Mučenistvo Mateja

 

Mučenistvo Mateja

Iz "The Apocryphal New Testament" M.R. James-Translation: Clarendon Press, 1924

 

Očigledno je prilično kasno, i počinje sa izokretanjem Dela Andreja i Matije, jer pretpostavlja da Matej a ne Matija je Andrijin sudrug među ljudožderima, i izgledalo bi da je veoma malo učinjeno u njihovom preobraćanju.

Početak također izgleda da uključuje prethodnu priču, viziju Nedužnih u Raju

 

1 Sveti Matej je ostao sam na Planini moleći, u apostolskoj odeći, bos, i Isus mu se pojavio u obliku jednoga od dece koja su pevala u raju. 2 Razgovor. 3 Matej reče: Video sam te u raju si pjevao sa drugom decom koja behu ubijena u Vitlejemu, ali kako si došao ovamo tako brzo, Čudim se. Ali reci mi, gde je taj zli Herod' On stanuje u paklu, i tamo je pripremljena za njega vatra neugasiva, večan pakao, ključalo blato, crvi koji ne spavaju, jer je ubio 3000 dece. 4 Sad uzmi moj štap i idi u Mirnu grad ljudoždera, i posadi ga na vratima crkve koju ti i Andrija osnovaste. Ono će postati drvo, i izvor će izaći iz njegova podnožja, i ljudožderi će jesti od drveta i oprati se u izvoru i njihova tela biti će promenjena i stidjeti će se njihove golotinje, i uzet će vatru da kuhaju njihovu hranu, i saznati će moje ime' 5 Na vratima grada on bi sreten od Fulbane kraljeve žene, Fulbanos njihovog sina i Erbe njegove žene, svi obuzeti od đavola – i đavoli su plakali i prijetili Mateju da će oni podići kralja protiv njega. On ih je izbacio. 6 Episkop Plato je čuo i došao da sretne ga sa svećenstvom. I Matej je propovijedao narodu, 7 i zasadi štap. I ljudi postaše ljudskiji- 8 On je krstio kraljicu i ostale. 9 U zoru štap je postao drvo. 10 Fulbanus kralj je bio radostan na ovo izprva, ali kad su oni odbili da napuste Mateja on je rešio da ih spali. 11 Matej  je imao utješnu viziju, i upozorio je ljude na njihovu smrt. 12 Đavo koga je on izbacio prerušio se kao vojnik i otišao do kralja i savetovao ga da uhvati Mateja. 13 On posla četiri vojnika, koji su mogli samo čuti dvojicu ljudi kako pričaju (Matej i Plato), i potom deset koji behu preusmjereni videći dete sa bakljom. 14 Đavo je opisao kralju teškoće hvatanja Mateja i sve šta on može učiniti. Kralj reče: Uzmi ga sam. Ja ne mogu, jer on je uništio ceo naš narod. 15 Tko, onda, ti si reče kralj. Ja sam demon Asmodeus koji je bio u tvojoj ženi. Kralj je preklinjao ga da ode bez da povredi bilo koga, i on nesta kao dim. 16 Taj dan kralj je ostao nijem, ali sledeći dan uze dva vojnika i ode do crkve i posla po Mateja. 17 On izađe sa Platom, ali kralj ga nije mogao videti. Matej otvori svoje oči. 18 Kralj izdajnički vodio ga do palače. Oni privezaše njegovu ruku I noge na zemlju i pokriše ga papirusom umočenim u delfinovo ulje, i posuše sumpor, asfalt i smolom na njega, i nagomilali granje. 19 I vatra se okrete u rosu, i svi ljudi slaviše Boga. 20 Mnogo uglja iz kraljevskog kupatila bi doneseno, i dvanaest bogova od zlata i srebra bi postavljeno oko vatre. 21 Matej gledajući u nebo, zaplaka: Adonai Eloi Sabaot marmari marmount. Vatra je planula, i kralj reče: Gde je sad tvoja magija Ali sva vatra je planula oko idola i rastopila ih – čija težina je bila 1000 talenata zlata. I kralj je tugovao da bogovi od kamena i gline su nadvladani. 22 Vatra je spalila mnoge vojnike, i tad uze oblik zmaja i jurila je kralja do dvora, i vijala je okolo tako da nitko nije mogao uči i učini da se on ponovo vrati Mateju, plačući za pomoć. Matej prekori vatru i molio je, i predao duh.

23  Kralj ga je prenio u takvom stanju u palatu. Telo i ogrtači behu netaknuti, i nekad on je viđen na nosilima,nekad da slijedi ili prethodi, i položivši svoju ruku na Platovu glavu. I mnogi bolesni behu izlečeni.

24 Kad su stigli palaču Matej je viđen da ustaje sa odra i uzalazi u nebo, vođen od prelepog deteta, i dvanaest ljudi u krunama, i videsmo dete ga kruniše. Kralj je učinio sanduk od železa i zapečatio ga olovom, i tajno stavi ga na brod u ponoć i potopi u more.

25 Svu noć braća su gledala na vrata palače, i u zoru glas dođe: Plato, uzmi evanđelje i psaltir i idi do istoka palate i pevaj Aliluja, i čitaj evanđelje, i prinesi hleb i vino, stisni tri grozda u čašu, i razgovaraj sa mnom, kako je Gospod Isus pokazao nam prinos koji je iznad, na treći dan nakon što je ustao. Tako je učinjeno, i pjevač ode na velik kamen i zapeva: Dragocjeni u očima Gospodnjim... Ja spavah i ustah opet...I oni odgovoriše: Neće li spavač ustati...Sada ću ustati, kaže Gospodar. Aleluja. Oni su čitali evanđelje i načinili prinos.

26 Bilo je oko šestoga časa, i Plato je gledao na more sedam stadija daleko, i gle, Matej je stajao na moru između dvojice ljudi u svetloj pojavi, i lijepo dijete pred njima. I oni rekoše Amen, Aliluja. A more je izgledalo kao kristalni kamen, i pred Detetom križ izađe iz dubine, i na donjem kraju njega sanduk Matejev: i u trenutku bi postavljen na zemlju gde su oni bili.

27 Kralj je gledao sve sa prozora, i siđe dole i pade na njihove noge i prizna svoj greh i svoju veru. Dao bi im dvor za svetište, i sanduk treba biti položen na zlatni ležaj u veliku prostoriju. Plato je krstio i razgovarao sa njim. 28 Apostol se pojavi i reče: Tvoje ime neće više biti Bulfamnus već Matej, tvoj sin ne Bulfandrus već također Matej, tvoja žena Zifagia, Sofija, i njegova žena Orba, Sinesis. On odredi kralja sveštenikom, bijući 37, njegov sin učitelj (đakon), bijući 17, njegova žena sveštenicom (prezbiter) i njegova sina žena učiteljica, bijući 17. (29 ( u jednoj recenziji samo): Kralj je uništio njegove idole, i izdao naredbu kojom ustanovljava novu veru.) 30 Matej ponudio mu je da prinese prinos dnevni za četrdeset i devet dana i ponavljao je godišnje, i reče Platu da on treba da mu se pridruži u tri godine, i on je naslijedio kralja, i on od svoga sina. Tad sa dva anđela on je otišao u nebo. 31 I glas dođe, obečavajući mir i sigurnost gradu.

Njegov dan je 14 Gorpiaeus (al. 16 Novembar, Lat 11 Oktobar)

Najvažniji dio ovih Dela je vizija nakon Matejeve smrti: Interes u liturgiji je priličan.

 

 

 

 

Dela i mučeništvo Sv. Mateja

 

Dela i mučeništvo Sv. Mateja

Oko toga vremena Matej, sveti apostol i evanđelista Hristov, je bio u planini odmarao, i molio u svojoj tuniki i apostolskom ogrtaču bez sandala, i gle Isus dođe Mateju nalik na dete koje peva u raju, i reče mu: Mir tebi, Matej! I Matej zagledavši se u Njega, i ne znajući tko je, reče: Milost tebi, i mir, O dete premilo! I zašto si došao ovamo k meni, ostavivši one koji pevaju u raju, i užitke tamošnje? Jer ovde mesto je pusto, i kakav stol da ti postavim, O dete, ne znam, jer nemam hleba niti ulja u tegli. Štaviše, iako nema vetra, tako nema ništa da padne sa drveta išta za hranu, jer završetak je moga posta od četrdeset dana, i uzimajući samo plodove koji padnu od vetra, ja veličam mog Isusa. Sad, zato, šta da ti donesem, lijepi dječaće? Čak nema vode blizu, da operem tvoje noge.

A dete reče: Šta kažeš , O Mateja? Razumi i znaj da dobar razgovor je bolji od teleta i riječi milosti bolje nego svaka biljka poljska, i sladak govor kaomiris ljubavni, i vedrina pojave bolja od hranjenja, i ugodan pogled je kao pojava ljepote. Razumi, Matej, i znaj da ja sam u raju, da sam ja utješitelj, ja sam sila od sila odozgor, ja sam snaga onih koji obuzdavaju sebe, ja sam kruna djevstvenika, ja samopazitelj jednom oženjenih, ja hvala udavaca, ja odbrana dece, ja sonov crkve, Ja kraljevstvo episkopa, ja slava sveštenika, ja slava učenjaka. Budi čovek, i budi jak, Matej, u tim rečima. 

I Matej reče: Pogled na tebe me je već zadovoljio, O dete, i još isto, tvoje riječi su pune života. Jer zasigurno tvoje lice sja više od svjetlosti, i tvoje riječi su sve najugodnije. I da uistinu ja videh te u raju kada si pevao sa drugom decom koji behu ubijeni u Betlehemu, znam tačno, ali kako si iznenada došao ovamo, to me začuđuje. Ali pitati ću te jednu stvar, O dete: taj bezbožni Herod, gde je on? Dete mu reče: Budući da si pitao, čuj njegovo mesto stanovanja. On stanuje, uistinu, u Paklu, i tamo je pripravljeno za njega vatra neugasiva. Gehena bez kraja, ključajuće blato, crvi koji ne spavaju, jer je posjekao tri hiljade dece, želeći da ubije deteta Isusa, starog u vekove, ali od svih tih vekova Ja sam otac. Sad zato, O  Matej, uzmi moj štap, i siđi dole sa planine, i idi u Mirnu, grad ljudoždera, i zasadi je kod vrata crkve koju ti i Andrija ste osnovali, i ubrzo kako je posadiš, biti će drvo, veliko i rodno sa mnogim granama, i njegove grane će se širiti trideset lakata, i od svake grane plod će biti različit i na vid i za jelo. Otkrivenje 22:2 i od vrha drveta će teći izobilje meda, i od korena će izlaziti veliki izvor, dajući piće okolnoj zemlji, i u njemu stvorenja koja plivaju i puze; i u njemu ljudožderi će oprati sebe, i jesti plodove drveća grožđa i med, i njihova tela će biti izmenjena, i njihovi oblici će biti izmenjeni tako da budu kao oni u drugih ljudi, i biti će posramljeni golotinjom njihovih tela, i obući će na sebe odeću ovnova ovaca, i neće više jesti nečiste stvari, i biti će kod njih vatre u izobilju,pripremajući žrtve za prinos, i peći će njihov hleb sa vatrom, i videti će jedan drugog na izgled kao drugi ljudi, i oni će priznati mene, i slaviti moga Oca koji je u nebesima. Sad zato požurite, Matej, i idite tamo dole, jer moj odlazak od tvoga tela kroza vatru slijedi, i kruna tvoje izdržljivosti.

I dete rekavši ovo, i dajući mu štap, bi uzet u nebesa. I Matej siđe sa planine, žureći u grad. I dok je bio da uđe u grad, tamo srete ga Fulvana žena kraljeva, i njegov sin Fulvanus i njegova žena Erva, koja je bila obuzeta nečistim duhom, i plakala je vičući: Tko je doveo te ovde ponovo, Matej? Ili tko ti je dao štap (palicu) za naše uništenje? Jer mi vidimo također dečaka Isusa, Sina Božijeg, koji je s tobom. Ne idi zato, O Matej, da posadiš štap za hranu, i za preobraćenje ljudoždera: jer ja našao sam šta ću učiniti tebi. Jer budući da si me izveo iz ovoga grada, i sprečio me od ispunjenja moje želje među ljudožderima, evo, ja ću podići protiv tebe kralja ovoga grada, i on će spaliti te živa. A Matej, položivši svoje ruke na svakoga od demonizovanih, natjera demone u bijeg, i učini ljude zdravim, i oni ga slijediše.

I tako je stvar postala javna. Plato biskup, čuvši za prisustvo svetoga apostola Mateja, srete ga sa sveštenstvom, i pavši na zemlju, oni poljubiše njegove noge. I Matej podiže ih, i ode sa njima u crkvu, a dete Isus je bio također sa njim. I Matej, došavši do vrata crkve, stade na neki uzvišen i nepokretan kamen, i kad ceo grad potrča zajedno, naročito brača koja su verovala, poče da govori: Ljudi i žene koji se pojavljuju pred našim očima, dosada verujući u svemir, ali sada znavši Njega koji je uzdržan i stvorio univerzum, do sada obožavahu Satira, i ismijan od deset hiljada lažnih bogova, ali sada kroz Isusa Krista priznajući jednoga i jedinoga Boga, Gospodara, Sudiju, koji je položio postrani nemjerenu veličinu zla, i stavio ljubav, koja je takve prirode sa privrženošću prema ljudima, jednom stranci ka Kristu, ali sada priznajući Njega Gospodina i Boga, prije bez oblika, ali sad preobražen kroz Hrista – evo, štap koji vidite u mojoj ruci, koji Isus, u koga ste verovali i verovati ćete, dade mi, vidite sad šta dolazi da se dogodi kroz mene, i priznajte bogatstva veličine koju On će danas učiniti za vas. Jer, evo, ja ću posaditi ovaj štap u ovo mesto, i ono će biti znak za vaše naraštaje, i postati će drvo, veliko i visoko i rodno, i njegovo lijepo voće za gledati i dobro na vid, i miris će doći od njega, i biti će trs loze oko njega, puno grozdova, i sa vrha njega med će dolaziti dole, i svako leteće stvorenje će naći zaklon u njegovim granama, i izvor vode će doći od njegova korjena, u komu će plivati i puzati stvorenja, dajući piće celoj zemlji okolo.

I rekavši tako, on prizva ime Gospoda Isusa, i učvrsti svoj štap u zemlju,i odmah ono izraste jedan lakat, i prizor bi stran i čudesan. Jer štap je odmah uzrastao,povećao se u veličini, i izrastao u veliko drvo, kao što je Matej rekao. I apostol reče: Idite u izvor i operite svoja tijela u njemu, i tad tako sudjelujovati oba ploda drveta, i od loze i meda, i pijte iz izvora, i biti čete preobraženi nalik na ljude, i nakon toga otišavši u crkvu, jasno češ prepoznati da si verovao u živoga i istinitoga Boga. I učinivši sve te stvari, oni videše sebe promenjene nalik na Mateja, i potom otišavši u crkvu, oni obožavahu i veličahu Boga. I kad oni behu promenjeni, oni su znali da su goli, i potrčaše u žurbi svaki svojoj kući da pokriju svoju golotinju, jer se behu sramili.

I Matej i Plato ostaše u crkvi provodeći noć, i slaveći Boga. I tamo ostala je također kraljeva žena, i njegov sin i njegova žena, i oni su molili apostola da im da pečat u Hristu. I Matej dade naređenja Platu, i on, otišavši, krstio ih je u vodi izvora drveta, u ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha. I tako potom, otišavši u crkvu, oni razgovarahu u svetim tajnama Hrista, i oni veličaše i provedoše noć, oni također zajedno sa apostolom, mnogi drugi su također došli sa njima, i svi u crkvi pevahu celu noć, slaveći Boga.

I kad zora je svanula, blagosloveni Matej, otišavši sa biskupom Platom, stade u mestu u kojem štap je bio zasađen, i on vidje štap je izrastao u veliko drvo, i blizu njega loza oko njega upletena, i med je silazio odozgor do korena, i to drvo je bilo lijepo i cvetalo, kao biljke u raju, i rijeka je išla od njegova korena navodnjavajući svu zemlju grada Mirne. I svi trčaše zajedno, i jedoše od voća drveta i vinove loze, baš kao što bi svako poželeo.

 I kad što se dogodilo bi izvješćeno u dvor, kralj Fulvanus, saznavši šta je učinjeno od Mateja o njegovoj ženi, i njegovu sinu, i njegovoj shaji, radovao se za vreme njihova čišćenja, ali videći da su oni nerazdvojni od Mateja, on je bio uhvaćen bijesom i ljutnjom, i nastojao je da ga stavi na smrt vatrom. I u toj noći u kojoj je kralj nameravao da stavi ruke na Mateja, Matej vidje Isusa kako mu govori: Ja sam sa tobom uvijek da te spasem, Matej, budi jak, i budi čovek.

I blaženi Matej, probudivši se, on označi (prekrsti?) se preko tela, usta u zoru, i nastavi u crkvu, i kleknuvši, iskreno je molio. Tad biskup došavši, i svećenici, stadoše uobičajeno u molitvi, slaveći Boga. I nakon što su završili molitvu, episkop Plato reče: Mir tebi, Mateja, apostole Isaov! I blaženi Matej reče mu: Mir tebi! I kad su sjeli, apostol reče biskupu Platu, i sveštenicima: Ja želim vas, djeco, da znate, Isa mi je objavio, da kralj ovoga grada ide da pošalje vojnike protiv mene, đavo je ušao u njega, i naoružao ga protiv nas. Ali predajmo sebe Isau, i On će izbaviti nas od svaka iskušenja, i svi koji su verovali u Njega.

I kralj, urotivši se protiv blagoslovenog Mateja kako bi stavio ruke na njega, i videći također da vjernici su mnogi, bio je umnogome u grehu, i bio u velikoj teškoći.

Potom zli i nečisti đavo koji je izašao iz kraljeve žene, i njenog sina, i njene snahe, otjeran od Mateja, preobrazio se u oblik vojnika, stade pred kralja i reče mu: O kralju, zašto si tako loše zarad ovog stranca i vračara? Ne znaš li da je on carinik, ali sad je zvan apostolom Isusovim, koji je raspet od Židova? Jer, evo, tvoja žena, i tvoj sin, i tvoja snaja, upućeni od njega, su poverovali u njega, i zajedno sa njim pevaju u crkvi. I sad, vidi, Matej izlazi, i Plato sa njim, i oni idu do vrata zvanih Teška, ali požuri, i naći češ ih i učiniti češ mu sve što te zadovoljava u očima.

Kralj čuvši ovo, i bijući još ogorčen od preobučenog vojnika, posla protiv blagoslovenog Mateja četiri vojnika, zaprijetivši im rekavši: Ukoliko mi ne dovedete Mateja meni, ja ću vas spaliti žive vatrom, i kazna koju će on proći, vi čete izdržati. I vojnici, bivši im zaprećeno ovako od kralja, odoše naoružani tamo gde Apostol Matej i biskup Plato su bili. I kad oni dođoše blizu njih, oni čuše njihov govor, ali nisu videli nikoga. I došavši, oni rekoše kralju: Molimo te, O kralju, mi odosmo i ne nađosmo nikoga, već smo samo čuli glasove osoba kako pričaju. I kralj, bijući bijesan i zapalivši vatru, dade naređenje da pošalje deset vojnika – ljudoždera – govoreći im: Idite potajno do mjesta, i potrgajte ih u komade žive, i pojedite Mateja i Platoa, koji je s njim. I kad su oni bili da dođu blizu blaženog Mateja, Gospod Isa Krst, došavši u obliku najljepšega dečaka, državši vatrenu baklju, otrča da ih srete, zapalivši im oči. I oni, plakavši baciše njihovo oružje od njih, i dođoše kralju, bijući nijemi.

I demon koji se ranije prikazao kralju u obliku vojnika, bijući opet preobražen u oblik vojnika, stade pred kralja, i reče mu: Ti vidiš, O kralju, ovaj stranac je začarao ih sve. Uvidi, tad, kako češ ih uzeti. Kralj mu reče: Reci mi prvo gde njegova snaga je, da bih ja znao, i tada ću povuči protiv njega veliku silu. I demon, prisiljen od anđela, reče kralju: Budući da želiš da čuješ tačno o njemu, O kralju, reći ću ti istinu. Uistinu, ukoliko on ne bude voljan da bude uzet od tebe svojim pristankom, tvoj trud je uzaludan, i nečeš moći da ga povrediš, ali ako želiš da položiš ruke na njega, biti češ udaren od njega sljepilom, i biti češ oduzet. I ako pošalješ mnoštvo vojnika protiv njega, oni također će biti udareni sljepilom, i biti će uzeti. I mi čemo ići, čak sedam nečistih demona, i odmah učiniti put za tebe i tvoj ceo logor, i uništiti ceo grad sa munjama, osim onih koji se zovu grozno i sveto ime Krista, jer gde god stopa njihova dođe, tamo, progonjeni mi bežimo. I čak ako češ staviti vatru na njega, njemu će vatra biti rosa, i ako češ ga zatvoriti u peć, njemu peć biti će crkva, i ako ga staviš u okove u zatvor, i zapečatiš pod, vrata će se otvoriti za njega, i svi koji veruju u to ime će uči, čak oni, i reći, Ova osoba je crkva živoga Boga, i sveto stanište onih koji žive sami. Gle, O kralju, ja ti rekoh istinu. Kralj stoga reče pretvorenom vojniku: Budući da ja ne znam Mateja, dođi sa mnom, i pokaži ga meni iz daljine, i uzmi od mene zlata, koliko mnogo želiš, ili idi sam, i sa svojim mačem ga ubij, i Plata njegova druga. Demon mu reče: Ja ga ne mogu ubiti. Ne usuđujem se čak ni pogledati u njegovo lice, videći da je uništio naš naraštaj kroz ime Hristovo, objavljen kroz njega.

Kralj mu reče: A tko si ti? I on reče: Ja sam demon koji živi u tvojoj ženi, i u tvom sinu, i u tvojoj snaji, i moje ime je Asmodeus, i ovaj Matej izbacio me iz njih. I sad, vidi, tvoja žena, i tvoj sin, i tvoja snaha pevaju zajedno sa njim u crkvi. I ja znam, O kralju, da ti također nakon ovog češ verovati u njega. Kralj mu reće: Tkogod si ti, duh od mnogo oblika, Ja te preklinjem Bogom koga on koga ti žoveš Matej obznanjuje, odlazi tamo bez činjenja zla ikomu. I odmah demon, ne bijući više kao vojnik, već kao dim, posta nevidljiv, i dok je bežao on je plakao: O tajno ime, naoružano protiv nas, Ja molim te Matej, slugo svetoga Boga, oprosti mi, i ja neću više ostati u ovomu gradu. Drži se svoga, ali ja iću putem u vatru večnu.

Tad kralj, uhvačen velikim strahom odgovora demona, osta tih taj dan. I noć kad je došla, a on nije mogao da spava jer je bio gladan, poskoći u zoru, i ode u crkvu, sa samo dva vojnika bez oružja, da uzme Mateja umiječem, da bi ga ubio. I prizvavši dva prijatelja Matejeva, on im reče: Pokažite Mateju, reče on, da ja želim biti njegov učenik. I Matej čuvši, i znajući lukavost tirana, i bijuči upozoren također vizijom Gospodnjom, izađe iz crkve, vođen za ruku od Plata, i stade na vratima crkve.

I oni rekoše kralju: Vidi Matej na vratima! I on reče: Tko je on, ili gde je, ja ne vidim. I oni mu rekoše: Eno, vidiš ga. I on reče: Sve u svemu ne vidim nikog. Jer bio je oslepljen silom Božjom.  I on poče da plače. Jao meni, bijednome! Koje zlo je došlo na mene, jer moje oči su oslepljene, i svi moji delovi uzeti? O Asmodeus Belzebul Satano! Sve šta si ti rekao meni je došlo na mene. Ali molim te, Matej, slugo Božiji, oprosti mi kao glasnik dobroga Boga, jer zasigurno Isus je objavio tobom tri dana ranije tokom noći pojavilo mi se sve sjajno kao munja, kao lijepi mladić, i reče mi, Budući ti namišljaš zle misli u zloći svoga srca u pogledu moga sluge Mateja, znaj ja sam otkrio njemu da kroz tebe će biti otpuštenje njegova tijela. I odmah ja videh ga kako ide u nebo. Ako stoga on je tvoj Bog, i akoon želi tvoje tijelo da bude sahranjeno u našem gradu za svedočanstvo spasenja naraštaja nakon ovog, i za istjerivanje demona, znati ću istinu za sebe radi ovog, da polaganjem tvojih ruku na mene, ja ću primiti vid. I apostol položivši svoje ruke na njegove oči, i izgovarajući Effata (Budi otvoren), Isuse, on učini ga da primi svoj vid odmah.

I odmah kralj, uhvativši apostola, i vodeći ga za desnu ruku, dovede ga lukavstvom u palaču, a Plato je bio na Matejevoj levoj ruci, idući zajedno sa njim, i zadržavajući ga. Tad Matej reče: O podli tirane, koliko dugo nečeš ispunjavati djela tvoga oca đavola? I on je bio bijesan šta je bilo rečeno, jer je vidio da je on nanio mu gorku smrt. Jer on je rešio da ga stavi na smrt vatrom. I zapovedio je nekoliko izvršilaca da dođe, i da ih odvedu do mjesta na obali mora, gde izvršenje zločinaca je uobičajeno se događalo , govoreći krvnicima: Ja čujem, reče on, da Bog koga on prorokuje izbavlja od vatre one koji veruju u njega. Položivši ga, potom, na zemlju na leđa, i razapevši ga, probodoše njegove ruke i stopala sa železnim klinovima, i pokriše ga papirom, namazavši ga delfinovim uljem i prekrili ga sa sumporom i asfaltom i smolom i stavili vuču i granje šikare iznad. Tako staviše vatru na njega, i ako iko iz istoga plemena sa njim ustane protiv vas, on će dobiti istu kaznu.

I apostol je ohrabrivao braću da ostanu nesmeteni, i da treba da se raduju, i prate ga sa velikom pokornošću, pevajući i slaveći Boga, jer oni behu smatrani vrednim da imaju relikvije apostola. Došavši potom do mesta, krvnici, kao većina zlih divljih zveri, prikačiše do zemlje Matejeve ruke i noge sa dugim klinovima, i učinivši sve kako im je naređeno, zapališe vatru. I oni uistinu radiše blizu, zapališe ga celog okolo, ali vatra bi promenjena u rosu, tako da braća, radujući se, plakaše. Jedini Bog je Hrišćana, koji pomažu Mateju, u koga također mi smo verovali: Jedini Bog je Kršćana, koji čuva Svoje vlastite apostole u vatri. I glasom grad bi udaren. I neki od izvršitelja, izašavši, rekoše kralju: Mi uistinu, O kralju, sa svakim izmišljanjem osvete, smo upalili vatru, ali vračar po izvjesnom imenu ga gasi, zovući Hrista, i zazivajući krst, i Hrišćani koji ga opkoljavaju igraju se sa vatrom, i hoda u njoj sa golim stopalima, smije se na nas, i mi pobegosmo posramljeni.

Tad je naredio mnoštvu da nose ugalj vatreni iz peći od kupatila u palaći, i dvanaest bogova od zlata i srebra, i stavi ih, reče on, u krug oko vračara, da ne bi on nekako začarao vatru iz peći u palači. I tamo je bilo mnogo krvnika i vojnika, neki su nosili ugalj, a drugi, noseći bogove, donošahu ih. A kralj ih je pratio, gledajući da iko od Hrišćana ne ukrade njegove bogove, ili začara vatru. I kad su oni došli blizu mjesta gde apostol je bio prikovan, njegovo lice je gledalo prema nebu, i celo njegovo telo je bilo prekriveno papirom, i mnogo suhog granja preko njegovog tela do visine od deset lakata, sigurno učvršćeno da ne padne, opet on naredi ugalj da bude bačen, i da se zapali vatra na svim mestima.

A Matej, gledajući u nebo, je plakao, Adonai eloi sabat marmari marmunt; to je, O Bože Oče, O Gospode Isuse Kriste, izbavi me, i spali njihove bogove koje oni obožavaju, i neka vatra progoni njihova kralja do dvora, ali ne na njegovo uništenje, jer možda on se pokaje i bude preobraćen. I kad je on vidio vatru da je bila enormna u visini, kralj, misleći da Matej je spaljen, smijao se glasno, i rekao: Da li ti je tvoja magija od pomoći, Mateja? Može li tvoj Isus sada dati ti ikoju pomoć?

I kako je on rekao ovo strašno čudo se dogodilo, jer sva vatra zajedno sa drvetom je otišla od Mateja, i bilaje posuta okolo njihovih bogova, tako da ništa od zlata ili srebra nije više bilo viđeno, i kralj je utekao, i rekao: Jao meni, da moji bogovi su uništeni od prijekora Matejeva, od kojih visina je bila hiljadu talenata zlata i hiljadu talenata srebra. Bolji su bogovi od kamena i zemljana posuđa, u tome oni nisu niti rastopljeni niti ukradeni.

I kad vatra je tako krajnje uništila njihove bogove, i spalila mnoge vojnike, dogodilo se opet drugo čudo. Jer vatra,u naličju velikog i strašnoga zmaja, jurio je tirana daleko do dvora, i trčao ovamo i onamo oko kralja, ne dajući mu da uđe u dvor. I kralj, juren vatrom, i ne dozvoljen da uđe u dvor, okrene se gde je Matej bio, i zaplaka, govoreći: Ja preklinjem te, tkogod si, O čovjeće, da li čarobnjak ili vračar ili bog, ili anđeo Božji, komu tako velika lomača nije dotakla, otkloni od mene ovog strašnog i vatrenog zmaja, zaboravi zlo koje sam učinio, i također kada si učinio da primim vid. I Matej, prekorevši vatru, i plameni se ugasiše, i zmaj je postao nevidljiv, pruži svoje oči u nebo, i molio je na jevrejskom, i predajući svoj duh Gospodu,reče: Mir tebi! I veličavši Gospoda, on ode u svoj počinak oko šestoga časa.

Tada kralj, naredivši još vojnika da dođe, i krevet da bude donesen iz dvora, koji je bio veoma ukrašen zlatom, on naredi da apostol bude položen na njega, i odnesen do dvora. I telo apostola je ležalo kao da spava, i njegov ogrtač i tunika neumrljan od vatre, i nekad ga videše na krevetu, a nekad da slijedi, i nekad da ide ispred kreveta, i sa njegovom desnom rukom na Platovoj glavi, i pevajući zajedno sa mnoštvom, tako da i kralj i vojnici, i mnoštvo, behu udareni čuđenjem. I mnoge bolesne osobe i demonizovane, su samo taknuvši krevet, učinili zvuk, i koliko ih je divljih u pojavi, u taj isti čas behu promenjeni u oblik drugih ljudi.

I kako je krevet išao u dvor, mi svi vidosmo Mateja kako ustaje, kako je bio, sa kreveta, i ide u nebo, vođen za ruku od lijepoga dječaka, i dvanaest ljudi u sjajnoj odeći su došli da ga sretu, imajući nikad blijede i zlatne krune na njihovim glavama, i mi vidosmo kako to dete je krunisalo Mateja, tako da je bio kao oni, i u sjaju svjetla oni odoše u nebo.

I kralj je stajao na vratima dvora, i naredio da niko ne ulazi osim vojnika koji su nosili krevet. I zatvorivši vrata, on naredi da železni sanduk bude izrađen, da stavi telo Matejevo u njega, i zapečati sa olovom; kroz istočna vrata palače u ponoć stavi ga na brod, da niko ne zna za njega, i baci ga u dobok deo mora.

I celu noć braća su ostala pred vratima palače, provodeći noć, i pevajući, i kad je zora svanula tamo bi glas: O episkope Plato, ponesi jevanđelje i Psaltir Davidov, idi zajedno sa mnoštvom braće do istoka palače, i pevaj Aliluja, i čitaj Evanđelje, i donesi kao prinos sveti kruh, i stisnuvši tri grozda od loze u čašu, razgovaraše sa mnom, kako je Gospod Isus pokazao nam kako da prinesemo žrtvu kad On ustane iz mertvijeh na treći dan.

I biskup otrčavši u crkvu, i uzevši Evanđelje i Psaltir Davidov, i sakupivši sveštenike i mnoštvo braće, dođe na istok palate u času dizanja sunca, i naredivši jednome koji je pevao da ode na neki uzvišen kamen, on poče da hvali u pjeva pjesmu Bogu: Dragocjena u očima Božjim je smrt Njegovih svetaca. I opet: Ja legoh i zaspah; Ja ustah: jer Gospod drži. I oni su slušali pevanje pesme Davidove. Hoće li onaj koji je mrtav, neće li ustati ponovo? Sada ću ga podići za sebe, reče Gospod. I svi viknuše Aleluja. I episkop je čitao Evanđelje, i plakao: Slava Tebi, Ti koji si bio slavljen u nebesima i na zemlji. I tako tad oni prinesoše dar za sveti prinos za Mateja, i učestvovavši u zahvalnosti čistih i životodarnim tajnama Krista, oni svi veličaše Boga.

I bilo je oko šestoga časa, i Plato vidio je more nasuprot sedam stadija daleko, i gle,Matej je stajao na moru, i dvoje ljudi, jedan na svakoj strani, u sjajnoj odeći, i lijepi dječak nasuprot njih. I sva braća videše ove stvari, i oni čuše ih kako govore Aleluja. I svako je mogao videti more čvrsto kaokamen kristala, i lijepi dječak nasuprot njih, kada iz dubine mora križ izađe, i na kraju krsta sanduk je išao gore u kojemu je bilo telo Mateja, i u času pribijanja na krst, dečak je stavio sanduk na zemlju, pored palače prema istoku, gde biskup je prinosio žrtvu za Mateja.

I kralj videći ove stvari sa gornjeg dela kuće, i bijući strahom udaren, izađe iz palače, i otrča i molio se prema istoku ka sanduku, i pao je pred biskupa, i sveštenika, i učitelja, u pokajanju i priznanju, govoreći: Uistinu Ja vjerujem u istinitoga Boga, Krista Isusa, Jamolim, daj mi pečat u Hristu, i ja ću dati ti moju palaču, u svedočanstvu Mateja,i staviti češ sanduk na moj zlatan krevet, u velikoj sobi zaručavanje, samo,krsteći me u njoj, priopćite mi Euharistiju Hrista. I biskup pomolivši se, naredi mu da skine svoju odeću, i ispitujući ga dugo vremena, i pošto je on priznao i plakao nada tim što je uradio, zapečatio (prekrstio) ga, i pomazao ga sa uljem, i stavio ga u more, u ime Oca, i Sina i Duha Svetog. I kad je on izašao iz vode on je naredio mu da obuče na sebe sjajnu odeću, i tako davši mu slavu i hvalu, dao mu je sveti hljem i mješanu čašu, biskup prvo dade ih kralju, govoreći: Neka ovo telo Hrista, i ova čaša, Njegova krv prolivena za nas, bude tebi sa oproštenje greha za života. I glas se čuo sa visine: Amin, Amen, Amin. I kad je on tako razgovarao u strahu i radosti, apostol se pojavi i reče: Kralju Fulvanuse, tvoje ime neće više biti Fulvanus, već biti češ znav Matej. A ti, sine kralja, nečeš više biti zvan Fulvanus, već Mateja također, a ti Zifaga, ženo kralja, biti češ zvana Sofija, i Evrva, žena od tvoga sina, biti će zvana Sinesis. I ova imena vaša će biti upisana u nebesima, i tamo neće propasti od vas od naraštaja do naraštaja. I u tom istome času Matej postavi kralja za sveštenika, a on je bio trideset i sedam godina star, a kraljeva sina on postavi učiteljem (đakon), bijući imao sedamnaest godina starosti, a kraljevu ženu on postavi sveštenicom, i njegova sina ženu on postavi za učiteljicu, i ona također bi sedamnaest godina starosti. I potom on tako blagoslovi ih, govoreći: Blagoslov i milost našega Gospodara Isa Krsta ću biti sa vama večno.

Tad kralj, probudivši se iz sna, i radujući se sa celom svojom kućom zarad vizije svetoga apostola Matije, slavio je Boga.

I kralj, otišavši u svoju palaču, slomi sve idole na komade, i dade uredbu onima u njegovu kraljevstvu, pisajući ovako: Kralj Matej, svima pod mojim kraljevstvom, pozdrav. Hrist se pojavivši na zemlji, spasao je ljudsku rasu, i takozvani bogovi behu nađeni kao prevaranti, i uništitelji duša, i urotnici protiv ljudske rase.Odakle, božanska milost je zasjala širom okolo, i došla ka nama, i došli smo do znanja prevare idola, da je uzaludno i krivo, izgledalo je dobro našem obožavanju da bude mnogo bogova, ali jedan, jedan jedini, Bog u nebesima. I vi, primivši ovu uredbu, držite njenu svrhu, i slomite u komade i uništite svakoga idola, i ako iko bude označen od ovoga vremena da služi idolima, ili prikriva ih, neka takav bude podložen kazni mačem. Da ste dobro svi, jer mi smo svi takođe dobro.

I kad naredba je bila data, svi, radujući se i uzvikujući, slomiše njihove idole u komade, plačući i govoreći: Samo je jedan Bog, On koji je u nebesima, koji čini dobro ljudima.

I nakon svih ovih stvari što su se dogodile, Matej apostol Hristov pojavi se biskupu Platu, i reče mu: Plato, slugo Božiji, i naš brate, neka ti bude znano, da nakon tri godine će biti tvoj počinak u Gospodinu, i veselje u veke vekova. I kralj sam, koga po mome imenu Ja nazvah Matej, će primiti prijestolje tvoje episkopije, i nakon njega njegov sin. I on, rekavši Mir vama i svim svetima, ode u nebo.

I nakon tri godine biskup Plato počinu u Gospodu. I kralj Matej naslijedi ga, davši svoje kraljevstvo voljno drugome, odakle je njemu data milost protiv nečistih demona, i on je liječio svaku nevolju. I on je unaprijedio svoga sina da bude sveštenik, i učinio ga drugim do sebe.

I Sveti Matej završi svoj put u zemlji ljudoždera, u gradu Mirni, na sedamnaesti mjeseca Novembra, naš Gospodin Isus Hrist vladaše, komu je slava i sila, sada i uvek, i u veke vekova. Amen.

Apokrifna dela o uznesenju Marije

 

Apokrifna dela o uznesenju Marije

 

Izvještaj Sv. Jovana Teologa kako je usnula Sveta Majka Božja

 

Kako je u svemu sveta majka Božija i devica Marija, kako je bila njena želja, išla do svete grobnice našega Gospoda da zapali tamjan, i klečeći na njenim svetim kolenima, ona je mislila da Hrist naš Bog koji je rođen od nje će se vratiti njoj. A židovi, videći nju kako se zadržavala kod božanske grobnice, dođoše do upravitelja sveštenika, govoreći: Marija ide svaki dan do grobnice. A upravitelji sveštenici, pozvavši stražare postavljene od njih da ne dozvole nikomu da moli se na svetoj grobnici,, pitaše o njoj, je li uistinu tako. I stražari odgovoriše i rekoše da nisu videli takvu stvar, Bog im nije dozvolio da vide kad je ona tamo. I u jedan od dana, bila je priprema, sveta Marija, kako je želela, dođe do grobnice, i dok je molila, dogodilo se da su se nebesa otvorila, i arhanđel Gavrilo siđe k njoj i reče: Zdravo, ti koja si rodila Hrista našega Boga! Tvoje molitve su došle do nebesa k Njemu koji je rođen od tebe, i prihvaćene su, i od ovoga vremena, prema tvojoj molbi, ostavila si svijet, ići češ u nebeska mjesta tvoga Sina, u istinski i večan život.

I čuvši ovo od svetoga arhanđela, ona se vrati u sveti Vitlejem, idući sa njom tri djevice koje joj služahu. I nakon što se odmorila kratko, ona sjede i reče djevicama: Donesite mi kadionicu, da se pomolim. I oni donesoše, kako im je zapoveđeno. I ona je molila, govoreći: Moj Gospode Isuse Hriste, koji si udostojio se kroz Tvoju najvišlju dobrotu da budeš rođen od mene, čuj moj glas, i pošalji mi Tvoga apostola Jovana, kako bi, videći ga, sudjelovala u radosti, i pošalji mi također ostale Tvoje apostole, i one koji su već otišli ka Tebi, i one u svijetu koji su sad, i u kojoj zemlji da su, kroz Tvoju svetu zapovest, kako bi, vidjevši ih, ja blagoslovila Tvoje ime da bude mnogo slavljeno, jer ja sam uvjerena da Ti čuješ Tvoga slugu u svemu.

I dok je ona molila, Ja Ivan dođoh, Sveti Duh me podigao u oblak u Efesu, i postavio me na mesto gde majka moga Gospoda je bila. I otišavši pokraj nje, ja veličah Njega koji je rođen od nje, Ia rekoh: Zdravo, majko Gospodinova, koja si donijela Hrista našega Boga, raduj se da u velikoj slavi odlaziš iz života. I sveta majka Božja je veličala Boga, jer ja Jovan dođoh njoj, sečajući se glasa Gospodnjeg, koji reče: Vidi svoju majku, i , Evo ti sina. Jovan 19:26-27 I tri djevice dođoše i pokloniše se. I sveta majka Božja reče mi: Moli, i stavi tamjan. I ja molih ovako: Gospode Isuse Hriste, koji si učinio čudesne stvari, sada također učini čudesne stvari pred njom koja te je rodila, i neka Tvoja majka ode iz ovoga života, i neka oni koji su te razapeli, i koji nisu verovali u Tebe, budu prokleti. I nakon što sam završio molitvu, sveta Marija mi reče: Donesi mi kadionicu. I stavivši tamjan, ona reče, Slava Tebi, moj Bože i moj Gospodaru, jer je ispunjeno u meni štogod si obećao mi prije nego što si se uzdigao u nebesa, tad kada odem sa ovoga svijeta Ti češ doći meni, i mnoštvo Tvojih anđela, sa slavom. I ja Ivan rekoh joj: Isus Krist naš Gospodin i naš Bog dolazi, i ti ga vidiš, kao što je On obećao ti. I sveta mati Božja odgovori i reče mi: Židovi su se zakleli da nakon što umrem oni će spaliti moje tijelo. I ja odgovorih i rekoh joj: Tvoje sveto i dragocjeno telo neće nikako videti pokvarljivost. I ona odgovori i reče mi: Donesi kadionicu, i baci tamjan, i moli. I tamo dođe glas iz nebesa govoreći Amen. I ja Jovan čuo sam glas, i Sveti Duh mi reče: Ivane, jesi li čuo glas koji je govorio u nebesima nakon što je molitva završila? I Ja odgovorih i rekoh: Da, čuo sam. I Sveti Duh reče mi: Ovaj glas koji si čuo označava da pojava tvoje braće apostola samo što se nije dogodila, i od svetih sila oni dolaze ovamo danas.

I na ovo ja Ivan molih.

I Sveti Duh reče apostolima: Neka svi vi zajedno, došavši sa oblacima od krajeva zemlje, budu okupljeni u svetom Betlehemu od vihora, zarad majke našega Gospoda Isusa Hrista; Petar iz Rima, Pavle iz Tiberije, Toma iz Bliže Indije, Jakov iz Jerusalema, Andrej, Petrov brat, i Filip, Luka, i Simon Kananac, i Tadej koji je zaspao? (preselio, umro?), behu podignuti od Svetoga Duha iz svojih grobova, kojim Sveti Duh reče: Ne misli da je sad uskrsnuće, već zarad ovoga si dignut iz svojih grobova, da možete ići pozdraviti časnu i čudotvornu majku našega Gospoda i Spasitelja Isusa Hrista, jer dan njenog odlaska je pri ruci, da ide u nebo. I Marko je isto dolazeći, bio prisutan iz Aleksandrije, on također sa ostalima, kao što je rečeno ranije, iz svake zemlje. I Petar bijući podignut sa oblakom, stade između nebesa i zemlje, Sveti Duh držao ga postojano. I u isto vreme, ostali apostoli također, bijući uzeti u oblake, behu nađeni sa Petrom. I tako od Svetoga Duha, kao što je rečeno, oni svi dođoše zajedno.

I otišavši pokraj majke našega Gospoda i Boga, i bijući obožavali, mi rekosmo: Ne boj se, ne tuguj, Bože Gospode, koji je rođen od tebe, mi čemo te izvesti iz ovoga svijeta sa slavom. I radujući se u Bogu njenom Spasitelju, ona sjede na krevet, i reče apostolima:  Sada sam uzvjerovala da naš Gospodar i Bog dolazi sa nebesa, i ja ću ga vidjeti, i tako ode iz ovoga života, kao što sam vidio da ste vi došli. I ja želim da mi kažete kako znate da odlazim i dođoste meni, i iz kojih zemalja i koliku udaljenost ste prešli dolazeći ovamo, da ste tako žurili posjetiti me. Jer niti je On koji je rođen od mene, naš Gospod Isa Krst, Bog univerzuma, prikrio, jer ja sam uvjerena i sad da On je Sin Svevišnjega.

I Petar odgovori i reče apostolima: Neka svaki, prema onomu što Sveti Duh je objavio i zapovijedio nam, da puno znanje majci našega Gospoda. I Ja Ivan odgovorih i rekoh: Baš kao što sam išao do svetoga oltara u Efesu da izvršim božansku službu, Sveti Duh mi reče, Vrijeme odilaska majke tvoga Gospoda je blizu, idi u Betlehem da pozdraviš ju. I oblak svjetla uhvati me, i postavi me na vrata gde si ti ležala. Petar također odgovori: A ja, živeći u Rimu, oko zore čuh glas kroz Duha Svetog kako mi govori, Majka tvoga Gospoda odilazi, i vrijeme je blizu, idi u Betlehem da je pozdraviš. I gle, oblak svjetla uhvati me, i ja videh također druge apostole kako dolaze mi na oblacima, i glas mi govori, Idide si u Vitlejem. A Pavle također odgovori i reče: A ja, živeći u gradu nedaleko od Rima, zemlji zvanoj Tiberija, čuh Svetoga Duha kako mi govori, Majka tvoga Gospodina, ostavlja ovaj svijet, odilazi prema nebeskim oblastima, idi u Vitlejem i pozdravi je. I gle, oblak svetla uhvati me, i postavi me na isto mesto kao vi. I Toma također odgovori i reče: A Ja prelazeći zemlju Indijaca, kada sam propovedao bih obuzet milošću Hrista, i kraljeve sestre sin Labdanus po imenu, je trebao biti zapečaćen (kršten?) od mene u dvoru, i odjednom Sveti Duh mi reče, Idi također, Toma, u Bethlehem da pozdraviš majku tvoga Gospodina, jer ona odilazi u nebesa. I oblak svetlosti me uhvati gore, stavi me pored vas. I Marko također odgovori i reče: I Ja kad sam završavao zakone trećega dana u gradu Aleksandriji, baš kad sam molio, Sveti Duh ugrabi me, i dovede me vama. A Jakov također odgovori i reče: Dok sam bio u Jerusalimu, Sveti  Duh zapovijedi mi, govoreći, Idi u Betlehem, jer majka tvoga Gospodara odilazi. I gle, oblak svetla me uzeo, i postavio pored vas. I Matej također odgovori i reče: Ja sam veličao i slavio Boga, jer kad sam bio na brodu uhvaćen olujom, more je bjesnilo valovima, i odjednom oblak svetla prekrio je olujne valove, menjajući u mirno, i uhvativši me, stavi me pored vas. I oni koji su došli pred isto tako odgovoriše, i rekoše kako su došli. I Bartolomej reče: Ja sam u Tebaji propovijedao riječ, i gle Sveti Duh mi reče, Majka tvoga Gospoda odilazi, idi, i pozdravi je u Betlehem. I gle, oblak svetlosti uhvati me, dovede me vama.

Apostoli rekoše sve ove stvari svetoj majci Božijoj, zašto su došli, i na koji način, i ona raširivši njene ruke ka nebu i molila je, govoreći: Ja slavim, ja hvalim, i veličam Tvoje slavljeno ime, O Gospode, jer si pogledao na poniznost Tvoje sluškinje, i jer Ti koji si močan si učinio velike stvari za mene, i evo, svi naraštaji će me uvažavati blaženom. Luka 1:48. I nakon molitve ona reče apostolima: Stavite tamjan, i molite. I kad su molili, bi grmljavina sa neba, i dođe strašan glas, kao sa kočija, i gle mnoštvo sila anđela i moči, i glas, kao da je Sina čovečijeg, se čuo, i serafim u krugu oko kuće gde telo, neumrljane majke Božje i device je ležalo, tako da svi koji su bili u Betlehemu gledali su na čudesne stvari, i dođoše u Jerusalem i izvestiše sve čudesne stvari koje su se dogodile. I dogodilo se, kada glas se čuo,da je sunce i mjesec odjednom se pojavili iznad kuće, i skup prvorođenih svetaca je stajao pored kuće gde majka Gospodinova je ležala, za njenu čast i slavu. I ja gledah i mnogi znaci se dogodiše, slijepi su vidjeli, gluhi čuli, hromi hodali, gubavi se čistili, i oni obuzeti od nečistih duhova behu izlečeni, i svako ko je bio pod bolešću, dodirujući vanjske zidove kuće gde je ležala, plakaše: Sveta Marijo, koja si rodila Krista našega Boga, imaj milost na nas. I oni behu odmah izlečeni. I veliko mnoštvo iz svake zemlje koji žive u Jerusalemu zarad molitve, čuvši znakove koji su se dogodili u Jerusalimu kroz majku Gospodinovu, dođoše do mjesta tražeći lijek za različite bolesti, koji su također dobili. I bila je radost neizreciva u taj dan među mnoštvom onih koji su bili izlečeni, kao i na one koji su gledali, veličajući Hrista našega Boga i Njegovu majku. I ceo Jerusalem iz Betlehema je držao praznik sa psalmima i duhovnim pesmama.

I sveštenici Židova, zajedno sa njihovim narodom, behu zapanjeni na stvari koje su se dogodile, i bijući pokrenuti sa najtežom mržnjom, i opet sa neozbiljnim pomislima, učinivši skup, oni odrediše da pošalju protiv svete majke Božije i svetih apostola koji behu tamo u Betlehemu.I tako mnoštvo židova, usmjerivši se u Vitlejem, kad na udaljenosti od jedne milje dogodilo se da su vidjeli strašnu viziju, i njihove noge behu ukočene, i nakon ovoga oni se vratiše njihovim zemljacima, i rekoše za strašni viziju prvosvešteniku. I oni, su ključali od mržnje, odoše upravitelju, plačući i govoreći: Narod Židova je uništen od ove žene, otjeraj je iz Betlehema i provincije Jerusalem. I upravitelj, začuđen na čudesnim stvarima, posla njima: Ja je neću otjerati iz Betlehema niti iz jednog drugog mesta. I židovi nastaviše vikati, i preklinjati ga zdravljem Tiberija Cezara da izvede apostole iz Betlehema. I ako ne učiniš tako, mi čemo izvijestiti Cezara. Prema tome, bijući natjeran, on posla zapovjednika vojnika protiv apostola u Vitlejem. A Sveti Duh rekao je apostolima i majci Gospodinovoj: Evo, upravitelj je poslao vođu protiv vas, židovi su podigli pometnju. Idite stoga iz Betlehema, i ne plašite se, jer evo, oblakom ću vas dovesti u Jerusalem, za moč Oca, i Sina, i Svetoga Duha je sa vama. Apostoli stoga ustaše odmah, i izađoše iz kuće, noseći krevet Gospe majke Božije, i upraviše se ka Jerusalimu, i odmah, kako je Sveti Duh rekao, bijući podignuti oblakom, oni behu se našli u Jerusalemu u kući Gospe. I oni stadoše, i pet dana nisu prestali pevati hvale. I kad zapovjednik dođe u Vitlejem, i nije našao tamo ni majku Gospodnju ni apostole, on je dohvatio Betlehemljane, govoreći im:Niste li došli reči upravitelju i sveštenicima sve znakove i čuda koja su se dogodila, i kako apostoli su izašli iz svake zemlje? Gde su oni, onda? Dođite, idite do upravitelja u Jerusalemu. Jer tribun (vođa) nije znao za odlazak apostola i Gospodinove majke u Jerusalem. Tribun tad, uzevši Vitlejemljane, uđe ka upravitelju, govoreći da nije našao nikoga. I nakon pet dana bilo je znano upravitelju, i sveštenicima, i svemu gradu, da Gospodnja majka je u njenoj vlastitoj kući u Jerusalimu, zajedno sa apostolima, od znakova i čuda koji su se dogodili tamo. I mnoštvo ljudi i žena i djevica dođoše zajedno, i plakaše: Sveta djevica, koja je rodila Hrista našega Boga, ne zaboravi naraštaj ljudi. I kad ove stvari su se dogodile, narod židova , sa sveštenicima također, bili su pokrenuti mržnjom, uzeše drvo i vatru, i izađoše, želeći da spale kuću gde je Gospodnja majka živjela sa apostolima. I upravitelj stajao je gledajući izdaleka. I kad narod židova dođe do vrata kuće, gle, odjednom snaga vatre koja je dolazila iznutra, delovanjem anđela, spalila je veliko mnoštvo židova. I tamo bi veliki strah kroz ceo grad, i oni veličaše Boga, koji je bio rođen od nje. I kad upravitelj vidje šta se dogodilo, on je vikao ka narodu, govoreći: Uistinu on koji je rođen od djevice, koga ste mislili da ste odagnali, je Sin Božiji, za ove znakove su ti od istinitoga Boga. I tamo je bila podjela među židovima, i mnogi verovaše u ime našega Gospoda Isusa Hrista, kao posledica znakova koji su se dogodili.

I nakon svih tih čudesnih stvari što su se dogodile kroz majku Božiju, i djevicu Mariju, majku Gospoda, dok mu apostoli besmo sa njom u Jerusalimu, Sveti Duh reče nam: Vi znate da na Gospodinov dan dobre vijesti su donesene Djevici Mariji od arhanđela Gavrila, i u Gospodnji dan Spasitelj je rođen u Vitlejemu, i na Gospodnji dan djeca u Jerusalemu dođoše sa palminim granama da ga sretu, govoreći, Hosana na visini, blagosloven je On koji dolazi u ime Gospodnje, i na Gospodnji dan On usta iz mrtvih, i na Gospodnji dan On će doći da sudi živima i mertvijema, i na Gospodnji dan On će doći iz nebesa, u slavu i čast odlaska svete slavne djevice koja ga je rodila. I u isti Gospodnji dan majka Gospodinova reče apostolima: Stavite tamjan, jer Hrist dolazi sa vojskom anđela,i, pogledajte, Krist je tu, sjedi na tronu heruvima. I dok smo mi svi molili, tamo pojavi se nebrojeno mnoštvo anđela, i Gospod se pope na heruvima u velikoj moči, i gle, izvor svjetlosti došao je do svete djevice, zarad prisustva njenog jedinorođenog Sina, i sve sile nebesa padoše dole i pokloniše mu se. A Gospodin, govoreći svojoj majci, reče: Marija. I ona odgovori i reče: Ovde sam Ja , Gospodaru. I Gospod joj reče: Ne tuguj, već neka se tvoje srce raduje i budi zadovoljna, jer ti si našla milost da vidiš slavu datu mi od moga Oca. I sveta majka Božja pogleda, i vidje u Njemu slavu koja je nemoguća za usta čovjećja da izgovore, ili da shvate. I Gospod osta pored nje, govoreći: Pogledaj, od sadašnjeg vremena tvoje dragoceno telo će biti preobraženo u raju, i tvoja sveta duša nebesima do riznica moga Oca u izobilnom svetlu, gde tamo je mir i zadovoljstvo svetih anđela – i druge stvari pored toga. I majka Gospodinova odgovori i reče mu: Stavi svoju desnu ruku na mene, O Gospodine, i blagoslovi me. A Gospod pruži svoju čistu desmu ruku, i blagoslovi je. I ona je uzela Njegovu čistu desnu ruku, i poljubila je, govoreći: Ja obožavam ovu desnu ruku, koja je stvorila nebesa i zemlju, i ja pozivam Te da mnogo da budeš slavljen tvoje ime Hriste, O Bože, Kralju vremena, i jedini rođeni od Oca, da primiš Tvoju sluškinju, Ti koji si udostojen da budeš rođen od mene, u niskom stanju, da spaseš rasu ljudi kroz Tvoje neizrevivo opraštanje, darivaj svoju pomoć na svakoga čovjeka koji te priziva, ili moli, ili imenuje ime Tvoje sluškinje. I dok je ona govorila ovo, apostoli, otišavši do njenih nogu i pokloniše se, govoreći: O majko Gospoda, daj blagoslov svijetu, jer ti odlaziš sa njega. Jer ti si ga blagoslovila, i podigla kad je bio uništen donoseći Svjetlost svijeta. I majka Gospodinova je molila, i u njenoj molitvi izgovorila ovako: O Bože, koji kroz Tvoju veliku dobrotu si poslao sa nebesa Tvoga jedino rođenoga Sina da stanuje u mom poniznom telu, koji je udostojen da bude rođen od mene, ponizna kao što sam, imaj milosti na svijet, i svaku dušu koja zove Tvoje ime. I opet ona je molila, i rekla: O Gospodaru, Kralju nebesa, Sine živoga Boga, prihvati svakoga čovjeka koji zove Tvoje ime, da Tvoje rođenje bude slavljeno. I opet je ona molila, i rekla: O Gospode Isuse Hriste, koji si svemočan u nebesima i na zemlji, u ovom prizivanju ja molim Tvoje sveto ime, u svako vrijeme i mjesto gde se spomene moje ime, učini to mesto svetim, i veličaj one koji veličaju Te kroz moje ime, prihvatajući od takvih osoba sve njihove žrtve, i sve njihove molbe, i sve njihove molitve. I kad je tako molila, Gospod reče svojoj majci: Neka tvoje srce se raduje i bude zadovoljno, za svaku milost i svaki dar ti je dat od moga Oca u nebesima, i od mene, i od Svetoga Duha, svaka duša koja priziva tvoje ime neće se posramiti, već će naći milost, i utjehu, i podršku, i povjerenje, i u svijetu koji je sad, i u onomu koji dolazi, u prisustvu moga Oca u nebesima. I Gospod se okrene i reče Petru: Vrijeme je došlo da počnemo pjevati himnu. I Petar počevši pevanje himne, sve sile nebesa odgovoriše sa Aleluja. I tad lice majke Gospodnje je zasjalo sjajnije od svetla, i ona usta i blagoslovi svakoga od apostola sa svojom rukom, i svi dadoše slavu Bogu, i Gospod ispruži svoje čiste ruke, i primi njenu svetu i nedužnu dušu. I sa odlaskom njene nedužne duše mjesto bi ispunjeno sa mirisom i velikom svetlošću, i gle, glas iz nebesa se čuo, govoraše: Blagoslovena si ti među ženama. I Petar, i Ja Ivan, i Pavle, i Toma, otrčasmo i zamotašmo njena dragocena stopala za posvećenje, i dvanaestorica apostola staviše njeno dragoceno i sveto telo na krevet, i nosiše ga. I gle, dok su oni nosili nju, neki dobro rođeni Jevrej, Jefonija po imenu, trčeći prema telu, stavi njegove ruke na krevet, i gle, anđeo Gospodnji sa nevidljivom silom, sa plamenim mačem, odsjeće njegove dve ruke od njegovih ramena, i učini da vise o krevetu, podignute u vazduh. I na ovo čudo kojese dogodilo sav židovski narod koji su gledali plakaše. Uistinu, On koji je rođen od tebe je istiniti Bog, O majko Božja, djevice Marija. I Jefonija sam, kad Petar mu naredi, da čudesne stvari Božje budu pokazane, stade pored kreveta, i plakao je: Sveta Marijo, koja si rodila Krista koji je Bog, imaj milosti namene. I Petar okrene se i reče mu: U ime Njega koji je rođen od nje, tvoje ruke koje su bile uzete od tebe, će biti pričvršćena za tebe ponovo. I odmah, na riječ Petrovu, ruke koje su visile na krevetu Gospe dođoše, i behu učvršćene na Jefiniji. I on je cerovao, i slavio Hrista, Boga koji je rođen od nje.

I kad je ovo čudo bila učinjeno, apostoli su nosili krevet, i položili dragocjeno i sveto tijelo u Getsemanu u novu grobnicu. I gle, miris sladak izađe iz svete grobnice naše Gospe majke Božije, i za tri dana glasovi nevidljivih anđela su se čuli kako slave Krista našega Boga, koji je bio rođen od nje. I kada treći dan završi, glasovi se više nisu čuli, i od tog vremena nadalje svi su znali da njeno čisto i dragoceno telo je preneseno u raj.

Inakon što je prenesena, gle, vidjesmo Jelisavetu majku Svetog Jovana Krstitelja, i Anu majku od Gospe, i Abrahama i Isaka i Jakova i Davida, pjevaju Aleluja, i svi horevi svetaca su poklonili se svetim relikvijama majke Gospodnje, i mjesto puno svetla, nego svjetlo koje nije moglo biti sjajnije, i izobilno mirisa u tom mestu koje njeno dragoceno i sveto telo je preneseno u raj, i melodija onih koji ga hvale koji je rođen od nje – lijepa melodija, od koje nema sitosti, kao što je dato devicama, i njima samo, da čuju. Mi apostoli, stoga, vidjevši iznenadan dragocen prelaz njenog svetog tela, slavismo Boga, koji nam je pokazao Njegova čuda na odilasku majke našega Gospoda Isa Krsta, čije molitve i službe možemo smatrati vrednim da primimo, pod njenim zaklonom, i podrškom i zaštitom, i u svijetu koji je sad i u onomu koji dolazi, slaveći u svako vreme i mestu njenog jedino rođenog Sina, zajedno sa Ocem i Svetim Duhom, za uvek i uvek. Amin.

 

 

Uznesenje Marije

Prva latinska forma

 

U pogledu Uznesenja Blažene djevice Marije

 

U to vreme pre nego je Gospodar došao do svoga stradanja, i među mnogim riječima koje je majka pitala Sina, ona je počela da pita o njenom sopstvenom odlasku, pitajući ga ovako: O najdraži Sine, Ja molim Tvoju svetost, da kada moja duša izađe iz moga tela, Ti mi daš na znanje tri dana prije, i učini Ti, voljeni Sine, sa Tvojim anđelima, primi je. Tad On odgovori molitvi svoje voljene majke, i reče joj: O dvoru i hramu živoga Boga, o blažena majko, o kraljice svih svetaca, i blažena nad svim ženama, prije nego si me nosila u svojoj utrobi, ja sam uvijek te čuvao, i činio da budeš hranjena danju sa anđeoskom hranom, kao što znaš, kako ja mogu odužiti ti se, nakon što si me nosila, i hranila me, i dovela me dole u bjekstvu u Egipat, i izdržala mnoge teškoće za mene?  Znaj, tad, da moji anđeli su uvijek čuvali te, i čuvati će te i na tvom odilasku. Ali nakon što ja prođem patnje od ljudi, kao što je pisano, i ustanem ponovo u treći dan, i nakon četrdeset dana uzađem na nebo, kada češ me videti dolazim k tebi sa anđelima i arhanđelima, sa svetima i sa devicama, i sa mojim učenicimma, znaj za izvesno da tvoja duša će biti odvojena od tela, i ja ću je odnijeti u nebo, gde neće nikad imati nevolju i bol. Tad je ona bila radosna i veličala, i poljubila koljena svoga Sina, i blagoslovila Stvoritelja nebesa i zemlje, koji joj je dao takav dar kroz Isu Krsta njenog Sina.

U drugoj godini, stoga, nakon uznesenja našega Gospodina Isusa Hrista, najblaženija Djevica Marija je nastavila uvijek u molitvi danju i noću. I u treći dan pre nego što je otišla, anđeo Gospodarev dođe do nje, i pozdravi je, govoreći: Zdravo, Marija, milosti puna! Gospod je s tobom. I ona odgovori, govoreći: Hvala Bogu. Opet on reče njoj: Primi ovu palmu koju ti je Gospod obećao. I ona, dajući hvale Bogu, sa velikim radovanjem primi iz ruke anđela palmu poslatu njoj. Anđel Gospodnji reče njoj: Tvoje uznesenje će biti nakon tri dana. I ona odgovori: Hvala Bogu.

Tad ona pozva Josifa iz Arimeteje, i druge učenike Gospodnje, i kad oni, i rođaci i poznanici, behu sakupljeni, ona objavi svoj odilazak svima koji su stajali tamo. Tad blažena Marija opra sebe, i obuče se kaokraljica, i čekala je dolazak svoga Sina,kako je On obečao joj. I ona upita sve njene rođake da se drže pokraj nje, i daju joj utjehu. I ona je imala sa sobom tri djevojke (djevice), Seforu, Abigeju i Zaelu,ali učenici Gospodina Isusa Krista su već bili rasuli se širom celog svijeta da propovijedaju narodima Boga.

Tad u treći čas tamo bi velika grmljavina, i kiše, i munje, i nevolja , i zemljotres, dok kraljica Marija je stajala u njenoj sobi. Ivan evangelist i apostol je odjednom doveden iz Efesa, i ušao je u sobu blažene Marije, i pozdravi je, i reče joj: Zdravo, Marija, milosti puna! Gospod je s tobom. A ona odgovori: Hvala Bogu. I podignuvši se, ona poljubi Svetog Jovana. I blažena Marija reče mu: O moj najdraži sine, zašto si me ostavio u takvom vremenu, i nisi pazio na zapovesti tvoga Gospodara, da brineš o meni, kako On je zapovedio dok je visio na križu? I on zatraži oprost  savijenih kolena. Tad blažena Marija dade mu blagoslov i opet poljubi ga. I kad je htela da ga pita odakle je došao, i iz koga razloga je došao u Jerusalim, gle, svi učenici Gospodnji, osim Tome koji je zvan Didimus, behu doneseni oblakom do vrata sobe blažene Marije. Oni stadoše i uđoše, i pozdraviše kraljicu sa sledećim rečima, i pokloniše joj se: Zdravo, Marija, milosti puna! Gospodin s tobom. I ona usta odmah i pokloni se, i poljubi ih, i dade hvale Bogu. Ovo su imena učenika Gospodinovih koji behu doneseni oblakom: Jovan evanđelista i Jakov njegov brat, Petar i Pavle, Andrej, Filip, Luka, Barnaba, Vartolomej i Matej koji je zvan Justus, Simon Kananac, Juda i njegov brat, Nikodem i Maksimianus, i mnogi drugi koji ne mogu biti izbrojeni. Tad blažena Marija reče njenoj braći: Šta je ovo, da ste svi došli u Jerusalem? Petar, odgovori, i reče joj: Mi imamo potrebu to da pitamo tebe, a ti pitaš nas? Izvjesno je, kako mislim, niko od nas ne zna zašto smo došli ovde danas  sa takvom brzinom. Ja sam bio u Antiohiji, i sada sam ovde. Svi izjaviše jasno mesto gde su bili taj dan. I oni svi su se čudili da su bili tamo kad su čuli ove stvari. Blagoslovena Marija reče im: Ja sam pitala moga Sina, prije nego je prošao muku, da On i vi budete na mojoj samrti, i On mi je dao ovaj dar. Odakle znate da moj odilazak će biti sutra. Pazite i molite za mene, da kad Gospod dođe i primi moju dušu, On nađe vas da stražite. Potom svi obećahu da će paziti. I oni su stražarili i molili celu noć, sa psalmima i pesmama, sa velikom svetlošću.

I kad Gospodnji dan dođe, u treći čas, baš kad je Sveti Duh sišao na apostole u oblaku, tako Krist siđe sa mnoštvom anđela, i primi dušu svoje voljene majke. Tamo je bio toliki sjaj i miris i anđeli su pevali pesmu nad pesmama, gde Gospod kaže, Kao ljiljan među trnjem, takva je moja ljubav među kćerima, Pjesma nad Pjesmama 2:2 da su svi koji su bili prisutni pali na njihova lica, kao što su apostoli pali kad je Hrist preobrazio se pred njima na Planini Tabor, i za ceo sat i pola niko nije mogao ustati. Ali kad je svetlo otišlo, i u isto vreme sa svetlom, duša blažene device Marije bi uzeta u nebo sa psalmima, i himnama, i pesmom nad pesmama. I kako je oblak odlazio cela zemlja se potresla, i u jednom trenutku svi stanovnici Jerusalima otvoreno su videli uspenije Svete Marije.

I u isti čas Satana uđe među njih, i oni počeše da razmatraju šta da rade sa njenim telom. I oni uzeše oružje, kako bi sahranili njeno telo i ubili apostole, jer od nje je izašlo rasejanje Izraela, zarad njihovih greha i sakupljanja zajedno sa paganima. Ali behu udareni sljepilom, udarajući glavama u zidove, i udarajući jedan drugog. Tad apostoli, uzbunjeni sa toliko mnogo svetlosti, ustaše, i sa psalmima odnesoše sveto telo dole sa Planine Zion u dolinu Jehošapata. Ali kako su išli sredinom ulice, gle, neki židov, Ruvim po imenu, želio je da baci na zemlju sveta nosila sa telom blagoslovene Marije. Ali njegove ruke se osušiše, do lakta, da li hteo ili ne, on ode dole do doline Jehošapata, plačući i tugujući jer njegove ruke behu dignute na nosila, i on nije mogao da povuče ruke ka sebi. Kako je počeo da pita apostole da njihovom moći on bi bio spasen i postao hrišćan. Tad apostoli, kleknuvši, upitaše Gospoda da ga pusti. I on, bijući izlečen isti čas, dajući hvale Bogu i ljubeći noge kraljice od svih svetih i apostole, bi kršten u tom mestu, i poče da propoveda ime našega Boga Isa Krsta.

Tad apostoli sa velikom čašću položiše telo u grob, plačući i pevajući kroz neizmernu ljubav i ljepotu. I odjednom tamo zasja oko njih svjetlo sa nebesa, i oni padoše na zemlju, i sveto telo bi uzeto od anđela u nebo.

Tad najblaženiji Toma bi iznenada doveden do Gore Maslinske, i vidje najblaženije tijelo kako ide u nebo, i poče da plače i govori: O sveta majko, blagoslovena majko, prečista majko, da sam ja sad našao milost jer sam te vidio, učini tvoga slugu punim radosti kroz tvoje sažaljenje, jer ti ideš u nebo. Tada pojas sa kojima su apostoli opasali najsvetije telo bi bačen sa neba ka blaženom Tomi. I uzevši ga, i ljubeći ga, i dajući hvale Bogu, on dođe opet u dolinu Jehošapat. On nađe sve apostole i drugo veliko mnoštvo kako udaraše svoje grudi zarad svjetlosti koju su vidjeli. I videći i ljubeći jedan drugog, blagosloveni Petar reče mu: Uistinu ti si uvijek bio uporan i nisi vjerovao, jer zarad tvoga nevjerovanja nije bilo ugodno Bogu da ti budeš zajedno sa nama na sahrani majke Spasitelja. I on, udarajući svoje grudi, reče: Ja znam i čvrsto verujem da sam uvijek bio loš i neverujući čovek, zato tražim oproštaj od svih vas za moju tvrdovratost i nevjerovanje. I oni svi moliše za njega. Tad blagosloveni Toma reče: Gdeste položili telo? I oni pokazaše grobnicu sa njihovim prstom. I on reče: Tijelo koje je zvano najsvetijim nije tamo. Tad blaženi Petar reče mu: Već na drugoj prilici nisi hteo verovati oživljenju našega Gospodara na našu riječ, ukoliko nisi otišao i dodirnuo ga sa svojim prstom, i vidio Njega, kako li češ verovati nama da sveto tijelo je ovde? Još je on ustrajavao govoreći: Nije ovde. Tad, kao što je bio bijesan, oni odoše do grobnice, koja je bila nova izdubljena u steni, i on  uze kamen, ali nisu našli telo, ne znajući šta da kažu, jer su bili ubijeđeni riječima Tome. Tad blaženi Toma reče im kako je pevao službu u Indiji – i dok je još imao sveto odelo. On, ne znajući riječ Boga, bi doveden do Maslinske Gore, i vidje najsvetije telo blažene Marije kako ide u nebo, i molio ju da mu da blagoslov. Ona je čula njegovu molitvu, i bacila mu pojas koji je imala oko sebe. I apostoli videći pojas koji su oni stavili oko nje, veličaše Boga, i tražiše oproštaj  blaženoga Tome, zarad blagoslova kojim je blažena Marija mu dala, i jer je video najsvetije telo kako ide u nebo. I blaženi Toma dade im svoj blagoslov, i reče: Evo kako dobro i ugodno je za braću da žive zajedno u zajednici!

I isti oblak kojim su oni bili dovedeni odnio ih je nazad svakoga na njegovo mesto, baš kao Filipa kad je on krstio eunuha, kao što piše u Delima Apostolskim , Dela 8:39 i kao što je Habakuk prorok nosio hranu Danielu, koji je bio u lavljem brlogu, i brzo se vratio u Judeju. I tako također apostoli brzo vratiše se gde su prvo bili, da propovedaju narodu Božijem. Nije se za čuditi tome da je On trebao učiniti takve stvari, koji je ušao djevici i izašao od nje iako njena utroba je bila zatvorena, gde, iako su vrata bila zatvorena, uđe unutar svojim učenicima; Jovan 20:19 koji je učinio gluhe da čuju, oživljavao mrtve, čistio gubave, davao vid slepima, i učinio mnoga druga čudesna dela. Verovati ovo je bez nimalo sumnje.

Ja sam Josif koji je položio Gospodinovo telo u moju grobnicu, i video ga kako ustaje ponovo, i koji, prije uznesenja i nakon uznesenje Gospoda, uvijek sam držao najsvetiji hram blagoslovene device Marije, i koji sam držao u pisanome i u mojim grudima stvari koje izađoše iz usta Božijih, i kako stvari spomenute gore behu učinjene sudom Božjim. I učinio sam znanim svima, Židovima i Paganima, ove stvari koje sam video sa mojim očima, i čuo sa mojim ušima, i koliko dugo živim neću prestati objavljivati ih. I ona, čije uznesenje je na ovaj dan uvaženo i obožavano kroz ceo svijet, neka marljivo molimo da ona pripazi  na nas u prisustvu njenog najpobožnijeg Sina u nebesima, komu je hvala i slava kroz večne veke vekova. Amen.

 

 

Druga latinska forma

Ovde počinje Uznesenje Blažene Djevice Marije

1 Tako, kad je Gospod i Spasitelj Isa Krst visio na drvetu zakovan klinovima na krst za život celoga sveta, On vidje oko križa je njegova majka stajala, i Jovan jevanđelist, kogoa On je naročito volio iznad ostalih apostola, jer on sam od njih je bio djevac u tijelu. On dade mu, zato, zaduženje za svetu Mariju, govorećimu: Vidi svoju majku! I govoreći, k njoj: Eto ti sina! Jovan 19:26-27 Od toga časa sveta majka Božja ostala je posebno u brizi Jovana, toliko dugo koliko je imala svoje prebivanje u ovomu životu. I kada apostoli behu podelili svijet žrebom za propovijedanje, ona namesti se u kuću svojih roditelja blizu Maslinske Gore.

2 U drugoj godini, stoga, nakon što je Krist pobijedio smrt, i uzašao u nebo, u neki dan, Marija, goreći od čežnje za Hristom,poče da plače sama, unutar zaklona njenog prebivališta. I, gle, anđeo, sjajeći u halji velikog svetla, stade pred nju i izgovori riječi pozdrava govoreći: Zdravo! Ti blagoslovena od Gospodara, primi pozdrav od Njega koji je zapovijedio sigurnost Jakovu i njegovim prorocima. Pogledaj, reče On, palmova grana – donio sam ti je iz raja Gospodnjeg – koju ti češ uzrokovati da bude nošena pred tvojim nosilima i anđelima, i svim silama nebeskim. Tad Marija reče anđelu: Ja molim da svi apostoli Gospoda Isusa Hrista budu zajedno sa mnom. Na što anđeo reče: Evo, danas, uz moč moga Gospoda Isusa Hrista, svi apostoli će ti doći. I Marija reče mu: Tražim da pošalješ na mene tvoj blagoslov, da nijedna sila nižega svijeta ne zadrži me u tom času u kojem moja duša će izaći iz moga tela, i da ne vidim princa tame. I anđeo reče: Nijedna sila uistinu od nižega svijeta te neće povrediti, i tvoj Gospod Bog, čiji sluga i glasnik Ja sam, dao ti je vječni blagoslov, ali ne misli da pravo da ne vidiš princa tame će ti biti dato od mene, već od onoga koga si nosila u utrobi, jer Njemu pripada sila nada svim za uvek i uvek. Tako rekavši, anđeo ode sa velikim sjajem. I ta palma je sijala sa neizmernom svetlošću. Tad Marija, preobuće se, stavi bolju odeću. I, uzevši palmu koju je ona primila iz ruku anđela, ona ode do Maslinske Gore, i poče da moli, i reče: Nisam bila vrijedna, O Gospode, da te nosim, ukoliko nisi Ti imao sažaljenja na mene, ali kakogod ja sam držala blago koje si mi Ti povjerio. Zato Ja tražim od tebe, O Kralju slave, da silom Pakla me ne povrediš. Jer ako nebesa i anđeli danima drhte pred Tobom, koliko više čovjek koji je stvoren od zemlje, koji ne poseduje dobru stvar, osim toliko koliko je primio od Tvoje dobre blagodati! Ti si, O Gospodaru, Bog uvijek blagoslovljen za uvek. I tako govoreći, ona se vrati u svoj stan.

3 I, gle, odjednom, dok Sv. Ivan je propovijedao u Efesu, na Gospodnji dan, u trećem času dana, tamo je bio veliki zemljotres, i oblak podiže ga i uze ga gore od očiju svih, i dovede ga pred vrata kuće gde je Marija bila. I kucajući na vrata, on odmah uđe. I kad Marija vidje ga, ona uzviknu od radosti, i reče: Molim te, moj sine Ivane, misli o riječima mojega Gospodina Isusa Krista, u kojima je On povjerio me tebi. Jer, evo, na treći dan, kada treba da odem iz tela, čula sam namisli Židova, govore, Sačekajmo na dan kad ona koja je rodila toga zavodnika će umreti, i spalimo njeno telo sa vatrom. Ona stoga pozva Svetog Jovana, i odvede ga u tajnu sobu u kući i pokaza mu odeću za sahranu, i tu palmu svetlosti koju je primila od anđela, upučujući ga da će je on nositi pred njenim odrom kada bude išla u grobnicu.

4 I Sv. Jovan reče joj: Kako ću ja sam izvesti tvoj obred sahrane, ukoliko moja braća i prijatelji apostoli moga Gospodina Isu Krsta dođu i odaju počast tvome telu? I , eto, odjednom, po zapovesti Boga, svi apostoli behu uhvaćeni , podignuti na oblak, od mjesta u kojima su oni propovedali riječ Božju, i postavljeni pred vrata kuće u kojoj je Marija živjela. I , pozdravljajući jedno drugo, oni se čudiše, govoreći: Šta je uzrok zarad kojeg Gospodar nas je sakupio ovde?

5  Tad svi apostoli, radujući se jednom mišlju, završiše svoju molitvu. I kad su rekli Amen, gle, odjednom, dođe blagosloveni Jovan, i reče im sve ove stvari. Apostoli tad, ušavši u kuću, nađoše Mariju, i pozdraviše je, govoreći:Blagoslovena si ti od Gospoda, koji je stvorio nebesa i zemlju. I ona reče njima: Mir sa vama, najvoljenija braćo! Kako ste došli ovamo? I oni prepričaše njoj kako su došli, svaki podignut na oblaku od Duha Božijeg, i postavljeni u isto mesto. I ona reče njima: Bog me nije lišio vašeg pogleda. Evo, ja ću ići putem cele zemlje, i ne sumnjam da Gospod vas je doveo ovde da me utješite zarad tjeskobe koja je sada došla na mene. Sad zato ja vas molim, da bez prekida vi svi jednomisleno gledate, čak do tog časa u koji Gospod dođe, ja ću otići iz tela.

6 I kad su oni sjeli u krug tješeći je, kada su proveli tri dana u slavljenju Boga, gle, u treći dan, oko trećega časa dana, dubok san uhvati sve koji su bili u toj kući, i nitko nije mogao uopće da bude budan osim apostola samih, i samo tri djevice koje behu tamo. I, gle, odjednom Gospod Isus Hrist dođe sa velikim mnoštvom anđela, i velika svjetlost dođe na to mjesto, i anđeli su pjevali pjesme, i slavili Boga zajedno. Tad Spasitelj progovori, govoreći: Dođite, najdraži biseri, unutar pribježišta večnoga života.

7 Tad Marija pruži se na pod, klanjajući se Bogu, i reče: Blagosloveno da je ime Tvoje sakrivene tajne. Imaj milosti na mene, O Kralju slave, jer Ti znaš da sam te ja voljela sa svim srcem, i držala blago povreno meni. Zato primi me, Tvoga slugu, i oslobodi me od sile tame, da Satana ne može mi se suprotstaviti, i da ne vidim nečiste duhove kako stoje na mome putu. I Spasitelj odgovori joj: Kada ja, poslan od moga Oca za spasenje svijeta, sam visio na krstu, princ od tame dođe meni, ali kad je on nije u meni našao tragova svojih dela Ivan 14:30 on ode pobijeđen i zgažen pod nogama. Ali kad ga vidite, vidjeti ćete ga uistinu po zakonu ljudske rase, u skladu sa kojim ste došli do kraja vašeg života, ali on vas ne može ozlijediti, jer ja sam sa vama da vam pomognem. Idite sigurni, jer nebeska sila čeka na vas da vas vodi u radosti raja. I kad je Gospod ovako rekao, Marija, ustajući sa poda, nagnu se na njen krevet, i dajući hvalu Bogu, preda duh. I apostoli videše da njena duša je bila od takve bjeline, da nijedan jezik smrtnika može riječima izgovoriti to, jer je prevazilazilo bjelinu snijega, i svakoga metala, i svjetlog srebra, od velike svjetlosti njegova svjetla.

8 Tad Spasitelj progovori, govoreći: Ustani, Petre, i uzmi telo Marije, i pošalji ga na desnu stranu ruke grada prema istoku, i naći češ tamo novu grobnicu, u koju češ je položiti, i čekaj dok Ja dođem do tebe. I tako govoreći, Gospod izruči dušu Sv. Marije Mihailu, koji je bio upravitelj raja, i princ naroda Židova, i Gabriel ode sa njima. I odmah Spasitelj bi primljen u nebo zajedno sa anđelima.

9 A tri djevice, koje su bile u istome mestu, i gledale, uzeše telo blagoslovene Marije, da bi ga oprale po načinu obreda sahrane. I kad su skinule njenu odeću, telo je sjalo sa mnogo svetlosti, da je bilo dirnuto uistinu za pripremu za sahranu, ali oblik njen nije mogao biti viđen od neizmernog svetla, osim tog svjetla Gospoda koji se pojavio velik, i ništa nije dirnuto, telo, kada je oprano, bilo je savršeno čisto, i nije bilo umrljano vlagom nečisti. I kad su oni stavili posmrtnu odeću na nju, svjetlo je postepeno se smanjivalo. I telo blažene Marije bi kao cveće ljiljana, i miris je dolazio od njega, tako da nijead miris nije se našao kao taj.

10 Tad, shodno tome, apostoli položiše sveto telo nanosila, i rekoše jedan drugom: Tko će da nosi ovu palmu pred njenim nosilima? Tad Jovan reče Petru: Ti, koji imaš prednost od nas u apostolstvu, treba da nosiš ovu palmu pred njenim ležajem. I Petar odgovori mu: Ti si bio jedini djevstvenik između nas odabran od Gospoda, i ti si našao tako veliku milost da si se nagnuo na Njegove grudi. Ivan 13:23 I On, kad zarad našega spasenja On je visio na križu, povjeri nju tebi sa svojim ustima. Ti zato treba da nosiš ovu palmu, i hajde da uzmemo telo da nosimo do mesta groba. Nakon ovoga Petar, ustajući, i govoreći, Uze telo, poče da peva i reče: Izrael je izašao iz Egipta. Aliluja. I drugi apostoli zajedno sa njim nosiše telo blažene Marije, i Jovan je nosio palmu svjetlosti pred odrom. I drugi apostoli pevaše sa najljepšim glasom.

11 I gle, novo čudo. Tamo se pojavi iznad odra oblak neizmerno velik, kao veliki krug koji je želeo da se pojavi pored sjaja meseca, i tamo bi u oblacima vojska anđela poslaše lijepu pjesmu, i iz zvuka velike ljepote zemlja je odzvanjala. Tad narod, izašavši iz grada, oko petnaest hiljada, čudiše se govoreći: Šta je ovaj zvuk tako velike ljepote? Tad tamo stade jedan koji im reče: Marija je izašla iz tela, i učenici Isusa pjevaju hvale oko nje. I gledajući, oni videše odar krunisan sa velikom slavom, i apostoli su pjevali glasno. I gle, jedan od njih, koji je bio upravitelj sveštenika Židova u svom položaju, ispunjen sa bijesom, rekao je ostalima: Pogledajte, tabernakl onoga koji nas je uznemirio i celi naš narod, koju slavu je primio? I idući gore, on je hteo da preokrene odar, i zbaci telo na zemlju. I odmah njegove ruke se osušiše od svojih laktova, i zaglaviše se u ležaju. I kad apostoli podigoše odar, deo njega je visio, a deo njega se pridržavao za nosila, i on je jako bio mučen bolovima, dok apostoli su hodali i pevali. I anđeli koji behu u oblacima udariše ljude sa slepilom.

12 Tad je taj upravitelj plakao, govoreći: Ja te preklinjem, Sveti Petre, ne mrzi me, molim te, u tako velikoj boli, jer sam neizmerno mučen velikim mukama. Imaj na umu da kad, u pretorijumu, sluškinja koja je držala vrata Ivan 18:17 te prepoznala, i rekla je drugima da te izgrde, tad ja govorih dobre riječi zarad tebe. Tad Petar odgovarajući, reče: Nije na meni da ti drugo dam, ali ako veruješ sa celim srcem u Gospoda Isusa Hrista, koga je ona nosila u njenoj utrobi, i ostala djevica nakon rođenja, sažaljenje Gospodnje, koje sa obilnim dobrom spasava nevredne, dati će ti spasenje.

Na ovo on odgovori: Ne vjerujemo li mi? Ali šta da radimo? Neprijatelj ljudske rase je oslepeo naša srca, i pometnjom pokrio naše lice, da ne priznamo velike stvari Božje, naročito kad smo mi izgovarali laži protiv Krista, vičući: Njegova krv na nas, i na našu decu. Matej 27:25 Tad Petar reče: Evo zločin će povrediti njega koji je ostao neveran ka Njemu; ali onima koji okrenu se prema Bogu milost nije odrečena. I on reče: Ja verujem sve šta mi ti kažeš, samo preklinjem te, imaj milosti na mene, da ne umrem.

13 Tad Petar natera odar da mirno stoji, i reče mu: Ako veruješ sa celim svojim srcem u Gospoda Isu Krsta, tvoje ruke će biti puštene sa odra. I kad je on rekao ovo njegove ruke behu odmah otuštene sa nosila, i on je stajao na nogama, ali njegove ruke behu osušene, i muka nije otišla od njega. Tad Petar reče mu: Idi do tijela, i poljubi ležaj, i reci: Ja verujem u Boga, i u Sina Božjeg, Isusa Hrista, koga ona rodi, i ja verujem sve štogod Petar apostol Božiji je rekao mi. I idući gore, on poljubi nosila, i odmah sav bol ode od njega, i njegove ruke behu izlečene. Tad on poče uveliko da blagosilja Boga, i iz knjiga Mojsijevih da daje svedočanstvo na slavu Hristu, tako da čak apostoli sami su se čudili, i plakali od radosti, veličajući ime Gospodnje.

14 I Petar mu reče: Uzmi ovu palmu iz ruku našega brata Ivana, i idući u grad naći češ mnogo ljudi slepih, i objavi im velike stvari Božje, i ko god vjeruje u Gospoda Isu Krsta, ti češ staviti ovu palmu na njegove oči, i oni će videti, ali oni koji neće verovati će ostati slepi. I kad je on učinio tako, on nađe mnogo ljudi slepih, tugujući ovako: Jao nama, jer smo učinjeni kao Sodomljani udareni sa slepilom. Ništa sad nije ostalo nam nego da propadnemo. Ali kad su oni čuli riječi upravnika koji je bio izlečen da govori, oni verovahu u Gospodara Isusa Krista, i kad on stavi palmu preko njihovih očiju, oni povratiše vid. Petoro od njih ostalo je u teškoćama srca umreše. I upravitelj sveštenika idući pravo, nosio je palmu do apostola, govoreći o svim stvarima što god je učinjeno.

15 I apostoli, noseći Mariju, dođoše do mesta Doline Jehošapata koju Gospod im je pokazao, i oni položiše nju u novu grobnicu, i zatvoriše grob. I oni sami sjedoše dole na vrata groba, kako im je Gospod zapovijedio, i gle, odjednom Gospod Isus Hrist dođe sa velikim mnoštvom anđela, sa oreolom velike svjetlosti koja je sjala, i reče apostolima: Mir sa vama! I oni odgovoriše i rekoše: Neka Tvoja milost, O Gospode, bude nad nama, kao što smo se nadali u Tebe. Tad Spasitelj reče im, govoreći: Prije nego što sam uzašao mome Ocu Ja obećah vam, govoreći da vi koji ste me slijedili u oživljenju, kada Sin čovečiji će sjesti na prijesto Njegova veličanstva, će sjesti, i vi također, na dvanaest tronova, sudeći dvanaest plemena Izraela. Matej 19:28 Nju, sam Ja odabrao iz plemena Izraela po zapovesti moga Oca, da živim u njoj. Šta, stoga, vi želite da učinim s njom? Tad Petar i drugi apostoli rekoše: Gospodine, Ti si izabrao unaprijed ovu Tvoju sluškinju da bude čista odaja za Tebe, i mi Tvoje sluge da služimo Ti. Prije vekova Ti si znao sve stvari zajedno sa Ocem, sa kojim Tebi i Sveti Duh ima jedno Božanstvo, jednako i večna sila. Ako, stoga, bi bilo moguće da bude učinjeno u prisustvu sile Tvoje milosti, izgledalo je nama Tvojim slugama da bude pravo da, baš kao Ti, što si pobjedio smrt, vladaš u slavi, tako, oživljavajući opet telo Tvoje majke, Ti odvedeš je sa tobom u radost u nebo.

16 Tad Spasitelj reče: Neka bude prema tvom mišljenju. I On je naredio da arhanđel Mihael dovede dušu Sv. Marije. I gle, arhanđel Mihail odkotrljao je kamen sa vrata grobnice, i Gospod reče: Ustani, moj voljeni i moj najbliži rođaće, ti koji nisi stavio pokvarenost u odnosu sa čovekom, ne trpi uništenje tijela u grobu. I odmah Marija ustade iz groba, i blagoslovi Gospoda, i padajući prema nogama Gospodina, pokloni mu se, govoreći: Ja ne mogu dati ti dovoljno hvale , O Gospodine, za Tvoje neogranićeno dobro koje si Ti udostojio darivati meni Tvojoj sluškinji. Neka Tvoje ime, O Iskupitelju svijeta, Bože Izraelov, bude blagosloveno zauvek.

17 I ljubeći nju, Gospod ode nazad, i izruči njenu dušu anđelima, da je oni nose u raj. I On reče apostolima: Dođite k meni. I kad su oni došli On poljubi ih, i reče: Mir vama! Kao što sam uvijek bio sa vama, tako ću biti do kraja svijeta. I odmah, kad je Gospod rekao ovo, On bi podignut na oblak, i odveden u nebo, i anđeli zajedno sa Njim, noseći blagoslovenu Mariju u raj Božji. I apostoli behu uzeti u oblake, vratiše se svaki u mjesto dodeljeno im za propovijedanje, govoreći velike stvari Božje, i slaveći našega Gospodara Isu Krsta, koji živi i vlada sa Ocem i Svetim Duhom, u savršenom jedinstvu, i u jednoj suštini Božanstva, za uvek i uvek. Amin.

 

 

Dela Jovana Apokrifna

 

Apokrifna Dela Jovana

 

O njegovom progonstvu i odlasku

Kad Agripa, koga zarad urote protiv mira, oni kamenovaše do smrti, je bio kralj Jevreja, Vespasian cezar, dolazeći sa velikom vojskom, opkoli Jerusalim, i neke ratni zarobljenike on uze i ubi, druge on uništa sa gladi u opsadi, i većinu on protjera, i na kraju rasu gore i dole. I uništivši hram, i stavljajući sveto posuđe na palubu broda, on posla ih u Rim, da učini za sebe hram mira, i ukrasi ga ratnim plijenom.

I kad Vespasian je bio mrtav, njegov sin Domicijan, imajući posed kraljevstva, zajedno sa drugim krivim delima, namesti se da učini progon protiv pravednih ljudi. Jer, saznavši da je grad pun Jevreja, setio se naredbe date od svoga oca o njima, on nakani izbaciti ih iz grada Rima. I neki od Jevreja ohrabriše se, i dadoše Domicijanu knjigu, u kojoj piše ovako:-

O Domicijane, Cezaru i kralju celoga sveta, koliko god nas Židova te moli, kao molitelji mi tražimo tvoju moč da ne protjera nas iz tvoje božanske i ljubazne pojavnosti,jer mi smo poslušni tebi, i običajima, i zakonu, i uobičajenomu, i politici, ne čineći ni u čemu krivo, već bijući iste misli sa Rimljanima. Ali ima nov i stran narod, koji se ne slaže sa drugim narodima niti pristaju na religijske službe židova, neobrezani, neljudski, bezakonici, preokreću cele kuće, obzanjujući čoveka kao Boga, i sakupljajući se zajedno pod čudnim imenom, Hrišćana. Ti ljudi odbacuju Boga, ne drže pažnju na zakon dat od Njega, i obznanjuju Sina Božijeg čovjeka rođenog od nas, Isusa po imenu, čiji roditelji i braća i cela njegova porodica je priključena sa Jevrejima, koga na račun njegova velikog bogohulstva i njegove lude gluparije mi dadosmo na krst. I oni dodaše drugu bogohulnu laž svojoj prvoj, njega koji je prikovan čavlima i sahranjen, oni veličaju kao da je ustao od mertvijeh, i štaviše, oni lažno tvrde da je on uzet oblacima u nebo.

Na sve ovo kralj, bijući pogođen bijesom, naredi senatu da izda naredbu da oni osude na smrt sve koji priznaju sebe da su Kršćani. Ti, tad, koji behu nađeni u vreme njegova bijesa, i koji su iščupali plod strpljenja, i bili krunisani u pobedonosnom natjecanju protiv dela đavola, primiše počinak od nepokvarljivosti.

I slava učenja Jovanovog se raširi preko u Rimu, i dođe do ušiju Domicijana da tamo je bio neki židov u Efesu, Ivan po imenu, koji je širio vijest o sjedištu carstva Rimljana, govoreći da će brzo biti iščupano, i da kraljevstvo Rimljana će biti dato drugomu. I Domicijan, zabrinut onim što je rečeno, posla centuriona sa vojnicima da uhvate Jovana, i dovedu ga. I otišavši u Efes, oni pitaše gde Jovan živi. I došavši do njegovih vrata, oni nađoše ga kako stoji ispred vrata, i misleći da je nosač, oni ga upitahu gde Jovan živi. A on odgovori i reče: Ja sam on. I oni, prezrevši njegovu običnu, i nisku, jadnu pojavu, behu ispunjeni sa pretnjama, i rekoše: Reci nam istinu. I kad on reče opet da je on čovek koga traže, susjedi štaviše svedočiše tome, oni rekoše da on treba da ide sa njima do kralja u Rim. I požurujući ih da uzmu zalihe za putovanje, on se okrenu i uze par datula, i odmah krenu.

I kad vojnici, uzevši javni prevoz, putovahu brzo, stavili su ga da sedi usred njih. I kad su došli do prve promene, bio je sat vremena doručak, oni ga moliše da bude ohrabren, i da uzme hleba, i jede sa njima. A Jovan odgovori: Ja se radujem u duši uistinu, ali u međuvremenu ne želim da uzmem išta hrane. I oni počeše, i behu nošeni zajedno brzo. I kad bi večer oni stadoše u izvjesnom boravištu, i kao, postrane, bio je čas večere , centurion i vojnici bili su najljubaznije raspoloženi, moliše Ivana da uzme nešto od onoga što je preda njima. Ali on reče da je veoma umoran, i u potrebi za snom više nego za hranom. I kako je on činio ovo svaki dan, vojnici behu udareni čuđenjem, i behu se bojali da Jovan ne umre, i stavi ih u opasnost. Ali Sveti Duh pokaza ga njima kao vesela. I u sedmi dan, bio je dan Gospodnji, on im reče: Sada je vreme za mene također da učestvujem u hrani. I opravši svoje ruke i lice, on se molio, i iznio lanenu odeću, i uze jednu od datula, i jede na očigled svih.

I kad su jahali dugo vremena oni dođoše do kraja njihova puta, Jovan tako posteći. I oni dovedoše ga pred kralja, i rekoše: Obožavani kralju, mi ti dovodimo Ivana, boga, ne čovjeka,jer, od časa u kojem smo ga uhvatili, do sada, on nije kušao hleb. Na ovo Domicijan bi začuđen, otvori svoja usta zarad čuđenja, želeći da ga pozdravi poljupcem, ali Jovan pognu dole svoju glavu, i poljubi mu grudi. A Domicijan reče: Zašto si učinio ovo? Ne smatraš li me vrednim da te poljubim? A Jovan mu reče: Pravedno je obožavati ruke Boga prije svega, i na ovaj način poljubiti usta kralja, jer je pisano u svetim knjigama, Srce kralja je u ruci Božijoj. Poslovice 21:1

A kralj mu reče: Jesi li ti Jovan, koji je rekao da moje kraljevstvo će brzo biti iščupano, i da drugi kralj, Isus, koji će vladati umjesto mene? A Jovan odgovori i reče mu: Ti češ vladati za mnoge godine date ti od Boga, i nakon tebe mnogi drugi, i kada vreme stvari na zemlji budu ispunjeni, sa nebesa će doći Kralj, večiti, istinski, Sudija živih i mrtvih, komu svaki narod i pleme će priznati, kroz koga svaka zemaljska moč i vlast će biti dovedena do ničega, i svaka usta govore velike stvari biti će zatvorena. Ovo je močni Gospodin i Kralj svega što diše i tijela, Riječ Sina živoga Jedinoga, koji je Isa Krst.

I ovaj Domocijan reče mu: koji je dokaz ovih stvari? Ja nisam uvjeren riječima samo, riječi su vid nevidljivog. Šta možete pokazati u zemlji ili nebu uz pomoć njega koji je određen da vlada, kako kažete. Jer on će učiniti, ako je Sin Božji. I odmah Ivan upita za smrtni otrov. Kao što je kralj zapovijedio otrov da mu bude dat, oni donesoše ga odmah. Jovan stoga, uzevši ga, stavi ga u veliku čašu, i ispuni sa vodom, i pomiješa, i zaplaka glasno, i reče: U Tvoje ime, Isuse Hriste, Sine Božji, Ja pijem čašu koji češ Ti osladiti, i otrov u njemu Ti pomiješaj sa Tvojim Svetim Duhom, i učini da postane talog života i spasenja, za liječenje duše i tijela, za probavu bezopasnu, da se za vjeru ne bi pokajao, za neporecivo svedočanstvo smrti kao čaša zahvale. I kad on ispi čašu, oni koji su stajali pored Domicijana očekivali su da će on pasti na zemlju u grčevima. I kad Jovan usta, veseo, i razgovaraše se s njima sigurno, Domicijan je bio pobjesnio protiv onih koji su mu dali otrov, kao da su poštedjeli Ivana. Ali oni se zakleše srećom i zdravljem kralja, i rekoše da nije mogao biti jači otrov od ovog. I Jovan, razumevši da su oni šaputali jedan drugomu, reče kralju: Ne uzimaj to zlom, O kralju, neka test bude učinjen, i ti češ saznati moč otrova. Učini da neki osuđeni zločinac bude doveden iz zatvora. I kad je on došao, Jovan stavi vodu u čašu, i promeša okolo, i dade je sa celim talogom osuđenim zločincima. I on, uzevši i popivši, odmah pade dole i umre.

I kad su se svi čudili na znakove koji behu učinjeni, i kad Domicijan se povukao i otišao u svoj dvor, Jovan mu reče: O Domicijanu, kralju Rimljana, jesi li zamislio ovo, da, ti bijući prisutan i svedok, Ja sam li danas postao ubica? Šta treba da bude urađeno mrtvim telima koja leže? I on naredi da budu uzeta i bačena. Ali Jovan, idući do mrtvih tela, reče: O Bože, Stvoritelju nebesa, Gospodari i Vladaru anđela, i slava, i sila, u ime Isu Krsta, Tvog jedinog rođenog Sina, daj ovome čovjeku koji je umro za ovu priliku obnovu života, i povrati mu njegovu dušu, da Domicijan može spoznati da Riječ je močnija nego otrov, i da je vladar života. I uzevši ga za ruku, on podiže ga i oživi.

I kad su svi slavili Boga, i čudili se na vjeru Ivanovu, Domicijan mu reče: Ja sam izdao naredbu senatu, da sve takve osobe budu suđene po kratkom postupku, bez suđenja, ali budući da sam spoznao od tebe da su nedužni, i da njihova vjera je blagotvorna, ja protjrujem te na ostrvo, da ne učinim se da sklanjam vlastite naredbe. On upita potom da osuđeni zločinci budu pušteni, i kad je on bio pušten, Jovan reče: Odlazite, dajte hvalu Bogu, koji je ovaj dan izbavio vas iz zatvora i od smrti.

I dok su oni stajali, neki domaći rob Domicijanov, od tih u kući, bio je odjednom uhvaćen od nečista demona, i ležao je mrtav, i riječ bi o tome donesena kralju. I kralj bi potresen, i molio je Ivana da joj pomogne. A Jovan reče: Nije u čovjeku da učini ovo, ali budući da znaš kako da vladaš, ali ne znaš od koga si primio to,uvidi tko ima moč nada tobom i tvojim kraljevstvom. I on je molio ovako: O Gospode, Bože svakoga kraljevstva, i gospodaru svakoga stvorenja, daj ovoj devojci dah životni. I molivši, on je podiže. A Domicijan, zapanjen na svim čudima, odposla ga dalje na ostrvo, utvrđujući za njega vreme.

I odmah Jovan otplovi za Patmos, gde također on je bio smatran vrednim da vidi otkrivenje kraja. I kad Domicijan je umro, Nerva nasledi kraljevstvo, i otpozva sve koji su bili protjerani, i držeći kraljevstvo za godinu, on učini Trajana svoga nasljednika kraljevstva. I kad je on bio kralj nad Rimljanima, Jovan ode u Efes, i utvrdi svo učenje crkve, držeći mnoga predavanja, i podsečajući ih šta Gospod mu je rekao, i koju dužnost je odredio svakom. I kad je bio star i promenjen, on odredi Polikarpa da bude episkop nada crkvom.

I kakav je bio njegov kraj, njegov odlazak od ljudi, ko ne može izvještaj dati? Jer u sledeći dan, koji je bio Gospodnji dan, i u prisustvu braće, on poče da im govori: Braćo, i sudružnici , i naslednici, i saradnici kraljevstva Gospodnjeg, znajte Gospoda koja čuda On je pokazao vam kroz mene, koja čuda, koja izlečenja, koje znakove, koje velikodušne darove, učenja, vladanja, odmore, službe, slave, milosti, darove, vjere, zajednice, koliko mnogo stvari ste videli sa svojim očima, što uho nije moglo čuti. Budite jaki, stoga, u Njemu, sječajući se Njega u svojim delima, znajući tajnu oproštaja koji je došao na ljude, zarad čega Gospod je radio. On tad, kroz mene, ohrabruje vas: Braćo, Ja želim da ostanem bez tuge, bez uvrede, bez izdaje, bez kazne. Jer on također zna uvrede od vas, On zna također nečast. On zna također izdaje, On zna također kazne od onih koji ne slušaju Njegove zapovijesti. Neka zato naš Bog ne bude tužan, dobar, saosećajan, milostiv, svet, čist, neuprljan, jedini, jedan, nepromenjiv, iskren, bezazlen, spor na gnjev, On koji je višlji i uzvišeniji nego svako ime koje izgovaramo ili mislimo o – našemu Bogu, Isusu Hristu. Neka se on raduje zajedno sa nama jer mi vladamo sobom dobro, neka On bude zadovoljan jer mi živimo u čistoti, neka On odmori jer mi ponašamo se pobožno, neka bude zadovoljan jer mi živimo u prijateljstvu, neka se smije jer smo trezveni, neka bude zadovoljan jer mi volimo. Ove stvari, braćo, Ja govorim  vama, stavljajući se na posao koji je preda mnom, već usavršen za mene od Gospoda. Jer šta drugo da vam kažem? Držite pouzdanost vašega Boga, držite Njegovu prisutnost, koja neće biti uzeta od vas. I ako ne grešite više, On će oprostiti vam šta ste učinili u neznanju, ali ako, nakon što ste ga spoznali, i On je imao sažaljenja na vas, vratite se istom smjeru, čak vašim prijašnjim gresima on će vam to naplatiti, i nećete imati udio ili sažaljenje pred Njegovim licem. Jevrejima 10:26

I kad je on rekao ovo njima, on je ovako molio: Isuse, koji se opleo ovu krunu Tvojim pletenjem, koji si umetnuo ovo mnogo cveće u večni cvet Tvoga prikazanja, koji si posejao ove reći među njih, budi Ti sam zaštitnik i iscjeljitelj tvoga naroda. Ti sam si dobroćudan i nisi zao, sam milostiv i ljubazan, Spasitelj i pravedan; ti koji uvijek vidiš šta pripada svima, i koji si u svemu, i svukuda prisutan, Bože Gospode Isuse Hriste, koji si sa svojim darovima i Tvojim sažaljenje prekrio one koji veruju u Tebe, koji znaš blisko one koji svukuda pričaju protiv nas, i hule na Tvoje sveto ime, Ti sam učini, O Gospode, pomozi Tvojim slugama sa svojom brigom. Neka bude tako, Gospode.

I zatraživši hleb, on dade hvale tako, govoreći: Koju hvalu, ili koju vrstu žrtve, ili koju zahvalu, čemo mi, lomeći hleb, prizvati, već Tebe samo? Mi slavimo ime kojim si Ti pozvan od Oca, mi veličamo ime kojim Ti si zvan kroz Sina, mi veličamo uskrsnuće koje je objavljeno nam kroz Tebe, od Tebe mi veličamo sjeme, riječ, milost, istinski biser, blago, plug, mrežu, (Matej 13) , veličanstvo, krunu, Njega zvanog Sin čovečiji zarad nas, istinu, odmor, znanje, slobodu, mjesto utočišta u Tebi. Jer ti sam si Gospod, korijen besmrtnosti, i izvor nepokvarljivosti, i sjedište vjekova, Ti koji si zvao sve ovo zarad nas, da sada mi, zoveći Tebe kroza ovo, možemo prepoznati Tvoje neograničeno veličanstvo, pokazano nama Tvojim prisustvom, što može biti viđeno jedino od čistoga, viđeno u Tvome jedinome Sinu.

I prelomivši hleb, on ga dade nama, moleći za svakoga od braće, da bi bio vrijedan Euharistije Gospodnje. On također zato, nakon što je i sam okusio, reče: K meni također neka bude udio sa vama, i mir, O voljeni. I rekavši tako, i utvrdivši braću, on reče Eutihesu, koji je također zvan Verus. Gle, ja određujem te slugom Crkve Hristove, i ja povjeravam ti stado Hristovo. Budi razborit, stoga, na zapovijedima Gospodnjim, i ako padneš u iskušenje ili opasnost, ne boj se, jer ti češ pasti u mnoge nevolje, i biti češ pokazan kao značajan sluga Gospodnji. Tako, onda, Verus, gledaj na stado kao sluga Božiji, do vremena određenog za tvoje svedočanstvo.

I kad Jovan je rekao ovo, i više ovoga, povjerivši mu stado Hristovo, on mu reče: Uzmi neke braću, sa košarama i posuđem, i slijedi mene. I Eutihes, bez razmatranja, učini šta mu je rečeno. I blagosloveni Jovan otišavši iz kuće, ode van vrata, rekavši mnoštvu da stoje podalje njega. I došavši do grobnice od jednoga od braće, on reče im da kopaju. I oni kopaše. I on reče: Neka rov bude dublji. I kako su oni kopali, on je razgovarao sa onima koji su izašli iz kuće sa njim, izgrađujući ih, i opremavši ih u celom u veličanstvo Gospodnje. I kada mladići su završili rov, kako je on htio, dok mi nismo znali ništa, on skide odeću koju je imao, i baci je, kao da je posteljina, u dubinu rova, i stajeći samo u svojim gaćama, raširi ruke, i molio je.

O Bože, koji si izabrao nas za službu nevjernika, koji si nas poslao u svijet, koji si objavio sebe kroz apostole, koji se ne odmaraš, već uvijek spašavaš od postanja svijeta, koji si učinio sebe znanim kroz celu prirodu, koji si učinio našu divlju prirodu mirnom, koji si dao sebe k njoj kad smo žedni za znanjem, koji si usmrtio njene protivnike, koji su uzeli utočište u Tebi, kojima si dao svoju ruku, i podigao je od stvari učinjenih u Paklu,koji si pokazao ga svojim neprijateljima, koji si u čistoći okrenuo njene misli na sebe, O Krste Isuse, Gospodaru stvari u nebesima, i zakonu stvari na zemlji, pravcu stvari vazdušnih, i čuvaru stvari nebeskih, strahu onih pod zemljom, i milosti Tvoga vlastita naroda, primi također dušu Tvoga Ivana, koji je smatran vrijednim Tebe, Ti koji si me sačuvao do sadašnjega časa čista k sebi, i slobodna od odnosa sa ženom, koji, kad sam ja želio u mladosti da se oženim, pojavio si se meni, i rekao, Ja sam u potrebi za tobom, Jovane, koji si ojačao za mene prethodno moju telesnu slabost, koji,kada treći put sam želio da se oženim, reče mi u trećem času, u moru, Jovane, da nisi moj, Ja bih te oženio, koji si otvorio vid moga uma, i smilovao se mojim telesnim očima, koji kada sam gledao oko sebe, zvan čak da gledam na žene mrsko, koji izruči me od privremenog stanja, i sačuvao me za ono što traje za uvek, koji si odvojio me od prljave ludosti tela, koji si zaustavio tajnu bolest duše, i odsekao njene otvorene radnje, koji si unesrećio i protjerao onoga koji je grešio u meni, i utvrdio moju ljubav ka Tebi neumrljanu i neoštećenu, koji si dao mi nesumnjajuću veru u Tebe, koji si izveo u meni čiste misli prema Tebi, koji si mi dao dužnu nagradu za moja dela, koji si postavio u moju dušu da nemam drugoga poseda nego Tebe sama: jer šta je dragocenije nego Ti? Sada, O Gospodaru, kada ja izvrših Tvoje upraviteljstvo koje mi je povjereno, učini me vrijednim Tvoga odmora, izvevši ono što je savršeno Tebi, što je neizrecivo spasenje. I kako ja idem k Tebi, neka se vatra povuče, neka tama bude nadvladana, neka peć ugasne, neka Pakao se ugasi, neka anđeli slijede, neka demoni se boje, neka kraljevići budu razbijeni u komade, neka sile tame padnu, neka mjesta na desnoj ruci stoje čvrsto, neka oni na levo ne prebivaju, neka đavo bude zauzdan, neka Satana smije se prezreno, neka njegova zloba bude ukroćena, neka njegov gnjev bude razbijen, neka njegova deca budu zgaženi pod nogom, neka sav njegov koren bude iščupan, i daj mi da izvršim put ka Tebi, ne uvređen, već unatoč tome postupan, i da primim šta si obećao onima koji žive u čistoći, i koji su voljeli sveti život.

I gledajući prema nebu, on uzvelića Boga, i zapečati (prekrsti) se ceo, on stade i reče nam, Mir i milost neka je sa vama, braćo! I odposla braću dalje. I kad su oni otišli sutra ga nisu našli, samo njegove sandale, i izvor je navirao. I nakon što su sesjetili šta je rečeno Petru od Gospoda o njemu: Jer šta te brine ako ja želim da on ostane dokle ja dođem? Jovan 21:22 I oni slaviše Boga za čudo koje se dogodilo. I verovavši tako, oni se povukoše hvaleći i blagosiljajući ljubaznoga Boga, jer Njemu je sva slava sada i uvek i u veke vekova. Amin.

 

Izvor:

Prevedeno iz Alexander Walker. From Ante-Nicene Fathers, Vol. 8. Edited by Alexander Roberts, James Donaldson, and A. Cleveland Coxe. (Buffalo, NY: Christian Literature Publishing Co., 1886.) http://www.newadvent.org/fathers/0827.htm