Apokrifna dela o uznesenju Marije

 

Apokrifna dela o uznesenju Marije

 

Izvještaj Sv. Jovana Teologa kako je usnula Sveta Majka Božja

 

Kako je u svemu sveta majka Božija i devica Marija, kako je bila njena želja, išla do svete grobnice našega Gospoda da zapali tamjan, i klečeći na njenim svetim kolenima, ona je mislila da Hrist naš Bog koji je rođen od nje će se vratiti njoj. A židovi, videći nju kako se zadržavala kod božanske grobnice, dođoše do upravitelja sveštenika, govoreći: Marija ide svaki dan do grobnice. A upravitelji sveštenici, pozvavši stražare postavljene od njih da ne dozvole nikomu da moli se na svetoj grobnici,, pitaše o njoj, je li uistinu tako. I stražari odgovoriše i rekoše da nisu videli takvu stvar, Bog im nije dozvolio da vide kad je ona tamo. I u jedan od dana, bila je priprema, sveta Marija, kako je želela, dođe do grobnice, i dok je molila, dogodilo se da su se nebesa otvorila, i arhanđel Gavrilo siđe k njoj i reče: Zdravo, ti koja si rodila Hrista našega Boga! Tvoje molitve su došle do nebesa k Njemu koji je rođen od tebe, i prihvaćene su, i od ovoga vremena, prema tvojoj molbi, ostavila si svijet, ići češ u nebeska mjesta tvoga Sina, u istinski i večan život.

I čuvši ovo od svetoga arhanđela, ona se vrati u sveti Vitlejem, idući sa njom tri djevice koje joj služahu. I nakon što se odmorila kratko, ona sjede i reče djevicama: Donesite mi kadionicu, da se pomolim. I oni donesoše, kako im je zapoveđeno. I ona je molila, govoreći: Moj Gospode Isuse Hriste, koji si udostojio se kroz Tvoju najvišlju dobrotu da budeš rođen od mene, čuj moj glas, i pošalji mi Tvoga apostola Jovana, kako bi, videći ga, sudjelovala u radosti, i pošalji mi također ostale Tvoje apostole, i one koji su već otišli ka Tebi, i one u svijetu koji su sad, i u kojoj zemlji da su, kroz Tvoju svetu zapovest, kako bi, vidjevši ih, ja blagoslovila Tvoje ime da bude mnogo slavljeno, jer ja sam uvjerena da Ti čuješ Tvoga slugu u svemu.

I dok je ona molila, Ja Ivan dođoh, Sveti Duh me podigao u oblak u Efesu, i postavio me na mesto gde majka moga Gospoda je bila. I otišavši pokraj nje, ja veličah Njega koji je rođen od nje, Ia rekoh: Zdravo, majko Gospodinova, koja si donijela Hrista našega Boga, raduj se da u velikoj slavi odlaziš iz života. I sveta majka Božja je veličala Boga, jer ja Jovan dođoh njoj, sečajući se glasa Gospodnjeg, koji reče: Vidi svoju majku, i , Evo ti sina. Jovan 19:26-27 I tri djevice dođoše i pokloniše se. I sveta majka Božja reče mi: Moli, i stavi tamjan. I ja molih ovako: Gospode Isuse Hriste, koji si učinio čudesne stvari, sada također učini čudesne stvari pred njom koja te je rodila, i neka Tvoja majka ode iz ovoga života, i neka oni koji su te razapeli, i koji nisu verovali u Tebe, budu prokleti. I nakon što sam završio molitvu, sveta Marija mi reče: Donesi mi kadionicu. I stavivši tamjan, ona reče, Slava Tebi, moj Bože i moj Gospodaru, jer je ispunjeno u meni štogod si obećao mi prije nego što si se uzdigao u nebesa, tad kada odem sa ovoga svijeta Ti češ doći meni, i mnoštvo Tvojih anđela, sa slavom. I ja Ivan rekoh joj: Isus Krist naš Gospodin i naš Bog dolazi, i ti ga vidiš, kao što je On obećao ti. I sveta mati Božja odgovori i reče mi: Židovi su se zakleli da nakon što umrem oni će spaliti moje tijelo. I ja odgovorih i rekoh joj: Tvoje sveto i dragocjeno telo neće nikako videti pokvarljivost. I ona odgovori i reče mi: Donesi kadionicu, i baci tamjan, i moli. I tamo dođe glas iz nebesa govoreći Amen. I ja Jovan čuo sam glas, i Sveti Duh mi reče: Ivane, jesi li čuo glas koji je govorio u nebesima nakon što je molitva završila? I Ja odgovorih i rekoh: Da, čuo sam. I Sveti Duh reče mi: Ovaj glas koji si čuo označava da pojava tvoje braće apostola samo što se nije dogodila, i od svetih sila oni dolaze ovamo danas.

I na ovo ja Ivan molih.

I Sveti Duh reče apostolima: Neka svi vi zajedno, došavši sa oblacima od krajeva zemlje, budu okupljeni u svetom Betlehemu od vihora, zarad majke našega Gospoda Isusa Hrista; Petar iz Rima, Pavle iz Tiberije, Toma iz Bliže Indije, Jakov iz Jerusalema, Andrej, Petrov brat, i Filip, Luka, i Simon Kananac, i Tadej koji je zaspao? (preselio, umro?), behu podignuti od Svetoga Duha iz svojih grobova, kojim Sveti Duh reče: Ne misli da je sad uskrsnuće, već zarad ovoga si dignut iz svojih grobova, da možete ići pozdraviti časnu i čudotvornu majku našega Gospoda i Spasitelja Isusa Hrista, jer dan njenog odlaska je pri ruci, da ide u nebo. I Marko je isto dolazeći, bio prisutan iz Aleksandrije, on također sa ostalima, kao što je rečeno ranije, iz svake zemlje. I Petar bijući podignut sa oblakom, stade između nebesa i zemlje, Sveti Duh držao ga postojano. I u isto vreme, ostali apostoli također, bijući uzeti u oblake, behu nađeni sa Petrom. I tako od Svetoga Duha, kao što je rečeno, oni svi dođoše zajedno.

I otišavši pokraj majke našega Gospoda i Boga, i bijući obožavali, mi rekosmo: Ne boj se, ne tuguj, Bože Gospode, koji je rođen od tebe, mi čemo te izvesti iz ovoga svijeta sa slavom. I radujući se u Bogu njenom Spasitelju, ona sjede na krevet, i reče apostolima:  Sada sam uzvjerovala da naš Gospodar i Bog dolazi sa nebesa, i ja ću ga vidjeti, i tako ode iz ovoga života, kao što sam vidio da ste vi došli. I ja želim da mi kažete kako znate da odlazim i dođoste meni, i iz kojih zemalja i koliku udaljenost ste prešli dolazeći ovamo, da ste tako žurili posjetiti me. Jer niti je On koji je rođen od mene, naš Gospod Isa Krst, Bog univerzuma, prikrio, jer ja sam uvjerena i sad da On je Sin Svevišnjega.

I Petar odgovori i reče apostolima: Neka svaki, prema onomu što Sveti Duh je objavio i zapovijedio nam, da puno znanje majci našega Gospoda. I Ja Ivan odgovorih i rekoh: Baš kao što sam išao do svetoga oltara u Efesu da izvršim božansku službu, Sveti Duh mi reče, Vrijeme odilaska majke tvoga Gospoda je blizu, idi u Betlehem da pozdraviš ju. I oblak svjetla uhvati me, i postavi me na vrata gde si ti ležala. Petar također odgovori: A ja, živeći u Rimu, oko zore čuh glas kroz Duha Svetog kako mi govori, Majka tvoga Gospoda odilazi, i vrijeme je blizu, idi u Betlehem da je pozdraviš. I gle, oblak svjetla uhvati me, i ja videh također druge apostole kako dolaze mi na oblacima, i glas mi govori, Idide si u Vitlejem. A Pavle također odgovori i reče: A ja, živeći u gradu nedaleko od Rima, zemlji zvanoj Tiberija, čuh Svetoga Duha kako mi govori, Majka tvoga Gospodina, ostavlja ovaj svijet, odilazi prema nebeskim oblastima, idi u Vitlejem i pozdravi je. I gle, oblak svetla uhvati me, i postavi me na isto mesto kao vi. I Toma također odgovori i reče: A Ja prelazeći zemlju Indijaca, kada sam propovedao bih obuzet milošću Hrista, i kraljeve sestre sin Labdanus po imenu, je trebao biti zapečaćen (kršten?) od mene u dvoru, i odjednom Sveti Duh mi reče, Idi također, Toma, u Bethlehem da pozdraviš majku tvoga Gospodina, jer ona odilazi u nebesa. I oblak svetlosti me uhvati gore, stavi me pored vas. I Marko također odgovori i reče: I Ja kad sam završavao zakone trećega dana u gradu Aleksandriji, baš kad sam molio, Sveti Duh ugrabi me, i dovede me vama. A Jakov također odgovori i reče: Dok sam bio u Jerusalimu, Sveti  Duh zapovijedi mi, govoreći, Idi u Betlehem, jer majka tvoga Gospodara odilazi. I gle, oblak svetla me uzeo, i postavio pored vas. I Matej također odgovori i reče: Ja sam veličao i slavio Boga, jer kad sam bio na brodu uhvaćen olujom, more je bjesnilo valovima, i odjednom oblak svetla prekrio je olujne valove, menjajući u mirno, i uhvativši me, stavi me pored vas. I oni koji su došli pred isto tako odgovoriše, i rekoše kako su došli. I Bartolomej reče: Ja sam u Tebaji propovijedao riječ, i gle Sveti Duh mi reče, Majka tvoga Gospoda odilazi, idi, i pozdravi je u Betlehem. I gle, oblak svetlosti uhvati me, dovede me vama.

Apostoli rekoše sve ove stvari svetoj majci Božijoj, zašto su došli, i na koji način, i ona raširivši njene ruke ka nebu i molila je, govoreći: Ja slavim, ja hvalim, i veličam Tvoje slavljeno ime, O Gospode, jer si pogledao na poniznost Tvoje sluškinje, i jer Ti koji si močan si učinio velike stvari za mene, i evo, svi naraštaji će me uvažavati blaženom. Luka 1:48. I nakon molitve ona reče apostolima: Stavite tamjan, i molite. I kad su molili, bi grmljavina sa neba, i dođe strašan glas, kao sa kočija, i gle mnoštvo sila anđela i moči, i glas, kao da je Sina čovečijeg, se čuo, i serafim u krugu oko kuće gde telo, neumrljane majke Božje i device je ležalo, tako da svi koji su bili u Betlehemu gledali su na čudesne stvari, i dođoše u Jerusalem i izvestiše sve čudesne stvari koje su se dogodile. I dogodilo se, kada glas se čuo,da je sunce i mjesec odjednom se pojavili iznad kuće, i skup prvorođenih svetaca je stajao pored kuće gde majka Gospodinova je ležala, za njenu čast i slavu. I ja gledah i mnogi znaci se dogodiše, slijepi su vidjeli, gluhi čuli, hromi hodali, gubavi se čistili, i oni obuzeti od nečistih duhova behu izlečeni, i svako ko je bio pod bolešću, dodirujući vanjske zidove kuće gde je ležala, plakaše: Sveta Marijo, koja si rodila Krista našega Boga, imaj milost na nas. I oni behu odmah izlečeni. I veliko mnoštvo iz svake zemlje koji žive u Jerusalemu zarad molitve, čuvši znakove koji su se dogodili u Jerusalimu kroz majku Gospodinovu, dođoše do mjesta tražeći lijek za različite bolesti, koji su također dobili. I bila je radost neizreciva u taj dan među mnoštvom onih koji su bili izlečeni, kao i na one koji su gledali, veličajući Hrista našega Boga i Njegovu majku. I ceo Jerusalem iz Betlehema je držao praznik sa psalmima i duhovnim pesmama.

I sveštenici Židova, zajedno sa njihovim narodom, behu zapanjeni na stvari koje su se dogodile, i bijući pokrenuti sa najtežom mržnjom, i opet sa neozbiljnim pomislima, učinivši skup, oni odrediše da pošalju protiv svete majke Božije i svetih apostola koji behu tamo u Betlehemu.I tako mnoštvo židova, usmjerivši se u Vitlejem, kad na udaljenosti od jedne milje dogodilo se da su vidjeli strašnu viziju, i njihove noge behu ukočene, i nakon ovoga oni se vratiše njihovim zemljacima, i rekoše za strašni viziju prvosvešteniku. I oni, su ključali od mržnje, odoše upravitelju, plačući i govoreći: Narod Židova je uništen od ove žene, otjeraj je iz Betlehema i provincije Jerusalem. I upravitelj, začuđen na čudesnim stvarima, posla njima: Ja je neću otjerati iz Betlehema niti iz jednog drugog mesta. I židovi nastaviše vikati, i preklinjati ga zdravljem Tiberija Cezara da izvede apostole iz Betlehema. I ako ne učiniš tako, mi čemo izvijestiti Cezara. Prema tome, bijući natjeran, on posla zapovjednika vojnika protiv apostola u Vitlejem. A Sveti Duh rekao je apostolima i majci Gospodinovoj: Evo, upravitelj je poslao vođu protiv vas, židovi su podigli pometnju. Idite stoga iz Betlehema, i ne plašite se, jer evo, oblakom ću vas dovesti u Jerusalem, za moč Oca, i Sina, i Svetoga Duha je sa vama. Apostoli stoga ustaše odmah, i izađoše iz kuće, noseći krevet Gospe majke Božije, i upraviše se ka Jerusalimu, i odmah, kako je Sveti Duh rekao, bijući podignuti oblakom, oni behu se našli u Jerusalemu u kući Gospe. I oni stadoše, i pet dana nisu prestali pevati hvale. I kad zapovjednik dođe u Vitlejem, i nije našao tamo ni majku Gospodnju ni apostole, on je dohvatio Betlehemljane, govoreći im:Niste li došli reči upravitelju i sveštenicima sve znakove i čuda koja su se dogodila, i kako apostoli su izašli iz svake zemlje? Gde su oni, onda? Dođite, idite do upravitelja u Jerusalemu. Jer tribun (vođa) nije znao za odlazak apostola i Gospodinove majke u Jerusalem. Tribun tad, uzevši Vitlejemljane, uđe ka upravitelju, govoreći da nije našao nikoga. I nakon pet dana bilo je znano upravitelju, i sveštenicima, i svemu gradu, da Gospodnja majka je u njenoj vlastitoj kući u Jerusalimu, zajedno sa apostolima, od znakova i čuda koji su se dogodili tamo. I mnoštvo ljudi i žena i djevica dođoše zajedno, i plakaše: Sveta djevica, koja je rodila Hrista našega Boga, ne zaboravi naraštaj ljudi. I kad ove stvari su se dogodile, narod židova , sa sveštenicima također, bili su pokrenuti mržnjom, uzeše drvo i vatru, i izađoše, želeći da spale kuću gde je Gospodnja majka živjela sa apostolima. I upravitelj stajao je gledajući izdaleka. I kad narod židova dođe do vrata kuće, gle, odjednom snaga vatre koja je dolazila iznutra, delovanjem anđela, spalila je veliko mnoštvo židova. I tamo bi veliki strah kroz ceo grad, i oni veličaše Boga, koji je bio rođen od nje. I kad upravitelj vidje šta se dogodilo, on je vikao ka narodu, govoreći: Uistinu on koji je rođen od djevice, koga ste mislili da ste odagnali, je Sin Božiji, za ove znakove su ti od istinitoga Boga. I tamo je bila podjela među židovima, i mnogi verovaše u ime našega Gospoda Isusa Hrista, kao posledica znakova koji su se dogodili.

I nakon svih tih čudesnih stvari što su se dogodile kroz majku Božiju, i djevicu Mariju, majku Gospoda, dok mu apostoli besmo sa njom u Jerusalimu, Sveti Duh reče nam: Vi znate da na Gospodinov dan dobre vijesti su donesene Djevici Mariji od arhanđela Gavrila, i u Gospodnji dan Spasitelj je rođen u Vitlejemu, i na Gospodnji dan djeca u Jerusalemu dođoše sa palminim granama da ga sretu, govoreći, Hosana na visini, blagosloven je On koji dolazi u ime Gospodnje, i na Gospodnji dan On usta iz mrtvih, i na Gospodnji dan On će doći da sudi živima i mertvijema, i na Gospodnji dan On će doći iz nebesa, u slavu i čast odlaska svete slavne djevice koja ga je rodila. I u isti Gospodnji dan majka Gospodinova reče apostolima: Stavite tamjan, jer Hrist dolazi sa vojskom anđela,i, pogledajte, Krist je tu, sjedi na tronu heruvima. I dok smo mi svi molili, tamo pojavi se nebrojeno mnoštvo anđela, i Gospod se pope na heruvima u velikoj moči, i gle, izvor svjetlosti došao je do svete djevice, zarad prisustva njenog jedinorođenog Sina, i sve sile nebesa padoše dole i pokloniše mu se. A Gospodin, govoreći svojoj majci, reče: Marija. I ona odgovori i reče: Ovde sam Ja , Gospodaru. I Gospod joj reče: Ne tuguj, već neka se tvoje srce raduje i budi zadovoljna, jer ti si našla milost da vidiš slavu datu mi od moga Oca. I sveta majka Božja pogleda, i vidje u Njemu slavu koja je nemoguća za usta čovjećja da izgovore, ili da shvate. I Gospod osta pored nje, govoreći: Pogledaj, od sadašnjeg vremena tvoje dragoceno telo će biti preobraženo u raju, i tvoja sveta duša nebesima do riznica moga Oca u izobilnom svetlu, gde tamo je mir i zadovoljstvo svetih anđela – i druge stvari pored toga. I majka Gospodinova odgovori i reče mu: Stavi svoju desnu ruku na mene, O Gospodine, i blagoslovi me. A Gospod pruži svoju čistu desmu ruku, i blagoslovi je. I ona je uzela Njegovu čistu desnu ruku, i poljubila je, govoreći: Ja obožavam ovu desnu ruku, koja je stvorila nebesa i zemlju, i ja pozivam Te da mnogo da budeš slavljen tvoje ime Hriste, O Bože, Kralju vremena, i jedini rođeni od Oca, da primiš Tvoju sluškinju, Ti koji si udostojen da budeš rođen od mene, u niskom stanju, da spaseš rasu ljudi kroz Tvoje neizrevivo opraštanje, darivaj svoju pomoć na svakoga čovjeka koji te priziva, ili moli, ili imenuje ime Tvoje sluškinje. I dok je ona govorila ovo, apostoli, otišavši do njenih nogu i pokloniše se, govoreći: O majko Gospoda, daj blagoslov svijetu, jer ti odlaziš sa njega. Jer ti si ga blagoslovila, i podigla kad je bio uništen donoseći Svjetlost svijeta. I majka Gospodinova je molila, i u njenoj molitvi izgovorila ovako: O Bože, koji kroz Tvoju veliku dobrotu si poslao sa nebesa Tvoga jedino rođenoga Sina da stanuje u mom poniznom telu, koji je udostojen da bude rođen od mene, ponizna kao što sam, imaj milosti na svijet, i svaku dušu koja zove Tvoje ime. I opet ona je molila, i rekla: O Gospodaru, Kralju nebesa, Sine živoga Boga, prihvati svakoga čovjeka koji zove Tvoje ime, da Tvoje rođenje bude slavljeno. I opet je ona molila, i rekla: O Gospode Isuse Hriste, koji si svemočan u nebesima i na zemlji, u ovom prizivanju ja molim Tvoje sveto ime, u svako vrijeme i mjesto gde se spomene moje ime, učini to mesto svetim, i veličaj one koji veličaju Te kroz moje ime, prihvatajući od takvih osoba sve njihove žrtve, i sve njihove molbe, i sve njihove molitve. I kad je tako molila, Gospod reče svojoj majci: Neka tvoje srce se raduje i bude zadovoljno, za svaku milost i svaki dar ti je dat od moga Oca u nebesima, i od mene, i od Svetoga Duha, svaka duša koja priziva tvoje ime neće se posramiti, već će naći milost, i utjehu, i podršku, i povjerenje, i u svijetu koji je sad, i u onomu koji dolazi, u prisustvu moga Oca u nebesima. I Gospod se okrene i reče Petru: Vrijeme je došlo da počnemo pjevati himnu. I Petar počevši pevanje himne, sve sile nebesa odgovoriše sa Aleluja. I tad lice majke Gospodnje je zasjalo sjajnije od svetla, i ona usta i blagoslovi svakoga od apostola sa svojom rukom, i svi dadoše slavu Bogu, i Gospod ispruži svoje čiste ruke, i primi njenu svetu i nedužnu dušu. I sa odlaskom njene nedužne duše mjesto bi ispunjeno sa mirisom i velikom svetlošću, i gle, glas iz nebesa se čuo, govoraše: Blagoslovena si ti među ženama. I Petar, i Ja Ivan, i Pavle, i Toma, otrčasmo i zamotašmo njena dragocena stopala za posvećenje, i dvanaestorica apostola staviše njeno dragoceno i sveto telo na krevet, i nosiše ga. I gle, dok su oni nosili nju, neki dobro rođeni Jevrej, Jefonija po imenu, trčeći prema telu, stavi njegove ruke na krevet, i gle, anđeo Gospodnji sa nevidljivom silom, sa plamenim mačem, odsjeće njegove dve ruke od njegovih ramena, i učini da vise o krevetu, podignute u vazduh. I na ovo čudo kojese dogodilo sav židovski narod koji su gledali plakaše. Uistinu, On koji je rođen od tebe je istiniti Bog, O majko Božja, djevice Marija. I Jefonija sam, kad Petar mu naredi, da čudesne stvari Božje budu pokazane, stade pored kreveta, i plakao je: Sveta Marijo, koja si rodila Krista koji je Bog, imaj milosti namene. I Petar okrene se i reče mu: U ime Njega koji je rođen od nje, tvoje ruke koje su bile uzete od tebe, će biti pričvršćena za tebe ponovo. I odmah, na riječ Petrovu, ruke koje su visile na krevetu Gospe dođoše, i behu učvršćene na Jefiniji. I on je cerovao, i slavio Hrista, Boga koji je rođen od nje.

I kad je ovo čudo bila učinjeno, apostoli su nosili krevet, i položili dragocjeno i sveto tijelo u Getsemanu u novu grobnicu. I gle, miris sladak izađe iz svete grobnice naše Gospe majke Božije, i za tri dana glasovi nevidljivih anđela su se čuli kako slave Krista našega Boga, koji je bio rođen od nje. I kada treći dan završi, glasovi se više nisu čuli, i od tog vremena nadalje svi su znali da njeno čisto i dragoceno telo je preneseno u raj.

Inakon što je prenesena, gle, vidjesmo Jelisavetu majku Svetog Jovana Krstitelja, i Anu majku od Gospe, i Abrahama i Isaka i Jakova i Davida, pjevaju Aleluja, i svi horevi svetaca su poklonili se svetim relikvijama majke Gospodnje, i mjesto puno svetla, nego svjetlo koje nije moglo biti sjajnije, i izobilno mirisa u tom mestu koje njeno dragoceno i sveto telo je preneseno u raj, i melodija onih koji ga hvale koji je rođen od nje – lijepa melodija, od koje nema sitosti, kao što je dato devicama, i njima samo, da čuju. Mi apostoli, stoga, vidjevši iznenadan dragocen prelaz njenog svetog tela, slavismo Boga, koji nam je pokazao Njegova čuda na odilasku majke našega Gospoda Isa Krsta, čije molitve i službe možemo smatrati vrednim da primimo, pod njenim zaklonom, i podrškom i zaštitom, i u svijetu koji je sad i u onomu koji dolazi, slaveći u svako vreme i mestu njenog jedino rođenog Sina, zajedno sa Ocem i Svetim Duhom, za uvek i uvek. Amin.

 

 

Uznesenje Marije

Prva latinska forma

 

U pogledu Uznesenja Blažene djevice Marije

 

U to vreme pre nego je Gospodar došao do svoga stradanja, i među mnogim riječima koje je majka pitala Sina, ona je počela da pita o njenom sopstvenom odlasku, pitajući ga ovako: O najdraži Sine, Ja molim Tvoju svetost, da kada moja duša izađe iz moga tela, Ti mi daš na znanje tri dana prije, i učini Ti, voljeni Sine, sa Tvojim anđelima, primi je. Tad On odgovori molitvi svoje voljene majke, i reče joj: O dvoru i hramu živoga Boga, o blažena majko, o kraljice svih svetaca, i blažena nad svim ženama, prije nego si me nosila u svojoj utrobi, ja sam uvijek te čuvao, i činio da budeš hranjena danju sa anđeoskom hranom, kao što znaš, kako ja mogu odužiti ti se, nakon što si me nosila, i hranila me, i dovela me dole u bjekstvu u Egipat, i izdržala mnoge teškoće za mene?  Znaj, tad, da moji anđeli su uvijek čuvali te, i čuvati će te i na tvom odilasku. Ali nakon što ja prođem patnje od ljudi, kao što je pisano, i ustanem ponovo u treći dan, i nakon četrdeset dana uzađem na nebo, kada češ me videti dolazim k tebi sa anđelima i arhanđelima, sa svetima i sa devicama, i sa mojim učenicimma, znaj za izvesno da tvoja duša će biti odvojena od tela, i ja ću je odnijeti u nebo, gde neće nikad imati nevolju i bol. Tad je ona bila radosna i veličala, i poljubila koljena svoga Sina, i blagoslovila Stvoritelja nebesa i zemlje, koji joj je dao takav dar kroz Isu Krsta njenog Sina.

U drugoj godini, stoga, nakon uznesenja našega Gospodina Isusa Hrista, najblaženija Djevica Marija je nastavila uvijek u molitvi danju i noću. I u treći dan pre nego što je otišla, anđeo Gospodarev dođe do nje, i pozdravi je, govoreći: Zdravo, Marija, milosti puna! Gospod je s tobom. I ona odgovori, govoreći: Hvala Bogu. Opet on reče njoj: Primi ovu palmu koju ti je Gospod obećao. I ona, dajući hvale Bogu, sa velikim radovanjem primi iz ruke anđela palmu poslatu njoj. Anđel Gospodnji reče njoj: Tvoje uznesenje će biti nakon tri dana. I ona odgovori: Hvala Bogu.

Tad ona pozva Josifa iz Arimeteje, i druge učenike Gospodnje, i kad oni, i rođaci i poznanici, behu sakupljeni, ona objavi svoj odilazak svima koji su stajali tamo. Tad blažena Marija opra sebe, i obuče se kaokraljica, i čekala je dolazak svoga Sina,kako je On obečao joj. I ona upita sve njene rođake da se drže pokraj nje, i daju joj utjehu. I ona je imala sa sobom tri djevojke (djevice), Seforu, Abigeju i Zaelu,ali učenici Gospodina Isusa Krista su već bili rasuli se širom celog svijeta da propovijedaju narodima Boga.

Tad u treći čas tamo bi velika grmljavina, i kiše, i munje, i nevolja , i zemljotres, dok kraljica Marija je stajala u njenoj sobi. Ivan evangelist i apostol je odjednom doveden iz Efesa, i ušao je u sobu blažene Marije, i pozdravi je, i reče joj: Zdravo, Marija, milosti puna! Gospod je s tobom. A ona odgovori: Hvala Bogu. I podignuvši se, ona poljubi Svetog Jovana. I blažena Marija reče mu: O moj najdraži sine, zašto si me ostavio u takvom vremenu, i nisi pazio na zapovesti tvoga Gospodara, da brineš o meni, kako On je zapovedio dok je visio na križu? I on zatraži oprost  savijenih kolena. Tad blažena Marija dade mu blagoslov i opet poljubi ga. I kad je htela da ga pita odakle je došao, i iz koga razloga je došao u Jerusalim, gle, svi učenici Gospodnji, osim Tome koji je zvan Didimus, behu doneseni oblakom do vrata sobe blažene Marije. Oni stadoše i uđoše, i pozdraviše kraljicu sa sledećim rečima, i pokloniše joj se: Zdravo, Marija, milosti puna! Gospodin s tobom. I ona usta odmah i pokloni se, i poljubi ih, i dade hvale Bogu. Ovo su imena učenika Gospodinovih koji behu doneseni oblakom: Jovan evanđelista i Jakov njegov brat, Petar i Pavle, Andrej, Filip, Luka, Barnaba, Vartolomej i Matej koji je zvan Justus, Simon Kananac, Juda i njegov brat, Nikodem i Maksimianus, i mnogi drugi koji ne mogu biti izbrojeni. Tad blažena Marija reče njenoj braći: Šta je ovo, da ste svi došli u Jerusalem? Petar, odgovori, i reče joj: Mi imamo potrebu to da pitamo tebe, a ti pitaš nas? Izvjesno je, kako mislim, niko od nas ne zna zašto smo došli ovde danas  sa takvom brzinom. Ja sam bio u Antiohiji, i sada sam ovde. Svi izjaviše jasno mesto gde su bili taj dan. I oni svi su se čudili da su bili tamo kad su čuli ove stvari. Blagoslovena Marija reče im: Ja sam pitala moga Sina, prije nego je prošao muku, da On i vi budete na mojoj samrti, i On mi je dao ovaj dar. Odakle znate da moj odilazak će biti sutra. Pazite i molite za mene, da kad Gospod dođe i primi moju dušu, On nađe vas da stražite. Potom svi obećahu da će paziti. I oni su stražarili i molili celu noć, sa psalmima i pesmama, sa velikom svetlošću.

I kad Gospodnji dan dođe, u treći čas, baš kad je Sveti Duh sišao na apostole u oblaku, tako Krist siđe sa mnoštvom anđela, i primi dušu svoje voljene majke. Tamo je bio toliki sjaj i miris i anđeli su pevali pesmu nad pesmama, gde Gospod kaže, Kao ljiljan među trnjem, takva je moja ljubav među kćerima, Pjesma nad Pjesmama 2:2 da su svi koji su bili prisutni pali na njihova lica, kao što su apostoli pali kad je Hrist preobrazio se pred njima na Planini Tabor, i za ceo sat i pola niko nije mogao ustati. Ali kad je svetlo otišlo, i u isto vreme sa svetlom, duša blažene device Marije bi uzeta u nebo sa psalmima, i himnama, i pesmom nad pesmama. I kako je oblak odlazio cela zemlja se potresla, i u jednom trenutku svi stanovnici Jerusalima otvoreno su videli uspenije Svete Marije.

I u isti čas Satana uđe među njih, i oni počeše da razmatraju šta da rade sa njenim telom. I oni uzeše oružje, kako bi sahranili njeno telo i ubili apostole, jer od nje je izašlo rasejanje Izraela, zarad njihovih greha i sakupljanja zajedno sa paganima. Ali behu udareni sljepilom, udarajući glavama u zidove, i udarajući jedan drugog. Tad apostoli, uzbunjeni sa toliko mnogo svetlosti, ustaše, i sa psalmima odnesoše sveto telo dole sa Planine Zion u dolinu Jehošapata. Ali kako su išli sredinom ulice, gle, neki židov, Ruvim po imenu, želio je da baci na zemlju sveta nosila sa telom blagoslovene Marije. Ali njegove ruke se osušiše, do lakta, da li hteo ili ne, on ode dole do doline Jehošapata, plačući i tugujući jer njegove ruke behu dignute na nosila, i on nije mogao da povuče ruke ka sebi. Kako je počeo da pita apostole da njihovom moći on bi bio spasen i postao hrišćan. Tad apostoli, kleknuvši, upitaše Gospoda da ga pusti. I on, bijući izlečen isti čas, dajući hvale Bogu i ljubeći noge kraljice od svih svetih i apostole, bi kršten u tom mestu, i poče da propoveda ime našega Boga Isa Krsta.

Tad apostoli sa velikom čašću položiše telo u grob, plačući i pevajući kroz neizmernu ljubav i ljepotu. I odjednom tamo zasja oko njih svjetlo sa nebesa, i oni padoše na zemlju, i sveto telo bi uzeto od anđela u nebo.

Tad najblaženiji Toma bi iznenada doveden do Gore Maslinske, i vidje najblaženije tijelo kako ide u nebo, i poče da plače i govori: O sveta majko, blagoslovena majko, prečista majko, da sam ja sad našao milost jer sam te vidio, učini tvoga slugu punim radosti kroz tvoje sažaljenje, jer ti ideš u nebo. Tada pojas sa kojima su apostoli opasali najsvetije telo bi bačen sa neba ka blaženom Tomi. I uzevši ga, i ljubeći ga, i dajući hvale Bogu, on dođe opet u dolinu Jehošapat. On nađe sve apostole i drugo veliko mnoštvo kako udaraše svoje grudi zarad svjetlosti koju su vidjeli. I videći i ljubeći jedan drugog, blagosloveni Petar reče mu: Uistinu ti si uvijek bio uporan i nisi vjerovao, jer zarad tvoga nevjerovanja nije bilo ugodno Bogu da ti budeš zajedno sa nama na sahrani majke Spasitelja. I on, udarajući svoje grudi, reče: Ja znam i čvrsto verujem da sam uvijek bio loš i neverujući čovek, zato tražim oproštaj od svih vas za moju tvrdovratost i nevjerovanje. I oni svi moliše za njega. Tad blagosloveni Toma reče: Gdeste položili telo? I oni pokazaše grobnicu sa njihovim prstom. I on reče: Tijelo koje je zvano najsvetijim nije tamo. Tad blaženi Petar reče mu: Već na drugoj prilici nisi hteo verovati oživljenju našega Gospodara na našu riječ, ukoliko nisi otišao i dodirnuo ga sa svojim prstom, i vidio Njega, kako li češ verovati nama da sveto tijelo je ovde? Još je on ustrajavao govoreći: Nije ovde. Tad, kao što je bio bijesan, oni odoše do grobnice, koja je bila nova izdubljena u steni, i on  uze kamen, ali nisu našli telo, ne znajući šta da kažu, jer su bili ubijeđeni riječima Tome. Tad blaženi Toma reče im kako je pevao službu u Indiji – i dok je još imao sveto odelo. On, ne znajući riječ Boga, bi doveden do Maslinske Gore, i vidje najsvetije telo blažene Marije kako ide u nebo, i molio ju da mu da blagoslov. Ona je čula njegovu molitvu, i bacila mu pojas koji je imala oko sebe. I apostoli videći pojas koji su oni stavili oko nje, veličaše Boga, i tražiše oproštaj  blaženoga Tome, zarad blagoslova kojim je blažena Marija mu dala, i jer je video najsvetije telo kako ide u nebo. I blaženi Toma dade im svoj blagoslov, i reče: Evo kako dobro i ugodno je za braću da žive zajedno u zajednici!

I isti oblak kojim su oni bili dovedeni odnio ih je nazad svakoga na njegovo mesto, baš kao Filipa kad je on krstio eunuha, kao što piše u Delima Apostolskim , Dela 8:39 i kao što je Habakuk prorok nosio hranu Danielu, koji je bio u lavljem brlogu, i brzo se vratio u Judeju. I tako također apostoli brzo vratiše se gde su prvo bili, da propovedaju narodu Božijem. Nije se za čuditi tome da je On trebao učiniti takve stvari, koji je ušao djevici i izašao od nje iako njena utroba je bila zatvorena, gde, iako su vrata bila zatvorena, uđe unutar svojim učenicima; Jovan 20:19 koji je učinio gluhe da čuju, oživljavao mrtve, čistio gubave, davao vid slepima, i učinio mnoga druga čudesna dela. Verovati ovo je bez nimalo sumnje.

Ja sam Josif koji je položio Gospodinovo telo u moju grobnicu, i video ga kako ustaje ponovo, i koji, prije uznesenja i nakon uznesenje Gospoda, uvijek sam držao najsvetiji hram blagoslovene device Marije, i koji sam držao u pisanome i u mojim grudima stvari koje izađoše iz usta Božijih, i kako stvari spomenute gore behu učinjene sudom Božjim. I učinio sam znanim svima, Židovima i Paganima, ove stvari koje sam video sa mojim očima, i čuo sa mojim ušima, i koliko dugo živim neću prestati objavljivati ih. I ona, čije uznesenje je na ovaj dan uvaženo i obožavano kroz ceo svijet, neka marljivo molimo da ona pripazi  na nas u prisustvu njenog najpobožnijeg Sina u nebesima, komu je hvala i slava kroz večne veke vekova. Amen.

 

 

Druga latinska forma

Ovde počinje Uznesenje Blažene Djevice Marije

1 Tako, kad je Gospod i Spasitelj Isa Krst visio na drvetu zakovan klinovima na krst za život celoga sveta, On vidje oko križa je njegova majka stajala, i Jovan jevanđelist, kogoa On je naročito volio iznad ostalih apostola, jer on sam od njih je bio djevac u tijelu. On dade mu, zato, zaduženje za svetu Mariju, govorećimu: Vidi svoju majku! I govoreći, k njoj: Eto ti sina! Jovan 19:26-27 Od toga časa sveta majka Božja ostala je posebno u brizi Jovana, toliko dugo koliko je imala svoje prebivanje u ovomu životu. I kada apostoli behu podelili svijet žrebom za propovijedanje, ona namesti se u kuću svojih roditelja blizu Maslinske Gore.

2 U drugoj godini, stoga, nakon što je Krist pobijedio smrt, i uzašao u nebo, u neki dan, Marija, goreći od čežnje za Hristom,poče da plače sama, unutar zaklona njenog prebivališta. I, gle, anđeo, sjajeći u halji velikog svetla, stade pred nju i izgovori riječi pozdrava govoreći: Zdravo! Ti blagoslovena od Gospodara, primi pozdrav od Njega koji je zapovijedio sigurnost Jakovu i njegovim prorocima. Pogledaj, reče On, palmova grana – donio sam ti je iz raja Gospodnjeg – koju ti češ uzrokovati da bude nošena pred tvojim nosilima i anđelima, i svim silama nebeskim. Tad Marija reče anđelu: Ja molim da svi apostoli Gospoda Isusa Hrista budu zajedno sa mnom. Na što anđeo reče: Evo, danas, uz moč moga Gospoda Isusa Hrista, svi apostoli će ti doći. I Marija reče mu: Tražim da pošalješ na mene tvoj blagoslov, da nijedna sila nižega svijeta ne zadrži me u tom času u kojem moja duša će izaći iz moga tela, i da ne vidim princa tame. I anđeo reče: Nijedna sila uistinu od nižega svijeta te neće povrediti, i tvoj Gospod Bog, čiji sluga i glasnik Ja sam, dao ti je vječni blagoslov, ali ne misli da pravo da ne vidiš princa tame će ti biti dato od mene, već od onoga koga si nosila u utrobi, jer Njemu pripada sila nada svim za uvek i uvek. Tako rekavši, anđeo ode sa velikim sjajem. I ta palma je sijala sa neizmernom svetlošću. Tad Marija, preobuće se, stavi bolju odeću. I, uzevši palmu koju je ona primila iz ruku anđela, ona ode do Maslinske Gore, i poče da moli, i reče: Nisam bila vrijedna, O Gospode, da te nosim, ukoliko nisi Ti imao sažaljenja na mene, ali kakogod ja sam držala blago koje si mi Ti povjerio. Zato Ja tražim od tebe, O Kralju slave, da silom Pakla me ne povrediš. Jer ako nebesa i anđeli danima drhte pred Tobom, koliko više čovjek koji je stvoren od zemlje, koji ne poseduje dobru stvar, osim toliko koliko je primio od Tvoje dobre blagodati! Ti si, O Gospodaru, Bog uvijek blagoslovljen za uvek. I tako govoreći, ona se vrati u svoj stan.

3 I, gle, odjednom, dok Sv. Ivan je propovijedao u Efesu, na Gospodnji dan, u trećem času dana, tamo je bio veliki zemljotres, i oblak podiže ga i uze ga gore od očiju svih, i dovede ga pred vrata kuće gde je Marija bila. I kucajući na vrata, on odmah uđe. I kad Marija vidje ga, ona uzviknu od radosti, i reče: Molim te, moj sine Ivane, misli o riječima mojega Gospodina Isusa Krista, u kojima je On povjerio me tebi. Jer, evo, na treći dan, kada treba da odem iz tela, čula sam namisli Židova, govore, Sačekajmo na dan kad ona koja je rodila toga zavodnika će umreti, i spalimo njeno telo sa vatrom. Ona stoga pozva Svetog Jovana, i odvede ga u tajnu sobu u kući i pokaza mu odeću za sahranu, i tu palmu svetlosti koju je primila od anđela, upučujući ga da će je on nositi pred njenim odrom kada bude išla u grobnicu.

4 I Sv. Jovan reče joj: Kako ću ja sam izvesti tvoj obred sahrane, ukoliko moja braća i prijatelji apostoli moga Gospodina Isu Krsta dođu i odaju počast tvome telu? I , eto, odjednom, po zapovesti Boga, svi apostoli behu uhvaćeni , podignuti na oblak, od mjesta u kojima su oni propovedali riječ Božju, i postavljeni pred vrata kuće u kojoj je Marija živjela. I , pozdravljajući jedno drugo, oni se čudiše, govoreći: Šta je uzrok zarad kojeg Gospodar nas je sakupio ovde?

5  Tad svi apostoli, radujući se jednom mišlju, završiše svoju molitvu. I kad su rekli Amen, gle, odjednom, dođe blagosloveni Jovan, i reče im sve ove stvari. Apostoli tad, ušavši u kuću, nađoše Mariju, i pozdraviše je, govoreći:Blagoslovena si ti od Gospoda, koji je stvorio nebesa i zemlju. I ona reče njima: Mir sa vama, najvoljenija braćo! Kako ste došli ovamo? I oni prepričaše njoj kako su došli, svaki podignut na oblaku od Duha Božijeg, i postavljeni u isto mesto. I ona reče njima: Bog me nije lišio vašeg pogleda. Evo, ja ću ići putem cele zemlje, i ne sumnjam da Gospod vas je doveo ovde da me utješite zarad tjeskobe koja je sada došla na mene. Sad zato ja vas molim, da bez prekida vi svi jednomisleno gledate, čak do tog časa u koji Gospod dođe, ja ću otići iz tela.

6 I kad su oni sjeli u krug tješeći je, kada su proveli tri dana u slavljenju Boga, gle, u treći dan, oko trećega časa dana, dubok san uhvati sve koji su bili u toj kući, i nitko nije mogao uopće da bude budan osim apostola samih, i samo tri djevice koje behu tamo. I, gle, odjednom Gospod Isus Hrist dođe sa velikim mnoštvom anđela, i velika svjetlost dođe na to mjesto, i anđeli su pjevali pjesme, i slavili Boga zajedno. Tad Spasitelj progovori, govoreći: Dođite, najdraži biseri, unutar pribježišta večnoga života.

7 Tad Marija pruži se na pod, klanjajući se Bogu, i reče: Blagosloveno da je ime Tvoje sakrivene tajne. Imaj milosti na mene, O Kralju slave, jer Ti znaš da sam te ja voljela sa svim srcem, i držala blago povreno meni. Zato primi me, Tvoga slugu, i oslobodi me od sile tame, da Satana ne može mi se suprotstaviti, i da ne vidim nečiste duhove kako stoje na mome putu. I Spasitelj odgovori joj: Kada ja, poslan od moga Oca za spasenje svijeta, sam visio na krstu, princ od tame dođe meni, ali kad je on nije u meni našao tragova svojih dela Ivan 14:30 on ode pobijeđen i zgažen pod nogama. Ali kad ga vidite, vidjeti ćete ga uistinu po zakonu ljudske rase, u skladu sa kojim ste došli do kraja vašeg života, ali on vas ne može ozlijediti, jer ja sam sa vama da vam pomognem. Idite sigurni, jer nebeska sila čeka na vas da vas vodi u radosti raja. I kad je Gospod ovako rekao, Marija, ustajući sa poda, nagnu se na njen krevet, i dajući hvalu Bogu, preda duh. I apostoli videše da njena duša je bila od takve bjeline, da nijedan jezik smrtnika može riječima izgovoriti to, jer je prevazilazilo bjelinu snijega, i svakoga metala, i svjetlog srebra, od velike svjetlosti njegova svjetla.

8 Tad Spasitelj progovori, govoreći: Ustani, Petre, i uzmi telo Marije, i pošalji ga na desnu stranu ruke grada prema istoku, i naći češ tamo novu grobnicu, u koju češ je položiti, i čekaj dok Ja dođem do tebe. I tako govoreći, Gospod izruči dušu Sv. Marije Mihailu, koji je bio upravitelj raja, i princ naroda Židova, i Gabriel ode sa njima. I odmah Spasitelj bi primljen u nebo zajedno sa anđelima.

9 A tri djevice, koje su bile u istome mestu, i gledale, uzeše telo blagoslovene Marije, da bi ga oprale po načinu obreda sahrane. I kad su skinule njenu odeću, telo je sjalo sa mnogo svetlosti, da je bilo dirnuto uistinu za pripremu za sahranu, ali oblik njen nije mogao biti viđen od neizmernog svetla, osim tog svjetla Gospoda koji se pojavio velik, i ništa nije dirnuto, telo, kada je oprano, bilo je savršeno čisto, i nije bilo umrljano vlagom nečisti. I kad su oni stavili posmrtnu odeću na nju, svjetlo je postepeno se smanjivalo. I telo blažene Marije bi kao cveće ljiljana, i miris je dolazio od njega, tako da nijead miris nije se našao kao taj.

10 Tad, shodno tome, apostoli položiše sveto telo nanosila, i rekoše jedan drugom: Tko će da nosi ovu palmu pred njenim nosilima? Tad Jovan reče Petru: Ti, koji imaš prednost od nas u apostolstvu, treba da nosiš ovu palmu pred njenim ležajem. I Petar odgovori mu: Ti si bio jedini djevstvenik između nas odabran od Gospoda, i ti si našao tako veliku milost da si se nagnuo na Njegove grudi. Ivan 13:23 I On, kad zarad našega spasenja On je visio na križu, povjeri nju tebi sa svojim ustima. Ti zato treba da nosiš ovu palmu, i hajde da uzmemo telo da nosimo do mesta groba. Nakon ovoga Petar, ustajući, i govoreći, Uze telo, poče da peva i reče: Izrael je izašao iz Egipta. Aliluja. I drugi apostoli zajedno sa njim nosiše telo blažene Marije, i Jovan je nosio palmu svjetlosti pred odrom. I drugi apostoli pevaše sa najljepšim glasom.

11 I gle, novo čudo. Tamo se pojavi iznad odra oblak neizmerno velik, kao veliki krug koji je želeo da se pojavi pored sjaja meseca, i tamo bi u oblacima vojska anđela poslaše lijepu pjesmu, i iz zvuka velike ljepote zemlja je odzvanjala. Tad narod, izašavši iz grada, oko petnaest hiljada, čudiše se govoreći: Šta je ovaj zvuk tako velike ljepote? Tad tamo stade jedan koji im reče: Marija je izašla iz tela, i učenici Isusa pjevaju hvale oko nje. I gledajući, oni videše odar krunisan sa velikom slavom, i apostoli su pjevali glasno. I gle, jedan od njih, koji je bio upravitelj sveštenika Židova u svom položaju, ispunjen sa bijesom, rekao je ostalima: Pogledajte, tabernakl onoga koji nas je uznemirio i celi naš narod, koju slavu je primio? I idući gore, on je hteo da preokrene odar, i zbaci telo na zemlju. I odmah njegove ruke se osušiše od svojih laktova, i zaglaviše se u ležaju. I kad apostoli podigoše odar, deo njega je visio, a deo njega se pridržavao za nosila, i on je jako bio mučen bolovima, dok apostoli su hodali i pevali. I anđeli koji behu u oblacima udariše ljude sa slepilom.

12 Tad je taj upravitelj plakao, govoreći: Ja te preklinjem, Sveti Petre, ne mrzi me, molim te, u tako velikoj boli, jer sam neizmerno mučen velikim mukama. Imaj na umu da kad, u pretorijumu, sluškinja koja je držala vrata Ivan 18:17 te prepoznala, i rekla je drugima da te izgrde, tad ja govorih dobre riječi zarad tebe. Tad Petar odgovarajući, reče: Nije na meni da ti drugo dam, ali ako veruješ sa celim srcem u Gospoda Isusa Hrista, koga je ona nosila u njenoj utrobi, i ostala djevica nakon rođenja, sažaljenje Gospodnje, koje sa obilnim dobrom spasava nevredne, dati će ti spasenje.

Na ovo on odgovori: Ne vjerujemo li mi? Ali šta da radimo? Neprijatelj ljudske rase je oslepeo naša srca, i pometnjom pokrio naše lice, da ne priznamo velike stvari Božje, naročito kad smo mi izgovarali laži protiv Krista, vičući: Njegova krv na nas, i na našu decu. Matej 27:25 Tad Petar reče: Evo zločin će povrediti njega koji je ostao neveran ka Njemu; ali onima koji okrenu se prema Bogu milost nije odrečena. I on reče: Ja verujem sve šta mi ti kažeš, samo preklinjem te, imaj milosti na mene, da ne umrem.

13 Tad Petar natera odar da mirno stoji, i reče mu: Ako veruješ sa celim svojim srcem u Gospoda Isu Krsta, tvoje ruke će biti puštene sa odra. I kad je on rekao ovo njegove ruke behu odmah otuštene sa nosila, i on je stajao na nogama, ali njegove ruke behu osušene, i muka nije otišla od njega. Tad Petar reče mu: Idi do tijela, i poljubi ležaj, i reci: Ja verujem u Boga, i u Sina Božjeg, Isusa Hrista, koga ona rodi, i ja verujem sve štogod Petar apostol Božiji je rekao mi. I idući gore, on poljubi nosila, i odmah sav bol ode od njega, i njegove ruke behu izlečene. Tad on poče uveliko da blagosilja Boga, i iz knjiga Mojsijevih da daje svedočanstvo na slavu Hristu, tako da čak apostoli sami su se čudili, i plakali od radosti, veličajući ime Gospodnje.

14 I Petar mu reče: Uzmi ovu palmu iz ruku našega brata Ivana, i idući u grad naći češ mnogo ljudi slepih, i objavi im velike stvari Božje, i ko god vjeruje u Gospoda Isu Krsta, ti češ staviti ovu palmu na njegove oči, i oni će videti, ali oni koji neće verovati će ostati slepi. I kad je on učinio tako, on nađe mnogo ljudi slepih, tugujući ovako: Jao nama, jer smo učinjeni kao Sodomljani udareni sa slepilom. Ništa sad nije ostalo nam nego da propadnemo. Ali kad su oni čuli riječi upravnika koji je bio izlečen da govori, oni verovahu u Gospodara Isusa Krista, i kad on stavi palmu preko njihovih očiju, oni povratiše vid. Petoro od njih ostalo je u teškoćama srca umreše. I upravitelj sveštenika idući pravo, nosio je palmu do apostola, govoreći o svim stvarima što god je učinjeno.

15 I apostoli, noseći Mariju, dođoše do mesta Doline Jehošapata koju Gospod im je pokazao, i oni položiše nju u novu grobnicu, i zatvoriše grob. I oni sami sjedoše dole na vrata groba, kako im je Gospod zapovijedio, i gle, odjednom Gospod Isus Hrist dođe sa velikim mnoštvom anđela, sa oreolom velike svjetlosti koja je sjala, i reče apostolima: Mir sa vama! I oni odgovoriše i rekoše: Neka Tvoja milost, O Gospode, bude nad nama, kao što smo se nadali u Tebe. Tad Spasitelj reče im, govoreći: Prije nego što sam uzašao mome Ocu Ja obećah vam, govoreći da vi koji ste me slijedili u oživljenju, kada Sin čovečiji će sjesti na prijesto Njegova veličanstva, će sjesti, i vi također, na dvanaest tronova, sudeći dvanaest plemena Izraela. Matej 19:28 Nju, sam Ja odabrao iz plemena Izraela po zapovesti moga Oca, da živim u njoj. Šta, stoga, vi želite da učinim s njom? Tad Petar i drugi apostoli rekoše: Gospodine, Ti si izabrao unaprijed ovu Tvoju sluškinju da bude čista odaja za Tebe, i mi Tvoje sluge da služimo Ti. Prije vekova Ti si znao sve stvari zajedno sa Ocem, sa kojim Tebi i Sveti Duh ima jedno Božanstvo, jednako i večna sila. Ako, stoga, bi bilo moguće da bude učinjeno u prisustvu sile Tvoje milosti, izgledalo je nama Tvojim slugama da bude pravo da, baš kao Ti, što si pobjedio smrt, vladaš u slavi, tako, oživljavajući opet telo Tvoje majke, Ti odvedeš je sa tobom u radost u nebo.

16 Tad Spasitelj reče: Neka bude prema tvom mišljenju. I On je naredio da arhanđel Mihael dovede dušu Sv. Marije. I gle, arhanđel Mihail odkotrljao je kamen sa vrata grobnice, i Gospod reče: Ustani, moj voljeni i moj najbliži rođaće, ti koji nisi stavio pokvarenost u odnosu sa čovekom, ne trpi uništenje tijela u grobu. I odmah Marija ustade iz groba, i blagoslovi Gospoda, i padajući prema nogama Gospodina, pokloni mu se, govoreći: Ja ne mogu dati ti dovoljno hvale , O Gospodine, za Tvoje neogranićeno dobro koje si Ti udostojio darivati meni Tvojoj sluškinji. Neka Tvoje ime, O Iskupitelju svijeta, Bože Izraelov, bude blagosloveno zauvek.

17 I ljubeći nju, Gospod ode nazad, i izruči njenu dušu anđelima, da je oni nose u raj. I On reče apostolima: Dođite k meni. I kad su oni došli On poljubi ih, i reče: Mir vama! Kao što sam uvijek bio sa vama, tako ću biti do kraja svijeta. I odmah, kad je Gospod rekao ovo, On bi podignut na oblak, i odveden u nebo, i anđeli zajedno sa Njim, noseći blagoslovenu Mariju u raj Božji. I apostoli behu uzeti u oblake, vratiše se svaki u mjesto dodeljeno im za propovijedanje, govoreći velike stvari Božje, i slaveći našega Gospodara Isu Krsta, koji živi i vlada sa Ocem i Svetim Duhom, u savršenom jedinstvu, i u jednoj suštini Božanstva, za uvek i uvek. Amin.