Evanđelje po Tomi

 preuzet prevod

EVANĐELJE PO TOMI (II,2)

 

Uvod:

HELMUT KOESTER

 

Evanđelje po Tomi zbirka je Isusovih izreka. Uvod u pojedinu izreku, ili skupinu izreka (svih 114 izreka nije pronađeno u rukopisu, no većina današnjih znanstvenika slijedi tu numeraciju) u većini slučajeva glasi, "Isus (im) reče", a ponekad i sa pita­ njem ili konstatacijom učenika. Samo je u jednom slučaju(13) izreka produljena u po­ dužu raspravu između Isusa i učenika. Postoji nekoliko vrsti izreka sačuvanih u Evanđelju po Tomi, mudre izreke (poslovice), parabole, eshatološke izreke (proročanstva), te pravila namijenjena zajednici. U ovome  se dokumentu pojavljuju  redoslijedom  ko­ ji ne otkriva nikakav poseban plan ili sustav. Ponekad se manje skupine izreka pojav­ ljuju zajedno zbog sličnosti po obliku ili asocijacijama.

Koptsko Evanđelje po Tomi prevedeno je s grčkoga. Fragmenti tog evanđelja u izvornoj, grčkoj verziji, sadržani su u Papirusima Oxyrhynchus 1, 654 i 655, koji su otkriveni i objavljeni početkom 20. stoljeća, no koji su prepoznati kao dijelovi Evan­ đelja po Tomi tek po otkriću koptske knjižnice Nag Hammadi. Prvi od tih grčkih pa­ pirusa sadrži izreke 26-30, 77,  31-32 (tim redoslijedom!),  a druga dva  sadrže  izre­ ke 1-7 i 36-40. Barem jedan od tih grčkih fragmenata proizlazi  iz rukopisa napisa­  nog prije 200. g. n.e, što znači da se grčka verzija tog evanđelja u Egiptu koristila već u drugom stoljeću.

Autorstvo evanđelja pripisuje se Didymosu Judi Tomi, odnosno, Judi "blizancu"  (i aramejska riječ toma i grčka didymos znače "blizanac"). U Sirijskoj crkvi, (Juda) Toma je bio poznat kao Isusov brat koji je utemeljio crkve na Istoku, posebice u Ede- si (prema nešto kasnijoj predaji, on je putovao čak do Indije). Drugi kršćanski spisi istočnih crkava također su se pripisivali tom apostolu; primjerice Djela Tomina, a naj­ vjerojatnije i Knjiga Tomina, koja je otkrivena kao dio knjižnice Nag Hammadi (II,7). Potonji zapis, kao i Evanđelje po  Tomi, najvjerojatnije  su napisani u Siriji.  Dvojbe­ no je, međutim, da li je izvorno sastavljen na aramejskom, a tek potom prevedeni na grčki, iako su mnoge izreke, poput najstarijih izreka iz kanonskih evanđelja, najprije kružile na aramejskom, Isusovom jeziku.

Za velik broj izreka iz Evanđelja po Tomi nalazimo paralele u novozavjetnim evanđeljima, u sinoptičkim evanđeljima (po Mateju, Marku i Luki), kao i u Evanđe­  lju po Ivanu (sličnosti s potonjim osobito su značajne; usp. npr. izreke 13, 19, 24, 38, 49, 92).  Poznato je da se neke izreke nalaze i u nekanonskim evanđeljima,  posebice u Evanđelju po Hebrejima (usp. izreku 2), te Evanđelju po Egipćanima (usp. izreka 22), koja su kružila u drugom stoljeću, što potvrđuje i Klement Aleksandrijski (oko 180-200.). Izravna veza Evanđelja po Tomi s drugim nekanonskim evanđeljem ipak je veoma upitna. Mnogo je zanimljivija veza Evanđelja po Tomi s kanonskim evan­ đeljima. Dok potonji svi sadrže velike segmente narativnih materijala, u prvome ne­ ma tragova takvih materijala. Već zbog same ove činjenice ne možemo naš dokument smatrati eklektičkim izvatkom iz novozavjetnih evanđelja. Usporedimo li oblik i izri­ čaj pojedine izreke  s oblikom  u kojemu su one  sačuvane u Novom  zavjetu,  u veći­ ni se slučajeva čini kako je Evanđelje po Tomi zadržalo izvorniji oblik tradicionalne izreke (u nekoliko slučajeva u kojima tomu nije tako, sve navodi  na zaključak  da je na koptski prijevod utjecalo prevoditeljevo poznavanje novozavjetnih  evanđelja),  ili da predstavlja verzije koje se neovisno temelje na izvornijim oblicima. Nešto izvorni­ ji i kraći oblici naročito su očiti u Tominim parabolama (usp. izreke 8, 9, 57, 63, 64, 65, 96, usp. 109).

Po svom je žanru Evanđelje po Tomi slično jednom od izvora kanonskih evanđelja, takozvanom Izvoru Sinoptičkih Izreka (često zvanom "Q" od njemačke riječi Quelle, "izvor"), koji su koristili i Matej i Luka. Doista, mnoge izreke pronađene u ovome do­ kumentu bile su i dijelovi tog izvora novozavjetnih evanđelja. S druge strane, Evan­ đelje po Tomi također sadrži i posve drugačije starije izreke, čije paralele nalazimo u Evanđelju po Ivanu, Markovu evanđelju 4,21-25, pa čak i u Prvoj poslanici Korinća- nima (usp. izreku 17 i 1 Kor 2,9). Nadalje, izreke koje se odnose na budući dolazak Si­ na Čovječjega, tako karakteristične za "Q" (usp. Lk 12,8, 10; 17,22, 24,26), uopće ne postoje. Evanđelje po Tomi možemo, stoga, smatrati srodnom, no posve neovisnom zbirkom izreka. U svom najizvornijem obliku, ono vjerojatno potječe  iz prvog stolje­ ća (nastanak "Q" obično se smješta u sredinu prvog stoljeća).

Niti koptski prijevod niti grčki fragmenti nisu očuvali to evanđelje u njegovu naj­ starijem obliku.  Da je tekst mijenjan  u procesu prijenosa,  pokazuju  čak i usporedbe s postojećim koptskim i grčkim tekstovima. Najstariji oblik najvjerojatnije je sadrža­ vao mudre izreke i Isusove eshatološke izreke, te brojne parabole. Te vrste izreka, čak i one koje nemaju paralele u novozavjetnim evanđeljima (naročito parabole 97 i 98), moguće pripadaju najstarijem sloju predaje. Dok "Q " naglašava eshatološko iščekiva­ nje dolaska "Kraljevstva Božjeg", Evanđelje po Tomi, u svom najstarijem obliku, na­ glašava otkrivanje mudrosti, ili "Kraljevstva Očevog", putem spoznaje (gnosis) sebe (usp. izreka 3), vođene Isusovim izrekama. Takvo shvaćanje spasenja slično je onome izraženom u mnogim odlomcima Evanđelja po Ivanu, u kojem je otkrivanje istine i ži­ vota vezano uz Isusove riječi (Iv 6,63; 8,51). Prva izreka iz Evanđelja po Tomi progra- matski to naglašava, tumačenje izreka istovjetno je pronalaženju vječnog života.

U daljnjoj povijesti i razvoju Evanđelja po Tomi, mudro tumačenje Isusovih izre ka poprima jasniji oblik pod utjecajem gnostičke teologije, iako je djelo nemoguće pripisati nekoj posebnoj gnostičkoj školi ili sljedbi. Tema prepoznavanja sebe opširni­ je je razrađena u izrekama (usp. 50,51) koje govore o spoznaji čovjekovog božanskog porijekla, koje se ne odnosi čak ni na Adama, iako je "nastao iz velike moći" (usp. izreku 85). Spasenje se postiže svlačenjem svega onoga što je od ovog svijeta (usp. izreke 21, 37,56). Učenici moraju "biti samo prolaznici" u ovostranom varljivom po­ stojanju (usp. 42). Postojanje idealnoga gnostičkog učenika opisano je izrazom "sa­ motnjak", koji se odnosi na čovjeka koji je za sobom ostavio sve ono što ljudsko biće veže uz ovaj svijet (usp. izreke 16, 23, 30 i 76). Čak i žene mogu postići taj cilj, ako postignu "muškost" samotnog postojanja (izreka 114).

 

EVANĐELJE PO TOMI II 32, 10-51,28

Ovo su tajne riječi koje je živi Isus izrekao a Juda Toma Blizanac zapisao.

(1) I on reče, "Tko protumači ove riječi, taj neće iskusiti smrt."

(2) Isus reče, "Neka onaj tko traži ne prestane tražiti sve dok ne nađe. Kada pronađe, naći će se zapanjen, i vladat će nad svime."

(3) Isus reče, "Ako vam oni koji vas vode kažu, 'Gledajte, kraljev­  stvo je gore na nebu', tada će vas ptice nebeske preteći. Ako vam kažu, 'Ono je u moru', tada će vas preteći ribe. Kraljevstvo je zapravo u vama, i ono je izvan vas. Kada sebe prepoznate, bit ćete prepoznati, 33 i shvatit ćete da ste sinovi  živog oca.  No,  ako  se ne prepoznate, tad živi­ te u siromaštvu, i sami ste to siromaštvo."

(4) Isus reče, "Čovjek u poodmakloj dobi pitat će bez oklijevanja di­ jete staro sedam dana za mjesto života, i on će živjeti. Jer mnogi koji su prvi postat će posljednji, i postat će jedan jedini."

(5) Isus reče, "Prepoznaj ono što ti je pred očima, i otkrit će ti se ono što je skriveno. Jer, ne postoji ništa skriveno što neće izaći na vidjelo."

(6) Njegovi ga učenici upitaše i rekoše, "Želiš li da postimo? Kako da se molimo? Da dajemo milodare? I kako da se hranimo?"

Isus reče, "Ne lažite, i ono što vam je mrsko ne činite; jer, sve je ot­ kriveno pred licem neba; ne postoji ništa skriveno što neće izaći na vid­ jelo, i nema te tajne koja neće biti otkrivena."

(7) Isus reče, "Blago lavu koji postane čovjek kada ga čovjek pojede; proklet je čovjek kojega lav pojede i postane čovjekom."

(8) I on reče, "Čovjek je nalik mudrom ribaru koji je bacio svoju mrežu u more i odatle je izvukao punu sitnih riba; i među njima prona­ šao jednu veliku ribu. Mudri je ribar sve sitne ribe 34 bacio u more i bez napora izabrao veliku ribu. Tko ima uši da čuje, neka čuje."

(9) Isus reče, "I sijač iziđe, zagrabi (sjeme), i razbaca ga. Nešto sje­ menja pade na put; dođoše ptice i pozobaše ga. Još sjemenja pade na sti­ jenu, ne uhvati korijena u zemlji, i ne pusti klasja. Drugo, pak, pade u tr­ nje; ovo uguši sjemenje, i crvi ga pojedu. A nešto sjemenja pade na dob­ ro tlo, i dade dobar urod, od šezdeset i sto dvadeset mjera.

(10) Isus reče, "Bacio sam vatru na svijet, i evo, sada bdijem nad njome dok se ne rasplamti."

(11) Isus reče, "Ovo nebo će proći, i ono iznad njega će proći. Mrtvi nisu živi i oni koji su živi neće umrijeti. Kada  ste pojeli ono što je mrt­ vo, učiniste ga živim. Kad nađete svoj počinak u svjetlosti, što ćete či­ niti? Na dan kada ste bili jedno, postali ste  dvoje.  Sada kad  ste  dvoje, što ćete činiti?"

(12) Učenici rekoše Isusu, "Znamo da ćeš nas napustiti. Koga da slijedimo nakon što se to dogodi?"

Isus im reče, "Gdje god bili, krenite ka Jakovu Pravedniku, za kojeg su stvoreni nebo i zemlja."

(13) Isus reče svojim učenicima, "Usporedite me s nečim i recite mi komu sam nalik."

Šimun Petar mu reče, "Nalik si anđelu pravedniku." Matej mu reče, "Nalik si mudrome filozofu."

Toma mu reče, "Učitelju, moja usta uopće ne mogu izreći komu si nalik."

Isus reče, "Nisam ja tvoj učitelj, jer si se ti opio sa zapjenjena vrutka kojeg sam ja otvorio."

I on ga uze, povuče ga na stranu, i reče mu tri riječi. Kad se Toma vratio drugovima oni ga upitaše, "Što ti je Isus rekao?"

Toma im reče, "Kad bi vam kazao samo jednu riječ koju mi reče, uzeli biste kamenje i bacili ga na me; i iz kamenja bi buknula vatra i spalila vas."

(14) Isus im reče, "Postite li, u vama će se probuditi grijeh; molite li, bit ćete prokleti; dajete li milodare, naudit ćete svojemu duhu. Kad ode­ te u druge zemlje i prolazite njezinim predjelima, ugoste li vas, jedite što vam posluže; i liječite bolesne među njima. Jer, ono što uđe u vaša usta neće vas ukaljati, već će vas ukaljati ono što izađe iz vaših usta."

(15) Isus reče, "Kada ugledate onog koji nije rođen od žene, prostri- te se licem prema zemlji i klanjajte mu se. Taj je vaš Otac."

(16) Isus reče, "Ljudi možda misle da sam došao svijetu donijeti mir. Ne znaju da sam neslogu došao donijeti zemlji, vatru, mač i rat. Jer, pe­ tero će ih biti  u kući, troje će biti protiv dvoje, i dvoje će biti protiv troje, otac će biti protiv sina i sin protiv oca. I oni će stajati samotno."

(17) Isus reče, "Dat ću vam ono što ni jedno oko ne vidje, i što ni jedno uho ne ču, i što nijedna ruka ne dotaknu, i što se nikad u ljudsko­ me umu nije pojavilo."

(18) Učenici kazaše Isusu, "Reci nam kakav će biti naš svršetak."

Isus reče, "Znači li to da ste otkrili početak, kad tražite svršetak? Jer, tamo gdje je početak, bit će i kraj. Blago onome koji svoje mjesto nađe u početku; taj će spoznati kraj, i neće okusiti smrti."

(19) Isus reče, "Blago onome koji je postao prije nego je nastao. Po­ stanete li moji učenici i poslušate li moje riječi, ovo će vam kamenje služiti. U Raju za vas postoji pet stabala, koja se ne mijenjaju ni ljeti ni zimi, i kojima lišće ne opada. Onaj tko ih upozna neće iskusiti smrti."

(20) Učenici rekoše Isusu, "Pričaj nam, kakvo je kraljevstvo nebesko?"

On im reče, "Poput sjemena gorušice, najmanjeg  od  svog  sjemenja. Ali kad ono padne na obrađenu zemlju, iz njega  izraste  velika biljka ko­ ja pruža okrilje pticama nebeskim."

(21) Marija reče Isusu, "Komu su tvoji učenici nalik?"

On reče, "Nalik su  djeci koja posjedaše na tuđe polje. Kada vlas­ nici polja dođu, kazat će, 'Ostavite nam naše polje'. Oni će se pred nji­ ma svući ne bi li im ga prepustili i dali im njihovo polje. Zato kažem, ako gospodar kuće zna da će doći tat, on će ga budan dočekati, i ne­ će mu dopustiti da pretura po njegovom domu, njegovu kraljevstvu, i opljačka ga. Vi, isto, bdijte suočeni sa svijetom. Velikom se snagom oboružajte, da razbojnici nemaju pristupa, jer, nedaće koje očekujete (sigurno) će doći. Neka se među vama nađe čovjek od razuma. Kada urod dozrije, da hitro sa srpom u ruci dođe i požanje ga. Tko ima uši da čuje, neka čuje."

(22) Isus vidje dojenčad kako siše, i reče svojim učenicima, "Ova dječica koju doje, nalik su onima koji ulaze u kraljevstvo."

Upitaše ga, "Hoćemo li, ako smo kao djeca, ući u kraljevstvo?"

Isus im reče, "Kada iz dva načinite jedno, i kada postignete da unu­ tarnje bude kao vanjsko, i vanjsko kao  nutarnje,  i  gornje  kao  donje,  i ako iz muškog i ženskog načinite jedno, tako da muško nije muško a žensko da nije žensko; i kada stavite  oči namjesto  očiju,  i ruku na mjes­ to gdje ruka dolazi, i stopalo na mjesto stopala, i obličje na mjesto  oblič­  ja, tada ćete ući u [kraljevstvo]."

 

(23) Isus reče, "Vas ću izabrati, jednoga od tisuću, i dvoje od deset tisuća, i stajat će kao jedan jedini."

(24) Njegovi mu učenici rekoše, "Pokaži nam mjesto  gdje prebivaš, jer neophodno nam je tražiti ga."

On im reče, "Tko ima uši, neka čuje. U čovjeku od svjetla je  svjet­ lost, i on cijeli svijet osvjetljava. Kada on ne svijetli, tad je tama."

(25) Isus reče, "Ljubi brata svoga kao dušu svoju, čuvaj ga kao zje­ nicu svoga oka."

(26) Isus reče, "Vidiš trun u oku brata svojega, a u vlastitome ne vi­ diš balvan. Kada izvadiš balvan  iz svojega oka, jasno  ćeš vidjeti  kako  da izvadiš trun iz bratovog."

(27) <Isus reče,> "Ako ne postite od svijeta, nećete pronaći kraljev­ stvo. Ako Sabat ne uzimate kao Sabat, Oca nećete vidjeti."

(28) Isus reče, "Stadoh nasred svijeta i ukazah im se u tijelu. Sve ih nađoh opijene; među njima ne nađoh nijednoga koji je žedan. I moja se duša ražalosti nad sinovima čovječjim, jer u svojemu srcu oni su slije­ pi i ne posjeduju vid; prazni su došli na ovaj svijet, i prazni ga žele na­ pustiti. No, sada su opijeni. Kada se okanu svojega vina, tek tada će se pokajati."

(29) Isus reče, "Kada se tijelo pojavi radi duha, to je čudo. Ali  kada  se duh pojavi radi tijela, tada je to čudo nad  čudima.  Uistinu, čudim  se 39 kako se to veliko bogatstvo našlo usred tog siromaštva."

(30) Isus reče, "Gdje su tri boga, tamo su bogovi. Gdje su dva ili je­ dan, tamo sam ja s njime."

(31) Isus reče, "Nitko nije prorok u svojemu selu; nijedan liječnik ne liječi one koji ga poznaju."

(32) Isus reče, "Grad sagrađen i utvrđen na visokom brdu, ne može pasti, niti se može sakriti."

(33) Isus reče, "Sa krovova svojih razlasite ono što svojim ušima ču­ jete. Jer, nitko ne pali svjetiljku da bi je pokrio, niti je sakriva, već je po­ stavlja tako da svatko tko uđe i izađe vidi njezino svjetlo."

(34) Isus reče, "Ako slijepac vodi slijepca, obojica će pasti u jamu."

(35) Isus reče, "Nitko ne može ući u kuću snažnoga čovjeka i silom je zauzeti a da mu prvo ne sveže ruke; tek tada mu (može) kuću opljačkati."

(36) Isus reče, "Ne brinite se od zore do mraka, i od mraka do zore što ćete odjenuti."

(37) Njegovi učenici rekoše, "Kada ćeš nam se razotkriti i kada će­ mo te vidjeti?"

Isus reče, "Kada se razgolitite bez osjećaja stida, i kada svoju odjeću stavite pod noge poput malene djece, i izgazite je, tek tada  [ćete  vidje­  ti] sina onog živoga, i nećete se uplašiti."

(38) Isus reče, "Često ste željeli čuti ove riječi koje vam govorim, a nemate ih od koga drugoga čuti. Doći će dan kada ćete me tražiti (a) ne­ ćete me naći."

(39) Isus reče, "Farizeji i pisari uzeli su ključeve spoznaje (gnosis) i sakrili ih. Oni sami u nju nisu stupili, niti su pustili one koji su to pože­ ljeli. Ali vi budite mudri kao zmije i nevini kao golubice."

(40) Isus reče, "Trs bijaše posađen izvan Oca, no kako ne bje učvrš­ ćen, bit će iščupan s korijenom i uništen."

(41) Isus reče, "Tko god ima nešto u ruci, dat će mu se još, a onome tko nema ništa, uzet će se i ono malo što ima."

(42) Isus reče, "Budite prolaznici."

(43) Učenici mu rekoše, "Tko si ti, da nam takve stvari govoriš?"

<Isus im reče>, "Iz onoga što vam govorim vi ne shvaćate tko sam, i postajete nalik židovima, koji (ili) vole stablo a mrze njegov plod, (ili) vole plod a mrze stablo."

(44) Isus reče, "Tko na Oca huli, bit će mu oprošteno, i tko na Sina huli, bit će mu oprošteno, no onome tko huli na Duha Svetoga, neće bi­ ti oprošteno, niti na zemlji niti na nebu."

(45) Isus reče, "Grožđe se ne bere sa trnja, niti se smokve beru s češ- ljike, jer oni ne donose ploda. Dobar čovjek  iz svoje riznice iznosi dobro; zao čovjek zlo iznosi iz svoje riznice, koja je njegovo srce, i zle riječi govori. Jer, iz obilja srca on iznosi zlo."

(46) Isus reče, "Od onih koji su rođeni od žene, od Adama do Iva­ na Krstitelja, nema većega od Ivana Krstitelja koji (pred njim) ne bi tre­ bao oboriti pogled. No ja vam rekoh, tko god među vama postane dije­ te, upoznat će kraljevstvo, i postat će većim od Ivana."

(47) Isus reče, "Nemoguće je jednom čovjeku jahati dva konja, (ili) napeti dva luka. I niti jedan sluga ne može služiti dvojici gospodara; osim ako jednog ne poštuje, a drugoga ne prezire. Nitko ne pije staro vi­ no a da odmah potom želi kušati novo. I ne ulijeva se novo vino u sta­ re mjehove, da se ne raspuknu; ne ulijeva se niti staro vino u novi mi­ jeh, da se ne pokvari. Ne prišiva se stara krpa na novo ruho, jer bi se ras­ paralo."

(48) Isus reče, "Ako dvoje sklopi mir u istoj kući, reći će brdu, 'Po- makni se', i ono će se pomaknuti."

(49) Isus reče, "Blago samotnima i izabranima , jer vi ćete naći kra­ ljevstvo. Iz njega ste došli, i u nj ćete se vratiti."

(50) Isus reče, "Kada vas pitaju, 'Odakle dolazite?', recite im, 'Doš­ li smo iz svjetlosti, iz mjesta gdje se svjetlost sama iz sebe rađa, [sama sebe] ustoličuje,  i kroz lik se njihov očituje'. Ako vas pitaju 'Tko ste?', odgovorite, 'Mi smo njegovi sinovi, i odabranici živoga Oca'. Ako vas pitaju, 'Koji je znak Oca vašega u vama?', kažite im, 'Kretanje i spokoj'."

(51) Njegovi mu učenici rekoše, "Kada će mrtvima biti dan spokoj, i kada će doći novi svijet?" On im reče, "Ono što iščekujete već je doš­ lo, ali vi to ne prepoznajete."

(52) Njegovi mu učenici rekoše, "Dvadeset i  četiri proroka govorilo  je u Izraelu, i svi su oni govorili u tebi."

On im reče, "Izostavili ste živoga koji je pred vama, i (samo) ste go­ vorili o mrtvima."

(53) Njegovi mu učenici rekoše, "Je li obrezivanje potrebno ili nije?" On im reče, "Da je potrebno, otac bi ih već obrezane u njihovoj maj­

ci začinjao. No, istinsko obrezivanje, u duhu, posvema je postalo po­ trebno."

(54) Isus reče, "Blago siromašnima, jer vaše je kraljevstvo nebesko."

(55) Isus reče, "Tko ne mrzi svojega oca i majku  svoju ne može mi biti učenikom. I tko ne mrzi svoju braću i sestre, i ne uzme križ svoj po­ put mene, neće me biti dostojan."

(56) Isus reče, "Tko god je spoznao ovaj svijet, otkrio je truplo, a tko  je truplo otkrio, ovaj ga svijet nije dostojan."

(57) Isus reče, "Kraljevstvo je Očevo poput čovjeka koji ima [dobro] sjeme. Neprijatelj je njegov došao pod okriljem noći  i među dobro sjeme zasijao korov. Čovjek nije dozvolio da taj korov počupaju; reče im, 'Brinem se da ćete, čupajući korov, s njim počupati i pšenicu'. Jer, na dan žetve korov će postati vidljiv; i tad će ga počupati i spaliti."

(58) Isusreče, "Blago onome koji je patio, jer on je pronašao Život."

(59) Isus reče, "Gledajte živoga dok ste živi, kako  ga ne biste posli­  je smrti uzaludno pokušavali naći."

(60) <Vidješe> Samaritanca kako nosi janje na putu ka Judeji. On reče svojim učenicima, "Zašto ovaj čovjek nosi janje?"

Odgovoriše mu,  "Da ga ubije  i pojede."

On im reče, "On ga neće pojesti dok je ono živo, nego tek kada ga ubije i kada ono postane leš."

Rekoše mu, "Drugačije to ne može učiniti."

On im reče, "I vi isto, potražite sebi mjesto pokoja, kako ne biste po­ stali leš i bili pojedeni."

(61) Isus reče, "Dvoje će na jednom krevetu počivati, jedno će umri­ jeti, drugo će živjeti."

Saloma upita, "Tko si ti, čovječe, da ... na moj krevet liježeš i za mo­ jim stolom jedeš?"

Isus joj reče, "Ja sam onaj  koji je postao  od nepodjeljivog.  Dano  mi je nešto od mog Oca."

<...> "Tvoja sam učenica."

<...> "Zato kažem, ako je uništen, bit će ispunjen svjetlom, no ako se podijeli, postat će ispunjen tamom."

(62) Isus reče, "Svoja otajstva govorim onima [koji su dostojni mojih] otajstava. Ono što čini tvoja desnica, neka ti ljevica ne zna."

(63) Isus reče, "Bio jednom bogat čovjek, koji je imao mnogo nov­ ca. Rekao je, 'Upotrijebit ću svoje bogatstvo da sijem, žanjem, sadim, i punim svoja skladišta plodom, da mi ništa ne nedostaje'. Tako je mislio u svojemu srcu - i te je noći umro. Tko ima uši neka čuje."

(64) Isus reče, "Neki čovjek je imao goste. Kad je pripravio večeru, poslao je slugu da pozove goste. Sluga pođe prvome, i reče mu, 'Moj gospodar te poziva'. A ovaj reče, 'Potražujem novac od nekih trgovaca i oni večeras k meni dolaze, da prime moj nalog. Morat ću, uz ispriku, izostati sa večere'. Sluga pođe drugome, pa mu reče, 'Moj Gospodar te poziva'. Ovaj mu reče, 'Upravo sam kupio kuću, i tamo me trebaju na jedan dan. Neću imati vremena'. Sluga pođe trećemu, te mu kaže, 'Moj gospodar te poziva'. Ovaj mu reče, 'Prijatelj mi se ženi, i ja moram pri­ premiti sve za svadbu. Ne mogu, stoga, doći, i  ispričavam  se za veče­ ru.' Sluga pođe četvrtome, i  reče  mu,  'Moj  gospodar te poziva'.  Ovaj mu reče, 'Kupio sam imanje, i upravo krećem prikupiti najamninu. Ne mogu, stoga, doći, i ispričavam se za gozbu'. Sluga se vrati i kaza gos­ podaru, 'Oni koje si pozvao na večeru, ispričavaju se'. Gospodar reče sluzi, 'Iziđi van na ulice, i dovedi sve koje nađeš, da večeraju'. Kupci i trgovci neće kročiti na mjesta mojega Oca."

(65) On reče, "Jedan častan čovjek imao je vinograd. Dao ga je u zakup seljacima, da u njemu rade, kako bi on kasnije od njih preuzeo urod. I posla svog slugu zakupcima po urod. Ovi zgrabiše slugu, pretu- koše ga, i zamalo ubiše. Sluga se vrati i ispriča to gospodaru. Gospodar reče, 'Možda ih nije prepoznao'. I pošalje drugog slugu, a zakupci i nje­ ga pretuku. Tada im vlasnik pošalje svojega sina, i reče, 'Možda će mog sina poštovati'. Kako su zakupci znali da je on taj koji će naslijediti vi­ nograd, oni ga dohvate, i ubiju. Tko ima uši, neka čuje."

(66) Isus reče, "Pokažite mi kamen kojeg zidari odbaciše. Taj kamen je kamen temeljac."

(67) Isus reče, "Tko poznaje sve, a još osjeća u sebi nedostatak, taj je u potpunosti nedostatan."

(68) Isus reče, "Blago vama ako vas mrze i progone. Gdje god vas progonili, neće pronaći to mjesto."

(69) Isus reče, "Blago progonjenima u svojim srcima. To su oni ko­ ji su uistinu prepoznali Oca. Blago gladnima, jer će se željnome trbuh napuniti."

(70) Isus reče, "To što imate spasit će vas, ako iz sebe to porodite. To što nemate u sebi ubit će vas, ako u sebi to nemate."

(71) Isus reče, "Ja ću [ovu] kuću [razoriti], i nitko je neće moći opet izgraditi [...]"

(72) [Jedan čovjek] mu [reče], "Kaži mojoj  braći  da posjed mog oca sa mnom podijele."

On mu reče, "O, čovječe, tko je  mene postavio  za djelitelja?" Okrene se svojim učenicima i reče im, "Jesam li ja netko tko dijeli?"

(73) Isus reče, "Žetva je obilna, no žetelaca je malo. Molite, zato, Gospoda da pošalje žetelaca za žetvu."

(74) On reče, "Gospodine, mnogo ih je oko bunara, no u njemu ne­ ma vode."

(75) Isus reče, "Mnogi stoje pred vratima, ali samotnici su ti koji će ući u bračnu ložnicu."

(76) Isus reče, "Kraljevstvo Očevo je poput trgovca koji je među ro­ bom pronašao biser. Trgovac bijaše mudar. Prodao je svu robu, a biser kupio za sebe. Tražite i vi njegovo vječno i trajno blago, gdje moljac ne dolazi da izjeda, niti crv da razara."

(77) Isus reče, "Ja sam svjetlost nad svime. Ja sam sve.  Iz mene je  sve poteklo, i sve se k meni vratilo. Rascijepite komad drveta, i ja sam ondje. Podignite kamen, i tamo ćete me naći."

(78) Isus reče, "Zašto ste došli u pustinju? Vidjeti trsku kako se na vjetru savija? Vidjeti čovjeka u krasne haljine obučena, [poput vaših] kraljeva i odličnika? Oni nose krasne haljine, a ne mogu prepozna­ ti istinu."

(79) Jedna žena iz mnoštva mu reče, "Blagoslovljena je  utroba koja te nosila i njedra koja su te dojila."

On [joj] reče, "Blagoslovljeni su oni koji  su čuli Očevu riječ  i uisti­  nu je očuvali. Jer doći će  dani kad ćete reći,  'Blagoslovljena utroba ko­ ja nije začela i njedra koja nisu dojila.'"

(80) Isus reče, "Tko je spoznao svijet, otkrio je tijelo, no onaj tko je otkrio tijelo, svijet ga nije dostojan."

(81) Isus reče, "Neka bude kralj onaj tko se obogatio, a tko ima moć, neka je se odrekne."

(82) Isus reče, "Tko je blizu meni, taj je blizu vatri, a tko je od mene daleko, daleko je od Kraljevstva."

(83) Isus reče, "Ljudima su slike vidljive, no svjetlo  u njima  skrive­  no je u slici Očeva svjetla. On će se  ljudima  objaviti,  no slika će njego­ va ostati skrivena njegovom svjetlošću."

(84) Isus reče, "Kad vidite svoj lik, vi se radujete. No, kada ugledate svoj lik koji je prije vas nastao,  i koji  niti  umire niti  biva vidljivim,  što  li ćete morati podnijeti!"

(85) Isus reče, "Adam je nastao iz velike moći i iz velikog bogat­ stva, ali nije vas postao dostojan. Jer, da je postao dostojan, ne [bi okusio] smrti."

(86) Isus reče, "[Lisice imaju svoje jazbine] i ptice imaju svoja gnijezda, ali Sin Čovječji nema gdje da osloni glavu i otpočine."

(87) Isus reče, "Jadno je tijelo koje  o tijelu ovisi,  i jadna je duša ko­  ja ovisi o oboma."

(88) Isus reče, "Anđeli i proroci će doći k vama, i dati vam ono što (već) imate. I vi sami, dajte im ono  što imate, i kažite sami  sebi,  'Kada će doći da prime ono što je njihovo?"

(89) Isus reče, "Zašto perete vanjsku stranu kaleža? Zar ne  shvaćate da je isti onaj koji je stvorio njegovu nutrinu, stvorio i vanjštinu?"

(90) Isus reče, "Dođite k meni, jer moj je jaram lagan, a moja vlast blaga, i naći ćete za sebe spokoj."

(91) Oni mu rekoše, "Reci nam tko si, da u tebe možemo vjerovati." On im reče, "Ispitujete lice neba i zemlje, a ono koje pred vama stoji niste prepoznali, niti znadete ispitati ovaj trenutak."

(92) Isus reče, "Tražite i naći ćete. Pa ipak, nešto ste me bili pitali što vam tad nisam rekao. Sada vam to želim reći, a vi ne pitate."

(93) < Isus reče,> "Ne dajte psima ono što je sveto, da ga ne bace u gnoj. Ne bacajte biserje pred svinje, da ga... ne [...]."

(94) Isus (reče), "Tko traži, naći će, a [tko kuca], otvorit će mu se."

(95) [Isus reče], "Ako imate novaca, ne lihvarite njime, već [ga] dajte onomu koji vam ga neće vratiti."

(96) Isus reče, "Kraljevstvo Očevo je poput one žene koja je uzela malo kvasca, [sakrila] ga u tijesto, pa iz njega  izmijesila velike hljebove. Tko ima uši neka čuje."

(97) Isus reče, "Kraljevstvo [Očevo] je poput one žene koja je nosi­ la [ćup] pun brašna. Dok je išla putem, još uvijek daleko od kuće, drška je ćupa pukla, i brašno se za njom rasulo [po] putu. Nije to znala; nezgodu nije primijetila. Kada je došla kući, stavila je ćup na zemlju i naš­ la ga praznim."

(98) Isus reče, "Kraljevstvo Očevo je poput onog čovjeka koji je na­ umio ubiti moćnika. U vlastitoj je kući isukao mač, i zario ga u zid kako bi doznao je li mu ruka dovoljno snažna. Potom je ubio moćnika."

(99) Učenici mu kazaše, "Vani su tvoja braća i tvoja majka."

On im reče,  "Ovi  ovdje, koji  vrše volju mojeg  Oca, to su moja braća  i moja majka. Oni su ti koji će ući u kraljevstvo mojega Oca."

(100) Pokazaše Isusu zlatnik i rekoše mu, "Carevi ljudi traže od nas porez."

On im reče, "Caru podajte carevo, Bogu Božje, a ono što je moje, meni podajte."

(101) <Isus reče,> "Tko ne mrzi svojega [oca] i majku svoju kao ja, ne može mi postati [učenikom]. I tko [ne] ljubi svog [oca] i majku svo­ ju kao ja, ne može mi postati [učenikom]. Jer moja majka [...],  no [moja] je istinska [majka] ona koja mi je dala život."

(102) Isus reče, "Jao farizejima, jer oni su isto što i pas koji leži u jaslama među volovima, jer, niti on jede, niti volovima [daje] jesti."

(103) Isus reče, "Sretan je čovjek koji zna kada će doći razbojnici, koji zna kad da ustane, prikupi svoje oružje i naoruža se prije nego na­ padnu."

(104) Rekoše Isusu, "Hajde da danas molimo i postimo."

Isus reče, "Kakav sam to grijeh počinio, i u čemu sam to poražen? Ali kad mladoženja izađe iz svadbene ložnice, neka tada poste i mole."

(105) Isus reče, "Tko poznaje oca i majku, zvat će ga sinom bludnice."

(106) Isus reče, "Kada iz dvoga načinite jedno, postat ćete sinovi čov­ ječji; i kada kažete, 'Brdo pomakni se', ono će se pomaknuti."

(107) Isus reče, "Kraljevstvo je poput pastira sa stotinu ovaca. Jedna, najveća od njih, zaluta. On ostavi  devedeset  i  devet (i) krene u potragu za tom jednom, da je pronađe. Nakon svih  muka,  on reče ovci, 'Ljubim te više od onih devedeset i devet.'"

(108) Isus reče, "Tko pije iz mojih ustiju, postat će kao ja. Ja sam po­ stat ću on, i ono što je skriveno tad će mu se razotkriti."

(109) Isus reče, "Kraljevstvo je poput čovjeka koji je u svom polju imao [zakopano] blago za koje nije znao. I [nakon] smrti, ostavi ga u nasljedstvo svojemu [sinu]. Sin nije znao [za to blago].  Preuzeo je polje  i prodao [ga]. Onaj koji gaje kupio krenuo je orati i [pronašao]  bla­ go. I davao je poslije novac uz kamate kome god ga bijaše volja."

(110) Isus reče, "Tko je pronašao svijet i obogatio se, neka se odrek­ ne svijeta."

(111) Isus reče, "Nebo i zemlja pred vama će se smotati, i onaj tko živi od živoga neće iskusiti smrti." Ne kaže li Isus, "Tko sebe pronađe, svijet ga nije dostojan"?

(112) Isus reče, "Jao tijelu koje je ovisno o duši; jao duši koja je ovis­ na o tijelu."

(113) Učenici mu rekoše, "Kada će doći Kraljevstvo?"

<Isus reče,> "Neće doći zato što ga očekujemo. Neće se govoriti, 'Evo ga ovdje', ili, 'Eno ga ondje'. Kraljevstvo se Očevo razastire zemljom, ali ljudi ga ne vide."

(114) Šimun Petar im reče, "Neka Marija ode od nas, jer žene nisu dostojne života."

Isus reče, "Ja sam ću je voditi da je učinim muškom, kako bi i ona postala živim duhom poput vas muškaraca. Jer, svaka žena koja sebe učini muškom, ući će u Kraljevstvo nebesko."

 

Evanđelje po Tomi

Evanđelje po Petru

 

Evanđelje po Petru

 

Uvod

Rano svedočanstvo o ovoj knjizi je već izloženo. Prezentovani fragment je otkriven 1884. Rukopis u kojem je mala knjiga sadrži dio Knjige o Enohu na grčkom, ovaj odlomak Muke i drugi,opis Nebesa i Pakla, koji je ili (kako sad mislim) drugi fragment Evanđelja, ili deo Otkrivenja Petrovog.

Videli smo da Evanđelje po Petru je citirano od autora kasnijeg kraja drugog veka. Tvrdi se da Justin Mučenik također ga je koristio ranije nakon sredine tog stoljeća,ali dokazi nisu postokjani. Verujem da nije siguran datum knjige mnogo ranije od a.d 150.

Ono koristi četiri kanonska Evanđelja, i najraniji je nekanonski izveštaj o Muci koja postoji. Nije u celosti pravoslavan: baca sumnju na zbiljnost Gospodinovih muka, i posljedično na zbiljnost njegova ljudskoga tela. Drugim rečima ono je, kao Serapion Antiohijski označen , doketskim (privid isusovog tela) karakterom.

Druga oznaka je krajnje anti židovski stav. Krivnja je bačena na židove gde god je moguće, i Pilat je opran belim.

U ovomu slučaju dajem, u rimskim i arapskim likovima , dvojnu podelu u odlomke i verzije.

 

FRAGMENT I

I  1 Ali od židova niko nije oprao svoje ruke, niti je Herod niti itko od njegovih sudija: i gde god oni nisu hteli 2 oprati, Pilat usta, i kad Herod kralj zapovedi da Gospod treba biti predat u njihove ruke, govoreći njima: Sve što vam ja zapovedim da mu učinite, učinite.

II 3 Sad tamo je stajao Josif prijatelj od Pilata i od Gospoda, i on, znajući da oni će ga razapeti, dođe Pilatu i molio je za telo Isusovo da ga sahrani. I Pilat šaljući Herodu, molio je njegovo telo. 5 A Herod reče: Brate Pilat, iako nitko nije molio za njega, mi treba da ga sahranimo,jer Subota sviće, jer pisano je u zakonu da sunce ne treba da svane na onoga koji je ubijen.

III 6 I on izruči ga ljudima prije prvoga dana (ili dan prije) beskvasnih hljebova, na njihov praznik. I oni uzevši Gospoda gurnuli su ga doksu trčali, i rekoše: Hajde da pozdravimo Sina Božijega, sada kada 7 imamo vlast nada njim. I oni staviše na njega ljubičasti ogrtač, i učiniše da sjedi na sudskoj stolici, 8 govoreći: Daj pravi sud, ti Kralju Izraela. I jedan od njih donese krunu od trnja i stavi je na 9 Gospodinovu glavu, i drugi su stajali i pljuvali u njegove oči, a drugi su šamarali njegove obraze, a drugi su ubadali ga trskom, i neki od njih su ga bičevali, govoreći Sa ovom čašću da počastimo (ili ovom cenom platimo) sina Božijeg.

IV 10 I oni dovedoše dva zločinca, i razapeše 11 Gospoda između njih. Ali on je šutio, kao da ne oseća bol. I kad su uspravili križ, oni napisaše 12 na njemu: Ovo je Kralj Izraela. I oni položiše njegovu odeću pred njim, i podeliše je među sobom i 13 bacaše kocku na njoj. Ali jedan od tih zločinaca prekori ih, govoreći: Mi smo ovako pretrpjeli za zla koja smo učinili, ali ovaj čovek je postao 14 spasitelj ljudi, pri čemu vas je ozlijedio I oni behu ljuti na njega, i zapovediše da njegove noge ne budu prelomljene, da tako on umre u mučenju.

V 15   Bilo je podne, i tama je prevladala Judejom,  i oni behu uznemireni i u smetenosti da sunce ne zađe, jer je još živio, jer je pisano za njih da sunce ne zalazi za onim koji je 16 ubijen. I jedan od njih reče: Dajte mu da pije žuč sa octom, i oni pomiješaše i dadoše mu 17 da pije, i oni ispuniše sve stvari i izvršiše 18 njihove grehove na njihove glave. I oni odoše sa 19 svjetiljkama, pretpostavljajući da je noć, i neki padoše. I Gospod je plakao i glasno govorio: Moja moči,moja moči, ti si me zaboravio. I kad je tako rekao, on bi uzet.

20 I u isti čas zavjesa hrama u Jerusalemu podera se na dvoje.

VI 21  I potom iščupaše eksere i ruku Gospodnjih i položiše ga na zemlju, i cela zemlja se uzdrma, i dođe veliki straha sve.

22 Tad sunce zasja, i bi deveti 23 čas. I židovi se radovaše, i dadoše njegovo telo Josifu da ga sahrani, jer on je gledao sve dobre stvari koje je 24 on učinio. I on uze Gospoda i opra ga i uvije ga u lan i donese do njegove vlastite grobnice,koja je zvana Vrt Josifov.

VII. 25 Tad židovi i starešine i sveštenici, kad su videli kako veliko zlo su oni sebi učinili, počeše da plaču i da govore: Jao našim grehovima: sud i kraj Jerusalema se približio.

26 Ali ja sa mojim drugarima bih u tugi, i mi besmo obuzeti u mislima i sakrili bi se; jer smo tražili za njim kao razbojnici, i namišljajući 27 hram da zapalimo. I pored svih ovih stvari mi besmo postili, i sedosmo tugujući i plačući noć i dan do Subote.

VIII 28 Ali pisari i farizeji i starješine se sakupiše jedni sa drugim, jer oni su čuli da sav narod je tugovao i udarao se u prsa, govoreći: Ako su ovi veliki znakovi se dogodili njegovom smrću, eto kako 29 pravedan je bio. I starješine se behu bojali i dođoše 30 Pilatu, moleći ga i govoreći: Daj nam vojnike da mi (ili oni) mogu čuvati njegovu grobnicu za tri dana, da njegovi učenici ne dođu i ne ukradu ga i ljudi pretpostave 31 da je on ustao iz mrtvih, i da nam naškodi. I Pilat dade im Petronija centuriona sa vojnicima da čuvaju grobnicu, i starešine i pisari dođoše sa njima do 32 grobnice, i kad su otkotrljali veliki kamen da paze (al. Zajedno sa) centurionom i vojnicima, tad svi 33 koji behu sakupljeni postaviše ga na vrata grobnice, i izgipsaše na njemu sedam pečata i postaviše šator tamo i držaše stražu.

IX. 34 I rano ujutro kako je Subota svanula, dođe mnoštvo iz Jerusalima i okolo da vide grobnicu koja je bila zapečaćena.

35 A u noći u kojoj Gospodnji dan je svanuo, i vojnici su držali stražu dvoje po dvoje u svakoj straži. 36 dođe veliki zvuk sa nebesa, i oni videše nebesa otvorena i dvoje ljudi silaze tamo, sjajeći velikim svetlom, i približili su se grobnici. 37 I kamen koji je bio postavljen na vrata otkotrljaše i vratiše se i grobnica bi

X 38 otvorena i oboje mladića uđoše. Kad potom ti vojnici videše to, oni probudiše centuriona i starešine (jer oni također su držali 39 stražu); i dok su oni još govorili im stvari koje su videli, oni videše opet troje ljudi kako izlaze iz grobnice, i dvoje njih zadržavaše drugog (40 jednog)  i krst je sledio, nakon njih. I od dvojice oni videše da njihove glave su dosezale do nebesa, ali od njega koji 41 je bio vođen od njih da je prelazila nebesa. I oni 42 čuše glas sa nebesa da govori: Jesi li molio njih koji spavaju I odgovor se čuo sa križa, govoreći : Da.

XI 43 Ti ljudi potom uzeše se savjetovati jedan s drugim da idu i izveste ove stvari Pilatu. I dok su oni još mislili o tome, opet nebesa se otvoriše i 45 čovjek siđe i uđe u grob. A oni koji behu sa centurionom (ili centurion i oni koji behu s njim) kad su videli to, požuriše da idu noću Pilatu i ostave grobnicu na koju su pazili, i rekoše sve šta su videli, i behu u velikoj smetenosti, govoreći: Uistinu on je bio sin Božiji.

46 Pilat odgovori i reče: Ja sam čist od krvi 47 sina Božijeg, ali vama se to činilo dobrim. Tad svi oni dođoše i moliše ga i ohrabrivaše da naplati centurionu i vojnicima da ne kažu ništa što su 48 videli: Jer, rekoše oni, za nas je korisno navuči najveći grijeh pred Bogom, radije nego pasti 49 u ruke naroda Židova i biti kamenovan. Pilat zato plati centuriona i vojnike da ne kažu ništa.

XII 50 Rano u Gospodnji dan Marija Magdalena, učenica Gospodnja koja, se bila bojala zarad Židova, jer oni behu gorjeli ljutnjom, nije izvodila na grobu Gospodnjem one stvari koje su žene uobičavale da čine onima koji umru i 51 koji su voljeni njihovi, uzeše s njom žene njene prijateljice i 52 dođoše do grobnice gde je bio položen. I oni se bojaše da ih židovi ne vide, i rekoše: Iako ne možemo da plačemo i tugujemo za njim na dan kad je 53 razapet, hajde da sad učinimo to na grobu. Ali tko će otkotrljati kamen koji je na vratima grobnice, da možemo da uđemo i sjednemo pored njega i učinimo 54 ono što je dužnost jer kamen je velik, i mi se bojimo da nas neki čovjek ne vidi. I ako ne možemo učiniti tako, hajde da ostavimo na vrata te stvari koje nosimo za spomen na njega, i mi čemo plakati i tugovati dok ne dođemo svojoj kući.

XIII 55 I oni odoše i nađoše grobnicu otvorenom, i oni se privukoše i pogledaše unutra, i videše tamo mladića kako sjedi usred grobnice, i lijepog izgleda i odjeven u vrlo svijetlu odeću, koji im reče: 56 Zašto ste došle da ne tražite onoga koji razapet On je ustao i otišao je, ali ako ne verujete, pogledajte i vidite mjesto gde je ležao, on nije tamo, jer je ustao i otišao tamo odakle je poslat. 57 Tad žene behu uplašene i pobegoše.  

XV 58 Bio je zadnji dan beskvasnih hlebova, i mnogi su dolazili iz grada i vračali se njihovim 59 vlastitim kućama je praznik je bio na kraju. Ali mi, dvanaest učenika Gospodnjih, besmo plakali i u tugi, i svaki je tugovao za onim što se dogodilo 60 i otišao vlastitoj kući. Ali Ja, Simon Petar, i Andrej moj brat, uzesmo naše mreže i odosmo na more, i tamo je bio sa nama Levi sin Alfeja, koga Gospod (Za fragment (odlomak) II vidi Otkrivenje Petrovo.)

 

Evanđelje po Bartolomeju

 

Evanđelje po Bartolomeju   

 

Uvod

Jerom, u uvodu svojih Komentara o Mateju, spominje broj apokrifnih Evanđelja – onih prema egipćanima, Tomi, Matiji, Bartolomeju, Dvanaestorici, Basilidu, i Apelu: verovatno on se naslanja na Origena, jer on sam nije vole i izbegavao je apokrifne knjige, sa par izuzetaka: Evanđelje prema Jevrejima, na primjer, on je teško ubrajao kao apokrife. O ovom Evanđelju po Bartolomeju mi nemamo nikakav opis: nalazimo ga osuđenim u Gelasianskom dekretu, što može značiti ili da je sastavljač Dekreta znao knjigu po imenu, ili da je verovao Jeromu. U pseudo- Dionizijskim pisanjima dve rečenice se citiraju iz ''Božanskog Bartolomeja,' i treći je upravo donešen u svetlost od srodne ''Knjige Hijerotea.' Ali ne može se biti siguran da ti pisci su citirali stvarne knjige.

Mi imamo, međutim, pisanje koje se odnosi na Bartolomeja koje sadrži nešto popularnosti, rukopisi ga ne nazivaju Evanđeljem, već Pitanjima Bartolomeja. Ono sadrži stare elemente, mislim na MM. Wilmart i Tisserant su načinili njihov zahtjev da u najmanjem prezentira staro Evanđelje. Ja stoga dajem prevod ovde.

Ono postoji u tri jezika, i ne, očito, u prvom izvornom obliku u ijednom od njih: Grčki je izvorni jezik, od kojeg mi imamo dva rukopisa, u Beču i Jerusalemu; Latinski 1 , koji sadrži dva lista odlomaka, iz devetog vijeka; Latinski 2, ceo, vidi dole; Slavenski (i-iv. 15). Grčki tekst može biti star oko 5 stoljeća; Latinski 2 od šestog ili sedmog.

U Reviji Biblijskoj za 1913 Latinski odlomci i novi Grčki tekst je objavljen od MM. Wilmarta i Tiseranta, sa razlikama od drugih vlasti i u 1921-1 još drugi tekst, Latinski u celosti,pojavio se u istom časopisu, uređen od Profesora Morike iz rukopisa u Kasanatensijskoj biblioteci u Rimu u kojoj je tekst, u delovima, jako proširen. Ovaj prijepis je iz jedanaestog vijeka i dolazi iz manastira Monte Amiata. Latinski je veoma netačan, i mnoge su greške, i umetanja koja se protežu čitavim stranama blisko štampanog teksta. Citiran kao Latinski 2.

Ja uzeh Grčki i Slavenski, gde su postojali, kao osnov za moju verziju, i dodah neke delove iz Latinskog. Glavna tema, zajednička za oboje ili više tekstova, su:

i Silazak u Pakao: broj duša spašenih i izgubljenih.

Ii Djevićin izveštaj o Blagovesti.

Iii Apostoli vide jamu bez dna

Iv Đavo je pozvan i daje izveštaj o svojim radnjama.

v Pitanja o smrtnim grehovima. Zadatak apostola da propovedaju. Odlazak Hrista. (Ovo izgleda kao kasniji dodatak.)

 

 

EVANĐELJE (PITANJA) BARTOLOMEJA

(OTVARANJE 3 VERZIJE SU DATE IZ SVAKOG OD TRI TEKSTA)

 

Grčki. 1 Nakon uskrsnuća iz mrtvih našega Gospoda Isusa Hrista, Bartolomej dođe Gospodu i upita ga, govoreći: Gospode, otkrij mi tajne nebesa.

2 Isus odgovori i reče mu: Ako ja ostavim telo od mesa, ja neću moći da kažem ih tebi.

3 Om

Slavenski. 1 Prije uskrsnuća našega Gospoda Isusa Hrista iz mrtvih, apostoli rekoše: Hajde da pitamo Gospoda: Gospode, otkrij nam čuda.

2 A Isus im reče: Ako ostavim telo od mesa, Ja ne mogu reći ih vama.

3 Ali kad je bio sahranjen i ustao ponovo, oni nisu smeli da ga pitaju, jer nisu mogli da ga pogledaju, već punoću njegove Bogolike glave je viđena.

4 Ali Bartolomej, &c.

Latin 2  1 U to vreme, prije Gospoda Isusa Hrista što je pretrpio, svi učenici se behu sakupili zajedno, pitajući ga i govoreći: Gospode, pokaži nam tajnu nebesa.

2 Ali Isus odgovori i reče im: Ako ne ostavim telo od mesa ne mogu vam reći.

3 Ali nakon što je pretrpio i ustao ponovo, svi apostoli, gledajući u njega, nisu smeli da ga pitaju, jer njegova pojava nije bila kakva je bila ranije, već pokaza punoću moči.

Grčki. 4 Bartolomej stoga povuče se Gospodu i reče: Imam riječ da govorim tebi, Gospode.

5 I Isus mu reče: Ja znam šta češ ti reći; govori onda šta hočeš, i ja ću ti odgovoriti.

6 I Bartolomej reče: Gospode, kad si ti otišao da budeš obešen na krstu, Ja slijedih te izdaleka i videći te da visiš na krstu, i anđeli su dolazili sa nebesa i poklanjali ti se. I kad dođe tama, 7 Ja gledah, i ja videh da si ti nestao sa križa i čuo sam samo glas u delovima pod zemljom, veliko naricanje i škripanje zuba iznenada. Reci mi, Gospode, gde si otišao sa krsta?

8 I Isus odgovori i reče: Blagosloven si ti, Vartolomej, moj voljeni, jer ti si vidio ovu tajnu,i sad ću ti ja reći sve stvari koje god me pitaš. 9 Jer ja nestah sa krsta, tad ja odoh dole u pakao da izvedem Adama i sve one koji su s njim, prema molbi Mihaila arhangela.

10 Tad reče Bartolomej: Gospode, šta je bio glas koji se čuo.

11 Isus mu reče: Pakao je rekao Beliaru: Koliko vidim, Bog dolazi ovamo. (Slavenski i latinski 2 nastavljaju: I anđeli su plakali silama, govoreći: Uklonite svoja vrata, vi prinčevi, uklonite večna vrata, jer evo Kralj slave dolazi dole.

12 Had (Pakao) reče: Tko je Kralj slave, koji dolazi dole sa nebesa nama?

13 I kad ja siđoh pet stotina stepenika, Pakao bi uznemiren, govoreći: Čujem disanje Svevišnjeg, i ne mogu izdržati. (latinski 2. On dolazi sa velikim mirisom i ja ga ne mogu podnijeti.) 14 Ali đavo odgovori i reče: Ne predaj se, O Hade, već budi jak: jer Bog sam nije sišao na zemlju. 15 Ali kad ja siđoh pet stotina stepenika, anđeli i sile plakaše: Držite, uklonite vrata, jer evo Kralj slave dolazi dole. I Had reče: O, teško meni, jer ja čujem disanje Božije.)

Grčki. 16-17 I Beliar reče paklu: Pogledaj pažljivo tko je to, jer to je Ilija, ili Enoh, ili jedan od proroka za koji čini se da je ovaj čovjek. Ali Had odgovori smrti i reče: Nije još šest hiljada godina završeno. I odakle su ti, O Beliar; jer iznos broja je u mojim rukama.

(Slavenski. 16 I đavo reče Hadu: Zašto me plašiš ti, Hade? To je prorok, i on je učinio sebe kao Bogom: ovag proroka čemo uzeti i dovesti ga ovamo onima koji misle ići u nebo. 17 I Had reče: Koji od proroka je? Pokaži mi: To je Enoh pisar pravednosti? Ali Bog mu nije dao da siđe dole na zemlju prije kraja šest hiljada godina. Govoriš li da je to Ilija, osvetnik? Ali prije on ne dolazi dole. Šta da radim, dok uništenje je od Boga: jer zasigurno naš kraj dolazi? Jer ja imam broj godina u mojim rukama.)

Grčki. 18 Ne budi uznemiren, osiguraj vrata i ojačaj poluge: vidi, Bog ne dolazi dole na zemlju.

19 Had mu reče: Ovo nisu dobre riječi koje čujem od tebe:  moj stomak je u procijepu, i moja utroba u boli, ne može biti nego da Bog dolazi ovamo. Jao, gde da pobegnem prije lica moči velikoga kralja? Držime da uđem u sebe (tebe, Latinski): jer prije tebe ja bih oblikovan.

20 Tad ja uđoh i bičevah ga i okovah ga lancima koji ne mogu popustiti, i iznesoh otamo sve patrijarhe i dođoh opet na križ.

21 Vartolomej reče njemu: (latin 2, Ja vidim te opet, kako visiš na krstu, i svi mrtvi ustaju i klanjaju ti se, i idu opet u njihove grobnice.) Reci mi, Gospode, ko je bio onaj koga anđeli nosiše u njihovim rukama, i taj čovek je bio veoma velik u izgledu? (Slav., Latin. 2, I šta kažeš ti njemu koji je uzdahnuo tako bolno?)

22 Isus odgovori i reče mu: Adam je prvo-stvoren, radi koga ja dođoh dole sa nebesa na zemlju. I ja mu rekoh: Ja sam visio na krstu za tebe i za korist tvoje dece. A on, kad je čuo, uzdahnu i reče: Takva je bila tvoja dobra volja, O Gospode.

23 Opet Bartolomej reče: Gospode, ja videh anđele kako se uspinju pred Adamom i pevaju hvale.

24 Ali jedan od anđela koji je bio veoma velik, iznad ostalih, nije htio uzaći sa njima, i bio je u njegovoj ruci mač od vatre, i gledao je čvrsto u tebe samo.

(Slav. 25 Svi anđeli su molili njega da ide sa njima, ali on nije hteo. Ali kad si zapovijedio mu da ide gore, ja videh plamen vatre izlazi iz njegovih ruku i ide do grada Jerusalema. 26 I Isus mu reče: Blagosloven si ti, bartolomej moj voljeni jer ti si vidio te tajne. Ovo je bio jedan od anđela osvete koji je stajao pred prijestoljom moga Oca, i ovog anđela posla on k meni. 27 I zarad ovoga oni nije hteo da uziđe, jer je želeo da uništi sve moči svijeta. Ali kad mu ja zapovijedih da uzađe, izađe vatra iz njegove ruke i podra nadvoje zavjesu hrama, i podvoji u dva dela za svedočanstvo sinovima Izraela zbog moje muke jer oni me razapeše. (Lat. 1. Ali plamen koji ti vidiš da izlazi iz njegovih ruku udario je kuću sinagoge židova, za svedočanstvo moje gde on razapeše me.,))

Grčki 28 I kad je on ovako govorio,on reče apostolima: Čekajte me u ovome mjestu, jer danas je žrtva prinesena u raju. 29 I Vartolomej odgovori i reče Isusu: Gospode, šta je žrtva koja je prinesena u raju? I Isus odgovori: Tamo su duše pravednika koje danas su otišle iz tela i idu u raj, i i ukoliko ja ne budem prisutan oni ne mogu uči u raj.

30 I Bartolomej reče: Gospode, koliko duša odlazi iz svijeta dnevno? Isus reče njemu: Trideset hiljada.

31 Vartolomej mu reče: Gospode, kad si ti bio sa nama učeći svijet, jesi li primio žrtve raja? Isus odgovori i reče mu: Uistinu ti kažem, moj ljubljeni, da sam ja i podučavao riječ sa vama i stalno sjedio sa mojim Ocem, on je prima žrtve u raju svaki dan. 32 Bartolomej odgovori i reče mu: Gospodine, ako trideset hiljada duša se seli iz svijeta svaki dan, koliko mnogo duša od njih su od pravednika? Isus mu reče: Teško pedeset (tri) moj ljubljeni. 33 Opet Vartolomej reče: I kako samo troje ulazi u raj? Isus mu odgovori: (Pedeset) tri ulazi u raj ili su položeni u Abrahamovoe grudi: ali drugi idu u mjesto uskrsnuća, jer troje nije kao pedeset.

34 Bartolomej mu reče: Gospode, koliko duša iznad broja se rodi u svijetu dnevno? Isus mu reče: Jedna duša jedino je rođena iznad broja od onih koji odlaze . (30, &c., Latin 1. Bartolomej reče: Koliko je duša koje izlaze iz tijela svaki dan? Isus odgovori: Uistinu ja ti kažem, dvanaest (hiljada) osam stotina, četiri ulaze i tri duše odlaze iz tijela svaki dan.)

35 I kad je on rekao ovo on dade im mir, i nestane od njih.

 

 

II

1 Apostoli behu u mjestu  (Heruvim, Heltoura, Hritir). 2 I Bartolomej dođe i reče Petru i Andreju i Ivanu: Hajde da pitamo nju koja je visoko uvažena kako je začela neshvatljivo, ili kako je rodila ga što ne može biti nošeno, ili kako je donijela takvu veličinu. Ali su dvoumili da je pitaju. 3 Bartolomej stoga reče Petru: Ti koji si glavni, i moj učitelj, približi se i pitaj ju. Ali Petar reče Ivanu: Ti si djevac i neuprljan (i voljeni) i ti moraš pitati je.

4 I dok se oni dvomili se i sporili, Bartolomej dođe blizu k njoj sa veselom pojavom i reče njoj: Ti koja si visoko ubvažena, svetište Svevišnjega, nedužni mi, svi apostoli, pitamo te (ili svi apostoli su me poslali da te pitam) da nam kažeš kako si začela neshatljivo, ili kako si ga zanijela što ne može nositi, ili kako si rodila sa tako mnogo veličine.

5 A Marija odgovori im: Ne pitajte me (ili Da li me uistinu pitate) u pogledu tajne. Ako počnem da vam govorim, vatra će izaći iz mojih usta i progutati ceo svijet.

6 Ali oni nastaviše još da je pitaju. I onna, jer nije mogla odbiti da čuje apostole, reče: Hajde da stojimo u molitvi. 7 I apostoli su stajali pored Marije: ali ona reče Petru: Petre ti vođo, ti veliki stube, stojiš li iza nas? Ne reci našemu Gospodaru: glava čovjeka je Hrist? Sad stojte preda mnom i molite. 8 Ali oni joj rekoše: U tebi je Gospodar postavio svetište, i bila je njegova dobra volja da ga ti sadržiš, da bi ti bila vođa u moplitvi (al. Da ideš s nama ka). 9 Ali ona reče njima: Vi sjajuće zvezde, i kao što prorok kaže, Ja sam podigla moje oči ka brdima, odakle dolazi moja pomoć, vi stoga, i brda, i pripadnite molitvi.

10 Apostoli rekoše njoj: Ti treba da moliš, ti si majka nebeskog kralja. 11 Marija im reče: Na vašu sličnost Bog je oblikovao vrapce, i poslao ih u četiri ugla svijeta. 12 Ali oni joj rekoše: Onaj koji je sadržan od sedam nebesa je zadovoljan da bude sadržan u tebi.

13 Tad Marija stade pred njima i raširi njene ruke prema nebesima i poče da govori ovako: Elfue Zaretra Harbum Nemiot Melito Trabuta Mefnounos Hemiath Aroura Maridon Elison Marmiadon Seption Hesabouta Enuna Saktinos Ator Belelam Ofeoth Abo Hrasar (Ovo je čitanje Grčkog prijepisa: drugi i Slavenski imaju mnoge razlike kao u svim sličnim slučajevima: ali kao izvornik riječi uobzirujući ih da su imali značenje – je beznadno pokvareno, stvar nije važna), koja je u grčkom jeziku (Hebrej, Slav): O Bože neizmerno velik i svemudri i kralj svijetova (doba), koji je neopisiv, neizreciv, ti si utvrdio veličinu nebesa i sve stvari rečju, da van tame (ili nepoznatog) si utvrdio i učvrstio zaajedno stubove nebeske u harmoniji, doveo si u oblik materiju koja je bila u neskladu, doveo si u red stvari koje su bile bez reda, odvojio si maglovitu tamu od svjetla, utvrdio si jedno mjesto kao temelj voda, ti koji činiš stvorenja vazduha da drhte, i strah si od njih koji su na (i u) zemlji, koji si učinio da se naseli zemlja i suzdržao je od propasti, i napunio je, koji si hranitelj svih stvari, sa kišama blagoslova: Sin od Oca, ti kojemu sedam nebesa teško sadržava, ali koji si zadovoljan da budeš sadržan bez boli u meni, ti koji si sam puna riječ Oca u kojem sve stvari dođoše da budu: daj slavu tvome neizmernom velikom imenu, i daj mi da govorim pred tvojim svetim apostolima.

14 I kad je završila molitvu ona poče da im govori: Hajde da sednemo na zemlju, i dođi ti, Petre vođo, i sjedi na moju desnu ruku i stavi svoju levu ruku ispod moje ruke: a ti, Andrija, učini tako na moju levu ruku, i ti Ivane, djevče, drži moje naručje, a ti Bartolomej, stavi svoja koljena nasuprot mojih leđa i drži moja ramena, da kad ja počnem da pričam moje kosti ne popuste jedna od druge.

15 I kad su učinili tako ona poče da govori: Kad sam boravila u hramu Božjem u primila moju hranu od anđela, u neki dan pojavi se meni u naličju anđeo, ali njegovo lice je bilo neshvatljivo, i nije imao u vojoj ruci hljeb ili čašu, kao što je anđeo činio koji je dolazio meni prethodno.

16 I odmah zavjesa hrama bi poderana i bio je velik zemljotres, i ja padoh na zemlju, jer nisam mogla da izdržim pogled na njega. 17 Ali on stavi svoju ruku ispod mene i podiže me, i ja pogledah u nebesa i dođe oblak rose i posu me od glave do stopala, i on obrisa me sa svojom odećom. 18 I reče mi: Zdravo, ti koja si visoko uvažena, odabrana, milosti puna. I udarao je svoju odeću u desnu ruku i dođe veoma veliki kruh, i on ga stavi na oltar hrama i jeo jev od njega prvi, i dade i meni također. 19 I opet on udari svoju odeću u levu ruku i tamo dođe velika vrč pun vina, i on ga stavi na oltar hrama i pio je prvi iz njega sam, i dao također meni. I ja gledah i videh hleb i čašu celu kako je bila.

20 I on reče mi: Još tri godine, i ja ću poslati mojiu riječ tebi i ti češ začeti moga (ili ) sina, i kroz njega će celo stvaranje biti spašeno. Mir tebi, moj ljubljeni, i moj mir će biti s tobom stalno.

21 I kad je on tako rekao on nestade ispred mojih očiju, i hram bi obnovljen kako je bio ranije.

22 I dok je ona govorila ovo, vatra izađe iz njenih usta i svijet je bio na tački da dođe do kraja: ali Isus pojavi se brzo (lat. 2, i položi njegovu ruku na njena usta) i reče Mariji: Ne otkrivaj ovu tajnu, ili ovaj dan moje celo stvaranje će doći do kraja 8Lat. 2, i vatra iz njenih usta presta). I apostoli behu uzeti velikim strahom da ne bi Gospodin bio ljut na njih.

 

 

III

 

1 I on ode sa njima do planine Mauria (Lat. 2, Mambre), i sjede usred njih. 2 A li bio se dvoumio da ga pita, jer se bojao. 3 I Isus odgovori i reče im: Pitajte me šta hoćete da vas podučim, i ja ću vam pokazati. Jer još sedam dana, i ja idem ka svome Ocu, i više neću biti viđen od vas u ovom naličju. 4 Ali oni, još dvoumeći, rekoše mu: Gospode, pokaži nam dubinu (ponor) prema tvom obećanju. 5 I Isus im reče: Nije dobro (Lat. 2, je dobro) za vas da vidite dubinu, međutim, ako želite, prema mom obećanju, dođite, slijedite me i gledajte. 6 I on odvede ih dalje u mjesto koje se zove Heruvim (Herukt Slav., Hairode Gr., Lat. 2 izostavlja) koje je mjesto istine. 7 I on mahnu anđelima Zapada i zemlja bi smotana kao knjiga i dubine behu otkrivene njima. 8 I kad apostoli videše oni padoše na njihova lica na zemlju. 9 Ali Isus podiže ih, govoreći: Nisam li vam rekao, 'Nije dobro za vas da vidite dubinu'. I opet on mahnu anđelima, i dubina bi pokrivena.

 

IV

1 I on uze ih i dovede ih opet do Maslinske Gore

2 I Petar reče Mariji: Ti koja si visoko uvažena, moli Gospodara da nam otkrije stvari koje su u nebesima.

3 A Marija reče Petru: O kamenu uklesan na stijeni, nije li Gospod izgradio crkvu na tebi? Idi stoga prvi i pitaj ga.

4 Petar reče opet: O svetište koje si rašireno daleko. 5 Marija reče: Ti si slika Adama, nije li on prvi oblikovan a potom Eva? Pogledaj na sunce, da prema naličju Adama je svijetlo, i na mjesec,koji je zarad sagrešenja Eve pun gline. Jer Bog je stavio Adama na istok a Evu na zapad, i postavio svjetla da sunce sija na zemlju Adamu na istoku u njegovim vatrenim kočijama, i mjesec na zapadu da daje svetlo Evi u svom izgledu kao mlijeko. I ona uprlja zapovest Gospodnju. Zato je mjesec umrljan sa glinom (Lat. 2, je oblačan) i njegovo svetlo nije svijetlo. Ti zato, budući da si u naličju Adama, trebaš da ga pitaš, ali u meni on je sadržan da ja mogu da obnovim snagu žene.

6 I kad su došli na vrh planine, i Gospodar se povukao od njih malo vremena, Petar reče Mariji: Ti si ona koja je dovela do nule sagrešenja Eve, mijenjajući ga iz sramote u radost, zakonito je, stoga, tebe pitati.

7 Kad se Isus pojavio ponovo, Bartolomej mu reče: Gospodine, pokaži nam protivnika ljudi da ga možemo vidjeti, kakvog je izgleda, i šta je njegov rad, i odakle dolazi, i koju moč ima da čak tebe nije poštedio, već uzrokovao je da budeš obešen na drvetu. 8 A Isus pogleda na njega i reče: Ti hrabro srce! Ti pitaš za ono u šta ne možeš da pogledaš. 9 Ali Vartolomej bi uznemiren i pade Isusu pred noge i poče da govori ovako: O svjetiljko koja ne može biti ugašena, Gospode Isuse Hriste, stvaraoče večnoga svetla koje si im dao da te vole milošću koja uljepšava sve, i koji si nam dao večno svetlo tvojim dolaskom u svijet, ti si izvršio delo Oca, okrenuo si sramotu lica Adamovog u veselje, odagnao si tugu Evinu sa radosnom pojavom tvoga rođenja od device: ne sećaj se zla protiv mene već daj mi riječ moga pitanja. (Lat. 2, koji si došao u svijet, koji si potvrdio večnu riječ Oca, koji si nazvao tugu radošću, koji si učinio sramotu Evinu zadovoljstvom, i povratio je dostojnom da bude sadržana u uterobi.)

10 I dok je on tako govorio, Isus podiže ga i reče mu: Bartolomej, hočeš li videti protivnika ljudi? Ja ti kažem da ga ti vidiš, ne samo ti već ostali od apostola i Marija ćete pasti na svoja lica i postati kao mrtvi leševi.

11 Ali oni svi rekoše mu: Gospode, daj da ga vidimo.

12 I on ih je vodio dole sa Maslinske Gore i gledao gnjevno na anđele koji su držali pakao, i mahnu Mihailu da zatrubi u visinama nebeskim. I Mihail zatrubi, i zemlja se potrese, i Beliar izađe, bijući držan od 660 (560 Gr., 6,064 Lat. 1, 6,060 Lat. 2) anđela i vezan vatrenim lancima. 12 I dužina njegova bi 1,600 lakata a njegova širina 40 (Lat 1, 300, Slav 17) lakata (Lat 2, njegova dužina 1900 lakata, njegova širina 700, jedno krilo njegovo 80), i njegovo lice je bilo kao svjetljenje vatre i njegove oči pune tame (kao iskre, Slav.). I iz njegovih nozdrva izlazio je smrdljiv dim, i njegova usta su bila kao zaljev provalije, i jedno od njegovih krila je imao četiri lakta. 14 I odmah kad ga apostoli videše, oni padoše na zemlju na njihova lica i postaše kao mrtvi. 15 Ali Isus priđe i podiže apostole i dade im duha moči, i on reče Bartolomeju: Priđi, Bartolomej, i gazi tvojim nogama njegov vrat, i on će ti reći njegov posao, šta je, i kako on vara ljude. 16 I Isus je stajaoizdaleka sa ostalim apostolima. 17 I Bartolomej se bojao, i podigao je glas i rekao: Blagosloveno da je ime tvoga večnoga kraljevstva od sada zauvek. I kad je on govorio, Isus dopusti mu, govoreći: Idi i gazi vrat Beliara: i Bartolomej otrča brzo na njega i gazio je na njegovom vratu: I Beliar je drhtao. (Za ovu verziju Bečki MS ima: I Bartolomej podiže svoj glas i reče ovako: O utrobo prostranija od grada, šira od širine nebesa, koja sadržiš njega koga sedam nebesa ne sadržava, već ti bez bola sadržiš osveštana u tvojim grudima, &c.: očito van mesta. Latin 1 ima samo: Tad je Antihrist drhtao i bio ispunjen bijesom.)

18 I Bartolomej je bio uplašen, i uteče, i reče Isusu: Gospode, daj mi rub tvoje odeće (Lat. 2, marama (?) sa ramena) da imam pouzdanja da se približim njemu. 19 A Isus mu reče: Ti ne možeš uzeti okrajak od moje odeće, jer to nije moja odeća koju sam nosio prije raspeća. 20 I Bartolomej reče: Gospode, bojim se da, kao što on nije poštedio tvoje anđele, on proguta me također. 21 Isus mu odgovori: Nisu li sve stvari učinjene mojom rečju, jer voljom moga Oca duhovi behu podložni ka Solomonu? Ti zato, budući da ti je zapoveđeno rečju, idi u moje ime i pitaj ga šta želiš. (lat. 2 izostavlja 20.) 22 (I Vartolomej učini znak krsta i molio je Isusa i išao iza njega. I Isus mu reče: Približi se- I kako je Bartolomej prišao blizu, vatra bi upaljena na svakoj strani, tako da je njegova odeća pojavila se vatrena. Isus reče Bartolomeju: Kao što sam ti rekao, gazi po njegovom vratu i pitaj ga šta je njegova moč.) I Bartolomej ode i gazio je po njegovom vratu, i stiskao je njegovo lice u zemlju i njegove uši. 23 I Bartolomej reče njemu: Reci mi ko si ti i koje je tvoje ime. A on mu reče: Osvjetli me malo, i ja ću ti reći ko sam ja i kako sam došao ovamo, i koje je moje djelo i šta je moja moč. 24 I on osvijetli ga i reče mu: Reci sve šta si učinio i šta činiš. 25 A Beliar odgovori i reče: Ako bi ti znao moje ime, iz prva sam zvan Satanailo, što se tumači kao službenik Božiji, ali kad sam odbio sluki Božiju moje ime se zvaše Satanas, to je, anđeo koji drži pakao. 26 I opet Bartolomej mu reče: Otkrij mi sve stvari i ne sakrij ništa od mene. 27 I on reče njemu: Ja se zaklinjem tebi močju i slavom Božijom da čak i ako bih sakrio išta ne mogu, jer opn je blizu koji bi me osudio. Jer da sam ja mogao ja bih te uništio kao jednog od njih koji behu prije tebe. 28 Jer uistinu, ja sam oblikovan (al. Zvan) prvi anđeo, jer kad Bog stvori nebesa, on uze ruku punu vatre i stvori mene prvo, Mihaela drugog (Bečki MS, ovde ima ove rečenice: jer on je imao svoga sina prije Nebesa i zemlje i mi besmo stvoreni (jer kad je on namislio da stvori sve stvari, njegov Sin progovori riječ), tako da isto mi besmo stvoreni voljom Sina i pristankom Oca. On je oblikovao, Kažem, prvo mene, sledećeg Mihaila glavnog zapovednika sila koje su iznad), Gavrila trećeg, Uriela četvrtog, Rafaela petog, Natanaela šestog, i druge anđele od kojih ja ti ne mogu reći imena (Jerusalem MS , Mihail, Gabriel, Rafailo, Urijel, Hatanael, i drugih 6000 anđela, Lat. Ja Mihael čast sile, treći Rafael, četvrti Gavrilo, i drugih sedam. Lat 2 Rafael treći, Gabriel četvrti, Uriel peti, Zatael šesti, i drugih šest) Jer oni su nosaći palica ( liktori) Božiji, i on udari me sa njihovim štapovima i goniše me sedam puta u noći i sedam puta u danu, i nisu me ostavljali uopće i razbiše u komade svu moju moč. To su (dvanaest, lat 2) anđela osvete koji stoje pred prijestoljem Božijim, to su anđeli koji su prvo stvoreni. 30 I nakon njih behu stvopreni svi anđeli. U prvom nebu je stotinu mirijada, i u drugom stotinu mirijada, i u trećem stotinu mirijada, i u četvrtom stotinu mirijada, i u petom stotinu mirijada,  i u šestom stotinu mirijada, i u sedmom (stotinu mirijada , i van sedam nebesa, Jerusalem MS) je prvo nebo (ravna površina) u kojemu sve sile su koje rade među ljudima. 31 Jer tamo su četiri anđela postavljena nad vetrovima. Prvi anđeoje nad secerom, i zvan je Hairoum (...vatren, Jerusalem MS, lat 2, anđeo sjevera, Mauh) i ima u svojoj ruci palicu od vatre , i suzdržava vlagu da zemlja ne bude suviše mokra. 32 I anđeo koji je nad severom je zvan Erta (Lat 2 , Alfata), on ima vatrenu baklju i stavlja je na svoje strane, i one zagrijavaju veliku hladnoću od njega da on ne smrzne svijet. 33 I anđeo koji je nad jugom se zove Kerkuta (Lat 2, Cedar) i oni razbijaju njegovu žestinu da on ne udari svijet. 34 I anđeo koji je na jugozapadu se zove Nauta, on ima štap od snijega u svojoj ruci i stavlja ga u usta, i gasi vatru koja dolazi iz njegovih usta. I ako anđeo ne ugasi je na njegovim ustima bio bi ceo svijet na vatri. 35 I tamo je drugi anđeo nad morem koji čini ga neravnim sa valovima na njemu. 36 Ali ostalo ti neću reči, jer onaj koji stoji me ne podnosi.

37   Bartolomej mu reče: Protjecanje kažnjava duše ljudi? 38 Beliar mu reče: Hočeš li ti da ti objavim kažnjavanje licemjera, ogovarača, ismijavatelja, idolopoklonika, nezasitnika, preljubnika, čarobnjaka,  vračara, i od onih koji veruju u nas, i na sve koje ja pogledam (zavode?)? (38 Lat. 2: Kad ću ja pokazati ijedan privid od njih. Ali oni koji čine ove stvari, i oni su saglasni sa njima i slijede ih , stradaju sa mnom. 39 Bartolomej mu reče: Obznani brzo kako ti nagovaraš ljude da ne slijede Boga već tvoja zla umijeća, koja su laž i tama, da oni ostave prave i sjajne puteve Gospodara.) 39 Vartolomej reče mu: Želim da ti objaviš u par riječi. 40 I on udari svojim zubima, škrišeći, i izađe rupa bez dna kotač imajući mač koji sija vatrom, i u maču behu cijeci. 41 I ja pitah ga, govoreći: Šta je ovaj mač? 42 I on reče: Ovaj mač je mač proždrljivih: jer u ove cijevi su poslati oni koji proždrljivošću svih načina greha; u drugu cijev su poslani ogovarači koji ujedaju svoga susjeda potajno; i u treću cijev se šalju licemjeri i ostali koje ja zbacujem svojim izmišljotinama. (Lat. 2: 40 I Antihrist reče: Ja ću ti reći- I kotač dođe iz ponora, imajući sedam vatrenih noževa. Prvi nož je imao dvanaest cijevi (kanalića)...42 Antihrist odgovori: Cijev od vatre u prvom nožu, u njemu su stavljeni kotačići udjela vračara i bajača, i oni koji veruju u njih ili traže ih, jer u bezakonju njihovih srca oni su naumili kriva gatanja. U drugoj cijevi vatre je prvi od bogohulnika...samoubica...idolopoklonika....U ostalim su prvi krivokletnici...(dugo nabrajanje).) 43 I Bartolomej reče:Da li ti tad činiš te stvari od sebe sam? 44 I Satana reče: Ako sam ja sposoban da idem sam, uništio bih celi svijet u tri dana: ali ni ja ni ijedan od šest stotina ide pravo. Jer mi imamo druge brze sluge kojima zapovedamo, i mi namještamo ih sa udicom od mnogi tačaka i šaljemo ih da love, i oni hvataju za nas duše ljudi,  namamljujući ih slatkoćom različitih mamaca, da li pijanstvom i smijehom, ogovaranjem, licemerstvom, zadovoljstvima, bludom, i ostalim sitnicama koje dolaze iz njihovih riznica. (Lat. 2 pojačava neizmerno.)

45  I reči ću ti također ostala imena anđela. Anđeo tuče se zove Mermeot, i on drži tuču na svojoj glavi, i moje sluge ga preklinju i šalju mu kada hoće. I drugi anđeli su nad snegom, i drugi nad gromom, i drugi nad munjama, i kad ikoji duh od nas ide bilo zemljom ili morem, ovi anđeli šalju vatreno kamenje i postavljaju naše udove na vatru. (Lat. 2 nabraja sva sagrešenja Izraela i sve moguće grehove na dve cele stranice.)

46 Bartolomej reče: Budi čvrst (budi zauzdan) ti zmaju jame. 47 I Beliar reče: Mnoge stvari ću ti reći o anđelima. Oni koji trče kroz nebeska mjesta i zemljom su ovi: Mermeot, Onomatat, Dout, Meliot, Harout, Grafatas, Etra, Nefonos, Halkatoura. Sa njima leti (su upravljane?) stvari koje su u nebesima i na zemlji i pod zemljom.

48 Bartolomej mu reče: Budi čvrst (budi suzdržan) i budi nesvestan, da mogu se obratiti Gospodu. 49  I Bartolomej pade na svoje lice i baci zemlju na svoju glavu i poče da govori: O Gospode Isuse Hriste, veliko i slavno ime. Svi horovi anđela te hvale, O Gospodaru, i ja kojim sam nevrijedan sa mojim usnama...hvalim te,O Gospodaru. Poslušaj me tvoga slugu, i kao što si izabrao me bez računa i pretrpio me da govorim do kraja moja prošla dela, O Gospode Isuse Hriste, čuj me i imaj milosti na grešnike. 50 I kad je on ovako rekao, Gospod mu reče: Podigni ga, pretrpi onoga koji teži da ustane: Ja ću objaviti ostalo tebi. 51 I Bartolomej podiže Satanu i reče mu: Idi u svoje mjesto, sa svojim anđelima, ali Gospod je imao milosti na svoj svijet. (50, 51, opet neizmerno pojačano u lat 2. Satana se tuži da je on izigran da govori svoje tajne prije vremena.  Umetanje do nekog opsega odnosi se na ovu rečenicu: 'Simon Mag i Zaroes i Arfahir i Janes i Mambres su moja braća.' Zaroes i Arfahatar čarobnjaci koji igraju u Latinskim Djelima Mateja i od Simona i Jude (vidi dole). 49 slijedi 51 u tekstu.)

52 Ali đavo reče: Pretrpi me, i reći ću ti kako sam zbačen u ovo mesto i kako je Gospodar stvorio čoveka. 53 Ja sam išao tamo i vamo u svijetu, i Bog reče Mihaelu: Donesi mi grumen sa četiri ugla zemlje, i vode iz četiri rijeke raja. I kad Mihail donese Bog stvori Adama u oblastima istoka, i oblikova grumen koji je bio bezobličan, i raširi tetive i vene na njemu i utvrdi člancima, i on pokloni mu se, sam zarad sebe, jer on je bio slika Božja, zato ga je obožavao. 54 I kad ja dođoh sa krajeva zemlje Mihael reče: Obožavajte sliku Božiju, koju je on učinio prema svom naličju. Ali ja rekoh: Ja sam vatra od vatre, Ja sam bio prvi anđeo stvoren, i hoću li ja obožavati glinu i materiju? 55 I Mihailo mi reče: Pokloni se, da Bog ne bude gnjevan na tebe. Ali ja mu rekoh: Bog neće biti ljut na mene, već ja ću postaviti moj tron nasuprot njegovog trona, i ja ću biti kao on. Tad je Bog bio gnjevan na mene i zbacio me, zapovedujući prozorima nebesa da se otvore. 56 I kad ja bijah zbačen, on upita također šest stotina koji behu poda mnom, da li će oni se pokloniti, ali oni rekoše: Kao što smo vidjeli prvog anđela da čini, niti čemo mi obožavati njega koji je manji od nas. Tad je bilo šest stotina također zbačeno od njega sa mnom. 57 I kad mi besmo zbačeni na zemlju mi besmo bez osjetila četrdeset godina, i kad sunce zasja sedam puta sjajnije od vatre, odjednom se ja probudih, i ja pogledah okolo i videh šest stotina koji su bili bez osjećaja. 58 I ja probudih moga sina Salpsana i uzeh ga i savetovah se kako da zavedem čovjeka zarad koga sam zbačen sa nebesa. 59 I tako sam smislio. Ja uzeh bočicu u moju ruku i obrisah znoj sa mojih grudi i kosu mojih pazuha, i oprah se (Lat 2, Ja uzeh smokvino lišće u moju ruku i obrisah znoj sa mojih grudi i ispod mojih ruku i bacih dole pored izvora voda. 69 je uveliko produžen u ovom tekstu) u izvore voda odakle četiri rijeke teku, i Eva popi od toga i želja dođe na nju: jer da ona nije pila te vode ja ne bih mogao da je prevarim. 60 Potom Vartolomej zapovedi mu da ide u pakao.

61 I Bartolomej dođe i padne pred Isusove noge, i poče da suzama govori ovako: Aba, Oče, čiju smo prošlost otkrili, Riječ Oca, koga sedam nebesa teško sadržavaju, ali koji je zadovoljan da bude sadržan lako i bez boli unutar tijela Djevice: koga Djevica nije znala da je rodila: ti si svojom mišlju odredio sve stvari da budu: ti nam daješ ono što trebamo prije nego pitamo. 62 Ti koji nosiš krunu da možeš pripremiti za nas pokajanje dragocjenom krunom sa nebesa, ti si visio na drvetu, ti (dodatak nestao)Llat. 2, da možeš okrenuti od nas drvo požude i pohote (itd.). Verzija je produžena za oko 40 linija) (koji si pio vino pomešano sa žući) da možeš da nam daš da pijemo vino savjesti, koji si proboden u stranu sa kopljem da možeš ispuniti nas sa tvojim telom i tvojom krvlju. 63 Ti koji daješ imena četvero reka, prva Fison, zbog vjere (pistis) koju si pojavio u svijetu da propovijedaš; druga Geon, jer čovjek je napravljen od zemlje (ge);treća Tigris, jer tobom je otkriveno ono što je čvrsto Trojstvo u nebesima (da učinimo išta od ovoga mi moramo čitati Tigris); četvrta Eufrat, zarad prisustva u svijetu ti si učinio svaku dušu da se raduje (euphranai) kroz riječ besmrtnosti. 64 Moj Bože, i Oče, najveći, moj Kralju, spasi , Gospode, grešnike. 65 Kad je on tako molio Isus mu reče: Vartolomej, moj Otac me jeste imenovao Hristom, da mogu doći dole na zemlju i pomazati svakoga čovjeka koji dolazi k meni sa uljem života,i on me zvao Isus da mogu da izlečim svaki greh onih koji ne znaju...i dam ljudima (nekoliko pokvarenih reči: Latinski ima) istinu Božiju.

66 I Bartolomej reče njemu: Gospode, nije zakonito meni da objaviš te tajne svakome čovjeku? Isus mu reče: Bartolomej, moj ljubljeni, koliko mnogo je vjernih i koji mogu da drže ih sebi, da ti možeš im povjeriti ove stvari. Za neke imaju koji su vrijedni njih, ali imaju i drugi kojima ne pristaje da im veruju, jer oni su zaludnici (razmetljivci), pijanice, hvalisavi, nemilostivi, sudioničari u idolatriji, činitelji preljuba, klevetnici, učitelji gluposti, i čine sva dela koja su od đavola, i zato nisu vrijedni da im bude verovano. 68 I također oni su tajni, zarad onoga što ih sadrži, jer koliko mnogi sadrže ih će imati udio u njima. Ovde (Do sada?) zato, moj ljubljeni, ja sam ti govorio, jer blagosloven si ti i sva tvoja rodbina koji po njihovom izboru su ovu riječ povjerili njima, jer svi oni koji mogu sadržati to će primiti štagod žele u mome sudu.

69 Tad Ja, Bartolomej, koji napisah ove stvari u mome srcu, uzeh za ruku gospodara ljubitelja ljudi i počeh da se radujem i da pričam ovako:

Slava tebi, O Gospode Isuse Hriste, koji daješ svima tvoju milost koju svi mi primamo. Aleluja.

Slava tebi, O Gospodine, životu grešnika.

Slava tebi, O Gospode, smrt je stavljena u sram,

Slava tebi, O Gospodaru, riznico pravednosti.

Jer Bogu mi pjevamo.

70 I kako je Bartolomej pričao ovako, Isus skinu ogrtač i uze maramu sa vrata Vartolomeja i poče da se raduje i govori (70 lat. 2, Tad Isus uze maramu (?) I ja rekoh: Ja sam dobar: blag i velikodušan, jak i pravedan,čudesan i svet): Ia sam dobar. Aleluja. Ja sam krotak i nježan. Aliluja. Slava tebi, O Gospodaru: jer ja dajem darove svima koji me žele. Aliluja.

Slava tebi, O Gospode, svijete bez kraja. Amin. Aliluja.

71 I kad on utihnu, apostoli ga poljubiše, i on dade im mir ljubavi.

 

 

VI

1 Bartolomej mu reče: Reci nam, Gospode koji grijeh je teži od svih grehova? 2 Isus mu reče: Uistinu ja ti kažem da licemerstvo i ogovaranje su teži od svih grehova: jer zarad njih, prorok govori u psalmu, da 'loši neće ustati u sudu, niti grešni u savjetu ptravednih', niti loši u sudu moga Oca. Uistinu, zaista, ja ti kažem, da svaki grijeh će biti oprošten svakome čovjeku, ali grijeh protiv Svetoga Duha neće biti zaboravljen. 3 I Vartolomej reče mu: Koji je grijeh protiv Svetoga Duha? 4 Isus mu odgovori: Tkogod presudi protiv  ijednog čovjeka koji je služio mome svetome Ocu je bogohulio protiv Svetoga Duha: Jer svaki čovjek koji služi Bogu pobožno je vrijedan Svetoga Duha, i onaj koji priča bilo šta zlo protiv njega neće mu biti oprošteno.

5 Jao onomu koji se zaklinje glavom Božijom, da jao (?) njemu koji se zaklinje lažno njime uistinu. Jer ima dvanaest glava Boga svevišnjega: jer on je istina, i u njemu nema laži, niti kršenja zakletve. 6 Da, zato, idite i propovijedajte celomu svijetu riječ istine, i ti, Bartolomej, propovijedaj ovu riječ svakome ko ju želi, i koliko ih vjeruje toliko će imati večan život.

7 Vartolomej reče: O Gospode, i ako iko griješi sa grehom tijela, koja je njihova nagrada? 8 A Isus reče: Dobro je da onaj koji nije kršten pokaže svoje krštenje nedužnim: već zadovoljstva tijela će postati ljubitelj. Jer jedan brak pripada trezvenosti: jer uistinu ti kažem, onaj koji greši nakon trećega braka (žene) je nevrijedan Boga. (8 Lat. 2 je do ovog značenja:... Ali ako požuda tijela dođe na njega, on treba da bude muž jedne žene. Oženjei, ako su dobri i plačaju desetine, će primiti stostruko. Drugi brak je zakonit, pod uvjetom vrijednog činjenja  dobrih djela, i dužno plačanje desetine: ali treći brak je osuđen: i djevstvo je najbolje.) 9 Ali vi, propovijedajte svakomu čovjeku da drži sebe od takvih stvari: jer ja ne odilazim od vas i ne sakupljam vas sa Svetim Duhom (lat. 2, Na kraju 9, Isus uzlazi u oblake, i dva anđela se pojavljuju i govore: ' Vi ljudi Galileje', i ostalo) 10 I Bartolomej mu se poklonuo sa apostolima, uzveličao Boga iskreno, govoreći: Slava tebi, Sveti Oče, Sunce neugasivo, neshvatljivo (nedohvatljivo), puno svjetlosti. Tebi neka je slava, tebi neka je čast i obožavanje, svijete bez kraja. Amen. (Lat. 2, Kraj pitanja naj blagoslovenijeg Bartolomeja i drugih apostola sa Gospodinom Isusom Hristom.)

 

 

KNJIGA OŽIVLJENJA (USKRSNUĆA) HRISTA OD VARTOLOMEJA APOSTOLA

Ovo postoji u koptskom jedino. Nekoliko je recenzija njegovih: najkompletnija je rukopis nedavno dobiven od Britanskog Muzeja (Or. 6804), i prevedeno prvo od W,E, Kruma (Rastafjaelova svjetla Egipta, 1910) i potom uređeno i prevedeno od E.A. Wallis Budgea ( Koptska apokrifa i dijalektu Gornjeg Egipta, 1913). Drugi odlomci su u izdanju Lakau i Revilota. Nema celog prevoda, već samo razmatranje, će biti urađeno ovde. Pet listova su traženi na početku Britanskog Muzeja MS. Sadržaj tih može biti delimično ispunjen od Lakaa i Revilota. Ali u prvom mjestu prolaz (p.193, Budge) može biti citiran što pokazuje nešto o postavci knjige: '' Ne dajte da ova knjiga dođe u ruke ikojeg čovjeka ko je nevernik i krivovernik.  Ovo je sedmi put da ti zapovedam, O moj sine Tadeju, u pogledu ovih tajni. Ne otkrij ih nečistome čovjeku, već drži ih sigurno.' Mi vidimo da knjiga je naslovljena od Bartolomeja njegovom sinu Tadeusu, i ovo bez sumnje je tema nekih početnih linija teksta.

Sad možemo staviti dva odlomka, jedan o detetu Josifu od Arimeteje, drugi o pijetlu podignutom u život, što je bilo već opisano kao br. 7 i 8 koptskih pripovijedanja o Stradanju (pp. 149,150). Red je neizvjesan. Potom imamo dio koji u Reviloutu je br. 12 (p.165), u Lakaunu. 3 (p.34). Lakau daje u djelovima u dve recenzije.

Krist je na križu, ali njegova strana je probodena, i on je mrtav.

Čovjek u masi zvan Ananija, iz Betlehema, juri do križa i grli i pozdravlja tijelo grudima ka grudima, rukom ruci, i osuđuje židove. Glas dolazi iz tijela Isusa i blagosilja Ananiju, obečavajući mu nepokvarljivost i u ime ' prvih plodova večni plod'. Sveštenici odlučuju da kamenuju Ananiju: on izgovara riječi veselja. Kamenovanje ne stvara efekat. Oni ga bacaju u peč gde on ostaje dok Isus ne biva podignut. Na kraju oni probadaju njega sa kopljem.

Spasitelj uzima njegovu dušu u nebo, i blagosilja ga.

Može biti malo materijala izgubljeno između ovog i otvaranja rukopisa Britanskog Muzeja, u prvom redu u kojem uzimanje Ananijine duše u nebo se spominje.

Sad uzimamo rukopis Britanskog Muzeja, kao naš osnov. Izvjesni delovi njegovi su sačuvani u Pariskim odlomcima koji delom preklapaju jedan drugog, i tako različiti tekstovi postoje u nekim delovima, ali to neće biti važno za našu svrhu da primjetimo mnoge varijacije.

 

Josif iz Arimeteje je sahranio telo Isusa. Smrt dođe u Amente (podzemlje), pitajući ko je novi koji je došao, jer je uočio uznemirenost.

On dođe do grobnice Isusa sa svojih šest sinova u obliku zmije. Isus je ležao tamo (bio je drugi dan, tj. Subota) sa njegovim licem i glavom pokrivenom sa salvetama.

Smrt naslovi njegova sina Kugom i opisa ugođaj koji se dogodio u njegovu delu. Tad on govori sa telom Isusa i upita, ''Tko si ti''? Isus ukloni salvetu koja je bila na njegovu licu i pogleda u lice Smrti i nasmija se na njega. Smrt i njeni sinovi pobegoše. Tad oni priđoše opet, i ista stvar se dogodi. On naslovi Isusa opet u nekoj duži, sumnjajući, ali ne izvesno, tko je on.

Tad Isus usta i popne se na kočiju Kerubima. Pustošio je u paklu, razbijajući vrata, vezajući demone Beliara i Melkira (cf. Melkira u Uznesenju Isaije), i oslobodi Adama i svete duše.

Tad on okrene se Judi Iskariotu i izgovori dugi prijekor, i opisa patnje koje on mora izdržati. Trideset imena grehova su data, koje su zmije koje su poslate da ga progutaju.

Isus usta iz mrtvih, i Abaton (Smrt) i Pošast vrati se do Amente da ga zaštiti, ali oni nađoše ga u celosti pustim, samo tri duše behu ostale unutra (one od Heroda, Kaina i Jude, govori Pariški rukopis)

U međuvremenu anđeli su pevali himne koje je Serafim pevao u zoru Gospodnjeg dana nad njegovim telom i njegovom krvlju.

Rano ujutro u Dan Gospodnji žene su otišle do grobnice. To behu Marija Magdalena, Marija majka Jakova koju je Isus izbavio iz ruku Satane, Saloma koja ga je kušala, Marija koja mu je služila i Mrta njena sestra, Joana (al. Suzana) žena od Kuza koji je odrekao se bračnog kreveta, Veronika koja je izliječena od tečenja krvi u Kapernaumu, Lea udovica čiji sin je podignut u Nainu, i žena kojoj je on rekao, ''Tvoji grehi koji su mnogi su ti oprošteni''.

Oni su bili svi u vrtu Filogena, čiji sin Simeon Isus je izliječen kad je sišao sa Maslinske Gore sa apostolima (verovatno lud dečak na Gori Preobraženja).

Marija reče Filogenu: Ako si ti uistinu on, ja znam te. Filogen reče: Ti si Marija majka Talkamarimata, što znači radost, blagoslov i zadovoljstvo. Marija reče: Ako ste ga ponijeli, recite mi gde ste ga položili i ja ću odnijeti ga: ne plašite se. Filogen reče kako su židovi tražili sigurnu grobnicu za Isusa  kako tijelo ne bi bilo ukradeno, i on ponudi grobnicu u vlastitome vrtu i nadzirao ga: i oni ga zapečatiše i odoše. U ponoć on usta i ode i nađe redove anđela: Heruvim, Serafim, Sile i Djevice. Nebesa se otvoriše, i Otac podiže Isusa. Petar, također, je bio tamo i podrža Filogena, ili bi on umro.

Spasitelj tad se pojavi njima na kočijama Oca i reče Mariji: Mari Kar Mariat (Marija majka Isusa Boga). Marija odgovori: Rabouni Katiatari Miot (Sin Božiji Svemočni, moj Gospod, i moj Sin.) Dugi naslov Mariji od Isusa slijedi, u odnosu na koji on potiče je da kaže njegovoj braći, 'Ja uzlazim mome Ocu i vašemu Ocu', &c. Marija reče: Ako uistinu meni nije dozvoljeno da te dotaknem, u najmanjem blagoslovi moje tijelo u kojem si ti udostojio se stanovati.

Verujte mi, moja braćo sveti apostoli, Ja Bartolomej gledah Sina Božijeg na kočijama Heruvima. Sve nebeske sile behu oko njega. On je blagoslovio tijelo Marije.

Ona ode i dade poruku apostolima, i Petar blagoslovi je, i oni se radovaše.

Isus i otkupljene duše uzađoše u nebo, i Otac ga krunisao. Slava ovog prizora Bartolomej nije mogao opisati. Ovdje je da on zapovijeda svome sinu Tadeju da ne dozvoli da njegova knjiga padne u ruke nečistih (citirano gore).

Potom slijedi niz himni pjevanih u nebesima, osam ukupno, koje prate prijem Adama i drugih svetih duša u slavu. Adam je bio osamdeset lakata visok a eva pedeset. Oni behu dovedeni do Oca sa Mihaelom. Bartolomej nije nikad vidio išta da uporedi sa ljepotom i Slavom Adama, osim Isusa. Adamu je oprošteno, i svi anđeli i sveci radovahu se i pozdravljahu ga, i odoše svaki u svoje mjesto.

Adam je bio stajao na vratima života da pozdravi sve pravedne kad ulaze, i Eva je stajala nad svim ženama koje su činile volju Božiju, da ih pozdravi dok su dolazili u grad Hrista.

Što se tiče mene, Vartolomeja, ja ostah mnoge dane bez hrane i pića, hranjen slavom vizije.

Apostoli su zahvalili i blagoslovili Bartolomeja za ono što im je on rekao: on bi trebao biti zvan apostolom tajni Božijih. Ali je negodovao: Ja sam najmanji od vas svih, ponizan radnik. Neće li ljudi grada kada me vide reći, 'Nije li ovo Vartolomej čovjek Italije, baštovan koji radi sa povrćem? Nije li ovo čovjek koji stanuje u vrtu Hierokratesa upravnika našega grada? Kako li je on postigao ovu veličinu?

'Slijedeće riječi uvode u novi deo.

U vreme kad Isus uze nas gore u Maslinsku Goru on progovori nama na nepoznatom jeziku, koji je otkriven nama, govoreći: Anetarat (ili Atarat Taurat). Nebesa behu otvorena i mi svi odosmo u sedmo nebo (tako Londonski rukopis: u Pariškoj kopiji samo Isu je uzašao,  i apostoli su gledali za njim). On je molio Oca da ga blagoslovi.

Otac, sa Sinom i Svetim Duhom, položi svoju ruku na Petra (i učini ga nadbiskupom (arhiepiskopom) celoga sveta: Pariz B). Sve što je vezano ili odvezano od njega na zemlji tako će biti u nebesima; nitko tko nije određen od njega neće biti prihvaćen. Svaki od apostola behu odvojeno blagosloveni (postoje propusti ličnih imena u jednom ili drugom ili tri teksta). Andrej, Jakov, Ivan, Filip (krst će ići prednjim gde god on ide), Toma, Bartolomej (on će biti čuvar tajni Sina) , Matej (njegova sjena će liječiti bolesne) Jakov sin Alfeusa, Simon Zelot, Juda Jakovljev, Tadeus, Matija koji je bio bogat i ostavio sve da slijedi Isusa).

I sad, moja braćo apostoli, oprostite mi: Ja Bartolomej, nisam čovek koji treba da je čašćen.

Apostoli poljubiše i blagosloviše ga. I tad, sa Marijom, oni prinesoše Euharistiju.

Otac posla Sina dole u Galileju da utješi apostole i Mariju: i on dođe i blagoslovi ih i pokaza im svoje rane, i preda im u brigu Petra, i dade im njihova zvanja da propovijedaju. Oni poljubiše njegovu stranu i zapečatiše sebe sa krvlju koja je tekla otamo. On ode u nebesa.

Toma nije bio sa njima, jer on je otišao u njegov grad, čuvši da njegov sin Siofan (Teofan?) je mrtav: bio je sedmi dan od smrti kad je on stigao. On ode do grobnice i podiže ga u ime Isusa.

Siofan mu reče uzimajući njegovu dušu od Mihaila: kako je niknula iz njegova tela i svetlela na ruci Mihaela, koji umota je u finu lanenu odeću, kako je on prešao rijeku vatre i izgledalo je njemu kao voda, i bio je okupan triput u Aheruskom jezeru: kako u nebesima on vidje dvanaest sjajnih prijestolja apostola, i nije mu dozvoljeno da sjedne na prijestolje njegova oca.

Tomas i on odoše u grad  na zapanjenost svih koji ih videše. On, Siofan, pozdravi ljude i reče svoju priču: i Tomas je krstio 12,000 njih, osnovao crkvu, i načinio Siofana episkopom.           

Tad Toma uznese se na oblak i on uze ga na Maslinsku Goru ka apostolima, koji mu rekoše da posjeti Isusa: a on nije verovao. Bartolomej opomenu ga. Tad Isus se pojavi, i učini da Toma dotakne njegove rane: i ode u nebesa.

Ovo je drugi put da je on pokazao sebe učenicima nakon što je ustao iz mrtvih.

Ovo je Knjiga Uskrsnuća Isusa Krista, našega Gospodina, u radosti i zadovoljstvu. U miru. Amin.

Petar reče apostolima. Hajde da prinesemo žrtvu prije nego se odvojimo. Oni pripremiše hljeb, čašu, i tamjan.

Petar je stajao do žrtve i drugi oko stola. Oni su čekali (prelom u tekstu: Budge i drugi pretpostavljaju pojavu Hrista, ali ne mislim da je ovo ispravno: 4 1/1 linije su nestale potom slijede oštećen riječi):

Stol...njihova srca se radovaše....obožavažu Sina Božijeg. On uze svoje mjesto...njegov Otac (moguće, koji sjedi na desno Oca). Njegovo tijelo je bilo na stolu oko kojegsu se sakupili, i oni podijeliše ga. Oni videše krv Isusa kako polijeva kao živa krv dolje u čašu. Petar reče: Bog je volio nas više nego sve, davavši nam da vidimo ove velike časti: i naš Gospod Isus Hrist je dopustio nam da gledamo i otkrio nam slavu njegova tijela i njegove božanske krvi. Oni su sudjelovali u tijelu i krvi i tad se odvojiše i propovijedaše riječ. (Što je jasno pokazano u promjeni elemenata: nema prostora za opis pojave Isusa: on ne reče ni riječ, i njegov odlazak nije spomenut.)

 

Ovo pisanje može biti bolje opisano kao hvalospjev nego pripovijedanje. Puno je suprotnosti: Josif i Filogen oboje sahranjuju Isusa – Toma podiže mrtve i nije hteo verovati u Kristovo uskrsnuće: i tako dalje. Da Marija majka Isusa je prepoznata kao Marija Magdalena je uobičajeno u suprotnosti na istoriju, i mi smo videli to u drugim koptskim dokumentima. Interes autora je usredotočen u himnama, blagoslovima, pozdravima i molitvama, koje je ovo razmatranje je celo izostavljeno, ali koje zauzima velima deo izvornog teksta. Veličanje svetog Bartolomeja u drugoj svrhi pisca: poseban blagoslov dat njemu poziva stav koji on uzima u Evanđelju (i. 1, 8) u propitivanju tajni nebesa, i videći stvari koje su sakrivene od drugih. Oboje i Evanđelje i Knjiga su naročito uključeni u Silazak u Pakao, Uskrsnuće, i otkupljenje (spas) Adama.

Bartolomej (Natanael) je rečeno (u Sv. Jovana Evanđelju) da će on vidjeti anđele kako uzlaze i silaze na Sina čovećijeg. Obećanje je ispunjeno u Evanđelju (i. 6, 231 i veoma često u Knjizi: u SV.Ivanu mi također čitamo o njegovom bivanju 'pod smokvom', i ovo je verovatno dosta da se predpostavi koptskom autoru Knjige da je on bio povrtar.

Datom je teško predpostaviti. Britanski muzej rukopis, je pripisan dvadesetom veku; Pariški odlomci su stariji. Ono od koptske literature ovog razreda je obično pretpostavljeno da pripada petom i šestom vijeku; i ja mislim ovo, ili poslednje sedmom vijeku, može biti vreme kad je knjiga napisana.

 

izbor ugodne muzike

 

(01) [Christophe Rousset] Nouvelles suites de Piéces de clavecin - Allemande
(01) [Frédéric Chopin] Nocturne en Ut Diese Mineur Op. Posth
(01) [Hesperion XXI] Antonin Valente - Gallarda Napolitana
(01) [Les Voix humaines] XLIV. Tombeau Ies Regrets - Tombeau Ies Regrets
(02) [Ars Antiqua De Paris] Reis Glorios
(02) [Calefax] Allemande
(02) [Les Voix humaines] XLIV. Tombeau Ies Regrets - Quarrillon
(02) [Marco Beasley, Johannette Zomer, Nuria Rial - Christina Pluhar] Intermedio Pass e Medio (Tielman Susato)
(02) [Rameau, Jean-Philippe (1683-1764)] Acte IV - Scene 4 - Entrée 80réades, Ies
(03) [Les Voix humaines] XLIV. Tombeau Ies Regrets - Apel de Charon
(04) [Frédéric Chopin] Étude Op. 10 No. 3
(04) [Kithara] Diego ORTIZ. La Spagna
(04) [Les Voix humaines] XLIV. Tombeau Ies Regrets - Les pleurs
(04) [Robert de Visée] Suite en ut - IV. Muzette - Rondeau
(05) [Les Voix humaines] XLIV. Tombeau Ies Regrets - Joye des Elizées - Les Elizées
(06) [Les Voix humaines] XLIV. Tombeau Ies Regrets - Reprise. Les pleurs
(06) [Ludwig van Beethoven] Sonate pour piano no. 8 Pathétique II. Adagio cantabile
(07) [Le Poeme Harmonique] La fille au roi Louis
(07) [Les Concet des Nations] 07 Mr. deSaint-CoIombe - Concet a deux violes esgales (Le Retour)
(08) [Franz Schubert] String Quartet in D major, 074- Ill. Minuetto (Allegretto) - Trio
(10) [Hesperion XXI] Imprcn.'isation - Canarios
(I I) [Spectrre de Ia Rose] St Colombe - Tombeau 'Ies Regrets'
(12) [Les Voix humaines] XLI. Le retour - (Ouverture) Le retour
(12) [Odhecaton] Diego ORTIZ. Resercada I, sobre el canto llano [La Spagna] (viola, organo)
(14) [Marco Beasley, Johannette Zomer, Nuria Rial - Christina Pluhar] Intermedio Pass e Medio
(14) [P. Pierlot, E. 8aIssa, E. Eguez, P. Hantan La Flore Gracieusement
(15) [Odhecaton] Diego ORTIZ. Resercada II
(17) [Jordi Savaii] • [FRANCE] • Unejeune fillete
(28) [Les Concet des Nations] 28 Francois Couperin - Prelude du 2e Concet
(29) [Les Concet des Nations] 29 Francois Couperin - Muzette du 3e Concet
(48) [Cornago, Johannes] 48 Patres nostri peccaverunt (4 v.) CM2 (viols)
01. II ballo delle ingrate (excerpt)
01 . Nun komm' der Heiden Heiland, 8WV 659
0103 Teodor Currentzis - Les 80reades, Acte IV, Scene IV. Entree pour Ies Muses, Ies Zephyres, Ies Saisons, Ies Heures et Ies Ats
02 - Conceto for Flute & Harp in C KV 299-297c - Andantino
02 - Wolfgang Amadeus Mozart - Pa-Pa-Pa Papagena
02. Allemande
03. Prelude, Fugue et Variation, in 8 minor Op. 18
03. String Quartet No.6 074 -III- Menuetto Allegro
04. Suite in C major- IV. Muzette, Rondeau
05.Ich ruf' zu dir, Herr Jesu Christ 8WV 639
07 - 3. Menuetto (Allgretto) u. Trio
07 - Les tendres souhaits
08 - Mareta no' m faces plorar (Anon. Alicante)
08. Paolo Pandolfo — sopra 16nticho canto de Ia spagna
09. Chopin - Nocturne after nocturne in C sharp minor op. posth. arr. Truls MørkKa
10.Suite in G major for 2 Viols & Continuo - X. Chaconne
10.Vocalise opu No.14
I I. Andante in C Major, K. 315 Andante in C Major, K. 315
12 Klavierstucke Op.118 - Intermezzo in A major - Andante teneramente
13 - Finale - Papagena Papagena Papagena
14 - Kuus, kuus kallike (Berceuse Estonienne) - Arvo Pät
14-Hayastan yerkir
15- Le rossignol en amour
15. Das Orgelbüchlein, 8M 639 •
15. Les Ombres-Jordi Savall
16- Hov arek
"Ich ruf'zu dir, Herr Jesu Christ"
17. Franz Liszt "Liebestraum", S. 541 no. 3 (Dream of Lcn.'e)
18 Igor Kipnis - Ground in C minor (attrib. to H. Purcell) - Ground in C minor
Bach - Nine Partita diverse sopra O Gott du frommer Gott, 8WV 767 - Patita Ill Track_04
Cesar Franck—Prelude Fugue and Variations Op.18
Dvorak - Scherzo from piano quintet no.2 op.81
Dvorak 06.4 Romantic Pieces, Op.75 - I. Allegro moderato
Mozat - 02 - Sonata in 8b KV378-317d - Andantino sostenuto e cantabile
Pachelbel-ciacona fminor
rameau-baumont-207-nouveIIes_suites_de_pieces_de_cIavecin[suite_en_Ia,_c172g-30]_vii-gavotte_et_6_doubIes
Schubert 04. Hungarian Melody, D817

 https://drive.google.com/file/d/1yE9cCYteYhAUP8EhSGMw7IGP4HpyHK9o/view?usp=sharing