Dela i mučeništvo Sv. Mateja

 

Dela i mučeništvo Sv. Mateja

Oko toga vremena Matej, sveti apostol i evanđelista Hristov, je bio u planini odmarao, i molio u svojoj tuniki i apostolskom ogrtaču bez sandala, i gle Isus dođe Mateju nalik na dete koje peva u raju, i reče mu: Mir tebi, Matej! I Matej zagledavši se u Njega, i ne znajući tko je, reče: Milost tebi, i mir, O dete premilo! I zašto si došao ovamo k meni, ostavivši one koji pevaju u raju, i užitke tamošnje? Jer ovde mesto je pusto, i kakav stol da ti postavim, O dete, ne znam, jer nemam hleba niti ulja u tegli. Štaviše, iako nema vetra, tako nema ništa da padne sa drveta išta za hranu, jer završetak je moga posta od četrdeset dana, i uzimajući samo plodove koji padnu od vetra, ja veličam mog Isusa. Sad, zato, šta da ti donesem, lijepi dječaće? Čak nema vode blizu, da operem tvoje noge.

A dete reče: Šta kažeš , O Mateja? Razumi i znaj da dobar razgovor je bolji od teleta i riječi milosti bolje nego svaka biljka poljska, i sladak govor kaomiris ljubavni, i vedrina pojave bolja od hranjenja, i ugodan pogled je kao pojava ljepote. Razumi, Matej, i znaj da ja sam u raju, da sam ja utješitelj, ja sam sila od sila odozgor, ja sam snaga onih koji obuzdavaju sebe, ja sam kruna djevstvenika, ja samopazitelj jednom oženjenih, ja hvala udavaca, ja odbrana dece, ja sonov crkve, Ja kraljevstvo episkopa, ja slava sveštenika, ja slava učenjaka. Budi čovek, i budi jak, Matej, u tim rečima. 

I Matej reče: Pogled na tebe me je već zadovoljio, O dete, i još isto, tvoje riječi su pune života. Jer zasigurno tvoje lice sja više od svjetlosti, i tvoje riječi su sve najugodnije. I da uistinu ja videh te u raju kada si pevao sa drugom decom koji behu ubijeni u Betlehemu, znam tačno, ali kako si iznenada došao ovamo, to me začuđuje. Ali pitati ću te jednu stvar, O dete: taj bezbožni Herod, gde je on? Dete mu reče: Budući da si pitao, čuj njegovo mesto stanovanja. On stanuje, uistinu, u Paklu, i tamo je pripravljeno za njega vatra neugasiva. Gehena bez kraja, ključajuće blato, crvi koji ne spavaju, jer je posjekao tri hiljade dece, želeći da ubije deteta Isusa, starog u vekove, ali od svih tih vekova Ja sam otac. Sad zato, O  Matej, uzmi moj štap, i siđi dole sa planine, i idi u Mirnu, grad ljudoždera, i zasadi je kod vrata crkve koju ti i Andrija ste osnovali, i ubrzo kako je posadiš, biti će drvo, veliko i rodno sa mnogim granama, i njegove grane će se širiti trideset lakata, i od svake grane plod će biti različit i na vid i za jelo. Otkrivenje 22:2 i od vrha drveta će teći izobilje meda, i od korena će izlaziti veliki izvor, dajući piće okolnoj zemlji, i u njemu stvorenja koja plivaju i puze; i u njemu ljudožderi će oprati sebe, i jesti plodove drveća grožđa i med, i njihova tela će biti izmenjena, i njihovi oblici će biti izmenjeni tako da budu kao oni u drugih ljudi, i biti će posramljeni golotinjom njihovih tela, i obući će na sebe odeću ovnova ovaca, i neće više jesti nečiste stvari, i biti će kod njih vatre u izobilju,pripremajući žrtve za prinos, i peći će njihov hleb sa vatrom, i videti će jedan drugog na izgled kao drugi ljudi, i oni će priznati mene, i slaviti moga Oca koji je u nebesima. Sad zato požurite, Matej, i idite tamo dole, jer moj odlazak od tvoga tela kroza vatru slijedi, i kruna tvoje izdržljivosti.

I dete rekavši ovo, i dajući mu štap, bi uzet u nebesa. I Matej siđe sa planine, žureći u grad. I dok je bio da uđe u grad, tamo srete ga Fulvana žena kraljeva, i njegov sin Fulvanus i njegova žena Erva, koja je bila obuzeta nečistim duhom, i plakala je vičući: Tko je doveo te ovde ponovo, Matej? Ili tko ti je dao štap (palicu) za naše uništenje? Jer mi vidimo također dečaka Isusa, Sina Božijeg, koji je s tobom. Ne idi zato, O Matej, da posadiš štap za hranu, i za preobraćenje ljudoždera: jer ja našao sam šta ću učiniti tebi. Jer budući da si me izveo iz ovoga grada, i sprečio me od ispunjenja moje želje među ljudožderima, evo, ja ću podići protiv tebe kralja ovoga grada, i on će spaliti te živa. A Matej, položivši svoje ruke na svakoga od demonizovanih, natjera demone u bijeg, i učini ljude zdravim, i oni ga slijediše.

I tako je stvar postala javna. Plato biskup, čuvši za prisustvo svetoga apostola Mateja, srete ga sa sveštenstvom, i pavši na zemlju, oni poljubiše njegove noge. I Matej podiže ih, i ode sa njima u crkvu, a dete Isus je bio također sa njim. I Matej, došavši do vrata crkve, stade na neki uzvišen i nepokretan kamen, i kad ceo grad potrča zajedno, naročito brača koja su verovala, poče da govori: Ljudi i žene koji se pojavljuju pred našim očima, dosada verujući u svemir, ali sada znavši Njega koji je uzdržan i stvorio univerzum, do sada obožavahu Satira, i ismijan od deset hiljada lažnih bogova, ali sada kroz Isusa Krista priznajući jednoga i jedinoga Boga, Gospodara, Sudiju, koji je položio postrani nemjerenu veličinu zla, i stavio ljubav, koja je takve prirode sa privrženošću prema ljudima, jednom stranci ka Kristu, ali sada priznajući Njega Gospodina i Boga, prije bez oblika, ali sad preobražen kroz Hrista – evo, štap koji vidite u mojoj ruci, koji Isus, u koga ste verovali i verovati ćete, dade mi, vidite sad šta dolazi da se dogodi kroz mene, i priznajte bogatstva veličine koju On će danas učiniti za vas. Jer, evo, ja ću posaditi ovaj štap u ovo mesto, i ono će biti znak za vaše naraštaje, i postati će drvo, veliko i visoko i rodno, i njegovo lijepo voće za gledati i dobro na vid, i miris će doći od njega, i biti će trs loze oko njega, puno grozdova, i sa vrha njega med će dolaziti dole, i svako leteće stvorenje će naći zaklon u njegovim granama, i izvor vode će doći od njegova korjena, u komu će plivati i puzati stvorenja, dajući piće celoj zemlji okolo.

I rekavši tako, on prizva ime Gospoda Isusa, i učvrsti svoj štap u zemlju,i odmah ono izraste jedan lakat, i prizor bi stran i čudesan. Jer štap je odmah uzrastao,povećao se u veličini, i izrastao u veliko drvo, kao što je Matej rekao. I apostol reče: Idite u izvor i operite svoja tijela u njemu, i tad tako sudjelujovati oba ploda drveta, i od loze i meda, i pijte iz izvora, i biti čete preobraženi nalik na ljude, i nakon toga otišavši u crkvu, jasno češ prepoznati da si verovao u živoga i istinitoga Boga. I učinivši sve te stvari, oni videše sebe promenjene nalik na Mateja, i potom otišavši u crkvu, oni obožavahu i veličahu Boga. I kad oni behu promenjeni, oni su znali da su goli, i potrčaše u žurbi svaki svojoj kući da pokriju svoju golotinju, jer se behu sramili.

I Matej i Plato ostaše u crkvi provodeći noć, i slaveći Boga. I tamo ostala je također kraljeva žena, i njegov sin i njegova žena, i oni su molili apostola da im da pečat u Hristu. I Matej dade naređenja Platu, i on, otišavši, krstio ih je u vodi izvora drveta, u ime Oca, i Sina, i Svetoga Duha. I tako potom, otišavši u crkvu, oni razgovarahu u svetim tajnama Hrista, i oni veličaše i provedoše noć, oni također zajedno sa apostolom, mnogi drugi su također došli sa njima, i svi u crkvi pevahu celu noć, slaveći Boga.

I kad zora je svanula, blagosloveni Matej, otišavši sa biskupom Platom, stade u mestu u kojem štap je bio zasađen, i on vidje štap je izrastao u veliko drvo, i blizu njega loza oko njega upletena, i med je silazio odozgor do korena, i to drvo je bilo lijepo i cvetalo, kao biljke u raju, i rijeka je išla od njegova korena navodnjavajući svu zemlju grada Mirne. I svi trčaše zajedno, i jedoše od voća drveta i vinove loze, baš kao što bi svako poželeo.

 I kad što se dogodilo bi izvješćeno u dvor, kralj Fulvanus, saznavši šta je učinjeno od Mateja o njegovoj ženi, i njegovu sinu, i njegovoj shaji, radovao se za vreme njihova čišćenja, ali videći da su oni nerazdvojni od Mateja, on je bio uhvaćen bijesom i ljutnjom, i nastojao je da ga stavi na smrt vatrom. I u toj noći u kojoj je kralj nameravao da stavi ruke na Mateja, Matej vidje Isusa kako mu govori: Ja sam sa tobom uvijek da te spasem, Matej, budi jak, i budi čovek.

I blaženi Matej, probudivši se, on označi (prekrsti?) se preko tela, usta u zoru, i nastavi u crkvu, i kleknuvši, iskreno je molio. Tad biskup došavši, i svećenici, stadoše uobičajeno u molitvi, slaveći Boga. I nakon što su završili molitvu, episkop Plato reče: Mir tebi, Mateja, apostole Isaov! I blaženi Matej reče mu: Mir tebi! I kad su sjeli, apostol reče biskupu Platu, i sveštenicima: Ja želim vas, djeco, da znate, Isa mi je objavio, da kralj ovoga grada ide da pošalje vojnike protiv mene, đavo je ušao u njega, i naoružao ga protiv nas. Ali predajmo sebe Isau, i On će izbaviti nas od svaka iskušenja, i svi koji su verovali u Njega.

I kralj, urotivši se protiv blagoslovenog Mateja kako bi stavio ruke na njega, i videći također da vjernici su mnogi, bio je umnogome u grehu, i bio u velikoj teškoći.

Potom zli i nečisti đavo koji je izašao iz kraljeve žene, i njenog sina, i njene snahe, otjeran od Mateja, preobrazio se u oblik vojnika, stade pred kralja i reče mu: O kralju, zašto si tako loše zarad ovog stranca i vračara? Ne znaš li da je on carinik, ali sad je zvan apostolom Isusovim, koji je raspet od Židova? Jer, evo, tvoja žena, i tvoj sin, i tvoja snaja, upućeni od njega, su poverovali u njega, i zajedno sa njim pevaju u crkvi. I sad, vidi, Matej izlazi, i Plato sa njim, i oni idu do vrata zvanih Teška, ali požuri, i naći češ ih i učiniti češ mu sve što te zadovoljava u očima.

Kralj čuvši ovo, i bijući još ogorčen od preobučenog vojnika, posla protiv blagoslovenog Mateja četiri vojnika, zaprijetivši im rekavši: Ukoliko mi ne dovedete Mateja meni, ja ću vas spaliti žive vatrom, i kazna koju će on proći, vi čete izdržati. I vojnici, bivši im zaprećeno ovako od kralja, odoše naoružani tamo gde Apostol Matej i biskup Plato su bili. I kad oni dođoše blizu njih, oni čuše njihov govor, ali nisu videli nikoga. I došavši, oni rekoše kralju: Molimo te, O kralju, mi odosmo i ne nađosmo nikoga, već smo samo čuli glasove osoba kako pričaju. I kralj, bijući bijesan i zapalivši vatru, dade naređenje da pošalje deset vojnika – ljudoždera – govoreći im: Idite potajno do mjesta, i potrgajte ih u komade žive, i pojedite Mateja i Platoa, koji je s njim. I kad su oni bili da dođu blizu blaženog Mateja, Gospod Isa Krst, došavši u obliku najljepšega dečaka, državši vatrenu baklju, otrča da ih srete, zapalivši im oči. I oni, plakavši baciše njihovo oružje od njih, i dođoše kralju, bijući nijemi.

I demon koji se ranije prikazao kralju u obliku vojnika, bijući opet preobražen u oblik vojnika, stade pred kralja, i reče mu: Ti vidiš, O kralju, ovaj stranac je začarao ih sve. Uvidi, tad, kako češ ih uzeti. Kralj mu reče: Reci mi prvo gde njegova snaga je, da bih ja znao, i tada ću povuči protiv njega veliku silu. I demon, prisiljen od anđela, reče kralju: Budući da želiš da čuješ tačno o njemu, O kralju, reći ću ti istinu. Uistinu, ukoliko on ne bude voljan da bude uzet od tebe svojim pristankom, tvoj trud je uzaludan, i nečeš moći da ga povrediš, ali ako želiš da položiš ruke na njega, biti češ udaren od njega sljepilom, i biti češ oduzet. I ako pošalješ mnoštvo vojnika protiv njega, oni također će biti udareni sljepilom, i biti će uzeti. I mi čemo ići, čak sedam nečistih demona, i odmah učiniti put za tebe i tvoj ceo logor, i uništiti ceo grad sa munjama, osim onih koji se zovu grozno i sveto ime Krista, jer gde god stopa njihova dođe, tamo, progonjeni mi bežimo. I čak ako češ staviti vatru na njega, njemu će vatra biti rosa, i ako češ ga zatvoriti u peć, njemu peć biti će crkva, i ako ga staviš u okove u zatvor, i zapečatiš pod, vrata će se otvoriti za njega, i svi koji veruju u to ime će uči, čak oni, i reći, Ova osoba je crkva živoga Boga, i sveto stanište onih koji žive sami. Gle, O kralju, ja ti rekoh istinu. Kralj stoga reče pretvorenom vojniku: Budući da ja ne znam Mateja, dođi sa mnom, i pokaži ga meni iz daljine, i uzmi od mene zlata, koliko mnogo želiš, ili idi sam, i sa svojim mačem ga ubij, i Plata njegova druga. Demon mu reče: Ja ga ne mogu ubiti. Ne usuđujem se čak ni pogledati u njegovo lice, videći da je uništio naš naraštaj kroz ime Hristovo, objavljen kroz njega.

Kralj mu reče: A tko si ti? I on reče: Ja sam demon koji živi u tvojoj ženi, i u tvom sinu, i u tvojoj snaji, i moje ime je Asmodeus, i ovaj Matej izbacio me iz njih. I sad, vidi, tvoja žena, i tvoj sin, i tvoja snaha pevaju zajedno sa njim u crkvi. I ja znam, O kralju, da ti također nakon ovog češ verovati u njega. Kralj mu reće: Tkogod si ti, duh od mnogo oblika, Ja te preklinjem Bogom koga on koga ti žoveš Matej obznanjuje, odlazi tamo bez činjenja zla ikomu. I odmah demon, ne bijući više kao vojnik, već kao dim, posta nevidljiv, i dok je bežao on je plakao: O tajno ime, naoružano protiv nas, Ja molim te Matej, slugo svetoga Boga, oprosti mi, i ja neću više ostati u ovomu gradu. Drži se svoga, ali ja iću putem u vatru večnu.

Tad kralj, uhvačen velikim strahom odgovora demona, osta tih taj dan. I noć kad je došla, a on nije mogao da spava jer je bio gladan, poskoći u zoru, i ode u crkvu, sa samo dva vojnika bez oružja, da uzme Mateja umiječem, da bi ga ubio. I prizvavši dva prijatelja Matejeva, on im reče: Pokažite Mateju, reče on, da ja želim biti njegov učenik. I Matej čuvši, i znajući lukavost tirana, i bijuči upozoren također vizijom Gospodnjom, izađe iz crkve, vođen za ruku od Plata, i stade na vratima crkve.

I oni rekoše kralju: Vidi Matej na vratima! I on reče: Tko je on, ili gde je, ja ne vidim. I oni mu rekoše: Eno, vidiš ga. I on reče: Sve u svemu ne vidim nikog. Jer bio je oslepljen silom Božjom.  I on poče da plače. Jao meni, bijednome! Koje zlo je došlo na mene, jer moje oči su oslepljene, i svi moji delovi uzeti? O Asmodeus Belzebul Satano! Sve šta si ti rekao meni je došlo na mene. Ali molim te, Matej, slugo Božiji, oprosti mi kao glasnik dobroga Boga, jer zasigurno Isus je objavio tobom tri dana ranije tokom noći pojavilo mi se sve sjajno kao munja, kao lijepi mladić, i reče mi, Budući ti namišljaš zle misli u zloći svoga srca u pogledu moga sluge Mateja, znaj ja sam otkrio njemu da kroz tebe će biti otpuštenje njegova tijela. I odmah ja videh ga kako ide u nebo. Ako stoga on je tvoj Bog, i akoon želi tvoje tijelo da bude sahranjeno u našem gradu za svedočanstvo spasenja naraštaja nakon ovog, i za istjerivanje demona, znati ću istinu za sebe radi ovog, da polaganjem tvojih ruku na mene, ja ću primiti vid. I apostol položivši svoje ruke na njegove oči, i izgovarajući Effata (Budi otvoren), Isuse, on učini ga da primi svoj vid odmah.

I odmah kralj, uhvativši apostola, i vodeći ga za desnu ruku, dovede ga lukavstvom u palaču, a Plato je bio na Matejevoj levoj ruci, idući zajedno sa njim, i zadržavajući ga. Tad Matej reče: O podli tirane, koliko dugo nečeš ispunjavati djela tvoga oca đavola? I on je bio bijesan šta je bilo rečeno, jer je vidio da je on nanio mu gorku smrt. Jer on je rešio da ga stavi na smrt vatrom. I zapovedio je nekoliko izvršilaca da dođe, i da ih odvedu do mjesta na obali mora, gde izvršenje zločinaca je uobičajeno se događalo , govoreći krvnicima: Ja čujem, reče on, da Bog koga on prorokuje izbavlja od vatre one koji veruju u njega. Položivši ga, potom, na zemlju na leđa, i razapevši ga, probodoše njegove ruke i stopala sa železnim klinovima, i pokriše ga papirom, namazavši ga delfinovim uljem i prekrili ga sa sumporom i asfaltom i smolom i stavili vuču i granje šikare iznad. Tako staviše vatru na njega, i ako iko iz istoga plemena sa njim ustane protiv vas, on će dobiti istu kaznu.

I apostol je ohrabrivao braću da ostanu nesmeteni, i da treba da se raduju, i prate ga sa velikom pokornošću, pevajući i slaveći Boga, jer oni behu smatrani vrednim da imaju relikvije apostola. Došavši potom do mesta, krvnici, kao većina zlih divljih zveri, prikačiše do zemlje Matejeve ruke i noge sa dugim klinovima, i učinivši sve kako im je naređeno, zapališe vatru. I oni uistinu radiše blizu, zapališe ga celog okolo, ali vatra bi promenjena u rosu, tako da braća, radujući se, plakaše. Jedini Bog je Hrišćana, koji pomažu Mateju, u koga također mi smo verovali: Jedini Bog je Kršćana, koji čuva Svoje vlastite apostole u vatri. I glasom grad bi udaren. I neki od izvršitelja, izašavši, rekoše kralju: Mi uistinu, O kralju, sa svakim izmišljanjem osvete, smo upalili vatru, ali vračar po izvjesnom imenu ga gasi, zovući Hrista, i zazivajući krst, i Hrišćani koji ga opkoljavaju igraju se sa vatrom, i hoda u njoj sa golim stopalima, smije se na nas, i mi pobegosmo posramljeni.

Tad je naredio mnoštvu da nose ugalj vatreni iz peći od kupatila u palaći, i dvanaest bogova od zlata i srebra, i stavi ih, reče on, u krug oko vračara, da ne bi on nekako začarao vatru iz peći u palači. I tamo je bilo mnogo krvnika i vojnika, neki su nosili ugalj, a drugi, noseći bogove, donošahu ih. A kralj ih je pratio, gledajući da iko od Hrišćana ne ukrade njegove bogove, ili začara vatru. I kad su oni došli blizu mjesta gde apostol je bio prikovan, njegovo lice je gledalo prema nebu, i celo njegovo telo je bilo prekriveno papirom, i mnogo suhog granja preko njegovog tela do visine od deset lakata, sigurno učvršćeno da ne padne, opet on naredi ugalj da bude bačen, i da se zapali vatra na svim mestima.

A Matej, gledajući u nebo, je plakao, Adonai eloi sabat marmari marmunt; to je, O Bože Oče, O Gospode Isuse Kriste, izbavi me, i spali njihove bogove koje oni obožavaju, i neka vatra progoni njihova kralja do dvora, ali ne na njegovo uništenje, jer možda on se pokaje i bude preobraćen. I kad je on vidio vatru da je bila enormna u visini, kralj, misleći da Matej je spaljen, smijao se glasno, i rekao: Da li ti je tvoja magija od pomoći, Mateja? Može li tvoj Isus sada dati ti ikoju pomoć?

I kako je on rekao ovo strašno čudo se dogodilo, jer sva vatra zajedno sa drvetom je otišla od Mateja, i bilaje posuta okolo njihovih bogova, tako da ništa od zlata ili srebra nije više bilo viđeno, i kralj je utekao, i rekao: Jao meni, da moji bogovi su uništeni od prijekora Matejeva, od kojih visina je bila hiljadu talenata zlata i hiljadu talenata srebra. Bolji su bogovi od kamena i zemljana posuđa, u tome oni nisu niti rastopljeni niti ukradeni.

I kad vatra je tako krajnje uništila njihove bogove, i spalila mnoge vojnike, dogodilo se opet drugo čudo. Jer vatra,u naličju velikog i strašnoga zmaja, jurio je tirana daleko do dvora, i trčao ovamo i onamo oko kralja, ne dajući mu da uđe u dvor. I kralj, juren vatrom, i ne dozvoljen da uđe u dvor, okrene se gde je Matej bio, i zaplaka, govoreći: Ja preklinjem te, tkogod si, O čovjeće, da li čarobnjak ili vračar ili bog, ili anđeo Božji, komu tako velika lomača nije dotakla, otkloni od mene ovog strašnog i vatrenog zmaja, zaboravi zlo koje sam učinio, i također kada si učinio da primim vid. I Matej, prekorevši vatru, i plameni se ugasiše, i zmaj je postao nevidljiv, pruži svoje oči u nebo, i molio je na jevrejskom, i predajući svoj duh Gospodu,reče: Mir tebi! I veličavši Gospoda, on ode u svoj počinak oko šestoga časa.

Tada kralj, naredivši još vojnika da dođe, i krevet da bude donesen iz dvora, koji je bio veoma ukrašen zlatom, on naredi da apostol bude položen na njega, i odnesen do dvora. I telo apostola je ležalo kao da spava, i njegov ogrtač i tunika neumrljan od vatre, i nekad ga videše na krevetu, a nekad da slijedi, i nekad da ide ispred kreveta, i sa njegovom desnom rukom na Platovoj glavi, i pevajući zajedno sa mnoštvom, tako da i kralj i vojnici, i mnoštvo, behu udareni čuđenjem. I mnoge bolesne osobe i demonizovane, su samo taknuvši krevet, učinili zvuk, i koliko ih je divljih u pojavi, u taj isti čas behu promenjeni u oblik drugih ljudi.

I kako je krevet išao u dvor, mi svi vidosmo Mateja kako ustaje, kako je bio, sa kreveta, i ide u nebo, vođen za ruku od lijepoga dječaka, i dvanaest ljudi u sjajnoj odeći su došli da ga sretu, imajući nikad blijede i zlatne krune na njihovim glavama, i mi vidosmo kako to dete je krunisalo Mateja, tako da je bio kao oni, i u sjaju svjetla oni odoše u nebo.

I kralj je stajao na vratima dvora, i naredio da niko ne ulazi osim vojnika koji su nosili krevet. I zatvorivši vrata, on naredi da železni sanduk bude izrađen, da stavi telo Matejevo u njega, i zapečati sa olovom; kroz istočna vrata palače u ponoć stavi ga na brod, da niko ne zna za njega, i baci ga u dobok deo mora.

I celu noć braća su ostala pred vratima palače, provodeći noć, i pevajući, i kad je zora svanula tamo bi glas: O episkope Plato, ponesi jevanđelje i Psaltir Davidov, idi zajedno sa mnoštvom braće do istoka palače, i pevaj Aliluja, i čitaj Evanđelje, i donesi kao prinos sveti kruh, i stisnuvši tri grozda od loze u čašu, razgovaraše sa mnom, kako je Gospod Isus pokazao nam kako da prinesemo žrtvu kad On ustane iz mertvijeh na treći dan.

I biskup otrčavši u crkvu, i uzevši Evanđelje i Psaltir Davidov, i sakupivši sveštenike i mnoštvo braće, dođe na istok palate u času dizanja sunca, i naredivši jednome koji je pevao da ode na neki uzvišen kamen, on poče da hvali u pjeva pjesmu Bogu: Dragocjena u očima Božjim je smrt Njegovih svetaca. I opet: Ja legoh i zaspah; Ja ustah: jer Gospod drži. I oni su slušali pevanje pesme Davidove. Hoće li onaj koji je mrtav, neće li ustati ponovo? Sada ću ga podići za sebe, reče Gospod. I svi viknuše Aleluja. I episkop je čitao Evanđelje, i plakao: Slava Tebi, Ti koji si bio slavljen u nebesima i na zemlji. I tako tad oni prinesoše dar za sveti prinos za Mateja, i učestvovavši u zahvalnosti čistih i životodarnim tajnama Krista, oni svi veličaše Boga.

I bilo je oko šestoga časa, i Plato vidio je more nasuprot sedam stadija daleko, i gle,Matej je stajao na moru, i dvoje ljudi, jedan na svakoj strani, u sjajnoj odeći, i lijepi dječak nasuprot njih. I sva braća videše ove stvari, i oni čuše ih kako govore Aleluja. I svako je mogao videti more čvrsto kaokamen kristala, i lijepi dječak nasuprot njih, kada iz dubine mora križ izađe, i na kraju krsta sanduk je išao gore u kojemu je bilo telo Mateja, i u času pribijanja na krst, dečak je stavio sanduk na zemlju, pored palače prema istoku, gde biskup je prinosio žrtvu za Mateja.

I kralj videći ove stvari sa gornjeg dela kuće, i bijući strahom udaren, izađe iz palače, i otrča i molio se prema istoku ka sanduku, i pao je pred biskupa, i sveštenika, i učitelja, u pokajanju i priznanju, govoreći: Uistinu Ja vjerujem u istinitoga Boga, Krista Isusa, Jamolim, daj mi pečat u Hristu, i ja ću dati ti moju palaču, u svedočanstvu Mateja,i staviti češ sanduk na moj zlatan krevet, u velikoj sobi zaručavanje, samo,krsteći me u njoj, priopćite mi Euharistiju Hrista. I biskup pomolivši se, naredi mu da skine svoju odeću, i ispitujući ga dugo vremena, i pošto je on priznao i plakao nada tim što je uradio, zapečatio (prekrstio) ga, i pomazao ga sa uljem, i stavio ga u more, u ime Oca, i Sina i Duha Svetog. I kad je on izašao iz vode on je naredio mu da obuče na sebe sjajnu odeću, i tako davši mu slavu i hvalu, dao mu je sveti hljem i mješanu čašu, biskup prvo dade ih kralju, govoreći: Neka ovo telo Hrista, i ova čaša, Njegova krv prolivena za nas, bude tebi sa oproštenje greha za života. I glas se čuo sa visine: Amin, Amen, Amin. I kad je on tako razgovarao u strahu i radosti, apostol se pojavi i reče: Kralju Fulvanuse, tvoje ime neće više biti Fulvanus, već biti češ znav Matej. A ti, sine kralja, nečeš više biti zvan Fulvanus, već Mateja također, a ti Zifaga, ženo kralja, biti češ zvana Sofija, i Evrva, žena od tvoga sina, biti će zvana Sinesis. I ova imena vaša će biti upisana u nebesima, i tamo neće propasti od vas od naraštaja do naraštaja. I u tom istome času Matej postavi kralja za sveštenika, a on je bio trideset i sedam godina star, a kraljeva sina on postavi učiteljem (đakon), bijući imao sedamnaest godina starosti, a kraljevu ženu on postavi sveštenicom, i njegova sina ženu on postavi za učiteljicu, i ona također bi sedamnaest godina starosti. I potom on tako blagoslovi ih, govoreći: Blagoslov i milost našega Gospodara Isa Krsta ću biti sa vama večno.

Tad kralj, probudivši se iz sna, i radujući se sa celom svojom kućom zarad vizije svetoga apostola Matije, slavio je Boga.

I kralj, otišavši u svoju palaču, slomi sve idole na komade, i dade uredbu onima u njegovu kraljevstvu, pisajući ovako: Kralj Matej, svima pod mojim kraljevstvom, pozdrav. Hrist se pojavivši na zemlji, spasao je ljudsku rasu, i takozvani bogovi behu nađeni kao prevaranti, i uništitelji duša, i urotnici protiv ljudske rase.Odakle, božanska milost je zasjala širom okolo, i došla ka nama, i došli smo do znanja prevare idola, da je uzaludno i krivo, izgledalo je dobro našem obožavanju da bude mnogo bogova, ali jedan, jedan jedini, Bog u nebesima. I vi, primivši ovu uredbu, držite njenu svrhu, i slomite u komade i uništite svakoga idola, i ako iko bude označen od ovoga vremena da služi idolima, ili prikriva ih, neka takav bude podložen kazni mačem. Da ste dobro svi, jer mi smo svi takođe dobro.

I kad naredba je bila data, svi, radujući se i uzvikujući, slomiše njihove idole u komade, plačući i govoreći: Samo je jedan Bog, On koji je u nebesima, koji čini dobro ljudima.

I nakon svih ovih stvari što su se dogodile, Matej apostol Hristov pojavi se biskupu Platu, i reče mu: Plato, slugo Božiji, i naš brate, neka ti bude znano, da nakon tri godine će biti tvoj počinak u Gospodinu, i veselje u veke vekova. I kralj sam, koga po mome imenu Ja nazvah Matej, će primiti prijestolje tvoje episkopije, i nakon njega njegov sin. I on, rekavši Mir vama i svim svetima, ode u nebo.

I nakon tri godine biskup Plato počinu u Gospodu. I kralj Matej naslijedi ga, davši svoje kraljevstvo voljno drugome, odakle je njemu data milost protiv nečistih demona, i on je liječio svaku nevolju. I on je unaprijedio svoga sina da bude sveštenik, i učinio ga drugim do sebe.

I Sveti Matej završi svoj put u zemlji ljudoždera, u gradu Mirni, na sedamnaesti mjeseca Novembra, naš Gospodin Isus Hrist vladaše, komu je slava i sila, sada i uvek, i u veke vekova. Amen.