Apokrifna Dela Jovana
O njegovom progonstvu i odlasku
Kad Agripa, koga zarad urote protiv mira, oni kamenovaše do
smrti, je bio kralj Jevreja, Vespasian cezar, dolazeći sa velikom vojskom,
opkoli Jerusalim, i neke ratni zarobljenike on uze i ubi, druge on uništa sa
gladi u opsadi, i većinu on protjera, i na kraju rasu gore i dole. I uništivši
hram, i stavljajući sveto posuđe na palubu broda, on posla ih u Rim, da učini
za sebe hram mira, i ukrasi ga ratnim plijenom.
I kad Vespasian je bio mrtav, njegov sin Domicijan, imajući
posed kraljevstva, zajedno sa drugim krivim delima, namesti se da učini progon
protiv pravednih ljudi. Jer, saznavši da je grad pun Jevreja, setio se naredbe
date od svoga oca o njima, on nakani izbaciti ih iz grada Rima. I neki od Jevreja
ohrabriše se, i dadoše Domicijanu knjigu, u kojoj piše ovako:-
O Domicijane, Cezaru i kralju celoga sveta, koliko god nas
Židova te moli, kao molitelji mi tražimo tvoju moč da ne protjera nas iz tvoje
božanske i ljubazne pojavnosti,jer mi smo poslušni tebi, i običajima, i zakonu,
i uobičajenomu, i politici, ne čineći ni u čemu krivo, već bijući iste misli sa
Rimljanima. Ali ima nov i stran narod, koji se ne slaže sa drugim narodima niti
pristaju na religijske službe židova, neobrezani, neljudski, bezakonici,
preokreću cele kuće, obzanjujući čoveka kao Boga, i sakupljajući se zajedno pod
čudnim imenom, Hrišćana. Ti ljudi odbacuju Boga, ne drže pažnju na zakon dat od
Njega, i obznanjuju Sina Božijeg čovjeka rođenog od nas, Isusa po imenu, čiji
roditelji i braća i cela njegova porodica je priključena sa Jevrejima, koga na
račun njegova velikog bogohulstva i njegove lude gluparije mi dadosmo na krst.
I oni dodaše drugu bogohulnu laž svojoj prvoj, njega koji je prikovan čavlima i
sahranjen, oni veličaju kao da je ustao od mertvijeh, i štaviše, oni lažno
tvrde da je on uzet oblacima u nebo.
Na sve ovo kralj, bijući pogođen bijesom, naredi senatu da
izda naredbu da oni osude na smrt sve koji priznaju sebe da su Kršćani. Ti,
tad, koji behu nađeni u vreme njegova bijesa, i koji su iščupali plod
strpljenja, i bili krunisani u pobedonosnom natjecanju protiv dela đavola,
primiše počinak od nepokvarljivosti.
I slava učenja Jovanovog se raširi preko u Rimu, i dođe do
ušiju Domicijana da tamo je bio neki židov u Efesu, Ivan po imenu, koji je
širio vijest o sjedištu carstva Rimljana, govoreći da će brzo biti iščupano, i
da kraljevstvo Rimljana će biti dato drugomu. I Domicijan, zabrinut onim što je
rečeno, posla centuriona sa vojnicima da uhvate Jovana, i dovedu ga. I otišavši
u Efes, oni pitaše gde Jovan živi. I došavši do njegovih vrata, oni nađoše ga
kako stoji ispred vrata, i misleći da je nosač, oni ga upitahu gde Jovan živi.
A on odgovori i reče: Ja sam on. I oni, prezrevši njegovu običnu, i nisku,
jadnu pojavu, behu ispunjeni sa pretnjama, i rekoše: Reci nam istinu. I kad on
reče opet da je on čovek koga traže, susjedi štaviše svedočiše tome, oni rekoše
da on treba da ide sa njima do kralja u Rim. I požurujući ih da uzmu zalihe za
putovanje, on se okrenu i uze par datula, i odmah krenu.
I kad vojnici, uzevši javni prevoz, putovahu brzo, stavili
su ga da sedi usred njih. I kad su došli do prve promene, bio je sat vremena
doručak, oni ga moliše da bude ohrabren, i da uzme hleba, i jede sa njima. A
Jovan odgovori: Ja se radujem u duši uistinu, ali u međuvremenu ne želim da
uzmem išta hrane. I oni počeše, i behu nošeni zajedno brzo. I kad bi večer oni
stadoše u izvjesnom boravištu, i kao, postrane, bio je čas večere , centurion i
vojnici bili su najljubaznije raspoloženi, moliše Ivana da uzme nešto od onoga
što je preda njima. Ali on reče da je veoma umoran, i u potrebi za snom više
nego za hranom. I kako je on činio ovo svaki dan, vojnici behu udareni
čuđenjem, i behu se bojali da Jovan ne umre, i stavi ih u opasnost. Ali Sveti
Duh pokaza ga njima kao vesela. I u sedmi dan, bio je dan Gospodnji, on im
reče: Sada je vreme za mene također da učestvujem u hrani. I opravši svoje ruke
i lice, on se molio, i iznio lanenu odeću, i uze jednu od datula, i jede na
očigled svih.
I kad su jahali dugo vremena oni dođoše do kraja njihova
puta, Jovan tako posteći. I oni dovedoše ga pred kralja, i rekoše: Obožavani
kralju, mi ti dovodimo Ivana, boga, ne čovjeka,jer, od časa u kojem smo ga
uhvatili, do sada, on nije kušao hleb. Na ovo Domicijan bi začuđen, otvori
svoja usta zarad čuđenja, želeći da ga pozdravi poljupcem, ali Jovan pognu dole
svoju glavu, i poljubi mu grudi. A Domicijan reče: Zašto si učinio ovo? Ne
smatraš li me vrednim da te poljubim? A Jovan mu reče: Pravedno je obožavati ruke
Boga prije svega, i na ovaj način poljubiti usta kralja, jer je pisano u svetim
knjigama, Srce kralja je u ruci Božijoj. Poslovice 21:1
A kralj mu reče: Jesi li ti Jovan, koji je rekao da moje
kraljevstvo će brzo biti iščupano, i da drugi kralj, Isus, koji će vladati
umjesto mene? A Jovan odgovori i reče mu: Ti češ vladati za mnoge godine date
ti od Boga, i nakon tebe mnogi drugi, i kada vreme stvari na zemlji budu
ispunjeni, sa nebesa će doći Kralj, večiti, istinski, Sudija živih i mrtvih,
komu svaki narod i pleme će priznati, kroz koga svaka zemaljska moč i vlast će
biti dovedena do ničega, i svaka usta govore velike stvari biti će zatvorena.
Ovo je močni Gospodin i Kralj svega što diše i tijela, Riječ Sina živoga
Jedinoga, koji je Isa Krst.
I ovaj Domocijan reče mu: koji je dokaz ovih stvari? Ja
nisam uvjeren riječima samo, riječi su vid nevidljivog. Šta možete pokazati u
zemlji ili nebu uz pomoć njega koji je određen da vlada, kako kažete. Jer on će
učiniti, ako je Sin Božji. I odmah Ivan upita za smrtni otrov. Kao što je kralj
zapovijedio otrov da mu bude dat, oni donesoše ga odmah. Jovan stoga, uzevši
ga, stavi ga u veliku čašu, i ispuni sa vodom, i pomiješa, i zaplaka glasno, i
reče: U Tvoje ime, Isuse Hriste, Sine Božji, Ja pijem čašu koji češ Ti osladiti,
i otrov u njemu Ti pomiješaj sa Tvojim Svetim Duhom, i učini da postane talog
života i spasenja, za liječenje duše i tijela, za probavu bezopasnu, da se za
vjeru ne bi pokajao, za neporecivo svedočanstvo smrti kao čaša zahvale. I kad
on ispi čašu, oni koji su stajali pored Domicijana očekivali su da će on pasti
na zemlju u grčevima. I kad Jovan usta, veseo, i razgovaraše se s njima
sigurno, Domicijan je bio pobjesnio protiv onih koji su mu dali otrov, kao da
su poštedjeli Ivana. Ali oni se zakleše srećom i zdravljem kralja, i rekoše da
nije mogao biti jači otrov od ovog. I Jovan, razumevši da su oni šaputali jedan
drugomu, reče kralju: Ne uzimaj to zlom, O kralju, neka test bude učinjen, i ti
češ saznati moč otrova. Učini da neki osuđeni zločinac bude doveden iz zatvora.
I kad je on došao, Jovan stavi vodu u čašu, i promeša okolo, i dade je sa celim
talogom osuđenim zločincima. I on, uzevši i popivši, odmah pade dole i umre.
I kad su se svi čudili na znakove koji behu učinjeni, i kad
Domicijan se povukao i otišao u svoj dvor, Jovan mu reče: O Domicijanu, kralju
Rimljana, jesi li zamislio ovo, da, ti bijući prisutan i svedok, Ja sam li
danas postao ubica? Šta treba da bude urađeno mrtvim telima koja leže? I on
naredi da budu uzeta i bačena. Ali Jovan, idući do mrtvih tela, reče: O Bože,
Stvoritelju nebesa, Gospodari i Vladaru anđela, i slava, i sila, u ime Isu
Krsta, Tvog jedinog rođenog Sina, daj ovome čovjeku koji je umro za ovu priliku
obnovu života, i povrati mu njegovu dušu, da Domicijan može spoznati da Riječ
je močnija nego otrov, i da je vladar života. I uzevši ga za ruku, on podiže ga
i oživi.
I kad su svi slavili Boga, i čudili se na vjeru Ivanovu,
Domicijan mu reče: Ja sam izdao naredbu senatu, da sve takve osobe budu suđene
po kratkom postupku, bez suđenja, ali budući da sam spoznao od tebe da su
nedužni, i da njihova vjera je blagotvorna, ja protjrujem te na ostrvo, da ne
učinim se da sklanjam vlastite naredbe. On upita potom da osuđeni zločinci budu
pušteni, i kad je on bio pušten, Jovan reče: Odlazite, dajte hvalu Bogu, koji
je ovaj dan izbavio vas iz zatvora i od smrti.
I dok su oni stajali, neki domaći rob Domicijanov, od tih u
kući, bio je odjednom uhvaćen od nečista demona, i ležao je mrtav, i riječ bi o
tome donesena kralju. I kralj bi potresen, i molio je Ivana da joj pomogne. A
Jovan reče: Nije u čovjeku da učini ovo, ali budući da znaš kako da vladaš, ali
ne znaš od koga si primio to,uvidi tko ima moč nada tobom i tvojim
kraljevstvom. I on je molio ovako: O Gospode, Bože svakoga kraljevstva, i
gospodaru svakoga stvorenja, daj ovoj devojci dah životni. I molivši, on je
podiže. A Domicijan, zapanjen na svim čudima, odposla ga dalje na ostrvo,
utvrđujući za njega vreme.
I odmah Jovan otplovi za Patmos, gde također on je bio
smatran vrednim da vidi otkrivenje kraja. I kad Domicijan je umro, Nerva
nasledi kraljevstvo, i otpozva sve koji su bili protjerani, i držeći
kraljevstvo za godinu, on učini Trajana svoga nasljednika kraljevstva. I kad je
on bio kralj nad Rimljanima, Jovan ode u Efes, i utvrdi svo učenje crkve,
držeći mnoga predavanja, i podsečajući ih šta Gospod mu je rekao, i koju
dužnost je odredio svakom. I kad je bio star i promenjen, on odredi Polikarpa
da bude episkop nada crkvom.
I kakav je bio njegov kraj, njegov odlazak od ljudi, ko ne
može izvještaj dati? Jer u sledeći dan, koji je bio Gospodnji dan, i u
prisustvu braće, on poče da im govori: Braćo, i sudružnici , i naslednici, i
saradnici kraljevstva Gospodnjeg, znajte Gospoda koja čuda On je pokazao vam
kroz mene, koja čuda, koja izlečenja, koje znakove, koje velikodušne darove,
učenja, vladanja, odmore, službe, slave, milosti, darove, vjere, zajednice,
koliko mnogo stvari ste videli sa svojim očima, što uho nije moglo čuti. Budite
jaki, stoga, u Njemu, sječajući se Njega u svojim delima, znajući tajnu
oproštaja koji je došao na ljude, zarad čega Gospod je radio. On tad, kroz
mene, ohrabruje vas: Braćo, Ja želim da ostanem bez tuge, bez uvrede, bez
izdaje, bez kazne. Jer on također zna uvrede od vas, On zna također nečast. On zna
također izdaje, On zna također kazne od onih koji ne slušaju Njegove
zapovijesti. Neka zato naš Bog ne bude tužan, dobar, saosećajan, milostiv,
svet, čist, neuprljan, jedini, jedan, nepromenjiv, iskren, bezazlen, spor na
gnjev, On koji je višlji i uzvišeniji nego svako ime koje izgovaramo ili
mislimo o – našemu Bogu, Isusu Hristu. Neka se on raduje zajedno sa nama jer mi
vladamo sobom dobro, neka On bude zadovoljan jer mi živimo u čistoti, neka On
odmori jer mi ponašamo se pobožno, neka bude zadovoljan jer mi živimo u
prijateljstvu, neka se smije jer smo trezveni, neka bude zadovoljan jer mi
volimo. Ove stvari, braćo, Ja govorim vama, stavljajući se na posao koji je preda
mnom, već usavršen za mene od Gospoda. Jer šta drugo da vam kažem? Držite pouzdanost
vašega Boga, držite Njegovu prisutnost, koja neće biti uzeta od vas. I ako ne
grešite više, On će oprostiti vam šta ste učinili u neznanju, ali ako, nakon
što ste ga spoznali, i On je imao sažaljenja na vas, vratite se istom smjeru,
čak vašim prijašnjim gresima on će vam to naplatiti, i nećete imati udio ili
sažaljenje pred Njegovim licem. Jevrejima 10:26
I kad je on rekao ovo njima, on je ovako molio: Isuse, koji
se opleo ovu krunu Tvojim pletenjem, koji si umetnuo ovo mnogo cveće u večni
cvet Tvoga prikazanja, koji si posejao ove reći među njih, budi Ti sam
zaštitnik i iscjeljitelj tvoga naroda. Ti sam si dobroćudan i nisi zao, sam
milostiv i ljubazan, Spasitelj i pravedan; ti koji uvijek vidiš šta pripada
svima, i koji si u svemu, i svukuda prisutan, Bože Gospode Isuse Hriste, koji
si sa svojim darovima i Tvojim sažaljenje prekrio one koji veruju u Tebe, koji
znaš blisko one koji svukuda pričaju protiv nas, i hule na Tvoje sveto ime, Ti
sam učini, O Gospode, pomozi Tvojim slugama sa svojom brigom. Neka bude tako,
Gospode.
I zatraživši hleb, on dade hvale tako, govoreći: Koju hvalu,
ili koju vrstu žrtve, ili koju zahvalu, čemo mi, lomeći hleb, prizvati, već
Tebe samo? Mi slavimo ime kojim si Ti pozvan od Oca, mi veličamo ime kojim Ti
si zvan kroz Sina, mi veličamo uskrsnuće koje je objavljeno nam kroz Tebe, od
Tebe mi veličamo sjeme, riječ, milost, istinski biser, blago, plug, mrežu, (Matej
13) , veličanstvo, krunu, Njega zvanog Sin čovečiji zarad nas, istinu, odmor,
znanje, slobodu, mjesto utočišta u Tebi. Jer ti sam si Gospod, korijen
besmrtnosti, i izvor nepokvarljivosti, i sjedište vjekova, Ti koji si zvao sve
ovo zarad nas, da sada mi, zoveći Tebe kroza ovo, možemo prepoznati Tvoje neograničeno
veličanstvo, pokazano nama Tvojim prisustvom, što može biti viđeno jedino od
čistoga, viđeno u Tvome jedinome Sinu.
I prelomivši hleb, on ga dade nama, moleći za svakoga od
braće, da bi bio vrijedan Euharistije Gospodnje. On također zato, nakon što je
i sam okusio, reče: K meni također neka bude udio sa vama, i mir, O voljeni. I
rekavši tako, i utvrdivši braću, on reče Eutihesu, koji je također zvan Verus.
Gle, ja određujem te slugom Crkve Hristove, i ja povjeravam ti stado Hristovo.
Budi razborit, stoga, na zapovijedima Gospodnjim, i ako padneš u iskušenje ili
opasnost, ne boj se, jer ti češ pasti u mnoge nevolje, i biti češ pokazan kao
značajan sluga Gospodnji. Tako, onda, Verus, gledaj na stado kao sluga Božiji,
do vremena određenog za tvoje svedočanstvo.
I kad Jovan je rekao ovo, i više ovoga, povjerivši mu stado
Hristovo, on mu reče: Uzmi neke braću, sa košarama i posuđem, i slijedi mene. I
Eutihes, bez razmatranja, učini šta mu je rečeno. I blagosloveni Jovan otišavši
iz kuće, ode van vrata, rekavši mnoštvu da stoje podalje njega. I došavši do
grobnice od jednoga od braće, on reče im da kopaju. I oni kopaše. I on reče:
Neka rov bude dublji. I kako su oni kopali, on je razgovarao sa onima koji su
izašli iz kuće sa njim, izgrađujući ih, i opremavši ih u celom u veličanstvo
Gospodnje. I kada mladići su završili rov, kako je on htio, dok mi nismo znali
ništa, on skide odeću koju je imao, i baci je, kao da je posteljina, u dubinu
rova, i stajeći samo u svojim gaćama, raširi ruke, i molio je.
O Bože, koji si izabrao nas za službu nevjernika, koji si
nas poslao u svijet, koji si objavio sebe kroz apostole, koji se ne odmaraš,
već uvijek spašavaš od postanja svijeta, koji si učinio sebe znanim kroz celu
prirodu, koji si učinio našu divlju prirodu mirnom, koji si dao sebe k njoj kad
smo žedni za znanjem, koji si usmrtio njene protivnike, koji su uzeli utočište
u Tebi, kojima si dao svoju ruku, i podigao je od stvari učinjenih u Paklu,koji
si pokazao ga svojim neprijateljima, koji si u čistoći okrenuo njene misli na
sebe, O Krste Isuse, Gospodaru stvari u nebesima, i zakonu stvari na zemlji,
pravcu stvari vazdušnih, i čuvaru stvari nebeskih, strahu onih pod zemljom, i
milosti Tvoga vlastita naroda, primi također dušu Tvoga Ivana, koji je smatran
vrijednim Tebe, Ti koji si me sačuvao do sadašnjega časa čista k sebi, i
slobodna od odnosa sa ženom, koji, kad sam ja želio u mladosti da se oženim,
pojavio si se meni, i rekao, Ja sam u potrebi za tobom, Jovane, koji si ojačao
za mene prethodno moju telesnu slabost, koji,kada treći put sam želio da se
oženim, reče mi u trećem času, u moru, Jovane, da nisi moj, Ja bih te oženio,
koji si otvorio vid moga uma, i smilovao se mojim telesnim očima, koji kada sam
gledao oko sebe, zvan čak da gledam na žene mrsko, koji izruči me od
privremenog stanja, i sačuvao me za ono što traje za uvek, koji si odvojio me
od prljave ludosti tela, koji si zaustavio tajnu bolest duše, i odsekao njene
otvorene radnje, koji si unesrećio i protjerao onoga koji je grešio u meni, i
utvrdio moju ljubav ka Tebi neumrljanu i neoštećenu, koji si dao mi
nesumnjajuću veru u Tebe, koji si izveo u meni čiste misli prema Tebi, koji si
mi dao dužnu nagradu za moja dela, koji si postavio u moju dušu da nemam
drugoga poseda nego Tebe sama: jer šta je dragocenije nego Ti? Sada, O Gospodaru,
kada ja izvrših Tvoje upraviteljstvo koje mi je povjereno, učini me vrijednim
Tvoga odmora, izvevši ono što je savršeno Tebi, što je neizrecivo spasenje. I
kako ja idem k Tebi, neka se vatra povuče, neka tama bude nadvladana, neka peć
ugasne, neka Pakao se ugasi, neka anđeli slijede, neka demoni se boje, neka
kraljevići budu razbijeni u komade, neka sile tame padnu, neka mjesta na desnoj
ruci stoje čvrsto, neka oni na levo ne prebivaju, neka đavo bude zauzdan, neka
Satana smije se prezreno, neka njegova zloba bude ukroćena, neka njegov gnjev
bude razbijen, neka njegova deca budu zgaženi pod nogom, neka sav njegov koren
bude iščupan, i daj mi da izvršim put ka Tebi, ne uvređen, već unatoč tome postupan,
i da primim šta si obećao onima koji žive u čistoći, i koji su voljeli sveti
život.
I gledajući prema nebu, on uzvelića Boga, i zapečati
(prekrsti) se ceo, on stade i reče nam, Mir i milost neka je sa vama, braćo! I
odposla braću dalje. I kad su oni otišli sutra ga nisu našli, samo njegove
sandale, i izvor je navirao. I nakon što su sesjetili šta je rečeno Petru od
Gospoda o njemu: Jer šta te brine ako ja želim da on ostane dokle ja dođem?
Jovan 21:22 I oni slaviše Boga za čudo koje se dogodilo. I verovavši tako, oni
se povukoše hvaleći i blagosiljajući ljubaznoga Boga, jer Njemu je sva slava
sada i uvek i u veke vekova. Amin.
Izvor:
Prevedeno iz Alexander Walker. From Ante-Nicene Fathers,
Vol. 8. Edited by Alexander Roberts, James Donaldson, and A. Cleveland Coxe.
(Buffalo, NY: Christian Literature Publishing Co., 1886.) http://www.newadvent.org/fathers/0827.htm
No comments:
Post a Comment