Riječ
i Otkrivenje Ezre, Svetog proroka i ljubljenog od Boga
Dogodilo
se u tridesetoj godini, dvadeset drugog u mjesecu, Ja bijah u mojoj kući. I ja
plakah i rekoh Svevišnjemu: Gospode, podaj slavu 1 kako bih vidio tvoje tajne.
I kad bi noć, dođe anđeo, Mihail arhanđel, i reče mi: O proroče Ezra, uzdrži se
od hljeba za sedamdeset sedmica 2 . I ja postih kako reče mi. I dođe Rafael
zapovednik sila, i dade mi storaksov štap. I ja postih dvaput šezdeset 3
sedmica. I videh tajne Božje i Njegovih anđela. I ja rekoh im: Želim da molim
pred Bogom za narod Krišćana. Dobro je za čoveka da ne bude rođen radije nego
da dođe u svijet. Ja bijah stoga uzet u nebo, i videh prvo nebo i veliku vojsku
anđela, i oni uzeše me do suda. I ja čuh glas koji mi govori: Imaj milosti na
nas, O ti izabrani od Boga, Ezra. Tad počeh govoriti Jao grešnicima kad vide
onog tko je pravedan više od anđela, i oni sami su u Gehenni od vatre! I Ezra
reče: Imaj milosti nad delom Tvojih ruku, Ti koji si samilostan, i od velike
milosti. Sudi mi radije nego dušama grešnika, jer je bolje da jedna duša bude
kažnjena, nego da celi svijet dođe u uništenje. I Bog reče: Ja ću dati odmor u
raju pravednome, i postao sam 4 milostiv. I Ezra reče: Gospode, zašto ti daješ
dobro pravednima? Jer baš kao onaj koji je unajmljen, i izvršio je svoje vreme,
ide i opet radi kao rob kad dođe do svojih gospodara, tako i pravedni je primio
svoju nagradu u nebesima. Ali imaj milosti na grešnike, jer mi znamo da Ti si
milostiv. A Bog reče: Ne vidim kako bih mogao imati milosti na njih. I Esra
reče: Oni ne mogu izdržati Tvoj gnjev. A Bog reče: To je sudbina takvih. I Bog
reče: Želio bih da te imam kao Pavle i Jovan, a ti si dao mi nepokvareno blago
koje ne može biti ukradeno, blago čestitisti (nevinosti), bedem 5 ljudi. I Ezra
reče: Dobro je za čoveka da ne bude rođen. Nije dobro biti u životu. Nerazumna
stvorenja su bolja od čoveka, jer oni nemaju kazne, ali Ti si uzeo nas, i dao
nas sudu. Jao grešnicima u svijetu koji dolazi! Jer njihov sud je beskonačan, i
plamen neugašljiv. I dok sam tako govorio mu, dođoše Mihail i Gavrilo, i svi
apostoli, i oni rekoše: Raduj se, O vjerni čovjeće Božiji! I Ezra reče: 6
Ustani, i dođi ovamo sa mnom, O Gospode, na sud. I Gospod reče: Vidi, Ja sam
postavio moj savez između mene i tebe, da bi mogao ga primiti. I Ezra reče: Daj
da te molimo da poslušaš 7 I Bog reče: Pitaj Abrahama tvoga oca kako sin moli
svoga oca 8 i dođi moli sa nama. I Ezra reče: Tako da je Bog živ, neću prestati
moliti Te zarad naroda Krišćana. Gde su Tvoje stare samilosti, O Gospode? Gde
je Tvoja velika strpljivost? I Bog reče: Kako sam stvorio noć i dan, tako sam
stvorio pravedna i grešnika, i on je trebao živjeti kao pravedni. I prorok
reče: Tko je stvorio Adama prvo – stvorenog? I Bog reče: Moje neuprljane ruke.
I ja stavih ga u raj da čuva hranu drveta života, i on posta neposlušan, i
učini ovo u prijestupu. A prorok reče: Nije li on bio zaštićen od anđela? I
nije li njegov život čuvan od heruvima do beskrajnog vremena? I kako on može
biti zaveden onaj koji je čuvan od anđela? Jer Ti si zapovedio sve što je bilo,
i da se drži sve što je kazano od Tebe. 1 Ali da mu Ti nisi da Evu, zmija je ne bi
zavela 2 ali koga Ti hočeš Ti spasiš, i koga Ti hočeš Ti uništiš 3 I prorok
reče: Daj da dođemo, moj Gospodaru, na drugi sud. I Bog reče: Ja bacam vatru na
Sodomu i Gomoru. I prorok reče: Gospode, ti činiš sa nama prema našim
zaslugama. I Bog reče: Tvoji grehovi prevazilaze moju milost. I prorok reče:
Sjeti se Svetih Spisa, moj Oče, tko je izmerio Jerusalem, i postavio ponovo.
Imaj milosti, O Gospode, na grešnike, imaj milosti na Tvoja vlastita stvorenja.
4 imaj milosti na Tvoja dela. Tad Bog se sjetio onih koje je stvorio, i On reče
proroku: Kako da imam milosti na njih? Sirće i žuč oni dadoše mi da pijem, 5
niti tad se nisu pokajali. I prorok reče: Otkrij Tvoj heruvim, i hajde da idemo
zajedno na sud, i pokaži mi dan suda, i kakav je. I Bog reče: Ti si zaveden,
Ezra, jer takav je dan suda kao takav u kojem nema kiše na zemlji, jer je
milostiv sud upoređen sa današnjim danom. I prorok reče: Ja neću prestati da te
molim, dok ne vidim dan ispunjenja. I Bog reče 6 Prebroj zvijezde i pijesak
mora, i ako možeš da prebrojiš, tada ćeš moći također da zalažeš se pri meni. I
prorok reče: Gospode, Ti znaš da ja nosim ljudsko tijelo, i kako bih ja mogao
prebrojati zvijezde neba i pijesak mora? I Bog reče: Moj izabrani proroče,
nijedan čovjek neće znati taj veliki dan i pojavu 7 koja dolazi da sudi se
svijetu. Zarad tvog dobra, moj proroče, Ja ti rekoh dan, ali čas ti nisam
rekao. I prorok reče: Gospode, reci mi također godine. I Bog reče: Ako vidim
pravednost svijeta, da je obilna, Ja ću imati strpljenja sa njima, ali ako ne,
ja ću pružiti moju ruku, i držati na svijetu za četiri ugla, i dovesti ih sve
zajedno u dolinu Jehošapata. 8 i ja ću istrijebiti rasu ljudi, tako da svijeta
više ne bude. I prorok reče: A kako može Tvoja desna ruka biti slavljena? I Bog
reče: Ja ću biti slavljen od svojih anđela.
A prorok reče: Gospodine, ako Ti riješiš da učiniš to, zašto si stvorio
čovjeka? Ti si rekao našemu ocu Abrahamu 9 Umnožavanjem Ja ću umnožiti tvoje
potomstvo kao zvijezde nebeske, i kao pijesak pored obale mora 10 i gde je
Tvoje obećanje? I Bog reče: Prvo ću učiniti zemljotres da padnu četveronožne
zvijeri i ljudi, i kad vidiš da brat ostavlja brata da umre, i deca će se
podići protiv svojih roditelja, i da žena ostavlja sopstvenoga muža, i kad
narod se digne protiv naroda u ratu, tad češ znati da kraj je blizu 11 jer niti
brat žali brata, niti čovek ženu, niti deca roditelje, niti prijatelji
prijatelje, niti rob gospodara, jer onaj tko je neprijatelj ljudi će doći iz
Tartarusa, i pokazati će ljudima mnoge stvari. Šta da uradim s tobom, Ezra? I
hočeš li još plandovati sa mnom? I prorok reče: Gospode, neću prestati da
utječem se Tebi. I Bog reče: Prebroj cvijeće zemlje. Ako možeš da ga prebrojiš,
tad češ moći da se nagovaraš sa mnom. A prorok reče: Gospodine, ne mogu da ga
prebrojim. Ja nosim ljudsko tijelo, ali neću prestati da se nagovaram s Tobom.
Ja želim, Gospodaru, da vidim također donje delove Tartarusa (pakla). A Bog
reče: Dođi dole i vidi. I On dade mi Mihaila i Gavrila, i drugih trideset i
četiri anđela, i ja odoh dole osamdeset i pet stepenica, i oni dovedoše me dole
pet stotina stepenica, i Ja videh vatreni tron,i ja videh starca kako sedi na njemu,
i njegov sud bi milostiv. I ja rekoh anđelima: Tko je ovo? I koji je njegov
grijeh? I oni mi rekoše: Ovo je Herod, koji za vreme bi kralj, i naredi da se
ubiju deca od dve godine stara i manje 12 I ja rekoh: Jao njegovoj duši! I opet
oni uzeše me dole trideset stepenica, i tamo videh ključanje vatre, jer u njima
bi mnoštvo grešnika, i ja čuh njihov glas, ali ne videh njihov oblik. I oni
uzeše me dole niže mnogo stepenica, koje nisam mogao izbrojati. I tamo videh
starog čoveka i vatrene tačke koje se okreću i njihovim ušima. I ja rekoh: Ko
su ovi? I koji je njihov greh? I oni rekoše mi: Ovo su oni koji nisu hteli
slušati 13 I oni odvedoše me dole opet drugih pet stotina stepenica, i tamo
videh crva koji ne spava, i vatra koja spaljuje grešnike. I oni odvedoše me
dole u najniži deo uništenja, i videh tamo dvanaest pošasti ponora. I oni uzeše
me dalje na jug, i videh tamo čovjeka koji visi na kapcima, i anđeli su
bičevali ga. I ja pitah: Tko je ovo? I šta je njegov grijeh? I Mihail
zapovednik reče mi: Ovo je onaj koji je ležao sa svojom majkom, jer je namjerio
učiniti malu želju, on je određen da bude obešen. I oni uzeše me dalje na
sever, i videh tamo čovjeka vezanog sa željeznim lancima. I ja pitah: Tko je
ovo? I on reče mi: Ovo je onaj koji reče, Ja sam Sin Božji, koji čini kamenje
krihom, i vodu vinom. A prorok reče: Moj Gospodaru, reci mi koji je njegov
oblik, i ja ću reć rasu ljudi, da mu oni ne veruju. I on reče mi: Oblik njegove
pojave je kao u divlje zveri, njegovo desno oko kao zvezda koja se diže ujutro,
a drugo bez pokreta, njegova usta pola lakta, njegovi zubi pedalj dugi, njegovi
prsti kao kosa, stope njegovih nogu dva pedlja, i u njegovom licu napisano,
Antihrist. On je bio uzvišen na nebu, ali će ići u Had. (Pakao). 1 U jedno
vreme on će postati kao dete, u drugo, starac. I prorok reče: Gospode, kako to
da mu dopuštaš, i on zavodi rasu ljudi? I Bog reče: Slušaj , moj prorpče. On
postaje i dijete i star čovjek, i nitko mu ne veruje da je on moj ljubljeni
Sin. I nakon ove trube, grobovi će biti otvoreni, i mrtvi će ustati
neraspadivi. 2 Tad neprijatelj, čuvši strašnu prijetnju, će biti sakriveni u
vanjskoj tami. Tad nebesa i zemlja, i more će biti uništeno. Tada ću spaliti
nebesa osamdeset lakata, i zemlju osam stotina lakata. I prorok reče: A kako su
nebesa grešila? I Bog reče: Budući da 3... tamo je zlo. I prorok reče: Gospode,
i zemlja, kako je grešila? I Bog reče: Budući da je neprijatelj, čuvši strašnu
prijetnju, biti će sakriven, i čak zarad ovog ja ću rastopiti zemlju, i sa
suparnikom ljudske rase. I prorok reče: Imaj milosti, Gospode, na rasu
Hrišćana. I ja videh ženu kako visi, i četiri divlje zveri su sisale njezine
grudi. I anđeli mi rekoše: Ona je prigovarala što daje svoje mlijeko, i već je
bacala dijecu u rijeke. I ja videh strašnu tamu, i noć koja nije imala zvezda
niti mjeseca, niti je tamo mlado ili staro, niti brat sa bratom, niti majka sa
detetom, niti žena s mužem. I ja plakah, i rekoh: O Gospode Bože, imaj milosti
na grešnike. I kako sam ovo rekao, dođe oblak i podiže me, i odvede u nebesa. I
videh mnoge sudove, i plakah gorko, i rekoh: dobro je za čoveka da ne izađe iz
majčine utrobe. I oni koji behu u mukama plakahu, govoreći: Budući da si došao
ovamo, O sveti od Boga, mi smo našli malo oproštaja. I prorok reče:
Blagosloveni su oni koji plaču zarad svojih greha. I Bog reče: Čuj, O ljubljeni
Ezra. Ratar baca sjeme žita u zemlju, tako i čovjek baca sjeme u delove žene.
Prvi mjesec je sve zajedno, u drugom raste u veličini, u trećem dobiva kosu, u
četvrtom dobiva nokte, u petom se pretvara u mleko 4 u šestom je stvoreno
čitavo, i prima život 5 u sedmom je u celosti gotovo, u devetom pregrade vrata
žene su otvorene, i rođeno je sigurno i čuje se na zemlji. I prorok reče:
Gospode, dobro je za čoveka da ne bude rođen. Teško ljudskoj rasi kad, kad Ti
dođeš da sudiš! I ja rekoh Gospodaru: Gospode, zašto si stvorio čovjeka i dao
ga na sud? A Bog reče, sa uzvišenim glasom: Ja nisam ni na koji način imao
milosti na one koji sagrešuju moj savez. I prorok reče Gospode, gde je Tvoja
dobrota? I Bog reče: Ja sam pripravio sve stvari radi čovjećjeg dobra, a čovjek
ne drži moje zapovijesti. I prorok reče: Gospode, otkrij mi sudove i raj. I
anđeli uzeše me ka istoku, i ja videh drvo života. I videh tamo Enoha, i Iliju,
i Mojsija, i Petra, i Pavla, i Luku i Mateja, i sve pravedne, i patrijarhe. I
videh tamo držanje vazduha unutar granica i duvanje vetra, i riznice leda i
večni sud. I videh tamo čoveka kako visi lobanjom. I oni rekoše mi: Ovaj čovek
je pomerao međe. I videh tamo veliki sud 6 I ja rekoh Gospodinu: O Gospodine
Bože, i koji čovjek, onda, koji je rođen nije grešio? I oni odvedoše me dole
niže Tartarusa, i videh sve grešnike kako žale i plaču i tuguju gorko. I ja
također plakah, videći rasu ljudi tako mučenu. Tad Bog reče mi: Znaš li ti,
Ezra, imena anđela na kraju svijeta? Mihail, Gavrilo, Uriel, Rafael, Gabutelon,
Aker, Arfugitonos, Beburos, Zebulon. Tada dođe glas k meni: Dođi ovamo i umri,
Ezra, moj ljubljeni, daj to što ti je povjereno. 7 A prorok reče: A kako ti
možeš iznijeti moju dušu? I anđeo reče: Mi možemo uzeti je kroz usta. I prorok
reče: Usta na usta sam pričao s Bogom 8 i nije došlo otamo. I anđeli rekoše:
Daj da iznesemo kroz tvoje nosnice. A prorok reče: Moje nosnice su osetile
ugodan miris slave Božje. I anđeli rekoše: Možemo iznijeti je kroz oči. A
prorok reče: Moje oči su videle leđa Božja 9 I anđeli rekoše: Možemo da je
izvedemo kroz krunu tvoje glave.
I
prorok reče: Ja hodah sa Mojsijem na planini, i nije došlo otamo. I anđeli
rekoše: Možemo je iznijeti kroz vrhove tvojih nokata. A prorok reče: Moje noge
su također hodale do oltara. I anđeli odoše bez da su učinili išta, govoreći:
Gospode, mi ne možemo uzeti ovu dušu. Tad On reče svome jedinom ljubljenom
Sinu: Idi dole, moj ljubljeni Sine, sa velikom silom anđela, i uzmi dušu od mog
ljubljenog Ezre. Jer Gospod, uzevši velike snage anđela, reče proroku: Veruj mi
u onom što poveravam tebi, kruna je pripravljena za tebe 1 I prorok reče:
Gospode, ako uzmeš dušu moju od mene, tko će ostati da zagovara pri Tebi zarad
ljudske rase I Bog reče: Kako si ti smrtan, i od zemlje, ne razmatraj sa mnom.
I prorok reče: Neću prestati te tražiti. I Bog reče: Odustani sad od
povjerenja, kruna je pripremljena za tebe. Dođi i umri, da bi je dobio. Tad
prorok poče da govori sa suzama: O Gospode, koje dobro sam učinio moleći Te, i
hoću li pasti u zemlju? Jao meni, teško meni, da idem da budem pojeden od crva!
Plačite, svi vi sveti i vi pravedni, za mnom, koji sam molio mnogo, i koji sam
predan smrti. Plačite za mnom, svi vi sveti i vi pravedni, jer sam otišao u
ponor Hada. I Bog mu reče: Čuj , Ezra, moj ljubljeni. Ja , koji sam besmrtan,
izdržao na križu, Ja kušah sirće i žuč, Ja bih položen u grobnicu, i Ja podigoh
moje izabrane, Ja pozvah Adama iz Hada, kako bih spasao 2 ljudsku rasu. Ne
plaši se stoga smrti, za to što je od mene, to je reći, duša- ide u nebo, a to
što je od zemlje – to je reći, tijelo – ide u zemlju, iz koje je uzeto. 3 I
prorok reče: Jao meni! Jao meni! Šta da radim? Ne znam. I tad blaženi Ezra poče
da govori: O večiti Bože, Stvoritelju svega stvorenog, tko je izmerio nebesa, i
tko drži zemlju kao za ruku 4 tko jaše na heruvimu, tko je uzeo proroka Iliju u
nebo u kolima vatrenim (nlo?) 5 tko daje hranu svim tijelima, koga se sve
stvari boje i drhte od lica Tvoje moči, -poslušaj me, koji sam te molio puno, i
daj svima koji prepisuju knjige, i imaju ih, i sečaju se moga imena, i počaste
me sečanjem, daj im blagoslov sa nebesa, i blagoslovi ih 6 u svim stvarima, kao
što si blagoslovio Josifa na kraju, i ne prisječaj se prijašnjih zala u danima
svoga suda. I koliko mnogo nije verovalo ovoj knjizi će biti spaljeni kao
Sodoma i Gomora. I potom njemu dođe glas, govoreći: Ezra, moj ljubljeni, sve
stvari za koje god si pitao ja ću dati svakome. I odmah on preda svoju cenjenu
dušu sa mnogo časti u mjesecu Oktobru, na sedamdeset osmi. I oni pripremiše mu
sahranu sa tamjanom i psalmima, i njegovo dragoceno i sveto tijelo preda snagu
duše i tijela nerestano onima koji su pribjegavali njemu od čežnje i želje.
Onomu kome je dužna slava, snaga, čast i poklonjenje – Ocu i Sinu i Svetomu
Duhu, sada i uvek u veke vekova. Amin.
No comments:
Post a Comment