. Stihira srpskim svetiteljima 6:10

27. „Hvalite Gospoda...“ (1. glas) 6:18

torrent

 http://rutracker.org/forum/viewtopic.php?t=4338836

 

Bog ne pomaže lošem narodu

Jeremija, glava 11

1. Riječ koja dođe Jeremiji od Gospoda govoreći:

2. Slušajte riječi ovoga zavjeta, i kazujte ljudima Judinijem i stanovnicima Jerusalimskim.

3. I reci im: ovako veli Gospod Bog Izrailjev: proklet da je ko ne posluša riječi ovoga zavjeta,

4. Koji zapovjedih ocima vašim kad ih izvedoh iz zemlje Misirske iz peći gvozdene govoreći: slušajte glas moj i tvorite ovo sve kako vam zapovijedam, pa ćete mi biti narod i ja ću vam biti Bog,

5. Da bih ispunio zakletvu kojom se zakleh ocima vašim da ću im dati zemlju u kojoj teče mlijeko i med, kako se vidi danas. A ja odgovorih i rekoh: amin, Gospode.

6. Potom reče mi Gospod: kazuj sve ove riječi po gradovima Judinijem i po ulicama Jerusalimskim govoreći: slušajte riječi ovoga zavjeta, i izvršujte ih.

7. Jer tvrdo zasvjedočavah ocima vašim od kad ih izvedoh iz zemlje Misirske do danas, zarana jednako govoreći: slušajte glas moj.

8. Ali ne poslušaše i ne prignuše uha svojega, nego hodiše svaki za mislima zloga srca svojega; zato pustih na njih sve riječi ovoga zavjeta, koji zapovjedih da vrše a oni ne vršiše.

9. Tada mi reče Gospod: buna je među ljudima Judinijem i stanovnicima Jerusalimskim.

10. Vratili su se na bezakonja starijeh svojih, koji ne htješe slušati mojih riječi, i idu za drugim bogovima, te im služe; dom Izrailjev i dom Judin pokvariše zavjet moj, koji učinih s ocima njihovijem.

11. Zato ovako veli Gospod: evo, ja ću pustiti na njih zlo, iz kojega neće moći izaći, i vapiće k meni, ali ih neću uslišiti.

12. Tada će gradovi Judini i stanovnici Jerusalimski ići i vapiti k bogovima kojima kade, ali im neće pomoći u nevolji njihovoj.

13. Jer imaš bogova, Judo, koliko gradova, i koliko ima ulica u Jerusalimu, toliko podigoste oltara sramotnijeh, oltara, da kadite Valu.

14. Ti se dakle ne moli za taj narod, i ne podiži vike ni molbe za njih, jer ih neću uslišiti kad zavapiju k meni u nevolji svojoj.

15. Što će mili moj u domu mom, kad čini grdilo s mnogima, i sveto meso otide od tebe, i veseliš se kad zlo činiš?

16. Gospod te nazva maslinom zelenom, lijepom radi dobroga roda; ali s hukom velikoga vjetra raspali oganj oko nje, i grane joj se polomiše.

17. Jer Gospod nad vojskama, koji te je posadio, izreče zlo po te, za zloću doma Izrailjeva i doma Judina, koju činiše među sobom da bi me razgnjevili kadeći Valu.

18. Gospod mi objavi, te znam; ti mi pokaza djela njihova.

19. A ja bijah kao jagnje i tele koje se vodi na klanje, jer ne znadijah da se dogovaraju na me: oborimo drvo s rodom njegovijem, i istrijebimo ga iz zemlje živijeh, da mu se ime ne spominje više.

20. Ali, Gospode nad vojskama, sudijo pravedni, koji ispituješ bubrege i srce, daj da vidim osvetu tvoju na njima, jer tebi kazah parbu svoju.

21. Zato ovako veli Gospod za Anatoćane, koji traže dušu tvoju govoreći: ne prorokuj u ime Gospodnje, da ne pogineš od naših ruku;

22. Zato ovako veli Gospod nad vojskama: evo, ja ću ih pohoditi; mladići će njihovi izginuti od mača, sinovi njihovi i kćeri njihove izginuće od gladi.

23. I neće biti od njih ostatka; jer ću pustiti zlo na Anatoćane kad ih pohodim.

Znaci nebeski, i kako uspjeti?

Jeremija, glava 10

1. Slušajte riječ koju vam govori Gospod, dome Izrailjev.

2. Ovako veli Gospod: ne učite se putu kojim idu narodi, i od znaka nebeskih ne plašite se, jer se od njih plaše narodi.

3. Jer su uredbe u naroda taština, jer sijeku drvo u šumi, djelo ruku umjetničkih sjekirom;

4. Srebrom i zlatom ukrašuju ga, klinima i čekićima utvrđuju ga da se ne pomiče;

5. Stoje pravo kao palme, ne govore; treba ih nositi, jer ne mogu ići; ne boj ih se, jer ne mogu zla učiniti, a ne mogu ni dobra učiniti.

6. Niko nije kao ti, Gospode; velik si i veliko je ime tvoje u sili.

7. Ko se ne bi tebe bojao, care nad narodima! jer tebi to pripada; jer među svijem mudracima u naroda i u svijem carstvima njihovijem nema takoga kakav si ti.

8. Nego su svi ludi i bezumni, drvo je nauka o taštini.

9. Srebro kovano donosi se iz Tarsisa i zlato iz Ufaza, djelo umjetničko i ruku zlatarskih, odijelo im je od porfire i skerleta, sve je djelo umjetničko.

10. A Gospod je pravi Bog, Bog živi i car vječni, od njegove srdnje trese se zemlja, i gnjeva njegova ne mogu podnijeti narodi.

11. Ovako im recite: bogova, koji nijesu načinili neba ni zemlje, nestaće sa zemlje i ispod neba.

12. On je načinio zemlju silom svojom, utvrdio vasiljenu mudrošću svojom, i razumom svojim razastro nebesa;

13. On kad pusti glas svoj, buče vode na nebesima, podiže paru s krajeva zemaljskih, pušta munje s daždem, i izvodi vjetar iz staja njegovijeh.

14. Svaki čovjek posta bezuman od znanja, svaki se zlatar osramoti likom rezanijem, jer su laž liveni likovi njegovi, i nema duha u njima.

15. Taština su, djelo prijevarno; kad ih pohodim, poginuće.

16. Nije taki dio Jakovljev, jer je tvorac svemu, i Izrailj mu je našljedstvo, ime mu je Gospod nad vojskama.

17. Pokupi iz zemlje trg svoj ti, koja sjediš u gradu.

18. Jer ovako veli Gospod: gle, ja ću izbaciti kao praćom stanovnike ove zemlje, i pritijesniću ih da osjete.

19. Teško meni od muke moje, reći će; ljuta je rana moja; a ja rekoh: to je bol, treba da ga podnosim.

20. Moj je šator opustošen i sva uža moja pokidana, sinovi moji otidoše od mene i nema ih, nema više nikoga da razapne šator moj i digne zavjese moje.

21. Jer pastiri postaše bezumni i Gospoda ne tražiše; zato ne biše srećni, i sve se stado njihovo rasprša.

22. Gle, ide glas i vreva velika iz sjeverne zemlje da obrati gradove Judine u pustoš, u stan zmajevski.

23. Znam, Gospode, da put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim.

24. Karaj me, Gospode, ali s mjerom, ne u gnjevu svom, da me ne bi zatro.

25. Izlij gnjev svoj na narode koji te ne poznaju, i na plemena koja ne prizivlju imena tvojega, jer proždriješe Jakova, proždriješe ga da ga nema, i naselje njegovo opustiše.