Arapsko Evanđelje detinjstva Spasitelja

 

Arapsko Evanđelje detinjstva Spasitelja

 

Napomena prevodioca:

(Ovo Evanđelje je istovetno po sadržaju kao -  Prvo Evanđelje o detinstvu Isusa Hrista - Petovekovni sastav Tominih tekstova)

 

U IME Oca, i Sina, i Svetoga Duha, jedinoga Boga

 

Sa pomoću i milošću Svevišnjeg počinjemo da pišemo knjigu čuda našega Gospoda i Učitelja i Spasitelja Isusa Hrista, koje je zvano Evanđelje Detinjstva: u miru Gospodnjem. Amen.

1Mi nalazimo (1) šta slijedi u knjizi Josifa visokog sveštenika, koji je živeo u vreme Krista. Neki kažu da je on Kajafa. (2) On je rekao šta je Isus govorio, i uistinu, kad je On ležao u kolijevki rekao je Mariji svojoj majci: Ja sam Isus, Sin Božij, Onaj koji zna, koga si ti rodila, kako anđeo Gabriel ti objavi, i moj Otac koji posla me zarad spasenja svijeta.

2 U tri stotine i devetoj godini ere Aleksandra, Augustus je dao naredbu, da svaki čovjek treba biti upisan u svom rodnom mjestu. Josif stoga usta, i uzeći Mariju svoju suprugu, ode do (3) Jerusalema, i dođe u Betlehem, da bude upisan zajedno sa svojom obitelji u rodnom gradu. I došavši do pećine, Marija reče Josifu da vrijeme rođenja je došlo, i da ona ne može ići u grad, već, reče ona, hajdemo u ovu pećinu. Ovo je bilo u sumrak. I Josif ode i požuri da ide za ženom koja bi bila blizu njoj. Kad, zatim, on je bio zauzet oko toga, on vide hebrejsku stariju ženu koja pripada Jerusalimu, i reče: Dođi ovamo, moja dobra ženo, i idi u ovu pećinu, u kojoj je žena blizu svoga vremena.

3. Zato, nakon zalaska sunca, stara žena, i Josif sa njom, dođoše do pećine, i oboje uđoše. I gle, bila je ispunjena sa svjetlom mnogo ljepša nego svjetlost lampi i sviječa. (4) i mnogo sjajnije nego svjetlost sunca. Dijete, umotano u povoje je dojilo grudi Gospe Marije njegove majke, bijući u štali. I kad oboje behu čudili se svjetlu, stara žena upita Gospu Mariju: Jesi li ti majka od ovog djeteta? I kad Gospa Marija reče da jest, ona reče: Ti nisi uopće kao kćeri Evine. Gospa Marija reče: Tako kako moj sin nije jednak među djecom, tako njegova majka nije jednaka među ženama. Stara žena odgovori: Moja gospođo, Ja sam došla da uzmem platu: Bila sam dugo vremena oduzeta. Naša gospođa Gospa Marija reče joj: Stavi tvoje ruke na moje dete. I stara žena učini tako, i bi odmah izlečena. Tad ona ode, govoreći: Odsele ja ću biti čuvar i sluga ovoga deteta sve dane moga života.

4 Potom dođoše pastiri, i kad su upalili vatru, i bili radovali se uveliko, pojavi se njima sila nebeska slaveći Boga Svevišnjeg. I dok su pastiri činili isto, pećina je u to vreme bila kao hram gornjeg svijeta, jer i nebeski i zemaljski glasovi su slavili i veličali Boga zarad rođenja Gospoda Hrista. I kad ta stara hebrejka žena vidje pojavu tih čuda, ona zahvali Bogu, govoreći: Ja ti zahvaljujem, O Bože, Bože Izraela, jer moje oči su videle rođenje Spasitelja svijeta.

5. U vreme obrezanja, to je, osmi dan, kad je došao, dijete je bilo obrezano po zakonu. Zato su ga obrezali u pećini. I stara hebrejska žena uze komad kožice, ali neki kažu da je uzela pupčanu vrpcu, i stavila je u staklenku od starog nardovog ulja. I ona je imala sina, trgovac pomastima, i dade je njemu, govoreći: Gledaj da ne prodaš ovu staklenku od masti narda, čak ni za tri stotine dinara (5) da ti se ponudi za nju. A ovo je teglica koju Marija grešnica je kupila i posula na glavu i stopala našega Gospoda Isusa Hrista, koju potom ona obrisa sa kosom glave. (1) Deset dana kasnije, oni ga uzeše u Jerusalem, i u četrdesetom danu (2) nakon njegova rođenja oni odnesoše ga u hram, i postaviše ga pred Gospoda, i prinesoše žrtve za Njega, prema zapovijestima zakona Mojsijevog, koje je: Svaki muški koji otvori utrobu će biti zvan svecem Božjim. (3)

6. Tad stari Simeon vide ga da sija kao stup svjetlosti, kad Gospa Marija, Njegova djevica majka se radovala nad Njim, noseći ga u naručju. I anđeli, slaveći ga, stajahu oko njega u krugu, kao čuvari života stojeći do kralja. Simeon stoga ode u žurbi do Gospoe Marije, i sa rukama raširenim pred nju, reče Gospodu Hristu: Sad, O moj Gospodine, pusti Tvoga slugu da ode u miru, prema Tvojoj riječi, jer moje oči su vidjele Tvoju samilost, koje si pripravio zarad spasenja svih ljudi, svjetlost svih naroda, i slavu Tvome narodu Izraelu. Hana također, proročica, bi prisutna, i dođe, dajući hvale Bogu, i zovuči Gospou Mariju blaženom. (4)

7 I bilo je to, kad Gospod Isus je bio rođen u Betlehemu Jude, u vreme kralja Heroda, gle, magi dođoše iz istoka u Jerusalem, kako je Zaratustra (5) predvidio, i bili su sa njima darovi, zlato, i tamjan, i smirna. I oni se pokloniše Njemu, i predstaviše mu njihove darove. Tad Gospoa Marija uze jedan od povoja, i, zarad malenkosti njenih sredstava, dade njima , i oni primiše ga od nje sa največom počasti. I u isti čas pojavi se njima anđeo u obliku te zvijezde koja ih je ranije vodila na njihovom putovanju, i oni odoše, slijedeći vodstvo svetlosti, dokle su došli u njihovu zemlju. (6)

8 I njihovi kraljevi i upravitelji dođoše do njih, pitajući šta se videli ili učinili, kako su otišli i vratili se, šta su ponijeli sa sobom. I oni pokazahu im povoje koje Gospa Marija im je dala. Zbog čega oni proslaviše praznik i prema njihovom običaju, upališe vatru i obožavahu je, i baciše te povoje u nju, i vatra ih uhvati i obuhvati. I kada vatra je prestala, oni uzeše povoje tačno kakvi su bili ranije, kao da ih vatra nije ni takla. Zbog čega oni počeše da ih ljube, i da stavljaju na njihove glave i njihove oči, govoreći: Ovo uistinu je istina bez sumnje. Sigurno je velika stvar da vatra nije mogla da spali i uništi ih. Oni ih tad uzeše, i sa največom počašću položiše među svoja blaga.

9 A kad Herod vidje da magi su ga napustili, i nisu mu se vratili, on pozva sveštenike i mudrace, i reče im. Pokažite mi gde Hrist treba biti rođen. I oni odgovoriše, U Betlehemu Jude, on poče da misli da stavi Gospoda Isusa Hrista na smrt. Tad pojavi se anđeo Gospodnji Josifu u snu, i reče: Ustani, uzmi dečaka i njegovu majku, i idi u Egipat. (7) On usta, zato, prema pijetlu, i krene.

10. Dok je on razmišljao kako da ide na put, jutro dođe na njega nakon što je malen put prešao. I sad se približavao velikomu gradu, u kojem je bio idol, kojemu drugi idoli i bogovi egipćana prinosiše darove i obećanja. I tamo stajaše pred ovim idolom sveštenik koji mu je služio, koji, koliko često je Satana progovorio iz idola, izvjestio je stanovnike Egipta i njihove oblasti. Ovaj sveštenik je imao sina, tri godine stara, opsjednutog sa nekoliko demona, i on je činio mnoge govore i izgovore, i kad ga demoni uzeše, on podra svoju odeću, i osta go, i bacao je kamenje na ljude. I tamo bi bolnica u tom gradu posvećena tome idolu. I kad Josif i Gospa Marija su došli do grada, i okrenuli se ustranu u tu bolnicu, građani su se veoma bojali, i svi upravitelji i sveštenici idola dođoše zajedno do tog idola, i rekoše mu: Koja uznemirenost i urnebes je ovo koja je digla se u našoj zemlji? Idol im odgovori: Bog je došao ovdje tajno, koji je Bog uistinu, niti ijedan bog pored Njega nije vrijedan obožavanja, jer On je uistinu Sin Božiji. I kad ova zemlja je postala svesna Njegova prisustva, drhtala je na Njegovom dolasku, i bi pokrenuta i udarena, i mi besmo neizmerno se bojali od veličine Njegove moči. I u istome času taj idol pade dole, i na njegov pad, stanovnici Egipta i drugi, potrčaše zajedno.

11 I sin sveštenika, njegova uobičajena bolest kad je došla na njega, ušao je u bolnicu, i tamo dođe do Josifa i Gospu Mariju, od kojih svi pobegoše. Gospa Marija je oprala odeću Gospoda Isusa, i raširila je preko nekog drveta. Taj demonizovan dečak, potom, dođe i uze jednu od odeće, i stavi na svoju glavu. Tad demoni, leteći u obliku vrana i zmija, počeše da izlaze iz njegovih usta. Dečak, bio je odmah izlečen na zapovest Gospoda Hrista, počeo je da slavi Boga, i potom da daje hvale Gospodaru koji ga je izlečio. I kad njegov otac vidje povraćeno zdravlje, Moj sine, reče on, šta ti se dogodilo? I kako si izliječen? Sin odgovori: Kad demoni su me bacili na zemlju, ja odoh u bolnicu, i tamo nađoh uvaženu ženu sa dečakom, čija upravo oprana odeća koju je bacila na neka drva, jednu od tih ja uze i stavih na moju glavu, i demoni me napustiše i pobjegoše. Na ovo otac se uveliko radovao, i reče: Moj sine, je li moguće da ovaj dečak je Sin živoga Boga koji je stvorio nebesa i zemlju: jer kad on dođe nada nas, idol je slomljen, i svi su bogovi pali, i propali zarad moči njegove veličine.

12 Ovde je ispunjeno proročanstvo koje kaže, Iz Egipta ja pozvah moga sina. (1) Josif uistinu, i Marija, kad su čuli da taj idol je pao i stradao, drhtaše i behu se bojali. Tad oni rekoše: Kad mi besmo u zemlji Izrael, Herod je mislio da stavi Isusa na smrt, i zarad toga ubio svu decu Betlehema i njegovih granica, i nema sumnje da egipćani, ubrzo kako su čuli da ovaj idol je slomljen, će nas spaliti vatrom. (2)

13. Idući od tamo, oni dođoše do mjesta gde behu razbojnici koji su opljačkali nekoliko ljudi i njihovu prtljagu i odeću, i svezali ih. Tad razbojnici su čuli veliki zvuk, kao zvuk dolaska velikog kralja koji izlazi iz grada sa vojskom, i njegove kočije i njegovi bubnjevi; i na ovo razbojnici behu ustrašeni, i ostaviše sav njihov plijen. I njihovi zarobljenici ustaše, odvezaše jedni drugima okove, povratiše svoj prtljag i odoše dalje. I kad oni videše Josifa i Mariju kako dolaze do mjesta, oni rekoše njima: Gde je taj kralj, na čije čujenje veličanstvenog zvuka čijim dolaskom razbojnici nas ostaviše, tako da smo pobegli sigurno? Josif odgovori im: On će doći iza nas.

14 Potom oni dođoše u drugi grad, gde je bila demonizovana žena koju Satana, prokleti odmetnik, je opsjeo, kad na jednoj prilici ona je izašla noću po vodu. Nije mogla niti nositi odeću, niti živeti u kući, i koliko često su je vezali sa lancima i okovima, oni bi ih lomila, i bežala gola u pusta mesta, i stajući na raskršćima i grobljima, ona je bacala kamenje na ljude, i donosila mnogo teške nesreće na njene prijatelje. I kad je Gospa Marija vidjela ju, ona se sažali, i na ovo Satana odmah ostavi je, i uteče u obliku mladića, govoreći: Teško meni od tebe, Marija, i od tvoga sina. Tako da žena je izlečena od njenih muka, i vratila se sebi, ona je pocrvenila zarad svoje nagosti, izbegavajući od pogleda ljudi, otišla je kući svojim prijateljima,. I nakon što je stavila na sebe odeću, ona iskaza stvar svome ocu i njenim prijateljima, i kako su oni bili upravitelji grada, oni primiše Gospu Mariju i Josifa sa velikom čašću i gostoljubivošću.

15 Na dan poslije, bijući opskrbljeni od njih sa namirnicama za njihov put, oni odoše, i u večer u taj dan stigoše u drugi grad, u kojem su proslavljali venčanje, ali umećem prokletoga Satane i delima vračara, mlada je postala nema, i nije mogla izgovoriti ni reč. I nakon što je Gospa Marija ušla u grad, noseći njenog sina Gospoda Hrista, ta nijema mlada vidje je, i raširi svoje ruke prema Gospodu Hristu, i povuče ga ka njoj, i uze ga u njene ruke, i držala ga je blizu i ljubila ga, i nagnula se na njega, pomerajući svoje telo nazad i napred. Odmah čvor njenog jezika je bio opušten, i njene uši behu otvorene, i ona dade hlavu i slavu Bogu, jer je On povratio je zdravlju. I tu noć stanovnici toga grada uzvikivali su radosno, i mislili su da Bog i Njegovi anđeli su sišli među njih.

16 Tamo oni ostaše tri dana, bijući držani u velikoj časti, i živeći veličanstveno. Potom bijući opskrbljeni od njih sa zalihama za njihov put, oni odoše i dođoše u drugi grad, u kojem, jer je bio veoma naseljen, oni misliše da prenoće. I bila je u tom gradu izvrsna žena, i jednom, kad je otišla do rijeke da se okupa, gle, prokleti Satana, u obliku zmije, poskoči na nju, i ovije se oko njenog stomaka, i koliko često je noć dolazila, on ju je teško mučio. Ova žena, videći gospođu Gospu Mariju , i dete, Gospoda Hrista, u njenom naručju, bila je udarena sa čežnjom za Njim, i reče gospođi Gospi Mariji: O gospođo, daj mi to dete, da mogu da ga nosim, i poljubim. Ona stoga dade Njega ženi, i kad On bi dat njoj, Satana je ostavi, i uteče i ostavi je, niti je žena ikad videla ga nakon toga dana. Zbog čega svi koji su bili prisutni slaviše Boga Svevišnjeg, i ta žena darivala ih je darovima.

17 Dan poslije, ista žena uze mirisne vode da opere Gospoda Isusa, i nakon što ga je oprala, ona uze vode sa kojom je išla, i posu je na devojku koja je živela tamo, čije telo je bilo belo sa gubom, i opra ju sa tim. I ubrzo čim je ovo učinjeno, devojka je bila očišćena od njene gube. I gradski ljhudi rekoše: Nema sumnje da Josif i Marija i taj dečak su bogovi, ne ljudi. I kad oni su bili se spremali da idu od njih, devojka koja se mučila pod gubom dođe njima, i upita ih da joj daju da ide sa njima.

18. Kad su joj dali dozvolu, ona ode sa njima. I potom oni dođoše u grad, u kojem je bio dvorac najčuvenijeg princa, koji je držao kuću za zabavu stranaca. Oni se okrenuše u ovo mesto, a devojka ode do prinčeve žene, i ona nađe je kako plače i tužnu, i ona upita zašto ona plače. Ne budi iznenađena, reče ona, na mojim suzama, jer sam obuzeta velikom nesrećom, koju dosad nisam izdržala da kažem ikomu. Možda, reče devojka, ako je otkriješ meni, ja ću imati lijek za nju. Sakri ovu tajnu, tad, odgovori princeza, i ne reci nikom. Ja sam bila udata za ovoga princa, koji je kralj i vladar nad mnogim gradovima, i živeh dugo s njim, ali od mene nije imao sina. I kad na kraju ja rodih mu sina, on bi gubav, i ubrzo kako on vide ga, on se okrene sa gnušanjem i reče mi: Ili ga ubi, ili daj mu dojilju da bude izveden u neko mesto sa koga ga nikad više neću čuti. Nakon ovog  ja ne mogu imati ništa sa tobom, i nikad te više neću videti. Zarad ovog nisam znala šta da radim, i ja bih preplavljena sa tugom. Jao! Moj sine. Jao! Moj mužu. Nisam li rekla tako? Reče devojka. Našla sam lijek za tvoju bolest, i reći ću ti. Jer ja sam također imala gubu, ali sam očišćena od Boga, koji je Isus, sin Gospe Marije. I žena je pitala ju gde ovaj Bog je o kojem ona je pričala. Ovdje, sa tobom, reče devojka: On živi u istoj kući. Ali kako je moguće? Reče ona. Gdje je on? Tamo, reče devojka,su Josif i Marija; a dete koje je sa njima se zove Isus; i On je tak koji me izlečio od moje bolesti i mojih muka. Ali na koji način, reče ona, si ti izlečena od tvoje gube? Nečeš li mi reći to? Zašto ne? Reče devojka. Ja dobih od Njegove majke vodu u kojoj On je bio kupan, i posuh je po sebi, i tako sam očišćena od moje gube. Tad princeza ustane, i pozva ih da iskoriste njenu gostoljubivost. I ona pripravi sjajnu gozbu za Josifa u velikom skupu ljudi tog mjesta. I na slijedeći dan ona uze mirisnu vodu sa kojom je okupan Gospod Isus, i potom pospe istu vodu preko njenog sina, koga je ona uzela sa sobom, i odmah njen sin je bio očišćen od njegove gube. Zato, pevajući hvale i slavu Bogu, ona reče: Blagoslovena je majka koja te rodila, O Isuse, da li tako čistiš one koji dijele istu prirodu sa tobom sa vodom u kojoj je tvoje tijelo bilo oprano? Pored toga, ona darivala je velike darove gospođi Gospi Mariji, i posla je dalje sa velikom čašću.

19. Dolazeći potom u drugi grad, oni su želeli da provedu noć u njemu. Oni se okrenuše ustranu, zato, do kuće čovjeka koji je upravo vjenčan, ali koji, pod uticajem vradžbine, nije mogao da uživa svoju ženu, i kad su oni proveli tu noć sa njim, njegovi okovi behu odrešene. I u svitanje, kad su se spremali za put, mladoženja nije ih htio pustiti, i pripremio je za njih veliko slavlje.

20. Oni krenuše, stoga, sledeći dan, i kako su došli blizu drugoga grada, oni videše tri žene kako plaču dok su izlazile iz groblja. I kad Gospa Marija vidje ih, ona reče devojci koja ju je pratila: Pitaj ih šta je sa njima, ili koja nesreća ih je snašla. I na devojkina pitanja oni nisu odgovarali, već pitaše nasuprot:  Odakle ste vi, i gde idete? Jer dan je već prošao, i noć dolazi brzo. Mi smo putnici, reče devojka, i tražimo kuću za odmor u kojoj možemo provesti noć. Oni rekoše: Idi s nama, i provedi noć sa nama. Oni su slijedili ih, stoga, i behu dovedeni u novu kuću sa sjajnim ukrasima i nameštajem. Bila je zima, i devojka, idući u sobu ovih žena, nađe ih opet plačući i jadikujući. Tamo stajaše pored njih mazga, pokrivena sa tkaninom od zlata, i sezam je stavljen pred njega, i žene su ga ljubile, i dajući mu hranu. I devojka reče: Kakva je to sve muka, moje dame, oko ove mazge? One odgovoriše sa suzama, i rekoše: Ova mazga, koju vidiš, je bio naš brat, rođen od iste majke sa nama. I kad naš otac umre, i ostavi nam veliko bogatstvo, i ovog jedinog brata, mi učinismo naše najbolje da ga oženimo, i pripremali smo svadbu za njega, po običaju ljudi. Ali neke žene, pokrenute uzajamnom ljubomorom, začarale su ga nepoznatim nama, i jedne noći , malo prije svitanja, kad vrata naše kuće behu zatvorena, mi videsmo da ovaj naš brat je pretvoren u mazgu, i ti sad gledaš ga. I mi smo tužne, kako vidiš, nemajući oca da nas uteši, nema mudra čoveka, ni čarobnjaka, niti vračara u ovomu svetu kojemu nismo slali, ali ništa nije učinjeno za nas dobro. I koliko često kako naša srca su obuzeta tugom, mi ustajemo i idemo sa našom majkom ovde, i plačemo na grobu našega oca, i vračamo se.

21. I kad devojka ču ove stvari, Budi ohrabrena, reče ona, i ne plači; jer lijek za tvoju nesreću je blizu, pored tebe je, i usred tvoje vlastite kuće. Jer ja također sam bila gubava, ali kad videh tu ženu, i uz nju to mlado dete, čije ime je Isus, ja posuh moje tijelo sa vodom sa kojom Njegova majka ga je prala, i ja bih izlečena. I ja znam da On može izlečiti tvoju nesreću također. Ali ustani, idi do Marije moje gospođe, dovedi nju u svoju kuću, i reci joj svoju tajnu, i preklinji i moli ju da ima sažaljenja na tebe. Nakon što je žena čula devojčine riječi, ona ode žurno do Gospe Marije, i dovede je u njenu sobu, i sjede dole pred nju plačući, i govoreći: O naša gospođo, Gospo Marija, imaj sažaljenja na tvoje sluškinje: jer nitko nema stariji od nas, i nema glave porodice, je ostao – niti otac niti brat – da živi sa nama; ali ova mazga koju vidiš je naš brat, i žene su ga učinile takvim kakvim vidiš vradžbinom. Mi molimo te, zato, imaj sažaljenja na nas. Tad, žaleći njihovu sudbinu, Gospa Marija uze Gospoda Isusa, i stavi ga na mazgina leđa, i ona je plakala kao i druge žene, i reče Isusu Hristu: Jao! Moj sine, izliječi ovu mazgu Tvojom moči, i učini ga čovekom obdarenim razumom kakav je bio ranije. I kad ove riječi behu izgovorene od Gospe Marije, njegov oblik bi promenjen, i mazga posta mlad čovek, bez ijednog nedostatka. Tad on i njegova majka i njegove sestre pokloniše se Gospi Mariji, i podigoše dečaka iznad svojih glava, i počeše da ga ljube, govoreći: Blagoslovena je ona koja te je rodila, O Isuse, O Spasitelju svijeta, blagoslovene su oči koje uživaju sreću viđenja Tebe.

22 Štaviše, obe sestre rekoše njihovoj majci: Naš brat uistinu, pomoću Gospoda Isusa Hrista, i spasonosnim delovanjem ove devojke, koja pokaza nam Mariju i njenog sina, je uzdignut u ljudski oblik. Sad, uistinu, budući da naš brat je neoženjen, bilo bi dobro za nas da mu damo kao ženu ovu devojku, njegovu slugu. I pitajući Gospu Mariju, i primajući pristanak, oni učiniše divnu svadbu za devojku; i njihova tuga bi promenjena u radost, i udarajući njihove grudi plešući, počeše biti radosne, da se vesele, da uzvikuju, i pjevaju – ukrašene, na račun njihova velikog radovanja, u najdivniju i raskošnu odeću. Tad one počeše da recitiraju pesme i slave, i da govore: O Isuse, sine Davidov, koji okrečeš žalost u radost, i tugovanje u veselje! I Josif i Marija ostaše tamo deset dana. Potom oni odoše, sa velikom čašću od tih ljudi, koji poželeše im sretan put, i od ispračanja, i od njihovog oproštaja vratiše se plačući, naročito devojka.

23. I okrečući se od ovog mjesta, oni dođoše do pustinje, i čuvši da je opustošena od razbojnika, Josif i Gospa Marija odlučiše da pređu ovu oblast po noći. Ali dok su išli napred, gle, videli su dva razbojnika kako leže na putu, i uzduž njih velik broj razbojnika, koji behu njihovi drugovi, kako spavaju. Sad ta dva razbojnika, u čije ruke su oni pali, behu Tit i Dumahus. Titus stoga reče Dumahus: Ja molim te da pustiš ove osobe da idu slobodno, tako da naši drugovi ih ne vide. I Dumahus odbi, Titus mu reče opet: Uzmi sebi četrdeset drahmi od mene, i drži to kao zalog. U isto vreme on je ispružio njemu pojas koji je on imao oko struka, da ga drži od otvaranja njegovih usta ili govora. I Gospa Marija, videći da razbojnik im je učinio ljubaznost, reče mu: Gospod Bog će držati te za Njegovu desnu ruku, i dati će ti oproštaj tvojih grehova. I Gospod Isus odgovori, i reče Njegovoj majci: Trideset godina odavde, O moja majko, židovi će me razapeti u Jerusalemu, i ova dva razbojnika će biti podignuti na krst zajedno sa mnom, Tit na moju desnu ruku i Dumahus na levo, i nakon toga dana Titus će ići preda mnom u raj. I ona reče: Bog neka drži ovo od tebe, moj sine. I oni odoše odatle prema gradu idola, koji , kako su prilazili blizu njega, bi promenjen u brda peska.

24. Stoga su se okrenuli tome javoru koji je sad zvan Matarea, (1) i Gospod Isus iznese u Matareji izvor u kojem Gospa Marija je oprala svoju košulju. I od mirisa Gospoda Isusa koje ona posu tamo, balzam bi se stvorio u toj oblasti.

25. Odatle oni dođoše dole u Memfis, i videše faraona, i ostaše tamo tri godine u Egiptu, i Gospod Isus učini u Egiptu veoma mnogo čuda koja nisu zapisana niti u Evanđelju detinjstva niti u savršenom (potpunom) Evanđelju.

26. I na kraju treće godine On se vrati iz Egipta. I kad su stigli u Judeju, Josif se bojao da uđe, ali čuvši da Herod je mrtav, i da Arhelaj njegov sin ga je naslijedio, on se uistinu bojao, ali ode u Judeju. I anđeo Gospodnji pojavi se njemu, i reče, O Josif, idi u grad Nazaret, i tamo boravi. Čudesno uistinu, da Gospod svijeta bi trebao biti tako nošen i vođen kroz svijet!

27. Potom, idući u grad Betlehem, oni videše tamo mnoge i tužne bolesti kako zaražuju oči dece, koja su umirala od posljedica. I žena je bila tamo sa bolesnim sinom, kome, sad blizu smrti, ona dovede Gospi Mariji, koja ga vide dok je kupala Isusa Hrista. Tad reče žena njoj: O moja Gospo Marija, pogledaj na moga sina, koji se muči pod teškom bolešću. I Gospa Marija posluša ju, i reče: Uzmi malo te vode u kojem sam oprala svoga sina, i pospi ga sa tim. Ona stoga uze malo vode, kako je Gospa Marija joj rekla, i pospe po svome sinu. I kad ovo bi učinjeno bolest se smanji, i nakon spavanja malo, od usta iz sna siguran i čio. Njegova majka radujući se ovome, opet ga uze do Gospe Marije. I ona reče joj: Daj hvalu Bogu, jer On je izliječio ovog tvoga sina.

28. Bila je u istome mjestu druga žena, susjeda njena čiji sin je kasnije bio povratio zdravlje. I kako je njen sin mučio se pod istom bolešću, i njegove oči behu skoro slepe, ona je plakala noću i danju. I majka djeteta koje je bilo izliječeno reče joj: Zašto ne uzmeš tvog sina do Gospe Marije, i kao što sam ja učinila kad je on bio blizu smrti? I on je postao dobar sa tom vodom sa kojom tijelo njenog sina Isusa je okupano. I kad je žena čula ovo od nje, ona također ode i uzme nešto iste vode, i opra svoga sina sa njom, i njegovo telo i njegove oči behu odmah dobre. Ona također, kad je dovela svoga sina ka njoj, otkrila je njoj sve šta se dogodilo, Gospa Marija je naredila da da hvalu Bogu za njenog sina povrat zdravlja, i da ne kaže nikomu o ovome.

29. Bile su u istomu gradu dve žene, žene jednoga čovjeka, svaka je imala sina bolesna od vrućice. Jedna se zvala Marija, i njenog sina ime je Kleopa. Ona ustane i uze njenog sina, i ode do Gospe Marije, majke Isusove, i ponudi joj lijepi ogrtač, govoreći: O moja Gospo Marija, uzmi ovaj ogrtač, za njega daj mi mali povoj. Marija učini tako, i majka Kleopa ode dalje, i napravi košulju od toga, i stavi na njenog sina.  Tako je on bio izlečen od njegove bolesti, ali sin njene suparnice umre. Odatle se pružila mržnja među njima, i kako su činile kućne radove sedmično, i kako je bio red Marijin majke Kleope, ona je zagrejala peć da peće hljeb, i idući dalje da donese grudvu koju je mijesila, ona ostavi njenog sina Kleopu pored pećnice. Njena suparnica videći ga sama – i peć je bila veoma vruća sa vatrom plamtjela pod njom – uhvati ga i baci ga u peć, i ode. Marija vračajući se, i videći njenog sina Kleopu kako leži u pećnici i smije se, i peć prilično hladnu, kao da nema vatre da nije ni došla blizu, znala je da njena suparnica je bacila ga u vatru. Ona ga izvuče, potom, i uze ga do Gospe Marije, i reče njoh šta se dogodilo njemu. I ona reče: Drži mir, i ne reci nikomu o ovome, jer se bojim za tebe ako otkriješ. Nakon ovoga njena suparnica ode do bunara da dovuče vode, i videći Kleopu kako se igra pored bunara, i nikoga blizu, i uhvati ga i baci ga u bunar, i dođe kući sama. I kad neki ljudi su išli do bunara po vodu videše dečaka kako sjedi na površini vode, i tako oni odoše dole i izvukoše ga. I oni behu obuhvačeni sa velikim poštovanjem prema tome dečaku, i hvališe Boga. Tad dođe njegova majka, i uze ga sebi, i ode plačući do Gospe Marije, i reče: O moja gospo, vidi šta je moja suparnica učinila mome sinu, i kako je ona bacila ga u bunar, ona će biti sigurna da uništi ga neki dan ili drugi. Gospa Marija reče njoj: Bog će osvetiti te na njoj. Potom, kad njena suparnica ode do bunara da donese vode, njena noga bi upetljana u uže, i ona pade u bunar. Neki ljudi dođoše da izvuku je van, ali nađoše njenu lubanju slomljenu i njene kosti razbijene. Tako ona umre bijednom smrću, i u njoj je došlo govorenje: Oni koji su kopali bunar dubok, pali su u jamu koju su pripremili. (1)

30. Druga žena tamo je imala sinove blizance koji su obolili, i jedan od njih umre, i drugi je bio na poslednjem dahu. I njegova majka, mplačući, podiže ga, i odnese ga Gospi Mariji, i reče: O moja gospo, pomozi mi i pritekni mi. Jer imala sam dva sina, i upravo sam sahranila jednoga, i drugi je na tački smrti. Vidi kako ja idem da te molim i da molim Boga. I ona poče da govori: O Gospodaru, Ti si saosječajan i milostiv i pun ljubavi. Ti si mi dao dva sina, od kojih Ti si uzeo jednoga, ovoga barem ostavi mi. Zbog toga Gospa Marija, videći jačinu njenog plakanja, imala je saosječanje na nju, i reče: Stavi tvoga sina u krevet moga sina, i pokrij ga sa njegovom odećom. I kad je ona stavila ga u krevet u kojem Hrist je ležao, on je već zatvorio svoje oči u smrti; ali čim je miris odeće Gospoda Isusa Hrista je dostigao dečaka, on otvori njegove oči, i zovuči svoju majku glasno, on upita za kruh i uze ga i pojede. Tad njegova majka reče: O Gospo Marija, sada znam da moč Božja stanuje u tebi, tako da tvoj sin liječi one koji učestvuju u istoj prirodi sa njim, uskoro kako su takli njegovu odeću. Ovaj dečak je bio izlečen je onaj koji u Evanđelju je zvan Vartolomej.

31 Štaviše, bila je gubava žena, i ona ode do Gospe Marije, majke Isusa i reče: Moja gospo, pomozi mi. I Gospa Marija odgovori: Koju pomoć tražiš? Je li zlato ili srebro? Ili je li da tvoje telo bude čisto od gube? I žena upita: Tko može dati mi ovo? I Gospa Marija reče joj: Sačekaj malo, dok ne operem moga sina Isusa, i stavim ga u krevet. Žena je čekala, kako Marija joj je rekla, i kad je stavila Isusa u krevet, ona ispruži ženi vodu u kojoj je oprala svoje telo, i reče: Uzmi malo ove vode, i pospi po telu. I skoro kako je učinila tako, ona bi očišćena, i dade slavu i hvalu Bogu.

32. Stoga, nakon što je bila sa njom tri dana, ona ode, i dolazeći u grad,vidje tamo jednog od upravitelja, koji je vjenčavao kćer drugoga upravitelja. Ali kad on vidje ženu, on je gledao između njenih očiju i znak gube u obliku zvijezde, i tako vjenčanje bi razrešeno, i posta ništavan i izbegnut. I kad ta žena vidje ih u tom stanju, plačući i shrvani sa tugom, ona upita za uzrok njihove tuge. A oni rekoše: Ne pitaj za naše stanje, jer nikomu živomu mi ne možemo reći našu tugu, i nikomu već nama možemo je otkriti. Ona ih je poticala, i molila ih da veruju njoj, govoreći da ona treba možda da im kaže za lijek. I kad oni pokazahu njoj devojku, i znak gube koji se pojavio između njenih očiju, ubrzo kako je vidjela, žena reče: Ja također,koju vidite ovde, mučila sam se od iste bolesti, kad, usled nekog posla koji dođe na mom putu, odoh u Vitlejem. Tamo idući u pećinu, videh ženu zvanu Marija, čiji sin je onaj koji je zvan Isus, i kad ona vidje da sam ja gubava, ona se sažali na mene, i dade mi vodu sa kojom je ona oprala telo svoga sina. Sa njom ja posuh moje telo, i izađe čisto. Tad žena reče joj: Nečeš li ti, O gospo, ustati i ići sa nama, i pokazati nam Gospu Mariju? I ona se složi: i oni ustanu i odoše do Gospe Marije, noseći sa njima divne darove. I kad su ušli, i predstavili njoj darove, oni pokazahu njoj gubavu devojku koju su doveli. Gospa Marija stoga reče: Neka samilost Gospoda Isusa Hrista siđe na vas; i dajući njima također vode u kojoj je ona oprala telo Isusa Hrista, ona odredi jadnoj ženi da bude okupana u njoj. I kad je ovo učinjeno, ona bi odmah izlečena, i oni, svi koji su stajali, hvališe Boga. Radosno stoga se vratiše u njihov grad, slaveći Gospodina za ono što On učini. I kad je upravitelj čuo da njegova žena je bila izlečena, on uze je kući, i učini drugo venčanje, i dade hvalu Bogu za oporavak zdravlja njegove žene.

33. Bila je tamo također mlada žena unesrećena od Satane; taj prokleti jadni stalno se pojavljivao njoj u obliku velikog zmaja, i pripremao se da je proguta. On je također sisao svu njenu krv, tako da je ostala kao leš. I često kako je on dolazio blizu nje, ona, sa njenim rukama sklopljenim iznad glave, je plakala, i govorila: Teško, teško meni, jer nikoga nema blizu da me oslobodi od toga prokletog zmaja. I njen otac i majka, i svi koji behu oko nje vidješe je, sažalijevali su njenu sudbinu; i ljudi su stajali oko nje u masi, i svi plakahu i tugovahu, naročito kad je ona plakala, i rekla: O, moja braćo i prijatelji, zar nema nikoga da me oslobodi od toga ubice? I kćer upravitelja koja je bila izlečena od njene gube, čuvši devojkin glas, ode na krov njenog dvorca, i vidje je sa njenim rukama sklopljenim nad glavom kako plače, i svo mnoštvo stajaše oko nje plačući kao zid. Ona stoga upita obuzete muža da li njegove žene majka je živa. I kad on odgovori da oboje njenih roditelja su živi, ona reće: Pošalji po njenu majku da dođe k meni. I kad ona vidje da je poslala po nju, i ona je došla, ona reče: Je li ta rastrojena žena tvoja kćer? Da, O gospo, reče ta tužna i plačuća žena, ona je moja kćer. Upraviteljeva kćer odgovori: Drži moju tajnu, jer ja priznajem ti da sam ja ranije bila gubava, ali sad Gospa Marija, majka Isusa Hrista, je izlečila me. Ali ako želiš tvoja kćer da bude izlečena, odvedi je u Betlehem, i potraži Mariju majku Isusovu, i veruj da tvoja kćer će biti izlečena; Ja uistinu verujem da ti češ se vratiti radosna, sa tvojom kćeri izlečenom. I uskoro kako je žena čula riječi upraviteljeve kćeri, ona odvede kćer u žurbi, i idući do naznačenog mjesta, ona ode do Gospe Marije, i otkri joj njeno stanje i njene kćeri. I Gospa Marija čujući njene reći, dade joj malo od vode u kojoj je oprala telo njenog sina Isusa, i naredi joj da pospe na telo njene kćeri. Ona dade njoj također od odeće od Gospoda Isusa povoje , govoreći: Uzmi ovu odeću, i pokaži je tvojim neprijateljima kako često ih vidiš. I ona pozdravi ih, i posla ih dalje.

34. Kad, potom, oni su otišli od nje, i vratili se u njihov vlastiti okrug, i vrijeme je bilo u koje je Satana želio da ju napadne, u to vreme prokletnik se pojavi njoj u obliku velikog zmaja, i devojka se bojala pogleda njegovog. I njena majka reče njoj: Ne boj se,moja kćeri, dopusti mu da ti priđe, i tad pokaži mu odeću koju Gospa Marija nam je dala, i da vidimo šta će se dogoditi. Satana, stoga, došavši blizu u obličju užasnoga zmaja, telo devojke je drhtalo od straha od njega, ali ubrzo kako je ona uzela odeću, i stavila je na njenu glavu, i pokrila svoje oči sa tim, plamenovi i živi ugalj počeše da izbacuju od nje, i bivahu bacani na zmaja. O veliko čudo koje je učinjeno kako brzo je zmaj video odeću Gospoda Isusa, od koje je vatra bacala, i bila je bacana na njegovu glavu i oči! On je plakao glasno: Šta ja imam sa tobom, O Isuse, sine Marijin? Gde da odletim od tebe? I sa velikim strahom on se okrenuo i otišao od devojke, i nikad poslije se pojavio njoj. I devojka sad je u miru od njega, i dala slavu i hvalu Bogu, i sa njom svi koji behu prisutni tom čudu.

35. Druga žena je živela u istom mestu, čiji sin je mučen od Satane. On, Juda po imenu, kako često je Satana ga obuzimao, uobičavao je da ugriza sve koji su dolazili blizu njega, i ako ne bi našao nikoga blizu njega, on bi uobičavao da grize vlastite ruke i druge udove. Majka ovoga jadnog stvorenja, tad, čuvši za slavu Gospe Marije i njenog sina Isusa, ustane i dovede njenog sina Judu sa njom do Gospe Marije. U međuvremenu, Jakov i Josija su uzeli dete Gospodina Isusa sa njima da se igraju sa drugom decom, i oni su otišli iz kuće i seli, i Gospod Isus sa njima. I opsednut Juda dođe, i sede na Isusovu desnu ruku, tad bijući napadnut od Satane na isti način kao obično, on je želio da ugrize Gospodina Isusa, ali nije mogao; međutim on udari Isusa u desnu stranu, na što On poče da plače. I odmah Satana izađe iz tog dečaka, bežeći kao besan pas. I ovaj dečak koji je udario Isusa, i iz koga Satana je izašao u obliku psa, je bio Juda Iskariot, koji ga je izdao židovima, i ta ista strana u koju je Juda udario ga, židovi su probili kopljem. (1)

36. Sad, kad je Gospod Isus napunio sedam godina od svog rođenja, u izvjesan dan On se družio sa dečacima svoje dobi. Oni su se igrali među glinom, od koje su činili figurice magaraca, volova, ptica i drugih životinja; i svaki se hvalio svojom vještinom, i hvalio se svojim delom. Tad Gospodin Isus reče dečacima: Slike koje sam načinio učiniti ću da hodaju. Dečaci ga pitaše da li onda je on sin Stvoritelja, i Gospod Isus zapovedi im da hodaju. I oni odmah počeše da skaču, i tad, kad im je dao da odu, oni su stajali i dalje. I on je načinio figure od ptica i vrabaca, koji su letjeli kad On reče im da lete, i stajali su čvrsto kad im je rekao da stoje, i jedu i piju kad On dade im hranu i piće. Nakon što su dečaci otišli i rekli ovo njihovim roditeljima, njihovi očevi rekoše im: Moji sinovi,pazite da se ne družite sa njim ponovo, jer on je čarobnjak, bježite od njega, zato , i izbegavajte ga, i ne igrajte se sa njim opet nakon ovog.

37. U neki dan Gospod Isus, trčeći okolo i igrajući se sa dečacima, prošao je trgovinu bojara, čije ime bi Salem, i on je imao u svojoj trgovini mnoge komade odeće koje je on bojio. Gospod Isus tad, idući u njegovu radnju, uze sve delove odeće, i stavi ih u kadu punu plave boje. I kad Salem dođe i vidje njegovu odeću uništenu, on poče da plače glasno, i da prekoreva Isusa, govoreći: Zašto si mi to uradio, O sine Marijin? Ti si me omalovažio pred mojim sugrađanima: jer, videći da svako je želio boju koja je odgovarala njemu, ti si uistinu došao i uništio ih sve. Gospodin Isus odgovori: Ja ću promeniti za tebe boju od svakog dela odeće koju ti želiš da bude promenjena.  I odmah on poče da uzima delove odeće iz kade, svaku od njih te boje koju je bojar hteo, dok ih nije sve uzeo. Kad židovi videše ovo čudo, oni slaviše Boga.

38. I Josif je uobičavao ići kroz ceo grad, uzimajući Gospoda Isusa sa njim, kad ljudi poslaše po njega na putu njegove trgovine da im napravi vrata, i kante za mlijeko, i krevete, i sanduke, i Gospod Isus je bio sa njim gde god bi on išao. I često, tako, kako Josif je izrađivao nešto lakat ili pedalj duže ili kraće, šire ili uže, Gospod Isus bi pružio svoje ruke prema tomu, i čim bi učinio tako, postalo je kako je Josif želio. Niti je bilo potrebno za njega da čini išta vlastitom rukom, jer Josif nije bio osobito vješt u drvodjeljstvu.

39. U neko dan kralj Jerusalema posla po njega, i reče: Želim da ti, Josife, učiniš za mene tron da odgovara mjestu u kojem uobičajeno sjedim. Josif je poslušao, i počeo da radi odmah, i ostao je u palači dve godine, dok nije završio rad toga trona. I kad ga je nosio na njegovo mesto, vidio je da svaka strana je trebala još dva pedlja od propisane mjere. I kralj, videći ovo, bio je ljut na Josifa, i Josif, bijući u velikom strahu od kralja, proveo je noć bez večere, niti je probao išta. Tad, bijući pitan od Gospoda Isusa zašto se boji, Josif reče: Jer sam iskvario sav rad u kojem sam bio dve godine. I Gospod Isus reče mu: Ne plaši se, i ne gubi srce, već drži na jednoj strani trona, a ja ću drugu, i staviti čemo ga kako je pravo. I Josif, učinivši kako je Gospodin Isus rekao i svaki je vukao svoju stranu, tron je bio namešten, i doveden do prave mere mjesta. I oni koji su stajali i videli čudo behu začuđeni, i slaviše Boga. I drveta korištena u tom tronu behu ona koja su slavljena u vreme Solomona sina Davidova, to je, drveta mnogih i raznih vrsta.

40. U drugi dan Gospod Isus je otišao na cestu, i video dečake koji su dolazili zajedno da se igraju, i slijedio ih,ali dečaci se sakriše od Njega. Gospodin Isus, stoga, došavši do vrata neke kuće, i videći neke žene da stoje tamo, upita ih gde su dečaci otišli, i kad oni odgovoriše da nije bilo ni jednoga, On reče opet: Tko su oni koje vidite u peći? One odgovoriše da su to jarad od tri godine stara. I Gospod Isus je plakao, i rekao: Dođite ovamo, O jaradi, svome Pastiru. Tad dečaci, u obliku jaradi, izađoše, i počeše da plešu oko Njega, i žene, videći ovo, behu zapanjene, i uhvačene drhtanjem, i brzo su, preklinjale i molile Gospoda Isusa, govoreći: O naš Gospodine Isuse, sine Marijin, Ti si uistinu taj dobri Pastir Izraela, imaj milosti na tvoje sluškinje, koje stoje pred Tobom, i koje nisu nikad sumnjale, jer Ti si došao, O naš Gospode, da izliječiš, a ne da uništiš. I kad Gospod Isus je odgovorio da sinovi Izraela su kao etiopljani među narodima, žene rekoše: Ti, O Gospode, znaš sve stvari, niti je išta sakriveno od Tebe, sad , uistinu, mi molimo Te, i pitamo Te za Tvoju ljubav da povratiš te dečake Tvoje sluge u njihovo ranije stanje. Gospod Isus stoga reče: Dođite, dečaci, idemo da se igramo. I odmah, dok su ove žene gledale, jarad bi promenjena u dečake.

41. U mjesecu Adaru, Isus,po uzoru na kralja, sakupi dečake zajedno. Oni raširiše njihovu odeću na zemlju, i On sjede na nju. Potom oni staviše na Njegovu glavu krunu od cvijeća, i kao , sobne sluge, stajaše u Njegovom prisustvu, na desno i na lijevo, kao da je On kralj. I tkogod bi prošao tim putem bio je silom dovučen od dečaka, govoreći: Dođite ovamo, i poklonite se kralju, tad idite svojim putem.

42. U međuvremenu, dok su se ove stvari odvijale, neki ljudi dođoše noseći dečaka. Ovaj dečak je otišao u planine sa tima od vlastita uzrasta da traži drva, i tamo on nađe jarebičino gnezdo, i kad je pružio ruku da uzme jaja iz njega, otrovna zmija ugrize ga iz sredine gnezda, tako da je zvao za pomoć. Njegovi drugovi shodno tome odu njemu sa žurbom, i nađu ga kako leži na zemlji kao mrtvac. Tad njegovi drugovi dođoše i uzeše ga i nosiše nazad u grad. I potom kad su došli do toga mesta gde je Gospod Isus sjedio kao kralj, a ostali dečaci sjedili okolo njega kao Njegove sluge, dečaci odoše brzo napred da ga sretnu koji je bio ujeden od zmije, i reče svojim drugarima: Dođite i pozdravite kralja. Ali kad oni nisu hteli ići, zarad tuge u kojoj su bili, dečaci su dovukli ih silom protiv njihove volje. I kad su oni došli do Gospoda Isusa, On ih je upitao zašto su nosili dečaka. I kad oni odgovoriše da je zmija ugrizla ga, Gospod Isus reče dečacima: Hajdemo i ubijmo tu zmiju. I roditelji dečaka tražili su da odu da idu, jer njihov sin je bio u mukama smrti, ali dečaci im odgovaraše, govoreći: Nisi li čuo kralja kako govori: Hajdemo ubiti zmiju? I nečete li ga poslušati? I tako, protiv njihove volje dečak je nošen nazad. I kad dođoše do gnezda, Gospod Isus reče dečacima: Je li ovo zmijino mesto? Oni rekoše da jeste; i zmija, na poviv Gospoda, izađe bez zadržavanja, i potčini sebe Njemu. I On reče joj: Odlazi, i posiši sav otrov koji si ulila u ovog dečaka. I tako zmija dopuza do dečaka, i posisa sav otrov, Tad Gospod Isus prokle je, i odmah na ovo kad je bilo učinjeno pukne nadvoje; i Gospod Isus udari dečaka sa rukom, i on bi izlečen. I on poče da plače, ali Isus reče: Ne plači, jer ti češ biti moj učenik. I ovo je Simon Kananit , (2) o koji je spomenut u Evanđelju. (3) 

43. U drugi dan, Josif je poslao svog sina Jakova da sakuplja drva, i Gospod Isus ode s njim kao sudrug. I kad su došli do mesta gde su drva bila, Jakov je počeo da sakuplja, i eto, otrovna zmija ugrize njegovu ruku, tako da je počeo plakati. Gospod Isus potom, videći ga u tom stanju, ode do njega, i puhao je na mjestu gde zmija ga je ujela, i ovo bi urađeno, on bi izlečen odmah.

44 Jedan dan, kad je Gospod Isus opet sa dečacima se igrao na krovu kuće, jedan od dečaka padne odozgor, i odmah izdahnu. A ostatak dečaka pobegne u svim smerovima, i Gospod Isus bi ostavljen sam na krovu. I rodbina dečaka dođe i reče Gospodinu Isusu: To si ti bacio našega sina na glavu s krova. I kad On je zanijekao, oni su plakali, govoreći: Naš sin je mrtav, i ovdje je onaj koji ga je ubio. I Gospod Isus reče im: Ne iznosite zlo protiv mene, već ako mi ne vcjerujete , dođite i da pitamo dječaka samoga, da bi on iznio istinu na svjetlo. Tad Gospod Isus ode dole, i stajući na mrtvim telom, reče, glasno: Zeno, Zeno, tko te je bacio dole sa krova? Tad mrtav dečak odgovori i reče: Moj gospodaru, nisi ti koji me je zbacio dole, već takav me jedan bacio dole sa njega. I kad Gospod zapovedi onima koji su stajali da paze na Njegove reči, svi koji behu prisutni slaviše Boga za to čudo.

45. Jednom je Gospa Marija naredila Gospodu Isusu da ide i donese joj vode sa bunara. I kad On je otišao da donese vode, bokal već pun je udario protiv nečeg, i razbio se. I Gospod Isus je raširio svoj rubac, i sakupio vodu, i odnio majci, i ona je bila začuđena na to. I ona sakri i sačuva u njenom srcu sve šta je videla.

46. Opet, na drugi dan, Gospod Isus je sa dečacima bio na potoku, i pravili su male riblje barice. I Gospod Isus je napravio dvanaest vrapčića, i stavio ih okolo Njegovih ribljih barica, tri na svakoj strani. I bila je subota. Potom židov, sin Hanana, dolazeći, i videći njih tako zaokupljene, treče u ljutnji i velikom gnjevu: Da li ti činiš figurice od gline u Subotnji dan? I on otrča brzo, i uništi riblje barice. Ali kad Gospodin Isus zapljeska svojim rukama nad vrapcima koje je napravio, oni odletješe cvrkučući. Tad sin Hanana dođe do riblje barice Isusa, i udari je cipelom, i voda se izli. A Gospod Isus mu reče: Kao ta voda što je nestala, tako tvoj život će nestati. I odmah dečak je klonuo.

47. U drugo vreme, kad Gospod Isus se vraćao kući sa Josifom navečer. On srete dečaka koji je trčao suprot njega sa mnogo sile da je On pao. I Gospod Isus reče mu: Kao što si me bacio dole, tako ti češ pasti i nečeš ustati. I isti čas dečak padne, i umre.

48. Bio je, u Jerusalemu, neki čovjek zvan Zakej, koji je učio dečake. On reče Josifu: Zašto, O Josife, ne dovedeš Isusa da uči slova? Josif se složio da učini tako, i izvesti o tome Gospu Mariju. Oni stoga uzeše Njega ka učitelju, i on, ubrzo kad ga je vidio, napisa alfabet za Njega, i reče mu da kaže Alef. I kad je on rekao Alfa, učitelj naredi mu da izgovori Beta. I Gospod Isus reče m,u: Reci mi prvo značenje slova Alef, i tad ja ću izgovoriti Beta. I kad učitelj zaprijeti da će ga bičevati, Gospodin Isus objasni mu značenje slova Alfa i Beta; također koje oblici slova su pravi, koji krivi, koji su nacrtani ukrug , koja su označena tačkama, koja bez njih, zašto jedno slovo ide prije drugog, i mnoge druge stvari On poče da nabraja i da objašnjava koje učitelj sam nije nikad niti čuo niti čitao u ijednoj knjigi. Gospod Isus, još, reče učitelju: Slušaj, ja ću ih reči tebi. I On poče jasno i temeljno da ponavlja Alef, Beta, Gama, Delta do Tau. I učitelj bi zapanjen, i reče: Ja mislim da ovaj dečak je rođen prije Noja. I okrečući se Josifu, on reče: Ti si mi doveo dečaka da bude učen koji je učeniji od svih učitelja. A Gospi Mariji također on reče: Ovaj tvoj sin nema potrebu za učenjem.

49. Potom oni uzeše ga drugome i još učenijem učitelju, koji, kad ga vide, reče: Reci Alef. I kad je On rekao Alef, učitelj naredi mu da izgovori Beta. I Gospod Isus odgovori mu, i reče: Prvo reci mi značenje slova Alef, i tad ja ću izgovoriti Beta. I kad učitelj potom podiže ruku i udari ga, odmah se njegova ruka osušila, i on umre. Tad reče Josif, Gospi Mariji: Od ovog vremena nećemo mu dati da izlazi iz kuće, jer svako ko mu se suprotstavlja je udaren smrću.

50. I kad je on imao dvanaest godina, oni odvedoše ga u Jerusalem na praznik. I kad praznik bi završen, oni se vratiše, ali Gospod Isus je ostao u hramu među učiteljima i starješinama i učenim ljudima sinova Izraela, kojima je On postavljao brojna pitanja o nauci, i davao odgovore zauzvrat. (1) Jer On im reče: Čiji sin je Mesija? Oni mu odgovoriše: Sin Davidov. Zašto onda, reče On, on ga u duhu zove gospodom,kad on kaže, Gospod reče mome Gospodu, Sjedi desno od mene, da mogu staviti tvoje neprijatelje pod tvoja stopala? (1) Opet upravitelj učitelja reče Njemu: Jesi li čitao knjige? I knjige, reče Gospod Isus, i stvari sadržane u knjigama. I on objasni knjige, i zakon, i zapovijedi, i odredbe, i tajne, koje su sadržane u knjigama proroka – stvari koje razumevanje nijednog stvorenja sadrži. Taj učitelj stoga reče: Ja do sada nisam nikad stekao niti čuo takvo znanje: Tko, molim, mislite ovaj dečak će biti?

51. I mudraci koji su bili prisutni, i učeni astronomi, pitaše Gospoda Isusa da li je On učio astronomiju. I Gospod Isus odgovori im, i objasni broj sfera, i nebeskih tijela, i prirodu i kretanja, i razmješenja, njihovizgled, trokute, kvadrate i šestine, njihov smer, pravac i vraćanje, dvadeset četvrtine, (2) i šezdesetine od dvadeset četvrtina, i druge stvari preko shvatanja razuma.

52. Bio je među tim mudracima jedan veoma učen u  primjeni (liječenju) prirodnim znanostima, i on pita Gospoda Isusa da li On je učio o liječenju. I on, u odgovoru, objasni njemu fiziku i metafiziku, višu fiziku i nižu fiziku, i o silama, i osečanja tela i delovanja istoga, i broj članaka i kostiju, vena, arterija i nerava, također uticaj vručine i suše, hladnoće i vlage, i kako se ovi podižu, koje je delovanje duše na telo, i njena osećanja i sile, koje je delovanje sposobnosti govora, i ljutnje i želja, poslednje, njihova sastavljanja i rastavljanja, i druge stvari preko dosega ikog stvorenog razuma. Tad taj mudrac usta, i pokloni se Gospodu Isusu, i reče: O Gospode, od ovoga vremena ja ću biti tvoj učenik i rob.

53. Dok su oni govorili jedan s drugim o ovome i drugim stvarima, Gospa Marija dođe, nakon što je otišla da ga traži za tri dana zajedno sa Josifom. Ona stoga, videći ga da sedi među učiteljima postavljajući im pitanja, i odgovarajući, reče mu: Moj sine, zašto si tako postupio prema nama? Evo, tvoj otac i ja tražimo te u velikoj nevolji. Ali On reče: Zašto me tražite? Ne znate li da ja trebam da se bavim u kući moga Oca? Ali oni nisu razumeli riječi koje je On izgovorio njima. Tad ti učitelji pitaše Mariju, da li on je njen sin, i kad ona pokaza da On jeste, oni rekoše: Blagoslovena si ti,O Marija, koja si rodila takva sina. I vračajući se s njima u Nazaret, On je slušao ih u svim stvarima. I Njegova majka držala je sve te riječi o Njemu u njenom srcu. I Gospod Isus je rastao u izgledu, i u mudrosti, i u milosti sa Bogom i ljudima. (3)

54. I od toga dana On poče da sakriva svoja čuda i tajne, i da se posvećuje zakonu, dok nije napunio tridesetu godinu, kad Njegov Otac javno objavi Njega na Jordanu svojim glasom koji posla sa neba. Ovo je moj voljeni Sin, sa kojim sam zadovoljan, i Sveti Duh bijući prisutan u obliku belog goluba. (4)

55. Ovo je On komu se poklanjama sa molitvama, koji nam je dao biće i život, i koji nas je izveo iz majčinih utroba, koji zarad nas je primio ljudsko telo, i otkupio nas, da On može dočekati nas u večnom sažaljenju, i pokazati nam Njegovu milost prema Njegovoj darežljivosti, i dobročinstvu i velikodušnosti, i dobronamjernosti. Njemu je slava, dobročinstvo, i moč, i vlast od ovog vremena napred za svagda, zauvek. Amin. Ovde završava celo Evanđelje Detinjstva, sa pomoću Boga Svevišnjega, prema onomu što smo našli u izvorniku.

Prvo Evanđelje o detinstvu Isusa Hrista - Petovekovni sastav Tominih tekstova

 

Prvo Evanđelje o detinstvu Isusa Hrista

 

Petovekovni sastav Tominih tekstova - Evandjelje detinstva

 

iz "The Apocraphal Books of the New Testament", 1901

 

 

GLAVA 1

Sledeći izveštaj nalazimo u knjizi Josifa visokog sveštenika, zvanog po nekima Kajafas: 2 On navodi, da Isus je govorio čak kad je bio u kolijevki, i rekao je svojoj majci:

3 Marija, Ja sam Isus Sin Božij, ta reč koju si iznela prema objavi anđela Gabriela tebi, i moj otac me je poslao zarad spasenja svijeta. 4 U tri stotine i devetoj godini ere Aleksandra, Augustus je izdao naredbu da sve osobe trebaju biti oporezovane u njihovoj vlastitoj zemlji. 5 Josif stoga ustane, i sa Marijom njegovom suprugom ode ka Jerusalemu, i potom dođe u Vitlejem, da on i njegova porodica budu oporezovani u gradu njihovih otaca. 6 I kad dođoše do pećine, Marija je priznala Josifu da njeno vreme porođaja je došlo, i ona nije mogla da ide u grad, i reče, Hajdemo u pećinu. 7 U to vreme sunce je bilo na zalasku. 8 Ali Josif je požurio dalje, kako bi doveo babicu, i kad vidje staru hebrejku ženu koja je bila u Jerusalimu, on reče njoj, Molim dođi ovamo, dobra ženo, i idi u tu pećinu, i tamo češ vidjeti ženu spremnu da rodi. 9 Bilo je nakon zalaska sunca, kad stara žena i Josif sa njom dođoše do pećine, i oni oboje uđoše u nju. 10 I gle, bila je ispšunjena sa svetlom, večim od svetla svetiljki i svijeći, veće od svetlosti samoga sunca. 11 Dijete bi tad umotano u povoje, i dojeći grudi svoje majke svete Marije. 12 Kad oni oboje videše svetlo, behu iznenađeni, stara žena upita svetu Mariju, Jesi li ti majka ovoga deteta? 13 Sveta Marija odgovori, Ona je. 14 Na šta stara žena odgovori, Ti si drugačija od svih drugih žena. 15 Sveta Marija odgovori, Kako nema nijednog deteta kao što je moj sin, tako nema ni žene koja je kao njegova majka. 16 Stara žena odgovori i reče, O moja Gospođo, Ja sam došla ovamo da ostvarim večnu nagradu. 17 Tad naša Gospa, Sveta Marija reče joj, Položi svoju ruku na dete, koje, kad je ona bila gotova, ona posta cela. 18 I kako je izlazila, ona reče, Od sada nadalje, sve dane moga života, ja ću gledati na i biti sluga ovoga deteta. 19 Nakon ovog, kad pastiri dođoše, i napraviše vatru i behu se neizmerno radovali, nebeska sila pojavi se njima, slaveći i obožavajući svevišnjeg Boga. 20 I kao pastiri bavili smo se istim poslom, pećina u to vreme izgledala jre kao slavan hram, jer i jezici anđela i ljudi udružiše se da obožavaju i veličaju Boga, zarad rođenja Gospoda Hrista. 21 A kad stara žena hebrejka vidje ta očita čuda, ona dade slavu Bogu, i reče, Ja zahvaljujem ti, O Bože, tebi Bože Izraela, jer moje oči su videle rođenje Spasitelja svijeta.

 

GLAVA II

I kad je vreme obrezanja došlo, naime, osmi dan, u koji zakon zapoveda deca da se obrežu, oni obrezaše ga u pećini. 2 I stara hebrejka žena uze kožicu (drugi kažu da je uzela pupčanu vrpcu), i sačuvala je u gipsanoj kutiji od starog ulja narda. 3 A ona je imala sina koji je bio ljekar, komu ona reče, Pazi da ne prodaš ovu gipsanu kutiju od ulja narda, iako bi trebao, ponuditi tri stotine novčića za njega. 4 A to je ta gipsana kutija koju Marija grešna je nabavila, i posula ulje na glavu i noge Gospoda Isusa Hrista, i obrisala sa kosom svoje glave. 5 Tad nakon deset dana oni dovedoše ga u Jerusalem, i u četrdeseti dan od njegovog rođenja oni predstaviše ga u hramu pred Gospodom, čineći propisne prinose za njega, prema uvjetima zakona Mojsija, naime, da svaki muški koji otvara utrobu bude zvan svetim Bogu. 6 U to vreme stari Simeon vie ga kako sija kao stup svjetla, kao Sv. Marija Devica, njegova majka, nosila ga je u rukama, i bio je ispunjen največom radošću u pogledu. 7 I anđeli stajaše oko njega, obožavajući ga, kao kraljevi stražari stajaše oko njega. 8 Tad Simeon idući blizu Sv. Marije, i pružajući svoju ruku prema njoj, reče Gospodu Kristu, Sad, O moj Gospodine, tvoj sluga odlazi u miru, prema tvojoj riječi. 9 Jer moje oči su videle tvoju milost, koju si pripravio zarad spasenja naroda, svjetlost svim ljudima, i slava tvoga naroda Izraela. 10 Hana proročica bi također prisutna, i prišavši, ona dade slavu Bogu, i proslavi sreću Marije.

 

GLAVA III

I dogodilo se, kad je Gospod Isus bio rođen u Betlehemu, gradu Judeje u vreme Heroda kralja, mudri ljudi dođoše sa istoka u Jerusalim, prema proroštvu Zaratustre, noseći sa njima darove, naime, zlato, tamjan i smirnu, i pokloniše se i prinesoše mu njihove darove. 2 Tad Gospa Marija uze jedno od njegovih povoja u kojem dete bi umotano i dade im umjesto blagoslova, koji oni primiše od nje kao najplemenitiji dar. 3 I u isto vreme pojavi se njima anđeo u obliku te zvezde koja je ranije bila njihov vodić u njihovom putovanju; svjetlo koje su slijedili dok su se vratili u njihovu vlastitu zemlju.

4 Na njihovom povratku njihovi kraljevi i prinčevi dođoše do njih ispitujući, Šta su videli i učinili? Koja vrsta putovanja i povratka su imali? Koje drštvo su imalu usput? 5Ali oni daše povoje koje sv. Marija im je dala, zarad čega su držali praznik. 6 I imajući, prema običaju u niihovoj zemlji, učiniše vatru, i obožavaše je. 7 I vacajući povoje u nju, vatra ih uze, i zadrža. 8 I kad je vatra se ugasila, oni uzeše povoje čitave, tako da ih vatra nije takla. 9 Tad oni počeše da ih ljube, i staviše na svoje glave i njihove oči, govoreći, Ovo je izvjesno bez sumnje istina, i uistinu je iznenađujuče da vatra ga nije spalila . 10 Tad oni uzeše ga, i sa največim poštovanjem položiše među svoje blago.

GLAVA IV

A Herod, videći da su mudraci odgodili, i nisu se vratili njemu, pozva sveštenike i mudrace i reče, Recite mi u kojem mjestu Krist (Pomazanik) treba biti rođen? 2 I kad oni odgovoriše, u Vitlejemu, gradu Jude, on poče da smišlja u svojim mislima smrt Gospoda Isusa Hrista. 3 Ali anđeo Gospodnji se pojavi Josifu u snu i reče, Ustani, uzmi dete i njegovu majku, i idi u Egipat, ubrzo kako pijetao zakukuriče. Tako on usta, i ode.

4 I kako je on namišljao u sebi o svom putu , jutro dođe na njega. 5 U dužini puta pojasevi sedla se slomiše. 6 I kad je prišao velikom gradu, u kojem je bio idol, kojemu drugi idol i bogovi Egipta donesoše njihove žrtve i obećanja. 7 I tamo bi idol kojemu je služio sveštenik, i kako često je Satana govorio kroz idola, u pogledu stvari on reče stanovnicima Egipta i tim zemljama. 8 Ovaj sveštenik je imao sina tri godine stara, koji je bio obuzet sa velikim mnoštvom đavola koji su izgovarali mnoge čudne stvari i kad đavo ga obuze on je hodao gol sa odećom poderanom, bacajući kamenje na one koji ga vide. 9 Blizu tog idola bilo je svratište grada, u koje kad Josif i sv. Marija su došli, i svratili se u to boravište, svi stanovnici grada behu zapanjeni. 10 I svi sudije i sveštenici idola sakupiše se pred idolom, i upitaše tamo, govoreći. Šta znači sve ovo zaprepaštenje  i strah koji je pao na zemlju? 11 Idol im odgovori, Nepoznati Bog je došao ovamo, koji je istiniti Bog, niti ima ijednoga pored njega, koji je vredan božanskog obožavanja, jer on je uistinu Sin Božji. 12 U slavi njegovoj ova zemlja je drhtala, i na njegov dolazak je pod pometnjom i zbunjenosti, i mi sami se bojimo od veličine njegove moči. 13 I u isti trenutak ovaj idol pade dole, i na njegov pad svi stanovnici Egipta, pored drugih, otrčaše zajedno.

14 Ali sin sveštenika, kad ovaj uobičajen nered dođe na njega, idući u svratište, nađe tamo Josifa i sv. Mariju, koje svi ostali ostaviše i zaboraviše . 15 I kad Gospa Sv. Marija opra povoje Gospoda Isusa, i objesi ih da se suši na stubu, dečak obuzet sa đavolom uze jednu od njih, i stavi na svoju glavu. 16 I odmah đavo poče da izlazi iz njegovih usta, i da odlazi u obliku vrane i zmije. 17 Od toga vremena dečak bi izlečen moči Gospoda Krista, i on poče da peva slave i daje hvale Gospodu koji ga izleči. 18 Kad njegov otac vide ga povraćenog u prijašnje stanje zdravlja, on reče, Moj sine, šta ti se dogodilo, i na koji način si ti izliječen? 19 Sin odgovori, Kad đavoli me obuzeše, ja odoh u svratište i tamo nađoh vrlo lijepu ženu sa dečakom, čije povoje je upravo oprala, i objesila o stub. 20 Jedan od tih uzeh, i stavih na glavu, i odmah đavoli napustiše me, bježeći. 21 Na ovo otac neizmerno se radovao, i rekao, Moj sine, možda ovaj dečak je sin živoga Boga, koji učini nebesa i zemlju. 22 Jer uskoro kako on dođe među nas, idol bi razbijen i svi bogovi padoše, i behu uništeni večom moči. 23 Tad bi ispunjeno proročanstvo koje kaže, Iz Egipta Ja pozvah moga sina.

 

GLAVA V

A Josif i Marija, kad su čuli da idol je pao i uništen behu obuhvačeni strahom i drhtaše, i rekoše, Kad mi besmo u zemlji Izrael, Herod, namjeravajući da ubije Isusa, ubio je zarad toga djecu Betlehema i susjedstva. 2 I nema sumnje da egipćani ako dođu i čuju da ovaj idol je slomljen i pao, će spaliti nas vatrom. 3 Oni odoše zato u tajno mjesto razbojnika, koji su pljačkali putnike koji su prolazili, njihova kola i njihovu odeću, i odnosili ih dalje vezane. 4 Ovi lopovi na njihov dolazak čuli su veliki glas, kao glas kralja sa velikom vojskom i mnoge konje, i trube koje se čuju na svom odlasku od vlastita grada na što behu toliko uplašeni tako da su ostavili plijen iza njih, i pobjegli u žurbi. 5 Kad su ovi zatvorenici ustali, i oslobodili jedan drugomu okove, i svaki uzevši svoju torbu, oni odoše, i videše Josifa i Mariju kako idu prema njima, i pitaše, Gde je taj kralj, na čiji zvuk razbojnici  čuše i ostaviše nas, tako da smo izašli sad sigurni? 6 Josif odgovori, On će doći nakon nas.

 

GLAVA VI

Oni odoše u drugi grad gde je bila žena obuzeta đavolom, i kojoj Satana, taj prokleti odmetnik, je uzeo je svojim boravištem. 2 Jedne noći, kad je ona otišla da donese vode, nije mogla izdržati svoju odeću na sebi, niti biti u ijednoj kući, već koliko su je često vezali lancima ili užadima, ona ih je lomila, i odilazila u pusta mesta, i nekad stajala gde se putevi ukrštaju, i u crkvenim dvorištima, bi bacala kamenje na ljude. 3 Kad Sv. Marija vidje ovu ženu, ona se sažali na nju, pri čemu Satana je ostavi, i pobegne u obliku mladića, govoreći, Jao meni, zarad tebe, Marija i tvog sina. 4 Tako žena bi izbavljena od njenih muka, ali uvidjeći sebe golom, ona je pocrvenila, i izbegavala da vidi ijednog čoveka, i stavljajući na sebe odeću, ode kući, i dade prikaz svog slučaja svome ocu i drugima, koji, kako su bili najodabraniji grada, zabavljali su Sv. Mariju i Josifa sa najvećim uvažavanjem. 5 Sledeće jutro budući da je primila dovoljno opskrbe zalihama za put, oni odoše od njih, i oko večera dana stigoše u drugi grad, gde vjenčanje je bilo obilježavano, ali umiječem Satane i radom nekih vračara, mlada je postala nijema, tako da nije mogla otvoriti usta. 6 Ali kad ova nijema mlada vidje Gospu Sv. Mariju kako ulazi u grad, i nosi Gospodina Hrista u njenim rukama, ona raširi njene ruke Gospodu Hristu i uze ga u njene ruke, i blisko grlila ga, često ljubeći, stalno pokrečući ga i stiskajući ga uza svoje tijelo. 7 Odmah žica njenog jezika bi odpuštena, i njene uši behu otvorene, i ona poče da peva slave Bogu, koji ju je povratio. 8 I tamo bi velika radost među stanovnicima grada te noći, koji su mislili da Bog i njegovi anđeli su sišli dole među njih.

9 U ovomu mestu oni ostaše tri dana, srečući se sa največim uvažavanjem i najsjajnijom zabavom. 10 I bijući namješteni od ljudi sa namirnicama za put, oni odoše i uđoše u drugi grad, u kojem oni behu namjereni da stanuju, jer bilo je slavno mesto. 11 Bila je u tom gradu gospođa, koja, kako je išla dole jedan dan do rijeke da se kupa, gle prokleti Satana skoči na nju u obliku zmije, 12 I omota se oko njenog stomaka, i svake noći ležaše na njoj. 13 Ova žena videći Gospu Sv. Mariju, i Gospoda Hrista deteta u naručju,pitala je Gospo Sv.Mariju, da bi ona dala njoj dete da ga poljubi, i nosi u rukama. 14 Kad je ona pristala, i kako je žena pomerila dete, Satana je ostavi, i uteče, niti je žena potom ikad videla ga. 15 Nakon toga svi susjedi hvalili su Svemočnoga Boga, i žena ih je nagradila obilnim dobročinstvom. 16 Sutradan ista žena donese mirisne vode da okupa Gospoda Isusa, i kad ga je okupala, ona sačuva vodu. 17 I bila je devojka tamo, čije telo je bilo belo sa gubom, koja bijući poprskana sa ovom vodom , i okupana, bi odmah očišćena od njene gube. 18 Ljudi stoga rekoše Bez sumnje Josif i Marija, i taj dečak su Bogovi, jer oni ne sliče smrtnicima. 19 I kad su oni bili spremni da idu dalje, devojka, koja je bila u nevolji sa gubom, dođe i željela je da oni joj dopuste da ide sa njima, i oni pristaše, i devojka je išla sa njima dok nisu došli do grada, u kojem je bila palača velikog kralja, i čija kuća nije bila daleko od svratišta. 20 Ovde su oni ostali, i kad devojka ode jednog dana do prinčeve žene, i nađe je u tužnom i žalosnom stanju, ona upita za razlog njenih suza. 21 Ona odgovori, Ne čudi se mojim jecajima, jer ja sam pod velikom nesrećom, o kojoj ne smem nikome pričati. 22 Ali, reče devojka, ako mi veruješ sa svojom osobnom tugom, možda ti nađem lijek za to. 23 Ti, stoga, reče prinčeva žena, češ čuvati tajnu, i nečeš je otkriti nikomu živom! 24 Ja sam udata za ovoga princa, koji vlada kao kralj nad velikim ovlastima, ja sam živela dugo s njim, prije nego je imao dete od mene. Na kraju ja zatrudneh s njim, ali jao! Ja rodih gubava sina, koji, kad on vide, on nije želio imati ga za svoga, već mi reče. 26 Iuli ga ubi, ili pošalji nekoj dojilji u takvo mesto, u kojem se nikad neće čuti za njega, i sad pobrini se za sebe, Ja te nikad neću videti. 27 I tako ovde ja čeznem, plačem moje jadno i bijedno stanje. Jao, moj sine! Jao, moj mužu! Jesam li ti otkrila? 28 Devojka odgovori, Ja sam našla lijek za tvoju bolest, koju ti obećavam, jer ja također sam bila gubava, ali Bog me očistio, baš  on koji je zvan Isus, sin Gospe Marije. 29 Žena je ispitivala gde je taj Bog, o komu je govorila, devojka odgovori On boravi sa tobom ovde u istoj kući. 30 Ali kako može to biti? Reče ona:  gde je on? Evo, odgovori devojka, Josif i Marija, i dete koje je sa njima je zvan Isus, i on je koji me izbavio od moje bolesti i muka. 31 Ali na koji način, reče ona, si ti očišćena od svoje gube? Nečeš li mi reći to? 32 Zašto ne? Reče devojka; Ja sam uzela vode sa kojom je njegovo telo bilo okupano, i posuh se njime, i moja guba nesta.33 Prinčeva žena tad usta i zabavljaše ih, čineći veliku gozbu za Josifa među velikim društvom ljudi. 34 I sledeći dan uze mirisne vode da okupa Gospoda Isusa, i potom posu istu vodu na njenog sina, kojeg je dovela sa sobom, i njen sin bi odmah očišćen od njegove gube. 35 Tad je ona pevala hvale i slave Bogu, i rekla, Blagoslovena je majka koja je rodila te, O Isuse! 36 Da li ti ovako liječiš ljude iste prirode sa sobom, sa vodom kojom je tvoje telo oprano? 37 Ona tad ponudi veoma velike darove Gospi Mariji, i posla je dalje sa svim mogučim počastima.

 

GLAVA VII

Oni dođoše potom u drugi grad, i imali su naum da borave tamo. 2 Shodno oni odoše do čovjekove kuće, koji je bio skoro oženjen, ali uticajem vračara nije mogao uživati svoju ženu. 3 Ali oni boravkom u njegovoj kući te noći, čovjek je bio oslobođen od svog poremećaja. 4 I kad su se oni pripremali rano ujutro da idu napred njihovim putovanjem, novo oženjena osoba spriječila ih je i pribavila veliku zabavu za njih. 5 Ali idući napred sutradan, oni dođoše u drugi grad, i videše tri žene kako idu od jednoga groba sa velikim plakanjem. 6 Kad Sv. Marija vidje ih ona govori devojci koja je bila njihov pratilac, govoreći, Idi i pitaj ih, šta je s njima, i koja nesreća ih je snašla? 7 Kada devojka ih pita oni joj ne odgovoriše, već pitaše je ponovo, Tko si ti i gde ideš? Jer dan je pri kraju, i noć je počela. 8 Mi smo putnici, reče devojka, i tražimo boravište da se smestimo. 9 One odgovoriše, Idite sa nama, i boravite sa nama. 10 Oni su tad sledili ih i behu uvedeni u novu kuću, dobro nameštenu sa svim vrstama nameštaja. 11 Bilo je sad zimsko vreme i devojka ode u sobu gde te žene behu i nađe ih kako tuguju i plaču, kao ranije. 12 Pored njih je stajala mazga pokrivena sa svilom, i crni ovratnik koji je visio sa vrata, koga oni ljubiše, i behu hranili. 13 Ali kad devojka reče, Kako lijepa, dame, ta mazga je! One odgovoriše sa suzama, i rekoše, Ova mazga, koju vidiš, je bio naš brat, rođen od iste majke kao mi. 14 Jer kad naš otac umrije, i ostavi nam veoma veliko imanje, i mi imasmo samo ovog brata, i mi smo nastojali pribaviti mu prikladnu mladu, i mislili da on treba biti oženjen kao drugi ljudi, neka luda i ljubomrna žena ga je začarala bez našeg znanja. 15 I mi, ove noći, malo pre dana, dok vrata kuće su bila čvrsto zatvorena, videsmo ovog našeg brata kako se promenio u mazgu, takvu kakvu vidiš da je. 16 I mi, u tugi u kojoj vidiš nas, nemamo oca da nas utješi, smo išli kod svih mudrih ljudi, čarobnjaka, i vračara u svetu, ali oni nam nisu bili od pomoći. 17 Kako često nađemo zato sebe pritisnute tugom, mi ustajemo i idemo sa ovom našom majkom na grob našega oca, gde, kad se dovoljno isplačemo vraćamo se kući. 18 Kad devojka je čula ovo, ona reče, Budite hrabre, i utišajte svoje strahove, jer imate lijek za vašu nesreću blizu pri ruci, čak među vama usred vaše kuće, 19 Jer ja bijah gubava ali kad videh ovu ženu, i ovo malo dete sa njom, čije ime je Isus, ja posuh moje tijelo sa vodom sa kojim njegova majka ga je oprala, i u tren bijah izlečena. 2' I ja sam izvjesna da on također može olakšati vašu nevolju. Zato, ustanite, idite mojoj gospođi, Mariji, i kad je dovedete u svoju sobu, otkrijte joj tajnu, u isto vreme iskreno moleći je da se sažali nad vama. 21 I kad su žene čule devojkin govor, oni požuriše do Gospe Sv. Marije, predstaviše sebe njoj, i sedeći dole pred nju, oni plakaše. 22 I rekoše, O naša Gospo Sv. Marija, sažali se na tvoje sluškinje, jer mi nemamo glavu naše porodice nikoga starijeg od nas, nemamo oca, ili brata da ide iza ili pred nama. 23 A ova mazga, koju vidiš, je bio naš brat, kojeg neka žena sa vradžbinom je dovela u ovo stanje, koje vidiš, mi zato molimo te da se sažališ na nas. 24 Potom Sv. Marija je bila tužna zarad njih, i uzeći Gospoda Isusa, stavi ga na leđa mazge. 25 I reče svome sinu, O Isuse Hriste, povrati (ili izliječi) prema tvojom nadnaravnom moči ovu mazgu, i daj mu da ima opet oblik čovjeka i razumno biće, kako je imao ranije. 26 Ovo je teško rečeno od Gospe Sv. Marije, ali mazga odmah pređe u ljudski oblik, i posta mladić bez mane. 27 Tad on i njegova mati i sestre se pokloniše Gospi Sv. Mariji i dižući dete na njihove glave, oni ga ljubiše, i rekoše, Blagoslovena je tvoja majka, O Isuse, O Spasitelju svijeta! Blažene su oči koje su tako sretne da te vide. 28 Tad obje sestre rekoše svojoj majci, govoreći, Uistinu naš brat je vraćen u svoj raniji oblik s pomoću Gospoda Isusa Hrista, i dobrota te devojke, koja nam je rekla za Mariju i njenog sina. 29 I utoliko kako naš brat je neoženjen, prikladno je da ga oženimo za ovu devojku njegog slugu. 30 Kad oni upitaše Mariju o ovome, i ona dala odobrenje, oni učiniše sjajno venčanje za ovu devojku. 31 I tako njihova tuga se okrenula u radost, i njihovo tugovanje u veselje, oni počeše da se raduju, i da se vesele, i pevaju, bijući obučeni u njihovu najbogatiju odeću, sa narukvicama. 32 Potom oni slaviše i hvališe Boga, govoreći, O Isuse sine Davidov koji menjaš tugu u radost, i tugovanje u veselje! 33 Nakon ovoga Josif i Marija zadržali su se tamo deset dana, potom odoše dalje, primajući veliko uvažavanje od tih ljudi 34 Koji, kad oni krenuše od njih, i vratiše se kući, plakaše, 33 Ali osobito devojka.

 

GLAVA VIII

U njihovom putu od tamo oni dođoše u pustu zemlju, i bi im rečeno da je opustošena pljačkašima, tako Josif i Sv. Marija su se pripremali da prođu njome po noći. 2 I kako su išli uzduž, gle vidješe dva razbojnika spavaju na putu, i sa njima velik broj razbojnika, koji behu njihovi sudružnici, također spavali. 3 Imena ovih behu Titus i Dumahus; i Tit reče Dumahusu, Ja te molim neka ove osobe prođu mirno, da naše društvo ne osjeti ništa od njih. 4 Ali Dumahus je odbijao, Tito opet reče, ja ću ti dati četrdeset grota, i kao zalog uzmi moj opasač, koji mu on dade ranije prije nego je počeo pričati, da on ne otvori svoja usta, i učini zvuk. 5 Kad Gospoa Sveta Marija vide ljubaznost koju je razbojnik im pokazao, ona mu reče, Gospod Bog će primiti te u desnu ruku, i oprostiti ti tvoje grehe. 6 Tad Gospodin Isus odgovori, i reče svojoj majci, Kad trideset godina istekne, O majko, židovi će me razapeti u Jerusalimu; 7 I ova dva lopova će biti sa mnom u isto vreme na križu, Tito na desno mene i Dumahus na levo, i od toga vremena Titus će ići preda mnom u raj: 8 I kad je on rekao, Bog da zabrani da ovo bude tvoja sudbina, O moj sine, oni odoše u grad u koje bi nekoliko idola koji, čim oni dođoše blizu njih, behu pretvoreni u brdo pijeska. 9 Odatle oni odoše tome javorovom drvetu, koji se sad zove Matarea; 10 I u Matareji Gospod Isus učini da izvor potekne, u kojem Sv. Marija opra svoj ogrtač; 11 I balzam je stvoren, ili raste, u toj zemlji od znoja koji poteče tu od Gospodina Isusa. 12 Tad oni nastaviše u Memfis, i videše faraona, i boravili su tri godine u Egiptu. 13 I Gospod Isus učini mnoga čuda u Egiptu, koja nisu nađena u Evanđelju Djetinjstva niti u Evanđelju Savršenstva.

14 Na kraju tri godine on se vrati iz Egipta, i kad dođe blizu Judeje, Josif se bojao uči; 15 Čuvši da je Herod mrtav, i da Arhelaj njegov sin vlada umesto njega, on se plašio; 16 I kad on ode u Judeju, anđel Božji pojavi se njemu, i reče, O Josife idi u grad Nazaret i boravi tamo. 17 Uistinu je neobično da on koji je Gospod svih zemalja, bude tako nošen nazad i napred kroz toliko mnogo zemalja.

 

GLAVA IX

Potom kad su došli u grad Vitlejem, oni naiđoše tamo na nekoliko teških nevolja, koje su postale takav problem deci videći ih, većina od njih je umrla. Tamo je bila žena koja je imala bolesnog sina, koga ona dovede, kad je on bio na tački smrti, Gospi Sv. Mariji, koja vidje ju kad je ona kupala Isusa Hrista. 3 Tad reče žena, O moja Gospo Marija, pogledaj na moga sina, koji je unesrećen sa najstrašnijim bolovima. 4 Sveta Marija čujući je, reče, Uzmi malo od te vode sa kojom sam ja prala moga sina, i pospi na njega. 5 Tad ona uze malo od te vode, kako je Sveta Marija zapovedila, i posula na njenog sina,koji bijući umoran od teških bolova, je pao u san, i nakon što je spavao malo, probudi se savršeno dobar i obnovljen. 6 Majka je bila izobilno radosna ovom uspjehu, ode opet Svetoj Mariji, i Sv. Marija reče joj, Daj slavu Bogu, koji je izlečio ovog tvog sina. 7 Bila je u istome mjestu druga žena, susjeda njena, čiji sin je sad izliječen. 8 Ove žene sin bio je unesrećen sa istom bolešću, i njegove oči bile su sad gotovo zatvorene, i ona je plakala za njim danju i noću. 9 Majka deteta koje je izlečeno, reče joj, Zašto ne dovedeš tvoga sina Sv. Mariji, kao što sam ja dovela moga sina njoj, kad je on je bio u mukama smrti, i on je bio izlečen sa tom vodom, sa kojom telo njenog sina Isusa je oprano? 10 Kad je žena čula nju da govori ovo, ona također ode, i bijući dobavila istu vodu, opra njenog sina sa njom, na šta njegovo telo i njegove oči behu odmah povraćene u njihovo ranije stanje. 11 I kad ona dovede njenog sina Sv. Mariji, i otvori svoj slučaj njoj, ona zapovedi joj da da hvalu Bogu zarad oporavka zdravlja njenog sina, i da ne kaže nikomu šta se dogodilo.

 

GLAVA X

Bile su u istome gradu dve žene jednoga čoveka, od kojih je svaka imala sina bolesna. Jedna od njih je zvana Marija i njen sin je bio Kaleb. 2 Ona usta, i uzeći svoga sina, ode do Gospe Sv. Marije, majke Isusa, i ponudi joj veoma lijepi tepih, govoreći, O moja Gospo Marija uzmi ovaj tepih od mene, i umjesto njega daj mi malo povoja. 3 Ovome se Marija složila, i kad majka Kaleba je otišla, ona napravi kaput za njenog sina od povoja, stavi na njega, i njegova bolest bi izlečena, ali sin od druge žene umre.

4 Potom nastane između njih, razlika u činjenju posla u porodici po smjenama, svakoj njena sedmica. 5 I kad red Marije majke Kaleba dođe, i ona je ložila peć da peče hljeb, i ode dalje da donese jelo, ona ostavi njenog sina Kaleba kod peći; 6 Koga druga žena, njena suparnica, videći da je sam uze i baci ga u peć, koja je bila veoma vruća, i tad ode. 7 Marija na povratku vidje njenog sina Kaleba kako leži usred peći smeje se, i peć prilično hladna kao da ranije nije bila zagrijavana, i znala je da njena suparnica druga žena je bacila ga u vatru. 8 Kad ga je uzela ona donese ga do Gospe Sv. Marije, i reče joj priču na koju ona odgovori, Budi tiha, Zabrinuta sam da li trebaš ovu stvar učiniti znanom. 9 Nakon ovoga njena suparnica, druga žena, kako je nosila vodu na bunaru, i vidje Kaleba kako se igra kod bunara, i da nikoga nema blizu, uze ga, i baci ga u bunar. 10 I kad neki ljudi dođoše da dohvate vode iz bunara oni videše dječaka kako sedi na površini vode, i povukoše ga sa užadima, i behu veoma iznenađeni na dete i slaviše Boga. 11 Tad dođe majka i uze ga i odnese ga Gospo Sv. Mariji, plačući i govoreći, O moja Gospo, vidi šta moja suparnica je uradila mome sinu, i kako ga je bacila u bunar, i ja ne pitam jednom ili drugo ona će biti razlog njegove smrti. 12 Sv. Marija odgovori da njen Bog će opravdati tvoj povređen slučaj. 13 Shodno tome nekoliko dana kasnije, kad druga žena dođe do bunara da uzme vode, njena noga bi zapetljana u užad, tako da je pala glavom u bunar, i oni koji trčaše da joj pomognu, nađoše joj lubanju slomljenu, i kosti natučene. 14 Tako je došla do lošeg kraja, i u njoj je ispunjeno što kaže autor, Oni kopaše bunar, i učiniše ga dubokim, ali padoše sami u rupu koju su iskopali.

 

GLAVA XI

Druga žena u tom gradu je imala isto dva sina bolesna. 2 I kad jedan bi mrtav, drugi, koji je ležao na tački smrti, ona uze ga u ruke do Gospo Sv. Marije, i u potopu suza obrati se njoj, govoreći. 3 O moja Gospo, pomozi i oslobodi me, jer ja sam imala dva sina jednoga sam upravo sahranila, drugog vidim da je upravo na tački smrti, evo ja iskreno tražim milost od Boga, i molim njemu. 4 Tad ona reče, O Gospode, ti si milostiv i ljubazan, dao si mi dva sina, jednog od njih si uzeo sebi, O poštedi me ovog drugog. 5 Sv. Marija da osečajući veličinu njene tuge, sažali se na nju i reče, Stavi tvoga sina u krevet moga sina, i pokrij ga sa njegovom odećom. 6 I kad ga je stavila u krevet gde je Hrist ležao, u trenutku kad njegove oči su bile upravo zatvorene na smrt, ubrzo kako je pomirisao miris odeće Gospodina Isusa Hrista dotaknu dečaka, njegove oči behu otvorene, i pozivajući glasno svoju majku, on upita za kruh, i kad je primio ga, on uze ga. 7 Tad njegova majka reče, O  Gospo Marija, sada sam sigurna da moči Božje stanuju u tebi, tako da tvoj sin može liječiti djecu koja su iste vrste kao sam on, čim prije dotaknu njegovu odeću. 8 Ovaj dečak koji je izlečen,je isti koji je u Evanđelju zvan V(B)artolomej.

 

GLAVA XII

I BILA JE TAMO GUBAVA ŽENA KOJA JE OTIŠLA DO Gospo Sv. Marije, majke Isusa, i rekla, O moja Gospo, pomozi mi.2 Sv. Marija odgovori, koju pomoč želiš? Je li zlato ili srebro, ili da tvoje tijelo bude izliječeno od gube? 3 Tko, reče žena, može mi dati ovo? 4 Sv. Marija odgovori joj, Sačekaj malo dok operem mog sina Isusa, i stavim ga u krevet. 5 Žena je čekala, kako je zapovjedila, i Marija kad je stavila Isusa u krevet, dala joj je vodu sa kojom je oprala njegovo telo, govorivši uzmi nešto od vode, i pospi na tvoje telo; Koje kad je učinila, ona odmah posta čista, i proslavi Boga, i dade hvale njemu.

7 Tad ona ode dalje, nakon što je boravila sa njom tri dana. 8 I idući u grad, ona vidje izvjesnog princa, koji je oženio drugog princa kćer, 9 Ali kad on dođe da je vidi, on vidje među njenim očima znakove gube kao zvijezda, i stoga oglasi vjenčanje razrješenim i nevažećim. 10 Kada žena vidje te osobe u takvom stanju, neizmerno tužne, i prolivajući izobilno suze , ona je upitala njih za razlog njihovog plakanja. 11 Oni odgovoriše, Ne pitaj za naše okolnosti, jer mi ne možemo da objavimo našu nesreću ijednoj osobi koja god da je. 12 Ali još ona je pritiskala i tražila ih da govore o svom slučaju njoj, povjerljivo, da možda ona mogne uputiti ih na lijek. 13 Tako kad oni pokazaše mladu ženu njoj, i znakove gube, koji se pojaviše između njenih očiju, 14 Ona reče, Ja također, koju vidite u ovom mjestu, bih unesrećena sa istom nevoljom, i idući nekim poslom u Betlehem, ja odoh u neku pećinu, i vidjeh ženu zvanu Marija, koja je imala sina zvanog Isus. 16 Ona videći me da sam gubava, bi zabrinuta za mene, i dade mi nešto vode sa kojom je oprala njenog sina telo, sa čime ja posuh moje telo, i postah čista. 16 Tad rekoše te žene, Hočeš li, Gospođo, ići sa nama, i pokazati nam Gospu Sv. Mariju nama? 17 S čime se ona složi, oni ustahu i odoše do Gospe Sv. Marije, uzeći sa sobom mnoge velike darove. 18 I kad oni dođoše i ponudiše njihove poklone njoj oni pokazahu gubavu mladu ženu da oni dovedoše nju sa sobom. 19 Tad reče Sv. Marija, Milost Gospoda Isusa Hrista počiva na vama. 20  I dajući im malo od te vode sa kojom ona je okupala telo Isusa Hrista, ona ponudi ih da operu bolesnu osobu sa njom, što kad su učinili, ona je bila odmah izlečena. 21 Tako oni, i svi koji su bili prisutni, slaviše Boga, i bijući ispunjeni sa radošću, oni odoše nazad do njihovog grada, i dadoše slavu Bogu zarad toga.22Tad princ čuvši da njegova žena je izlečena, uze nju kući i učini drugo vjenčanje, dajući hvale Bogu zarad oporavka zdravlja njegove žene.

 

GLAVA XIII

Opet tamo je bila devojka, koja je bila obuzeta Satanom; 2 To je prokleti duh činio često pojavljivao se njoj u obliku zmaja, i naginjao je da je proguta, i isisao je svu njenu krv, da je izgledala kao mrtav leš. 3 Toliko često koliko je ona dolazila sebi, sa njenim rukama iscijeđenim oko njene glave ona bi plakala, i govorila, Jao, Jao meni, nema nikoga da se nađe ko bi me izbavio od tog bezbožnog zmaja! 4 Njeni otac i majka, i svi koji behu oko nje i vidješe je, tugovahu i plakahu nada njom; 5 I svi koji behu prisutni bi naročito bili pod tugom i u suzama, kad bi čuli njeno plakanje, govorili bi, Moja braćo i prijatelji zar nema nikoga tko bi me izbavio od ovoga ubice? 6 Tad prinčeva kćer, koja je bila izlečena od gube, čuvši žalbu te devojke, ode na vrh dvorca, i vidje je sa rukom uvijenom oko glave, prosipajući potop suza, i svi ljudi koji behu oko nje u tugi. 7 Tad ona upita muža obuzete osobe, Da li ženina majka je živa? On reče joj, da njen otac i majka oboje su živi. 8 Tad ona naredi njenoj majki da bude poslana njoj, koja, kad vidje njen dolazak, ona reče, Je li ova obuzeta devojka tvoja kćer? Ona jadikujući i plačući reče, Da, gospođo, ja rodih je. 9 Prinčeva kćerka odgovori, Otkrij tajnu njenog slučaja meni. 10 I ako želiš tvoja kćer će biti oporavljena u ranije stanje, povedi je u Vitlejem, i pitaj za Mariju majku Isusa, i ne sumnjaj da tvoja kćer će biti izlećena, jer ja ne postavljam pitanje već ti češ doći kući sa velikom radošću na oporavak tvoje kćeri. 11 Utoliko koliko je ona govorila, ona usta i ode sa njenom kćeri do mjesta naznačenog, i do Marije, i reče joj slučaj njene kćeri. 12 Kad Sv. Marija je čula njenu priču, ona dade joj malo vode sa kojom je ona oprala telo njenog sina Isusa, i ponudi je da pospe na tijelo svoje kćeri. 13 Također ona dade joj jednu povojnu odeću od Gospoda Isusa, i reče, Uzmi ovu povojnu odeću i pokaži je tvome neprijatelju toliko često koliko ga vidiš, i ona posla ih dalje u miru. 14 Nakon što su napustili taj grad i vratili se kući, i vreme je došlo u koje Satana je želio da je obuzme, u istom trenutku ovaj proklet duh pojavi se njoj u obliku velikog zmaja, i devojka videći ga beše se uplašila. 15 Majka joj reče, Ne boj se kćeri, pusti ga sama dok ne priđe ti bliže! Tad pokaži mu povoje koje Gospa Marija dade nam, i vidjeti čemo šta će se dogoditi. 16  Satana tad dolazeći kao strašan zmaj, tijelo devojke se treslo od straha. 17 Ali utoliko kako je ona stavila povoje na njenu glavu, i oko očiju, i pokazala ih njemu, odmah izađe od povoja plamen i goreći ugalj, i pade na zmaja. 18 Oh! Kako veliko čudo bi ovo, koje je učinjeno, ubrzo kad je zmaj vidio povoje Gospoda Isusa, vatra izađe i bi raširena na njegovoj glavi i očima, tako da je plakao glasno, Šta ja imam sa tobom, Isuse, sine Marijin, Kamo da uteknem od tebe? 19 Tako se on povuče veoma uplašen, i ostavi devojku. 20 I ona bi izbavljena iz svoje nevolje, i pevaše slave i hvale Bogu, i sa njom svi koji behu prisutni na delu čuda.

 

GLAVA XIV

Druga žena je također živela tamo, čiji sin je bio obuzet Satanom. 2 Ovaj dečak, zvan Juda kako često ga je Satana vezao, naginjao je da ugriza sve koji su bili prisutni, i ako ne bi našao nikoga blizu sebe, on bi grizao vlastite ruke i druge delove. 3 Ali majka ovoga jadnoga dečaka, čujući Sv. Mariju i njenog sina Isusa, usta istovremeno, i uzeći sina u naručje, dovede ga Gospi Mariji. 4 U međuvremenu, Jakov i Josija su odveli dete, Gospoda Isusa, da igraju se u odgovarajuće doba sa drugom decom, i kad oni odoše, oni sedoše dole i Gospod Isus sa njima. 5 Tad Juda koji je bio obuzet, dođe i sede na desno Isusa. 6 Kad Satana je delovao nad njima kao uobičajeno, on je otišao da ugrize Gospoda Isusa. 7 I jer nije mogao, on udari Isusa u desnu stranu, tako da je plakao. 8 I u istome trenutku Satana izađe iz dečaka, i otrča kao bijesan pas. 9 Ovaj isti dečak koji je udario Isusa, i iz koga je Satana izašao u obliku psa, bio je Juda iskariot, koji ga je izdao židovima. 10 I ta ista strana, u koju Juda ga je udario, židovi je probodoše kopljem

 

GLAVA XV

I kad je Gospodu Isusu bilo sedam godina, on je u izvjestan dan bio sa drugim dečacima njegovim drugarima oko iste dobi. 2 Koji kad su se igrali, učiniše glinu u nekoliko oblika , magaraca, volova, ptica i drugih oblika. 3 Svaki se hvalio svojim delom i nastojao da pretekne druge. 4 Tad Gospod Isus reče dečacima, ja ću zapovediti tim figurama koje sam učinio da hodaju. 5 I odmah oni se makoše i kad on zapovedi im da se vrate, oni se vratiše. 6 On je također učinio figuru ptice i vrabaca, koji kad on zapovedi da lete, su leteli, i kad on zapovedi da stoje čvrsto, oni su stajali, i ako im je dao jelo i piće oni su jeli i pili. 7 Kad na kraju dečaci odoše, i rekoše te stvari svojim roditeljima, njihovi očevi im rekoše. Pazite deco, za ubuduće, od njegova društva, jer on je vračar, i izbegavajte ga, i od nadalje nikad se ne igrajte sa njim.

8 U određeni dan također kad Gospod Isus se igrao sa dečacima, i trčao dok je prolazio bojarsku radnju, čije ime bi Salem. 9 I bilo je u toj trgovini mnogo komada odeće koji pripadaju ljudima toga grada, koju su oni namislili da oboje u nekoliko boja. 10 Tad Gospod Isus iduči u trgovinu boba, uze svu odeću, i baci je u peć. 11 Kad Salem dođe kući i vide odeću upropašćenu, on poče da galami, i da prekoreva Gospoda Isusa govoreći, 12 Šta si mi učinio, O ti Sine Marijin? Ti si povredio i mene i moje susede, oni svi su želeli njihovu odeću propisne boje, ali ti si došao, i upropastio ih sve. 13 Tad Gospod Isus odgovori, ja ću promeniti boju svake odeće u boju koju želiš; 14 I tad on odmah poče da izvlači odeću iz peći, i one behu sve obojene od iste boje koju je bojar želio. 15 I kad židovi videše iznenađujuće čudo, oni slaviše Boga.

 

GLAVA XVI

I Josif, gdje god je otišao u grad, uze Gospoda Isusa sa njim, gde je bio poslan da radi da napravi vrata, ili kante za mlijeko, ili sita, ili kutije; Gospod Isus je bio sa njim gde god je on išao. 2 I toliko često kako je Josif imao išta da radi, da učini duže ili kraće, ili šire ili uže, Gospod Isus bi raširio svoju ruku prema tome. 3 I trenutno bi postalo kako je Josif želio. 4 Tako da nije imao potrebu da čini išta sa svojim rukama, jer nije bio toliko vješt u drvodjeljskoj trgovini.

5 U izvjesno vrijeme Kralj Jerusalema posla po njega i reče, Želio bih da mi napraviš tron od istih dimenzija u tom mjestu u kojem obično sjedim. 6 Josif je poslušao, i odmah počeo sa radom, i nastavio dve godine u kraljevoj palači prije nego što je završio. 7 I kad je došao da učvrsti ga u svom mjestu, on nađe potrebnim dva pedlja na svakoj strani od utvrđene mjere. 8 Koja, kad kralj vide, on bi veoma ljut na Josifa; 9 I Josif se uplašio kraljeve ljutnje, otišao je u krevet bez večere, ne uzimajući ništa za jelo. 10 Tad Gospod Isus upita ga, Čega se on boji? 11 Josif odgovori, Jer sam izbugio moj posao u radu u kojem sam bio ove dve godine. 12 Isus mu reče, Ne plaši se, niti budi odbačen; 13 Drži ti na jednoj strani prijestolja a ja ću druge, i ja ću ga dovesti u njegove prave dimenzije. 14 I kad Josif je učinio kako je Gospod Isus rekao, i svaki od njih je izvukao snagom svoju stranu, tron je poslušao, i bi doveden u propisne dimenzije mjesta; 15 Koje čudo kad oni koji stajaše vidješe, oni behu zapanjeni, i slaviše Boga. 16 Tron je bio napravljen od istoga drveta, koje je bilo u Solomonovo vreme, naime, drvo ukrašeno sa različitim oblicima i figurama.

 

GLAVA XVII

U drugi dan Gospod Isus je išao ulicom, i videći neke dečake koje je sreo da se igraju, pridružio se njihovom društvu. 2 Ali kad ga oni vidješe, oni se sakriše, i ostaviše ga da ih traži. 3 Gospodin Isus dođe do vrata izvjesne kuće, i pita neke žene koje su stajale tamo, Gde su dečaci nestali? 4 I kad oni odgovoriše, Da tamo nije bilo nikoga, Gospod Isus reče, Tko su oni koje vidiš u peći? 5 Oni odgovoriše, Oni behu deca od tri godine. 6 Tad Isus plaka glasno, i reče, Dođite ovamo, O vi deco, svome pastiru, 7 I odmah dečaci dođoše kao jarad, i skakaše oko njega, koji kad ih žena vidje, oni behu neizmerno začuđeni, i drhtaše. 8 Tad oni odmah pokoniše se Gospodu Isusu, i moliše ga, govoreći, O naš Gospode Isuse, sine Marije, ti si taj dobri pastir Izraela! Imaj milosti na svoje sluškinje, koje stoje pred tobom,koje ne sumnjaju,već da ti, O Gospode, si došao da spaseš, a ne da uništiš. 9 Nakon toga, kad Gospod Isus reče, djeca Izraela su kao etiopljani među narodom, žena reče, Ti Gospode, znaš sve stvari, niti je išta skriveno od tebe, ali sad te preklinjemo, i molimo tvoju milost da ti povratiš one dečake u njihovo prijašnje stanje. 10 Tad Isus reče, Dođite ovamo O dečaci, da možete ići i igrati se, i odmah, u prisustvu tih žena, jarad bi promenjena i povraćena u oblik dečaka.

 

GLAVA XVIII

U mjesecu Adaru Isus je sakupljao zajedno dečake, i rangirao ih kao da je kralj. 2 Jer oni raširiše svoju odeću na zemlju za njega da sjedi na tom, i izradio je krunu od cvijeća, stavio na glavu, i stajali su na desno njega i lijevo kao stražari kralja. 3 I ako bi iko prolazio, uzimali bi ga silom, i rekli, Dođi ovamo, i pokloni se kralju,da bi imao dobar put.

4 I u međuvremenu, dok ove stvari su činjene, dođe izvjesan čovjek, noseći dečaka na krevetu: 5 Pošto je ovaj dečak otišao sa drugarima do planine da sakuplja drva, i našavši tamo gnijezdo jarebice, i stavio je ruku da uzme jaja, on je bio uboden od otrovne zmije, koja je poskočila iz gnezda, tako da je bio prisiljena da plače za pomoć svojih drugova: koji, kad su došli, našli su ga da leži na zemlji kao mrtva osoba. 6  Nakon čega susjedi dođoše, i nosiše ga nazad u grad. 7 Ali kad dođoše do mjesta gde Gospod Isus je sedio kao kralj, i drugi dečaci stajaše oko njega kao sluge, dečaci su požurili da ga sretnu, koji je bio ugrižen od zmije, i reče svojim bližnjima, Dođite i dajte počast kralju. 8 Ali kad, zarad njihove tuge, oni odbiše doći, dečaci ih privuku, i prisiliše ih protiv njihove volje da dođu. 9 I kad oni dođoše do Gospoda Isusa, on upita, Zarad čega oni nose tog dečaka? 10 I kad oni odgovoriše, da ga je zmija ugrizla, Gospodin Isus reče dečacima, Hajde da idemo i ubijemo tu zmiju.11 Ali kad roditelji od dečaka su želeli da budu izuzeti, jer njihov sin leži na tački smrti, dečaci odgovoriše, i rekoše, Niste li čuli šta kralj kaže? Idemo da ubijemo zmiju, i nečete li ga poslušati? 12 Tako oni dovedoše ležaj ponovo, bilo da hoće ili ne. 13 I kad su došli do gnezda, Gospod Isus reče dečacima, Je li ovo mesto gde se zmija skriva? Oni rekoše, Jeste. 14 Tad Gospod Isus zovući zmiju, ona odmah izađe i podloži se njemu, kojoj on reče, Idi i posiši sav otrov koji si utisla u tog dečaka; 15 Tako zmija je puzala do dečaka, i uzela sav otrov opet. 16 Tad Gospod Isus prokle zmiju tako da je odmah puknula nadvoje i umrla. 17 I on dotače dečaka sa svojom rukom da povrati ga u ranije stanje: 18 I kad on poče da plače, Ja Gospod Isus rekoh, Prestani plakati, jer ubuduće češ biti moj učenik; 19 I to je taj Simon Kananit, koji je spomenut u Evanđelju.

 

GLAVA XIX

 Drugi dan Josif je poslao svoga sina Jakova da sakuplja drva i Gospod Isus ode s njim; 2 I kad oni dođoše do mjesta gde su drva bila, Jakov poče skupljati, i eto otrovna zmija ga ugrize, tako da je počeo da plače, da jauče. 3 Gospod Isus videći ga u ovom stanju, dođe njemu, i puhaše nad mjestom gde zmija ga je ugrizla, i bio je odmah dobar.

4 U neki dan Gospod Isus je bio sa nekim dečacima, koji su bili igrali se na vrhu kuće, i jedan od dečaka pade dole, i u trenutku umre. 5 Na šta drugi dječaci svi pobegoše, Gospodin Isus osta sam na vrhu kuće. 6 I dečakovi rođaci dođoše do njega i rekoše Gospodu Isusu, Ti li si zbacio našega sina sa vrha kuće. 7 Ali on je nijekao, oni su plakali, Naš sin je mrtav, i ovo je onaj koji ga je ubio. 8 Gospod Isus odgovori njima, Ne teretite me za zločin, za koji me ne možete optužiti , već hajde da pitamo telo samo, koji će doneti istinu do svetla. 9 Tad Gospod Isus idući dole stane nad glavom mrtvog dečaka, i reče glasno, Zenune, Zenune, tko te bacio dole sa vrha kuće? 10 Tad mrtav dečak odgovori, ti me nisi bacio dole, ali jedan takav jeste. 11 I kad Gospod Isus reče onima koji su stajali da uvide njegove reči, svi koji behu prisutni slaviše Boga zarad tog čuda.

12 U neko vreme Gospa Sv. Marija je zapovjedila Gospodinu Isusu da donese nešto vode iz bunara; 13 I kad je on otišao da donese vode, bokal, kad je bio pun, razbio se. 14 Ali Isus raširivši svoj ogrtač sakupio je vodu ponovo, i donio je tako svojoj majci. 15 Koja, bijući začuđena ovom čudesnom stvari, položi ovo, i sve druge stvari koje je videla, u sećanje.

16 Opet u drugi dan Gospodin Isus je bio sa nekim dečacima kod reke i oni su vadili vodu iz reke malim kanalima, i učinili male riblje bazenčiće. 17 Ali Gospod Isus je učinio dvanaest vrabaca, i stavio ih oko bazena na svakoj strani, tri na strani. 18 Ali bio je subotnji dan, i sin Hanana židova dođe, i vide ih kako čine ove stvari, i reče, Da li vi ovo činite figure od gline u Subotu? I on potrča njima, i razbije njihove riblje bazenčiće (barice) 19 Ali kad Gospod Isus pljesnu svojim rukama nad vrapcima koje je napravio, oni odletješe cvrkučući. 20 Na dolazak sina Hanana dolazeći do ribljih barica od Isusa da uništi ih, voda je nestala, i Gospod Isus mu reče, 21 Na koji način je ova voda nestala, tako će tvoj život nestati, i odmah dečak umre.

22 Drugi put, kada je Gospod Isus dolazio kući u veče sa Josifom, on srete dečaka, koji je trčao teško protiv njega, i on baci ga dole, 23 Komu Gospod Isus reče, Kako si ti bacio me dole, tako češ ti pasti, niti ikad češ ustati. 24 U momentu dečak pade i umre.

 

GLAVA XX

Također je bio u Jerusalimu jedan zvan Zakje koji je bio učitelj. 2 I on reče Josifu, Josif, zašto ne pošalješ Isusa meni, da on može naučiti slova? 3 Josif se složi, i reče Sv. Mariji; 4 I oni ga dovedoše do tog učitelja, koji, čim prije ga vide, ispisa alfabet za njega. 5 I on ga potaknu da izgovori Alfu, i kad je rekao Alef, učitelj ga potače da izgovori Beta. 6 Tad Gospod Isus reče mu, Reci mi prvo značenje slova Alfa, i tad ću ja izgovoriti Betu. 7 I kad je učitelj zaprijetio da će ga išibati, Gospod Isus objasni mu značenje slova Alfa i Beta; 8 Također koje behu pravi oblici slova, koji kosi i koja slova imaju duple oblike, koji imaju tačke, i koji nemaju, zašto jedno slovo ide prije drugog, i mnoge druge stvari on poče da mu kazuje, i objašnjava, što učitelj sam nikad nije čuo, niti čitao ni u jednoj knjigi. 9 Gospod Isus nadalje reče učitelju, Imaj na umu kako ti kažem, tad on počne jasno i izrazito da izgovara Alef, Beta, Gama, Delta, i tako dalje do kraja alfabeta. 10 Na ovo učitelj je bio tako iznenađen, da on reče, Ja verujem da ovaj dečak je rođen prije Noja, 11 I okrečući se Josifu, on reče, Ti si doveo dečaka da bude učen, koji je učeniji od ijednog učitelja. 12 On reče također ka Sv. Mariji, Ovaj tvoj sin nema potrebu ni za kakvim učenjem.

13 Oni ga dovedoše tad učenijem učitelju, koji kad ga vide, reče, reci Alef. 14 I kad je on rekao Alef, on učitelj reče mu da izgovori Beta, na što Gospod Isus odgovori, Reci mi prvo značenje slova Alfa, i tad ću ja izgovoriti Beta. 15 Ali ovaj učitelj, kad je podigao ruku da ga bičuje, je imao ruku trenutno usahlu, i on umre. 16 Tad reče Josif ka Sv. Mariji, odsada mi mu nečemo dopustiti da izlazi iz kuće, jer svako ko ga onezadovolji je ubijen.

 

GLAVA XXI

I kad je on bio dvanaest godina star, oni ga dovedoše u Jerusalem na praznik, i kad se praznik završi oni se vratiše. 2 Ali Gospod Isus je ostao iza u hramu među učiteljima i starješinama i učenim ljudima Izraela, kojima je on postavljao nekoliko pitanja učenja, i također davao im odgovore; 3 Jer on im reče, Čiji sin je Mesija? Oni odgovoriše, sin Davidov; 4 Zašto onda, kaže on, da li on u duhu naziva ga Gospodarem? Kad on kaže, Gospod reče mome Gospodinu, sjedi kraj moje desne ruke, dok ne stavim tvoje neprijatelju pod tvoje podnožje. 5 Tad izvjesni glavni Učitelj (Rabin) upita ga, Jesi li čitao knjige? 6 Isus odgovori, on je čitao i knjige, i stvari koje behu sadržane u knjigama. 7 I on objasni njima konjige zakona, i zapovijedi i zakone, i tajne koje su sadržane u knjigama proroka, stvari koje misao ni jednog stvorenja može dosegnuti. 8 Tad reče taj učitelj, Još nikad nisam vidio ili čuo takvo znanje! Šta mislite da će taj dječak biti!

9 Kada izvjesni astronom, koji je bio prisutan, upita Gospoda Isusa, Da li je studirao astronomiju? 10 Gospodin Isus odgovori, i reče mu broj sfera i nebeskih tijela, i također njihove trokutaste, kvadratne i izglede kutova, njihov rast i smanjivanje kretanja, njihovu veličinu i razne prognoze, i druge stvari koje um ljudi nikad nije otkrio.

11 Tamo je bio među njima također mudrac dobro učen u fizici i prirodnoj filozofiji, koji upita Gospoda Isusa, Da li je studirao fiziku? 12 On odgovori, i objasni mu fiziku i metafiziku. 13 Sve one stvari koje behu ispod i iznad moči prirode; 14 Sile tela također, njihove osečaje, i njihov efekat. 15  Također broj njegovih članova, i kostiju, vena, arterija, i nerava. 16 Nekoliko osnova tela, vruče i suho, hladno i vlažno, i težnje njihove. 17 Kako duša upravlja telom; 18 Koji njegovi su razni osječaji i sposobnosti; 19 Sposobnost govora, ljutnja, želja; 20 I poslednje način njegova sastavljanja i otpuštanja, i druge stvari, koje razumevanje nijednog stvorenja je ikad doseglo. 21 Tad filozof (mudrac) usta, i pokloni se Gospodinu Isusu, i reče, O Gospodine Isuse, od nadalje ja ću biti tvoj učenik i sluga.

22 Dok su oni razgovarali o ovima i sličnim stvarima, Gospa Sv. Marija dođe, budući da je tri dana hodala okolo sa Josifom, tražeći njega. 23 I kad ga je videla da sjedi među učiteljima, koji mu postavljaju pitanja, i daje odgovore, ona mu reče, Moj sine, zašto si učinio to nama? Evo ja i tvoj otac smo u mnogim mukama tražeći te. 24 On odgovori, Zašto ste me tražili? Niste li znali da ja treba da budem u kući moga oca? 25 Ali oni nisu razumeli riječi koje im je on rekao 26 Tad učitelji pitaše Mariju, Je li ovo tvoj sin? I kad ona reče, On je, oni rekoše, O sretna Marijo, koja si rodila takvoga sina. 27 Tad on se vrati sa njima u Nazaret, i slušao ih je u svim stvarima. 28 I njegova majka držala je sve te stvari u svojim mislima; I Gospod Isus je rastao u izgledu i mudrosti, i milosti sa Bogom i ljudima.

 

GLAVA XXII

Sad od ovog vremena Isus je počeo sakrivati svoja čuda i tajna dela, 2 I on dade se na učenje zakona, dok je došao do kraja njegove tridesete godine; 3 U koje vreme Otac javno pokaza ga u Jordanu, šaljuči dole svoj glas sa nebesa, Ovo je moj ljubljeni sin, s kojim sam zadovoljan ; 4 Sveti duh također je bio prisutan u obliku goluba. 5 Ovo je onaj kome se mi poklanjamo sa svim uvažavanjem, jer on nam je dao naš život i bivanje, i izveo nas iz utrobe naših majki. 6 Koji, zarad naše koristi, uzeo je ljudsko telo, i otkupio nas, tako da on može uzeti nas sa večnom milošću, i pokazati njegovu slobodnu, veliku, izobilnu milost i dobrotu nama. 7 Njemu neka je slava i hvala, i moč, i vlast, od sada na ubuduće i zauvek, Amin.

Kraj celog evanđelja detinjstva, pomoću Svevišnjeg Boga, prema onomu što smo našli u izvorniku.