Abrahamov Testament - Dan Ašure

 

Abrahamov Testament

 

Verzija 1

1. Abraham je živeo mjeru svog života, devet stotina i devedeset i pet godina, živeći sve godine svoga života, u povučenosti, blagosti, i pravednosti, pravednik je bio neizmjerno gostoljubljiv, dižući svoj šator na raskršću hrasta Mamre, on je primao svakoga, i bogate i siromašne, kraljeve i vladare, sakate i bespomoćne, prijatelje i strance, bližnje i putnike, svim jednako činio je pobožnost, svima sveto, pravedno, i gostoljubivo Abraham je dočekivao. Čak je i njemu došla, zajednička, neumoljiva, gorki udio smrti i neizvjestan kraj života. Zato Gospod Bog,pozva arhanđela Mihaila, i reče mu: Idi dolje, glavni zapovedniče Mihail, ka Abrahamu i govori s njim u pogledu njegove smrti, da može dovesti svoje stvari u red, jer Ja blagoslovih ga kao zvijezde nebeske, i kao pijesak na obali mora, i on u obilju duga života i mnogih posjeda, je postao neizmerno bogat. Iznad svih ljudi, štaviše, on je pravedan u svakoj dobroti, gostoljubiv i ljubeći do kraja svog života, već idi, arhanđele Mihailo, ka Abrahamu, mom voljenom prijatelju, i objavi mu da njegovu smrt i osiguraj mu ovo: Ti češ u ovo vreme otići sa ovog zaludnog svijeta, i napustiti češ tijelo, i ići češ svome Gospodaru među dobrima.

 

2. I glavni zapovjednik ode ispred lica Božjeg, i ode dole Abrahamu do hrasta Mamre, i nađe pravednog Abrahama u polju blizu, kako sjedi pored jarma volova za oranje, zajedno sa sinovima Maseka i drugim slugama, do broja dvanaest. I gle zapovednik dođe njemu, i Abraham, videći zapovednika Mihaela da dolazi izdaleka, kao veoma lijep ratnik, ustane i sretne ga kako je bio običaj, sreteći i gosteći sve strance. A glavni zapovjednik pozdravi ga i reče: Pozdrav najčasniji oče, pravedna dušo izabrana od Boga, istinski sine Nebeskog Jedinog. Abraham reče glavnom zapovjedniku: Pozdrav, najčasniji ratniče, svijetao kao sunce i najljepši između svih sinova ljudskih, dobrodošao si, zato Ja molim tvoje prisustvo, reci mi koje si doba mladosti, reci mi, tvom molitelju, odakle i od koje vojske i sa kojeg puta takva ljepota je došla ovamo. Glavni zapovjednik reče: Ja, O pravedni Abrahame, dolazim iz velikog grada. Poslan sam od velikog kralja da uzmem mjesto od dobra prijatelja njegova, jer kralj ga je pozvao. A Abraham reče, Dođi, moj Gospodaru, idi sa mnom toliko dokle je polje. Glavni zapovjednik reče: Ja dolazim, i idem u polje oranja, oni sedoše dolje pored društva. I Abraham reče svojim slugama, sinovima Maseka: Idite do stada konja, i dovedite dva konja, mirna, i lijepa i krotka, tako da ja i ovaj stranac možemo sjediti na njima. Ali zapovjednik reče, Ne , moj Gospodaru, Abraham, nemoj da dovode konje, jer ja se uzdržavam oduvek od sedenja na četvoronožnim životinjama. Nije li moj kralj bogat u svom posedstvu, imajuči moč nada ljudima i sve vrsti stoke? Ali ja se držim oduvek od sedenja na bilo kojoj četvoronožnoj životinji. Idemo mi, onda, O pravedna dušo, šetati lagano dok ne stignemo tvoju kuću. I Abraham reče, Amen, neka bude tako.

 

3. I kako su odlazili od polja ka kući, pored puta je stajalo čempresovo drvo, i po zapovijedi Gospodnjoj drvo je plakalo sa ljudskim glasom, govoreći, Svet, svet, svet je Gospod Bog koji zove sebi one koji vole njega, ali Abraham sakri tajnovitost, misleć da zapovednik nije čuo glas drveta. I dolazeći blizo kuće oni sedoše u dvoru, i Isak vidjevši lice anđela reče Sari svojoj majci, Moja majko, vidi, čovjek koji sjedi sa mojim ocem Abrahamom nije sin rase onih koji stanuju na zemlji. I Isak potrča, i pozdravi ga, i padne na noge bestelesnog, i bestelesni blagoslovi ga i reče, Gospod Bog će dati ti svoje obećanje koje je dao tvom ocu Abrahamu i svemu njegovom potomstvu, i također dati će ti dragocjenu molitvu tvoga oca i tvoje majke. Abraham reče Isaku svome sinu, Moj sine Isak, povuci vode iz bunara, i donesi mi u posudi, da možemo oprati noge stranca, jer on je umoran, dolazeći nam sa dugog puta. I Isak otrča do bunara i povuče vodu u posudi i donese im, i Abraham ode i opra noge od zapovednika Mihaila, i srce Abrahamovo bi ganuto, i on plaka nad strancem. I Isak, videći oca da plače, plaka također, i glavni zapovjednik videći ih kako plaču, također plaka sa njima, i suze glavnog zapovjednika padoše na posudu u vodu i postaše drago kamenje. I Abraham videći čudo, bi zapanjen, uze kamenje tajno, i sakri ovu tajnovitost, držeči je za sebe u srcu.

 

4. I Abraham reče Isaku svome sinu: Idi, moj voljeni sine, u sobu unutar kuće i uredi je. Raširi za nas dva ležaja, jedan za mene i jedan za ovoga čoveka koji je sa nama danas. Uredi za nas tamo mjesto i sviječnjak i stol sa izobiljem svake dobre stvari. Uredi sobu, moj sine, i raširi pod nama posteljinu i ljubičasto i lijepu postelju. Zapali tamo svaki drag i lijep tamjan, i donesi lijepo mirisno bilje iz vrta i napuni kuću sa njim. Zapali sedam lampi punih ulja, tako da se možemo radovati, jer ovaj čovjek koji je naš ovaj dan je veći od kraljeva i vladara, i njegova pojava nadilazi sve sinove ljudi. I Isak pripremi sve stvari dobro, i Abraham idući sa arhanđelom Mihailom ode u sobu, i oni oboje sjedoše dole na ležaj, i između njih on stavi stol sa izobiljem svake dobre stvari. Tad glavni zapovjednik usta i ode, kao zarad stomaka da ima problem s vodom, i uzađe u nebo u trenu oka, i stane pred Gospoda, i reče mu: Gospodaru, neka tvoja sila zna da ja ne mogu podsjetiti pravednog čovjeka na njegovu smrt, jer nisam video na zemlji čovjeka kao on, sažaljiva, gostoprimna, pravedna, iskrena, odana, koji se uzdržava od svakog lošeg djela. I sad znaj, Gospode, da ne mogu ga podsjetiti na njegovu smrt. A Gospod reče: Idi dole, zapovedniče Mihailo, mome prijatelju Abrahamu, i čini što god ti kaže, i jedi s njim štogod on jede. A ja ću poslati moj Sveti Duh na njegova sina Isaka, i staviti mu sječanje o njegovoj smrti na srce Isaka, tako da čak on u snu vidi smrt svoga oca, i Isak će povezati san, a ti češ protumačiti ga, i on sam će znati njegov kraj. I glavni zapovjednik reče, Gospodaru, svi nebeski duhovi su bestelesni, i niti jedu niti piju, a ovaj čovek je stavio preda me stol sa izobiljem svih dobrih stvari zemaljskih i pokvarljivih. Sad, Gospoadru, šta da radim? Kako da izbjegnem ga, sjedeći za jednim stolom sa njim? Gospodar reče: Idi dole k njemu, i ne misli o ovom, jer kad sjedneš sa njim, ja ću poslati na te proždrljiv duh, i on će jesti iz tvojih ruku i kroz tvoja usta sve šta je na stolu. Raduj se zajedno sa njim u svemu, samo češ ti protumačiti stvari vizije, da Abraham zna da srp smrti i neizvjesnost kraja života, i da ostavi na raspolaganje sve svoje posjede, jer Ja sam blagoslovio ga nada pijeskom morskim i zvijezdama nebeskim.

 

5. Kad zapovjednik ode do kuće Abrahama, i sjede s njim za sto, a Isak ih je služio. I kad večera bi gotova, Abraham je molio po svom običaju, i glavni zapovednik molio je zajedno s njim, i svaki od njih leže da spava na svom krevetu. I isak reče svome ocu, Oče, Ja također bih rado spavao sa tobom u ovoj sobi, da ja također mogu čuti vaš razgovor, jer volim da čujem lijepe riječi ovog časnog čovjeka. Abraham reče, Ne, moj sine, već idi u tvoju vlastitu sobu i spavaj na svom krevetu, da ne budemo na smetnji ovome čovjeku. Tad Isak, primajući molitvu od njih, i blagoslovivši ih, ode u svoju vlastitu sobu da legne na svoj ležaj. Ali Gospodbaci pomisao smrti na srce Isakovo u snu, i oko trečeg časa noći Isak se probudi i ustane od svog kreveta i dođe trčući u sobu gde njegov otac je spavao zajedno sa arhanđelom. Isak, stoga, dotakavši vrata zaplaka, govoreći, Moj oče Abraham, ustani i otvori mi brzo, da mogu uči i ovjesiti se o tvome vratu, i zagrliti te prije nego što te uzmu od mene. Abraham stoga ustane i otvori mu, i Isak uđe i ovjesi se o njegovu vratu, i poče da plače glasno. Abraham bivan dirnut u srcu, također plaka glasno, a glavni zapovjednik, videvši kako plaču, plaka također. Sara bijući u svojoj sobi, čula je njihov plač, i dođe trčeći k njima, i nađe ih zagrljene kako plaču. I Sara reče plačući, Moj gospodaru Abraham, šta je to da plačeš? Reci mi, moj Gospodaru, je li ovaj brat koji je ugošćen od nas u ovaj dan donio ti vijesti o Lotu, sinu tvoga brata, da on je mrtav? Je li zato tuguješ? Glavni zapovjednik odgovori i reče joj, Ne , moja sestra Saro, nije to što kažeš, već tvoj sin Isak, mislim, imao je san, i dođe nama plačući, i mi vidjevši ga besmo ganuti u našim srcima i plakasmo.

 

6. Tad Sara, čuvši izvrsnost razgovora glavnog zapovednika, odmah je znala da je to anđeo Gospodnji koji govori. Sara zato pokaza Abrahamu da izađe prema vratima, i reče mu, Moj Gospodaru Abraham, znaš li ko je ovaj čovjek? Abraham reče, Ne znam. Sara reče, Ti znaš, moj Gospodaru, tri čovjeka iz neba koje smo ugostili u našem šatoru pokraj hrasta Mamre, kad si ubio jare bez mane, i postavio stol pred njih. Nakon što je meso bilo pojedeno, jare usta ponovo, i posisa svoju majku sa velikom radošću. Ne znaš li, moj Gospodaru Abraham, da po obećanju oni nam dadoše Isaka kao plod utrobe? Od tih troje svetih ljudi ovo je jedan. Abraham reče, O Sara, u ovom ti govoriš istinu. Slava i hvala od našeg Boga i Oca. Jer kasno uveče kad ja prah njegove noge u lavoru Ja rekoh u srcu, Ovo su noge jednog od trojice ljudi koje ja oprah tada, i njegove suze padoše u posudu postaše drago kamenje. I tresuči ih iz svoga krila on dade ih Sari, govoreći, ako mi ne vjeruješ, pogledaj ovo. I Sara primivši ih nakloni se i pozdravi i reče, Slava da je Bogu koji nam je pokazao čudesne stvari. I sad znaj, moj Gospodaru Abraham, da među nama je otkrivenje iste vrste, da li bilo zlo ili dobro!

 

7. I Abraham ostavi Saru, i ode u sobu, i reče Isaku, Dođi ovamo, moj voljeni sine, reci mi istinu, šta je što si vidio i šta snašlo te da si došao tako brzo nama. I Isak odgovarajući poče da kaže, Ja videh, moj Gospodaru, u ovoj noći sunce i mjesec iznad moje glave, opkoljavajući me sa svojim zracima i davajući mi svijetlo. I ja gledah u to i radovah se , videh nebesa se otvorila, i čovjek noseći svijetlo siđe sa njega, sjajući više od sedam sunaca. I ovaj čovjek kao sunce dođe i uze sunce sa moje glave, i ode u nebesa odakle dođe, ali ja sam veoma tugovao što je uzeo sunce od mene. Nakon malo, dok sam još tugovao i bolovao nevolju, ja videh ovaj čovek dođe sa neba drugi put, i on uze od mene mjesec također sa moje glave, i ja plakah veoma i pozvah tog čoveka od svetla i rekoh, Ne čini, moj Gospodaru, uzmi moju slavu od mene, smiluj se i čuj me, i ako uzmeš sunce od mene, tad ostavi mjesec meni. On reče, Pretrpi ih da budu uzeti kralju gore, jer on želi ih tamo. I on uze ih od mene, ali ostavi zrake na meni. Glavni zapovednik reče, Čuj, O pravedni Abraham, sunce koje je tvoj sin vidio si ti njegov otac, i mjesec također je Sara njegova majka. Čovjek koji nosi svijetlo koji je sišao sa nebesa, to je onaj poslan od Boga koji će uzeti tvoju pravednu dušu od tebe. I sad znaj, O najčasniji Abrahame, da u ovo vrijeme ti češ ostaviti ovaj zemaljski život, i otići Bogu. Abraham reče glavnom zapovjedniku O najjači od čuda! I sad si ti taj koji će uzeti moju dušu od mene? Glavni zapovjednik reče mu, Ja sam glavni zapovjednik Mihail, koji stoji pred Gospodarem, i ja sam poslan tebi da te podsjetim na tvoju smrt, i tad ću otići k njemu kao što mi je zapoveđeno. Abraham reče, Sada znam da ti si anđeo Gospodnji, i poslan si da uzmeš moju dušu, ali ja neću ići sa tobom, ali čini sve što ti je zapoveđeno.

 

8. Glavni zapovednik čuvši ove riječi odmah iščezne, i uspinjuči se u nebo stade pred Boga, i reče sve što je video u kući Abrahamovoj, i glavni zapovednik reče ovo također svome Gospodaru, Ovako kaže tvoj prijatelj Abraham, Ja neću ići sa tobom, već čini štagod zapovediš, a sad, O Bože Svemočni, da li tvoja slava i večno kraljevstvo naređuju bilo što? Bog reče glavnom zapovjedniku Mihailu, Idi do mog prijatelja Abrahama još jednom, i govori s njim ovako, Ovako kaže Gospod tvoj Bog, onaj koji te doveo u zemlju obećanja, koji je blagoslovio te nad pijeskom mora i iznad zvijezda nebeskih, koji je otvorio utrobu neplodnosti Sare, i dao ti Isaka kao plod utrobe u staroj dobi, Zaista Ja kažem ti da blagoslovom ja ću blagosloviti te, i uvećanjem ja ću uvečati tvoje potomstvo, i ja ću dati ti sve što tražiš od mene, jer Ja sam Gospod tvoj Bog, i pored mene nema drugog. Reci mi zašto si se pobunio protiv mene, i zašto je žalost u tebi, i zašto si se pobunio protiv mog arhanđela Mihaila? Ne znaš li da svi koji su došli od Adama i Eve su umrli, i da niko od proroka je umakao smrti? Nitko od onih koji vladaju kao kraljevi su besmrtni, nitko od tvojih paotaca je umakao tajni smrti. Oni su svi umrli, oni su svi otišli u Had, oni su svi sakupljeni  srpom smrti. Ali na tebe Ja nisam poslao smrt, Ja nisam  dao nijednu smrtnu bolest da dođe na tebe, nisam dozvolio srpu smrti da te sretne, nisam dozvolio mreži Hada da te omota, Ja nikad nisam želio da ti susretneš išta zlo. Već dobru udobnost Ja sam poslao mog glavnog zapovednika Mihaila tebi, da bi znao tvoj odilazak sa sveta, i stavio svoju kuću u red, i sve što pripada tebi, i blagoslovim Isaka tvog voljenog sina. I sad znaj da sam ja učinio ovo ne želeći te žalostiti. Zašto si rekao mome glavnome zapovjedniku, Ja neću ići s tobom? Zašto si govorio tako? Ne znaš li da ako pustim smrt i dođe nada te, tada ću videti da li češ doći ili ne?

 

9. Glavni zapovjednik primajući podsticaj od Gospoda ode dole k Abrahamu, i vidje njega pravdnoga kako je pao na lice do zemlje kao mrtav, i zapovednik mu reče sve što je čuo od Svevišnjeg. Tad sveti i pravedni Abraham ustajući sa mnogim suzama padne pred noge bestelesnoga, i molio ga, govoreći, Molim te, glavni zapovedniče snaga iznad, budući da si upućen da dođeš k meni grešniku i u svim stvarima nevrednom slugi, molim te sad, O glavni zapovedniče, da odneseš moju riječ opet Svevišnjem, i ti češ mu reći, Ovako govori Abraham tvoj sluga, Gospode, Gospode, u svakom djelu i riječi koje ja tražih od tebe, ti si me čuo, i ispunio sve moje molbe. Sad Gospode, ja se ne opirem tvojoj moči, jer ja također znam da ja nisam besmrtan već smrtan. Budući da na tvoju zapovest sve stvari čine, i boje se i drhte pred licem tvoje moči, Ja se također bojim, ali tražim jednu molbu od tebe, i sad, Gospodaru, čuj moju molitvu, dok sam još u ovom tijelu želim da vidim svu naseljenu zemlju, i sva stvorenja koja si osnovao svojom jednom rečju, i kad vidim to, tad ću rastati se od života i biti bez tuge. Tako glavni zapovjednik ode vrati se ponovo, i stade pred Boga, i reče mu sve, govoreći, Ovako govori tvoj prijatelj Abraham, Ja želim da vidim sve zemlju u mom životu prije nego umrem. I Svevišnji čuvši ovo, opet zapovedi glavnom zapovedniku Mihailu, i reče mu, Uzmi svetlosni oblak, i anđele koji imaju moč nad kočijama, i idi dole, uzmi pravednoga Abrahama na kola heruvima, i uznesi ga u vazduh nebesa da bi mogao vidjeti svu zemlju.

 

10. i arhanđel Mihail ode dole i uze Abrahama na kola heruvima, i uznese ih u vazduh nebeski, i vodi ga na oblaku zajedno sa šezdeset anđela, i Abraham uznese se na kočijama iznad zemlje. I Abraham vidje svijet kakav je bio u tom danu, neki oru, drugi prevoze kola, u jednom mjestu ljudi čuvaju stada, a u drugom čuvaju ih po noći, i plešu i igraju i sviraju, u drugom mjestu ljudi nastoje se boriti sa zakonom, drugdje ljudi plaču i imaju mrtve u sječanju. On vidje također novovjenčane kako primaju počasti, i u riječima on vidje sve stvari kojese čine u svijetu, i dobre i loše. Abraham zato prolazeći nad njima vidje ljude koji nose mačeve, držeći u rukama oštre mačeve, i Abraham pita glavnog zapovjednika, Tko su ovi? Glavni zapovednik reče, To su lopovi, koji namjeravaju učiniti ubojstvo, i da ukradu i spale i unište. Abraham reče, Gospode, Gospode,čuj moj glas, i zapovedi da divlje zveri dođu iz šume i progutaju ih. I dok je pričao dođoše divlje zveri iz šume i progutaše ih. I on vidje u drugomu mjestu čovjeka koji sa ženom čini blud , i reče Gospode, Gospode, zapovijedi zemlji da se otvori i proguta ih, i odmah zemlja bi rascjepljena i proguta ih. I on vidje u drugomu mjestu čovjeka koji kopa kroz kuću, i odnosi imovinu drugih ljudi, i on reče, Gospode, Gospode, zapovedi vatri da siđe sa neba i proguta ih. I dok je govorio, vatra dođe dole sa neba i proguta ih. I odmah dođe glas s neba glavnome zapovedniku, govoreći ovako, O glavni zapovedniče Mihailo, zapovedi kolima da stanu, i okreni Abrahama dalje da ne vidi svu zemlju, jer ako vidi sve koji žive u zlu, on će uništiti sve postanje. Jer evo, Abraham nije grešio, i nema samilosti na grešnike, ali Ja sam stvorio svijet, i nisam želio da uništim ijedno od njih, već čekam smrt grešnika, dok se ne preokrene i živi. Ali uzmi Abrahama do prvih vrata nebesa, da može vidjeti tamo sudove i odštete, i pokajanje duša grešnika koje je on uništio.

 

11. Tako Mihail okrenu kočije i dovede Abrahama do istoka, do prvih vrata nebeskih, i Abraham vidje dva puta, jedan uzak i skračen,  a drugi širok i prostran, i tamo on vidje dvoja vrata, ona široka na širokom putu, i druga uska na uskom putu. I izvan dvoja vrata on vidje čovjeka kako sjedi na pozlačenom prijestolju, i pojava tog čoveka bi užasna, kao Gospoda. I oni videše mnoge duše izvedene od anđela i vođena kroz široka vrata, i druge duše, malo u broju, koji behu uzeti od anđela kroz uska vrata. I kada Čudesno Onaj koji sjedi na zlatnom prijestolju vidje nekoliko da ulazi kroz uska vrata, i mnoge da ulaze kroz široka, odmah taj čudesni jedan počupa kosu sa glave i strane svoje brade, i baci sebe na zemlju sa svog trona, plačići i tugujući. Ali kad vidje mnoge duše da ulaze kroz uska vrata, tad ustane sa zemlje i sjede na tron u velikom zadovoljstvu, radujući i uzdizući. I Abraham pita glavnog zapovjednika, Moj Gospodaru glavni zapovjedniće, ko je ovaj najčudesniji čovjek, obučen u takvu slavu, i nekad plače i tuguje, a nekad raduje se i usklikuje? Bestelesni reče: To je prvo stvoreni Adam koji je u takvoj slavi, i on gleda na svijet jer svi su rođeni od njega, i kad on vidi mnoge duše da idu kroz uska vrata, tad on ustaje i sjedi na prijestolju radujući i usklikujući od radosti, jer ova uska vrata su ona od pravednika, koja vode životu, a oni koji ulaze kroz njih idu u Raj. Zbog toga, zato, prvo-stvoreni Adam se raduje, jer on vidi duše spašene. Ali kad vidi mnoge duše da ulaze kroz široka vrata, tad on vuče kosu svoje glave, i baca sebe na zemlju plačući i tugujući gorko, jer široka vrata su ona od grešnika, koja vode uništenju i večnoj kazni. I zarad ovog prvo-oblikovani Adam pada sa prijestolja plačući i tugujući zarad uništenja grešnika, jer su mnogi koji su izgubljeni, a samo je malo koji su spašeni, jer u sedam hiljada jedva je jedna duša spasena, bivajući pravedna i neuprljana (čista).

 

12. Dok je on još govorio ove stvari meni, gle dva anđela, vatrena naizgled, i nemilosrdna u pomislima, i stroga lica, i oni odvedoše hiljade duša, nemilosrdno bičujući ih vatrenim bičevima. Anđel je položiojednu dušu, i oni izvedoše sve duše na široka vrata na uništenje. Tako i mi odosmo sa anđelima, i dođosmo unutar širih vrata, i između dvoja vrata stajao je tron strašan naizgled, strašno kristalan, svjetlucav kao vatra, i na njemu sedeo je čudesan čovek svetao kao sunce, kao Sin Božji. Ispred njega stajao je stol kao kristal, sav od zlata i finog platna, i na stolu ležala je knjiga, debljine šest lakata, i širina od deset lakata, i na desno i na lijevo stajala su dva anđela držeći papir i tintu i pero. Ispred table sjedio je anđeo svjetlosti, držeći u svojoj ruci vagu, i od njega levo sjedio je anđeo sav vatren, nemilosrdan i strog, držeći u njegovoj ruci trubu, imajući unutar svega vatru koja guta sa kojom se iskušavaju grešnici. Čudesan čovjek koji sjedi na prijestolju je sam sudio i osuđivao duše, a dva anđela na desno i na levo su pisala, onaj na desno pravednost a onaj na levo poročnost (zloću). Onaj ispred stola, koji je držao vagu, vagao je duše, a vatreni anđeo, koji drži vatru, iskušavao je duše. I Abraham je pitao glavnog zapovednika Mihaila, Šta je ovo što vidimo? A glavni zapovednik reče, Ove stvari koje vidiš, sveti Abrahame, su sudovi i odšteta. I gle anđel je držao dušu u svojoj ruci, i on dovede je pred sudiju, i sudija reče jednom od anđela koji su mu služili, Otvori mi knjigu, i nađi mi grehove od ove duše. I otvorivši knjigu on nađe njene grehe i njenu pravednost jednako tešku, i on niti ju je dao mučiteljima, niti onima koji behu spaseni, već stavi je nasred.

 

13. I Abraham reče, Moj Gospodaru glavni zapovjedniče, tko je ovaj najčudesniji sudija? I tko su anđeli koji zapisuju? I tko je anđeo koji je kao sunce, koji drži vagu? I tko je vatreni anđeo koji drži vatru? Glavni zapovjednik reče, Vidiš li, najsvetiji Abraham, strašanog čoveka koji sedi na tronu? To je sin prvo stvorenog Adama, koji je Abel, koga zli Kain ubi, i on sjedi tako da sudi svem stvorenju, i ispituje pravednike i grešnike. Jer Bog reče, Ja neću suditi ti, već svaki čovek rođen od čoveka biti će suđen. Zato on je dao njemu sud, da sudi svijetu do njegovog velikog i slavnog dolaska, i tad, O pravedni Abrahame, je savršen sud i odšteta, večna i nepromenjiva, koju niko ne može promjeniti. Jer svaki čovjek je došao iz prvo-stvorenog, i stoga oni su prvo suđeni od njegova sina, i na drugom dolasku njima će biti suđeno od dvanaest plemena Israela, svakom dahu i svakomu stvorenju. Ali treći put njima će biti suđeno od Gospoda Boga svega, i tad, uistinu, kraj toga suda je blizu, i presuda strašna, i nema nikoga da izbavi. I sad od tri suda sud svijeta i odšteta je učinjena, i iz ovog razloga stvar nije konačno potvrđena od jednog ili dva svedoka, već od tri svedoka će sve biti utvrđeno. Dva anđela na desno i na levo, to su oni koji zapisuju grehove pravednika, jedan na desnoj ruci zapisuje pravednost, a onaj na levo grehove. Anđeo koji je kao sunce, drži vagu u ruci, je arhanđel, Dokiel pravedni koji važe, i on važe pravednost i grehove sa pravednošću Božjom. Vatreni i nemilosrdan anđeo, koji drži vatru u svojoj ruci, je arhanđel Puruel, koji ima moč nad vatrom, i iskušava djela ljudi kroz vatru, i ako vatra proguta djela ikojeg čoveka, anđeo suda odmah ga veže, i vodi ga do mjesta grešnika, najgorče mjesto kažnjavanja. Ali ako vatra odobri djelo od ikoga, i ne veže se na njega, taj čovjek je opravdan, i anđeo pravednosti uzima ga i vodi da bude spašen u udijelu pravednih. I tako, naj pravedniji Abrahame, sve stvari u svim ljudima su iskušane vatrom i vaganjem.

 

14. I Abraham reče glavnom zapovjedniku, Moj Gospodaru glavni zapovjedniče, duša koju anđeo drži u svojoj ruci, zašto je presuđeno da bude stavljena nasred? Glavni zapovjednik reče, Slušaj,pravedni Abrahame. Jer sudija je našao njene grehove, i njegovu pravednost jednakom, on niti ju je predao sudu niti da bude spašena, dok sudija od svega ne dođe. Abraham reče glavnom zapovjedniku, A šta se traženo od duše da bude spasena? Glavni zapovjednik reče, Ako ostvari pravednost iznad grehova, ona ulazi u spasenje. Abraham reče glavnomu zapovjedniku, Dođi ovamo, glavni zapovedniče Mihailo, hajde da se molimo za ovu dušu, i vidimo da li će Bog čuti nas. Glavni zapovednik reče, Amin, neka bude tako, i oni se pomoliše i utjecaše za dušu, i Bog ih je čuo, i kad ustahu od svoje molitve oni nisu videli dušu da stoji tamo. I Abraham reče anđelu, Gde je duša koju si držao u sredini? A anđeo odgovori, ona je spašena tvojom pravednom molitvom, i vidi anđeo svjetlosti ju je uzeo i odveo u Raj. Abraham reče, Ja veličam ime Božje, Svevišnjega, i njegovu neizmjerljivu milost. I Abraham reče glavnom zapovjedniku, Ja molim te, arhanđele, čuj moju molitvu, i hajde da još prizivamo Gospoda, i utječemo se njegovoj samilosti, i molimo njegovu milost za duše grešnika koje Ja ranije, u svojoj ljutnji, prokleh i uništih, koje zemlja proguta, i divlje zveri podraše u delove, i vatra progura kroz moje reči. Sada znam da sam grešio pred Gospodom našim Bogom. Dođi, O Mihael, glavni zapovjedniče sila gornjih, dođi, hajde da prizivemo Boga sa suzama da on oprosti mi moj grijeh, i da ih meni. A glavni zapovjednik čuo ga, i oni učiniše molbu pred Gospodom, i kad su prizvali ga nakon dugo vremena, dođe glas sa neba govoreći, Abraham, Abraham, Ja sam čuo tvoj glas i tvoju molitvu, i oprostio ti tvoj grijeh, a oni za koje misliš da sam uništio Ja sam pozvao gore i doveo ih u život mojom prekomjernom milošću, jer za vrijeme dok sam im uzvračao u sudu, i one koje uništih žive na zemlji, neću uzvračati u smrti.

 

15. I glas Gospoda reče također glavnom zapovedniku Mihailu, Mihael, moj slugo, vrati Abrahama njegovoj kući, jer evo njegov kraj je došao blizu, i mjera njegova života je ispunjena, da može staviti sve stvari u red, i onda uzmi ga i dovedi k meni. Tako glavni zapovjednik, okrečući kočije i oblak, dovede Abrahama njegovoj kući, i idući u svoju sobu on sjede na krevet. I Sara njegova žena dođe, i zagrli noge bestelesnog, i progovori nježno, govoreći, Ja dajem ti hvalu, moj Gospodaru, što si doveo mog Gospodara Abrahama, jer evo mi smo mislili da je uzet od nas. I njegov sin Isak također dođe i ovjesi se oko njegova vrata, i na isti način svi njegovi ljudi – robovi i žene ropkinje opkoliše Abrahama i zagrliše ga, veličajući Boga. I bestelesni reče im, Poslušajte, pravednog Abrahama. Evo tvoje žene Sare, vidi svog voljenog sina Isaka, gle također sve tvoje muške sluge i sluškinje oko tebe. Uredi sve šta imaš, jer dan je došao blizu u kojem češ ti otiči iz tijela i ići Gospodu jednom za svagda. Abraham reče, Je li Gospod rekao, ili govoriš ovo od sebe? Glavni zapovjednik odgovori, Slušaj, pravedni Abrahame. Gospod je zapovjedio, i ja ti kažem. Abraham reče, Ja neću ići s tobom. Glavni zapovjednik, čuvši ove riječi, odmah izađe iz prisustva Abrahama, i ode u nebesa, i stade pred Boga Svevišnjeg, i reče, Gospodaru Svemočni, evo Ja sam čuo Tvog prijatelja Abrahama u svemu što ti je rekao, i ispunio njegove zahteve. Pokazao sam mu Tvoju moč, i sva zemlja i mora koja su pod nebesima. Pokazao sam mu sud i naknadu pomoču oblaka i kola, i opet on govori, Ja neču ići s tobom. A Svevišnji reče anđelu, Je li moj prijatelj Abraham rekao to ponovo, Ja neću ići s tobom? Arhanđel reče, Gospodaru Svemočni, on kaže tako, a ja se uzdržavam od stavljanja ruku na njega, jer od početka on je Tvoj prijatelj, i učinio je sve stvari ugodne u Tvojim očima. Nema čovjeka kao što je on na zemlji, niti čak Jov čudesan čovjek, i zato ja se ustežem od stavljanja ruku na njega. Zapovjedi, zato, Večni kralju, šta da bude urađeno.

 

16. Tad Svevišnji reče, Dozovi mi ovamo Smrt koja je zvana po sramnoj pojavi i nemilosrdnom izgledu. I Mihael bestelesni ode i reče Smrti, Dođi ovamo; Gospod stvaranja, večiti kralj, zove te. I Smrt,čuvši ovo, zadrhta i zatrese se, bijući obuzeta velikim strahom, i dolazeći sa velikim strahom stala je pred nevidljivog oca, drhteći, stenjući i tresući, čekajući zapovijed Gospodnju. Potom nevidljivi Bog reče Smrti, Dođi ovamo, ti gorkog i svirepog imena svijeta, sakrij svoj bijes, pokrij svoju pokvarenost, i odbaci gorčinu od sebe, i obuci svoju ljepotu i svu svoju slavu, i idi dole ka Abrahamu mome prijatelju, i uzmi ga i dovedi ga k meni. Ali sad također Ja ti kažem da ga ne strašiš, već dovedi ga lijepim govorom, jer on je moj prijatelj. Čuvši ovo, Smrt ode ispred Svevišnjeg, i obuće odeću velikog sjaja, i učini svoju pojavu kao sunce, i posta lijepa iznad sinova ljudskih, uzimajući oblik arhanđela,imajući obraze od plamena vatre, i on ode do Abrahama.  A pravedni Abraham je izašao iz svoje sobe, i sjeo ispod drveća Mamre, držeći bradu u svojoj ruci, i čekajući dolazak arhanđela Mihaila. I gle, miris ugodan dođe do njega, i sijevanje svjetla, i Abraham se okrenuo i video Smrt kako dolazi prema njemu u velikoj slavi i lepoti. I Abraham usta i ode da ga sretne, misleći da je glavni zapovjednik Božiji, i Smrt gledajući ga pozdravi ga, govoreći, Raduj se, dragi Abrahame,pravedna dušo, istinski prijatelju  Svevišnjega Boga, i druže svetih anđela. Abraham reče Smrti, Pozdrav pojavi i obliku kao sunca, naj slavnijem pomagaću, donositelju svjetla, čudesnom čovjeku, odakle tvoja slava dolazi k nama, i tko si ti, i odakle dolaziš? Tad Smrt reče, Najpravedniji Abrahame, evo reći ću ti istinu. Ja sam gorak dio smrti. Abraham mu reče, Ne, već ti imaš ljepotu svijeta, ti si slava i ljepota anđela i ljudi, ti si ljepši u obliku nego bilo ko drugi, i kažeš li, Ja sam gorak udeo smrti, a ne radije, Ja sam ljepši od svake dobre stvari. Smrt reče, Ja ti kažem istinu. Kako Gospod me je imenovao, tako ti i kažem. Abraham reče, Zašto si došla ovamo? Smrt reče, Po tvoju svetu dušu ja sam došla. Tad Abraham reče, Ja znam šta ti misliš, ali ja neću ići s tobom, i Smrt bi tiha i ne odgovori mu ni riječi.

 

17. Kad Abraham usta, on ode u svoju kuću, i Smrt također pratila ga tamo. I Abraham ode u svoju sobu, i Smrt ode s njim. I Abraham leže dolje na krevet, i Smrt dođe i sjede kraj njegovih nogu. Tad Abraham reče, Odlazi, odlazi od mene, jer želim da odmorim na mom ležaju, Smrt reče, Ja neću otići dok ne uzmen dušu tvoju od tebe. Abraham reče mu, U ime večnog Boga ja tražim da mi kažeš istinu, Jesi li ti smrt? Smrt mu reče, Ja sam smrt. Ja sam uništitelj svijeta. Abraham reče, Ja molim te, budući da si smrt, reci mi ako dolaziš svima ovako u takvoj ljepoti i slavi? Smrt reče, Ne, moj Gospodaru Abraham, zarad tvoje pravednosti, i nebrojenom moru tvoje gostoljubljivosti, i veličine tvoje ljubavi prema Bogu je postala kruna na mojoj glavi, i u ljepoti i velikom miru i nježnosti ja prilazim pravednima, ali grešnima ja dolazim u velikoj pokvarenosti i svireposti i največoj gorčini i sa bijesom i nemilosrdnim pogledom. I Smrt reče, Ti ne možeš vidjeti moju okrutnost, najpravedniji Abrahame. Abraham reče, Da, Ja ću moči izdržati svu tvoju svirepost uz pomoć imena živoga Boga, jer moč moga Boga koji je u nebesima je sa mnom. Tad Smrt svuče svu svoju prijatnost i ljepotu, i sva njegova slava i izgled sunca sa kojim je odjevena, i stavi na sebe strašnu odeću, i učini svoju pojavu tmurnom i bijesnijom nego sve vrste divljih zveri, i više nečistom nego sva nečistoća. I on pokaza Abrahamu sedam vatrenih glava zmija i četrnaest lica, jedno od plamena vatre i od velike svireposti, i lice tame, i najtmurnije lice zmije, i lice od najstrašnije prepasti, i lice bijesnije od zmije, i lice od strašnoga lava, i lice od zmije i zmaja. On pokaza mu također lice od vatrene sablje i lica s mačem, i lice  s munjama, sijevajući užasno, i zvuk strašnog groma. On pokaza mu također drugo lice od bijesne oluje mora, i bijesne nabujale rijeke, i užasne troglave zmije, i čaša uzmješanih otrova, i ukratko pokaza mu veliku svirepost i neizdrživu gorčinu, i svaku smrtnu bolest kao miris Smrti. I od velike gorčine i svireposti tamo umru sluge i sluškinje u broju oko sedam hiljada, i pravedni Abraham dođe u ravnodušnost smrti tako da ga je njegov duh iznevjerio.

 

18. I u svemu sveti Abraham, videći ove stvari takvima, reče Smrti, Ja molim te, sveuništiva Smrti, sakrij svoju okrutnost, i stavi svoju ljepotu i izgled koji si imao ranije. I odmah Smrt sakri svoju svirepost, i obuče svoju ljepotu koju je imala ranije. I Abraham reče Smrti, Zašto si učinila to, da si ubila sve moje sluge i sluškinje? Je li Bog te poslao ovamo zarad takvog kraja ovog dana? Smrt reče, Ne, moj Gospodaru Abraham, nije kao što kažeš, već zarad tebe sam poslana ovamo. Abraham reče Smrti, Kako su onda ovi umrli? Je li Gospod rekao to? Smrt reče, veruj, najpravedniji Abrahame, da ovo također je čudesno, da ti nisi uzet s njima. Kakogod Ja ti kažem istinu, jer da desna ruka Božija nije bila sa tobom sad, ti bi također otišao iz ovog života. Pravedni Abraham reče, Sada znam da sam došao do ravnodušnosti smrti, tako da mi je duh klonuo, ali molim te, sveuništiva Smrti, budući da moje sluge su umrle prije njihova vremena, hajde da molimo Gospoda Boga da on čuje nas i oživi one koji su umrli od tvoje svireposti prije njihova vremena. I Smrt reče, Amin, neka bude tako. Stoga Abraham ustane i padne na lice na zemlju u molitvi, i Smrt zajedno sa njim, i Gospod posla duha života na one koji behu mrtvi i oni behu oživljeni ponovo. Tad pravedni Abraham dade slavu Bogu.

 

19. I idući u svoju sobu on leže, i Smrt dođe i stade pred njim. I Abraham reče mu, Odlazi od mene, jer želim da odmorim, jer moj duh je smeten. Smrt reče, ja neću otići dok ne uzmem tvoju dušu. I Abraham strogo i ljuto pogleda i reče Smrti, Tko ti je naredio da kažeš to? Ti govoriš ove reči od sebe naduto, i ja neću ići sa tobom dok glavni zapovjednik Mihail dođe k meni, i ja ću ići s njim. Ali ovo ti isto kažem, ako želiš da ja pratim te, objasni mi sve svoje promjene, sedam vatrenih glava zmija i koje lice od prepasti je, i šta oštar mač, i šta glasna uzburkana rijeka, i šta burno more bijesni jako. Nauči me također neizdržljivoj grmljavini, i užasnim munjama, i zlomirisnoj čaši pomiješanih otrova. Nauči me o svemu tome. I Smrt odgovori, Slušaj, pravedni Abrahame. Za sedam doba Ja uništavam svijet i vodim sve dole u Had, kraljeve i vladare, bogate i siromahe, robove i slobodne, Ja vodim do dna Hada, i za ovo ti pokazah sedam glava zmija. Lice od vatre ja pokazah ti jer mnogi umru progutani od vatre, i vide smrt kroz lice vatre. Lice od prepada ja pokazah ti, jer mnogi ljudi su umrli silazeči sa vrhova drveća od strašnog prepada i izgubili svoj život, i vide  smrt u obliku strašne prepasti. Lice s mačem ja pokazah ti jer mnogi su ubijeni u ratovima mačem, i vide smrt kao mač. Lice velike tutnjave rijeke ja pokazah ti jer mnogi su utopljeni i stradaju ugrabljeni od prelaženja mnogih voda i odneseni velikim rijekama, i vide smrt prije njegovog vremena. Lice od ljutog bijesnog mora Ja pokazah ti jer mnogi u more su pali u velike valove i ostali brodolomci progutani i vidjeli smrt mora. Neizdrživi grom i strašno sijevanje ja pokazah ti jer mnogi ljudi u trenutku ljutnje sretnu se sa neizdrživom grmljavinom i užasnim sijevanjima dolazeći da napadnu ljude, i vide smrt ovako. Ja pokazah ti također otrovne divlje zveri, zmije i zmajeve, leoparde i lavove i lavlje mladunce, medvjede i zmije, i ukratko lice svake divlje zvjeri ja pokazah ti, tebi najpravednijem, jer mnogi ljudi su uništeni od dvivljih zvijeri, a drugi od otrovnih zmija i zmajeva, izdahnu svoj život i umru. Ja pokazah ti također smrtne čaše pomešane otrovom, jer mnogim ljudima je dat otrov da popiju od drugih ljudi i odjednom su umrli neočekivano.

 

20.  Abraham reče, Ja molim te, da li postoji također neočekivana smrt? Reci mi. Smrt reče, Zaista, zaista, ja kažem ti u istini Boga da postoji sedamdeset i dvije smrti. Jedna je pravedna smrt, kupujući određeno  vreme, i mnogi ljudi u jednom času uđu u smrt bivajući predati grobu. Evo, rekla sam ti sve što si pitao, sad ti kažem, najpravedniji Abrahame, da otkloniš sve sumnje, i prestaneš od pitanja išta jednom za svagda, i dođi, idi sa mnom, kako je Bog i sudija svih nas zapovjedio mi. Abraham reče Smrti, Odilazi od mene još za malo, da mogu da se odmorim na krevetu, jer ja sam veoma smeten u srcu, jer odkad sam vidio sa mojim očima moja snaga napustila me, svi udovi moga tijela izgledaju mi teški kao od olova, i moj duh je neizmerno potrešen. Odilazi za malo, jer rekao sam ne mogu podnijeti da vidim tvoj izgled. Tad Isak njegov sin dođe i pade na njegove grudi plačući, a njegova žena Sara dođe i zagrli njegove noge, plačući gorko. Također dođoše njegovi ljudi robovi i robinje i opkoliše njegov krevet,plačući veoma. I Abraham dođe u ravnodušnost ka smrti, i Smrt reče Abrahamu, Dođi, uzmi moju desnu ruku, i neka veselje i život i snaga dođu ti. Jer Smrt je zavarala Abrahama, i on uze njegovu desnu ruku, i odmah njegova duša prione uz ruku Smrti. I odmah arhanđel Mihailo dođe sa mnoštvom anđela i uze njegovu cenjenu dušu u svoje ruke u božanski vezeno laneno platno, i oni pobrinuše se za tijelo pravednog Abrahama sa božanskim uljima i mirisima do trećeg dana nakon njegove smrti, i sahraniše ga u obećanoj zemlji, hrasta Mamre, a anđeli primiše njegovu vrednu dušu, i uzađoše na nebo, pevajući pesme triput svet Gospod Bog svega, i namjestiše tamo da obožavaju Boga i Oca. I nakon velike hvale i slave koja je data Gospodu, i Abraham se pokloni da moli, utom dođe čisti glas Boga i Oca govoreći ovako, Odvedite mog prijatelja Abrahama u Raj, gde je šator od sastanka i moji pravednici, i boravište mojih svetaca Isaka i Jakova na njegovim grudima, gde nema nevolje, niti tuge, niti uzdaha, već mir i radost i život večni. (I neka mi, također, moja ljubljena braćo, slijedimo gostoljubivost od praoca Abrahama, i držimo njegov častan put života, da budemo vredni života večnog, slaveći Oca, Sina i Svetog Duha, komu je slava i moč zauvek. Amin.)

 

 

 

 

Verzija 2

 

1. Bilo je to, kad se dani smrti Abrahamove približiše, da Gospod reče Mihailu. Ustani i idi Abrahamu, mom slugi, i reci mu, Ti češ umrijeti, jer gle! Dani tvog privremenog života su ispunjeni, tako da može urediti svoju kuću prije nego umre.

 

2. I Mihail ode i dođe Abrahamu, i nađe ga da sjedi pred svojim volovima za oranje, a on bi veoma star u pojavi, i imao je sina u svojim rukama. Abraham, stoga, videći arhanđela Mihaila, ustane od zemlje i pozdravi ga, ne znajući ko je, i reče mu: Gospod te sačuvao. Neka tvoje putovanje bude ti na dobro. A Mihail odgovori mu: Ti si ljubazan, dobri oče. Abraham odgovori i reče mu: Dođi, priđi bliže meni, brate, i sjedi za malo, da naredim da životinju donesu da idemo u moju kuću, i možeš odmoriti sa mnom, jer je skoro večer, a ujutro ustani i idi gde god hočeš, da neka zla zvijerka te ne sretne i povredi. I Mihail upita Abrahama, govoreći: Reci mi svoje ime, prije nego uđem u kuću, da ne budem teret tebi. Abraham odgovori i reče, Moji roditelji zvahu me Abram, a Gospod nazva me Abraham, govoreći: Ustani i idi iz svoje kuće, i od svoje rodbine, i idi u zemlju koju ti ja pokažem. I kad ja odoh putem u zemlju koju Gospod pokaza mi, on reče mi: Tvoje ime neće više se zvati Abram, već tvoje ime će biti Abraham. Mihail odgovori i reče mu: Oprosti mi, moj oče, učeni čovjeće Božji, jer ja sam stranac, i čuo sam za tebe da si otišao četrdeset stadija i doveo kozu i ubio je, gosteći anđele u svoju kuću, da mogu odmoriti tamo. Tako govoreći zajedno, oni ustaše i odoše prema kući. I Abraham pozva jednoga od svojih slugu, i reče mu: Idi, donesi mi životinju da stranac može sjediti na njoj, jer je otežao od puta. A Mihail reče: Ne muči svoje mlade, već idemo lagano dok ne stignemo kuću, jer ja volim tvoje društvo.

 

3. I ustajući oni odoše, i kako su približavali se gradu, oko tri stadija (stadij=200m) od njega, oni nađoše veliko drvo sa tri stotine grana, kao tamariskovo drvo. I oni čuše glas iz njegovih grana kako peva, Svet si ti, jer si održao obećanje za koje si poslan. I Abraham ču glas, i sakri ovu tajnu u svoje srce, govoreći u sebi, Šta je misterija koju sam čuo? Kako je došao u kuću, Abraham reče svojim slugama, Ustanite, idite do stada, i dovedite tri ovce, i ubijte ih brzo, i učinite ih spremnim da možemo jesti i piti, jer ovaj dan je praznik za nas. I sluge dovedoše ovce, i Abraham pozva svog sina Izaka, i reče mu, Moj sine Isak, ustani i stavi vodu u posudu da možemo oprati noge ovoga stranca. I on donese kako mu bi zapoveđeno, i Abraham reče, Ja osećam, i biti će tako, da u ovoj posudi neće više nikad oprati noge od nijednog čovjeka koji dolazi nam. I Isak čuvši svoga oca kako govori ovo zaplaka, i reče mu, Moj oče šta je to što govoriš? Ovo je moj zadnji put da perem noge stranca? I Abraham videći svog sina kako plače, također plakao je izobilno,i Mihael videći ga da plače, plaka također, i suze Mihaela padoše u posudu i postaše drago kamenje.

 

4. Kad Sarah, bivajući unutar kuće, ču njihovo plakanje, ona izađe i reče Abrahamu, Gospodaru, šta je te tako plačeš? Abraham odgovori, i reče njoj, Nije zlo. Idi u kuću, i čini svoj posao, da ne otežavamo čovjeku. I Sara ode, da pripremi večeru. I sunce dođe blizu zalaska, i Mihael izađe iz kuće, i bi uzet u nebesa da se moli pred Bogom, jer na zalasku sunca svi anđeli mole se Bogu i Mihail je prvi od anđela. I oni svi moliše mu se, i ode svaki na svoje mjesto, a Mihail progovori pred Gospodom i reče, Gospode, zapovedi mi da budem ispitan pred tvojom svetom slavom! I Gospod reče Mihailu, Reci šta god želiš! I Arhanđel odgovori i reče, Gospode, ti si poslao me Abrahamu da mu kažem, Izaći češ iz svoga tijela, i ostaviti ovaj svijet, Gospod te zove, ja nisam se usudio, Gospode, objaviti sebe njemu, jer on je tvoj prijatelj, i pravedan čovjek, i onaj koji gosti strance. Ali ja molim te, Gospode, zapovjedi da sečanje na smrt Abrahamu uđe u njegovo sopstveno srce, i ne zapovedi meni da mu kažem, jer je velika naglost reči to, Ostavi svijet, a naročito ostavi sopstveno tijelo, jer ti si stvorio ga od početka imao sažaljenje na duše ljudi. Tad Gospod reče Mihailu, Ustani i idi Abrahamu, i ostani s njim, i štagod vidiš da on jede, jedi i ti, i kadgod on ode spavati, spavaj tu i ti. Jer ja ću staviti misao o smrti Abrahama u srce Isaka njegova sina u snu.

 

5. Potom Mihail ode u kuću Abrahamovu u to veče, i nađe ih kako pripremaju večeru, i oni jedoše i piše i behu srećni.  I Abraham reče svome sinu Isaku, Ustani, moj sine, i prostri čovjeku krevet da može da spava, i stavi svjetiljku gde stoji. I Isak učini kako otac zapovijedi mu, i Isak reče svome ocu, Ja također dolazim da spavam pored tebe. Abraham mu odgovori, Ne, moj sine, da ne budemo teški ovome čovjeku, već idi u svoju vlastitu sobu i spavaj. I Isak ne želeći da ne posluša očevu zapoved, ode i spava u svojoj sobi.

 

6. I dogodilo se oko sedmoga časa noći Isak se probudio, i dođe do vrata sobe njegova oca, plačući i govoreći, Otvori, oče, da mogu da te dotaknem prije nego što te uzmu od mene. Abraham usta i otvori mu, i Isak uđe i ovjesi se oko očeva vrata plačući, i poljubi ga sa plakanjem. I Abraham je plakao skupa sa svojim sinom, i Mihael vidje ga plačući i plaka također. I Sara čuvši ih kako plaču pozva iz svoje sobe, govoreći, Moj Gospodaru Abraham, zašto plačete? Je li stranac rekao vam o sinu tvoga brata Lotu da je mrtav? Ili je li išta drugo snašlo nas? Mihael odgovori i reče Sari, Ne, Saro, Ja nisam donio vijesti o Lotu, već Ja vidjeh nježnost srca sviju vas, čime nadmašujete sve ljude na zemlji, i Gospod se sjetio vas. Tad Sara reče Abrahamu, Kako smiješ da plačeš kad čovjek Božji je došao tebi, i zašto su tvoje oči prolile suze danas kad je velika radost? Abraham reče njoj, Kako znaš da ovo je čovjek Božiji? Sara odgovori i reče, Jer kažem i znam da ovaj čovjek je jedan od trojice ljudi koje si ugostio kod nas kod hrasta Mamre, kad jedan od tvojih slugu ode i dovede jare i ti ga ubi, i reče meni, Ustani, učini spremnim da jedemo sa ovim ljudima u našoj kući. Abraham odgovori i reče, Ti si osjetila dobro, O ženo, jer ja također, kad sam oprao njegove noge znah u mom srcu da to su noge koje sam oprao kod hrasta Mamre, i kad ja počeh da pitam o njegovom putu, on reče mi, Ja idem da sačuvam Lota tvog brata od ljudi Sodoma, i tad znah tajnu.

 

7. I Abraham reče Mihailu, Reci mi, čovjeće Božiji, i pokaži mi zašto si došao ovamo. A Mihailo odgovori, Tvoj sin Isak će pokazati ti. I Abraham reče svome sinu, Moj voljeni sine, reci mi šta si vidio u snu danas, i bio uplašen. Reci mi. Isak odgovori svome oce, Ja videh u mom snu sunce i mjesec, i bi kruna na mojom glavi, i dođe sa neba čovjek velike veličine, i sijao je kao svjetlost koja se zove ocem svjetlosti. On uze sunce sa moje glave, i ostavi zrake pored sa mnom. I ja plakah i rekoh, Ja molim te, moj Gospodaru, ne oduzimaj slavu moje glave, i svjetlost moje kuće, i svu moju slavu. I sunce i mjesec i zvijezde plakahu, govoreći, Ne oduzimaj slavu naše moči. I taj sjajni čovek odgovori i reče mi, Ne plači što sam uzeo svijetlo tvoje kuće, jer je uzeto od nevolja u odmor, od niskog imanja na višlje, oni uzdigoše ga sa uskog na široko mesto, uzdigoše ga iz tame u svjetlost. I ja rekoh mu, Ja molim te, Gospode, uzmi također zrake sa njim. On reče mi, Postoji dvanaest sati dana, i tad ću uzeti zrake. Kako je sjajni čovjek rekao ovo, Ja videh sunce moje kuće kako se uzdiže u nebo, ali tu krunu ne vidoh više, i to sunce bi kao ti moj otac. I Mihail reče Abrahamu, Tvoj sin Izak je rekao istinu, jer ti češ ići, i biti uzet u nebesa, ali tvoje tijelo će ostati na zemlji, dok sedam hiljada doba se ispuni, i tad sva tijela će ustati. Sad zato, Abraham, pripravi svoju kuću u red, i tvoju djecu, jer si čuo šta je odlučeno u pogledu tebe. Abraham odgovori i reče Mihailu, Ja molim te, Gospodaru, ako ja odem iz tijela, Ja želim da budem uzet u tijelu da mogu vidjeti stvorenja koja Gospod moj Bog je stvorio u nebesima i na zemlji. Mihail odgovori i reče, To nije za mene da činim, ali ići ću i reći Gospodinu za ovo, i ako mi se naredi ja ću pokazati ti sve te stvari.

 

8. I Mihailo ode u nebo, i progovori pred Gospodom u pogledu Abrahama, I Gospod odgovori Mihaelu, Idi uzmi Abrahama u tijelu, i pokaži mu sve stvari, i štagod on kaže ti ti učini mu kao mome prijatelju. Tako Mihail ode i uze Abrahama u tijelu na oblaku, i dovede ga do rijeke Ocean.

 

12. I nakon što Abraham je vidio mjesto suda, oblak uze ga na nebeski svod, i Abraham okrečući se Mihaelu reče, Vidiš li ovu zloću? Ali, Gospode, pošalji vatru sa nebesa da ih proguta. I odmah dođe dole vatra i proguta ih, jer Gospod je rekao Mihailu, učini štagod Abraham traži učini za njega. Abraham pogleda opet, i vidje druge ljude kako grde?(railing) njihove pratioce, i reče, Neka se zemlja otvori i proguta ih, i kako je on progovorio zemlja proguta ih žive. Opet oblak odvede ih u drugo mesto, i Abraham vidje neke kako idu u pusto mjesto da počine ubojstvo, i on reče Mihailu, Vidiš li ovu zloću? Ali pusti divlje zveri da izađu iz pustinje, i potrgaju ih u komade, i u isti čas divlje zveri iziđoše iz pustinje, i progutaše ih. Tad Gospod Bog progovori Mihailu govoreći, Vrati Abrahama njegovoj kući, i nedaj da ide okolo svega stvaranja koje sam učinio, jer on nema sažaljenja na grešnike, ali ja imam sažaljenja na grešnike da se okrenu i žive, i pokaju od njihovih grehova i budu spaseni.

 

8. I Abraham pogleda i vidje dvoja vrata, jedna manja i druga veća, i između dvoja vrata sjedio je čovjek na prijestolju velike slave, i mnoštvo anđela kružilo oko njega, a on je plakao, i opet smijao, ali njegov plač je prevazilazio njegov smeh sedmostruko.  I Abraham reče Mihailu, tko je ovaj što sjedi između dvoja vrata u velikoj slavi, nekad se smije, a nekad plače, i njegovo plakanje prevazilazi njegov smeh sedam puta? A Mihael reče Abrahamu, Ne znaš li tko je to? I on reče, Ne, Gospodaru. A Mihail reče Abrahamu, Vidiš li dvoja vrata,  mala i velika? To su ona koja vode u život i u uništenje. Ovaj čovjek koji sjedi između njih je Adam, prvi čovjek koga Gospodar stvorio je, i stavi ga na ovo mjesto da vidi svaku dušu koja izlazi iz tijela, videći da svi su od njega. Kad, zato, ti vidiš njega da plače, znaj da je on video mnoge duše da se vode u uništenje, ali kad ga vidiš da se smije, on je vidio mnoge duše koje se uvode u život. Vidiš li kako njegov plač prevazilazi njegov smijeh? Budući da vidi veći dio svijeta da je vođen kroz široka vrata uništenja, zato plač nadilazi njegov smeh sedmostruko.

                                               

9. I Abraham reče, I on koji ne može uči kroz uzka vrata, ne može li on uči u život? Tad Abraham zaplaka, govoreći, Jao meni, šta da radim? Jer ja sam čovjek širok tijelom, i kako bih mogao uči kroz uska vrata, kroz koja dječak od petnaest godina ne može uči? Mihail odgovori i reče Abrahamu, Ne boj se, oče, niti tuguj, jer ti češ uči kroz njih nesmetano, i svi oni koji su kao ti. I Abraham stade se čuditi, evo anđeo Gospodnji vodi šezdeset hiljada duša grešnika na uništenje. I Abraham reče Mihailu, Da li si ovi idu na uništenje? I Mihailo reče mu, Da, ali hajde da idemo i potražimo između tih duša, je li ko među njima pravedan. I kad odoše, oni nađoše anđela kako drži u svojoj ruci jednu dušu žene od između onih šezdeset hiljada, jer je našao njene grehe jednako teškim sa njenim delima, i oni nisu bili ni u kretanju niti u odmoru, već u stanju između, ali druge duše on je vodio dalje na uništenje. Abraham reče Mihailu, Gospode, je li ovaj anđeo onaj koji uklanja duše od tijela ili ne? Mihail odgovori i reče, Ovo je smrt, i ona vodi ih u mjesto suda, da sudija ih iskuša.

 

10. I Abraham reče, Moj Gospodaru, ja molim te da me vodiš do mjesta suda tako da mogu vidjeti kako su suđeni. Tad Mihael uze Abrahama na oblak, i odvede ga u Raj, i kad on dođe do mjesta gdje je sudija bio, anđeo dođe i preda tu dušu sudiji. I duša reče, Gospode imaj milost na me. A sudija reče, Kako ću imati milosti na tebe, kad ti nisi imao milosti na svoju kćer koju si imao, plod tvoje utrobe? Zašto si je ubio? On odgovori, Ne Gospode, ubojstvo nisam učinio ja, već moja kćer slaga na mene. Ali sudija zapovjedi mu da dođe da napiše zapisnik, i gle heruvim je nosio dve knjige. I bi sa njim čovjek veoma velikog stasa, imajući na svojoj glavi tri krune, i jedna kruna bi višlja nego druge dve. Te su zvane krune svjedočenja. I čovjek je imao u svojoj ruci zlatnu olovku, i sudija reče mu, Izloži greh svoje duše. I taj čovjek, otvorivši jednu od knjiga heruvima, istraži grijeh ženine duše i nađe ga. I sudija reče, O jadna dušo, zašto si rekla da nisi počinila ubojstvo? Nisi li, nakon smrti svoga muža, išla i počinila preljub sa mužem svoje kćeri, i ubila nju? I on osudi nju također za druge njene grehe, štogod ona je učinila od svoje mladosti. Čuvši ove stvari žena zaplaka, govoreći, Jao meni, svi gresi koje sam počinila u svijetu ja zaboravih, ali ovde oni nisu zaboravljeni. Tad oni odvedoše je dalje i predadoše je mučiteljima.

 

11. I Abraham reče Mihailu, Gospode, tko je ovaj sudija, a tko je drugi, koji osuđuje grehove? I Mihail reče Abrahamu, Vidiš li sudiju? To je Abel, koji je prvi svedočio, i Bog dovede ga ovamo da sudi, i onaj koji svedoči ovde je učitelj nebesa i zemlje, i pisar pravednosti, Enoh,  jer Gospod je poslao ih ovamo da zapišu grehove i pravednosti od svakoga. Abraham reče, A kako može Enoh vidjeti težinu duša, budući da nije vidio smrt? Ili kako može on dati presudu svim dušama? Mihailo reče, ako on da presudu u pogledu duša, to nije dopušteno, ali Enoh sam ne daje presudu , već je Gospod koji čini to, i on nema ništa da čini već samo da zapisuje. Jer Enoh je molio Gospoda govoreći, Ja ne želim, Gospode, da dajem presudu dušama, da ne budem težak ikomu, a Gospod kaže Enohu, Ja ću zapovediti ti da zapišeš grehove duša koje čine pokajanje i koje će uči u život, i ako duša ne čini pokajanje, nači češ njene grehe zapisane i biti će bačene u kaznu. I oko devetoga časa Mihail dovede Abrahama nazad njegovoj kući. Ali Sara njegova žena, ne videći šta je bilo sa Abrahamom, bi obuzeta tugom, i preda duh, i nakon povratka Abrahama on nađe nju mrtvu, i sahrani je.

 

13. Ali kad dan smrti Abrahama se približi, Gospod Bog reče Mihailu, Smrt neće smjeti da se približi da uzme dušu moga sluge, jer on je moj prijatelj, ali idi i ulepšaj Smrt sa velikom ljepotom, i pošalji ga tako Abrahamu, da može da ga vidi sa svojim očima. I Mihail odmah kako mu je zapoveđeno, ukrasi Smrt sa velikom lepotom, i posla ju tako Abrahamu da on može vidjeti ga. I on sjede dole do Abrahama, i Abraham videći smrt da sjedi blizu njega bi uplašen sa velikim strahom. I Smrt reče Abrahamu, Pozdrav, sveta dušo! Pozdrav, prijatelju Gospoda Boga! Pozdrav, utehi i gostoprimstvu putnika! A Abraham reče, Ti si dobrodošao, slugo Svevišnjega Boga. Ja te molim, reci mi ko si, i ulazeći u moju kuću uzmi hranu i piće, i idi od mene, jer otkako sam te vidio da sjediš blizu moja duša je uznemirena. Jer ja nisam uopšte vrijedan da dođem blizu tebi, jer ti si uzvišen duh a ja sam meso i krv, i zato ja ne mogu podnijeti tvoju slavu, jer vidim da tvoja ljepota nije od ovoga svijeta. I Smrt reče Abrahamu, Ja kažem ti, u svemu postanju koje Bog stvori, nije nađen itko kao ti, jer čak Gospod sam tražeći nije našao takvoga na cijeloj zemlji. I Abraham reče Smrti, Kako se usuđuješ da lažeš? Jer vidim da tvoja ljepota nije od ovoga svijeta. I Smrt reče Abrahamu, Ne misli, Abraham, da ova ljepota je moja, ili da dolazim ovako svakomu čovjeku. Ne, ali ako iko je pravedan kao ti, Ja tako uzimam krunu i dolazim mu, ali ako je grešnik ja dolazim u velikoj pokvarenosti, i iz njihovog grijeha Ja pravim krunu za moju glavu, i ja udaram ih sa velikim strahom, tako da budu smeteni (prestrašeni). Abraham stoga reče mu, A odakle dolazi tvoja ljepota? A Smrt reče, Nema nikoga drugog punijeg pokvarenime kao što sam ja. Abraham reče mu, I jesi li ti uistinu onaj koji se zove smrt? On odgovori mu i reče, Ja sam gorko ime. Ja plačem...

 

14 I Abraham reče Smrti, Pokaži nam svoju pokvarenost. I Smrt pokaza svoju pokvarenost, i on imade dve glave, jedna je imala lice zmije i od nje neki su umirali odjednom, a druga glava bi kao mač, njome neki umiraše mačem kao od luka (i strijele). U taj dan sluge Abrahama umreše kroz strah od Smrti, i Abraham vidjevši ih molio se Gospodu, i on podiže ih. Ali Gospod vrati i ukloni dušu Abrahama kao u snu, i arhanđel Mihailo uze je i odnese u nebesa. I Isak sahrani svoga oca pored svoje majke Sare, veličajući i slaveći Boga, jer njemu je dužna (sva) slava, čast i obožavanje, od Oca, Sina i Svetoga Duha, sada i uvijek i u svu večnost. Amin.

Priče Praotaca

 

Priče Praotaca

 

Tales of the Patriarchs - Genesis Apocryphon

Iz Svitaka sa Mrtvog Mora (Dead Sea Scroll)

 

Ovaj spis nalikuje maloj knjizi Postanka ili Knjizi Jubileja ili navodi se Knjizi Lamehovoj. Ovdje je rađen jedan prevod, a drugi je dodat kako ne bi imao dva već dvoje u jednom, a što sam dao drugi deo kroz kosi tekst ili natupnice date u tekstu.

 

 

1

...

2

Ja mislih u mome srcu, da začeće je delo Čuvara trudnoća Svetih i da pripada Divovima...i moje srce bi uznemireno zbog ovog...Ja, Lameh, okrenuh se svojoj ženi Bitenoš i rekoh... Zakuni mi se Svevišnjim, Velikim Gospodarom, Kraljem Univerzuma...sinovi nebesa, da ti ćeš iskreno reći mi sve, ako... Reči češ mi bez laži...Tad Bitenoš, moja žena progovori ljuto i ona zaplaka...i reče: O moj brate i gospodaru! Sjeti se mog uživanja...vremena ljubavi, dahtanja za uzdahom. Reči ću ti sve iskreno...i tad moje srce poče da boli...Kad Bitenoš uvidi kako mi se raspoloženje promjenilo...Tad ona suzdrža svoju ljutnju i reče mi: O moj gospodaru i brate! Sjeti se mog uživanja. Zaklinjem ti se Velikim Svetim Jedinim, Kraljem nebesa...Da ovo sjeme, trudnoća, i sjetva ploda dolazi od tebe a ne od stranca, Čuvara, sina nebeskog...Zašto je tvoje raspoloženje promenjeno i tvoj duh tužan...Ja govorim časno tebi...Tad Ja , Lameh, odoh svome ocu Metuselamu, i rekoh mu sve tako da on zna istinu jer on je omiljen...i on je dobar sa Svetim Jedinim i oni djele sve sa njim. Metuselam ode do Enoha da sazna istinu...on će. I on ode do Parvaima, gde je Enoh živeo...On reče Enohu: O moj oče i gospodaru, komu Ja...Ja kažem ti! Ne budi ljut jer sam ti došao...strah pred tobom...

 

 

3

Jer u danima Jareda, mog oca...(4)

 

4

 

5

Enoh...ne od sinova nebesa, već od Lameha tvog sina...Sad ti kažem...i ja otkrivam tebi...idi reci svom sinu Lamehu...Kad Metusalem ću ovo...I sa njegovim sinom Lamehom, on govori...Sad kad Ja, Lameh čuh ove stvari...Koje on dobi od mene

 

 

6

Ja uzdržavah se od nepravde i u utrobi moje majke koja me zače i ja tražih za istinom. Kad ja se pojavih iz majčine utrobe, Ja živeh sve moje dane u istini i hodah putevima večne istine. I Sveti Jedini bi sa mnom...na mojim putevima istina je izlazila da me upozori na...laž koja je vodila u tamu. Ja obuhvatih moje slabine sa vizijom istine i mudrosti...putevima nasilja. Tad, Ja Noa postah čovek koji se drži istine i drži...Ja uzeh Amzaru, njenu kćer kao moju ženu. Ona zače i rodi mi tri sina i kćeri. Ja tad uzeh žene od porodice moga brata za moje sinove, ja dadoh moje kćeri mojim nećacima prema zakonu večnog pravila koje Svevišnji odredio je sinovima ljudskim. I u mojim danima, kad prema mom računanju...deset jubileja bi navršeno, vrijeme dođe mojim sinovima da uzmu žene za sebe...nebo, Ja videh u viziji i bi objašnjeno i učinih znanim djela sinova nebesa i...nebesa. Tad ja učinih ovu tajnu u mom srcu i nisam je objašnjavao nikome. ...meni i veliko i...i u poruvi Svetoga Jedinoga...i on govori meni u viziji i on stade pred mene...i poruka Velikog Svetog Jedinog pozva me: ’’Tebi oni kažu, O Noa...’’ i preispitao sam cijelo ponašanje sinova zemlje. Ja znah i objasnih sve...dve sedmice. Tada krv koju Divovi su prolili...ja bijah miran i čekah dok...sveti sa kćerima ljudskim...Ja Noa, nađoh milost, veličinu za moj čitav život ponašah se pravedno...Ja, Noa, čovjek...

 

 

7

Bog reče Noi da će on vladati nad zemljom i morima i sve što oni sadrže. Noa je bio radostan zarad toga.

 

 

10

Arka je stala na planini Ararat (Hurarat). Noa okaja zemlju i zapali tamjan na oltaru.

 

 

11

Bog čini savez sa Noom govoreći mu da on ne jede više krvi ikoje vrste.

(drugi prevod – Tad Ja, Noa, odoh i putovah kroz zemlju, kroz njenu dužinu i širinu....izobilju njenog lišća i plodova. I sva zemlja bi ispunjena vegetacijom, travom i žitom. Tad ja dadoh hvalu Gospodaru Nebesa koji je učinio vrijedno hvale, jer On je vječan i slava je Njegova, i ja opet dadoh mu hvalu jer On je imao samilosti na zemlju, i jer je uklonio i uništio sa nje one koji su bili nasilni, zli, prevarni, ali je poštedeo pravedne ljude zarad njegovog/njihovog dobra.

 

Gospod Nebesa pojavi se meni, govori sa mnom, reče mi, ’O Noa, ne boj se! Ja ću biti s tobom i tvojim potomcima – onima koji su kao ti – zauvek...zemlja, i vladati svima njima....i pustinje i planine i sve šta je u njima. Evo, dajem sve to tebi i tvojim potomcima koji jedu povrće i biljke proizvedene od zemlje, ali ijednu vrst krvi ti nečeš jesti. Strah od tebe i teror od tebe....zauvek... Ja sam vaš. Kad tvoji potomci zaspu?...

 

12

Ja stavih moj luk u oblak i posta znak za mene u oblaku...zemlja...bilo je objavljeno meni u planinama (7)...vinograd u planinama Ararata...Nakon potopa Noa i njegovi sinovi siđoše sa planine. Oni vidješe široko opustošenje zemlje. Nakon potopa Nojeva deca počeše da stiču svoje unuke- Sinove i kćeri.  (8)

(umetnut drugi prevod - Šemu mom najstarijem sinu prvo se rodi Arpahšad dve godine nakon potopa, i svi sinovi Šema, svi od njih behu Elam, Ašur, Arpahšad, Ludv i Aram, i pet kćeri.

Sinovi Hama behu, Kuš, Mitzrain, Put i Kanan, i sedam kćeri.

Sinovi od Jafeta behu, Gomer,Magog, Madai, Javan, Tuval, Mešuk i Tiras, i četiri kćeri.)

Tad oni posejaše zemlju i postaviše vinograd na planinu Lubar koja je davala vino za kasnije godine. Na prvi dan pete godine, bi praznik u koji prvo vino bi pijeno. Noa je sakupio svoju porodicu zajedno i oni odoše do oltara i zahvališe Bogu što ih je spasao od uništenja potopa.

 

 

13

...Oni behu rezali zlato, srebro, kamenje i glinu da uzmu što za sebe. Ja videh zlato i srebro...željezo, i oni rezaše sva drveća i uzeše neka. Ja videh sunce, mjesec i zvijezde režu i uzimaju nešto za sebe...Ja se okrenuh da vidim maslinovo drvo i gle, bilo je raslo za mnogo sati...mnogo lišća...pojavi se na njemu. Ja gledah maslinovo drvo u izobilju njegova lišća...vezahu se njemu. Bijah uveliko začuđen zarad drveta i njegova lišća...četiri vetra behu jako duvala i oni behu udarali i razbijali grane maslinovog drveta. Zapadni vjetar udario je prvi, bacajući njegove plodove i lišće, i raznoseći ih svukud. Tad...

 

 

14

...Slušaj i čuj! Ti si veliki cedar...stojeći nasuprot tebe u snu na planinskom vrhu...istina.  Vrba koja izvire iz nje i raste visoko (to su) tri sina...A onaj koga si vidio, prva vrba je priklonjena na stabljiku cedra...i drvo iz njega...neće se nikada odvojiti od tebe. I među njegovim potomstvom...biti će zvano...rasti će čudesna biljka...stajati će zauvek. I što si vidio, vrba je uhvatila stabljiku...zadnja vrba...dio njenih grana uđe u granu prvog drveta, dva sina...I to što si vidio, dio njihovih grana uđoše u granu prvog drveta...Ja objasnih mu ovu tajnu...

 

 

15

...I vidio si sve od njih...Oni će ići okolo, većina njih će biti zla, i što si vidio, da čovjek dođe sa juga, sa srpom u njegovoj ruci, i donoseći vatru sa njim...koji će doći od juga zemlje...i oni će staviti zlo na vatru,...I on će doći između...Četiri anđela...između svih naroda. I oni će svi obožavati i biti zapanjeni...Ja ću časno objasniti ti. I Ja, Noa probudih se iz moga sna i Sunce

 

 

16

Noa podijeli zemlju između svojih potomaka...sva zemlja sjeverna koliko je...ova granica, vode Mediterana...Tina Rijeka.

(uvala koja je između njih, izvor do Tina Rijeke...severnu zemlju, sve od tog dok ne stigne...ova granica prelazi vode Velikog Mora (Mediterana) dok ne stigne...on je udelio taj deo Jafetu i njegovim potomcima da poseduju za večno vlasništvo.

Drugi deo izađe za Šema da uzme posede, za njega i njegove potomke,kao večni posed...vode Tina Rijeke...Veliko Slano More (Mrtvo More) i granica ide...okreće se ka zapadu i prolazi...dok ne stigne...do istoka)

 

17

Noa dalje podijeli zemlju Zapada, Ašuru, sve do Tigrisa. On dade Aramu zemlju do izvora...ova Planina Bika, i on pređe zapadno sve do...gde tri djela sreću...Za Arpahšada...On dade Gomer dio sjeveroistočno Tina Rijeke...Magogu

(Moj sin Šem podeli delove između svojih sinova. Prvi deo pade na Elama, na sever do voda Tigris Rijeke i prilazi Crvenom Moru, i njegov izvor koji je na severu, i okreće se zapadno Ašuru dok ne stigne Tigris....i posle njega, Aram, zemlju koja je između dve rijeke (Mesopotamija= dok ne stigne vrh Planine Ašur...pada na Planinu Bika, i deo koji prolazi preko i ide zapadno dok ne stigne Magog...istok, na sever na mesto uvale koja je na vrhu od tri dela mora dade Arpahšadu...granica koja je okrenuta južno, sva zemlja Eufrat voda, i sve... sve doline i ravnice koje su između njih, i otok koji je usred uvale...potomcima Gomera...i Amana dok ne stigne Eufrat...dio koji Noa, njegov otac, podeli i dade njemu.

I Jafet podeli između svojih sinova. On dade prvo Gomeru zemlju na severu do rijeke Tina. Nakon njega on dade Magogu, i nakon njega Madaju, i posle njega Javanu on dade sve otoke do Luda (Lydia) i što bi između uvale Luda i druge uvale ka Tubai...u zemlji i Mešeku more...i Tirasu...četiri...uvale mora koje leže do dijela potomaka Hama)

 

19

Ja, Abraham izgradih oltar u Betelu i pozvah boga, hvaleći ga. I tad odoh Svetoj planini i Hebronu gde on živio dve godine. Jer tamo bi glad u zemlji moje porodice i ja odputovah u Egipat gde žita bi u izobilju. Ja krenuh preko grana Nila (16) da uđem u Egipat, zemlju sinova Hamovih. Imao sam san o cedarovom drvetu i datuline palme drvetu. Kad ljudi dođoše da posijeku kedrovo drvo, datuline palme drvo je reklo da su izrasli iz istog korijena. Kedrovo drvo bi pošteđeno. Ja postah bojažljiv od sna i rekoh svojoj ženi. Ja objasnih ga da se odnosilo na nas govoreći Sari da ljudi će doći po nju i pokušati ubiti me. Ja upozorih Saru da ona mora reći svakome da sam ja njen brat tako da mi život bude pošteđen. Ona posta uplašena i nije htela da ide u Zoan za godinu nakon što ga videsmo. Pet godina kasnije(17), savetnici egipatskog svora faraona Zoana(18) dođoše, čovši rijeći o mojoj ženi. Oni donesoše darove i tražiše znanje od mene. Ja čitah im iz Knjige riječi Enoha.

 

 

20

Ljudi se vratiše faraonu da opišu Sarin izgled: lijepo lice, meka kosa, lijepe oči, lijep nos, lice koje zrači. On je nastavio opisujući njen izgled grudi, savršene ruke, i sve na njoj dugi i lijepi prsti, ljudi uporediše nju i oceniše je daleko višljom nego djevice i ptice, i sve druge žene. Čuvši ovo, i potom videći Saru, faraon je želio nju i uze je sebi za ženu. Sara me je spasila govoreći faraonu da ja sam njen brat i te noći Ja i noj nećak Lot plakasmo zajedno Ja molih Gospodu za pravdu. Htio sam da Gospodar ustane protiv faraona i zaštiti Saru. (Ja rekoh: Hvaljen si ti, O Bože Svevišnji, Gospodaru vremena, jer Ti si Gospodar i Vladar svega. Ti si Vladar nad svim kraljevima zemljekako bi vršio sud nada njima. I sad, činim tužbu Tebi, O Gospode, protiv faraona Zoana, kralja Egipta, jer moja žena je odvedena od mene silom.  Izvrši sud nad njim za mene, i pokaži Tvoju veliku moč protiv njega i protiv cele njegove kuće! Neka on faraon nema moči da uprlja moju ženu! Tad će znati, O moj Gospoadru, da Ti si Gospodar nad kraljevima zemlje. Ja plakah i bih tih.)

Bog je slušao i posla zlog duha na celo kućanstvo da spreči faraona da ima intiman odnos sa Sarom za dve godine koliko su bili zajedno. I na kraju druge godine, pošasti i nevolje behu tako velike da čarobnjaci i vidari behu poslani. Oni behu, naravno, bez pomoći, i uskoro odoše. Hirankos dođe k meni moliti za pomoć protiv pošasti jer sam bio viđen u snu.  (Ali Lot mu reče: ’Moj ujak Abram ne može da moli za kralja dok njegova žena Saraja ostaje s njim. Sad idi i reci kralju da pošalje njegovu ženu dalje od sebe nazad k njenom mužu. Tad će on moliti za njega, i on će se oporaviti.

Kad Hirkanos ću ove riječi od Lota, on ode i reče kralju: ’ Sve ove nesreće koje su snašle mog gospodara kralja su zarad Saraje, žene Abrama. Neka sad vrati Saru njenom mužu Abramu, i ove nevolje od duha će stati!’)

Ja se složih da ću pomoći samo kad moja žena Sara vrati se meni. Faraon je čuo ovo i suočio se sa mnom, pitavši zašto sam lagao govoreći da Sara je moja sestra. On se složio da vrati Saru nazad i ja istjerah zlog duha iz kuće faraona. (Tad Ja molih za njega da ozdravi brzo. Stavih ruke na njegovu glavu, i nevolja bi uklonjena od njega i zao duh bi istjeran iz njega i on oporavljen.) Faraon zakle mi se da on nije takao Saru dok su bili zajedno i dade joj darove u zlatu, srebru, lanu i ljubičasto obojenoj odeći. Sara i ja besmo izvedeni iz Egipta. Ja, Sara, Lot, i njegova žena uzešmo naša stada i zlato i srebro koje smo primili i putovasmo zajedno.

 

 

21

Ja odoh do mog starog tabora dok nisam stigao Betel, mjesto gde jednom izgradih oltar, i tad izgradih drugi i prinesoh moje paljene žrtve i prinos žita Bogu Najuzvišenijemu, i prizvah ime Gospoda Svemira tamo. Ja slavih Božje ime i blagoslovih boga i dadoh hvale Njemu tamo za sva stada i dobra i bogatstvo koje mi je on dao, jer dobro mi je uradio, i jer On je vratio me u ovu zemlju sigurno.

Nakon ovog dana, Lot me ostavio zarad ponašanja naših pastira. On je otišao da živi u Dolinu Jordana uzevši sva svoja stada sa sobom. I ja također dodah uveliko tomu što je imao, on je čuvao svoje stado i kretao se dok nije stigao Sodom, i kupio je kuću tamo, dok sam ja još živeo u planini Betela. Mučilo me je to što Lot i ja smo odvojeni.

Bog dođe mi u snu i reče mi: Idi u Ramat Nazor(24), koji je severno od Betela, mjesta gde sada živiš, i pogledaj na istok, zapad, jug i sever. Pogledaj na zemlju koju ti dajem tebi i tvom potomstvu zauvek. Sledeće jutro ja odoh u Ramat Hazor i pogledah na zemlju od visine, od rijeke Egipta do Libanona i Senira (25), i od Velikog Mora do Haurana, i svu zemlju Gebel do Kadeša, i svu Veliku Pustinju, do Eufrata i on mi reče: Ja ću dati svu ovu zemlju tvojim potomcima, i oni će naslijediti je zauvek. I ja ću umnožiti tvoje potomstvo kao prah zemlje koji niko ne može izbrojati. Tvoji potomci će biti bezbrojni- Ustani, prođi okolo, idi ’’vidi kako duga i kako široka je, jer Ja ću je dati tebi i tvome potomstvu poslije tebe, zauvijek.

Tad Ja Abraham, odoh putujući u krug pregledati zemlju, Ja počeh da kružim na Gihion Rijeci(30) i odoh do Mediteraskog Mora dok nisam stigao do Planine Bika (Taurus)(31). Ja kružih od obale ove velike rijeke slanovodog mora, uz Planinu Bika (Taurus),i nastavih istočno kroz širinu dok nisam došao do Eufrat rijeke. Ja putovah uz Eufrat dok nisam stigao crveno more istočno, odakle sam slijedio obalu Crvenoga Mora dok nisam stigao do rukavca Mora Trske (Reed Sea)(32), izbočenom od Crvenog Mora. Od tamo ja završih krug, kretajući južno dok stigoh na Gihon Rijeku. Tad se vratih kući sigurno i nađoh da je sve dobro sa mojim ljudima.

Tada odoh i namjestih se do hrastova Mamre, koji su severoistočno od Hebrona. Tamo ja izgradih oltar i prinesoh paljenu žrtvu i prinos žita Bogu Svevišnjemu. Ja jedoh i pih tamo, Ja i svi ljudi moje kuće, i pozvani Mamre, Arnem i Eškol, tri brata Amorićana i moji prijatelji. Oni jedoše i piše zajedno sa mnom.

Prije ovih dana Kedorlaomer, kralj Elama, Amrafel, kralj Babilona, Arioh, kralj Kapadokije, i Tidal, kralj Goima(35), koji leži između dvije rijeke su došli. Oni su vodili rat sa Berom , kraljem Sodoma, Biršom , kraljem Gomore, Šinab, kralj Admaha, Šemiabad,kralj Zeboima, i kralj Bele. Svi ovi osnovali su savez da se bore u Dolini Sidima. Sad kralj Elama, i kraljevi s njim dokazali su da su jači nego kralj Sodoma i nametnuli su danak na njih. Preko dvanaest godina oni su nastavili plaćati njihov danak kralju Elama, ali u trinaestoj oni se pobuniše protiv njega.  Tako čewtrnaeste godine kralj Elama izađe napred sa svojim saveznicima, i oni uziđoše putem pustinje(36). Oni udariše i pljačkaše počev od Eufrata. Oni držahu na udaranju Refaima koji je bio u Ašterot Kernaimu(37), Zumzamin koji bi Aman, Emim(38) koji bi u Šaveh hakeriotu, i Horiti koji behu u planini Gebal, dok nisu stigli El Paran u pustinji. Oni se vratiše...u Hazanon tamar.

Karlj Sodoma izađe da ga sretne, zajedno sa kraljem Gomore, Admah, Zeboiim, i kralj Bela. Oni su se uključili u borbu u dolini Sidima protiv Kedorlaomera, i saveznika koji behu s njim. Kralj Sodoma bi pobeđen i dade se u bijeg dok je kralj Gomore pao u rovove...Kralj Elama pljačkao je svo imanje Sodoma i Gomore i oni zarobiše Lota.

 

22 – ovaj celi deo dodat iz drugog prevoda

Sina brata Abramovog koji je živeo u Sodomu, zajedno s njim sve njegove posede. Jedan od pastira stada koga Abram je dao Lotu, izbegao je zarobljavanje i dođe Abramu, a Abram je tada živeo u Hebronu, i reče mu da Lot, sin njegova brata, je zarobljen sa svojim posedom, i da nije ubijen. On mu također reče da kraljevi su nastavili ka velikoj dolini putu u smeru uzimanja zarobljenika, pljačkali, napadali i ubijali, idući ka gradu Damasku. Abram je plakao zarad Lota, sina svoga brata. Tad on sredi sebe, ustane, i izabere između svojih sluga ljude odabrane za borbu, bijući tri stotine i osamnaest u broju. Arnem, Eškol i Mamre krenuli su s njim. On je slijedio ih i stigao Dan, i on nađe ih u logoru u dolini Dana, Tokom noći on je bacao projektile na njih sa četiri strane, i ubijao ih je tokom noći. On pobijedi ih, i lovio ih, i svi oni behu bežali pred njim dok nisu stigli u Helbon, koji je severno Damaska. On spasao je od njih sve koje su oni zarobili, i sve što su opljačkali zajedno sa svim njihovim dobrima, i on takođe izbavi Lota, sina svoga brata, i sve njegovo imanje. Svaki zarobljenik koga oni zarobiše bi se vratio. Kralj Sodoma čuo je da Abram je vratio sve zarobljene i sve opljačkano, i on ode da ga sretne. On dođe u Salem to jest Jerusalem, i Abram postavi šator u dolini Šaveh t.j . u dolini kralja, dolina Bet Karma. Melhisedek, kralj Salema, donese hranu i piće za Abrama i za njegove ljude koji behu s njim. On bi sveštenik Boga Svevišnjega, i on blagoslovi Abrama i reče: Neka je Abram blagoslovljen od Boga Svevišnjega, Gospodara nebesa i zemlje!  Slavljen neka je Bog Svevišnji koji je izručio tvoje neprijatelje u tvoje ruke! I on dade mu desetak svih posjeda kralja Elama i njegovih saveznika.

Tad kralj Sodoma priđe i reče Abramu: ’’Moj gospodaru Abram, daj mi osobe koji su moje sad kod tebe koji su zarobljeni koje si ti spasao od kralja Elama. Sva njihova imanja ostaju tebi!

Tad Abram reče kralju Sodoma: ’Dižem danas svoju glavu Bogu Svevišnjemu, Gospodaru nebesa i zemlje, da neću uzeti ni nit ni remen ono cipele ili išta što pripada tebi da ne bi rekao ’’sve dobro Abrama dođe od moga imanja,’’ sa iznimkom onoga što moje sluge koji behu sa mnom su već potrošili, i sa iznimkom od dijela tri čovjeka koji su otišli sa mnom. Oni su zaduženi za njihov dio dati tebi!’’ Abram je vratio sve posjede i sve zarobljene, i on dade ih kralju Sodoma. Svi zarobljenici koji behu još sa njim iz te zemlje, on oslobodi i posla ih od sebe sve njih.

Nakon ovih stvari, Bog se pojavi Abramu u viziji i reče mu: Vidi! Već je deset celih godina od dana kad si otišao u Haran: dve ti provede tamo, sedam u Egiptu, i jedna nakon što si se vvratio iz Egipta. I sad, vidi i izračunaj sve šta imaš, i vidi koliko uduplano si uvećao upoređujući sa svime što dođe od tebe na dan tvog odlaska u Haran! Tako ne boj se,

Ja sam s tobom. Ja ću biti podrška i snaga za tebe. Ja sam štit nad tobom i štitnik za tebe prema svakom strancu u pogledu tebe. Tvoje bogatstvo i tvoji posedi će veoma uvećati se!

Abram reče: ’Moj Gospode Bože! Ja imam mnogo bogatstva i posjeda, ali šta dobro je od svega toga meni? Ja, kad umrem, ću otići go, jer nemam djece. Jedan od članova moga domaćinstva će naslijediti od mene, Eliezer, član moje kuće će biti moj nasljednik.’ On reče mu: ’Ne, taj neće naslijediti tebe! Umjesto, onaj koji dođe iz tvojih slabina, će te naslijediti.

 

 

Napomene

(4) ovaj deo sadrži početak Enohovog odgovora Metuselamu. On priča kako u danima Jared, anđeli su sišli da uzmu ljudske žene.

(7)Planina Ararat

(8) Nojevi unuci su Arpahšad, Gomer, Magog, Madai, Javan, Tubal, Mosok, and Tiras. Drugi behu rođeni, kao i unuke, ali njihova imena nisu spomenuta.

(16) Karmon je odjeljak Nila, upitno je da li prevod iz grčkog daje ime odjeljka Nila ili ne.

(17) u skladu sa Biblijskim pisanjima, spominjanje vremenskih perioda je upitno, pet godina nije tačan vremenski period.

(18) Zoan je ime za Tanis, grad u Egiptu

(24) Ramat-Hazor je najvišlja tačka u planinama Judeje, što daje Abrahamu jedinstven pogled na zemlju.

(25) Planina Hermon

(30) dio Nila

(31) dio Taurus Planine zvana Planina Amanus, smješteno sjeverno od Alesandrete

(32) zaljev Sueza

(35)mesto u Mezopotamiji

(36) Sirijska pustinja

(37) Ašteroh je istočno od Jordana

(38) Stanovnici stare zemlje Moab

Otkrivenje Ezre (Apokalipsa Ezrina)

 

Riječ i Otkrivenje Ezre, Svetog proroka i ljubljenog od Boga

 

Dogodilo se u tridesetoj godini, dvadeset drugog u mjesecu, Ja bijah u mojoj kući. I ja plakah i rekoh Svevišnjemu: Gospode, podaj slavu 1 kako bih vidio tvoje tajne. I kad bi noć, dođe anđeo, Mihail arhanđel, i reče mi: O proroče Ezra, uzdrži se od hljeba za sedamdeset sedmica 2 . I ja postih kako reče mi. I dođe Rafael zapovednik sila, i dade mi storaksov štap. I ja postih dvaput šezdeset 3 sedmica. I videh tajne Božje i Njegovih anđela. I ja rekoh im: Želim da molim pred Bogom za narod Krišćana. Dobro je za čoveka da ne bude rođen radije nego da dođe u svijet. Ja bijah stoga uzet u nebo, i videh prvo nebo i veliku vojsku anđela, i oni uzeše me do suda. I ja čuh glas koji mi govori: Imaj milosti na nas, O ti izabrani od Boga, Ezra. Tad počeh govoriti Jao grešnicima kad vide onog tko je pravedan više od anđela, i oni sami su u Gehenni od vatre! I Ezra reče: Imaj milosti nad delom Tvojih ruku, Ti koji si samilostan, i od velike milosti. Sudi mi radije nego dušama grešnika, jer je bolje da jedna duša bude kažnjena, nego da celi svijet dođe u uništenje. I Bog reče: Ja ću dati odmor u raju pravednome, i postao sam 4 milostiv. I Ezra reče: Gospode, zašto ti daješ dobro pravednima? Jer baš kao onaj koji je unajmljen, i izvršio je svoje vreme, ide i opet radi kao rob kad dođe do svojih gospodara, tako i pravedni je primio svoju nagradu u nebesima. Ali imaj milosti na grešnike, jer mi znamo da Ti si milostiv. A Bog reče: Ne vidim kako bih mogao imati milosti na njih. I Esra reče: Oni ne mogu izdržati Tvoj gnjev. A Bog reče: To je sudbina takvih. I Bog reče: Želio bih da te imam kao Pavle i Jovan, a ti si dao mi nepokvareno blago koje ne može biti ukradeno, blago čestitisti (nevinosti), bedem 5 ljudi. I Ezra reče: Dobro je za čoveka da ne bude rođen. Nije dobro biti u životu. Nerazumna stvorenja su bolja od čoveka, jer oni nemaju kazne, ali Ti si uzeo nas, i dao nas sudu. Jao grešnicima u svijetu koji dolazi! Jer njihov sud je beskonačan, i plamen neugašljiv. I dok sam tako govorio mu, dođoše Mihail i Gavrilo, i svi apostoli, i oni rekoše: Raduj se, O vjerni čovjeće Božiji! I Ezra reče: 6 Ustani, i dođi ovamo sa mnom, O Gospode, na sud. I Gospod reče: Vidi, Ja sam postavio moj savez između mene i tebe, da bi mogao ga primiti. I Ezra reče: Daj da te molimo da poslušaš 7 I Bog reče: Pitaj Abrahama tvoga oca kako sin moli svoga oca 8 i dođi moli sa nama. I Ezra reče: Tako da je Bog živ, neću prestati moliti Te zarad naroda Krišćana. Gde su Tvoje stare samilosti, O Gospode? Gde je Tvoja velika strpljivost? I Bog reče: Kako sam stvorio noć i dan, tako sam stvorio pravedna i grešnika, i on je trebao živjeti kao pravedni. I prorok reče: Tko je stvorio Adama prvo – stvorenog? I Bog reče: Moje neuprljane ruke. I ja stavih ga u raj da čuva hranu drveta života, i on posta neposlušan, i učini ovo u prijestupu. A prorok reče: Nije li on bio zaštićen od anđela? I nije li njegov život čuvan od heruvima do beskrajnog vremena? I kako on može biti zaveden onaj koji je čuvan od anđela? Jer Ti si zapovedio sve što je bilo, i da se drži sve što je kazano od Tebe.  1 Ali da mu Ti nisi da Evu, zmija je ne bi zavela 2 ali koga Ti hočeš Ti spasiš, i koga Ti hočeš Ti uništiš 3 I prorok reče: Daj da dođemo, moj Gospodaru, na drugi sud. I Bog reče: Ja bacam vatru na Sodomu i Gomoru. I prorok reče: Gospode, ti činiš sa nama prema našim zaslugama. I Bog reče: Tvoji grehovi prevazilaze moju milost. I prorok reče: Sjeti se Svetih Spisa, moj Oče, tko je izmerio Jerusalem, i postavio ponovo. Imaj milosti, O Gospode, na grešnike, imaj milosti na Tvoja vlastita stvorenja. 4 imaj milosti na Tvoja dela. Tad Bog se sjetio onih koje je stvorio, i On reče proroku: Kako da imam milosti na njih? Sirće i žuč oni dadoše mi da pijem, 5 niti tad se nisu pokajali. I prorok reče: Otkrij Tvoj heruvim, i hajde da idemo zajedno na sud, i pokaži mi dan suda, i kakav je. I Bog reče: Ti si zaveden, Ezra, jer takav je dan suda kao takav u kojem nema kiše na zemlji, jer je milostiv sud upoređen sa današnjim danom. I prorok reče: Ja neću prestati da te molim, dok ne vidim dan ispunjenja. I Bog reče 6 Prebroj zvijezde i pijesak mora, i ako možeš da prebrojiš, tada ćeš moći također da zalažeš se pri meni. I prorok reče: Gospode, Ti znaš da ja nosim ljudsko tijelo, i kako bih ja mogao prebrojati zvijezde neba i pijesak mora? I Bog reče: Moj izabrani proroče, nijedan čovjek neće znati taj veliki dan i pojavu 7 koja dolazi da sudi se svijetu. Zarad tvog dobra, moj proroče, Ja ti rekoh dan, ali čas ti nisam rekao. I prorok reče: Gospode, reci mi također godine. I Bog reče: Ako vidim pravednost svijeta, da je obilna, Ja ću imati strpljenja sa njima, ali ako ne, ja ću pružiti moju ruku, i držati na svijetu za četiri ugla, i dovesti ih sve zajedno u dolinu Jehošapata. 8 i ja ću istrijebiti rasu ljudi, tako da svijeta više ne bude. I prorok reče: A kako može Tvoja desna ruka biti slavljena? I Bog reče: Ja ću biti slavljen od svojih anđela.  A prorok reče: Gospodine, ako Ti riješiš da učiniš to, zašto si stvorio čovjeka? Ti si rekao našemu ocu Abrahamu 9 Umnožavanjem Ja ću umnožiti tvoje potomstvo kao zvijezde nebeske, i kao pijesak pored obale mora 10 i gde je Tvoje obećanje? I Bog reče: Prvo ću učiniti zemljotres da padnu četveronožne zvijeri i ljudi, i kad vidiš da brat ostavlja brata da umre, i deca će se podići protiv svojih roditelja, i da žena ostavlja sopstvenoga muža, i kad narod se digne protiv naroda u ratu, tad češ znati da kraj je blizu 11 jer niti brat žali brata, niti čovek ženu, niti deca roditelje, niti prijatelji prijatelje, niti rob gospodara, jer onaj tko je neprijatelj ljudi će doći iz Tartarusa, i pokazati će ljudima mnoge stvari. Šta da uradim s tobom, Ezra? I hočeš li još plandovati sa mnom? I prorok reče: Gospode, neću prestati da utječem se Tebi. I Bog reče: Prebroj cvijeće zemlje. Ako možeš da ga prebrojiš, tad češ moći da se nagovaraš sa mnom. A prorok reče: Gospodine, ne mogu da ga prebrojim. Ja nosim ljudsko tijelo, ali neću prestati da se nagovaram s Tobom. Ja želim, Gospodaru, da vidim također donje delove Tartarusa (pakla). A Bog reče: Dođi dole i vidi. I On dade mi Mihaila i Gavrila, i drugih trideset i četiri anđela, i ja odoh dole osamdeset i pet stepenica, i oni dovedoše me dole pet stotina stepenica, i Ja videh vatreni tron,i ja videh starca kako sedi na njemu, i njegov sud bi milostiv. I ja rekoh anđelima: Tko je ovo? I koji je njegov grijeh? I oni mi rekoše: Ovo je Herod, koji za vreme bi kralj, i naredi da se ubiju deca od dve godine stara i manje 12 I ja rekoh: Jao njegovoj duši! I opet oni uzeše me dole trideset stepenica, i tamo videh ključanje vatre, jer u njima bi mnoštvo grešnika, i ja čuh njihov glas, ali ne videh njihov oblik. I oni uzeše me dole niže mnogo stepenica, koje nisam mogao izbrojati. I tamo videh starog čoveka i vatrene tačke koje se okreću i njihovim ušima. I ja rekoh: Ko su ovi? I koji je njihov greh? I oni rekoše mi: Ovo su oni koji nisu hteli slušati 13 I oni odvedoše me dole opet drugih pet stotina stepenica, i tamo videh crva koji ne spava, i vatra koja spaljuje grešnike. I oni odvedoše me dole u najniži deo uništenja, i videh tamo dvanaest pošasti ponora. I oni uzeše me dalje na jug, i videh tamo čovjeka koji visi na kapcima, i anđeli su bičevali ga. I ja pitah: Tko je ovo? I šta je njegov grijeh? I Mihail zapovednik reče mi: Ovo je onaj koji je ležao sa svojom majkom, jer je namjerio učiniti malu želju, on je određen da bude obešen. I oni uzeše me dalje na sever, i videh tamo čovjeka vezanog sa željeznim lancima. I ja pitah: Tko je ovo? I on reče mi: Ovo je onaj koji reče, Ja sam Sin Božji, koji čini kamenje krihom, i vodu vinom. A prorok reče: Moj Gospodaru, reci mi koji je njegov oblik, i ja ću reć rasu ljudi, da mu oni ne veruju. I on reče mi: Oblik njegove pojave je kao u divlje zveri, njegovo desno oko kao zvezda koja se diže ujutro, a drugo bez pokreta, njegova usta pola lakta, njegovi zubi pedalj dugi, njegovi prsti kao kosa, stope njegovih nogu dva pedlja, i u njegovom licu napisano, Antihrist. On je bio uzvišen na nebu, ali će ići u Had. (Pakao). 1 U jedno vreme on će postati kao dete, u drugo, starac. I prorok reče: Gospode, kako to da mu dopuštaš, i on zavodi rasu ljudi? I Bog reče: Slušaj , moj prorpče. On postaje i dijete i star čovjek, i nitko mu ne veruje da je on moj ljubljeni Sin. I nakon ove trube, grobovi će biti otvoreni, i mrtvi će ustati neraspadivi. 2 Tad neprijatelj, čuvši strašnu prijetnju, će biti sakriveni u vanjskoj tami. Tad nebesa i zemlja, i more će biti uništeno. Tada ću spaliti nebesa osamdeset lakata, i zemlju osam stotina lakata. I prorok reče: A kako su nebesa grešila? I Bog reče: Budući da 3... tamo je zlo. I prorok reče: Gospode, i zemlja, kako je grešila? I Bog reče: Budući da je neprijatelj, čuvši strašnu prijetnju, biti će sakriven, i čak zarad ovog ja ću rastopiti zemlju, i sa suparnikom ljudske rase. I prorok reče: Imaj milosti, Gospode, na rasu Hrišćana. I ja videh ženu kako visi, i četiri divlje zveri su sisale njezine grudi. I anđeli mi rekoše: Ona je prigovarala što daje svoje mlijeko, i već je bacala dijecu u rijeke. I ja videh strašnu tamu, i noć koja nije imala zvezda niti mjeseca, niti je tamo mlado ili staro, niti brat sa bratom, niti majka sa detetom, niti žena s mužem. I ja plakah, i rekoh: O Gospode Bože, imaj milosti na grešnike. I kako sam ovo rekao, dođe oblak i podiže me, i odvede u nebesa. I videh mnoge sudove, i plakah gorko, i rekoh: dobro je za čoveka da ne izađe iz majčine utrobe. I oni koji behu u mukama plakahu, govoreći: Budući da si došao ovamo, O sveti od Boga, mi smo našli malo oproštaja. I prorok reče: Blagosloveni su oni koji plaču zarad svojih greha. I Bog reče: Čuj, O ljubljeni Ezra. Ratar baca sjeme žita u zemlju, tako i čovjek baca sjeme u delove žene. Prvi mjesec je sve zajedno, u drugom raste u veličini, u trećem dobiva kosu, u četvrtom dobiva nokte, u petom se pretvara u mleko 4 u šestom je stvoreno čitavo, i prima život 5 u sedmom je u celosti gotovo, u devetom pregrade vrata žene su otvorene, i rođeno je sigurno i čuje se na zemlji. I prorok reče: Gospode, dobro je za čoveka da ne bude rođen. Teško ljudskoj rasi kad, kad Ti dođeš da sudiš! I ja rekoh Gospodaru: Gospode, zašto si stvorio čovjeka i dao ga na sud? A Bog reče, sa uzvišenim glasom: Ja nisam ni na koji način imao milosti na one koji sagrešuju moj savez. I prorok reče Gospode, gde je Tvoja dobrota? I Bog reče: Ja sam pripravio sve stvari radi čovjećjeg dobra, a čovjek ne drži moje zapovijesti. I prorok reče: Gospode, otkrij mi sudove i raj. I anđeli uzeše me ka istoku, i ja videh drvo života. I videh tamo Enoha, i Iliju, i Mojsija, i Petra, i Pavla, i Luku i Mateja, i sve pravedne, i patrijarhe. I videh tamo držanje vazduha unutar granica i duvanje vetra, i riznice leda i večni sud. I videh tamo čoveka kako visi lobanjom. I oni rekoše mi: Ovaj čovek je pomerao međe. I videh tamo veliki sud 6 I ja rekoh Gospodinu: O Gospodine Bože, i koji čovjek, onda, koji je rođen nije grešio? I oni odvedoše me dole niže Tartarusa, i videh sve grešnike kako žale i plaču i tuguju gorko. I ja također plakah, videći rasu ljudi tako mučenu. Tad Bog reče mi: Znaš li ti, Ezra, imena anđela na kraju svijeta? Mihail, Gavrilo, Uriel, Rafael, Gabutelon, Aker, Arfugitonos, Beburos, Zebulon. Tada dođe glas k meni: Dođi ovamo i umri, Ezra, moj ljubljeni, daj to što ti je povjereno. 7 A prorok reče: A kako ti možeš iznijeti moju dušu? I anđeo reče: Mi možemo uzeti je kroz usta. I prorok reče: Usta na usta sam pričao s Bogom 8 i nije došlo otamo. I anđeli rekoše: Daj da iznesemo kroz tvoje nosnice. A prorok reče: Moje nosnice su osetile ugodan miris slave Božje. I anđeli rekoše: Možemo iznijeti je kroz oči. A prorok reče: Moje oči su videle leđa Božja 9 I anđeli rekoše: Možemo da je izvedemo kroz krunu tvoje glave.

I prorok reče: Ja hodah sa Mojsijem na planini, i nije došlo otamo. I anđeli rekoše: Možemo je iznijeti kroz vrhove tvojih nokata. A prorok reče: Moje noge su također hodale do oltara. I anđeli odoše bez da su učinili išta, govoreći: Gospode, mi ne možemo uzeti ovu dušu. Tad On reče svome jedinom ljubljenom Sinu: Idi dole, moj ljubljeni Sine, sa velikom silom anđela, i uzmi dušu od mog ljubljenog Ezre. Jer Gospod, uzevši velike snage anđela, reče proroku: Veruj mi u onom što poveravam tebi, kruna je pripravljena za tebe 1 I prorok reče: Gospode, ako uzmeš dušu moju od mene, tko će ostati da zagovara pri Tebi zarad ljudske rase I Bog reče: Kako si ti smrtan, i od zemlje, ne razmatraj sa mnom. I prorok reče: Neću prestati te tražiti. I Bog reče: Odustani sad od povjerenja, kruna je pripremljena za tebe. Dođi i umri, da bi je dobio. Tad prorok poče da govori sa suzama: O Gospode, koje dobro sam učinio moleći Te, i hoću li pasti u zemlju? Jao meni, teško meni, da idem da budem pojeden od crva! Plačite, svi vi sveti i vi pravedni, za mnom, koji sam molio mnogo, i koji sam predan smrti. Plačite za mnom, svi vi sveti i vi pravedni, jer sam otišao u ponor Hada. I Bog mu reče: Čuj , Ezra, moj ljubljeni. Ja , koji sam besmrtan, izdržao na križu, Ja kušah sirće i žuč, Ja bih položen u grobnicu, i Ja podigoh moje izabrane, Ja pozvah Adama iz Hada, kako bih spasao 2 ljudsku rasu. Ne plaši se stoga smrti, za to što je od mene, to je reći, duša- ide u nebo, a to što je od zemlje – to je reći, tijelo – ide u zemlju, iz koje je uzeto. 3 I prorok reče: Jao meni! Jao meni! Šta da radim? Ne znam. I tad blaženi Ezra poče da govori: O večiti Bože, Stvoritelju svega stvorenog, tko je izmerio nebesa, i tko drži zemlju kao za ruku 4 tko jaše na heruvimu, tko je uzeo proroka Iliju u nebo u kolima vatrenim (nlo?) 5 tko daje hranu svim tijelima, koga se sve stvari boje i drhte od lica Tvoje moči, -poslušaj me, koji sam te molio puno, i daj svima koji prepisuju knjige, i imaju ih, i sečaju se moga imena, i počaste me sečanjem, daj im blagoslov sa nebesa, i blagoslovi ih 6 u svim stvarima, kao što si blagoslovio Josifa na kraju, i ne prisječaj se prijašnjih zala u danima svoga suda. I koliko mnogo nije verovalo ovoj knjizi će biti spaljeni kao Sodoma i Gomora. I potom njemu dođe glas, govoreći: Ezra, moj ljubljeni, sve stvari za koje god si pitao ja ću dati svakome. I odmah on preda svoju cenjenu dušu sa mnogo časti u mjesecu Oktobru, na sedamdeset osmi. I oni pripremiše mu sahranu sa tamjanom i psalmima, i njegovo dragoceno i sveto tijelo preda snagu duše i tijela nerestano onima koji su pribjegavali njemu od čežnje i želje. Onomu kome je dužna slava, snaga, čast i poklonjenje – Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, sada i uvek u veke vekova. Amin.